Ovaj tekst je isključivo informativnog karaktera. Prije nego što probate neki od ovih metoda liječenja neizostavno se posavjetujte sa vašim lječnikom.

Pelargonija kao lijek

Mirisne pelargonije (geranij) su jedna od najomiljenijih vrsta cveća. One su najljepši cvjetni ukras gotovo svakog vrta i balkona tijekom čitavog ljeta. Osim toga, za razliku od nekih drugih vrsta cvijeća za koje je dokazano da sadrže razne otrove, pelargonija je potpuno bezbeda za uzgoj.

Šta više, često se koristi i u kulinarstvu, ali i kao lijek za razne bolesti. Najčešće se spravljaju odvari i čajevi od lista i korijena biljke, ali ljekovita dejstva imaju i eterična ulja geranija, kao i njegovi svježi listovi. 

Odvari i čajevi za koji se piju blagotovnor djeluju kod crijevnih oboljenja, čira na želucu i dvanaesniku, pomažu oboljelima od gastritisa, bubrežnog kamenca, gihta, reume. Čaj i odvar od geranija koriste se i za ispiranje i tada su efikasni kod ublažavanja tegoba izazvanih upalom usne šupljine i angine. Od njih se prave i oblozi koji imaju ljekovito djelovanje u liječenju ekcema, čireva na koži, fistula, dermatitisa, opadanja kose i mnogih drugih zdravstvenih problema kože i kose.

Eterično ulje geranija spravlja se od listova biljke, procesom destilovanja uz pomoć vodene pare. Ovo ulje jako prija koži, smanjuje njenu masnoću, liječi ekcem, lišajeve i razne oblike dermatitisa, otklanja akne, blagotvorno je za proširene kapilare i upaljene vene, potpomaže brže zacijeljivanje rana i opeklina, zaustavlja krvarenje. Povoljno djeluje i na krvotok, regulira cirkulaciju i stimuliše izlučivanje viška tekućine iz organizma. Žene ga koriste za uklanjanje celulita, a ima široku primjenu i u kozmetici.

Čaj od geranija za reguliranje arterijskog tlaka

Jednu žličicu usitnjenog korijena geranija preliti sa 200 ml vrele vode i ostaviti da odstoji 8 sati. Potom procijediti i popiti svu pripremljenu količinu podijeljenu u tri jednake doze, prije doručka, ručka i večere. Ovako pripremljen čaj preporučuje se prije svega osobama koje imaju problema sa povišenim arterijskim tlakom, ali i onima koji imaju bilo kakve druge kardiovaskularne tegobe. Također, on ima i blago sedativno djelovanje.

Geranij protiv prehlade

Ako želite da se zaštitite od prehlade, prije nego izađete na svijež zrak, otkinite jedan zdrav listić geranija, izgnječite ga i stavite u nosnice. Ulje koje se nalazi u listu pročistit će nosnice i spriječiti pojavu infekcija.

Fikus kao lijek

Fikus je dekorativna sobna biljka koju, bez obzira što brojni stručnjaci upozoravaju da sadrži toksične tvari, neki narodi od davnina koriste u svojoj tradicionalnoj medicini.

Tinktura za liječenje artritisa

Ovu tikturu pripremt ćete tako što ćete svježe samljeveni list fikusa preliti sa 100 ml rakije ili votke. Teglu čvrsto zatvorite i stavite je na tamno mjesto. Poslije 15 dana procedite tečnost i opet je vratite na hladno, od direktnog sunca zaštićeno mjesto.Prije upotrebe tinkturu blago zagrijte. Napravite od nje blagu kupku u koju treba dodati i 200 gr kuhinjske soli. Natopite kupkom spužvu i premažite oboljela mjesta, pa onda prijeko njih uvijte vunenu tkaninu.

Fikusove komprese protiv bronhitisa

Stavite nekoliko listova fikusa u kipuću vodu i kuhajte ih 3 minute, izvadite ih iz vode i premažite medom. Komprese stavljajte na prsa i leđa, navečer, prije nego što krenete na spavanje. Učvrstite ih zavojem i ostavite da djeluju do jutra.

Tekućina od fikusa  za uklanjanje bradavica

Odaberite dva dobra lista fikusa, sameljite ih i procijedite kroz gazu. Dobiveni sok pomiješajte s octenom esencijom u omjeru 2/3 fikusovog soka i 1/3 esencije. Procijeđenu tečnost ulijte u staklenu bocu tamne boje i bocu čvrsto zatvorite. Na bradavicu koju želite ukloniti nakapajte dvije kapljice ove tekućine.

Upozorenje: Ukoliko osjetite jako peckanje, nakapano mjesto brzo isperite pod mlazom hladne vode. Nemojte kapati tekućinu na zdravu kožu!

Pripremio: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

 

Ako svakodnevno koristimo med i druge pčelinje proizvode, osigurat ćemo sebi bolje zdravlje. To je mišljenje stručnjaka zasnovano na nizu iscrpnih znanstvenih studija. Med, pelud, propolis i matičnu mliječ su odlična preventiva i prirodni lijek za mnoga oboljenja. A u tekstu koji je pred vama možete pročitati zašto je to tako.

Med

Med možemo opisati kao slatku, aromatičnu materiju, guste, sirupaste strukture, za čiji su nastanak zaslužne pčele. One prerađuju cvjetni nektar i ostale slatke sokove biljaka i kao rezultat te prerade nastaje med.

Brojne znanstvene studije odavno su potvrdile ljekovitost meda i dokazale da njegovom redovnom upotrebom osiguravamo našem organizmu prevenciju od mnogih bolesti i tako ustvari produžavamo sebi život.

Med ima mnoštvo blagotvornih utjecaja na naš organizam. Prije svega, on jača naš imuni sistem. Djeluje antibakterijski, antigljivično, antiupalno. Također, med je jako koristan za naš krvotok, jer ima hemopoetično djelovanje, potiče formiranje krvi i pravilan rad srčanog mišića. Dalje, ovaj dragocjeni pčelinji proizvod potpomaže regeneraciju stanica, ublažava i otklanja razne bolove i djeluje blagotvorno kod opsipacije. Najzad, med uništava toksine u našem organizmu i tako ga pročišćava.

Zbog svih ovih zdravstvenih benifita, liječnici savjetuju svakodnevno, umjereno konzumiranje meda, uz upozorenje da med ne treba davati djeci mlađoj od jedne godine, jer može izazvati alergijske reakcije.

Cvijetni (polenov) prah

Riječ je ustvari o muškim spolnim stanicama biljaka koje cvjetaju. To su sićušne, golim okom nevidljive čestice smještene u prašniku biljke koje su bogate bjelančevinama, ugljikohidratima, vitaminima, lipidima, enzimima, hormonima itd. Sastav polenovog praha može biti manje ili više različit, ovisno o tome iz koje je biljke, o zemljopisnompodručju na kojem ta biljka raste, kao i o klimatskim uvjetima.
Pelud ima višestruku ljekovitost. Jako je koristan u liječenju raznih bolesti crijeva i dijabetesa, jer u blagoj mjeri povećava koncentraciju inzulina u organizmu. Pored toga, blagotvorno djeluje i kod arteroskleroze, obzirom da utječe na smanjenje kolesterola. Najzad, zahvaljujući bogatom sadržaju nekih minerala (kalija, magnezija i željeza), polenov prah godi srcu i krvnim sudovima, zbog čega se njime učinkovito liječe malokrvnost i ženske zdravstvene smetnje u menopauzi.

Matična mliječ

Matična mliječ predstavlja gustu, kašastu masu koja je bjelkasta ili žuta, ima prepoznatljiv miris i nakiselo-slatkas okus. Nastaje lučenjem pčela radilica, a njegova svrha je prehrana larvi. Bogat je bjelančevinama, aminokiselinama, ugljikohidratima, mastima, vitaminima, različitim mikroelementima.

Znanstvenici su utvrdili da matična mliječ poboljšava metabolizam i doprinos normalnom funkcioniranju središnjeg živčanog sustava. Ublažava umor, jača apetit i poboljšava san, zbog čega je jako korisna za rast i razvoj. Ima izuzetno blagotvorno djelovanje i na krvotok i rad srčanog mišića, regulira krvni tlak, potiče stvaranje eritrociata, utječe na porast koncentracije hemoglobina u krvi, pročišćava i proširuje krvne žile. Također, matična mliječ regulira razmjenu masti u organizmu i tako štiti jetru od degeneracije izazvane mastima, a sprečava i arterosklerozu. I to nije sve – dokazano je da matična mliječ ima pozitivno djelovanje na žlijezde u ljudskom organizmu, potiče spolnu aktivnost i poboljšava laktaciju kod rodilja.

Propolis

Propolis predstavlja tamnožutu ili sivozelenkastu materiju smolaste strukture, čiji miris i kemijska svojstva mogu biti različiti, ovisno o biljkama čiju eksploataciju vrše pčele.

Propolis sadrži flavonoide, aktivne tvari koje imaju ljekovito djelovanje kod različitih bolesti. Flavonoidi su blagotvorni za kapilare, poboljšavaju prokrljvenost i reguliraju lučenje nekih žlijezda: pankreasa, štitnjače, timusa i nadbubrežne žlijezde. Znanstvenici su također utvrdili da propolis pozitivno djeluje u liječenju dermatitisa, upale mokraćnih kanala, bolesti prostate, kod zacjelivanja rana itd.


Napisao: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

 

Stoljećima unazad, ljudi su u kuhinji koristili različite vrste začinskog bilja kako bi pripremili što ukusnija jela. Mnogobrojne znanstvene studije dokazale su da aromatične biljke koje ljudi koriste u kulinarstvu sadrže mnoštvo sastojaka koji su jako blagotvorni za zdravlje. Većina začinskih biljaka ima antioksidanska, antiupalna i antiseptička svojstva.

I umjesto da začinsko bilje kupujete na tržnici ili u trgovinama, možete ga uzgajati u svom dvorištu, malom vrtu, pa čak i u saksijama u vašoj kuhinji ili nekoj drugoj prostoriji u kući. Ljekovite začinske biljke uglavnom ne traže puno nege, a njihovo uzgajanje će biti višestruko korisno. Uštedjet ćete nešto novca, a imat ćete uvijek pri ruci svježe, organski proizvedeno začinsko bilje. Pored toga, vrtlarstvo je dobar hobi i odličan način da se opustite i umirite svoj um.

1. Bosiljak

Bosiljak je jedan od najomiljenijih začina u mnogim kuhinjama svijeta. Veoma je lak za uzgajanje. Voli sunčana, topla mjesta i redovito zalijevanje, osjetljiv je na hladnoću, pa ga možete držati u zatvorenoj prostoriji.

Bosiljak je bogat izvor vitamina A, C i K, minerala mangana, kalcija, bakra, željeza i magnezija, kao i omega-3 masnih kiselina. Ima antioksidanske, antiseptičke, antibakterijske i antiupalne osobine. Pomaže kod nadutosti trbuha, mučnina, gubitka apetita, bubrežnih kamenaca, glavobolje, posjekotina, poderotina itd.

2. Timijan (pitoma majčina dušica)

Još jedna aromatična biljka koju možete uzgajati u svom vrtu je pitoma majčina dušica. Najbolje napreduje na suhom, dobro propustivom zemljištu izloženom direktnom suncu. Potrebno joj je redovito zalijevanje. Smeta joj mraz.

Timijan je snažan antioksidans s antiseptičkim i antibakterijskim svojstvima. Sadrži C i A vitamine, te minerale mangan, željezo i bakar. Pomaže kod artritisa, gušenja i suhog kašlja, grlobolje i bronhitisa, stimulira rad probavnih organa, liječi dijareju, otklanja akne.

3. Peršin

Začinska ljekovita biljka sa širokom uporabom u kulinarstvu. Vrlo jednostavno je možete uzgajati i sami. Preferira vlažno, dobro drenirano zemljište i polusjenovita mjesta. Ako je izložen direktnom suncu, potrebno ga je češće zalijevati. Peršin možete zasaditi izravno u zemlju, negdje u dvorištu ili vrtu, ili u većim saksijama. Treba ga prehranjivati ​​organskim gnojivom.

Peršin je bogat esencijalnim uljima, flavonoidima i antioksidansima. Sadrži vitamine A, B-12, C i K, kao i folnu kiselinu. Ima blagotvorno djelovanje kod urinarnih infekcija, problema s probavom, stomačnih grčeva, bubrežnih kamenaca, žutice, dijabetesa, kašlja, astme, artritisa i visokog krvnog tlaka. Pored toga, ima afrodizijačko dejstvo i koristi se za osvježavanje daha.

4. Ružmarin

Ružmarinu odgovara pjeskovito ili šljunkovito, suho zemljište neutralnog sastava. Najbolje uspijeva na dobro osunčanim mjestima, a smetaju mu prevelika vlaga i mraz.

Ružmarin je prirodni izvor esencijalnih masnih kiselina, vitamina B6, željeza i kalcija. Ima antioksidanska, antiupalna i antialergijska svojstva. Preporučuje se u liječenju glavobolje, depresije, prehlade, gihta, reumatizma, probavnih smetnji, bolova u mišićima. Jako blagotvorno djeluje na kosu i na vlasište, sprječava preranu ćelavost i otklanja perut.

5. Matičnjak

Specifičnog mirisa, nalik na mješavinu limuna i mente, i ugodnog izgleda, matičnjak je jako pogodna biljka za uzgajanje u dvorištu, vrtu, okućnici. Voli bogato, vlažno, propustivo, kiselo i alkalno zemljište. Zato je poželjno zemlju na kojoj raste đubriti blago alkalnim gnojivima. Prijaju mu polusenovita ili osunčana mjesta. Matičnjak se uspješno može gajiti i u zatvorenom prostoru, na dobro osučnamo mjestu (najmanje 6 sati dnevno izravne izloženosti suncu). Jako je osjetljiv na niske temperature i mraz.

Matičnjak je prirodni antioksidans, s antikancerogenim, astrigentnim, antivirusnim, antihistaminskim i spazmolitičkim djelovanjem. Listovi biljke su pravi rudnik korisnih spojeva poput rozmarinske i kofeinske kiseline, fenola i flavonoida.

Ova ljekovita biljka koristi se u prevenciji i uklanjanju raznih tegoba: glavobolje, migrene, hiperaktivnosti, zubobolje, ujeda insekata, herpesa, groznice, prehlade, kašlja, gubitka apetita, menstrualnih grčeva.

6. Lavanda

Lavanda najbolje raste na suhom, pjeskovitom i propustivom zemljištu, na mjestima koja su direktno izložena suncu. Uzgaja se i u saksijama. Može se prehranjivati ​​gnojivom, ali to nije nužno. Treba je štititi od jakih vjetrova. Zimi lavandu držite u zatvorenom, relativno toplom prostoru s dobrom cirkulacijom zraka.

Lavanda djeluje anti-inflamatorno, antiseptički, a ima i blaga antidepresivna svojstva. Pomaže kod raznih zdravstvenih tegoba - uznemirenog želuca, mučnine, povraćanja, nadutosti, rana, posjekotina, migrene, zubobolje, gubitka kose itd. Osvježava dah. Suhu lavandu dodajte u toplu vodu u kadi i ublažite stres i nesanicu. Zbog izuzetno ugodnog mirisa, lavanda je sastojak mnogih kozmetičkih preparata, sapuna, šampona, krema ...

7. Mirođija

Mirođija je aromatična biljka koja će svojim izgledom, a prije svega ugodnim mirisom, uljepšati ambijent svakog vrta. Možete je zasaditi ili izravno u nekom dijelu vrta, ili u velikim saksijama u sitnom, rastresitom zemljištu. Ova biljka najbolje uspijeva na mjestima koja su direkno izložena sunčevoj svjetlosti, zbog čega zahtjeva redovito zalijevanje. Hladne i vlažne površine treba izbjegavati. Također, mirođiji ne odgovaraju vjetrovita mjesta.

Mirođija je bogata vitaminima A, C i B6, vlaknima, aminokiselinama i mineralima (bakar, kalij, kalcij, mangan, željezo i magnezij). Ima antiupalno, antiseptičko, spazmolitičko, sedativno djelovanje, zbog čega se tradicionalno koristi kao lijek.

Upotrebljava se za liječenje proljeva, nadimanja u trbuhu, hemoroida, dizenterije, menstrualnih grčeva, groznice, prehlade, kašlja, bronhitisa, glavobolje, poremećaja jetre, infektivnih oboljenja žučne vrećice i bolesti urinarnog trakta. Također, mirođija je dobra za jačanje općeg imuniteta, kao i protiv nesanice.


Napisao: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

 

Doživljaj paničnog napada je dramatičan i najčešće praćen osjećajem nelagode i intenzivnim tjelesnim simptomima poput jakog lupanja srca, znojenja, zujanja u ušima, borbe za dah i nemogućnost normalnog disanja, gubitka osjetljivosti u prstima, trnjenja i oduzetosti ekstremiteta, zamućenja vida itd. Prilikom napada osobu prati osjećanje da će se nešto strašno loše dogoditi i da joj je život u opasnosti, da će poludjeti i izgubiti kontrolu nad vlastitim ponašanjem. Ovi simptomi i cjelokupno odigravanje paničnog napada djeluju jezivo i za okolinu, pa se obično pozove hitna pomoć. Kada napad prođe, obavljaju se pregledi i ispitivanja nakon kojih se konstatira da je sa osobom u fizičkom i medicinskom smislu sve u redu i da je to bio napad panike.

Zašto se javljaju napadi panike?

Prvo iskustvo paničnog napada je iznenadno i intenzivno. Razlog najčešće nije poznat osobi. Zbog krivog tumačenja informacija i cjelokupnog intenziteta fizioloških manifestacija, kao i zbog velikog straha koji je doživjela tijekom paničnog napada, osoba to opisuje kao jedno od najtežih iskustava u životu.

Prvi panični napad se najčešće javlja nakon jednog stresnog događaja ili dužeg podnošenja više stresnih situacija. Uobičajeno je da se osoba duži vremenski period uspješno noslia sa raznim pritiscima i konstantnim stresom i nije ih doživljavala kao ozbiljan problem. Dobar primjer su osobe koje prežive prometnu nesreću ili osobe koje su izgubile bliskog člana obitelji. Isprva se čini da je osoba sve to stoički podnijela, bez ikakvih posljedica. Međutim, kada prođe izvjestan vremenski period, dolazi do paničnog napada, naizgled ničim izazvanog. Dakle, to nije pokazatelj slabosti, već znak da je osoba predugo bila jaka i da je njezina obrambena snaga posustala.

Čimbenici koji doprinose nastanku napada panike

Emocionalna osjetljivost - Napadi panike se u većini slučajeva javljaju kod osoba koje su sklone potiskivanju i negiranju negativnih osjećaja u stresnim okolnostima. Ove osobe su osjetljive u smislu da intenzivnije reagiraju na stimulanse iz sredine. Povećan senzibilitet u kombinaciji s lakšim uživljavanjem u osjećaje drugih, čini takve osobe ozbiljnim kandidatima za panične napade.

Nasljedni faktor - Sklonost ka napadima panike nije nasljedna. Međutim, emocionalna osjetljivost jeste. Temperament je genetski predodređen, a emocionalna osjetljivost je karakteristika temperamenta. Osobe takvog temperamenta imaju sklonost ka umjetnosti, tople su i ugodne, poželjne u svakom društvu. Međutim, upravo iz tih razloga su u povećanom riziku od doživljavanja paničnog napada.

Kontinuirana akumulacija stresa u određenom razdoblju može povećati rizik i doprinijeti pojavi paničnog napada. To se događa iz razloga što su tijekom svakodnevne borbe sa stresom mehanizmi za njegovo prevazilaženje oslabili, istrošili se, odnosno došlo je do nedostatka psihičke snage koja te mehanizme pokreće. Pored osoba koje su predugo trpjele veću količinu kontinuiranog stresa, postoji i drugi tip osoba potencijalnih žrtava paničnog napada. To su osobe koje nisu naučile da se samostalno nose s problemima. Riječ je o osobama koje su odrastale u uvjetima prevelike zaštićenosti, uz uvijek dostupnu podršku. Zbog toga kroz odrastanje i kroz život nisu izgradile strategije za borbu protiv stresa, već su se oslanjale na druge ljude. Ovaj tip ljudi lako upada u stanje panike u svakoj stresnoj situaciji. To su osobe koje imaju nizak prag tolerancije na strah i potrebna im je pomoć da taj strah prevaziđu.

Neodgovarajuće strategije za prevladavanje stresa - Kada bi osoba koja je pod stresom koristlia adekvatne, funkcionalne strategije za prevazilaženje stresa, mogućnosti za nastanak paničnog napad bi bile minimalne. Sklonost osobe da potiskuje ​​negativne emocije smatra se lošom strategijom za prevladavanje stresa. Pored potiskivanja, tu su i strategije somatizovanja i izbjegavanja, koje ne samo da su neučinkovite, već i osobu uvlače u veći rizik od doživljaja paničnog napada.

Pogrešna interpretacija simptoma može doprinijeti dramatičnoj situaciji i pojačavanju parališućeg straha koji osoba osjeća tijekom paničnog napada, a pri tom doprinosi i vjerojatnosti da će se napad ponovno javiti. Na primjer, ubrzani srčani rad se interpretira kao srčani udar, vrtoglavica kao signal da će doći do gubljenja svijesti, ubrzano disanje se tumači kao znak da će doći do gušenja i sl.

Suočavanje sa problemom

Nakon preživljenog dramatičnog i vrlo neugodnog iskustva paničnog napada, a kada se utvrdi da nema fiziološke osnove, osoba se suočava s novim problemima. Objašnjenje da je u pitanju bio panični napad osoba najčešće prihvaća s nevjericom. Uviđa da ima problem, otpočinje proces liječenja. Prisutni su strah, sumnja, nedostatak vjere u vlastite potencijale i deficit snage potrebne da se prevaziđe i savlada problem.

Ohrabrujuće je to što se panični napadi vrlo uspješno tretiraju i liječe psihoterapijom. Tijekom procesa psihoterapije osoba uči načine kako se uspješno nosi s paničnim napadima, kakoda ih se oslobodi uz jačanje motivacije koja pomaže prevladavanju iracionalnih uvjerenja koja su odgovor na strah i unutarnju napetost.

Proces liječenja je dugotrajan, zahtijeva veliki trud, upornost i aktivno sudjelovanje osobe koja ima problem. Put do osvajanja slobode i osjećaja da imate vlastiti život u vlastitim rukama je trnovit. Ali uz uvjerenje da ste dovoljno hrabri i jaki da sve panične napade spakirate u ono što je bilo i prošlo, vi ste već na pola puta ka rješavanju problema.



Napisao: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript