Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Zdravlje i liječenje


Alternativna veterina u rukama amatera - eksperimenti i iskustva



Homeopatski pripravci

Po preporuci prijateljice koja je završila studij homeopatije, te me povezala s predstojnikom katedre za holističku medicinu Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, prof.dr.sci. Župčićem, koji me savjetovao za izbor preparata, najprije sam krenula s homeopatskim pripravcima za dvoje mojih mačaka kojima je dijagnosticirana hipertrofična kardiomiopatija ( genetski uvjetovano progresivno deformiranje srčanih klijetki - zadebljanje, koje mijenja vrtloženje krvi u srcu, uslijed čega dolazi do oštećenja trombocita, što stvaraju ugruške, koji pak uvjetuju srčani/ moždani udar ili tromboemoliju - najgore ), a nakon što im je brat iz istog legla preminuo od srčanih problema potenciranih opstipacijom, tj. zatvorom stolice. Tu se radilo i o pojačanom radu štitne žlijezde, koji takođe doprinosi otežanom radu srca i daljnjim deformacijama.

Braco i seka dobivali su 3 godine kombinaciju homeopatskih vibracija ( srce, hipertiroidizam, stres ) u pilulicama otopljenim u vodi, koje su rado uzimali pijući otopinu iz šprice, nakon što im je trebalo kraće vrijeme da se naviknu piti na taj način. Inače, tko ima jednu ili manji broj životinja, pilulice može otopiti u vodi koju uobičajeno piju, pa ni ne osjete, jer pilulice gotovo nemaju nikakav okus, samo nježno sladak, a to i djeci i životinjama jako odgovara.No, kako se radi o progresivnoj, genetski uvjetovanoj bolesti, i oni su otišli vrlo mladi, s 4 godine starosti, ali ipak na čuđenje liječnika veterine što su tako dugo uspjeli poživjeti nakon utvrđene dijagnoze. Prvi brat, bez terapije je otišao s ovog svijeta u dobi od 1,5 godina, potaknut bolešću koja inače zdrave mačke ne ugrožava po život, ukoliko se pravodobno liječe ( kao što je on i bio liječen).

Da vas dalje ne opterećujem detaljima, samo ću navesti ostale bolesti kod kojih sam primijenila isključivo homeopatske preparate i pomogli su, često puta i bez stručne dijagnoze, jer u mom gradu ne postoji specijalizirana ambulanata za male životinje, a ostali veterinari su većinom na terenu i uglavnom nedostupni. Obzirom na učestalost bolesti zbog velike populacije, za svako malo putovati na udaljenosti od 15 do 50 km je nemoguće ( životinjama je takođe to velik stres ), tim više kad se uvjerite da neki od veterinara baš i ne znaju svoj posao ili se ne trude, jer im je stalo samo do novca, pa vam upropaste jednog, pa drugog mačka... i više se bojite otići u takvu ambulantu, tako da sada za teže slučajeve isključivo idemo jednom provjerenom liječniku privatniku u Zagreb. Tijekom tih bezbrojnih posjeta stekne se i neko iskustvo, a korisna je i dobra literatura ( V. Pezo: "Tko je mačka ?" ; B. Foggle : "Što je s mojom mačkom ?", obje dobavljive u Svijetu ili Mozaiku knjige )

Evo, dakle, tih homeopatski uspješno tretiranih problema, uz gore navedene : flegmona ( otečena šapica uslijed ugriza, inficirana, s visokom općom temperaturom ), gastroenteris ( upala želučane sluznice i sluznice crijeva, takođe s visoko općom temepraturom... ) , upala mjehura, gnojni apscesi, proljev, upala pluća, začepljeni sinusi ( kod rinotraheitisa, tu su dobivali i jake antibiotske injekcije ... o kombiniranom liječenju odmah u nastavku ), kronična upala oka, povećana prisutnost uree u krvi ( uslijed konzumacije brojnih standarnih lijekova koji su smanjili funkciju buburega), infekcija usne šupljine i zubnog mesa, karijes.

Neke homeopatske preparate koristila sam i u kombinaciji sa standardnim lijekovima, kao kod spomenute zaraze rinotraheitisom ( upala dišnog sustava, začepljeni nosevi, jako visoke temperature ), gdje su mice dobivale po jednu ili čak dvije injekcije različitih, ali komplementarnih standardnih antibiotika ( Synulox, Enroxil ) i uz to homeopatski pripravak koji im je značajno olakšavao tegobe disanja ... ovdje napominjem kako je infekcija bila takva da je antiinfektivni homeopatski preparat koji sam odabrala bio preslab i moralo se ići na žestoku kombinaciju klasičnih antibiotka ( da ne bi mislili kako sam protiv klasične medicine / veterine... naprotiv, ja sam za optimalan izbor u datom trenutku, bez obzira o kojem sustavu liječenja se radi i za sve moguće kombinacije...)

Isto tako sam postupila kada se radilo o trovanju nervnim otrovom ( simptomi kao kod epilepsije... veterinar je stoga dao fenobarbiton za slučaj epilepsije i atropin sulfat za slučaj trovanja, a kada smo opet došli nakon 6 sati s jednim drugim mačkom identičnih simptoma, bilo jasno da se radi o trovanju... možda pužomor ili sl. ), najprije sam dala kombinaciju zvanu „paramedic rescue“, nije pomoglo i hitno smo otišli veterinaru ( srećom je jedan divan mladi liječnik bio dežuran, inače nas drugi u 2h u noći ne bi primili ), gdje je dobio navedeno i kod kuće se ubrzo smirio. Drugog macana s istim simptomima odmah smo vodili na injekcije, jer smo znali da tu homeopatija ne pomaže, ali - nakon što je dobio terapiju nikako da se doma smiri, već smo ga htjeli opet voditi u ambulantu, no onda mu odlučih dati taj „paramedic rescue“ za svaki slučaj, što je lakomo pio.... i ubrzo se smirio. Zaključila sam da je atropin sulfat odradio svoje kao antidot, tj. poništio djelovanje otrova, ali je taj homeopatski „paramedic rescue“ brže doveo organizam u stanje ravnoteže.

Zato bih jako voljela kada na studiju veterine studenti ne bi samo slušali kolegij o holističkom liječenju, nego i zaista kasnije u praksi koristili sve raspoložive prirodne i sintetske preparate . ( Mislim da je tu u priči farmaceutski lobi, ali ne bih dalje u digresiju .)

Važna napomena: primjetila sam da se zbog nekog razloga potiru homeopatski i kemijski / standardni antibiotici, te ih se NIKADA NE SMIJE DAVATI ISTOVREMENO ! Ako želimo prijeći s jednih antibiotka na druge ( ako prvi ne djeluju ili imaju štetne poslijedice ), treba pričekati da prođe vrijeme djelovanja prvog, jer u slučaju njihovog kontakta dolazi do pogoršanja stanja. Zašto ...? Mislim da to još ne zna nitko ili rijetko tko. Naime, način na kojih homeopatski preparat djeluje nije precizno poznat, zna se da se preko okusnih stanica informacija s lijeka prenosi na živčani sustav, koji onda tu informaciju / vibraciju proslijeđuje do mozga, a ovaj upućuje na oboljelno mjesto, potičući tako prirodan proces samoiscjeljenja.

Meni najintriganije djelovanje homeopatije jest djelovanje na imunitet i emocije:

Evo tih dvaju slučajeva :

1. Kombinacijom homeopatskih pilulica Immunity+Nutrition, otopljenim u vodi, dva mjeseca doslovno sam "hranila" jednu mladu mačku što se počela tjerati i potpuno izgubila apetit - pojela bi doslovno dnevno najviše 2-3 komadića dehidrirane hrane ( veličine zrna graška ), a cijelo vrijeme parila se sa susjedovim mačkom koji je bio zaražen šugarcem. Nevjerojalno da se nije zarazila, jer ponekad i najmanji kontakt omogućuje prijenos tog opakog nametnika, jedino ako je imunintet fantastičan, to se ne može dogoditi.

Još više sam se u to uvjerila par godina kasnije, kada je skupinom naših mačaka zavaladala epidemija tog šugarca nakon što smo udomili jednu kao kostur mršavu, od upale očiju oslijepljenu mačku, koja je bolovala i od tog kožnog nametnika, te stoga bila u karantetni, a vet. nas uvjeravao da je nakon 4 tjedna terapije izliječena .. no, ona se i dalje češala ... i to su bile moje početničke greške da slušam "stučnijeg" ( umjesto svoju logiku i zapažanje ), pa sam ju premjestila iz garaže u kuću, k ostalima. Od njih tadašnjih deset, samo se dvoje nisu zarazili, ali su takođe bili na preventivoj terapiji. Naravno, tada im nisam davala taj homeopatski preparat, mislila sam da je dovoljno to što kvalitetno jedu. Očito sam pogrešno mislila, no, eto - to je barem još više dokazalo učinkovitost homeopatske kombinacije preparata za povećanje otpornosti organizma.

2. Jedna dolutala ženka ponašala se vrlo agresivno prema ostaloj skupini mačaka i to u toj mjeri, da sam ju morala držati na uzici i šetati na povodcu kao psa, inače bi vrebala ostale mačke i napadala ih ugrizom za vrat, od čega bi se žrtvama razvila strašna infekcija ( na mačjim zubima ima užasno puno bakterija ) i redovito su završavale na terapiji injekcijama antibiotika. To je osobito eskaliralo kada se omacila i tako mislila da štiti potomstvo. Jadnicu sam po cijele dane privezivala na kojekakva mjesta po dvorištu da bude vani s dječicom, a u kući je noću bila vezana dugom uziom za radijator, gdje bih joj smjestila i posudu s pijeskom. Bilo je neizdrživo i njoj, i meni, i malenima... Onda se sjetih nekog teksta iz časopisa gdje su se spominjali homeopatski pripravci koji djeluju kod poremećaja emocija u životinja ( tzv. Bachove kapi ) i odabrala onaj protiv agresivnosti, zvan cherry plum ( crvenolisna mirobalama ) .

Tia je dobila jednu dozu i ubrzo se umirila, jer joj je porasla tjelesna temperatura na 39,5 stupnjeva ( normalna je 38,5 ) i samo je ležala. Pokušali smo s antibiotskim injekcijama, ali temp. nije ni rasla, ni padala. Nakon 5 dana odustasmo, a njoj tada nakon 2 dana padne temp. na normalu i ponaša se normalno, nikog ne napada.( Sjetila sam se da jednokomponentni homeopatski pripravci ponekad znaju izazvati privremeno pogoršanje ili pojavu neugodnih simptoma, što je u biti dokaz da djeluje. I kod njih postoji pravilo doziranja da se na početku da samo jedna doza, zatim promatra i čeka, te po potrebi reagira dalje. ) Tjedan dana Tia je bila mirna, no onda ju je opet počelo hvatati agresivno ponašanje...odmah je dobila drugu dozu, smirila se i tako je ponovno jedno tjedan - dva bila o.k ... pa je opet počela pokazivati znakove agresivnosti. Uslijedila je i treća doza pripravka, s istim poslijedicama ... nakon nekog vremena i četvrta.I poslije te četvrte doze Tia je definitivno emocionalno ozdravila. Nije baš bliska s drugim mačkama, tu i tamo se poigra s kćerkom, sinove pozdravi njuškanjem, a ostale radije lagano zaobilazi i više nikog ne napada, naprotiv, oprezna je i bojažljiva. Mislim da je njena agresija zapravo bila izraz ogromnog straha pred velikom grupom nepoznatih mačaka.

Na ovaj način moglo bi se pomoći brojnim životinjama koje su prošle puno stresova... npr. mnogima uslijed toga lupa srce. Tu smo imali dva slučaja proganjanih mačkica, gdje je homeopatska kombinacija protiv stresa i palpitacija pomogla nakon tjedan do mjesec dana, ovisno o težini slučaja.

Homeopatski lijekovi za kućne ljubimce u inozemstvu upotrebljavaju se već dosta dugo, postoje i specijalizirane homeopatske ambulante za njih ( u Berlinu prije nekoliko godina ih je bilo preko 30 ), a čitala sam u novinama prije par godina da postoji i jedna takva ordinacija u Zagrebu.

U Velikoj Britaniji tako se ponegdje liječe i krave, osobito od mastitisa ( upala dojki ), jer kako ti lijekovi ne djeluju niti na meso niti mlijeko, nema gubitaka u proizvodnji. Inače, poznato je kako je u toj državi ovaj sustav liječenja uključen u sklop humanog zdravstvenog osiguranja, pa pacijent bira želi li se liječiti homeopatski ili klasično.

Ayurvedski preparati

To su većinom tabletice raznolikog biljnog sastava, pretežito s područja Indije, Tibeta i tih krajeva ( sustav liječenje potječe iz Veda, koje su najprije primile korijene i Indiji, zbog geografskih razloga ), ali ima i biljaka koje rastu i kod nas. Tabletice se daju na prazan želudac, barem pola sata prije jela, tako što se smrve i umiješaju u malo vitaminske paste ili paštetice ( već što koja mačka ili pas vole ), a mogu se i jednostavno gurnuti u usta duboko pritisnute na korijen jezika, što životinju motivira da automatski proguta. Tabletice se mogu malo podmazati vitaminskom pastom, da lakše skliznu niz grlo i da u ustima ostane ugodan okus, jer te biljne tabletice mačkama i psima nisu nimalo ukusne, naprotiv.

Ovim sustavom krenula sam liječiti mačke isključivo vlastitom inicijativom, nakon što sam se osobno uvjerila o kako se kvalitetnim proizvodima radi, te se posavjetovala s ayurvedskom liječnicom o izboru preparata i načinu doziranja. Naime, od dobavljača tih preparata slučajno sam saznala da je jedna žena svom psu, koji je već bio oslijepio od poslijedica dijabetesa, kupila jedan ayuvedski preparat protiv te bolesti, što je psu snizio šećer u krvi za 50% . Prije i za vrijeme toga bio je na inzulinu, ali to nije bilo dovoljno. Razlika između dotičnih preparata i brojnih kemijskih je ta, što oni doslovno liječe bolesni organ, bilo da izbacuju toksine, ili da balansiraju stanje cijelog organizma, dok većina klasičnih lijekova djeluje samo na simptome ( kao što inzulin regulira nivo šećer u krvi, ali ne liječi pankreas, uslijed čije disfunkcije bolest i nastupa ) .

Tako smo imali slučaj pogrešno ( prekratko ) liječene bronhopneumonije kod jedne mačkice ( 5 dana, a treba barem 10 -15 ), zbog čega je došlo do recidiva, a u tom slučaju terapija mora trajati čak mjesec dana: dvije injekcije različitih komplementarnih antibiotka dnevno... možete misliti koliko se jadna mačkica napatila... da bi na kraju RTG snimak na Vet.fakultetu pokazao trajno oštećenje pluća i sklonost upalama. Tamošnji stručnjak samo je rekao: čuvajte ju, davajte joj nešto za imunitet....Jasno da smo davali, ali upale pluća opet su se zaredale. Vidjela sam da Lirina probava neće izdržati agresiju klasičnim antibioticima, usprkos silnim Linexima za regeneraciju crijevne flore... a homeopatija je preslaba... trebala bih joj davati svaka 2 sata, onda ne mogu spavati, a i njoj je nemoguće biti stalno u kući, navikla je ići van, strašno je protestirala i patila, pogotovo kada vidi da drugi idu slobodno kuda žele...Zato sam odlučila prijeći na ayuvedski antibiotik, koji sam i sama prije koristila, te se uvjerila u njegovu djelotvornost ... mačkica se preporodila. Od tada je stalno na tim preparatima, osim ljeti ( kada su jutarnje i dnevne temperature 20-30 st.C), zimi za niskih temperatura dobiva dvostruku dozu i nema štetnih poslijedica.... a po potrebi nadodam homeopatiju ili ,ako baš jako zahladi i opet se jako aktivira upala, dobiva standardne sintetske antibiotike barem 2 tjedna, uz obavezan preparat za regulaciju crijevne flore iz ljekarne ( taj Linex ), pa onda opet prelazi na ayurvedu. Eto - da nije ayurvede, Lira odavno ne bi bila živa. A niti ja.

Drugi pacijent je završio na toj terapiji nakon što mu je dijagnosticiran alergijski dermatitis ( čupao si je dlaku s leđa ), dobio je kod veterinara kortikosteroid, a kako on ruši imunitet, za svaki slučaj još i antibiotk. Obzirom da mi je dotični veterinar istom takvom terapijom već poslao na drugi svijet jednog divnog mačića s alergijskim dermatitisom drugačijih simptoma, odmah sam odustala od takve vrste liječenja i nakon mjesec dana raspitala se za adekvatan ayurvedski preparat, jer homeopatski je pomagao neko vrijeme ( tih mjesec dana ), ali onda bi bolest opet „probila“. Nimo je tada dobio preporuku za dva preparata: jedan protiv alergije, drugi protiv dermatitisa. Prvi nije bio dobavljiv, pa sam mu davala samo drugi i nakon tjedan - dva prestao je čupati dlakicu. Držala sam ga neko vrijeme na toj terapiji, pa prekidala, ali simptomi bi se vraćali... zato sam odlučila provesti jednu dugu terapiju od godinu dana i nakon toga problemi su potpuno nestali. Sada samo pazimo da jede specijalnu hranu za osjetljivu kožu ( a to je jeo i ranije, čim mu je poremećaj dijagnosticiran ) i lijek mu više nije potreban. Isti preparat preporučila sam prijateljici koja se žalila da njen psić stalno grize neke izrasline po šapicama, pa je i njegov problem na taj način bio riješen.

Napominjem da spomenuti mačak Nimo od svoje braće najviše iskazuje karaketristike sijamskog podrijetla, što povećava osjetljivost organizma, a kao malen je, zajedno s ostalom braćom, još u majčinoj utrobi silom prilika dobivao jedan vrlo toksičan lijek protiv parazita šugarca od kojeg je dolutala majka bolovala i morala ga primati da ne ugine. To je sigurno ostavilo traga na njegovom već urođenom slabijem imunitetu. Naime, dotični toksični preparat oštećuje jetru, a ukoliko ona ne radi ispravno, tj. toksicirana je - poslijedice su različite alergije.

Reiki

Virusni ili bakterijski labirinitis ( upala srednjeg uha, centra za ravnotežu ) najčešći je uzrok gubitka ravnoteže kod mačaka. Slijedeći mogući uzrok je neki tumor na tom organskom sustavu ili mozgu. U Hrvatskoj ne postoji mogućnost dijagnostike u tom smislu, te se veterinari služe statističkom metodom pokušaja i pogrešaka, tj. najprije se tretira ono što bi moglo biti najvjerojatnije. Oboljela životinja zanosi se pri kretanju i često pada, što je vrlo opasno, jer tako može pasti s veće visine i ozlijediti se. Naša Evita samo je jednog jutra iznenada pala s vrha stepenica i ljuljajući se odjurila iz kuće, preplašena svojim novim stanjem. Kod veterinara je dobila antibiotsku terapiju, zbog pretpostavke bakterijskog labirinitisa. Ali, niti tri dana nakon terapije ništa joj nije bilo bolje. Uveden je dodatno i kortikosteroid, koji je izazvao vrlo malo poboljšanje, ali opet nakon tjedan dana nikakavog napretka. Bojali smo se najgoreg, jer i u tom slučaju koritikosteroid može malo pomoći, tj. splasnuti tumor isto kao i nateklinu uslijed upale.

Obratila sam se tada za pomoć jednom izvrsnom reiki – majstoru, koji je preko mene mačkici slao energiju 15 min dnevno. Nekada sam ju tijekom tretmana mogla dotaći i obujmiti rukama u to dogovoreno vrijeme ( uvijek se prekrasno osjeti taj priliv svijetle i čiste energije ), no ponekad to nije dozvoljavala, pa sam samo usmjerila što bliže dlanove prema njoj, da zrače. Nakon 5 terapija krenulo je vidljivo na bolje, nakon 10 je bilo puno bolje, a nakon 15 tretmana mačkica se potpuno stabilizirala.

Par dana nakon njenog ozdravljenja i ja sam dobila iste simptome: vrlo neugodne vrtoglavice i osjećaj mučnine. ( Naime, otrovanog mačka vodili smo rano ujutro na injekcije protuotrova, pa što od stresa, što od neispavanosti – očito mi je pao imunitet. ) Antibiotici takođe nisu pomagali. I nakon tjedan-dva patnje bez poboljšanja, jedna divna žena s foruma gdje smo se susretale, ponudila mi je reiki terapije. Nakon pet 45-minutnih tretmana na daljinu stanje mi se poboljšalo 90%, a ostalih 10% odradila sam sama reikijem tijekom narednih tjedana. Tako sam mogla u potpunosti biti sigurna da se kod obje radilo o virusnoj upali srednjeg uha, jer bakterijske nisu zarazne.

Reiki je izvrstan za stanja kao što su virusne upale, jer tu, osim imunizacije, nema drugog lijeka, samo ponekad je potrebna antibiotska terapija za sekundarne bakterijske infekcije. Takođe je odlična nadopuna svakoj antibiotskoj ili bilo kojoj drugoj terapiji, što me uvjerilo kada je skupinom mačaka zavladala zaraza rinotraheitisom, pa sam prvoj oboljeloj mački imala vremena davati reiki i puno je brže ozdravljivala od kasnije oboljelih deset, koje nisu imale priliku dobiti tu dodatnu terapiju uz svakodnevne injekcije i homeopatske pripravke.

Dodaci prehrani

Propolis – poznat po izvrsnom baktericidnom, virucidnom i fungicidnom djelovanju

Dakle, ako prilikom infekcije ne pomažu antibiotici – radi se o virusnima ili gljivičnim uzročnima ( gljivice su osobito opasne ), gdje onda pomaže propolis, imunostimulatori ( vitamini, kolostrum, jaja japanskih prepelica), reiki i specifični homeopatski pripravci ( funghi patogenic, immunitiy ).

Životinjama treba nabaviti obavezno BEZALKOHOLNE propolisne kapi ( za bebe ), s većim postotkom propolisa ( 25% ). Kako su gorkog okusa, treba ga kamuflirati umiješnog u žumanjak s bagremovim medom – mačkama staviti po 5-6 kapi u tu mješavinu, i davati barem 3x dnevno. Analogno prosječnoj težini mačke 3-4 kg, lako se izračuna količina za psa određene težine.

Propolisne kapi su takođe odlične za rješavanje onih povremenih tamnih nakupina na nosu ili bradi životinja – gljivica, i to tako da se kap tekućine utrlja u nosić ili dlakicu brade ( prethodno je jako dobro fizički odstraniti te nakupine, koliko god je moguće ), što im nije nimalo ugodno, ali je vrlo efikasno i krajnje neškodljivo. Veterinari znaju u tom slučaju preporučiti Canesten ili Plymicol kreme, no ako ih mačka ili pas poližu - neće biti dobro, a proplis im ne može naškoditi, osim neugodno iznenaditi mirisom i okusom.

Isto tako, tim kapima odlično se tretira česta pojava gljivica u ušima, tzv. malasezija - smeđe nakupine u ušima, koje treba razlikovati od crnih.

1. crni su ušni šugarci, a liječe se kapanjem ušiju Frontline tekućinom ( inače prvenstveno namijenjenoj zaštiti od buha i krpelja ) i to tako da se što dublje u svako uho unese manjom špricom ( od 2 ml ) po 0.2 ml dotične tekućine i nakon toga uho malo stisne, kako bi se tekućina upila, da mačka odmah ne otrese sadržaj. Prethodno je takođe jako važno dobro očistiti uši vatom ( nipošto štapićima s vatom !!!):najprije suhom, pa vlažnom, i na kraju opet suhom.

Terapiju Frontline tekućinom protiv tih crnih ušnih šugaraca treba provesti 1x tjedno, barem 4 tjedna za redom,a ako ne nestanu potpuno - i više tjedana. Šugarci su zarazni, pa pripazite ako imate više životinja. Neki veterinari će vam za isti problem preporučiti kapi Otonazol, koje treba primjenjivati daleko češće, a to je za životinje velik stres.

2. propolisne kapi za spomenute smeđe gljivice u ušima treba kapati u uši 2 x tjedno na isti način kao i Frontiline kod šugaraca, takođe tijekom 4 tjedana ili duže, ovisno o konkretnoj situaciji. Tu je upotreba propolisa neizmjerno bolja od Pymicol kapi, koje bi vam u tom slučaju preporučio veterinar, jer njih morate primjenjivati 2x dnevno, što je životinji strahovit stres, a kao „šlag na tortu“- uslijed toliko vlage u ušima razviju se bakterije, pa onda morate kapati isto tako često i s antibiotskim kapima. Taj užas prošli smo jednom ... i hvala Bogu za inspiraciju da sam odlučila u slijedećem slučaju upotrijebiti propolis - spas.

Neki liječnici za gljivice u ušima čak propisuju dodatno i šampon protiv gljivica, da mačku kupate jednom tjedno ... grozota - osobito što tim agresivnim šamponom uništavate njihovu nježnu kožu.i stvarate krasne predispozicije za razne dermatitise i dermatoze. Ne želim ovime osuđivati liječnike standardne veterine – oni propisuju ono što smatraju logičnim i nužnim, a kako tijekom studija vrlo malo ili nimalo ne uče o prirodnim metodama liječenja - naravno da nisu krivi. Tim više što su nevjerojatno opterećeni količinom posla, da niti nemaju vremena dodatno se informirati.

Vitamini – u obliku tabletica i pasti, s čime se, dakako, slažu i liječnici standardne veterine.

Preporučujem vitaminske paste, jer ih svi radije jedu. A u njih često puta možete i umiješati razmrvljene razne lijekove, pa tako učiniti terapiju životinji prihvatljivom. Odlične su Gimpet i Calopet vitaminske paste – moguće ih je i pomiješati da bude ukusnije, jer svi ne vole Calopet, a on je odličan zbog dodatne velike kalorijske vrijednosti. Gimpet je gušća i ukusnija, ali manje kalorična. Tabletice neki vole pojesti, a neki popiti razmrvljene u mlijeku – tu ćete morati sami otkriti što vaš ljubimac preferira.

Time se ponekad životinje jedino hrane kada su teže bolesne i odbijaju drugu hranu – tada se slobodno može dozirati da jedu koliko žele.

Treba ih nadodati svakoj terapiji, jer povećavaju imunitet, a neki lakši problemi mogu se izliječiti isključivo vitaminima, kao npr.

1. već spomenute gljivice na nosu i u ušima ( osobito ukoliko životinja stresno reagira na terapiju trljanja nosića propolisom ili kapanje ušiju ), ako se nisu preintenzivno razvile – tu je potrebno više tjedana terapije: treba započeti s dvostrukim dozama, nakon poboljšanja smanjiti na preporučene, a kada potpuno nestanu - nastaviti još neko vrijeme svaki drugi dan ( 1 tjedan ), pa svaki treći ( 1 tjedan ), jer naglim prekidom unosa vitamina može pasti imunitet i onda se problem recidivira.

2. virusna upala očiju, kada mački ili psu suze oči ( pojava čiste, prozirne tekućine, nema krmelja, niti crvenila ili oteklina na očima *) – tada treba krenuti sa trostrukim dozama, pa kada prođe, postupno smanjivati na dvostruke .... već kao što je prethodno opisano.

3. u slučaju pojave zarazne bolesti kod skupine životinja, odmah svima preventivno davati trostruke doze . Tako sam uspjela spriječiti zarazu rinotraheitisom jednoj iznimno plahoj mačkici, za koju sam znala da nema šanse da podnese injekcije. Čim je počela kihati, dobila je svaki dan trostruku dozu pomiješanih spomenutih vitaminskih pasti i nije se zarazila.

Paste za odstranjivanje dlaka iz probavnog sustava: Malt- i Bezo-pasta .

Prva je ukusnija i dobra za prevenciju, osobito kod dugodlakih životinja ili onih što ne izlaze u prirodu, pa ne konuzumiraju travu, koja je prirodni odstranjivač dlaka iz želuca tako što izaziva njihovo povraćanje, a druga je efikasnija ako se već pojavi problem opstipacije, tj. zatvora.

Zatvor se najčešće javlja prilikom intenzivnog linjanja, ili ukoliko životinja jede kosti ( to nipošto nemojte davati !!! ). Vrlo je opasan, jer ako se u kratko vrijeme ( max. tjedan dana ili kraće ) ne uspostavi funkcija probave, može doći do nekroze crijeva, pa ako se tu na vrijeme ne reagira kirurški – nastupa opća infekcija i smrt.

Ako vidite da se životinja bezuspješno napinje, nastojeći obaviti nuždu – nastojte joj odmah davati što više tih navedenih pasta, i ako u roku 24h ne obavi nuždu, treba otići veterinaru na klistiranje. Neki od njih ne vole obavljati taj posao, pa radije životinji daju injekcije antibiotika, da spriječe infekciju, te obavezno upućuju vlasnika da životinja konzumira što više parafinskog ulja, koje postupno otapa „čep“ u crijevima i podmazuje ih.

Problem je u tome što je ta terapija vrlo spora ( održava dugotrajnu toksiciranost organizma ), jer se dotični „čep“ najčešće nalazi pri kraju crijeva i onda su bolji čepići ( ali - koje je redovito gotovo nemoguće postaviti, jer ne postoje specijalno proizvedeni za životinje, već morate prilagoditi one za humanu upotrebu, a za to vrijeme već se otope ), no - svakako najbolji je klistir, koji čak možete improvizirati kod kuće, upotrijebivši vrećicu za transfuziju, koja ima malene cjevčice ili veliku špricu ( 20 ml ) na koju obavezno nataknete neku vrlo mekanu, gipku i usku cjevčicu. Sistem ispunite 1-2 l mješavine tople vode, parafinskog ulja i sapunice – po mogućnosti od sapuna čistog biljnog sastava, bez aditiva. Najprije krenete vrlo oprezno i nježno cjevčicom u analni otvor, jer je crijevo suho i lako bi ga bilo oštetiti, što je strahovito opasno - znači cjevčicu podmažite nekom dječjom kremom, isto tako i analni otvor životinje.Prvi puta gurnete cjevčicu sasvim plitko: 1 do 2 ml i ubrizgate tekućinu, dok ne počne curiti natrag van. Pričekate da izađe sva tekućina, pa nastavite tako da sada uvučete cjevčicu još par milimetara dublje i ponovite postupak. I tako, milimetar po milimetar, napredujete koliko životinja izdrži. Postupak je praktično izvoditi ako imate rešetkastu policu nad kadom, onda se životinja ne smoči jako, a i vama je lakše izvoditi postupak, dok ju netko drži.

Klistirati bi trebalo barem 1x dnevno. Više od toga je prestresno, jedino ako je životinja u jako rizičnom stanju, pa je to zaista neophodno, a ukoliko je iznimno nemirna, može se dati sedativ za životinje ( mačke, psi ) „Sedalin-gel“ (acepromazin ), dobavljiv u nekim ljekarnama za životinje i nekim veterinarskim ordinacijama.

Naravno, cijelo to vrijeme životinja treba konzumirati što više Bezo-paste, jer ona ne podmazuje samo crijeva, već i obvija tankim filmom svaku dlaku, te se one puno lakše skliznu nego ako se koristite parafinskim uljem. Imam iskustva i s jednim i drugim, te sam se uvjerila u fantastičnu efikasnost te paste.

Dobro je to vrijeme životinji davati manje što hrane, pa će radije jesti više paste, a i neće se povećavati količina zaostale hrane u crijevima.

Dakle, ukoliko neku mačku morate držati u kući, onda joj svakako svaki dan naberite desetak ili više vlati trave ( vidjet će te koliko najviše može pojesti ) i držite joj ispred njuškice svaku vlat posebno da joj je lakše dohvatiti i pogrickati. To je najbolja prevencija opstipacije. Dobra je suha hrana koja sadrži travu u sebi , npr. Friskies Indoors ili paste s travom, ali ipak je trava najbolja. A preventivno možete davati i Malt-pastu. I neka jede dominantno mekanu hranu.

Vitaminske i paste za odstranjivanje dlaka iz probavnog sustava nisu jeftine, ali kada usporedite efekt zaustavljanja bolesti / ubrzanog liječenja s računom iz veterinarske ordinacije - odmah se uvjerite kako se prevencija itekako isplati ... a da i ne govorim o njihovom i vašem stresu, slobodnom vremenu, prijevozu i gorivu.

Colostrum - prvo majčino mlijeko, osobito bogato imunostimulirajućim sastojcima.

Ponekad se zna dogoditi da životinja jednostavno ne želi niti vitaminske paste, niti tabletice, ili se pokaže da nisu dostatni za izliječenje. Takav sam slučaj imala s jednom mačkicom koja je oboljela od spomenute virusne upale očiju . Istresla sam prah tog mlijeka iz kapsula, pomiješala s malo vode i davala joj dvostuko manju dozu od one preporučene za ljude. Rado je pila, ali nije bilo poboljšanja. Onda sam udovostručila dozu i nakon par dana bilo joj je bolje, a nakon deset dana je ozdravila. Naravno da je još deset dana bila na dodatnoj smanjenoj dozi, pa još deset dana dobivala svaki drugi, pa svaki treći dan ... i nije bilo recidiva, koji su inače vrlo učestali, ako se terapija prekine odmah po vidljivom ozdravljenju.

Jaja japanskih prepelica – osobito ljekovita i za ljude.

Osobno sam ih koristila godinama za alergije i anemiju, neki su ljudi time izliječili dijabetes, neki maligna oboljenja, niski/visoki tlak , bronhitis, osteoporozu ... sadrže peterostuko veću količinu vitamina i minerala od kokošjeg jajeta, a utoliko su manja. Ljudi ih uzimaju 5 kom ujutro na prazan želudac i nakon toga trebaju što je moguće više odgoditi uzimanje hrane, a prvi obrok ne smije biti topao, već hladan ili sobne temperature ( da se omogući optimalna resorpcija i da viša temperatura u probavnom sustavu ne bi uništila ljekovite sastojke. ) Mačkama se daje po 2 kom. Ili jedno, ako je mačić u pitanju. Po istim pravilima, možda malo manje rigoroznim glede vremenskog odmaka, jer je mačja probava brža od ljudske.

Za razliku od sirovih kokošjih, gdje mačke ne smiju istovremeno konzumirati bjelanjak i žutanjak, već samo žutanjak, jer inače povraćaju - ova jaja smiju i moraju uzimati isključivo sirova ( istučena ) u cjelini, i neće imati nikakvih probavnih problema. Jedina kontraindikacija su žučni kamenci – tada se dotična terapija ne smije provoditi, jer bi mogla izazvati žučni napad. Prepeličja jaja kod životinja koriste se za sve gore navedene tegobe, kao i kod ljudi, te pothranjenost i imunizaciju.

Mi smo ih koristili takođe kod liječenja virusne upale očiju jednog mačića, dok još nismo znali za spomenute vitaminske paste, a nije bilo niti Colostruma. Naime, nakon 3 mjeseca bezuspješnog liječenja s Virolex masti za oči ( mazali mu jadniku 5x dnevno ) konačno smo saznali od jednog dobrog liječnika veterine da ga nikada nećemo izliječiti, ako ne krenemo s imunizacijom. Tada sam poznavala kao dobre imunizatore samo ta prepeličja jaja, pa smo krenuli s terapijom od 2 sirova jaja dnevno i mačić je potpuno ozdravio nakon 2-3 tjedna.

---

• U slučaju pojave krmelja radi se o bakterijskoj upali, pa je potrebno primjeniti antibiotsku mast i / ili homeopatski antibiotik . Standardni opći / sistemaki antibiotik u vidu injekcija ili tabletica nije potreban - bio bi bespotrebno invazivan. Jedino je svakako preporučljiv ako se već radi o slučaju slijepila uslijed teške upale, ili da mačka ne reagira na antibiotsku mast, tj. mažete tjednima, i nema poboljšanja, odnosno čim prestanete - javljaju se recidivi. Tu onda treba uključiti i vitamine i imunostimulatore.

• Otekline se javljaju takođe kod bakterijskih upala, te je takođe potrebna antibiotska mast za oči, i ukoliko liječnik specijalnom svjetljkom provjeri da nema nekih oštećenja na konjuktivi, može se uzeti dvokomponentna mast za oči: antibiotik + koritikosteroid, jer kortikosteroid smanjuje bolnu oteklinu. Čim oteklina splasne, treba prijeći na čistu antibiotsku mast, jer je dulja primjena kortikosteroida štetna. U oba slučaja oči treba mazati još neko vrijeme nakon što potpuno ozdrave. U početku se maže 3- 4 puta dnevno, a nakon ozdravljenja 2x, pa 1x.

Paralelno smo imali slučaj bakterijske upale očiju s pojavom otekline kod dva mačka ( oni onda žmire na to oko ili je potpuno zatvoreno, ponekad izgleda da očiju niti nema, jer su prekrivene tim oteklinama – to je već onda možda slučaj i za opću antibiotsku terapiju ) – obojca su žmirkali na jedno oko. I obojci smo mazali istom učestološću i istom masti za oči ( Tobrex ) Jedan od njih je htio uz to i popiti iz šprice homeoptaski pripravak Infection, a drugi je bio novoudomljen i nenavikao piti iz šprice, te se jako tome opirao, pa mu nismo davali. Njegova terapija trajala je 6x duže od onog koji je htio piti homeopatiju, a standardni antibiotik u tabletici ( Synulox i Enroxil ) nisu mu pomagali – vjerojatno je bila neka bakterija koju ta dva antibiotika ne „pokrivaju“, dok je kod homeopatije način iscjeljivanja infekcija sasvim drugačiji, te takav homeopatski antibiotik podjednako djeluje na sve bakterije.

Znam da sam ovom napomenom ispod crte, kao i opisom klistiranja, izašla iz okvira naslova i teme, međutim smatrala sam bitim da to bude objedinjeno na jednom mjestu, jer se radi o čestim mačjim, možda i psećim boljkama, čije je kompleksno tretiranje uvijek najbolje razmatrati parlaleno i u cjelini.


Preneseno sa: http://www.catwoman009.blog.hr/



Svinjska gripa



Jesu li svinjsku gripu izmislili svinje od ljudi ( isprika svinjama zbog nažalost uobičajenog omalovažavanja )?

Naravno, u ovom trenutku to još ne znamo, ali umjesto panike bacite oko na:

http://articles.mercola.com/sites/articles/archive/2009/04/29/Swine-Flu.aspx


Za one koji ne znaju engleski, evo prijevoda jednog dijela.

"Ljudi, možete očekivati poprilično panike o ovoj temi u bliskoj budućnosti. No, ja ne bih bio previše brzoplet - ovo nije prvi puta da se javnost upozorava na svinjsku gripu. Zadnji put to se dogodilo 1976, baš prije nego sam upisao Medicinski fakultet, i jasno se toga sjećam. Rezultiralo je masovnom kampanjom za cjepivo protiv svinjske gripe.

Sjećate li se možda rezultata te masovne kampanje?

U nekoliko mjeseci, tužbe u ukupnom iznosu 1,3 milijarde dolara podigle su žrtve cjepiva koje su od njega dobile paralizu. Cjepivo je bilo optuživano i za 25 smrtnih slucajeva. Nekoliko stotina ljudi obogaljeno je, tj. zadobilo Guillain-Barré Sindrom nakon što im je uštrcano cjepivo svinjske gripe. Čak su i zdravi dvadesetogodišnjaci završili kao paraplegičari.

A pandemija svinjske gripe? Nikad se nije dogodila.

Više je ljudi umrlo od cjepiva protiv svinjske gripe, nego od svinjske gripe."

Zanimljivo, zar ne?

I jos jedan citat:

"Kako bismo stavili stvari u prespektivu, malarija ubija dnevno 3000 ljudi, i smatra ju se "zdravstvenim problemom"... Naravno, za nju ne postoji elegantno cjepivo koje može nagrabljati milijarde dolara za kratko vrijeme."

Tu je još i rasprostranjenost svinjske gripe na Google maps, koja uključuje i neverificirane i verificirane slučajeve, a vode ju znanstvenici iz USA, i vidi se da je teško govoriti o epidemiji.

------------

Kompletno prevedeno možete pročitati i ovjde:

http://www.galaksija.com/planeta/svinjska_gripa.htm

------------

Nadopuna 10.07.2009.

Podignuta optužnica protiv Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) i
Ujedinjenih Nacija za bioterorizam i namjeru za počinjavanja masovnog
ubistva

Izvor: http://naturalnews.com/z026503_pandemic_swine_flu_bioterrorism.html

Barbara Minto - Natural News 25. jun 2009

Prevod: B.P.

Kako se približava očekivano puštanje u promet Baxter-ove vakcine protiv virusa A/H1N1 svinjske gripe u julu ove godine, jedna austrijska novinarka upozorava svijet da se priprema najveći kriminalni akt u istoriji čovječanstva. Jane Burgermeister je nedavno podnijela tužbu kod FBI protiv Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO), Ujedinjenih Nacija (UN) i nekoliko visokih zvaničnika nekih vlada i korporacija u vezi sa bioterorizmom i namijerom počinjavanja masovnog ubistva. Ona je takođe pripemila i prijedlog za zabranu prinudne vakcinacije, kojeg je podnijela u Americi. Te aktivnosti su zasnovane na optužnici koju je ona podnijela u aprilu, protiv kompanija Baxter AG i Avir Green Hills Biotechnology iz Austrije, za proizvodnju kontaminirane vakcine protiv ptičje gripe, navodeći kako se tu radilo o jednom namijernom aktu izazivanja epidemije i ostvarivanja profita na osnovu nje.

Sažetak navoda i iz optužnice koja je podnesena kod austrijske ispostave FBI, 10. juna 2009. godine

U svojoj optužnici, Burgermeister prezentira dokaze o aktima bioterorizma koji krše zakone SAD, a koji su počinjeni od strane jedne grupe koja operiše unutar SAD i koja je pod upravom internacionalnih bankara koji kontrolišu američku Centralnu Banku, kao i WHO, UN i NATO. Cilj tog bioterorizma je sprovođenje masovnog genocida nad populacijom SAD, uz pomoć jednog pandemičnog, genetski inženjeriranog virusa gripe, koji bi trebao biti smrtonosan. Ova grupa je pripojila sebi neke od najviših kancelarija u vladi SAD.

Konkretno rečeno, predstavljeni su dokazi da okrivljeni, Barack Obama, Predsjednik SAD, David Nabarro, Koordinator za gripu u UN, Margaret Chan, generalni direktor Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO), Kathleen Sibelius, sekretar Odjeljenja za Zdravlje i ljudske usluge (Department of Health and Human Services), Janet Napolitano, sekretar američke organizacije Homeland Security, David de Rotschild, bankar, David Rockefeller, bankar, George Soros, bankar, Werner Faymann, austrijski kancelar, i Alois Stoger, ministar zdravlja Austrije, između ostalih, su pripadnici ovog internacionalnog, korporacijskog kriminalnog sindikata, koji je razvio, proizveo, nagomilao i upotrijebljavao biloška oružja kako bi eliminisao ljudsku populaciju SAD-a i drugih država s ciljem finansijske i političke dobiti.

U ovoj optužnici se navodi da su se okrivljeni udružili međusobno, kao i sa drugim licima, u smišljanju, finansiranju i učestvovanju u završnoh fazi sprovođenja ovog tajnog internacionalnog programa biološkog oružja u kojeg su uključene farmaceutske kompanije Baxter i Novartis. Oni su to činili bio-inženjeringom i puštanjem u opticaj smrtonosnih bioloških agenasa, posebno virusa "ptičje gripe" i virusa "svinjske gripe," kako bi stvorili povod za sprovođenje programa prinudne masovne  vakcinacije što će biti način za aplikaciju jednog biološkog agensa koji će uzrokovati smrt i druge zdravstvene poremećaje kod ljudi. Ova aktivnost direktno krši Zakonski akt o biološkom oružju i antiterorizmu.

Burgermeister-ina tužba uključuje i dokazni materijal da je Baxter AG, austrijska filijala kompanije Baxter International, namijerno poslala 72 kile živog virusa ptičje gripe, kojeg joj je obezbjedila WHO u zimu 2009. godine, u 16 laboratorija u četiri zemlje. Ona tvrdi da taj dokazni materijal pruža jasnu potvrdu o tome da su farmaceutske kompanije i internacionalne vladine agencije same aktivno angažovane u razvoju, proizvodnji i distribuciji biloških agenasa, koji su klasificirani kao najsmrtonosnija biološka oružja, kao bi izazvali pandemiju i prouzrokovali smrt kod ljudskih masa.

U njenoj aprilskoj tužbi, ona je naglasila da se Baxterova laboratorija u Austriji koja je navodno jedna od najsigurnijih laboratorija u svijetu, nije pridržavala najosnovnijih bezbjedonosnih mjera kod držanja 72 kg patogenog organizma koji je klasifikovan kao biološko oružje, bezbjednim i odvojenim od svih drugih supstanci prema strogim zakonima o bezbjednosti bioloških materija, nego je dopustila da se on pomiješa s običnim virusom ljudske gripe i pošalje iz njihovog postrojenja u Orthu, u Donau.

U februaru, kada je jedan član osoblja laboratorije BioTest u Čehoslovačkoj isprobao na lasicama taj mateterijal koji je trebao poslužiti za proizvodnju vakcina, lasice su uginule. Taj incident nije bio praćen nikakvim istragama od strane  WHO, EU i austrijskih zdravstvenih zvaničnika. Nije bilo ispitivanja sadržaja tog virusnog materijala a nisu bili objavljeni ni podaci o genetskim sekvencama virusa koji je bio pušten u opticaj.

U svom odgovoru na parlamentarno pitanje, 20. maja, Alois Stoger, austrijski ministar zdravlja, naveo je da se taj incident nije smatrao kao propust u osiguravanju bioloskih materijala, nego kao jedan prekršaj veterinarskih pravila. Tako je jedan doktor veterine bio poslat da u laboratoriju kako bi sproveo tamo jednu kratku inspekciju.

Burgermeister-in dosije otkriva da je puštanje virusa u opticaj trebalo da bude jedan osnovni korak za izazivanje pandemije koja će omogućiti WHO da proglasi nivo 6 pandemije. Ona zatim navodi zakone i uredbe koje dozvoljavaju Ujedinjenim nacijama i WHO, preuzmanje uprave nad SAD u slučaju izbijanja pandemije. Nadalje, zakon koji zahtijeva od građana poštovanje obavezne vakcinacije stupiće na snagu u SAD, u uslovima objave pandemije. (Na žalost, čini se da će i patokratije mnogih drugih država aktivno slijediti ove mjere o obaveznoj vakcinaciji građana!? prim. prev.)

Ona tvrdi da je cijeli biznis u vezi sa pandemijom "svinjske gripe" zasnovan na jednoj masivnoj laži da se napolju nalazi jedan prirodni virus koji predstavlja prijetnju za ljudsku populaciju. Ona tu prezentira dokaze koji navode na sumnju da su virusi svinjske i ptičje gripe u stvari bioinženjerirani u laboratorijama uz pomoć finansijskih sredstava koja su obezbjeđena od strane WHO, i drugih vladinih agencija, između ostalih. Ova "svinjska gripa" je jedan hibrid sastavljen od jednog dijela svinjske gripe, dijela ljudske gripe i dijela ptičje gripe, nešto što može da dođe samo iz laboratorija, kako to tvrde i mnogi eksperti.

Tvrdnja WHO-a da se "svinjska gripa" širi i da se mora proglasiti pandemija ignoriše njene fundamentalne uzroke. Virusi su pušteni u opticaj uz pomoć WHO, i WHO je na prvom mjestu, najviše odgovorna za tu pandemiju. Nadalje, simptomi navodne "svinjske gripe" se ne mogu razlikovati od onih kod obične gripe i prehlade. "Svinjska gripa" ne uzrokuje smrt kod ljudi ništa više od obične gripe.

Burgermeister primjećuje da su brojke koje se odnose na slučajeve smrti od svinjske gripe nekonzistentne i da nije jasno kako se broj tih "smrtnih slučajeva" dokumentira.

Ne postoji potencijal za pandemiju osim ukoliko se ne sprovede jedna masovna vakcinacija kako bi se ova gripa pretvorila u jedno oružje, pod maskom zaštite populacije. Postoji mnogo razloga za sumnju da će vakcine za vakcinaciju narodnih masa biti namijerno kontaminirane bolestima koje su posebno stvorene da prouzrokuju smrt.

Tu je ukazano na licenciranu vakcinu protiv ptičje gripe kompanije Novartis koja je ubila 21 beskućnika u Poljskoj u ljeto 2008. godine, a imala je jedan svoj "razmjer izazivanja štetnih posljedica", odakle je zadovoljavala vlastitu definiciju biološkog oružja američke vlade (biološki agens stvoren da izazove razmjerne štetne posljedice, kao npr. smrt ili druga oštećenja) sa sistemom za isporuku (injekcija).

Ona navodi da se isti kompleks internacionalnih farmaceutskih kompanija i internacionalnih vladinih agencija koji je razvio i pustio u promet pandemični materijal, stavio u poziciju profitiranja na izazivanju pandemije ugovorima za obezbjeđenje vakcine. Mediji kontrolisani od strane grupe koja je proizvela "svinjsku gripu" (dakle, većina njih: prim. prev.) šire dezinformacije kako bi naveli ljude da prime opasnu vakcinu.

Ljudi iz SAD će pretrpjeti ozbiljne žrtve i nepopravljive ozljede ukoliko budu prisiljeni da prime ovu nedokazanu vakcinu protiv njihove volje, na osnovu zakona: the Model State Emergency Health Powers Act, National Emergency Act, National Security Presidential Directive/NSPD 51, Homeland Security Presidential Directive/HSPD-20, i the International Partnership on Avian and Pandemic Influenza.

Burgermeister navodi da oni koji su imenovani u njenoj optužnici, od 2008. godine su u SAD uveli i/ili ubrzali uvođenje zakona i regulativa stvorenih s ciljem otimanja građanima njihovih zakonskih i ustavnih prava na odbijanje injekcija. Ti ljudi su stvorili ili dozvolili da se zadrže zakonske odredbe koje odbijanje vakcinacije protiv pandemičnih virusa definišu kao kriminalno djelo. Oni su uveli i druge prekomijerne i svirepe kazne kao što je zatvaranje u karantine, odnosno, u FEMA/ine koncentracione logore, dok istovremeno brane građanima SAD da traže kompenzaciju u slučaju ozljeda ili smrti od prisilne vakcinacije. To predstavlja gaženje zakona koji regulišu državnu korupciju i zloupotrebu službenog mjesta, kao i Ustav i Povelju Prava. Ovim aktivnostima, imenovani optuženici su položili temelje za počinjavanje jednog masovnog genocida.

Koristeći "svinjsku gripu" kao povod, optuženi su planirali masovno ubistvo populacije SAD uz pomoć prisilne vakcinacije. Oni su instalirali jednu veoma široku mrežu FEMA koncentracionih logora i označili su mjesta za masovne grobnice, a uključeni su u planiranje i sprovođenje jedne  šeme za prenos uprave nad SAD u ruke njihovog internacionalnog kriminalnog sindikata koji koristi UN i WHO kao čelne organizacije za svoje ilegalne, ucjenjivačke i organizovane kriminalne aktivnosti, kao i kršenje zakona koji regulišu izdaju.

Ona dalje navodi da je kompleks farmaceutskih kompanija koji se sastoji od Baxter-a, Novartis-a i Sanofi Aventis-a, dio jednog inostrano baziranog programa biološkog oružja, koji je ima dvije svrhe a finansiran je od strane ovoga internacionalnog kriminalnog sindikata i dizajniran tako da sprovede jedno masovno ubistvo s ciljem smanjenja svjetske populacije za više od 5 milijardi ljudi, tokom idućih 10 godina. Njihov plan podrazumijeva širenje terora kako bi se ljudi naveli da se odreknu svojih građanskih prava i nametanje jednog masovnog karantina u FEMA-inim koncentracionim logorima. Kuće, firme i farme onih koji budu ubijeni biće preuzimane od strane ovog sindikata.

Eliminacijom populacije Sjeverne Amerike, internacionalna elita će dobiti pristup prirodnim resursima tog regiona kao što su voda i zemljište s nalazištima nafte. A eliminacijom SAD i njenog demokratskog ustava podvodeći ga pod Sjeverno Američku Uniju, ova internacionalna kriminalna grupa će imati totalnu kontrolu nad cijelom Sjevernom Amerikom.

Najznačajniji detalji iz kompletnog dosijea:

Cijeli dosije ovog sudskog postupka koji je pokrenut 10. juna je jedan dokumenat od 69 stranica u kome je predstavljen dokazni materijal kojim se potkrepljuju svi navodi optužnice. To uključuje:

Činjeničnu pozadinu koja predstavlja vremenske tačke i podatke koji potvrđuju vjerovatne uzroke, definicije Ujedinjenih nacija i Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) i njihove uloge, kao i istoriju incidenata sve od izbijanja "svinjske gripe" u aprilu, 2009. godine.

Dokaz da vakcina "svinjske gripe" potpada pod definiciju biološkog oružja kako je to označeno u vladinim agencijama i propisima koji klasifikuju vakcine i regulišu njihovu upotrebu a navodi se i briga koju su izrazile vlade nekih država da bi se vakcina protiv "svinjske gripe" mogla koristiti za biološki rat.

Naučni dokazni materijal koji potvrđuje da je virus "svinjske gripe" jedan vještački (genetički) virus.

Dokazi naučnog porijekla da je "svinjska gripa" bio-inženjerirana kako bi bila slična španskog groznici iz 1918. godine, uključujući i navode iz izvještaja doktora A. True Ott-a Ph.D., N.D., Svinjska gripa je Španska groznica iz 1918. godine koja je pretvorena u oružje, kao i izvještaj Dr. Jeffrey Taubenberger-a et.al. koji je bio objavljen u Science Magazine.

Sekvenca genoma "svinjske gripe"

Dokazni materijal o namijernom puštanju "svinjske gripe" u opticaj u Meksiku.

Podaci o učešću predsjednika Obame koji osvjetljavaju njegovo putovanje u Meksiko koje se poklopilo sa izbijanjem "svinjske gripe" u toj zemlji i smrću nekoliko visokih službenika iz njegove delegacije. Tu je takođe naveden argumenat da predsjednik naknadno nije bio podvrgnut ljekarskom pregledu jer je prethodno bio vakcinisan protiv svinjske gripe.

Dokazni materijal o ulozi Baxter-a i WHO u proizvodnji i puštanju u opticaj pandemičnog virusnog materijala u Austriji, uključujući i izjavu službenika Baxtera u kojoj on tvrdi da su virus koji je greškom bio poslan u Čehoslovačku, dobili iz referentnog centra Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). To uključuje i ukazivanje na dokazne materijale iz Burgermeister-ine optužnice koju je ona podnijela u aprilu, u Austriji, čiji je istražni postupak u toku.

Dokazni materijal koji ukazuje na direktno učešće kompanije Baxter u tajnoj mreži za proizvodnju i distribuciju biološkog oružja.

Dokaze da je Baxter namijerno kontaminirao materijal iz vakcina.

Dokazni materijal da Novartis koristi vakcine kao biološko oružje.

Dokazni materijal o ulozi WHO u programu proizvodnje i distribucije biloškog oružja.

Dokazni materijal o tome kako je WHO manipulisala podatke o bolesti kako bi mogla opravdati proglašavanje nivoa 6, pandemije, te tako preuzeti kontrolu nad USA.

Dokazi o ulozi FDA (Američki zavod za zaštitu zdravlja, prim. prev.) u zataškavanju ovog programa biološkog oružja.

Dokazi o učešću Kanadske nacionalne mikrobiološke laboratorije u programu biološkog oružja.

Dokazni materijal u učešću naučnika koji rade za britanski NIBSC, i CDC u inženjeringu "svinjske gripe".

Dokazni materijal da su vakcinacije izazvale smrtonosnu Špansku groznicu iz 1918. godine, uključujući navode Dr. Jerry Tennanta da je široka upotreba aspirina za vrijeme zime koja je uslijedila nakon Prvog svjetskog rata, uveliko doprinjela izbijanju pandemije, snižavanjem odbrambenog mehanizma i temperature tijela, što je dozvoljavalo virusu gripe da se brže razvija. Tamiflu i Relenza takođe snižavaju temperaturu tijela, te se takođe može očekivati da će oni doprinjeti širenju pandemije.

Dokazi o manipulaciji zakonskog sistema kako bi se dozvolilo nekažnjeno počinjavanje masovnog ubistva.

Ustavna pitanja: legalnost vs. nelegalnost ugrožavanja života, zdravlja i javnih dobara masovnom vakcinacijom.

Pitanja imuniteta i kompenzacije kao dokaz za namijeru počinjavanja kriminalnog akta.

Dokazi o postojanju jednog internacionalnog, korporativnog, kriminalnog sindikata.

Dokazi o postojanju tajnog društva "Illuminati".

Dokazi o planovima društva Illuminati/Bilderberg za depopulaciju planete i njihovoj ulozi u inženjeringu i distribuciji virusa "svinjske gripe".

Dokazi da se na godišnjem sastanku grupe Bildeberg u Atini, od 14-17 maja, 2009. godine, kao dio njihove genocidne agende, diskutovalo o korištenju virusa "svinjske gripe" kao biološkog oružja. Tu je priložena i lista učesnika sastanka, za koje je davno bivši kanadski predsjednik  Pierre Trudeau, rekao da oni gledaju na sebe kao na jednu genetski superiorniju vrstu od ostatka čovječanstva.

Mediji ne informiraju narod o opasnosti koja mu prijeti

Jane Burgermeister ima dvojno, irsko-austrijsko državljanstvo i piše za magazine Nature, the British Medical Journal, i American Prospect. Ona je evropski korespodent za vebsajt the Renewable Energy World. Ona je takođe mnogo pisala i na teme u vezi s promjenom klime, biotehnologije i ekologije.

Pored tužbe koju je podnjela u aprilu ove godine protiv kompanija Baxter i Avir Green Hills Biotechnology i za koje je istražni postupak trenutno u toku, ona je takođe tužila WHO i Baxter, između ostalih, u vezi sa onim kontejnerima "svinjske gripe" koji su eksplodirali u vozu u Švajcarskoj, prilikom njihovog transporta.

Ona smatra da je kontrola medija od strane vladajuće elite omogućila ovom internacionalnom kriminalnom sindikatu da neometano sprovodi svoju agendu dok se istovremeno većina čovječanstva drži u mraku u vezi s onim što se stvarno događa. Ova njena tužba predstavlja jedan pokušaj da se prevaziđe ova medijska kontrola i da se istina iznese na svjetlost dana.

Nju najviše brine to "što bez obzira na činjenicu da je kompanija Baxter uhvaćena na djelu u pokušaju izazivanja pandemije, istoj komapaniji dozvoljeno da nastavi dalje zajedno s njenim saveznicima, u pravcu proizvodnje vakcine protiv pandemije." Baxter se trenutno žuri da pusti vakcinu u opticaj negdje u julu ove godine.

Više informacija:

www.naturalnews.com/025760.html
http://birdflu666.wordpress.com/200.
http://in.news.yahoo.com/137/200906.
http://timesofindia.indiatimes.com/.
 


Bajka o lošem kolesterolu


Laž o kolesterolu, Profesor dr. W. Hartenbach


Snižavanje kolesterola je za farmaceutske tvrtke, liječnike i industriju margarina posao vrijedan milijarde - ali prema spoznajama profesora Hartenbacha i nekolicine vodećih znanstvenika, potpuno nepotrebno, štetno i u mnogim slučajevima čak i opasno po život. Smrtni slučajevi prouzročeni lijekom Lipobay za snižavanje kolesterola preplašili su javnost - koliki su, međutim, stvarni razmjeri obmanjivanja stanovništva, poznato je samo malobrojnima. U svojoj svima razumljivo pisanoj knjizi profesor Hartenbach otklanja najveće zablude i objašnjava veliko značenje i pozitivni učinak kolesterola na ljudsko zdravlje. On izvodi dokaz zašto u narodu ozloglašene bolesti ateroskleroza i srčani infarkt nemaju veze s visokim vrijednostima kolesterola i pokazuje kako se te biolesti mogu izbjeći.


( Opis knjige prenesen sa: http://knjiga.hr/04.asp?id=17700&param=L )


Die Cholesterin-Luege, preveo: Vladimir Adamček


Kako je izdavač zabranio da se prenosi bilo koji dio knjige, u ime nekih autorskih prava, ja ću ovdje prepričati neke stvari iz nje, jer me mnogo ljudi tražilo i molilo da ovaj tekst vratim na internet. Ovako znanje neće biti suspregnuto, a izdavač neće imati nikakvih "zakonskih" prava da i ovo suzbije, jer nečije prepričavanje saznanja nigdje nije zabranjeno. Dakle, one koje zanima više od ovoga - preporučam kupiti knjigu negdje u nekoj knjižari.

Ova knjiga govori o najvećoj i najopsežnijoj svjetskoj prevari na području medicine. Konvencionalna medicina ima masu netočnih tvrdnji o kolesterolu, jer ih podržava zainteresirana industrija lijekova za smanjivanje kolesterola. Naravno, ovo je samo još jedan način manipulacije ljudi i stvaranje debalansa radi ishrane 4D OPS bića. Što je više boli, patnje i negative kod ljudskog roda - to je njima dostupno više negativne energije kojom se hrane.

Ova knjiga opovrgava znanstveno potvrđene činjenice, koje su "dogovorene" od strane plaćenih pojedinaca. U knjizi možete vidjeti sažet prikaz radova međunarodno poznatih europskih i američkih stručnjaka za kolesterol i rezultat se očituje u više od 6000 autorovih istraživanja na tome području. Doslovno navedena industrija plaća za svoje svrhe — dijaboliziranje kolesterola — sveučilišne profesore upitne stručnosti i pseudomedicinske ustanove, čije laičke, često sasvim besmislene tvrdnje o kolesterolu, u potpunosti slijede želje "sponzora". "Na zapadu ništa novo" - rekao bih ja. Osobito je vidljivo manipuliranje statističkim podacima, koje ta industrija provodi širom svijeta, a mnogobrojni liječnici ga očito nekritički prihvaćaju, zato što pogrešni podaci o vrijednostima kolesterola liječniku otvaraju mogućnost da svakog bolesnika učini trajnim pacijentom za čitav život. Kako bi mogli reći: "Drago nam je ponovno Vas vidjeti", prvenstveno zato da bi Zdravstvenom osiguranju mogli podnijeti potraživanja za isplatu novčanih sredstava. Ovaj razlog je shvatljiviji većini "običnih" ljudi, ali problem seže i u druge nivoe postojanja. Ovo je samo mali, "vidljiv" dio u našem 3. denzitetu, a transfer energije se provodi dalje, u 4D. Na isti način baš kao što i mi, ljudi, izrabljujemo i jedemo životinje. Zašto to onda, nebi bilo u redu???


Za taj izreklamiran, komercijalno usmjeren, pogrešan prikaz kolesterola, industrija margarina, a ponajprije farmaceutska industrija koja proizvodi lijekove za snižavanje kolesterola, plaća 50 do 75 milijuna eura po statistici. Taj im se izdatak isplati jer tako u statističkim prikazima prikriju sve negativne rezultate efekta snižavanja kolesterola i istaknuli njegov utjecaj na srčani infarkt, koji se niti jednom statistikom ne može potvrditi. Liječnike se pokušava zadiviti velikim brojem ljudi koji sudjeluju u studijama i tim istraživanjima. Tako se objavljuje da je u Framinghamovoj studiji ispitano 5450 osoba, u studiji Simvastatin ( studiji 4-S ) 4444 osobe, u finskoj multifaktoralnoj studiji 2000 osoba. Jedan američki institut ( National Heart, Lung and Blood Institute ) govori o 650 000 ljudi koje je navodno "nadzirao i kontrolirao tokom deset, a čak i 50 godina!!!"


Kritički znanstvenici koji se predstavljaju u 5. poglavlju, podvrgnuli su te statistike, zvane i "studije", ozbiljnoj provjeri. Budući da liječnici i liječnički časopisi izvan znanstvenog područja, uvijek iznova citiraju te statistike ( takozvani "repeater"-i, odnosno - ponavljači ) — suprotno činjenicama — kao dokaz da je kolesterol taj koji koji izaziva srčani infarkt, ovdje ću ukratko nabrojiti najvažnije statistike i zaključke koji se iz njih izvode:


1) Dakle, pisac navodi da su u poznatoj ozloglašenoj studiji Simvastatin ( 4-S ) ispitane su 4444 osobe. Rezultat je glasio: "Povišena razina kolesterola ne utječe na razvitak ateroskleroze niti na srčani infarkt. Snižavanje kolesterola nema smisla i stoga nije indicirano."


2) Zatim je tu Finska multifaktoralna studija, koja je provjerom vrijednosti kolesterola kod više od 2000 osoba pokazala da je trostruko veći postotak srčanog infarkta i trećinu više smrtnih slučajeva kod osoba liječenih lijekovima za snižavanje kolesterola nego u skupini koja nije liječena.


3) Nadalje, u Helsinškoj srčanoj studiji I. ( 1987.) sa 700 ispitanih osoba porast smrtonosnih nuspojava zbog snižavanja kolesterola iznosio je 40 posto u odnosu na kontrolnu skupinu, u Helsinškoj studiji II. ( 1993.), pet godina poslije, čak 50 posto. Znakovit je bio i porast smrtnih slučajeva od raka izazvanog snižavanjem kolesterola, koji je u Helsinškoj studiji II. iznosio 43 posto.


4) U Framinghamovom ispitivanju pokušalo se kod otprilike 4500 osoba dokazati korisnost lijekova za snižavanje kolesterola. Pokušaj je, međutim, ostao bezuspješan i izazvao je znatan porast broja smrtnih slučajeva od raka izazvanog snižavanjem kolesterola. Skrabanek je opisao napore farmaceutske industrije koja je financirala istraživanje: "Gotovo da nema ničega što je u medicini tako dobro opisano kao bezuspješnost tih intervencija ( statistika ) da kolesterol proglase odgovornim za razvitak koronarnih srčanih bolesti."!!! Skrabanek dodaje: "Farmaceutska industrija pokušala je 'uskladiti' statistike sve dok se ne podudare sa željenim predodžbama, jer su stajale 150 milijuna dolara i nisu smjele ostati bez koristi za industriju koja ih plaća." ( ovo podcrtano je svojstveno OPS entitetima - željno razmišljanje, koje te uvijek kad-tad "uhvati" )


5) Autor dalje navodi da je u Clofibrat ispitivanju provjereno djelovanje istoimenog lijeka za snižavanje kolesterola na više od 1000 osoba. Zastrašujući porast smrtnih slučajeva od raka doveo je do zabrane i prekida studije. Američki National Heart, Lung and Blood Institute proveo je višegodišnje istraživanje učinka kolesterola na 650 000 ljudi. Nije utvrđen utjecaj na razvitak ateroskleroze ili srčanog infarkta. Što je vrijednost kolesterola bila viša, manja je bila učestalost raka i registrirano je manje smrtnih slučajeva uvjetovanih drugim bolestima.


Tih pet najznačajnijih primjera statističke provjere korisnosti snižavanja kolesterola dalo je sukladne rezultate:

1) Kolesterol ne utječe na razvitak ateroskleroze ili srčanog infarkta.


2) Visoke vrijednosti kolesterola povezane su s očekivanim dugim životnim vijekom i s niskom učestalošću oboljenja od raka.


3) Snižavanje razine kolesterola povezano je s mnogobrojnim smrtnim slučajevima i učestalom pojavom malignih bolesti.


U knjizi se tvrdi da niti jedna statistika nije izrađena sukladno strogim znanstvenim kriterijima, jer svakoj provjeri vrijednosti kolesterola pripada i provjera supstanci koje se iz njega sintetiziraju — poput steroidnih hormona — i promjena u koncentraciji bjelančevina, minerala i vitamina koje iz toga proizlaze. Niti jedna od tih provjera nije provedena, čak niti zadovoljavajuća provjera vrijednosti kolesterola. Sigurno je samo da je svako snižavanje kolesterola beskorisno, opasno po zdravlje i često smrtonosno.


Kako se iz knjige može vidjeti, usprkos jasnim rezultatima koji upućuju na štetnost svakog snižavanja kolesterola, to upozorenje očito nije ostavilo nikakav dojam na veliki dio liječničke struke; prema mojem iskustvu, to je povezano s time što lječnicima potpuno nedostaje znanje o medicinskim činjenicama, pa tako o najvažnijim metaboličkim procesima supstancija koje nastaju iz kolesterola te o promjenama koje zbog toga nastaju u koncentraciji bjelančevina, hormona, minerala i vitamina. ( ja bih još tu nadodao da im nedostaje SVIJEST o tome kako ovaj svijet funkcionira, a i ne samo lječnici, već mnogi, mnogi drugi ljudi - no to su njihove životne lekcije )


Liječnički poziv sve više postaje biznis koji se bavi zdravljem stanovništva. Svakom liječniku ( konvencionalne medicine ) koji se kritički očituje o razini mojega kolesterola, čak i svakom liječniku koji želi početi s mjerenjima razine mojega kolesterola, uskratio bih povjerenje. Jasno ima i komplementarnih medicina koje su isto priznate, samo se ne koriste na zapadu jer to uništava "biznis". U slučaju nedoumice potražite neku veliku kliniku, bez obzira na to je li riječ o gradskoj ili o sveučilišnoj klinici. One uglavnom jamče za dobro izobražene i kritične liječnike. Zar se nije moglo pretpostaviti da će smrtni slučajevi, izazvani lijekom Lipobay® tvrtke Bayer, konačno uznemiriti javnost? Uznemirena pozornost bila je, nažalost, samo kratkotrajna, jer je "antikolesterolska mafija" dotične industrije znala kako ušutkati javnu raspravu. Čovjek se mora zapitati: "Koje to strahote još treba izazvati snižavanje kolesterola da bi se ušutkalo opasno promidžbeno varanje? Sve dok mediji budu varali stanovništvo svojim besmislenim, potpuno neznalačkim prikazima značenja kolesterola, a na televiziji se glavna riječ bude davala "pseudoznanstvenim blebetanjima", poput onih opisanih na stranici 16 i dalje., taj će prljavi posao i dalje slaviti pobjedu.

Evo to bi bilo kratko opisivanje toga što je napisano u toj knjizi, a ja bih čak rađe otišao bilo kojem doktoru Ayurvede ili bilo koje druge komplementarne medicine, nego nekom "stručnjaku" konvencionalne medicine koja probleme ljudi rješava ili "rezanjem" ili "šopanjem tabletama"... jer meni ovi izrazi liče na neku "mesnicu"! Treba rješavati UZROK problema, a ne posljedicu. Naravno, doktori konvencionalne medicine to ne rade, dok doktori komplementarnih medicina uvijek popričaju sa pacijentom da bi vidjeli što je u stvari uzrok ovih, već nastalih, manifestacija. I kad se otkloni uzrok - izlječite se skoro, pa SAMI!!! Ljudski organizam se pobrine za to.

 

Ljekovito bilje i njegova upotreba





Iz knjige:
RICHARD WILLFORT - GESUNDHEIT DURCH HEILKRAUTER, 1959. by Rudolf Trauner Verlag, Linz
Preveo i dopunio: dipl. ing. VILKO VIDEK
Zagreb, 1978.


Biljni svijet, kao dio života na Zemlji, nalazi se gotovo na svakom koraku i čovjek je unatoč golemom napretku ovisan o tom biljnom svijetu. Upravo je biljni svijet najvažniji dio čovjekove hrane pa prema tome i temelj njegova održanja.

Čovjek je odavno spoznao da je određenom biljnom hranom primao u tijelo i one tvari koje su ga održavale zdravim, pa je došao do saznanja da su i ljekovite. Posezao je za tim biljkama i svoju spoznaju prenosio novim generacijama usmenom, a kasnije i pismenom predajom. Iz ovakve predaje, protkane često mistikom i praznovjerjem, nastala je i izgrađena pučka medicina mnogih naroda. Odbacujući postepeno mistiku i praznovjerje, uvođenjem naučnog promatranja prirode i razvojem prirodnih nauka, proučavalo se i ljekovito bilje i njegovo djelovanje na ljudski organizam. Proučavanje ljekovitog bilja sa stajališta medicine dovelo je do izbacivanja iz upotrebe mnogih ljekovitih biljki, koje je u svom popisu za liječenje zadržala pučka medicina, pa su u službenoj medicini ostale samo one ljekovite biljke koje su uvrštene u službeni popis lijekova, tj. u farmakopeju.

Usporedo s ispitivanjem utjecaja ljekovitog bilja na ljudski organizam, prišlo se kemijskom ispitivanju onih djelotvornih tvari u biljci, za koje se smatralo da određuju ljekovitost pojedine biljke. Posljedica je ovakvih kemijskih ispitivanja nastojanje da se sintetskim putem proizvedu iste ili slične tvari koje bi u liječenju čovjeka i održavanju njegova zdravlja zamijenile prirodne proizvode biljnog svijeta, pa je i moderna medicina sve većom upotrebom sintetskih lijekova zanemarila ljekovitu vrijednost mnogih biljaka. No, unatoč ovom zanemarivanju, uz pronalazak djelotvornih prirodnih biljnih spojeva, sve su veće težnje da se u liječenju raznih bolesti ponovo uvrste u upotrebu lijekovi biljnog porijekla koji se u potpunosti ne mogu zamijeniti sintetski proizvedenim kemijskim spojevima.

Danas se znanje o ljekovitosti određenih biljaka znatno proširilo njihovim opširnim ispitivanjima pa i ova knjiga, u inače brojnoj literaturi | ljekovitom bil ju, ima za cilj da čitaoce upozna s praktičnom vrijednošću onog ljekovitog bilja i kojim se čovjek i najčešće susreće u prirodi.

Autorova knjiga (Gesundheit durch Heilkrduter) popularno je djelo o ljekovitom bilju, te je na njemačkom jezičnom području u kratkom vremenu doživjela jedanaest izdanja, što dovoljno ilustrira i interes čitalačke publike za to djelo.

Glavna misao autora, koja ga je vodila kod obrade sadržaja, jest ponovno vraćanje prirodnim izvorima za čuvanje i održavanje zdravlja i približavanje suvremenom čovjeku ljekovitog bilja kao jednom od važnih izvora što mu stoje nadohvat ruke.

Knjiga na popularan način pokazuje put vraćanja prirodnim izvorima za očuvanje zdravlja i liječenje bolesti, upućuje čitaoca na koji će način najlakše doći do tih izvora, kako će ih upoznati, kako spremiti i kako na najbolji način upotrijebiti da oni zaista zauzmu u životu čovjeka ono mjesto, koje im po svojoj važnosti pripada, a da se pri tom ne isključuje i korištenje liječničke pomoći.

Cjelovitim prijevodom ova se knjiga ne bi mogla u potpunosti uklopiti u naše prilike niti se posve približiti našoj čitalačkoj publici, jer autor knjige opisuje pojedino ljekovito bilje sa stajališta geografske rasprostranjenosti njegovog kontinentalnog područja, a kod mnogog ljekovitog bilja upućuje i na primjenu u homeopatiji.

Da bi se knjiga što više približila našim prilikama, bilo je neophodno izvršiti neke izmjene i nadopune koje se sastoje u slijedećem: Kod mnogih ljekovitih biljaka autor se bavi primjenom tih biljaka u homeopatiji i kod određenih biljaka spominje način primjene određenih homeopatskih preparata, dobivenih iz tih biljaka. Da bi se shvatilo zašto su u prijevodu ispuštena poglavlja o primjeni pojedinih biljaka u homeopatskom načinu liječenja, treba nešto kazati o homeopatiji.

Homeopatiju kao način liječenja po načelu — slično se sličnim liječi (similia similibus curantur) — osnovao je njemački liječnik S. Hahnemann (1755. do 1843), koji je ispitujući djelovanje kore kininovca ustanovio da u većim količinama izaziva kod zdravih ljudi slične pojave kao i malarija, tj. kao bolest protiv koje se primjenjuje kinin dobiven iz kore kininovca. Na temelju takvih opažanja postavljen je sistem liječenja prema kojem se svaka bolest liječi upravo onim lijekom koji na zdravom čovjeku izaziva pojave slične pojavama te bolesti. Iako se smatra da taj sistem liječenja nije naučno opravdan, ipak homeopatija ima i danas, naročito u Njemačkoj i Americi, mnogo pristalica, te se na tom području izrađuju i homeopatski preparati i stavljaju u promet. Budući da se kod nas homeopatija kao sistem liječenja ne primjenjuje ( 1978. godine!!! ) i, budući da se ne izrađuju homeopatski preparati, to su u prijevodu i poglavlja o tom načinu liječenja ispuštena, jer se čitalac sa sadržajem toga štiva ionako nebi mogao koristiti. ( Jack987: danas, 2010.g. situacija je drugačija, homeopatija se koristi i pripravaka ima za kupiti i u uobičajenim ljekarnama ).

Nasuprot tome, mnogi su prikazi kod pojedinih biljaka morali biti prošireni i nadopunjeni, a i sama je knjiga nadopunjena nekim biljkama koje se u znatnijoj mjeri pojavljuju na našem području i iskorištavaju se u zdravstvene svrhe. Tako je kod biljaka, koje su karakteristične u flori našeg područja, kao npr. u mediteranskom području kadulja i ružmarin, izmijenjen i dopunjen način sabiranja, opis staništa te izrada droga iz tih biljaka, jer autor ove biljke opisuje kao vrtne biljke ili čak kao biljke lončanice, što je i razumljivo za njegovo područje, dok se, naprotiv, one kod nas pojavljuju u velikom mnoštvu u slobodnoj prirodi.

Kod mnogih je biljaka, gdje je to bilo potrebno, opširnije opisan način sabiranja i dobivanja droge u suhom stanju, kako bi i onaj čitalac, kojega zanima sabiranje bilja ne samo za vlastite potrebe nego i za prodaju ljekarnama i poduzećima koja se bave prometom ljekovitog bilja, našao u ovoj knjizi potrebna uputstva za sabiranje. Sistematizaciju opisa pojedinih biljaka u knjizi autor je dao određenim redom tako da svaka biljka čini zaokruženu i preglednu cjelinu. U prijevodu su neki odlomci, koji govore o povijesti pojedine biljke, pučkom vjerovanju ili citatima iz starih bilinarskih knjiga ljekaruša, skraćeni, kako bi se što veća pažnja čitaoca skrenula na osnovni sadržaj knjige, tj. na liječenje prirodnim izvorima iz biljnog svijeta.
Sadržaj knjige je zanimljiv i koristan u prvom redu za sve ljubitelje prirode, kao i za one koji žele upoznati prirodno liječenje ljekovitim biljem i koji to bilje žele iskoristiti za uklanjanje vlastitih tegoba i očuvanje zdravlja, jer se upotrebom ljekovitih biljaka mogu često suzbiti ili čak spriječiti razne bolesti, pa zato njihova vjekovima duga primjena u pučkoj medicini nije bez razloga.

U tako sistematskom prikazu velikog broja neotrovnog i otrovnog ljekovitog bilja naći će zanimljive podatke i svi oni stručnjaci, koji se u svom radu često susreću s biljem i kojima je potrebno poznavanje biljaka kao izvora biljnih sirovina (farmaceuti, veterinari, liječnici, agronomi i dr.). Na ovom mjestu, dužnost mi je istaknuti da mi je prilikom prijevoda originalnog djela znatno pomogla svojim savjetima prof. Greta Hanga-Krelius, sudski tumač njemačkog i engleskog jezika. Na uloženom trudu izrazujem joj svoju osobitu zahvalnost.

Dipl. ing. Vilko Videk


Predgovor

Udovoljavajući želji mojih čitatelja i mnogobrojnih slušalaca mojih predavanja i tečaja o ljekovitom bilju i prirodnom liječenju, znatno sam proširio svoju knjigu o ljekovitom bilju »Zdravlje putem ljekovitog bilja«. Kod već postojećih ljekovitih biljaka izvršeno je proširenje teksta; u djelo sam uvrstio novih 40 domaćih ljekovitih biljaka. U dodatku »Biljna ulja za domaćinstvo« opisane su četiri najvažnije biljke koje daju ulje. Nadopune proizlaze iz mnogih novih saznanja u biologiji bilja i nauci o ljekovitom bilju, a i mnoge su primjene u liječenju iz pučke medicine našle svoju naučnu potvrdu i priznanje.

Veliki broj oduševljenih ocjena iz kruga čitalaca i mnoga priznanja i pozitivne rasprave stručnih krugova, učvrstile su moju predodžbu o misiji te knjige, da to bude prava pučka knjiga o prirodnom liječenju biljem. Strane riječi i naučne pojmove izbjegavao sam u nastojanju da djelo učinim opće razumljivim, a da pri tom nisam napustio strogu bitnost stvari i precizan način izražavanja.

Ljekovito bilje stoji spremno u prirodi za održavanje zdravlja ljudskog organizma, za ozdravljenje i uklanjanje bolesti. Dublji smisao, međutim, ove knjige jest: Ljudi se trebaju opet vratiti ljekovitim izvorima prirode, upoznati njezino obilje zdravstvenih vrijednosti i učiti o pravilnoj upotrebi. Ljekovito bilje treba da ponovo zauzeti odgovarajuće mjesto u domaćinstvu čovjeka. Ono je jednako važno i korisno za održavanje i ponovo sticanje zdravlja.

Korištenje liječničke pomoći ne isključuje upotrebu ljekovitog bilja. Nama je potrebno liječnikovo objektivno mišljenje, njegova spoznaja o bolesti i njegovo znanje o dubokim i često skrivenim razlozi na smetnji i bolesti. Ni jedan liječnik neće odbiti upotrebu ljekovitog bilja, on će ga prije svega uključiti u svoje liječenje, ako mu je poznato naše povjerenje u ljekovito bilje.

Neka ovo novo i prošireno izdanje bude više no ikada korisno ideji za održavanje i ponovo sticanje zdravlja pomoću ljekovitog bilja i neka pridobije nove prijatelje ove knjige koja je pisana za dobrobit čovječanstva.

Neka prije svega žene, kao čuvarice zdravlja naših dragih, spoznaju ljekovite snage naših domaćih biljaka i neka ih nauče razumno primjenjivati, kako bi se ispunila njihova jedina i prava sreća koja glasi:

Biti okružen zdravom, radosnom i zadovoljnom obitelji!

Richard Willfort


Kratki povijesni pregled razvitka nauke

O LJEKOVITOM BILJU


Nauka o ljekovitom djelovanju biljaka može se pratiti do najstarijih dana čovječanstva. Vjerovanje u ljekovitost biljaka imalo je svoje porijeklo u strahu pred čudotvornim moćima prirode, a svoj prvi dokaz našlo je u vjerovanju u demone i u čarolije. Prve pojave primitivnog znanja o pučkom liječ- ništvu nalaze se u mitu, pričama i bajkama koje su se ispreplitale oko ljekovitih biljaka te u drevnoj usmenoj predaji i često teško razumljivom praznovjerju pa, što se više oko jedne biljke ispreplelo priča i mita, to je bilo veće vjerovanje naroda u njezinu ljekovitu snagu. To je gotovo kod svih naroda bio začetak saznanja o ljekovitosti biljaka — kako kod starih Kineza, Indijaca, Egipćana, Perzijanaca, Grka i Germana, tako i izvan evropskog i azijskog kontinenta. Kada je u duhovnom razvitku čovječanstva izumljeno pismo i, kada se moglo utvrditi sve ono što je sagledano i spoznano, bila je opisana priroda i točno utvrđene prve spoznaje iz tog čarobnog bogatstva. Ne treba nas pri tom iznenaditi ako već u starim zapisima naiđemo na tragove zabilježaka o ljekovitoj moći biljaka. Najstarija knjiga o ljekovitom bilju vjerojatno je djelo kineskog cara Shin-nonga koji je živio oko 3700. godine pr. n. e. On je bio više liječnik nego vladar koji je svojim podanicima dao i uzor života u skladu s prirodom. Shin-nong je opisao u svojem djelu preko 200 ljekovitih biljaka svoje domovine i okrunio svoje životno djelo spoznajom: »Snaga tvog tijela leži u sokovima bilja.« Znamenita je nadalje zbirka recepata iz Egipta »Papyrus Ebers« — iz vremena oko 1500. godine pr. n. e. u kojoj se nabraja preko 700 lijekova biljnog porijekla, a staroindijska »Knjiga životne mudrosti« sadrži preko 1000 biljnih sredstava za liječenje.

Njihova su iskustva preuzeli i drugi narodi, pa tako u vjerskim zakonima Zidova nalazimo čitav niz zdravstvenih propisa baziranih na biljnom porijeklu. U knjigama Starog zavjeta nalazi se mnoštvo uputa o ljekovitoj snazi biljaka i meda. Kralj David pjeva u 51. psalmu: »Očisti me od grijeha izope da budem čist!« (izop — Hyssopus officinalis — ljekovita biljka), a to je molba u molitvi koja još danas dolazi u katoličkoj službi božjoj. Na žalost, iz tog bogatog blaga najstarije literature o ljekovitom bilju vrlo nam se malo sačuvalo jer su se te zabilješke nalazile među 700000 pisanih smotaka u aleksandrijskoj biblioteci koji su izgorjeli prilikom razaranja te najveće biblioteke starog vijeka i to u 47. godini pr. n. e. Razorena je u 4. stoljeću pr. n. e. i takozvana mala aleksandrijska biblioteka koja se nalazila u hramu Serapisa (Serapis bijaše jedno od najvažnijih egipatskih božanstava, »vladar podzemlja« čiji se kult proširio i po čitavom Rimskom Carstvu — op. prev.). Oskudne informacije o bogatoj literaturi o ljekovitom bilju — dakle, o jednom bogatstvu iskustva mnogih stoljeća — dobivamo iz prije navedene zbirke »Papyrus Ebers« kao i iz zabilježaka kroničara toga vremenskog razdoblja. Bogato informativni su i slikovni prikazi u grobovima raznih piramida kao i u ostalim grobovima, gdje mnogi prikazi o ljekovitom bilju jasno ukazuju na to, da su ljekovite biljke u životu naroda igrale veliku ulogu.

Kod starih Grka mogli smo slijediti upotrebu ljekovitog bilja sve do mitološke prahistorije. Tako je kentaur Heiron (kentauri su fantastična bića u grčkom mitu prikazana u klasičnoj umjetnosti kao konji s ljudskim tijelom i glavom — nap. prev.), liječio Ahilove rane stolisnikom (Achillea millefolium) a Medeja je upotrebljavala otrovni jedić (Aconitum napellus) kao otrovnu i ljekovitu biljku koja je prema predaji izrasla iz pjene što ju je izbacio čuvar podzemlja Cerber (u grčkoj mitologiji mnogoglavi pas nap. prev.) kada ga je Heraklo (najveći junak u grčkoj mitologiji — personifikacija nadljudske snage — nap. prev.) na zapovijed Augija izvukao iz podzemlja. Može se navesti još mnogo takvih primjera, a glasoviti su liječnici i filozofi naučavali da se tijelo čuva zdravo upotrebom ljekovitog bilja.

Tako je, među ostalim, grčki liječnik Hipokrat (460—377. pr. n. e.), koji se smatra osnivačem naučnog liječništva, točno opisao oko 200 ljekovitih biljaka u »Corpus Hippocraticum«, tj. u medicinskim djelima koja se pripisuju Hipokratu. Značajno je da je Hipokrat bio pobornik pravilne ishrane jer je on u pogrešnoj ishrani vidio jedan od glavnih uzroka bolesti. Njegova izreka: »Vaša hrana neka bude lijek a vaš lijek neka bude hrana«, bila je osnovna misao gotovo svih djela o biološkoj ishrani sadašnjice.

Učenik Aristotela, Teofrast iz Erezosa (370—285. pr. n. e.), filozof i prirodoznanstveni istraživač, upliće doduše u svojim djelima o biljkama još mnogo praznovjerja i bez kritike preuzetih narodnih predaja, ali se ipak može smatrali jednim od prvih botaničara koji je stvorio temelje morfologije bilja (nauka o građi i obliku biljke) i fiziologije bilja (nauka o životnim pojavama biljaka). "Stari"su Rimljani imali mnogo razumijevanja za ljekovito bilje. Mnoga su saznanja preuzeli od Grka i znatno ih proširili. U vezi s tim treba spomenuti djelo Marka Porcija Katona Starijeg (234—149. pr. n. e.) koji je bio jedan od najobrazovanijih ljudi svoje epohe. Poznat u povijesti ne samo kao slavni državnik i historičar, bavio se mnogo botanikom a tu opet posebno naukom o ljekovitom bilju. Tako je među ostalim pisao vrlo interesantne rasprave o anisu, češnjaku, kopru, kuminu, majčinoj dušici i divljoj cikoriji.

Za vrijeme vladavine cara Nerona, oko 50. god. n. e. živio je liječnik i istraživač prirode Dioskurid, koji se u povijesti spominje kao prvi vojni liječnik. U njegovim medicinskim djelima nalaze se opsežna poglavlja o ljekovitom bilju a njegova su djela veoma cijenili arapski liječnici na Orijentu čak i 16 stoljeća nakon njegove smrti. Njegovih gotovo 800 rasprava o ljekovitom bilju bilo je dugo vremena izgubljeno ali su u originalu nanovo otkrivene 1453. godine u Carigradu. Te rasprave predstavljaju temelj za komentare Dioskuridovih djela o lijekovima koje je napisao talijanski liječnik i botaničar Pierandrea Mattioli (1501—1577) o kojem će još kasnije biti govora. Kao najveće djelo na tom području moramo naznačiti djelo Gaja Plinija Sekunda (23—79). U tom njegovu enciklopedijskom djelu od 37 knjiga, »Naturalis historia«, u 12 se knjiga obrađuje samo ljekovito bilje. Njegova djela, najvećim dijelom sačuvana, neobično su vrijedna, jer sadrže mnoga povijesno zanimljiva izlaganja o biljkama a koja su također i od kulturno-historijskog značaja. Njegov radom bogati život prekinut je užasnim svršetkom prilikom provale Vezuva koja je uništila Herkulane i Pompeje.

Konačno, treba spomenuti u Pergamu rođenog liječnika Galena (129—199) koji je bio veliki majstor farmakologije i lični liječnik cara Marka Aurelija. On je u djelima sakupio liječničku nauku svoga vremena i točno utvrdio doziranje lijekova. Njegova sabrana djela o bilju našla su puno priznanje i 1000 godina nakon njegove smrti. Još se danas označuju kao »galenica« čiste biljne tinkture, masti i ekstrakti, nasuprot neprerađenim drogama ili sintetski proizvedenim tvarima.

Kod Germana je ljekovito bilje uživalo veliki ugled pa je mnoga od toga bilja radi svoje ljekovitosti bilo posvećeno bogovima i boginjama. U starim zapi­sima nailazimo uvijek ponovo na ljekovitu moć te ili one biljke. Navedimo samo dva primjera u pričama o bogovima i junacima npr. starija Edda ili Nibelungi (Edda Saemunda Mudrog — zbirka mitoloških ili junačkih nordij­skih pjesama nastala između X i XIII stoljeća i »Nibelungenlied« ep iz XIII stoljeća — nap. prev.).

Od velikog značenja za razvoj znanja o ljekovitom bilju u vezi s njegovom praktičnom primjenom, bio je državni propis Karla Velikog (742—814) poznat pod nazivom »Capitulare de villis« u kojem su bile upute o uzgoju ljekovitog i začinskog bilja i o uzgoju i njezi voćnih stabala i grmolikog voća za gradske i seoske vrtove. Odredbe tog državnog propisa ukazivale su na široki autorov horizont a njegovi su ih nasljednici dalje usavršavali. Tih su se odredaba vrlo rado pridržavali monasi koji su dolazili s juga i u područjima sjevernije od Alpa osnivali samostane. Iz njih se širilo znanje o l jekovitom bilju. Iskustva koja su donijeli monasi, naročito benediktinci, kao i za njih nova shvaćanja germanskog liječništva ujedinila su se u tzv. »monašku medicinu«. Monasi su u svojim samostanima osnovali vrtove ljekovitog bilja a mnogo ljekovito bilje prvobitnog staništa južne Evrope završilo je preko samostanskih vrtova u seljačkim vrtovima i tako se to ljekovito bilje udomaćilo. To ljekovito bilje čiji je povijesni put išao preko Alpa među ostalim je i anis, komorač, lavandula, pčelinja metvica, paprena metvica, ružmarin, kadulja i izop. Kao primjer treba ovdje navesti dva te vrste klasična samostanska vrta ljekovitog bilja i to vrt samostana St. Gallen, koji se uzgaja još do danas i gdje se od 820. god. čuva rukom izrađen plan vrta za ljekovito bilje. Drugi znameniti vrt ljekovitog bilja postoji još danas u samostanu Schaffhausen, gdje se uzgaja ono ljekovito bilje koje je oko 1550. godine opisao u svom djelu »Nevv Kreuter- buch« Leonhard Fuchs, poznati bavarski botaničar.

Veliki utjecaj na razvoj nauke o ljekovitom bilju imala je medicinska škola u Salernu, osnovana 984. godine. Od najvažnijih rukopisa te škole treba navesti djela »Compendium Salernitatum« i »Regimen Sanitatis« u kojima se nalaze opširni opisi ljekovitih biljaka. Jedan od pisaca značajnih djela o ljekovitom bilju bio je Arnold de Villanova, učenik spomenute škole. Za daljnji razvitak nauke o ljekovitom bilju ima velike zasluge opatica Hildegarda od Bin- gena na Rheini (1098—1179) poznata i pod imenom sv. Hildegarda i to svojim djelima »Causae et Curae« i »Physica«. U tim djelomično latinski, djelomično njemački pisanim djelima, može se vidjeti početak njemačke nauke o bilju. Prirodoznanstveni rukopisi ove velike »njemačke proročice« već davno su joj donijeli glas kao prve literarno samostalne liječnice i kao jedne od izvanrednih poznavalaca suvremene nauke o prirodi. Posebno je potrebno spomenuti i veliko prirodoznanstveno djelo dominikanca i regensburškog biskupa Alberta Magnusa, grofa od Bollstadta (1193—1280) koji je radi svog bogatog znanja nazvan »Doctor universalis«. Osim djela o fizici, alkemiji i općenito o prirodnim naukama njegovo je standardno djelo o ljekovitom bilju »Komentar k Pseudo-Aristotelu«, u kojem on obuhvaća ukupna znanja o ljekovitoj moći biljaka pa je to i slikovito prikazano u vrlo dobro sačuvanoj fresci iz 14. stoljeća koja se nalazi u crkvi Sv. Nikole u Trevisu.

Od srednjovjekovnih poznavalaca ljekovitih biljaka treba spomenuti i Walafrie- da Strabusa (Strabo) opata samostana Reichenau koji je u stihovima hvalio ljekovito djelovanje biljaka. Najstariji rječnik — nauka o lječništvu i ljekovitom bilju potječe od Simona de Cordoa, iz 1330. god. koji je bio osnivač tzv. nauke signaturi po kojoj se ljekovito djelovanje bilja izvodi iz simboličnih osobina primljenih izvana.

Dok djela Albertusa Magnusa zbog vrlo opširne naučne sistematičnosti nisu naišla na veliki publicitet, to je djelo »Buch der Natur« (Knjiga prirode) Conrada von Megenberga, regensburškoga kanonika (oko 1370. god.), dobilo mnogo veće priznanje zbog svog popularno-naučnog prikazivanja, tim više jer se može smatrati prvim njemačkim prirodopisom. Veoma su zanimljive njegove rasprave o ljekovitom bilju.

Izumom knjigotiska i duboreza nije se samo povećao broj naklade nego i buduća tehnička proizvodnja djela o ljekovitom bilju. Ovdje treba posebno navesti tri imena naznačena kao »oci botanike«: Otto Brunfels (1489—1543) gradski liječnik u Bernu, kanonik-botaničar Hieronymus Bock, zvani Tragus (1498—1554) i Leonhard Fuchs (1501—1566), slavni profesor botanike u Ingol- stadtu i Tubingenu.

Otto Brunfels, nekadašnji kartuzijanski redovnik i proslavljeni liječnik u Bernu, posjedovao je golemo znanje s područja nauke o ljekovitom bilju. Njegovo djelo »Contrafayt Krauterbuch« postiglo je već tada veliki uspjeh, jer je po prvi puta bilo dobro prikazano domaće ljekovito bilje u duborezu. Bogato ilustrirano, s preko 500 slika, bilo je i djelo Hieronymusa Bocka, koji je vrlo točno opisao domaće ljekovito bilje. Djelo Leoncharda Fuchsa (Fuchsius) je luksuzno izdanje knjige o ljekovitom bilju, a sadrži slike nedostižne prirodne vjerodostojnosti. Od malog pokrajinskog liječnika u Bavarskoj postao je ugledni univerzitetski profesor medicine i botanike, a uživao je i velike naklonosti cara Karla V čiji je bio lični liječnik. Umro je kao profesor u Tubingenu, a Linne je po njemu nazvao fuksiju jednu od naših najljepših sobnih biljaka. Na pragu novog vijeka došla je još jednom do izražaja srednjovjekovna medicina sa svojim stogodišnjim iskustvom zajedno s astrološko-alkemističkim špekulacijama i to u djelima Theophrastusa Bombastusa von Hohenheima, zvanog Paracelsus (1493—1541). Taj veliki liječnik i prirodoslovac nije podigao samo značaj srednjovjekovne nauke o signaturi, nego je dao i putokaz kemijskoj medicini svojim kombinacijama biljnih sredstava za liječenje metalima i spojevima tla, koje se od toga vremena polako ali nezadrživo počelo razvijati. Kao sin švicarskog liječnika, Paracelsus je studirao medicinu na univerzitetima mijenjajući često mjesto svog boravka. On je pokušao nadopuniti svoje znanje o prirodnom liječenju kod priprostog puka, kod seljaka i pastira, a proširiti svoje mineraloško-kemijsko znanje u talionicama i rudnicima. Tako se iz njega razvio jedan od najgenijalnijih i najuniverzalnijih liječnika svih vremena. Nakon putovanja kroz čitavu Evropu, vratio se Paracelsus u Njemačku gdje je konačno djelovao u Baselu kao profesor.

On je prvi držao svoja predavanja na njemačkom jeziku, što je kod cehova (nekadašnje staleške organizacije obrtnika, nap. prev.) izazvalo snažno negodovanje. Njegovo shvaćanje o zadatku i etici liječničkog poziva bilo je idealno: »Liječnik mora biti prije svega čovjek i ne smije tražiti svoju vlastitu korist.« Unatoč svom velikom uspjehu i svojim mnogobrojnim djelima umro je u Salz- burgu gotovo bez sredstava. To, što liječnici-materijalisti nisu razumjeli Paracelsusa, leži u potpuno drugom životnom shvaćanju. Iako je nakon gotovo četiri stotine godina taj veliki liječnik osuđen kao nadriliječnik i šarlatan, danas mu se sve više priznaje djelo i rad, pa mu se dižu spomenici, a medicinska društva uzimaju njegovo ime. »Priroda je velika harmonija u kojoj postoji samo neprekidni organski razvitak, a bolest nastaje kada se ta harmo­nija poremeti u ljudskom tijelu«, riječi su Paracelsusa. Paracelsus je veoma visoko cijenio ljekovito bilje i vjerovao da se njegova moć i djelovanje ne mogu ničim drugim nadoknaditi.

Nastaju i daljnja dragocjena djela, među ostalim i »Komentar k Dioskuridu«, talijanskog liječnika Pierandrea Mattiolija (1501—1577), ličnog liječnika cara Ferdinanda I. To je djelo postalo jedno od najvećih knjižarskih uspjeha tadašnjeg vremena. »Venecijansko izdanje« slijedi u Pragu na latinskom jeziku, a u Frankfurtu kao »New Kreuterbuch« izdanje na njemačkom jeziku. »Mattioli« je bila početnica ljekovitog bilja za mnoge generacije. Recept ljekovitog bilja iz njegova djela primjenjuje se još i danas vrlo često iako se djelo Mattiolija jedva pronalazi u knjižnicama. Ono se još danas čuva u ponekoj seoskoj škrinji, da bi se izvuklo za vrijeme bolesti. Veliki su uspjeh imala i djela Jakoba Tabernaemontanusa (1530—1590), ličnog liječnika falačkog grofa Johanna Kasimira u Heidelbergu, ili djela ziiriškog liječnika i prirodoslovca Conrada Gessnera (1516—1585) koji je bilje stavio u određeni red po svojstvima cvjetova i sjemena. Liječenje svih bolesti pomoću ljekovitog bilja bilo je vrlo cijenjeno pa je Mattioli mogao s pravom utvrditi u uvodu svog djela »New Kreuterbuch«: »da se proučavanje ljekovitog bilja oduvijek smatralo potrebnim« ...

U daljnjem nabrajanju mogla bi se navesti mnoga imena koja su priznavala ljekovitost biljaka, ali se sve češće čuje o kombinaciji biljnih lijekova s metalima i spojevima tla. Polagano ali nezadrživo počelo je doba kemijske medicine.

Mogu se spomenuti još mnoga djela na području znanja o ljekovitom bilju, kao među ostalim »Materia medica«, velikog botaničara i liječnika Karla von Linnea ((1707—1778) koji je djelovao kao profesor botanike na univerzitetu u Upsali i koji je naučno uveo dvostruke latinske nazive biljaka, a bio je i utemeljitelj »Linneovog sistema« po kojem su sve biljke bile svrstane prema karakteristikama spolnih organa. Zavrijedilo je da se spomene i djelo Franza Stoercka (oko 1790), ličnog liječnika carice Marije Terezije.

Pojedini su liječnici ostali vjerni starim metodama liječenja no mi nailazimo i nadalje na priznanja liječenju biljnim svijetom. Samuel Hahnemann (1755—1813) je svojim genijalnim otkrićem: »slično se liječi sličnim« (Similia similibus curantur!), postao osnivač homeopatije, obogatio je novu nauku o lijekovima mnogim ljekovitim biljem. Kod Hufelanda, Rademachera, Heima i drugih nalazimo neprestano upozorenja na ljekovitost biljaka. Moramo spomenuti još jednog velikog liječnika: Vinzenza Priessnitza (1799—1851), pobornika liječenja prirodnim putem i osnivača načina liječenja prozvanog po njegovom imenu. Iz njegove izreke razabiremo duboko priznanje ljekovitosti biljnog svijeta: »Sve što je izlječivo, može se izliječiti vodom i biljkama. Dobar bunar pun svježe vode i livada puna ljekovitih biljaka najbolja je ljekarna na svijetu.«

Početkom 19. stoljeća razvojem kemijske nauke i eksperimentalne farmakologije, ljekovito bilje je gotovo potpuno zapostavljeno, te se upotrebljavalo samo u takozvanoj pučkoj medicini. Nove spoznaje znanosti nisu bile korištene da bi se na osnovu najtočnijih analiza utvrdila vrijednost ili bezvrijednost ljekovitog bilja, nego su se najčešće i tisućugodišnja iskustva o ljekovitom bilju jednostavno omalovažavala, a mjesto ljekovitog bilja zauzimali su lijekovi i preparati, pripremljeni kemijsko-sintetskim putem.

Ne možemo prijeći preko epohalnih dostignuća u sintetskoj kemiji, jer se bez njih ne bismo mogli ili bismo se jedva mogli boriti protiv novijih simptoma bolesti, ali je istina da saznanja o ljekovitom bilju sve više padaju u zaborav i da čak i studenti medicine sve manje slušaju o ljekovitom bilju. Srećom danas možemo ponovo utvrditi, da raste zanimanje za prirodno liječenje bolesti i tegoba ljekovitim biljem. Uzrok leži u tome, što se ipak mora priznati da ljekovito bilje u svom djelovanju daleko nadmašuje mnoge kemijske sintetske preparate i lijekove, a prije svega ne uzrokuje nepoželjne popratne pojave ili su popratne pojave svedene na najmanju mjeru. Vitamini, fermenti, biljna bjelančevina i mnoge druge biološki visokovrijedne tvari daju ljekovitom bilju veću snagu liječenja. Ne može se više prelaziti preko tih bioloških tvari za liječenje, iako ih kemičari nazivaju »rezervnim tvarima«, smatrajući ih nevažnim i sporednim. One potpuno nedostaju u kemijsko-sintetskim lijekovima, a ipak su čak i u najmanjim količinama od golemog značenja. Nadalje treba imati na umu, da mnoge biološki visokovrijedne tvari, koje su sadržane u ljekovitom bilju, nisu još istražene i da će se intenzivnim istraživanjem otkriti još mnoge tajne prirode.

Sve je glasniji zov »Natrag k ljekovitom bilju« iako smo svjesni da se svaka bolest ne može liječiti ljekovitim biljem. Ljekovitim biljem ne možemo spriječiti potrebnu operaciju, no ipak pomoću ljekovitog bilja dajemo našem tijelu biološki najvrednije tvari; jačamo ga i činimo otpornijim, čistimo krv, odstranjujemo iz organa nepotrebne i štetne materije a mnoge, već nastale tegobe i bolesti, liječimo pravilnom i pravodobnom upotrebom ljekovitog bilja.

Značajni pobornik za parolu »Natrag k ljekovitom bilju« bio je u ovoj knjizi često spomenuti bilinar, svećenik Sebastian Kneipp (1821—1897), koji se neumorno zalagao za upotrebu ljekovitog bilja i koji je spasio od zaborava vrijedna saznanja o ljekovitosti mnogih biljaka. U svom djelu »Tako treba živjeti« Kneipp je i propagator zdravog načina života. On traži promjenu u ishrani i odijevanju, u stanovanju, ukratko, u iskorjenjivanju svega što je neprirodno i što uzrokuje bolesti.

Svećenik Johann Kiinzle (1857—1945) je još jedan veliki zagovornik ljekovitog bilja. Njegove su riječi: »Oko vas ima ljekarni, one se nalaze svuda, na brdima, livadama, pašnjacima i u šumama.« On ponovo opominje, da se više pažnje posveti ljekovitom bilju i njegovoj pravilnoj primjeni.

Dr Max Bircher-Benner (1867—1939), poznati švicarski liječnik, koji se kao fiziolog ishrane intenzivno bavio utjecajem biljaka na ishranu, došao je do spoznaje, »da ishrana nije ono najviše u životu, ali je plodno tlo na kojern najviše može uspjevati«. Kruna njegova istraživanja bio je zaključak: »Samo u biljnom carstvu bit će navinuta pera koja tjeraju sat života.« Are Waerland (1874—1955), genijalni švedski istraživač ishrane upozorava naročito uporno na mnoge nepravilnosti u ishrani čovjeka, koje sigurno vode u dugotrajnu bolest i preranu smrt. »Narod koji živi da jede, upropastit će se, a narod koji jede da živi, bit će osnivač novog životnog stila, nove kulture i novog čovječanstva«, bile su njegove riječi. U smislu Hipokratovog pravila da naše životne namirnice treba da budu istovremeno i lijekovi, stavio je Waerland biljke u prvi plan naše ishrane, jer one na idealan način sadrže sve one tvari koje su ljudskom organizmu potrebne za odvijanje tjelesnih funkcija. Moglo bi se nabrojiti još mnogo značajnih imena: djela prof. dra W. Heupkea o voćnim kurama za bolesne i zdrave, djelo »Grosse Buch der Naturheilkunde« (Velika knjiga o prirodnom liječenju) prof. Alfreda Brauchlea s mnogo uputa o biljnim sokovima, biljnim čajevima i metodama liječenja biljem.

Od daljnjih mnogobrojnih zagovornika i pobornika prirodnog liječenja ljekovitim biljem neka bude konačno naveden i prirodni liječnik dr Schierbaum koji je o ljekovitom bilju izrekao najveću pohvalu riječima: »Sve kemijske tvornice svijeta ne rade tako točno i savršeno kao jedna jedina od onih malih biljaka, koju tvoja noga bezobzirno gazi, ako sve pilule i tablete budu bezuspješne, neće zakazati ljekovito bilje, gdje jedna jedina biljka liječi ponekad zastarjelu bolest u nekoliko dana.«

Neka nam bude geslo: ZDRAVLJE POMOĆU LJEKOVITOG BILJA!
 



Sai Baba o prehrani



Kulturu nekog naroda možeš prepoznati između ostalog po njegovim običajima. Prepoznaješ je i po njegovim prehrambenim navikama. Prehrambene navike mnogih naroda pretežno su zastrašujuće. Kod mnogih jedva da ima jela bez mesa ili ribe. Vegetarijanska kuhinja za mnoge je još uvijek nešto egzotično.

Misli uvijek na to: ti postaješ onim što jedeš. Putem jela ulaze tolike tvari u tvoje tijelo da me čudi kako se bezbrojni ljudi malo brinu za to što jedu.

Tko jede meso, razvija životinjske osobine i patnje.

Uz to, on pri svom duhovnom razvoju ne može napredovati dalje od određenog stupnja.

Ako netko tvrdi nešto drugo, on samo pokazuje kako ne poznaje velike međuovisnosti.

Ako promatramo s tog aspekta, kultura nekog naroda posebno se odražava u njegovoj kuhinji.

Narod koji vegetarijansku kuhinju smatra samu po sebi razumljivom, ja držim visoko razvijenim.

Vegetarijansko će se jelo sve više i više širiti. Svijest će se povećati, stajališta će se temeljito promijeniti.

U današnje se vrijeme mnogi narodi nalaze na stranputici.

Iz toga će ih spasiti temeljita promjena načina razmišljanja na svim razinama, uključujući i prehrambene navike.

Do toga mora doći brzo, jer preostalo je još samo vrlo malo vremena.

 

 

Iz knjige : "Sai Baba govori Zapadu"

-----------------------------------------------------------------------

 

Prehrana

Prehrana je danas "u svačijim ustima": biološko uzgajanje, dijetalna prehrana, makrobiotika, da spomenem samo neke. Osim toga postoje još i bezbrojne dijete koje bi trebale biti dobre za sve moguće namjene. No, većina od njih je, iskreno rečeno, najbolja za onog tko ih je pronašao jer on barem na njima zarađuje.

Većina pravila što se odnose na prehranu vrlo su nepotpuna, a osim toga dijelom pokazuju i netočnosti.

Mnogi zastupaju svoja učenja na način kao da jedna dijeta vrijedi za sve ljude. To je dakako krivo. Nijedna dijeta odnosno učenje o prehrani ne smije se razumjeti kao da njihova pravila vrijede za sve. Ljudi se odveć razlikuju da bi to tako moglo biti. Ono što u nekoga čini prava čuda, za drugog može biti čisti otrov. Zato je dobar savjetodavac u pogledu prehrane onaj tko svoje pacijente potiče da sami pronađu što njima dobro čini.

Slijedeći nesporazum je u tome što mnogi vjeruju kako je prehrana sve. Takvo razmišljanje može ići tako daleko da tvrde kako njima nije potrebno ponavljanje Imena Božjeg, ni meditacija, a ni molitva. Ispravna prehrana je posve dovoljna ! Ispravno je ako se prehrani pridaje veliko značenje. No, smatrati je zamjenom za duhovne vježbe, a ne njihovom dopunom jest krivo. Osim toga, mnogi se uopće ne brinu o tome kako prehrana djeluje, odnosno na koji je način povezana s karmom.

Nauka o prehrani, koja svemu tome posvećuje tek malo pozornosti ili uopće ne, čini više štete nego koristi.

Ja međutim ne mogu dovoljno naglasiti koliko je prehrana stvarno važna. Zato bi se svatko prema njoj trebao odnositi krajnje pažljivo. Ono što jedeš, u tvojem se tijelu prerađuje. Grubomaterijalno se izdvaja i odbacuje. Finomaterijalno hrani mišiće i kosti, stvara krv i hrani živce i osjetilne organe. Ono što je najfinije u hrani posredovanjem mozga oblikuje tvoj karakter. Naravno da to nije jedina tvar koja izgrađuje tvoj karakter, ali ipak jedna od presudnih. To znači, hrana te može učiniti blagim i agresivnim, depresivnim ali i uravnoteženim. Dobro pazi što jedeš jer prehrana je jako, jako povezana s karmom.

Zbog karme nije dovoljno paziti samo na materijalni sastav hrane. Kozmički utjecaju također se moraju uzeti u obzir. Za tebe to ima slijedeće značenje: ne jedi odveć slano ni začinjeno, prehladno ni prevruće. Jedi uravnoteženo kako bi i ti bio i ostao takvim. Uz to jedi mnogo voća, povrća i žitarica. Žitarice bi trebale imati posebno mjesto u tvojoj prehrani jer one izravnavaju razne energije u tvome organizmu. Ali i ovdje moraš ti osjetiti što je tebi potrebno. Može, naime, biti da se moraš hraniti pretežno svježim voćem i orasima da bi se dobro osjećao.

 

Meso

Misli uvijek na karmu. Imaj uvijek na umu činjenicu da čovjek sebi negativnu karmu stvara ponajprije preko jezika i seksualnosti. Zato ne jedi meso. Radije sebi predoči na kakav se strašan način životinje uzgajaju, transportiraju i odvode u klaonice da bi na kraju bile ubijene. Nemoj misliti kako ti s tim nemaš ništa jer svoje meso kupuješ lijepo upakirano u robnoj kući. Ti sasvim naivno smatraš kako su krivi uzgajatelji, transporteri i mesari. Posve krivo razmišljaš, dragi moj ! Tebe kao potrošača pogađa najmanje toliko negativne karme kao i njih jer ti svojom potrošnjom uvjetuješ da se životinje masovno uzgajaju i ubijaju. Kada ti ne bi trošio toliko mesa, uzgajanje, a pogotovo tovljenje životinja, ne bi se isplatilo.

Zato budi svjestan da si dvostruko odgovoran za patnje životinja: prvo zato što jedeš meso, a drugo zato što ga jedeš usprkos tome što su ti patnje životinja poznate.

No i onda ako su životinje "humano" uzgojene, držane i ubijene (što to uopće znači ubiti na "humani" način ?), ne bi trebao jesti meso. Određenje životinja nije da ih ljudi pojedu. Životinja ima dušu koja također ima svoju zadaću, a ona se ne sastoji u tome da svoje tijelo žrtvuje ljudskim užicima. Osim toga, ljudi koji se posebno dobro odnose prema tim zatočenim životinjama, ne izražavaju doduše okrutnost prema tim bićima, no ona žive u laži i zabludi. Oni se prema životinjama odnose kao da su njihovi prijatelji i pomagači. Zapravo, nisu ništa drugo nego njihovi izrabljivači i krvnici. To je izdaja prema životinji, jer životinja vjeruje kako može imati povjerenja u čovjeka koji ju je othranio umjesto majke. Tim je veći njen užas kada zapazi kako ju je njezin njegovatelj predao u ruke mesaru.

Na koji ćeš način unijeti iskrenost u sebe, u svoj život, u svoje odnose, ako tu nevjerojatnu izdaju prema životinjama trpiš, pomažeš, sudjeluješ u njoj i ako si njezinim uzrokom ?

Misli o tome i otvori svoje srce za svoje duševne srodnike, životinje. One su tvoje srce stvarno zaslužile. Te jadne životinje.

Osim svega toga, misli i na to da meso ne samo što budi agresivne sklonosti u tebi - sve grabežljive zvijeri su agresivne - već i slabi tvoj organizam. Meso je teško probavljivo, zato stvara veliku količinu plinova koji s vremenom oslabljuju tvoj mozak. K tome, konzumirajući meso dobivaš i životinjske bolesti. Velika raširenost bolesti raka između ostalog je uzrokovana i velikom potrošnjom mesa.

Uza sve to dolazi još i činjenica da prijateljstvo između dvoje ljudi koji jedu meso nije trajno. Ovdje ćeš spremno napomenuti, kako poznaješ neke koji su sve do smrti bili dobri prijatelji. Tvoja se napomena temelji na činjenici da imaš pregled nad samo jednim jedinim životom i iz toga izvlačiš svoje zaključke. Na to ćeš odgovoriti da druge živote ne poznaješ, pa zato ne možeš ni suditi o njima. Ako imaš pregled samo nad ovim jednim jedinim životom, tada to ima i odgovorajuće veliko značenje za tebe. Ako to tako vidiš, kako onda možeš tako lakomisleno postupati sa životima tolikih bića ? Zato stalno imaj na umu Kozmički zakon: što se pažljivije odnosiš prema drugima, tim će se pažljivije postupati s tobom. To se ne odnosi samo na razinu nasilja kroz ljude i udarce sudbine, već se prostire sve do razine bakterija i virusa. Uvijek nanovo njihov se napad odbija. Ako jedeš meso, taj zaštitni zid s vremenom sve više slabi, sve dok se jednog dana ne slomiš i ne oboliš.

No vratimo se izjavi da nema trajna prijateljstva između dvoje ljudi koji konzumiraju meso.

Misli uvijek na to da prijateljstva nisu nikada ograničena na samo jedan život. Ono dobro što ste jedno drugom učinili prati vas tijekom više života. Zato i nikada nikoga ne srećeš "posve slučajno" dobro se slažući s njime, a da ne govorimo o tome da se netko može "sasvim slučajno" pojaviti u pravom trenutku i pomoći ti. Sve ima svoje značenje. Sve ima svoj smisao. Sve podliježe Zakonu uzroka i posljedice. Upravo ovdje dolazi do izražaja karma i uzimanje mesa kao hrane.

Kao prvo, većina su prijateljstava između onih što jedu meso interesna prijateljstva. Više je riječ o zajedničkim interesima, nego o viđenju i shvaćanju drugih – ponašanje, koje je u najvećem broju zemalja Zapada jako rašireno, a da to ljudi na koje se odnosi uopće ne zapažaju. Mnogima je teško vjerovati u to. To dolazi otuda što uopće ne poznaješ drugačije odnose. Odrastao si jedući meso i uopće ne poznaješ drugu energiju. Mnogo miroljubivija energija čista vegetarijanca tebi je strana. Vjeruj mi, ima jako, jako malo dobrih prijateljstava između onih što jedu meso, a ima ih samo zato što su nošena pozitivnom karmom jednog od prijašnjih života.

Drugo: jesti meso izaziva agresiju. Upravo te ovdje sustiže tvoja karma jer zbog agresije u tebi, koja može dugo ostati nezapažena, događa se nešto što je tipično za mesoždere: jednoga dana - a to može biti i u nekom drugom životu - zapadnu zbog bilo čega u takvu svađu, da si međusobno kažu stvari koje toliko vrijeđaju da se njihovo prijateljstvo odjednom završava. Nakon toga su oboje iznenađeni i ne mogu sebi objasniti ni uzrok ni žestinu kojom je svađa vođena. Usprkos tome ostaje činjenica: prijateljstvo je završeno, ostavljajući gorak okus.

No može se dogoditi i nešto gore od toga. Ako je netko s pomoću svoje prehrane na sebe natovario mnogo negativne karme - do čega na primjer dolazi ako mu je savršeno svejedno što se životinjama događa, glavno da njemu godi - ako je primjerice agresiju koju je razvio uzimanjem mesa iskalio na drugom, još k tome slabijem, može se dogoditi da se njegov prijašnji prijatelj pretvori u neprijatelja te mu pokuša štetiti u svemu, u čemu mu je prije pomagao. Pri tome će upotrebljavati upravo one informacije koje je stekao pod plaštem prijateljske šutnje da bi ih uporabio protiv njega.

Na što nas sve ovo podsjeća ? Na dvije stvari: kao prvo, na uzgajanje životinja. Kao što sam već gore rekao, čovjek sebe predstavlja kao "prijatelja" i "uzgajatelja" životinja, da bi ih na kraju izdao mesaru. Kao drugo, na završetak mnogih brakova. Sve o čemu se u povjerenju razgovaralo i savjetovalo, svaka veća ili manja tajna sada se upotrebljava protiv bračnog partnera, odnosno bivšeg bračnog partnera. Tu više nema nikakvih granica, nema poštede, postoji samo bijes, mržnja, osveta, i to bez izgleda na rješenje. Sasvim suprotno: često se s vremenom ništa ne popravlja, nego postaje još gorim.

Zato ne zatvaraj oči, nego radije pogledaj činjenice. Usporedi znatne količine mesa kojim se hranite s očajnim stanjem vaših brakova. Nemoj vjerovati u bilo kakve slučajnosti, nemoj se gubiti u izgovorima već se otvori za istinu koju ne možeš ukloniti raspravom: jedenje mesa na odnos djeluje prije ili poslije jednako tako razorno kao i bračna nevjera. Zato se čuvaj uzimanja mesa kao hrane i umjesto toga stekni razumijevanje za patnje životinja. Misli i na slijedeće: zašto bi ti imao sretan brak, dok bezbrojne životinje zbog tebe moraju svakodnevno beskrajno trpjeti i patiti, kako bi ti imao pečenku na koju si navikao ? Misliš li da životinje nemaju osjećaje ? Misliš li da one ne vole, ne sklapaju odnose, ne osnivaju obitelji, nemaju svoje nade ? Gdje je tvoje srce, da sve to ne vidiš i ne osjećaš ? Pomisli kako bi ti doživio takav postupak, dok si još proživljavao svoje inkarnacije kao životinja.

I još nešto: nakon svega što sam rekao, nije potrebno da još jednom naglasim kako je jedenje mesa veliki grijeh. Kao prvo, time uvjetuješ glad u mnogim dijelovima svijeta; drugo razaraš okolinu, a kao treće, odgovoran si za patnje životinja. Ti si suodgovoran za glad u svijetu jer se žitarice, umjesto da se podijele u zemljama kojima su potrebne, upotrebljavaju za tov životinja. Osim toga meso se mora preraditi ili zamrznuti. Pri tome se rasipaju goleme količine energije ! A sve to zato da bi se kod vas novcem od poreza subvencioniralo gomilanje brda mesa koje se na kraju šalje u druge zemlje.

Ili, veliki koncerni jeftino kupuju dijelove prašume koju ruše, odnosno spaljuju. Kada izraste trava, puste da goveda pasu sve dok se tlo potpuno ne izjalovi i tada uništavaju novi dio prašume. Cinični kakvi jesu, oni to nazivaju "jeftinom produkcijom mesa " !

Kada biste svu svoju energiju i novac uložili u održavanje, a ne razaranje ovoga svijeta, Zemlja bi procvjetala !

Golemu rasipanju energije pridružuje se još i razaranje okoline kroz otpadne vode. One onečišćuju tlo i pitku vodu, i suodgovorne su i za odumiranje drveća.

Dakle: ne gomilaj sebi negativnu karmu, ne jedi meso i budi sretan.

Brini se za svoju prehranu, a time i za dobrobit životinja. To je presudni doprinos tvojem odnosu.

 

Riba

U životinje spadaju i ribe ! Neki "vegetarijanci" prave začuđujuću razliku ne jedući svinjetinu, govedinu ni janjetinu, ali se bez daljnjega hrane ribom i piletinom. Zar to nisu životinje ?

Jesti ribu velika je pogreška. To aktivira životinjske sklonosti u tebi. To znači, povećava tvoj seksualni nagon. Ako želi š u svoj organizam dovesti mir i duboko meditirati, tada je riba kao i meso apsolutno pogrešna prehrana. K tome dolazi činjenica da se jedno savršeno biće ubija samo zbog tvog užitka – pritom život najčešće završava gušenjem. Ne misliš li da je smrt za ribu isto toliko bolna kao i za tebe ? Ne vjeruješ li da ona smrtni strah doživljava isto kao i ti ?

K tome ribe imaju zadaću da vode održavaju čistima. Nije slučajnost nego je nužna uzročnost što ima manje riba, a istodobno rijeke i mora postaju onečišćenima – postaju tako onečišćene da nijedna riba u njima ne može živjeti.

 

Jaja

Također bi trebao biti vrlo oprezan u odnosu na jaja. Jaja su energetska bomba koja tvoj organizam može izbaciti iz ravnoteže. Osim toga, jaja mogu postati uzročnikom procesa truljenja u tvom tijelu. Liječnici osim toga smatraju da jaja povećavaju razinu kolesterola u tijelu. Misli i na to da razaraš budući život, jedeš li oplođena jaja. No prije svega u većini slučajeva potpomažeš držanje kokoši u tijesnim kavezima ako kupuješ jaja takvih proizvođača, ili ako kupuješ namirnice u kojima su upotrebljena jaja sa takvih farmi. Razmisli da si u tom slučaju suodgovoran za loše uvjete u kojima kokoši nesilice žive, ili bolje rečeno, u kojima su prisiljene vegetirati.

 

Energije

Ako govorimo o tome kako na nas djeluje hrana koju uzimamo, ne smijemo ni ispustiti iz vida ni djelovanje energija. Hrana je idealan nosilac energija (usp. V. Stepski-Doliwa, Teorija i tehnika analitičke terapije tijela, str. 280). To znači: ti preko hrane primaš također i energije onoga tko je hranu pripremio. To može zvučati nevjerojatno, ali zato nije ništa manje istinito. Ako je onaj tko ti je hranu pripremio ljut, preplašen, tužan, tada se preko hrane i u tebe ulijevaju ti osjećaji. To može postati velikim problemom kada se ljudi hrane u kantinama. Ali i kada se kod kuće svađaš, a zatim pripremaš jelo. Energije koje preko hrane dospijevaju do tebe i tvog partnera, mogu pojačati svađu i imati nepredvidive posljedice. Zato nemoj nikada kuhati hranu ako si ljut, tužan, preplašen ili napet. Umjesto toga sjedni pred oltar ili u neki miran kut te pjevaj Gayatri mantru (vidi dodatak, str. 420), odnosno ponavljaj Ime Gospodinovo tako dugo dok ne dobiješ osjećaj da se mir vratio u tvoj organizam.

Gayatri mantra idealna je pomoć i onda ako si nakon kuhanja ustanovio da si uzbuđeniji, nego što si mislio. Tada otpjevaj Gayatri mantru tri, a u slučaju velike uzbuđenosti devet puta. Isto tako postupi ako se hraniš izvan kuće. Gayatri je najbolja metoda zaštite od negativnih osjećaja koji preko hrane stižu u tebe i koji mogu na tebe negativno utjecati.

Pjevanje Gayatri ili ponavljanje Imena Božjeg i onda je čudesna pomoć ako nemaš negativnih emocija. Pozitivne energije koje nastaju zbog mantre, odnosno namasmarane, izlijevaju se u hranu i donose joj blagoslov, zbog čega ona postaje posebno čistom za onoga tko je uzima.

 

Prehrana i odnos

"Što sve to skupa ima zajedničkog s odnosima ?" upitat ćeš. Odgovor je sve. Cijelo je Stvaranje cjelina. Ono što jednome šteti, vraća se na drugoga. Zato bi tvoj cilj trebao biti da shvatiš cjelinu Stvaranja, da je doživiš i osjetiš. Tvoj odnos sa voljenom osobom put je prema tome: preko zajedništva s partnerom ti dolaziš do zajedništva s djecom, do zajedništva sa svojim teškoćama, do zajedništva s unucima, do sve više zajedništva – ali treba naglasiti: do zajedništva, a ne vezanosti. Odnosi su čudesni učitelji. Ali oni su i vrlo osjetljive, vrlo povredljive tvorevine. Čini dobro, misli dobro kako bi ti se vraćalo samo dobro, a ne agresije koje bi mogle povrijediti tebe, odnosno cjelinu koju čini tvoja obitelj.

Nemoj to odbaciti kao besmisleno pričanje. Radije pomisli na to koliko malo stvari prozireš, koliko uzročnosti ne prepoznaješ. Nemoj ovdje uključiti svoju dugo uvježbavanu skeptičnost, već je isključi. Tebe se ovdje ne uvodi u zabludu, već sasvim suprotno, vodi iz nje.

Zato ću sve ovo osvijetliti s još jedne strane. Tvoj odnos prema partneru i djeci živi od ljubavi, živi od tvog otvorenog srca. A ljubav je nedjeljiva. Ti ne možeš tvrditi da svog partnera možeš stvarno voljeti, a istodobno pokazivati da ti je posve svejedno ako, npr. tvojim susjedima ide loše i ako im uskraćuješ pomoć koja im je potrebna.

Ljubav koju osjećaš pod takvim okolnostima osjećaš prema svom partneru čisto je egoističke naravi i uskoro će proći ako tvoj partner ne bude onakav kakva su tvoja očekivanja s obzirom na njega.

To isto odnosi se i na životinje. Nitko, tko hraneći se mesom ne samo da dopušta već i podupire strahote koje se nanose životinjama, nema otvoreno srce. Zatvoreno srce koje to omogućava jednoga će se dana okrenuti i protiv partnera i vlastite djece. U najneočekivanijem trenutku iznenada će postati vidljiva hladnoća i brutalnost, koju do tada nitko nije očekivao. To je trenutak u kojem takav čovjek susreće svoju negativnu karmu. Drugi put ide preko neke bolesti koju nitko nije očekivao, odnosno naslućivao. Kako sebi objašnjavaš patnje ljudi od najtežih bolesti, npr. raka, zbog kojih se uvijek iznova moraju operirati i strahovati ?

Pokušaj se na trenutak uživjeti u život životinje koja je uzgojena jedino s ciljem da bude zaklana ili žtvovana besmislenim pokusima, pa ćeš razumjeti koliko sličnosti ima između ta dva stanja. A ja opet ponavljam: sve to ne govorim da bih te plašio. Strah je vrlo loš savjetnik, zato strah ovdje nema što tražiti. Osim toga, ja ti uopće ne mogu zadati toliko straha koliko ga gutaš jedući meso prestrašenih životinja. Strah životinja preko njihova mesa dospijeva u tebe. A upravo je to energija koja u današnje vrijeme vlada na Zemlji: mješavina straha i agresivnosti, koja na krajnje opasan način postaje sve većom. To je plodno tlo za brutalnost i kriminal što se sve više šire svijetom, kao i dublji razlog mnogih ratnih sukoba.

Slično traži sebi slično. Izađi zato iz vala tih razornih energija, obraćajući pozornost na svoju prehranu i poštujući životinjski svijet.

Na kraju još nešto: neki na ovom mjestu s pljevom bacaju i žito te misle kako i biljke imaju osjećaje, pa se zato ne bi smjelo ni njih jesti ako se ima otvoreno srce za sva živa bića. Umjesto da zbog toga počnu jesti još samo voće i orahe kao neki jogiji, oni to uzimaju kao opravdanje da i dalje jedu meso. Kakva apsurdna odluka ! Osim toga usporedba između životinja i biljaka nije točna. Biljke imaju – mjerljive ! – reakcije na vanjske utjecaje, ali ne posjeduju živčani sustav kakav imaju životinje i čovjek. One zato ne plaču, ne tuže se i ne glasaju kao što to čine životinje kada ih ubijaju.

Zato nemoj izvlačiti nikakve apsurdne zaključke iz ovoga što ti kažem, već meditiraj o dubljim uzrocima koje ti prenosim. Otvori srce, proširi svijest, oslobodi se za pozitivnu karmu i na taj način živi sretan brak u sretnoj obitelji, u sretnoj okolini.

 

str. 203.

Prehrana tijekom trudnoće

Sve ovo što je do sada rečeno ima smisla ako se majka drži duhovne prehrane. Ona naravno ni u kojem slučaju ne bi smjela pušiti, da ne govorimo o uzimanju droga, što bi bio veliki grijeh prema duši u njoj. I alkohol bi trebala izbjegavati - kao i svaki čovjek koji se nalazi na duhovnom putu. Misli uvijek na to: prvo imaš bocu, zatim boca ima tebe, a na kraju i sam postaješ bocom.

Također obavezno izbjegavaj jesti meso. Jesti meso veliki je grijeh, osim toga uzimanje mesa kao hrane priozvodi odnosno pojačava agresivne sklonosti u tebi i tvojem djetetu.

Jedi naprotiv mnogo voća, salate, sirova ili pirjana povrća, te samljevene i preko noći omekšane ili kuhane žitarice.

Drži se savjeta Edgara Caycea i pojedi dnevno tri badema. Djeca do desete godine trebala bi jesti samo jedan badem dnevno. Od desete do petnaeste godine života preporučuju se dva badema dnevno. Nakon toga je povoljno uzimati svakodnevno tri badema. Bademi pomažu rad sustava žljezda i sprečavaju nastanak izraslina i tumora.

Postoje i slučajevi u kojima je buduća majka svjesna posljedica jedenja mesa, ali usprkos tome ima veliku želju za mesom. Ako ta želja nije izraz stare navike, ona je tada znak da budućoj majci nešto nedostaje. Vjerojatno joj nedostaju - kao uostalom i mnogim vegetarijancima - osnovne aminokiseline koje su obilno prisutne, npr., u algama kao što je spirulina. Ako trudnica usprkos svemu ima veliku želju za mesom, tada ga mora jesti ! Pri čemu su rakovi ili jastozi bolji od peradi. Izbjegavaj jesti govedinu ili svinjetinu, da ne govorim o janjetini i ovčetini. Čini to tijekom trudnoće samo u slučaju ako ti se čini da se toga baš nikako ne možeš odreći.

Hrana je za mnoge trudnice uopće važna, ponekad velika, odveć velika tema ! Poneke trudnice tijekom trudnoće ne jedu za dvoje, nego za troje ili četvero. To je problem i stoga što je trudnoća sama po sebi veliko opterećenje za tijelo i što svaki dodatni kilogram znači teret za kosti, zglobove, mišiće, vezivno tkivo i kožu. Ako je koža prenategnuta, ona se kida i tako nastaju roditeljski ožiljci koji, kao što je poznato, jako ograničavaju sjaj kože.

Osim što treba paziti na odmjerenu i razumnu prehranu, trudnica bi svoj trbuh trebala svaki dan masirati maslinovim, hladno prešanim uljem u koje je stavila neprskanu limunovu koru. Eterična ulja limuna zajedno sa maslinovim uljem blagotvorno djeluju na kožu. Pritom žena može prilikom masiranja sebi zamisliti kako ta mješavina kožu čini mekanom i da trudnoća neće naštetiti njezinu izgledu.

I na kraju još jedno malo pitanje ? Što bi buduća majka trebala što češće ponavljati ? Da sasvim točno, pogodili ste ! Ona bi uvijek nanovo trebala ponavljati Ime Božje. To je najveći blagoslov. Posebno pri porodu.

 

Iz knjige ‘Sai Baba govori o psihoterapiji’, strana 320 - 327

AGRESIJA I HRANA


Ishrana ima odlucujuce znacenje, ona zahtijeva ozbiljan trud.

Tko ne pazi na ishranu, ne moze nista postici; ni kod sebe ni kod drugih. Tako niti kao terapeut kod pacijenata - jer djelovanje hrane dopire jako daleko.

Agresije su danas toliko rasprostranjene jer se brojni ljudi hrane ne samo na pogresan, nego i na zao nacin. Oni uopce ne brinu otkuda njihova hrana dolazi, kako se dobiva i tko koliko pati zbog njezinog pripremanja. Misle da ih se to ne tice!

Kako su kratkovidni ovi tamo zvani gurmani! Kao prvo, meso narusava zdravlje. Izvanredno mocna mesna industrija moze to pobijati koliko god hoce, istina jest: jesti meso nije zdravo. Naprotiv, to vremenom uzrokuje zivotinjske bolesti: rak, ovapnjenje krvnih žila, infarkt, slabost imuniteta, bubrezni i zucni kamenac, alergije svih vrsta i, da ne zaboravimo kravlje ludilo!

Malobrojni su oni koji razmisljaju koliko se zlorabe zivotinje i unistavaju biljke i Zemlja, bilo brutalnim uzgojem, pesticidima, antibioticima,
transportima i klanjem; i da ce im se sve to vratiti! Uzgajivaci, mesari i konzumenti ovime sebi stvaraju negativnu karmu.

Znaci: jesti meso nije samo grijeh spram zivotinja, nego i prema sebi. Meso ti nevjerojatno steti.

Covjekovi probavni organi nisu prilagođeni probavljanju mesa. Meso predugo ostaje u probavnom traktu, raspada se i proizvodi otrovne plinove. Oni ostecuju stanice, a time i zivce i mozak.

Zbog mesne ishrane ljudi postaju agresivni. Ubijanje zivotinja akt je ekstremne agresije. Agresije koju svaki mesojedac prebacuje na mesara, ali za koju je prema zakonu karme on odgovoran. Posebno je ubijanje krava i teladi veliki grijeh, jer su krave svojim mlijekom a telad svojim odricanjem spasili zivot bezbrojnim ljudima.

Jedenje mesa zato s jedne strane znaci usvajanje agresije svih koji su odgovorni za smrt zivotinje, a s druge strane usvajanje strahova i patnji koje je zivotinja morala pretrpjeti pri uzgoju, transportu i klanju.

Tome se, kako je receno, pridruzuju i neopisive kolicine otrova kao sto su antibiotici, hormoni i slicne strahote koje su davane jadnim zivotinjama kako bi brze rasle i kako; tako prezivjele strahovitu skucenost prostora pri masovnom uzgoju.

Te strasne mjesavine svih mogucih otrova kao i isto tako otrovna hrana u koju se između ostalog mijesaju i lesine iz zooloskih vrtova i zivotinjskih klinika, imaju jos jedno daljnje fatalno djelovanje: one slabe imunski sustav, cine bakterije rezistentnima protiv antibiotika, uzrokuju alergije i rak. Osim toga, kada se u mesu nalaze u velikim kolicinama, ti sastojci mogu uzrokovati i smrt. Meso je zato izvanredno otrovan koktel najrazlicitijih negativnih energija kojim se hrane samo krajnje neznalice; ili vrlo bolesne osobe, slicne ovisnicima koji stalno moraju uzimati drogu, iako im steti.

Tko jede meso, ne samo da podupire krajnje los postupak prema zivotinjama, odjeljivanje od njihovih voljenih - i klanje. On podupire i
izdajnicki odnos koji postoji između uzgajatelja i zivotinja. Tele je od svog rođenja bilo puno povjerenja. A kako je vraceno to povjerenje?
Izdajom! Ljubav, otvorenost i povjerenje zivotinje zlorabljeni su i izdani. Jer seljak, uzgajatelj, nije vidio dusu zivotinje, nego samo njezino tijelo, pomocu kojeg zeli zaraditi novac. Ovo je za svaku osudu, jer zivotinje imaju dusu, imaju osjecaje i vole isto kao i ljudi.

Tko jede meso ovakve jadne, izdane zivotinje, ugrađuje u sebe sve ove niske ljudske zablude.

Hrana djeluje poput psihofarmaceutskih sredstava. Poput psihofarmaka, i hrana se sastoji od određenih kemijskih spojeva koji mijenjaju misljenje, osjecaje i karakter.

Zato onaj koji jede meso, ne ugrađuje u sebe samo strahove i patnje zivotinja, nego i pokvarenost uzgajatelja, transportera i mesara. Sve ce to u svoje tijelo ugraditi onaj tko jede ova jadna tijela.

Vjeruj mi, agresija koja je danas prisutna u svijetu, velikim dijelom nastaje zbog nevjerojatno velikog broja udjela mesa u ishrani. Čovjek postaje onim sto jede. Stvar je, naime u tome sto grubi sastojci hrane sluze kao sredstva za podmazivanje i ciscenje, te se opet izbacuju iz organizma. Finiji sastojci hrane tvoje misice. Još finiji tvoje mozdane stanice. A sasvim fini oblikuju tvoj karakter.

Ovo ti mozda zvuci iznenađujuće a mozda i nevjerojatno, ali je cista istina koju mozes prepoznati po ponasanju vecine danasnjeg covjecanstva koje se hrani mesom: ljudi se ponasaju poput grabezljivih zivotinja, oni prozdiru i razaraju sve. Vjeruj mi, da ja nisam dosao, oni bi pokusali pozderati cijeli svijet; a ono sto ne bi mogli prozdrijeti, iz silnog neobuzdanog bijesa razorili bi i unistili!

Mozes li zamisliti kako bi na primjer terapija mogla pomoci nekom covjeku s narcistickom povredom koji svakodnevno jede svoju porciju mesa i mozda trazi pomoc u nekog terapeuta koji radi isto to? Kakvo rasipanje novca i vremena!

Kakva bijeda! Kako da takav poduhvat uspije? Kako netko tko se sam utaplja i nema cvrst oslonac moze nekog drugog spasiti od utapljanja? On bi najprije trebao spasiti sebe, a zatim pomoci drugome, da se ne bi zajedno utopili. Mogu ti samo savjetovati: cuvaj se ljudi koji jedu meso. Oni su neuracunljivi, opasni i brutalni.

"Ali Hitler je bio vegetarijanac !", primijetit ces. To je istina. No s druge strane je bio i ljudozder, jer je svojim mislima sebe toliko zatrovao da to vise ne bi mogao podnijeti. Trece, ne pokusavaj ponasanjem covjeka, koji se k tome nalazi u tako nesretnoj inkarnaciji, opravdati svoje pogresne stavove ! Usporedjujes li se s njime, prijeti ti opasnost da postanes poput njega. A sve to da bi opravdao svoje konzumiranje mesa!

Iz knjige : "Sai Baba govori o odgoju":

 

Izdaja i strah u životinja i biljaka

Imaj uvijek na umu: priroda, svijet i svemir, jedno su. Sve je Jedan Bog. On se zbog Maje, varke, prikazuje u množini. Sve je jedno. Sve je Jedna velika duša. Svjetska duša. Božja duša.

Ako danas kao žena i majka svom suprugu i djeci daješ meso kao hranu, aktivno podržavaš izdaju i strah.

Životinje izdaju "uzgajivači". Oni u životinjama vide meso, a ne bića koja imaju pravo na život. Zato život tih životinja postaje užas.

Postalo je moderno raspravljati o klanju prema vjerskim propisima. Nije li to zavaravanje ? To što se životinje omame prije klanja, samo prikriva činjenicu koliko su okrutni uzgoj, transport, čekanje u klaonici i omamljivanje. Životinje se u običnim klaonicama kolju čak i bez omamljivanja. Zašto govoriti o načinu ubijanja, a ne o njihovom življenju ? Koji političar govori o tome ? Nijedan. Kakva sramota ! Kakva izdaja, kakav užas za životinje !

No rasprava o klanju ipak je korisna, jer razotkriva koliko su ljudi ogrubjeli. Koliko se može smatrati da je klanje životinja volja Božja ? Kakvu predodžbu o Bogu imaju ti ljudi ?

A o prodavanju jadnih životinja, znajući na kakav će način biti ubijene, što da o tome kažemo?

Žene koje kupuju meso da bi ga pripravile sebi i svojoj porodici trebaju biti svjesne, kakvoj opasnosti izlažu sebe i druge. Ništa u životu nije bez posljedica.

Poneki roditelji sa svojom djecom svakodnevno jedu meso, čudeći se što se moraju boriti s brojnim bolestima. Ronald Zürrer i Armin Risi pišu u svojoj knjizi Živjeti vegetarijanski (str. 4): "Tijekom 20. stoljeća, udio životinjskih produkata u hrani sve više raste, a usporedo s time rastu smrtna oboljenja srca i krvotoka, kao i slučajevi oboljenja od raka, godišnje za 3-5%, te sada čine više od dvije trećine svih uzroka smrtnosti u zemljama Zapada. Samo u posljednjih deset godina između 1975. i 1985., srčana oboljenja u Njemačkoj porasla su za 41%, broj tumora kod djece i odraslih za 80%, broj upućenih u bolnicu za 114%, a bolesti u trudnoći i porodu za 227% (informacija Nacionalnog saveza njemačkih socijalnih osiguranja)."

R. Zürrer i A. Risi dalje pišu (str.5): "Vegetarijanci su najmanje osjetljivi na bolesti, imaju najnormalniju tjelesnu težinu, najbolje laboratorijske parametre kao i najpovoljnije krvne vrijednosti. Osjetljivost na infekcije ne iznosi ni 20% od prosjeka, isto je tako niska i potreba za liječničkom pomoći. I usprkos široko rasprostranjenim predrasudama, vegetarijanci ne poznaju pomanjkanje tvari bitnih za organizam niti smanjenje vitalnosti. Usprkos značajno dužem životnom vijeku, oni znatno rjeđe obolijevaju od raka."

Imaj na umu da nije zla okolina uzrok tvojih nevolja, nego pogrešno odabrana hrana.

Od jadikovki nema koristi, ako se iz toga iskustva ne izvuku pouke i ispravni zaključci. Danas jadikuješ, a jučer te nisu pogađale tužaljke tvojih bližnjih, niti bolni krik životinja.

Zapamti i ovo: stari su Rimljani imali pametnu izreku: memento mori, misli na smrt. Kako se odnosiš prema drugima, tako će se jednoga dana odnositi prema tebi. Ne brineš se o izdaji životinja i užasu koji one proživljavaju? Ne pitaš se, hoćeš li i ti možda jednoga dana na vlastitom tijelu u nekoj bolnici doživjeti isto. Da li će ti možda uz pomoć skalpela i medikamenata biti stvoren pakao. Pokušavaš li shvatiti neke uzročnosti ?

Ne odbacuj lakomisleno moje riječi. Mnogi se tuže na svoju sudbinu. No jesu li ikada brinuli o sudbini drugih ?

Poslušaj što kaže Thich Nhat Hanh u knjizi Četrnaest vratiju pozornosti (str.62.): "Količine žitarica, koje se u zemljama Zapada troše na hranjenje životinja i proizvodnju alkoholnih pića, ogromne su. Profesor Francios Peroux, direktor Instituta za primjenjenu matematiku i ekonomiju u Parizu utvrdio je, da bi se glad i neishranjenost u zemljama Trećeg svijeta mogle potpuno ukloniti, kada bi zemlje Zapada potrošnju mesa i alkohola smanjile za polovicu. Preostala količina žitarica bila bi na raspolaganju siromašnima, a na Zapadu bi manje ljudi stradalo u prometnim nesrećama i umiralo od srčanih bolesti kad bi se pilo manje alkohola i jelo manje mesa."

Ovo je knjiga o odgoju. Svjesno sam odabrao općenit naslov, jer sve je odgoj, i druge možeš odgajati tek ako si sam odgojen. Pod odgojem shvaćam samo ono što te dovodi u doticaj s božanskim, s dobrim i lijepim, dakle što te vodi k sreći i čini da doživiš Zlatno doba. Sve drugo je za mene gubljenje vremena, ako ne i vođenje u zabludu. Jer samo onaj može odgajati, tj. pozitivno upravljati i voditi, tko je sam primjeran. A primjeran je samo onaj, tko je sebe izgradio. Izgrađivanje je školovanje. Kroz ispravno školovanje postaješ primjerom.

Od odlučnog su značenja riječi: sve je bitno. Ne možeš, poput nekih demona u Drugom svjetskom ratu, kod kuće biti ljubazan otac porodice, a drugdje monstrum. Ne možeš ni biti sasvim ljubazan kod kuće i prema svojim sugrađanima, a mrziti strance. Sve je bitno, jer sve je jedno.

Isto tako, ne možeš biti ljubazan prema strancima, a životinje i biljke trovati pesticidima ili antibioticima prezirući time i njih i ljude. Ne možeš biti ni dobar prema životinjama i biljkama, a ljude prezirati. Jer sve je jedno. Sve je Bog. I taj Bog si ti. Samo ti to još ne znaš. U tome je čitav problem !


str. 204

Djeci se nikako ne smiju davati zašećerena pića jer ona razraju i zube i imunološki sustav.

I kod gotove hrane treba biti oprezan jer često se životno važne tvari žrtvuju u korist trajnosti i sterilnosti.

 

 

Što ne bi trebao jesti

U hranu koju ne bi trebao jesti, zato što ti vremenom šteti, spadaju: već spomenuti šećer jer te on jako slabi, isto kao i bijelo brašno jer te samo zasićuje a ne daje životno važne vitalne tvari (usp. i vrlo korisnu knjigu koju je napisao Max Otto Brukner – Naša hrana-naša sudbina, koju bi svatko trebao pročitati).

Dr. Brukner piše o šećeru (str. 249.): "Tvornički šećer je pored ostalih industrijski obrađenih prehrambenih proizvoda, ne samo u velikoj mjeri suodgovoran za oštećenja uzrokovana prehranom, nego je i krivac za neizlječivost nastalih bolesti, time što onemogućava način ishrane, koji bi bio neophodno potreban u svrhu liječenja. Tako industrijski šećer vodi do razvoja neizlječivog začaranog kruga, iz kojeg onaj tko je jednom obolio, više ne nalazi izlaz."

Bijelo brašno, sa svoje strane, ne samo da ne posjeduje nikakvu prehrambenu vrijednost, nego nam oduzima i mogućnost da se pomoću integralnog brašna u dovoljnoj mjeri snabdijemo vitalnim tvarima i vitaminom B. Time je bijelo brašno veliki izazivač bolesti.

Dr. Bruker pogađa bit stvari, kada na strani 173. piše: "Štakori, koji su hranjeni samo bijelim brašnom, ugibaju nakon nekoliko tjedana, dok drugi, koji su hranjeni integralnim brašnom, ostaju zdravi. Ne postoji bolji test i dokaz dokaz biološke bezvrijednosti rafiniranog brašna."

Rafiniranu sol, odnosno: natrijum klorid, trebao bi obavezno izbjegavati. Ako se prirodna sol "kemijski pročisti", i time postane obična, kupovna kuhinjska sol, ona se time reducira na "kemijski spoj natrium klorid". Time iz "bijelog zlata", iz prirodne soli, nastaje "bijeli otrov" (Dr. Med. Barbara Hendel & Peter Ferreira, Voda & sol, str. 93.).

Osim toga, čim dijete počne uzimati čvrstu hranu, postavlja se pitanje mesa i ribe.

Meso bi trebao jesti samo u nuždi, samo u svrhu liječenja. Ukoliko ti liječnik npr. kaže, da zbog liječenja moraš jesti meso, a ti to ne radiš zato što si vegetarijanac, i zato umreš, opteretio si sebe krivnjom. No, ako ne jedeš meso i nađeš drugi neki način da ozdraviš, tim bolje.

Riba je također životinja, i zato se ne bi smjela jesti. Osim toga, većina je voda zbog bezobzirnosti i brutalnosti ljudi Kali yuge, u opasnoj mjeri zagađena. Ribe, koje bi vodotoke trebale održavati čistima – sjetimo se, da su stari Rimljani uvijek držali pastrve u svojim spremištima vode, da bi ih održali čistima – u velikoj su mjeri zaražene kemikalijama koje otpadna voda sadrži.

Upravo je takav slučaj s navodno toliko zdravim pastrvama iz uzgoja. Pogledajte kako ih uzgajaju ! Tisuće njih vegetira na krajnje skučenom prostoru, a hrani ih se "jakom hranom", što bi za tebe trebalo biti upozorenje jer ta hrana sadrži brojne kemijske sastojke, koji štete tebi, a posebno tvojoj djeci. Da bi se dobio jedan kilogram pastrva, potrebno je preraditi pet do šest kilograma drugih, jeftinijih ribljih vrsta. Možeš li zamisliti koliko tragova teških metala, pesticida i krajnje opasnih materija na taj način unosiš u sebe ?

Isto kao i druge ribe, pastrva nije bezopasna jer je djelomično puna parazita; zbog loših uvjeta u kojima živi njezina životna snaga je jako slaba.

Je li ispravno i dobro za ljude, za životinje i biljke, to što se mora i oceani danas pomoću ogromnih mreža doslovno prazne ?

A meso ? Smatraš li prevednim, da se npr. kravu, koja je svojim mlijekom održavala život tvog djeteta, kao nagradu za to jednostavno zakolje ? Ili pušta da iskrvari, a u skladu s nekim religijskim pravilima o uporabi mesa kao hrane ? Što ti protiv toga poduzimaš ? Ne uzbuđuje li te povećanje poreza više od onog što se radi govedima, svinjama, ovcama, kozama, guskama, patkama, puranima, patkama i pilićima ? Znaš li da ljudi samo u Njemačkoj svakodnevno zakolju 100 000 životinja ?

I što misliš o tome, da se već ionako teško zagađena iznutrica pastrva, na kraju prerađuje u hranu za životinje koje opet služe kao hrana ljudima ?

Kako možeš biti toliko naivan vjerovati da će se ljudi, koji su sposobni biti tako brutalni prema životinjama, prema tebi bolje odnositi ? Zar ti nije dovoljnim znakom za uzbunu to što se stalno otkrivaju prijevare i zločini u vezi s "proizvodnjom mesa" (kakav eufemičan, uljepšavajući opis za ubijanje živih bića !) ? Tebe to ne dira jer, ne zanimaju te ni životinje, isto kao ni tvoje polumrtvo unutarnje dijete. Kakva šteta jer, otvoreno srce, suosjećanje i zahvalnost ipak spadaju u najplemenitije ljudske osjećaje.

Ako već nemaš osjećaj za životinje, imaj barem osjećaj za svoje tijelo – kroz koje imaš toliko toga zajedničkog sa životinjama. Jer onaj tko jede meso, k tome još tako zagađeno, taj će prije ili poslije dobiti životinjske bolesti. Posebno u starosti.

Uvijek iznova ponavljam: giht, rak, udar kapi, infarkt srca, Parkinsonova bolest i Kreutzfeld-Jakobov sindrom imaju svoj korijen u jedenju mesa (usp. i knjigu Živjeti vegetarijanski, Ronalda Zürrera i Armina Risija, str. 6).

Nepobitno je dokazano da ljudi koji ne jedu meso žive zdravije i duže od onih koji se hrane mesom (gore spomenuta knjiga, str. 5). Međutim, o tome se ne govori, jer uz to su vezani brojni ekonomski interesi.

Ne izlaži svoje dijete svim tim strašnim energijama. Ako još uvijek imaš pitanja, idi u klaonicu i pogledaj, kakve energije dobivaš na tanjur kada jedeš meso. Tada donesi odluku. Za sebe i svoje dijete !

 

 

Što bi trebao jesti i piti

Prirodnu sol jer ona je "neophodna za život, za održavanje vitalnih funkcija" (Dr. Med. Barbara Hendel & Peter Ferreira, Voda & sol, str. 99.).

Vitaliziranu vodu. Kako ćeš dobiti vitaliziranu vodu ? Barbara Hendel i Peter Ferreira o tome pišu: "Primjena kvarcnih kristala je vrlo prirodna, vrlo efektivna i osim toga jeftina metoda za vitalizaciju vode. Uzmite šaku prirodnih ili obrađenih kristala, npr. gorski kristal, rozenkvarc ili ametist i položite kristale u staklenu posudu. Napunite posudu uvečer s toliko vode, koliko slijedeći dan želite popiti." (Voda & sol, str. 78.)

Žitarice su najvažnije što možeš pružiti sebi i svojoj djeci. U žitaricama, a posebno u klicama koje sadrže ulje, naći ćeš velike količine vitamina B, koji ti je neophodan da bi bio zdrav. Zato, da bi ostao zdrav, neophodno je potrebno da se hraniš integralnim kruhom i neprerađenim žitaricama. Da bi ostao zdravim cijeli život, moraš se svakodnevno hraniti žitaricama kao što su ječam, zob, žito, itd. Često se praoblici žitarica mnogo bolje podnose.

Najbolje je da žitarice samelješ svježe i da ih pomiješaš s ukusnim dodacima, kako to dr. Brukner opisuje u svojoj knjizi Naša hrana - naša sudbina (str. 196-197.): "U svrhu sprečavanja civilizacijskih bolesti uzrokovanih prehranom, kao osnova, neophodno je svakodnevno konzumiranje žitarica u obliku kaše. Nije dovoljno hraniti se samo integralnim kruhom od žitarica. Kaša od svježih žitarica glavni je dio svake biološki punovrijedne ishrane. "

On dalje piše: "Ovo je Bircher-Brenner intuitivno spoznao u vrijeme, kada znanstveno istraživanje ishrane o postojanju neophodnih vitalnih tvari još ništa nije znalo. On je već prije 70 godina preporučio müsli, koji je danas svjetski poznat pod nazivom Bircher- müsli. On se već u početku sastojao od zobi koja je namakana 12 sati, zatim 200g naribanih jabuka, jedne žlice limunovog soka, jedne žlice kondenziranog mlijeka, te jedne žlice naribanih badema ili lješnjaka. Kako se kod zobi radi o integralnom produktu koji, međutim, više nije živ, preporučujemo da se danas upotrebljava zrnje, koje ćemo mljeti neposredno prije pripremanja (istaknuo pisac). Na taj način će se osigurati, da se ne izgube nikakvi osjetljivi vitalni sastojci, koji su danas još nepoznati. Iz istog se razloga preporučuje, da se kondenzirano mlijeko koje sedrži originalni müsli, nadomjesti slatkim vrhnjem – tekućim ili tučenim.

Da bi pripremanje svježih žitarica bilo što raznolikije, preporuča se i način pripremanja, pri kome se zrna obrađuju tako da proklijaju", prema dr. Eversu (str. 329.): "Tri jušne žlice ječma ili žita (ne mješavine) namočiti preko noći (cca 12 sati) u nekuhanoj, hladnoj vodi. Ujutro se zrnje opere u cjedilu, pod svježom vodom. Preko dana, zrnje ostaje na suhom. Slijedeće se noći zrnje ponovo namoči, a ujutro opere. To se tako dugo ponavlja (u prosjeku tri dana), dok zrnje ne proklija i klice dosegnu dužinu od otprilike 1/3 cm. U vrijeme klijanja, zrnje bi po mogućnosti trebalo biti na sobnoj temperaturi (to jest ne na suviše toplom ni na suviše hladnom mjestu). Ovako proklijalo zrnje može se pomiješati s dodacima kako je navedeno kod kaše od svježeg zrnja. Klice treba temeljito sažvakati."

 

Na kraju ovog poglavlja, citirat ću jedan izvještaj iz tako važne knjige dr. Brukera (str. 210-214, kurzivi i isticanja su moja):

"Primjer Danske u 1. Svjetskom ratu:

Poznat primjer u vrijeme blokade Njemačke u 1. Svjetskom ratu, pokazuje, kakve porazne posljedice može imati pogrešna predodžba o manjevrijednosti biljnih bjelančevina po život nekog naroda. Nasuprot Njemačkoj, danski liječnik Hindhede je sačuvao svoj narod od gladi, iako je, u postocima, raspolagao s manje životnih namirnica od njemačkog naroda. On je spoznao 5 stvari: 1. da je teorija o manjevrijednosti biljnih bjelančevina pogrešna, 2. da su vrijedne tvari izgubljene za ljude, ako se životinje hrane žitaricama, 3. da čovjek može bolje živjeti, ako troši samo trećinu uobičajene količine bjelančevina, 4. da zaobilazna ishrana ljudi preko životinja ima za posljedicu značajan gubitak hranjivih tvari i 5. da mekinje nisu neprobavljive, kao što se do tada smatralo, nego da njihove vrijedne sastojke ljudi mogu probaviti jednako dobro kao i svinje. Hindhede je zato odredio da se zakolje četiri petine svinja, a njihova hrana koja se sastojala od mekinja, ljuski od krumpira i ostataka žitarica, upotrijebi za ishranu ljudi. I broj krava je smanjen za trećinu. Tako je za ishranu ljudi odjednom bilo na raspolaganju 800 tisuća tona žitarica, koja su prvobitno najvećim dijelom bile namijenjene ishrani životinja.

Kako je poznato, Hindhedesove su mjere urodile punim uspjehom: uspjelo je danski narod sačuvati od katastrofalne gladi, dok su ljudi u susjednoj Njemačkoj, koja je tijekom cijelog rata u prosjeku raspolagala s više hrane po osobi, trpjeli od gladi. Hindhege je doslovno rekao: 'Mi smo u Danskoj 1917. godine vidjeli Njemačku kako gladuje, iako je u usporedbi s našim narodom po glavi stanovnika na raspolaganju imala 70% više raži i 130% više krumpira: to je činjenica, koja nam još jasnije oslikava naš težak položaj zbog blokade. Nas je u Danskoj spasilo to, što smo uočili kobnu zabludu u koju je upala Njemačka, kada je pokušala održati broj životinja namjenjenih prehrani, a pri tom nije uzela u obzir okolnost, da se prilikom hranjenja životinja gubi oko 80% onih prehrambenih proizvoda, koji bi se mogli upotrijebiti za prehranu naroda.'

Dr. Bruket nastavlja (str. 212.): "Profesor Wiegener s visoke tehničke škole u Zürihu je godine 1915. na osnovi vlastitih pokusa došao do istovjetnih zaključaka kao i Hindhede: 'Kako je čovjek sposoban jednako dobro probavljati mekinje kao i svinje i preživači, hranjenje životinja njima, za čovjeka znači gubitak od skoro devet desetina prehrambenog potencijala žitarica.'

Usprkos ovog sada već skoro 80 godina starog iskustva, u ishrani ljudi se praktički ništa nije promijenilo. Kao i prije, mekinje se rabe isključivo za prehranu životinja, a povrh toga, narodu se uskraćuju nenadomjestivi vitalni sastojci, čime se razara ljudsko zdravlje."

Dr. Bruker dalje kaže: "Sve što je rečeno o zaobilaznoj prehrani preko svinja, na sličan način vrijedi i za druge životinjske proizvode. U posebnom priopćenju Danske vlade u jesen 1917. godine, rečeno je da gubitak prehrambenih tvari zbog uzgoja svinja iznosi 81,3%, zbog mliječne produkcije 81,6%, a zbog proizvodnje mesa i životinja za klanje 94,7%. Ovo znači da i proizvodnja mlijeka vraća samo 18.4%, a proizvodnja mesa samo 5,1% utrošenih prehrambenih vrijednosti. Hindhede je iz toga donio zaključak, da, uzevši u obzir ove činjenice, Danska može povećati broj svog stanovništva 5,8 puta, ili od 3 milijuna na 17 milijuna."

Dr. Bruker na kraju kaže: "S obzirom na prehranu stanovništva Zemlje, iz ovih saznanja trebalo bi donijeti zaključak, da bi se ljudi ove Zemlje trebali vratiti vegetarijanskoj ishrani."

 

Promjena svijeta počinje s tobom, što znači, promjenom tvoje prehrane.

 

Ne razmišljaj dugo o tome nego to napravi još danas - za svoje dobro i dobro svih ljudi.

 

Iz govora povodom Festivala Sai djeteta održanog 22.10.2005. godine u Prasanthi Nilayamu:

 

"Kakva hrana, takva glava (misli). Kakva glava, takav Bog!" I tako su hrana, glava i Bog na istoj valnoj dužini Zato uvijek trebate njegovati dobre i plemenite misli. Ako jedete blagu hranu i njegujete blagu prirodu u sebi još od djetinjstva, cijeli vaš život odvijat će se bez problema. Stoga treba biti oprezan s hranom i glavom (mislima).

Želite li posvetiti Bogu svoj ljudski život, ne smijete živjeti poput ptica, divljih zvijeri ili životinja. Kad ste se već rodili kao ljudsko biće, morate obavljati karmu koja je dostojna ljudskog bića. Trebate se ponašati kao čovjek.

... Stoga morate uzimati blagu hranu, imajući u vidu oslobođenje uma. Katkad možete sumnjati da možda nećete moći nabaviti takvu blagu hranu. Nikako se ne slažem s takvim stajalištem. Zar ne postoji obilje povrća i jestivih zelenih listova? Upravo u trenutku kad se rodite iz majčine utrobe, vi preživljavate i rastete, hraneći se majčinim i kravljim mlijekom. Zar to nije blaga hrana? Zar ne možete živjeti na vegetarijanskoj dijeti koja se sastoji od povrća, zelenih listova i kravljega mlijeka? Zašto morate udovoljavati potrebama svoga nepca, dodajući hrani ljute papričice, sol, tamarind i druge začine? Samo kad potpuno smanjite te sastojke koji se dodaju hrani zbog okusa, moći ćete njegovati osobinu blagosti.

Roditelji imaju veliku odgovornost da pouče djecu u djelotvornost blage hrane i priviknu ih na nju još od ranog djetinjstva. S druge strane, ako roditelji i sâmi pripremaju i poslužuju kod kuće hranu koja razvija osobine nemira ili lijenosti, kako mogu od djece očekivati da se u njima razvije blagost? Mislim da bi se djeca trebala uzdržavati od takve hrane i tražiti od svojih roditelja samo blagu hranu. Jedino tada moći će njegovati osobinu blagosti.

Utjelovljenja ljubavi, sva naša osjetila uvjetovana su trima osobinama promjenljive prirode, a ona su zauzvrat uvjetovana hranom koju konzumiramo. Zato, ako počnete jesti blagu hranu, raditi blage stvari i družiti se s blagim prijateljima, siguran sam da se možete transformirati u blage ljude.

***

Dragi studenti, svi morate kročiti ispravnim putem! Čak i onda ako vam vaši roditelji zbog bilo kojeg razloga ponude hranu koja izaziva nemir ili lijenost, morate im objasniti i uvjeriti ih u loše djelovanje takve hrane, riječima: "Majko, ako mi daješ takvu hranu, u meni će se samo javiti loše misli. Neću se moći dobro ponašati." Morate ih također uvjeriti u potrebu da pripremaju blagu hranu svim članovima obitelji.

 

Ne samo što morate jesti blagu hranu, već morate čitati dobre knjige. Sav vaš život ovisi o dobroj hrani, dobrim knjigama i dobrom društvu. "

Iz govora koji je Bhagavãn Sri Sathya Sai Baba održao 16. ožujka 2005. godine u Kulwant Hallu Prasanthi Nilayama:

"...Kamo god pođete, naići ćete na naše studente koji žive uzorno, šireći ideal naših odgojno-obrazovnih ustanova.

Jednom ih je netko upitao, kakvu vrstu hrane žele, vegetarijansku ili ne-vegetarijansku. Oni su jednostavno odgovorili: "Ne-vegetarijanska hrana potiče loše misli i osjećaje, zato je mi nikad nećemo ni taknuti." Oni su stopostotni vegetarijanci. Čak i oni među njima koji su prije jeli ne-vegetarijansku hranu, postali su vegetarijanci kad su došli u našu ustanovu. Jednom je netko pokušao nagovoriti jednoga od naših studenata da jede ne-vegetarijansku hranu, govoreći da sadrži mnogo hranjivih tvari. Ali on nije odustao od svoga mišljenja, već je rekao: "Ne želim takve vitamine i proteine. I vegetarijanska hrana ima sve sastojke koji su mi potrebni. Ja želim koračati putem istine, a hrana koja nije vegetarijanska, nikako ne pridonosi duhovnom napretku. Uz svjetovno obrazovanje, želim postići i duhovno, i širiti ga svijetom." Mnogo je takvih studenata koji su čvrsti u svojoj odluci širenja Sai ideala. Zbog takvih studenata, naša je ustanova postigla svjetsku slavu.

Studenti trebaju njegovati dobre navike od najranijega djetinjstva, kako bi uživali u dobrom zdravlju i sreći.

***

Studenti se moraju vježbati u ograničavanju svojih prehrambenih navika. Čak i ptice, divlje zvijeri i životinje drže se u tom pogledu određenih pravila. Kad ste već rođeni kao ljudska bića i kad ste već stekli potrebno znanje, zar se od vas ne očekuje da slijedite doličnu disciplinu i u odnosu na hranu? Studenti koji jedu ne-vegetarijansku hranu od ranog djetinjstva, napuštaju tu naviku kad dođu u našu ustanovu. Čak su i njihovi roditelji iznenađeni njihovom transformacijom. Kad je jedan od naših studenata otišao kući za vrijeme raspusta, njegova mu je majka pokušala poslužiti ne-vegetarijansko jelo. No on ga je odlučno odbio čak i dodirnuti te je zahtijevao od majke da ubuduće ne priprema takvu hranu. Objasnio je svojim roditeljima loše posljedice uzimanja takve hrane.

Ne-vegetarijanska hrana je uzrok nekim bolestima, kao što je karcinom. Vjerojatno ste čitali u časopisima i novinama da većina ljudi u Singapuru jede ribu. Zato su zaraženi s nekoliko neobično štetnih mikroorganizama. O sličnim primjerima izvještavaju s raznih dijelova Indije. Ljudi trpe od mnogih bolesti zbog nezdrave hrane. Mnogi posve pogrešno misle da im ne-vegetarijanska hrana daje snagu, ali ona ih zapravo čini slabima. Kad jednom narušite zdravlje uzimanjem hrane koja nije vegetarijanska, nikad više nećete biti zdravi, čak i onda ako ostatak života provedete u šumi, jedući voće i gomolje.

Takve su odgovore davali naši studenti kad su im postavljali pitanja o njihovim prehrambenim navikama. Objašnjenja naših studenata tako su djelovala na slušatelje, da su mnogi od njih i sâmi postali vegetarijanci. Kakva hrana - takav um, kakav um - takav čovjek. Zato treba svakako uzimati čistu i blagu hranu, kako biste živjeli zdravo i sretno. U zadnje vrijeme među Indijcima raste svijest o utjecaju hrane na um. Stoga ljudi mijenjaju svoje prehrambene navike na bolje. Naše tijelo se sastoji od mesa. Zašto bismo ga onda hranili mesom? Takva hrana koja nije čista, sveta, pobuđuje i misli koje nisu čiste i svete.

Studenti, nije dovoljno ako se držite samo pravila koja se odnose na hranu. Treba njegovati i druge dobre navike. Redovito sudjelujte u sportskim aktivnostima i igrama. Bavite se takvim aktivnostima koje će vam pomoći da procvjetaju vaše fizičke i mentalne sposobnosti. Zdrava hrana i dobre navike dovest će vas do istaknutog položaja u životu.

Dragi moji zlatni studenti, vi ste doista pravo zlato! Nije moguće opisati vaše svete osjećaje! Vi govorite iz dubine srca. Jezik kojim govorite nije običan. To je jezik Duha – ãtmabhãûã. Vi živite s plemenitim svetim osjećajima. No, držite se podalje od lošega društva! Kaže se: "Reci mi s kim se družiš, pa ću ti reći tko si." - ili "Postat ćeš onakav kakvo ti je i društvo s kojim se družiš." Zato uvijek budite u dobrom društvu. Budite u društvu onih koji govore ljubazne riječi. Nikad nemojte govoriti grubo i osorno. Ako koristite neljubazne riječi, ljudi će vas smatrati neprijateljem. Ako govorite nježno i slatko, ljudi će uživati u vašem društvu i dugo razgovarati s vama. Kad ste u društvu drugih, pobrinite se da vaše tijelo bude čisto, a iz vaših usta neka izlazi ugodan dah. Morate se ispravno brinuti o svome zdravlju na sve moguće načine. Kad je vaše tijelo čisto i zdravo, kad su vam misli, riječi i djela čisti, svi će vas voljeti. "
 

Iz knjige : "Sai Baba govori o odnosima"
 

Više članaka...

Stranica 29 od 32

29

Jedinstvenih posjetitelja:

mod_vvisit_counterDanas225
mod_vvisit_counterJučer416
mod_vvisit_counterOvaj tjedan641
mod_vvisit_counterOvaj mjesec5699
mod_vvisit_counterUkupno od 01.08.2010.4885466

Online:

Trenutno aktivnih Gostiju: 38