Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Metafizika


3 aspekta duhovnog buđenja i samoostvarenja


Postoje različita shvaćanja u vezi što je to duhovno buđenje i što nam ono donosi. Vjerojatno je tako zato što postoje tri dimenzije za koje se možemo probuditi, svaka sa svojim specifičnim karakteristikama i darovima, kao i tjelesnim centrom koji im odgovara. Ova tri aspekta našeg rasta i razvoja nisu odvojeni jedan od drugog, već se međusobno isprepliću i upotpunjuju. Za svaku osobu tkaju drugačiju tapiseriju doživljaja i iskustava.

Pod duhovnim buđenjem podrazumijevamo otvaranje i širenje naše svijesti, odnosno svjesno prepoznavanje i življenje naše istinske božanske prirode. Buđenje može započeti naglo i intenzivno, a može se ušuljati polako i neprimjetno. Mnogi od nas već su prirodno probuđeni u nekoj mjeri, zavisno od razine svijesti. Bez obzira na trenutno stanje ili početak buđenja, za one koji su posvećeni duhovnom ili osobnom rastu ono se vremenom i iskustvom produbljuje te za neke od nas može dovesti i do stalnog sjedinjenja“ s božanskim.

Svaki od ova tri aspekta važan su dio priče buđenja za našu Istinsku prirodu i postajanja probuđene, svjesne osobe koja slobodno i neustrašivo kreira svoj život prema svojoj najdubljoj, najiskrenijoj viziji ljubavi, životnog smisla i sretnog zajedništva. Vode nas ka onome čemu svi stremimo, svjesno ili nesvjesno – postajanjem osobom koja je duboko spokojna i ispunjena, a istovremeno duboko uključena u život; osobom koja uživa u i duboko je intimna s drugim ljudima i drugim bićima; osobom koja je mudra, autentična i istinski moćna, a istovremeno skromna, topla, nesebična i svakidašnja, gotovo „obična“.  

Pogledajmo sada ova tri aspekta.

 

BUĐENJE ZA IZVOR SVEGA I ZA ISTINSKA ZNANJA

(tjelesni prostor – Glava)

Ovo buđenje je otkrivanje prostora i tišine onkraj misli, Izvora koji je u pozadini sveg postojanja, Apsoluta. To je „mjesto“ neograničenih potencijala od kuda sva kreacija dolazi. Nazvana je raznim imenima kao Polje Nulte Točke, Kvantno polje, Ništavilo ili Praznina. Glavni darovi ovog otkrića su Iskonska Tišina, Jasnoća viđenja, Mudrost i Čistoća Uma.

Kako se budimo za ovu dimenziju počinjemo prepoznavati da mi nismo naše misli i naš um. Dobivamo određeni odmak od misli i samim tim prestaje potpuna identifikacija s našim egom, odnosno mislimavezanim za naš lažni, naučeni identitet. Počinjemo vidjeti kako točno kreiramo svoju patnju, kroz „umišljanje“, odnosno vjerovanje negativnim i problematičnim mislima.

Također, postajemo svjesni razlike između misli koje su uvidi (nove misli, kreativne, rasvjetljavajuće), i misli koje su stari obrasci razmišljanja (stare misli, ograničavajuće). Kako ovo razlikujemo, tako sve brže učimo o životu kroz vlastite uvide i spoznaje, umjesto da učimo putem razmišljanja i intelektualnog razumijevanja informacija koje dobivamo izvana. Počinjemo se sve više oslanjati na svoju vlastitu intuiciju koja je sve jasnija te sve više živimo vođeni tom svojom unutarnjom mudrošću. Postaje nam sve lakše puštati i ne hvatati se za nekorisne i nesigurne misli koje nas sputavaju.

Sami uvidi i spoznaje su „A-HA!“ momenti koji nam daju novo i jasnije viđenje stvari, mijenjaju našu percepciju, daju rješenja za trenutne izazove i ideje za kreativan rad. Produbljuju naše razumijevanje života, svijesti i nas samih. Daju nam jasnije viđenje i razumijevanje drugih ljudi, sposobnost da vidimo sve „dublje“ u njih, ispod maski i površinskih izjava i ponašanja. Daju nam bolju sposobnost pomoći drugima jer ih bolje razumijemo i lako vidimo gdje su u svom umu zapeli. Imamo sve veću sposobnost biti bez misli, odnosno prisutni duhom i slušati bez vlastite interpretacije rečenoga.

Duboki uvidi su istovremeno iscjeljujući jer nas oslobađaju od naših vlastitih negativnih vjerovanja i pripadajućih emocija. Oni nas tako „čiste“ od nakupljenih slojeva i slojeva potisnutih emocija, bez da trebamo obavezno proći kroz te emocije. Tako nas oslobađaju raznih ograničenja i nesigurnosti i daju više slobode i širine.

Kada nam se otvori svijest i um za uvide, može se dogoditi da imamo iznimno puno uvida. Počinjemo puno toga razumjeti. Često smo nešto od toga već čitali ili čuli i teoretski znali, ali tek sada zaista razumijemo, kao da prvi put čujemo. Možemo biti sposobni lijepo pisati i pričati o dubljim istinama, jer smo ih zaista vidjeli i shvatili, možemo čak postati duhovni vodiči za druge i „prirodni“ psiholozi. Međutim, to ne znači da sve što smo spoznali imamo utjelovljeno i da to zaista i živimo. Na primjer, možemo biti vrlo mudri i puno razumjeti, a emotivno biti i dalje prilično nezreli ili možda u nekim aspektima neostvareni. To je normalno u procesu rasta duše i ne znači da ne možemo pomoći drugima na njihovom putu. Ako, kao terapeut ili edukator, znamo povesti kllijenta do Izvora njihove vlastite mudrosti, i pomoći im da otpuste emocije ili vjerovanja u kojima su zapeli, to je u većini slučajeva dovoljno za velike promjene i pomake.

MOGUĆA ZAMKA: Iako se uvidi i spoznaje vrlo razlikuju od konceptualnih ideja o životu i sebi (npr. onoga što smo pročitali, a nismo sami spoznali), oni također mogu postati koncepti. Svaki uvid je za nas istinit samo dok ga zaista vidimo i osjećamo. Poslije osjećaj može izblijediti, a ostati koncept kao ideja u koju vjerujemo mentalno. Tako ponekad možemo misliti, a u stvari se zavaravati, da smo nešto shvatili i savladali, da nešto živimo, a u stvari smo samo dobili privremeni uvid u istinu. Na primjer, možemo imati uvid u ljudsku nedužnost odnosno činjenicu da svi uvijek radimo najbolje što možemo. U tom trenutku možemo istinski osjećati koliko je smiješno ikada se ljutiti na nekoga i može nam se činiti da se više nikada nećemo naljutiti. Međutim, kada taj uvid i osjećaj prođu, mi se opet možemo naljutiti, jer taj uvid još nije utjelovljen u nama u potpunosti.

Druga zamka je da nam se ovaj transcedentalni prostor uvida, „prostor glave“, može toliko svidjeti da postane naše mjesto bijega od stvarnog života, emocija, ranjivosti i intimnosti. Možemo povjerovati da su uvidi rješenje i spas za sve, a zaboraviti na osjećaje i tijelo. Tome su pogotovo skloni oni koji vole sve znati i kojima je intelekt jača strana. U ovom „prostoru“ je sve vrlo jednostavno i razumljivo i tu se možemo osjećati sigurnima. U bîti, u ovom prostoru se ne događa ništa stvarno, ništa emotivno, ništa fizičko i ništa bolno. Zato to i jest privlačno mjesto za bijeg od „životnih boli“. Problem je što, ako smo tu duže vremena, možemo „izgubiti“ konekciju sa srcem, ljubavlju, osjećajima i postati nesuosjećani, emotivno distancirani od drugih i skloni pametovanju.

 

BUĐENJE ZA LJUBAV, NAŠU UNIVERZALNU BOŽANSKU PRIRODU

(tjelesni prostor – Srce)

Ovo je otvaranje srca i prepoznavanje naše božanske prirode i Univerzalne Ljubavi koja Jesmo. To je otkrivanje „onog nečeg“ bez čega ćemo uvijek imati osjećaj da nešto nedostaje. To je prepoznavanje našeg „doma“, našeg pravog božanskog identiteta koji nema granica, otkrivanje da smo Jedno sa svime. Buđenje srca je prekrasno osjetilno i duhovno iskustvo koje obično osjećamo kao ponovno rođenje. Njegovi darovi su Čista Ljubav, Otvorenost, Jednost i Čistoća Srca.

Kada osjećamo ovaj „dio sebe“, to nam donosi prekrasne osjećaje ljubavi, suosjećanja, razumijevanja, mekoće, topline, bezbrižnosti, radosti. Također nam daje sve više unutarnjeg mira, blaženstva i slobode. U svemu počnemo vidjeti ljepotu i draž, u svakome vidimo dobrotu i nedužnost. Postajemo spontano i prirodno pozitivni i optimistični. Sve što radimo ide nam lako i spontano i stvari kao da se slažu same od sebe.

U ovoj dimenziji našeg bivanja ne postoji individualnost. To je mjesto Univerzalnog Jedinstva, Neosobnog postojanja. Ovdje je sve Jedno, sve-jedno. Ovdje prepoznajemo da smo vječno biće na koje ništa od ovoga svijeta ne može utjecati niti ga povrijediti.

Ovo je muški božanski/sveti aspekt postojanja – duhovna dimenzija, Sveti Duh, Bog-Otac, sunce, svjetlo, toplina, zaštita. Krasi ga Bezuvjetna Ljubav koja je sveprožimajuća, sveprihvaćajuća, koja nema uvjeta, koja postoji svugdje i uvijek. To je dimenzija nas i života koja je vječna - izvan vremena i prostora, bez oblika, bez promjena. Ljubav i svjetlo koji su vječni. Mir koji je vječan i neograničen.
Otkrivanje i „ukorjenjivanje“ u ovoj dimenziji svog bića daje nam osjećaj da smo točno tu gdje trebamo biti, da smo dobro sada i ovdje. Osjećamo se sigurno i bezbrižno, kao da imamo nešto što je uvijek s nama i što nam pomaže da prođemo kroz bilo koja životna iskustva.

Osjećanje ove duhovne dimenzije omogućava nam da se odvežemo od vezanosti i traženja sreće u vanjskom, fizičkom svijetu. Kako pronađemo izvor sreće i bezuvjetne ljubavi u sebi, prestajemo to tražiti vani - u karijeri, novcu, obitelji, partneru, fizičkom izgledu, zdravlju i bilo kakvom vanjskom uspjehu. To ne znači da to nećemo imati, već da oni neće biti uvjet za našu sreću. Možemo se osjećati divno ili barem spokojno bez obzira što se događalo izvana. Samim time umanjuje se naš strah od života i životnih nedaća, jer vidimo da osjećaj dobrostanja ne dolazi iz vanjskih stvari, već iznutra, iz našeg pravog Bića.

Buđenje srca omogućava nam iskustva divne povezanosti, duboke intimnosti sa sobom i drugima. Daje nam osjećaj ljubavi i skrbi za sebe i druge, osjećaj da smo voljeni, a ultimativno i iskustva jednosti i ljubavi koja jesmo. Ovu divnu povezanost i ljubav kultiviramo tako što otpuštamo (propuštamo kroz tijelo) svaki osjećaj koji nije ljubav, zahvalnost, cijenjenje i radost. Učimo otpuštati vanjsko i unutarnje, i ne vezati se. Vremenom, kroz otpuštanje, brišu se stari obrasci negativnih emocija i osobnih uvjerenja. Ako dođe do potpune predaje gubi se identifikacija s tijelom i postajemo Neosobno biće čiste Ljubavi. Tu živimo Veliko Prihvaćanje, Dozvoljavanje Svemu da Bude ono što Jest u Potpunosti. Ne postoji ništa drugo osim čiste Ljubavi prema Svem Postojanju.

MOGUĆA ZAMKA: Prva iskustva bivanja u „prostoru univerzalne ljubavi“ daju nam prekrasne osjećaje i uvide koje poslije možemo pretvoriti u koncepte i nesvjesno ih koristiti za bježanje od stvarnog života. S obzirom da je ovo „mjesto“ neosobno i univerzalno, tu ne postoji čovjek kao individua, sa svojim individualnim stremljenjima, željama i karakteristima, već je sve što postoji Jedno i sve je ljubav. Zbog toga možemo početi negirati svoj osobni dio i od sebe napraviti ne-osobu, osobu kojoj je sve-jedno i kad je to zaista istina i kada nije.

Možemo povjerovati u veću vrijednost neosobnog od osobnog, npr. osjećaja ljubavi i mira nad ostalim osjećajima te si ih ne dozvoliti. Tako možemo nesvjesno lagati sami sebe, negirati i potiskivati ono što zaista osjećamo i želimo. To može prouzrokovati dosta unutarnjih konflikata i boli. Ova bol nas uči da ne možemo negirati svoj osobni aspekt i praviti se da smo iznad njega, npr. da smo iznad ljutnje, nesigurnosti i sl, ako to nismo. Ne možemo si lagati bez da osjetimo posljedice. Sve nesigurnosti koje osjećamo tu su da ih prepoznamo i osjetimo bez osude te na taj način transcediramo postajući osoba s više ljubavi i širine, umjesto osobe koja je uskogrudna i dozvoljava samo određene aspekte svog bića, a negira i odbacuje ostale.

Slijede neki od primjera kako se možemo izgubiti u konceptima vezanim za Univerzalne istine. Govorimo si i vjerujemo sljedeće stvari kada to ne osjećamo uistinu: „sve je OK“, „meni je svejedno“, „moram uvijek biti smirena“, „to nije duhovno“, „sve je super“, „sve je savršeno“, „moram to prihvatiti“, „sve se događa samo od sebe, pa ne trebam ništa raditi u vezi toga“, „dogodit će se ako treba“, „ne bih se tako trebala osjećati kad znam da...“, „ne bi mi to trebalo biti tako važno“, i sl.

Možemo biti skloni idealiziranju stvari, truditi se uvijek biti pozitivni i vidjeti sve lijepo, ali u tom procesu postati nestvarni, neuzemljeni, pasivni, na neki način „živjeti u oblacima“ i ne vidjeti činjenice koje su nam pred nosom. Možemo se tjerati prihvatiti neke okolnosti i ostajati u njima, dok naše emocije i tijelo vrište suprotno. Kako ćemo znati jesmo li upali u ovu zamku? Prema tome koliko smo uključeni u život i aktivni, koliko poštujemo svoje i tuđe osjećaje i slušamo što nam govore. Također, ako previše racionaliziramo i kompliciramo, to je znak da ne slušamo svoje dublje istine, već smo se izgubili u konceptima ili strahu.

 

BUĐENJE ZA MOĆ I INTEGRITET, ZA NAŠU SVETU INDIVIDUALNOST

(tjelesni prostor – Trbuh)

Ovo buđenje je proces utjelovljenja Istine i Božanske svijesti u cijelo naše tijelo, proces integracije. To je realizacija duhovnog u fizičkom, spajanje božanskog i čovječjeg, Oca i Majke, kreatora i kreacije, spajanje u potpuno biće. Postajanje Stvarnim, božanskim čovjekom, čovjekom od Istine. Darovi ovog otkrića su Univerzalna Moć, Snaga, Svjesna Kreacija i Čistoća Namjere/Iskrenost.

Ovdje se događa i proces prepoznavanja tko zaista jesmo vezano za ovaj fizički život. To je buđenje za svoj vlastiti specifični i jedinstveni oblik božanskog izražaja, otkrivanje svojih dubljih istina i moći da kreiramo svoj život vođeni njima, bez straha od posljedica.

Na fizičkoj razini događa se kroz otvaranje trbuha, otpuštanje stiska i trbušnih grčeva koje predstavljaju egzistencijalne strahove. Svaka kontrakcija, grč i stezanje u trbuhu su mjesta u našem tijelu u koje svjetlo i svijest tek trebaju ući u potpunosti. Kako se ova dimenzija budi, možemo imati osjećaj da nas naš trbuh pokreće i vodi kroz život.

Ova dimenzija predstavlja ženski božanski/sveti aspekt – trbuh, maternica, rađanje, kreacija, postanak – dolazak iz ničega u fizički svijet, Božica-Majka, majka ili mater – materija, fizička i energetska dimenzija, svijet oblika, promjenjivost, nestalnost, Majka Zemlja, uzemljenje, bivanje u tijelu, bivanje na zemlji, osjećati se sigurnim u fizičkom tijelu, povjerenje/vjera, tama, bol, ali i ekstaza, strast, seksualnost – fizički, osjetilni aspekti i kundalini energija.

Ovdje se radi o prepoznavanju svetosti fizičkog i energetskog svijeta kao neodvojivog aspekta božanskog postojanja. Tu svjesno upoznajemo svoje tijelo i svijet energija i igramo se njima, svijet razmjene, dinamike, plesa i pokreta, svijet uzimanja i davanja, seksualnosti, ispreplitanja i raznolikosti. Učimo važnost razmjene i pomaganja jedni drugima, vrijednost zajedništva i skrbi. Također, upoznajemo sebe kao jedinstveno biće sa specifičnim talentima i moćima te ostvarujemo svoje potencijale kreiranjem i mijenjanjem sebe i svijeta.

Kod buđenja ove dimenzije dolazi do suočavanja i prihvaćanja naših slabosti, naše čovječnosti, naše tamne strane i njenoj transcedenciji. To uključuje sve aspekte našeg fizičkog života – naših egzistencialnih strahova, naše patnje, naše ranjivosti, naše zemaljske boli. Upoznajemo se i razvijamo intimnost s „mračnim“, grubim aspektom božanske prirode, s okrutnošću, smrću, oštrinom, slabošću i snagom, strahom i neustrašivošću, moći i nemoći.

Također postajemo svjesni i integriramo „nemilosrdnu ljubav“ iz koje proizlazi tzv. brutalna istina. Ovo je ljubav koja postavlja granice, koja reže poput oštrice noža, koja jasno kaže „DA“ ili „NE“, koja je bez kompromisa. Ona predstavlja zrelost, odraslost, prirodni autoritet koji se ne nameće, već jednostavno jest, neovisnost, nevezanost, osobnu moć i sigurnost u sebe i svoju istinu. Ako majka ne zna djetetu jasno reći „ne“ i sve mu dopusti, dijete će biti izgubljeno. Ovaj aspekt ljubavi je neophodan za zdrave odnose, rast duše i osnaženje karaktera. Sadrži i smjelost, hrabrost i uključuje rizike. Iskrenost je sveta i važnija od svega – „izrazit ću svoju istinu, makar sve izgubio“. Ove istine nisu uvjerenja kojih se tvrdoglavo držimo, već duboko unutarnje vodstvo kojem se prepuštamo. Svako izražavanje čiste istine dovodi do transformacije neke vrste.

Kako nam se ovaj aspekt budi, tako smo sve svjesniji svojih individualnih istina u svakom trenutku. Više ne možemo lagati ni sebi ni drugima, ne želimo koristiti laži ili polu-istine u bilo kom obliku, niti želimo uljepšavati istinu umatajući je u sjajne papiriće i mašnice. To ne znači da smo grubi u njenom iznošenju, već da ako je želimo izraziti možemo to učiniti kratko i jasno, bez uvijanja, istovremeno s ljubavlju i poštovanjem drugih osoba i bića. Ovakva Iskrenost vodi nas sve dublje u Intimnost sa Sobom i Svime što postoji.

Ovo buđenje se često događa kroz životne nedaće i emotivne izazove, može biti bolno i više ličiti na smrt i umiranje, nego prekrasno buđenje. Svejedno, i poslije ovih procesa osjećamo se nanovo rođenima, jer se događa puštanje mnogih uvjerenja i egzistencijalnih strahova te se bez njih osjećamo kao nova, slobodnija osoba.

Ovdje umiru još dublji ego obrasci, otkidaju se slojevi i slojevi bola i identifikacije s tijelom i smrtnošću. Poneki prolaze kroz tzv. „tamnu noć duše“, s više ili manje patnje i bola. Važno je imati na umu da je i ovdje, još više nego kod druga dva aspekta buđenja, najvažnije prepuštanje, puštanje kontrole, puštanje da proces ide svojim tokom jer je vođen dubljom inteligencijom. Što više prepuštanja i povjerenja, to manje patnje i bola. Patnja zaista nije obavezna, stoga ako patite, potražite pomoć.

Možemo reći da ovdje više ne učimo, već puštamo sve što smo do sada naučili. Učimo ne znati ništa, ne držati se za ništa, već samo imati vjeru. Puštamo sve što smo do sada postigli, sve što smo mislili da znamo i želimo, ideje o sebi, o našem napretku i našem životu. Puštamo ljude i stvari do kojih nam je stalo. Ne znači da ćemo nešto od toga obavezno izgubiti, već ćemo izgubiti našu vezanost.

Kroz otpuštanje svih ovih identifikacija sve više se u nama utjelovljuje Istina i vodi nas kroz život iz trenutka u trenutak. Postajemo stvarniji, neustrašiviji ljudi od Integriteta. Postajemo čovjekom koji je povezan sa svojim tijelom i emocijama, povezan sa drugim ljudima, bićima i majkom Zemljom, čovjekom kojemu je istinski stalo. Ovakav čovjek ne boji se bola i nedaća, ne boji se života, ne boji se ničega. Nije fokusiran na traženje zadovoljstava i lijepih osjećaja, ne bježi u „duhovne“ sfere, već je ovdje, među nama, stvaran. Ne gleda samo sebe već je istinski nesebičan i ima puno za dati. Skroman je i običan, jednostavan čovjek, bez obzira koliko je i što postigao u vanjskom svijetu. Živi u ljubavi i poštovanju za svaki oblik postojanja jednako. Ne dijeli život na „duhovno“ i „zemaljsko“ već svaka dvojnost i odvojenost nestaju. U svemu vidi Boga, u svemu vidi Istinu, u svemu vidi Sebe.

Onaj tko dostigne potpuno jedinstvo kroz ovu dimenziju, koja je ujedno i „završna“ dimenzija, postaje utjelovljenje Čiste Ljubavi, Jasnoće Uma i Božanske Moći.

 

03.05.2016.

 

Objavljeno na :
http://atma.hr/3-aspekta-duhovnog-budenja-i-samoostvarenja/
http://www.romanadekic.com/tri_aspekta_duhovnog_budjenja_i_samoostvarenja.php
 

2012. godina nije laž!



1. 2012. godina je velika laž i grandiozna obmana i podvala Zlog Boga Zemlje, izvedena preko proroka i proricanja fizičkih dešavanja.

2. Jeste pri tom, uz opise „obećane Zemlje“, govoreno i o masovnom uzdizanju svesti ljudi, ali je takvo formalno unutrašnje podmetano u lukavo spoljašnjoj formi: ljudi će se mehanički uzdići na viši nivo svesti, kao kada se fizički popnemo na neko brdo, i tada će se ljudi osećati veličanstveno.

3. Podvalom je postignut izuzetan efekat, mnogima koji su se zaputili vodama duhovnosti 2012. godina i obećanja pridodata joj bili su ostrvo spasa u mukama koje su ih snalazile, što na spoljašnjem, što na unutrašnjem planu.

4. Nakon 2012. godine obruči Pakla počeli su da se zatežu još jače, izneverena očekivanja mase duhovnjaka počela su da nagrizaju njihovo strpljenje, oni počeli da malaksavaju na duhovnom putu, što se mora razumeti i opravdati, planetarna energetska naprezanja i zatezanja, pojačavana i još uvek pojačavajuća do granice svih ljudskih izdržljivosti, što se posebno teško odražava(lo) baš na onima koji su na većim duhovnim iskušenjima.

5. Ostali su samo da lepršaju u svojim duhovnim iluzijama oni koji su i inače iluzijama bili skloni, za njih, za njihovu šizofrenost – Zemlja, ma kakva bila, uvek im može biti po merilima njihovih iluzija rajsko naselje.

6. 2012. je došla i prošla, nigde masovnih uzdizanja u svesti, nigde nove „obećane Zemlje“, samo se obruči zemaljskog Pakla zatežu sve jače!

7. Pa ipak, 2012. godina je velika istina!

8. Da jeste istina i da će biti istina moglo je na unutrašnjem planu da se prati još od osamdesetih godina prošlog milenijuma, sa suštinskim unutrašnjim promenama koje su se pokrenule, i koje su se počele prelivati van.

9. Kroz započinjanje teških dešavanja, kroz fazu čišćenja, koja je trebalo da traje baš do 2012. godine. Ne bukvalno do ove godine, tek samo u suštinskim smerovima dešavanja.

10. Tako je trebalo da bude, po Zakonima Stvoriteljevim, te godine, ovih godina Zemlja sa Sunčevim sistemom zaista je ušla, zalazi postupno sve više, u galaktičko Proleće, u kojem život treba da počne da budi, u kojem treba svest ljudi da počne da se budi, u kojem treba sve i svi da počnu da se okreću Rastu, Evolucionizmu.

11. Tako je trebalo da bude, ali vidimo i osećamo samo kako se obruči zemaljskog Pakla zatežu sve jače.

12. Jer se Zli Bog Zemlje oglušuje o Stvoriteljeve Zakone, o galatičke cikluse i Stvoriteljev Plan.

13. Uživeo se Zli Bog Zemlje suviše u svoju iluziju Stvoritelja, ne odriče se te svoje iluzije, te davi pojačano, koliko mu Zakoni to dozvoljavaju, sva bića na Zemlji.

14. I zaista je došlo vreme na Zemlji u kojem živi zavide mrtvima.

15. Ne toliko po nekim kataklizmičkim spoljašnjim dešavanjima, već više po unutrašnjim.

16. Teško je i sve teže postaje, i biće, do neke tačke, čak i onima koji su Zlom Bogu, svesno ili nesvesno, lojalni, koji su spremni da ga priznaju, i priznaju ga i slave kao samog Stvoritelja.

17. Zli Bog Zemlje ne može više ni njih da poštedi svojih pritisaka i iscrpljivanja ljudskih bića i preko mere njihove izdržljivosti.

18. Jer je Zli Bog Zemlje u panici, jer i njega sami galaktički procesi pritiskuju, on je fokusiran na svoju iluziju Stvoriteljevih moći, energije i procesi ga guraju na okretanje od te iluzije, od Iluzije i Materije, na pokretanje i okretanje ka rastu, što znači sve to isto i za ljudska bića.

19. Ali je on tvrdoglavo uporan, na odricanje od svoje dosadašnje orijentacije nije spreman, kao što dobro znamo kako smo i mi sami, tj. neki od nas, koji se domognu diktatorske vlasti – na sve spremni da je održe po svaku cenu. Duboki i tvrdokorni diktatorski imuplsi u ljudima ne mogu biti ništa drugo do odrazi tih istih impulsa u vladaru Zemlje.

20. Zli Bog Zemlje je pred velikom raskrsnicom!

21. Ili će i dalje istrajavati sa svojom orijentacijom, ali će mu kao vladaru Zemlje biti sve nepodnošljivije, tako da će u nekom trenutku morati da abdicira kao vladar Zemlje, te da negde na drugom mestu u svemiru potraži svoje novo slično carstvo, odlažući u višemiljenumskim okvirima konačnu odluku koju će u nekom trenutku morati da donese.

22. Ili će polako početi da menja svoju orijentaciju, polako početi da se okreće od uranjanja u Materiju i Iluziju ka Višem, da dopušta Stvoriteljevu Moć nad svojim moćima, da se okreće evolucionizmu.

23. Što sve isto znači i za ljude.

24. Bilo šta od ova dva da učini Zli Bog Zemlje, u nekom od budućih trenutaka (a ne možemo znati da li će se oni desiti u sledećim mesecima, sledećim godinama ili i duže, ali predugo svakako ne) ljudska bića će, oslobođena neviđenog tereta na duši i oslobođena neviđenih energetskih iscrpljivanja – osetiti neviđeno olakšanje.

25. Kakvo može da oseti čovek koji je celog svog života nosio ogromne terete na plećima.

26. Osetiće, ukoliko nisu već skrhani, ukoliko za skidanje tereta kod mnogih već nije kasno, ukoliko im energije duše nisu previše nagrižene, a duh izbledeo.

27. Olakšanje neće značiti automatsko podizanje nivoa svesti ljudi, masa, čovečanstva, kako su nam lažni proroci naivno najavljivali.

28. Značiće olakšanje i pravu slobodu izbora, ne lažnu slobodu izbora, u kojoj smo trpeli misaona i emocionalna ometanja od strane Zlog Boga, njegovih sinova i njegovih slugu.

29. Mnogi među ljudima će ostati u svojoj opredeljenosti za vrednosti i ciljeve Materije i Iluzije, i njihova svest će nastaviti da nepovratno tone u Materiju i u Iluziju.

30. Ali će takođe mnogi početi da se okreću duhovnosti, Višem, višim vrednostima… U pravom, neiluzornom smislu.

31. Ovog puta za takve duhovno čišćenje i rast neće biti opako ometani i iskrivljavani, opterećivani nepodnošljivim teretima i neizdržljivim iskušenjima, zbog kojih i u ovim vremenima toliki odustaju od prave duhovnosti, jer ne mogu takav put da izdrže, ljudski je razumeti ih, te ili zalaze u iluzorne duhovnosti, ili sasvim napuštaju duhovnost.

32. A da bi se dotle, do tih trenutaka izdržalo – treba nam i malo više snage, ali i malo više mudrosti i taktičnosti u nadigravanju sa Zlim Bogom Zemlje.

33. Treba da znamo gde nas on ima, a gde nas nema.



Preneseno sa: https://kuthumimanu.wordpress.com/2016/05/03/2012-godina-nije-laz/

 

Duhovni orijentiri



1. U naše vreme ima ih mnogo, premnogo, i ima ih svuda, posvuda, i dostupni su svima, nametljivi čak.

2. A sve zato da bi bili što dalje od ljudi, od onih koji traže, od onih koji nastoje da se duhovno nađu i snađu.

3. Jer šta lakše može sluditi um i duh do džungla dostupnih znanja, natrpanih sve na istu planetarnu gomilu, i potrebnih i nepotrebnih, i korisnih i beskorisnih, i ispravnih i pogrešnih, ali uvek predominantnih ovih drugih?

4. Zli Bog Zemlje, po Stvoriteljevom Zakonu, i po Planu, nije mogao sprečiti priliv i dostupnost obilja duhovnih znanja i orijetira, ali je, po svom oprobanom principu karikiranja i parodiranja: priliv i dostupnost prenaglasio i pretvorio u zatrpanost prilivom i dostupnošću.

5. Nije nemoguće u takvoj džungli snaći se, ali su veći izgledi da se tragalac, iz straha i sigurnosti zalepi za jedno mesto, ili da se izgubi u lutanjima i potragama za pravim.

6. Svako veliko i svako veće duhovno učenje, duhovno tumačenje i tekstualna duhovna ispomoć – imaju zdrave osnove i puno zdravog zrnevlja u sebi, ali je iluzorno videti u bilo kojem od njih konceptualnu dovršenost i savršenost.

7. Nemoguće je na Zemlji, u zoni Pakla i Konfuzije, uz izloženost principima distorzije, mahinacije i manipulacije – doneti ili iznedriti potpuno konzistentno učenje i duhovno tumačenje, sa svim detaljima koji su međusobno skladno povezani u harmoničnu konceptualnu celinu.

8. Ma koliko učitelj donosilac duhovnih istina veliki i snažnog duha bio, nekada davno ili u skorijim vremenima, jačini svih zemaljskih uticaja u carstvu Zlog Boga odoleti nije mogao, nije mu bilo moguće da jači bude.

9. Stoga se ne treba lepiti za detalje i tražiti i očekivati savršenu konzistentnost duhovnih učenja i tumačenja, starih ili novih tekstova.

10. Ubirati zdravo zrnevlje, ili bisere, u svakome od njih, pakovati ih u sopstvene okvire, slagati pomoću njih sopstvenu duhovnu slagalicu, pre nego se držati jednoga od njih ili nekih od njih, kao pijan plota.

11. Ubirati zdravo zrnevlje, ili bisere, u svakome od njih, ili izvlačiti sve same suštine, koje mogu biti iskazane u nekim konkretnim rečenicama, ali i ne moraju, mogu tek kao duh učenja, ili teksta, ili tumačenja lebdeti nad njima, zračiti iz njih.

12. Već sam taj napor je jedan od spasonosnih postupaka u ovim vremenima, jer se preko njega naš fokus usmerava ka Višem.

13. Na šta treba nadovezati ostale postupke, koje upravo u samim učenjima, tekstovima, tumačenjima pronalazimo.

14. Da tako što lakše i na nogama podnesemo fazu Hibernacije, do abdiciranja Zlog Boga Zemlje, ili do njegove odluke da promeni svoju orijentaciju, ili da bar ljude oslobodi svoje torture.

15. A onda će nam drugačije i bistrije biti, no… dotle, možda na ovaj način već formiramo jedno sveobuhvatno planetarno duhovno učenje, za nas buduće i za one koji dolaze, da u sluđujućem poduhvatu ne preturaju po celoj ovoj džungli duhovnih knjiga, koncepata i ideja, na šta smo mi sada osuđeni, prebirajući i vadeći bisere po mulju, zdravo zrnevlje po visoko izraslom korovu, mirisne cvetiće ispod mračnih gorostasa i isprepletenih lijana.


Preneseno sa: https://kuthumimanu.wordpress.com/2016/05/03/duhovni-orijentiri/

 

Kasiopejske transkripte-2016-04-16

 






Datum sesije: 16.04.2016.



Laura, Andromeda i Galatea za pločom

Pierre, Joe, Chu, Data, Ark, Possibility of Being, Oxajil, Scottie, Niall, Noko the Wonderdog, Luna (dlakava Luna, a ne nebesko tijelo)


P: (Laura (L)) Danas je 16. travanj 2016. 16-4-16.

O: Pozdrav, djeco! Niodllaea od Kasiopeje.

P: (L) Znači, Ark ima prvo pitanje o glavoboljama koje ima ujutro. Misli da to ima veze s energijom, ali budi se s tim glavoboljama. Ja se također ponekad budim s njima. Što je uzrok glavobolja?

O: Gomilanje elektromagnetskih energija u skladu sa zemaljskim promjenama.

P: (L) Pa, kako se najbolje nositi s njima?

O: Otpustite ih.

P: (L) I kako ih netko može otpustiti?

O: Žičana mreža ispod madraca povezena s tlom.

P: (Pierre) Postoje takve naprave, zapravo. Ljudi stave tu neku žičanu mrežu ispod madraca, pričvrste ju za žicu, i žica je povezana s tlom.

(Ark) Neki određeni oblik mreže? Hoću reći, pravokutna, trokutasta, spiralna?

O: Kvadratna i mala mreža.

P: (Scottie) Postoji onaj materijal za ogradu kod kojeg je svaki kvadrat 1 x 1 centimetar.

(Pierre) Nabavit ću si toga. Galvaniziran je, pa neće zahrđati.

(Ark) Uzemljiti u što? Recimo za radijator, ili što?

(Scottie) Ili jednostavno povezati s uzemljenim vrhom u utičnici. [radijatori i metalne cijevi kod nas zapravo nisu učinkovito uzemljene]

(Ark) Da li bi električno uzemljenje funkcioniralo?

O: Da, jako dobro zapravo.

P: (Ark) Kakva vrsta žice?

O: Provodljiva.

P: (Ark)Nema nikakve veze? Mogu biti aluminijske ili bakrene?

O: Da.

P: (Pierre) Samo moraju biti provodljive.

(Galatea) Da li ista stvar i inače ljudima uzrokuje migrene?

O: Ne.

P: (Galatea) Zašto ljudi imaju migrene?

O: Defekt u mozgovnoj signalizaciji.

P: (L) Okej, sljedeće pitanje?

(Galatea) Da li Kasiopejci pate?

O: Ne na način na koji vi to shvaćate, nego samo putem empatije.

P: (L) Čini mi se da se sjećam da ste rekli da kad mi patimo, i vi patite. Je li to tako?

O: Da.

P: (Galatea) Zašto se svi osjećamo tako iscrpljeno u posljednje vrijeme? I ne samo mi, nego ljudi diljem svijeta?

O: Zemaljske promjene donose ljudima brojne promjene koje su energetske naravi.

P: (Pierre) Na forumu, nekoliko članova je pisalo o tome kako im stvari ispadaju iz ruku i lome se na neuobičajen način. Da li je uzrok toga isti?

O: Da.

P: (Galatea) Što ispadanje iz ruku simbolizira?

O: Ne „simbolizira“. Radi se o simptomu.

P: (Galatea) Da li će uskoro biti bolje, ili će samo biti još gore?

O: Morate proći kroz „Dolinu smrti“.

P: (Pierre) To zvuči kao da se radi o uzbudljivom mjestu. [smijeh]

(L) Pretpostavljam da ako prođeš kroz Dolinu smrti, naposljetku izađeš na sunčevu svjetlost.

(Galatea) Ili se nađeš na litici...

O: Da.

P: (L) Meni su odgovarali, ne tebi! [smijeh]

O: Nema litice, osim za one koji ne uđu u dolinu.

P: (Joe) Dolinom smrti na neki način zaobiđeš liticu.

(L) Znači, to je nešto poput razlike između pravog i krivog postupanja?

O: Da.

P: (Galatea) U knjizi Missing 411, da li ljudi, prije nego što nestanu, vide njima poznate ljude? U smislu, da li njihovi otmičari promijene oblik u ljude koji su njima poznati?

O: Nije uobičajeno, ne.

P: (Galatea) Jedan mali je rekao da ga je otela njegova teta iako nije bila tamo s njim.
(L) Znači, može se dogoditi, ali nije uobičajeno. Možda one snažnije volje moraju na neki način namamiti. 

O: Da.

P: (Joe) Da li je češnjak zbilja štetan za ljude kod kojih je testiranje osjetljivosti na različite vrste hrane pokazalo da „im češnjak škodi“? 

O: Da. Njegovi korisni učinci su uvelike precijenjeni.

P: (L) Dobar je, ali korisni učinci su precijenjeni .

(Andromeda) I možda nije za svakoga, ako imaju reakciju na njega.

(L) Što s pitanjem vezanim za Gurdjieffa?

(Galatea) Oh da!

(L) Pitanje postavljeno na forumu: ako je Gurdjieff bio tako napredan, kako to da je bio tako nepažljiv da je imao prometnu nesreću? 

O: Nije bio „tako nepažljiv“. Bio je svjestan. U tom trenutku je u potpunosti postao svjestan sila koje je dotada smatrao manje sposobnim nego što su zapravo bile. 

P: (L) Drugim riječima, manje-više je znao kakve sile postoje, ali je krivo procijenio njihove sposobnosti. Da li se o tome radi?

O: Da.

P: (L) I nakon toga, uveo je brojne promjene. Mislila sam si da tu ima još nečega.
(Ark) Ne razumijem. Voziš auto, je l' tako? I udariš u drvo. To znači da si razmišljao o nečemu drugome. Nije bio skoncentriran.
(Pierre) Ne mora biti, Ark. Možeš imati prometnu nesreću...

O: Uslijed energetskog crpljenja putem suradnika.

P: (L) Znači, ako ne mogu izravno srediti nekoga, mogu ga srediti kroz ljude bliske njima.

O: Da.

P: (Ark) I dalje mi nije jasno. Ako imaš nesreću jer te netko udari, u redu. Nešto je djelovalo na tog nekog drugog, taj neki drugi je bio sredstvo. Ali ako voziš pustom cestom, ti i samo ti si odgovoran za to što radiš. I onda, u određenom trenutku, odlučiš udariti u drvo. To znači da nisi pri sebi. Ti si sredstvo.

(Pierre) Možda nije odlučio udariti u drvo.

(Data) Neki auto je izletio.

(Ark) Ne, nije bilo ničega. U to vrijeme?

(Joe) Jako malo auta na cesti.

(Pierre) Možda bi trebali pitati.

(Data) Bio je na križanju, i auto je uletio u križanje.

(Ark) Ne, to bi bila skroz nova teorija.

(Pierre) Što je onda uzrokovalo nesreću? Da li je zaspao?

(Ark) Udario je u drvo! Kao taj lik koji se spucao i umro pred našom kućom.

(Pierre) Ali u tom slučaju je postojala energetska distorzija: negativna energija koja je udarila u „zaštitni mjehurić“.

(Ark) Možda je bio pijan?

(L) Da li je bio pijan?

O: Ne.

P: (L) Da li, u mehaničkom smislu, auto nije funkcionirao kako treba?

O: Da.

P: (Niall) Pitao je prije toga nekoga da pregleda auto.

(L) Da li je mehanički kvar uzrokovao nesreću?

O: Da.

P: (Ark) U redu.

(Pierre) I zapravo, možda je taj mehanički defekt uzrokovan tim energetskim crpljenjem koje se odvijalo.

(L) Suradnici... Tkogod da je radio na autu. Da li se djelovalo na tog nekoga koji je radio na autu?

O: Da.

P: (Pierre) Znači, taj lik koji je pregledavao auto, njega su sredile OPS snage, i zaboravio je nešto zašarafiti ili tako nešto. Tražio je prije toga da netko pregleda auto. Znači, pitanje je da li je automehaničar to napravio namjerno, ili jednostavno nije bio skoncentriran pa je pogriješio? 

O: Ništa od toga.

P: (L) Nije to napravio namjerno, niti mu je pala koncentracija...

(Galatea) Bio je opsjednut!

O: Blizu.

P: (Pierre) Entitet ga je kontrolirao i natjerao da napravi kvar.

O: Sama činjenica da je auto bio nedavno pregledan bi trebala pobuditi sumnju, umjesto da ju se koristi kao dokaz mehaničke ispravnosti.

P: (Ark) Želio bih razjasniti što je bila Gurdjieffova greška? Da li je vozio nepotrebno brzo? 

O: Ne.

P: (Ark) Što je mogao napraviti bolje nego što je već  napravio?

O: U ovom slučaju, ne mnogo, osim da je sam sebi išao biti automehaničar.

P: (L) Na neki način, bez obzira koliko ti bio oprezan i svjestan na ovom svijetu, postoji određena ranjivost svojstvena tome što se na različite načine moraš oslanjati na druge ljude. 

(Pierre) Jer nisi sam. Ne obavljaš svaki zadatak sam. Ovisiš o drugima. Ovisiš o tome koliko su drugi svjesni ili podložni tome da ih se zavede.

(L) Sjećate se onda kada sam ja išla autom po Galateu i točak je skoro otpao. Auto nam je baš bio kod automehaničara nekoliko dana prije, i stavili su nam dvije nove gume, i rotirali gume. I navodno su koristili pneumatski ključ da zategnu vijke. Sve bi bilo u redu čak i da jedan nije bio zategnut. Ali svi do jednoga su bili slabo zategnuti na tom točku. Jedan je skroz nedostajao, a ostali su bili pri kraju navoja.   

(Pierre) I kao što su Kasiopejci rekli, nije kao da će ti auto biti u izvornom stanju zato što je bio kod automehaničara. Naprotiv, tu će se napraviti greške.

(L) Naročito ako si ti meta.

(Pierre) Postoje mehanički defekti kod kojih ne možeš ništa napraviti. Ako ti se volan pokida u zavoju, uopće nećeš moći upravljati. Jedino rješenje ti je iskočiti.

(Ark) Dan je taj komentar o energetskom crpljenju od strane suradnika. Tko je energetski crpio? Gurdjieffa su energetski crpili, je l' tako? Znači, zapravo, da je mogao nešto učiniti obraćajući pažnju prije toga kako ne bi dozvolio da ga se tako energetski iscrpi.

(Joe) Mogao je to spriječiti tako što bi bio sveznajući i savršen.

(L) I on jednostavno nije bio sveznajući i savršen, i to je razlog zašto je još uvijek bio na ovoj planeti. Inače bi nestao u bljesku svjetlosti. 

(Pierre) Ali u ovom slučaju je mogao shvatiti da drugi ljudi mogu biti sredstvo napada. I provjerio bi što je automehaničar radio. Ali to bi podrazumijevalo i svijest o tome i posjedovanje automehaničarskog znanja za otkrivanje kvara – ako bi se kvar dao otkriti!  

(L) Okej, sljedeće? Oh! Htjeli bi pitati nešto o vodi. Da li je najbolji način za programiranje vode ako se te kodirane poruke stave na vodu, kao što o tome pričaju u tim eksperimentima?    

O: Nije nužno, to je za eksperimentalne svrhe dvostruko slijepih pokusa.

P: (L) Okej, znači stavljanje tih kodova i obavljanje toga nije nužno za programiranje vode. Već smo utvrdili kako je pričanje s vodom dobra stvar. A što je s pjevanjem vodi? 

O: Doista, ali budite pažljivi što se tiče melodija i riječi!

P: (Galatea) Dakle, koje melodije je najbolje koristiti?

(L) Željela bi znati konkretno koje melodije?

(Galatea) Dobro, mogli bi nam reći jednu...

O: Ovisi o pojedinačnim slučajevima i svrhama.

P: (Joe) Da li bi se mogli voditi time ako bi, u suštini, pjesma...

O: Optimalan način za programiranje vode jest putem programiranja kristala i stavljanja u vodu. 

P: (Galatea) Da li različite vrste kristala proizvode jače ili slabije učinke?

O: Već smo pričali o izboru kristala.

P: (L) Jesu? Kada?

(Pierre) Davno prije si pitala.

(L) Može li to netko naći?

[Pauza dok Pierre pretražuje transkripte...]

(L) Ne, to nije to. Bilo je nešto drugo. Pierre nije mogao naći.

(Ark) Nema ničega osim ovoga...

O: Sugerirali smo kako bi se povezanost među članovima grupe mogla pojačati korištenjem kristala koje bi vi ovdje programirali.

P: (Chu) To je bilo negdje otprilike kad smo pričali o EE.

(L) Sjećam se toga, pomalo nejasno.

(Joe) Da možemo programirati kristale i poslati ih članovima grupe.

(L) Pa zašto to Pierre ne može naći?

(Pierre) Jer sam gledao u starim transkriptima, od 1994. do 2002. ili 2003.

(Joe) Hoćeš da ja to nađem?

(L) Da, nađi mi to, molim te. To mora da je bilo 2009. ili 2010.

[Pauza dok Joe pretražuje transkripte...]

(L) Da… evo ga:

---------------------------
Iz sesije od 1. travnja 2007.

http://cassiopaea.org/forum/index.php?topic=18669.msg176501#msg176501

      P:  (L) [...] Zanima nas da li se na neki način može... znate, može li se bilo koji objekt napuniti određenom energijom, i ako postoji takav objekt, kako se može napuniti tom energijom da bi zaštitili ili pojačali FRV osobe... frekvencijsku rezonantnu vibraciju. Da li postoji? Znate, koja bi se mogla nositi na nečijem tijelu?
      O:  Donekle. Kristali su dobar izbor. Ali moraju biti odabrani pojedinačno za svaku osobu pomoću rašljarenja. Onda kombinacija sunčeve svjetlosti, svjetlosti zvijezda i namjere. Bez mjesečeve svjetlosti!
      P:  (L) Kako se rašljarenjem vrši odabir za svaku osobu pojedinačno?

      O: Pribavite veliki izbor. Ako ti, Laura, budeš birala, bit će ti pripomognuto!! 
      P:  (L) Okej, i što bi se točno tim procesom postiglo?
      O: Pojačava obranu kada je pojedinac u oslabljenom stanju, i dodaje mali potisak kada nije slab. 
      P:  (L) Obrana od čega?

      O:  Sve što može negativno utjecati na „bit“.
      P:  (L)  Bit u smislu biti kako Gurdjieff  koristi tu riječ, pretpostavljam...

      O:  Da.

      P:  (L)  U redu onda... i onda bi trebao to nositi na sebi?
      O:  Da, ili nositi u džepu.

      P:  (L) I vi kažete, programirati s namjerom. Da li to mora programirati pojedinac ili ja ili... može li svaka osoba pojedinačno, sama, programirati svoj kristal, ili što?  
      O:  Ti odabireš, pojedinac programira u skladu s uputama.

      P:  (L)  Kojim uputama?

      O:  Svaki zahtijeva posebne upute.

      P:  (L)  Pa, to je dosta gnjavaže. *uzdah* Hoću reći, moraš ih odabrati i onda kada ih imaš, moram... onda moram održati sesiju kako bi saznala koje su točno upute za osobu koja programira svoj osobni kristal! Bože dragi.
---------------------------

(Ark) Trebao bi ih nositi sa sobom, je l' tako? Zašto ih ne bi stavio ispod jastuka?

(L) Okej, pa, ajmo se malo vratiti. Ako netko pošalje zahtjev tražeći kristal, mogla bi rašljariti u potrazi za kristalom, da se tako izrazim, odabrati pravi kristal za tu osobu, i imati izbor opcija kako ga programirati, te poslati njima zajedno s uputama? Ili bi ga ja također programirala?

O: Oboje.

P: (L) Znači, ja bi programirala te kristale, i onda bi pojedinac također trebao dodati vlastitu namjeru povrh programiranja. To bi pojačalo umreženu zaštitu među ljudima. Da li je to tako?

O: Da.

P: (L) I ista stvar se može raditi s kristalima koji se stavljaju u vodu za piće.

O: Da.

P: (L) I koliko dugo bi ga trebao ostaviti u vodi prije nego što ju popiješ?

O: Preko noći.

P: (L) Da li se takvi kristali mogu recimo staviti ispod jastuka?

O: Da.

P: (Galatea) I što više kristala, više zaštite?

O: Ako se prikladno programiraju.

P: (L) Pa očigledno, morali bi kupiti različite vrste kristala, uz pretpostavku da bi ih ljudi željeli. Onda bi trebali zaračunati poštarinu, i vrijeme potrebno za isporuku, i sve to skupa. U suštini, potrajat će ako ću ja vršiti tu uslugu. Mogu li Andromeda i Galatea pomoći?

O: Da!

P: (L) Okej. Znači, mogli bi raditi programiranje kristala ako bi imali veliku hrpu finih kristala – uz pretpostavku da uopće možemo naći nekoga koji to prodaje po razumnoj cijeni. Kada ljudi pošalju zahtjev, možemo odabrati i onda programirati. Da li o tome ovdje pričamo? I onda to ljudi mogu nositi sa sobom i stavljati u vodu za piće?

O: Da!

P: (Ark) Imam jedno praktično pitanje. Da li je veliki kvarcni kristal bolji od malog?

O: Da.

P: (Pierre) To će biti skupo.

(L) Znači, imao bi jedan mali za vodu, jedan mali koji bi nosio u svom džepu, i jedan veći za svoju sobu, uz krevet. Tako nešto?

O: Da.

P: (Ark) I jedan ogromni za kuću!

(Pierre) U ovom trenutku, bolje bi ti bilo otići u Alpe posjetiti kakve kamenolome i sam ih nabaviti.

(Chu) Trebao bi poznavati osobu kako bi im mogao programirati odgovarajuću poruku, je l' tako? Kristal ne bi mogao tražiti bilo tko.

O: Trebali bi poslati i svoj datum rođenja i trenutnu lokaciju kako bi ih KPS mogao naći.

P: (L) Kako bi ih tko mogao naći?

(Scottie) "kako bi ih kpsmogaonaći"...

O: Kozmički pretraživački sustav.

P: (Pierre) Sada koriste i kratice! [smijeh]

(L) Zar ne znate što je Kozmički pretraživački sustav?! [smijeh]

O: Mi to koristimo non-stop. To je poput RAM-a računala.

P: (Pierre) Što je to? Kristal bi služio poput sučelja između osobe i informacijskog polja...?

O: Blizu.

P: (Pierre) Pojačava tu vezu.

(L) Dakle. Pa, sve to skupa je jako interesantno.

(Galatea) Da li bi kristale mogli postaviti po kući, recimo po jedan u svakom uglu? Da li bi to pomoglo pojačati zaštitu?

O: Nije dovoljno! Potrebna je namjera stanara!

P: (L) Ako naše namjere programiramo u kristale, i onda ih stavimo u uglove kuće...

(Galatea) Ili u uglove dvorišta, možda.

(L) Da li bi to pomoglo?

O: Da.

P: (Pierre) Jednom kada u kristal programiramo namjeru, namjera ostaje zauvijek, ili ih se iznova mora „namjeravati“?

O: Dok ju ne obrišete.

P: (L) Već su nam rekli kako se kristali brišu. Pretpostavljam da bi naposljetku izblijedila.

(Galatea) Ako bi kristale stavili u svaki ugao kuće, da li bi ih mogli zakopati?

O: Da.

P: (Galatea) Znači, onda ne bi bili izloženi utjecaju mjesečeve svjetlosti.

(L) Ili sunčeve svjetlosti.

(Joe) Jedno pitanje za kraj: u prethodnoj sesiji, rečeno je da je Cezar rođen prije 1635 godina. Prije koliko godina se u Zapadnoj Europi dogodio udar kometarnog fragmenta koji je najavio dolazak Mračnog srednjeg vijeka. 

O: Otprilike 1100. godina po. Kr.

P: (Pierre) Rekli su „po. Kr.“, a ne „prije toliko godina“.

O: Prekontrolirajte podatke godova drveća u potrazi za signalom.

P: (Joe) Problem je u tome... Baillie daje 540. ili 550., ali to je uz korištenje zbrkanog... Svejedno, nije bitno.

(L) Zar on ne tvrdi da je jedan od najjačih signala iz 1100. godine, no u našim povijesnim zapisima navodno nema ničega iz tog razdoblja? Povijesni zapis ne štima. Ali ako brojimo godine unazad, radi se o 1100. godini.

(Joe) Tako je, u tome je problem. Samo sam htio ustanoviti vezu jer su rekli da je Cezar rođen prije 1635 godina u odnosu na sadašnjicu.

(Pierre) Ako pratimo te dvije brojke,  to znači oko 400 po. Kr. Ako tvrde da je taj kraj Zapadnog carstva bio 1100. po. Kr., hm...

(Andromeda) 600 godina kasnije.

(Pierre) Znači radi se o 1100 minus 400. To bi bilo negdje oko 700. Mi smo si mislili 540.

(L) Okej, znači...

(Pierre) Jedno pitanje za kraj: vezano za sleđene mamute. Tijekom posljedne sesije, pretpostavili smo da je uzrok naglog smrzavanja mamuta snažna grmljavinska oluja, nalik Super Derechu, koja je usmjerila mlaznu struju prema površini Zemlje, i zato su mamuti naglo smrznuti. Rekli ste, „dovoljno blizu“. Znači, to se nije upravo tako dogodilo. Što nam je promaklo?

O: Udar koji je poslao golem mlaz topline i materije prema gore, stvarajući vakum, nakon čega je počeo strujati ekstremno ohlađeni zrak.   

P: (L) Pa, problem je u tome što su mamuti bili smrznuti u Sibiru, ali ne i u sjevernom dijelu Zapadne hemisfere, kojeg trenutno nazivamo Sjevernom Amerikom, gdje postoje tragovi udara. Ako se udar dogodio u Sjevernoj Americi, zašto se mamuti, koji su se smrznuli nakon tog ispaljivanja i padanja vrućeg zraka i zatim hladnog zraka, nalaze u Sibiru ali ne i u Sjevernoj Americi?

O: Obuhvatio je cijelu Sjevernu hemisferu, ali pomak osi i litosfere su rezultirali različitim ishodima za pojedina područja tijekom vremena.

P: (Pierre) To ima smisla. Znači, naglo su se smrznuli, ali je udar također pomaknuo zemljopisni pol i približio Sibir sjevernijim širinama. Znači, ostali su tamo smrznuti, ali naglo smrznute životinje u Sjevernoj Americi završile su u južnijim širinama u odnosu na pol, i odmrznule su se.

O: Da.

P: (L) Odmrznute taman na vrijeme za večeru! [smijeh]

(Galatea) Da li se poludrago kamenje također može programirati?

O: Da.

P: (Galatea) Poput žada?

(L) Znači, nakit se može programirati?

O: Da.

P: (Galatea) Da li svaki kamen ima karakterističnu snagu, ili ga se može programirati s čim god hoćeš? 

O: Daj mu vremena da nauči!

P: (Galatea) Poludragom kamenju treba dati vremena da nauči?

O: Da.

P: (Galatea) Što to znači?

O: Nosi ih.

P: (Galatea) Nosi ih i daj da se naviknu na tebe. Pretpostavljam da treba vremena.

(Joe) A što je sa zlatom?

O: Da.

P: (Galatea) Manje-više svi metali?

O: Da.

P: (Scottie) Znači, nakit je dobar!

O: Da.

P: [smijeh] (L) Možete ić' van ko zapete puške.

(Data) Još jedno pitanje: 17. ožujka su dva amaterska astronoma imala svoje kamere uperene u Jupiter, i obojica su vidjela bljesak u atmosferi Jupitera. Što je to bilo?

O: Kometarni fragment. Ima toga puno u zadnje vrijeme!

P: (Data) Ako bi mogli reći, koje veličine je bio, izraženo u metrima?

O: 4000.

P: (Pierre) 4km u promjeru! Oh, upravo su koristili Kozmički pretraživački sustav kako bi odgovorili na ovo pitanje.

O: Da.

P: (Pierre) To je dosta zgodno.

O: Pristup informacijskom polju.

P: (L) Okej, jesmo gotovi?

(Galatea) Da li nam želite nešto reći prije nego što odete?

O: Pomoć i ljubav su na putu! Pozdrav.

P: (Scottie) Znači, stiže nam svijetleći vatrenocrveni asteroid u obliku srca. [smijeh]


Kraj sesije



Preveo: Ivan Novak
 

Ljutnja iz budističke perspektive

 


Nemojte postati žrtva vlastite ljutnje

Ljutnja je jedna od najuobičajenijih i najdestruktivnijih zabluda, a pogađa naš um gotovo svakoga dana. Da bismo riješili problem ljutnje, prvo trebamo prepoznati ljutnju u vlastitome umu, priznati da ona šteti i nama i drugima, i cijeniti dobrobiti strpljenja kada smo suočeni s teškoćama. Zatim trebamo u svom svakodnevnom životu primjenjivati praktične metode umanjivanja svoje ljutnje, a na koncu spriječiti da se ljutnja uopće pojavi.

Zato što se temelji na preuveličavanju, ljutnja je nerealan um; osoba ili stvar suštinski manjkava, na koju se ona usredotočuje, ne postoji. Ljutnja je također krajnje razoran um, koji nema nikakvu korisnu svrhu. Shvativši prirodu i mane ljutnje, svoj um trebamo uvijek pažljivo promatrati, kako bismo ju prepoznali čim se počne pojavljivati. Suprotnost ljutnji je strpljivo prihvaćanje, a ako smo ozbiljno zainteresirani za napredovanje duhovnim putem, onda nema vježbe važnije od te.

Ljutnja je po prirodi bolno stanje uma. Kadgod razvijemo ljutnju, naš unutarnji mir odmah nestaje, pa nam čak i tijelo postaje napeto i neudobno. Nemirni smo do te mjere da nam postaje gotovo nemoguće zaspati, a ono malo sna što uspijevamo uhvatiti isprekidano je i neokrepljujuće. Kada smo ljuti, nemoguće nam je uživati, a čak nam i hrana koju jedemo postaje neukusna. Ljutnja čak i inače privlačnu osobu pretvara u ružnoga demona crvena lica. Postajemo sve jadniji i, koliko god se trudili, ne uspijevamo kontrolirati svoje osjećaje.

Jedna od najštetnijih posljedica ljutnje je ta da nas ona lišava razuma i razboritosti. U želji da uzvratimo onima za koje smatramo da su nam naštetili, izlažemo se velikoj osobnoj opasnosti zbog pukog provođenja beznačajne osvete. Da bismo uzvratili na uočenu nepravdu ili omalovažavanje, spremni smo ugroziti vlastiti posao, vezu, pa čak i dobrostanje vlastite obitelji i djece. Kada smo ljuti, gubimo svu slobodu izbora, a nekontrolirani bijes baca nas na sve strane. Ponekad je taj slijepi bijes čak usmjeren i na naše voljene i dobrotvore. Nije, stoga, čudno da osobu koja se obično ljuti ubrzo počinju izbjegavati svi koji ju znaju. Ta nesretna žrtva svoje vlastite ćudi postaje očaj za one koji su je ranije voljeli i na kraju ostaje napuštena i sama.

Ljutnja je posebno destruktivna u vezama. Kada živimo s nekim u bliskom kontaktu, naše se osobnosti, prioriteti, interesi i načini djelovanja često sukobljavaju. S obzirom na to da toliko vremena provodimo zajedno, i s obzirom na to da tako dobro poznajemo nedostatke druge osobe, u takvim okolnostima vrlo lako postajemo kritični i nagli prema partneru i optužujemo njega ili nju da nam život čini neugodnim. Ako ne ulažemo stalan trud u obračunavanje s tom ljutnjom čim se pojavi, naša veza će ispaštati. Neki se par može iskreno voljeti, no ako se jedno na drugo često ljute, trenutci zajedničke sreće postajat će sve kraći, a razmaci među tim trenutcima bit će sve dulji i dulji. Na kraju, doći će do toga da, prije nego li su se oporavili od jedne svađe, već započinje druga. Kao cvijet kojeg uništi korov, ljubav ne može preživjeti u takvim okolnostima.

U bliskim odnosima, prigode za ljutnju javljaju se mnogo puta svakoga dana, pa se stoga, da bismo spriječili nagomilavanje loših osjećaja, trebamo s ljutnjom obračunati čim se ona počne javljati u našemu umu. Suđe peremo odmah poslije svakoga obroka, radije negoli da čekamo do kraja mjeseca, jer ne želimo živjeti u prljavoj kući, niti se suočavati s velikim i neugodnim poslom. Na isti način, treba ulagati trud u čišćenje nereda čim se pojavi u našem umu, jer ako mu dozvolimo da se sakuplja, bit će nam se sve teže s njime nositi i onda će on dovesti u opasnost i samu našu vezu. Treba imati na umu da je svaka prilika za razvijanje ljutnje isto tako i prilika za razvijanje strpljenja. Veza u kojoj ima mnogo trzavica i sukoba interesa također je i prilika bez premca za nagrizanje vlastitog samoljublja i samoprianjanja, stvarnih izvora svih naših problema. Vježbanjem uputa o strpljenju objašnjenih u knjizi Kako rješiti naše ljudske probleme, svoje obiteljske odnose možemo pretvoriti u prilike za duhovni rast.

Ljuteći se i mrzeći, mi pretvaramo druge u svoje neprijatelje. Obično smatramo da se ljutnja javlja onda kada sretnemo neku neugodnu osobu, no zapravo je ljutnja koja je već u nama ta koja osobu koju susretnemo pretvara u izmišljenoga neprijatelja. Osoba koja je pod utjecajem svoje ljutnje živi u paranoičnom svjetonazoru i okružena je neprijateljima koje je sama stvorila. Lažno uvjerenje da ju svatko mrzi može biti tako jako da ta osoba može čak i poludjeti kao žrtva svoje vlastite zablude. Često se događa da u skupini ljudi postoji i osoba koja uvijek krivi druge za ono što pođe po zlu. No, obično je baš ta osoba koja se žali odgovorna za sav nesklad koji se pojavljuje.

Veoma je važno prepoznavati stvarne uzroke bilo koje nesretnosti koju osjećamo. Ukoliko uvijek za vlastite teškoće krivimo druge, to je onda siguran znak da u našemu umu ima još uvijek mnogo problema i mana. Kad bismo bili uistinu iznutra mirni i držali svoj um pod kontrolom, teški ljudi ili okolnosti ne bi mogli omesti naš mir i mi ne bismo osjećali poriv da bilo koga krivimo ili smatramo svojim neprijateljem. Nekome tko je pokorio vlastiti um i uklonio posljednje tragove ljutnje, sva bića su prijatelji. Takva je moć dobro kontroliranog uma. Zato, ukoliko se uistinu želimo riješiti svih neprijatelja, sve što treba činiti jest iskorijeniti svoju vlastitu ljutnju.

Zamislite kakav bi samo svijet bio kada bismo svi pobijedili svoju ljutnju! Prijetnja rata bi iščezla, vojske bi postale nepotrebne, a vojnici bi posao trebali potražiti negdje drugdje. Strojnice, tenkovi i nuklearna oružja – instrumenti korisni jedino ljutim umovima – mogli bi biti odloženi, dok bi svim razmiricama, od ratova među narodima do svađa među pojedincima, došao kraj. Čak i ako je previše nadati se tom univerzalnom miru i skladu, zamislite samo slobodu i spokoj uma koji bi svatko od nas pojedinačno uživao kada bismo se uspjeli u potpunosti osloboditi toga izopačenog i razornog uma ljutnje.

Shvativši sve te mnoge greške ljutnje, trebali bismo svoj um stalno pomno promatrati. Čim zamijetimo da nam se um počinje uznemiravati – na primjer, kada se usredotočujemo na nečije mane i krivimo ih za neugodne osjećaje u svom umu – trebali bismo se odmah prisjetiti mana ljutnje. Prisjećajući se da ljutnjom nećemo riješiti ništa, a da ćemo jedino stvoriti još više patnje i sebi i drugima, trebali bismo tada uložiti trud da usmjerimo svoj um u nekom konstruktivnijem smjeru.

Ako smo u stanju prepoznati negativan slijed misli prije negoli se one pretvore u sasvim rasplamsalu ljutnju, neće nam ga biti tako teško kontrolirati. Ukoliko to možemo učiniti, nema opasnosti da se naša ljutnja potisne i pretvori u zamjeranje. Kontroliranje ljutnje i potiskivanje ljutnje dvije su različite stvari. Potiskivanje se javlja kada se u našemu umu ljutnja u potpunosti razvije, ali mi propuštamo prepoznati njenu nazočnost. Pretvaramo se sami pred sobom i pred drugima da nismo ljuti – kontroliramo vanjske znakove ljutnje, ali ne i samu ljutnju. To je vrlo opasno, jer ljutnja nastavlja kipjeti ispod površine uma, postaje sve jača, dok jednoga dana neminovno ne eksplodira.

S druge strane, kada kontroliramo ljutnju vidimo točno sve što se zbiva u našemu umu. Iskreno prepoznajemo ljutita komešanja u svom umu za ono što jesu, spoznajemo da će, dozvolimo li ljutnji da raste, to rezultirati jedino patnjom, i zatim donosimo slobodnu i svjesnu odluku da ćemo reagirati  na konstruktivniji način.

Geshe Kelsang Gyatso, Kako riješiti naše ljudske probleme


Preneseno sa: http://www.bc-kailash.hr

 

Više članaka...

Stranica 5 od 89

5

Znanost - slučajno odabrano

Video - slučajno odabrano

Podržite Val-Znanje donacijama. HVALA!

Iznos: 

Jedinstvenih posjetitelja:

mod_vvisit_counterDanas67
mod_vvisit_counterJučer1038
mod_vvisit_counterOvaj tjedan1105
mod_vvisit_counterOvaj mjesec26130
mod_vvisit_counterUkupno od 01.08.2010.2861671

Online:

Trenutno aktivnih Gostiju: 54