Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Donacije

Podržite Val-Znanje donacijama. HVALA!

Iznos: 

Orgonske piramide i orgoniti

    

Metafizika


Kasiopejske transkripte-2014-08-23






23.08.2014.

Laura i Andromeda za pločom;
Pierre, Perceval, Possibility of Being, Chu, Kniall, Data, Breton, thorbiorn, parallel, Mr. Scott, Approaching Infinity, Alana, Timótheos

Putem Skypea s jugoistoka SAD-a:
Zadius Sky, l_autre_d, hlat, herondancer, truthseeker, A Jay, Chrissy, trendsetter37, KJN, Magpie, suelarue, aleana, Nicolas, Odyssey, Menrva

[Uvodi, pozdravi, itd.]

P: (Andromeda) Koliko nas je ukupno danas, Scottie?

(Mr. Scott) 15 tamo...

(L) Koliko ukupno?

(Mr. Scott) Hm... 30.

(Pierre) Opa, to je skoro kao na koncertu Michaela Jacksona!

(L) Okej, počnimo. Da li imate unaprijed pripremljena pitanja?

(Menrva) Da.

(L) Da? Jer mi nemamo!

(Menrva) Nijedno?

(L) Mi sve znamo! [smijeh] Zanima nas zašto je pile prešlo cestu. U redu, ajmo vidjeti da li je netko kući.

O: Pozdrav svima!

P: (L) I tko je s nama večeras?

O: Iloioniaea od Kasiopeje.

P: (L) Okej, koje je vaše prvo pitanje?

(Odyssey) Imamo nekoliko pitanja o eboli. Koji je konkretni protokol za zaštitu od ebole, jer imamo svakakvih informacija?

O: Svaka situacija može imati varijable, ali općenito se otpornost može razviti znatnim ojačanjem imunološkog sustava putem prehrane i hladnih protokola.

P: (Odyssey) Ljudi širom svijeta imaju simptome ebole, i govore nam kako su rezultati njihovih testiranja negativni. Da li je ovo testiranje precizno, i da li su negativni rezultati točni?

O: U brojnim slučajevima nisu točni jer je njihovo znanje o eboli ograničeno.

P: (Odyssey) Na Youtubeu je kružio video o tome kako su centri karantene i privremenog zadržavanja poredani na karti. Da li postoji veza između situacije s imigracijom i ebole?

O: Samo djelomično. Može se iskoristiti kako bi se sakrilo namjerno širenje virusa.

P: (PoB) Prethodni odgovor je bio kako je njihovo znanje o eboli ograničeno. Što je glavni problem koji im je promakao? Možemo li to pitati?

(L) Što je glavni problem koji im je promakao? Rekla bi da ako imaš ograničeno znanje o eboli, ne možeš nužno reći kako im je to glavni problem koji im je promakao. A što sa situacijama kada se ebola maskira, ili proizvede simptome ali se ne vidi na krvnoj slici ili nešto slično? Ne mislim kako se „glavni problem“ može primjeniti na znanstveni način.

(PoB) Glavni problem koji im je promakao...

(L) Glavni problem koji im je promakao?

(Pierre) Ako im je išta promaklo. Moglo bi se raditi o kombinaciji. Ali možemo pitati što im je promaklo.

(L) Okej. PoB želi pitati, vezano za ograničeno znanje o eboli, što je glavni problem koji im je promakao?

O: Njihov nedostatak tehničkog znanja.

P: (Perceval) Mogu li pitati vezano za odgovor „može se iskoristiti kako bi se sakrilo namjerno širenje virusa“, da li se radi o planu namjernog širenja virusa?

O: To je oduvijek bio „plan“.

P: (Pierre) I bilo je slučajeva širenje virusa kroz populacije, kao sa Indijancima. Dakle, mogu to iznova napraviti, i sakriti to pomoću ebole. (Napomena: implicira se kako bi se to sakrilo korištenjem situacije s imigracijom)

(Perceval) Da, ali hoću reći, u smislu ebole koja je velika epidemija koja može poharati svijet, ubiti milijune Amerikanaca... u tom smislu; ne njihove vlastite ljude.

O: Oni možda imaju „Frankensteina" na raspolaganju.

P: (Chu) Dakle, goreg od ebole. Mutiranog, čudovišnog ...

(L) Drugim riječima, stave mozak Abby Normal u čudovište! Ha ha! Ispričavam se... (smijeh)

(Andromeda) O Bože...

(L) U redu, sljedeće pitanje?

(Odyssey) Ako se različiti pojedinci zaraze, da li taj virus može biti koristan ili štetan ovisno o frekvencijski rezonantnoj vibraciji (FRV) osobe?

O: Da.

P: (Odyssey) Onda dobro. [smijeh]

(KJN) Pričali smo o menstruaciji. Da su u samom startu žene odrastale na keto prehrani, da li bi njihov doživljaj ženskog ciklusa bio drugačiji? U ovom trenutku se čini kao da se radi o detoksifikaciji zbog upale i različitih faktora. Da li bi bilo drugačije da su ljudi odrastali na keto prehrani?

O: Apsolutno! I masa drugih neugodnih stvari.

P: (trendsetter37) Dakle, dok smo pričali o FRV-u, i o nekim bilješkama iz Pierrove knjige i ostalih pridruženih materijala napravljenim u zadnjih nekoliko mjeseci, palo mi je na pamet kako sva materija ima elektromagnetsku frekvenciju. Da li bi se to moglo promijeniti primjenom drugačije elektromagnetske frekvencije, recimo dodavanjem informacije u obliku elektromagnetske frekvencije kako bi se manipuliralo materijom – ili čak stvorila materija?

O: Naravno. To se zove „alkemija“. Pitanje jest: Kojom metodom?

P: (Pierre) Da, to jest pitanje: Kojom metodom? (smijeh)

(L) To je pitanje?

(Pierre) Ne, to je moje pitanje.

O: Proučite Einsteina i obrnutim inžinjeringom dođite do neophodnih energija koje su potrebne.

P: (Mr. Scott) Nema problema!

(L) Jednostavno napravite laboratorij u dvorištu i riješite to.

(Approaching Infinity) trendsetter37 hoće!

(Pierre) Obrnutim inžinjeringom do neophodnih energija...?

(trendsetter37) To je zanimljivo jer to je bilo... Obrnuti inžinjering...

(L) Mislim da pričaju o obrnutom inžinjeringu u smislu okretanja procesa. To je navedeno u E=mc^2.

(Pierre) Kao atomska bomba. Materija proizvodi energiju. Ali ovdje, radi se o obrnutom procesu: energija je ta koja proizvodi materiju. Ali kako, pojma nemam.

(Andromeda) Jednostavno!

(L) Mislim, što da napravimo? Da postavimo zvučnike koji će puštati nekakav val koji će prašiti po stijeni dok se stijena ne pretvori u zlato? Hoću reći, to teoretski može funkcionirati, ali koliko energije bi bilo potrebno? Svaki atom sadrži unutar sebe infinitezimalnu količinu energije koja se mora promijeniti ili pretvoriti. Razumijete što želim reći?

(Perceval) Dobro, obrnuti inžinjering bi bio kada bi energija bila jednaka umnošku materije i kvadrata brzine svjetlosti, e onda moraš generirati svjetlost počevši od kraja. Onda generiraš svjetlost pomoću znanja...

(L) Koje je informacija...

(Perceval) Onda proširuješ znanje, koje je informacija, i onda to... nešto napravi!

(Pierre) Radi se o materiji, pa je materija jednaka energiji podijeljenoj s kvadratom brzine svjetlosti.

(Mr. Scott) Ali ako je svjetlost znanje, onda uzimate energiju i dijelite je s kvadratom brzine svjetlosti. Dakle, ako se radi o kvadratu vašeg znanja, mora da ste jako, jako glupi jer energija podijeljena s kvadratom vaše gluposti daje puno mase. (smijeh)

(L) Mislim kako ima istine u tome jer ti ljudi koji su stvorili atomsku bombu... kvadrat njihove gluposti je bio uračunat u jednadžbe za bombu. Nisu imali informacije. Jednostavno su sve digli u zrak.

(Perceval) Puno znanja i informacija pretvara materiju u energiju.

(L) Idemo dalje! Ajmo na sljedeće pitanje.

(Approaching Infinity) Imam pitanje koje se odnosi na to, i na ono što je trendsetter37 govorio. U knjizi „Polje“, ona piše o vrsti homeopatskih eksperimenata tijekom kojih su uspjeli snimiti elektromagnetski zapis određene tvari i onda pustiti taj zapis nazad vodi. Onda bi voda reagirala kao da je tvar bila prisutna. Dakle, da li bi bilo moguće koristiti elektromagnetski zapis kako bi se poništilo nešto poput fizičke bolesti ili virusa poput ebole?

O: Da. Proučite Rifea.

P: (Perceval) To je nečije ime?

O: Royal Rife.

P: (L) To je frajer koji je izumio stroj koji radi upravo to. Potreban nam je Rifeov stroj. Nicolas, napravi nam jedan!

(Nicolas) Evo sad ću!

(Perceval) Zvao se Royal? Umišljeni roditelji.

(Menrva) Htjela sam pitati o Fergusonu, Missouri. Htjeli smo znati da li su događaji tamo bili predznak?

O: Nisu bili sami po sebi predznak, bili su prilika.

P: (Perceval) Bila je to prilika da se ljudi probude, vide što se događa, i nešto poduzmu. Ali nisu. Ljudi su propustili tu priliku.

(L) Da.

O: Ubijanje će se nastaviti sve dok „tiha većina“ ne pronađe svoj glas. Bili su tihi tijekom priče o Fergusonu i brojnih drugih incidenata. Ali primjetite kako se bijes nakuplja i psihopati uvijek krivo procijene.

P: (Pierre) To je poruka nade. Naposljetku će doći do reakcije.

(Perceval) Krivo će procijeniti u smislu da će se ubijanje nastaviti, i oni ne shvaćaju kako postoji točka pucanja gdje imamo niz ubojstava, jednostavno nepotrebno ubijanje ljudi na ulicama, i to će pokrenuti veliki postotak ljudi...

(Andromeda) Nešto će pući...

(Perceval) I to ne mogu uračunati jer su psihopati. Sva ta ubijanja od strane drotova su posljedica ponerizacije Amerike i priljeva psihopata u društvo i pozicije moći; više običnih psihopata, jedino mjesto gdje se mogu domoći moći jest policija; pa onda preplave policiju jer nisu dovoljno pametni da bi bili političari. Onda dobiju pištolje i počnu pucati po ljudima. To nije dio njihovog plana. Hoću reći, ne mislim da žele potaknuti revoluciju ubijajući ljude. To je jednostavno svrha psihopata u policiji, koji rade to što rade. Doći će do rata između njih i običnih ljudi.

(Andromeda) Bit će kao u „O za osvetu“ ( V for Vendetta ).

O: Psihopati vide ove događaje kao razloge za uvođenje dodatnih ograničenja, ali to jedino rezultira većim pritiskom i bijesom koji će dosegnuti globalnu kritičnu točku.

P: (Pierre) Ne znači li to nacionalni ili međunarodni revolt?

O: "Kritične točke" ne moraju biti aktivnosti koje potječu od ljudi.

P: (Pierre) Kozmičke reakcije.

(L) Da.

(Perceval) Zemaljske promjene.

(Pierre) Bilo bi bolje da ljudi reagiraju. (Napomena: ako ljudi ne riješe svoje probleme, kozmos hoće.)

(Chu) Ali to ima smisla kao s diktaturama gdje se ljude ugnjetavalo i ubijalo pred drugim ljudima, i ljudi su se i dalje pokoravali. Ako nije kozmička vrsta reakcije, ljudi sada neće reagirati. Jednostavno nisu u stanju.

(L) Da, mislim da je globalna priroda represije zbilja ključna za to što se događa, ubijanje, represija, znate?

(Perceval) Povezano je jer oni kažu, okej, utjecaj psihopata može uzrokovati pobunu i revoluciju ljudi. Ali osim toga, radi se o prirodi. Podsjeća me na to što su rekli o onom tsunamiju iz 2004. godine kada su rekli...

(L) „Ako ne možete stvarati unutar sebe, stvarati ćete izvan sebe“. Kada se ljudska kreativnost guši...

(Perceval) … manifestira se izvana. Val kreativnosti se gušio, i onda je val bio taj koji je došao i uništio sve, znate što hoću reći?

(L) Da.

(Pierre) Postoji krug, ili negativna povratna veza opisana pomoću dinastijskog ciklusa {u „Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza“}...

(L) To je pozitivna povratna veza negativnih događaja.

(Pierre) Da, u pravu si. Više zemaljskih događaja, više očajavanja, više kontrole, više bijesa, i samu sebe hrani.

(L) Okej, sljedeće pitanje?

(KJN) Da li će Izrael dobiti što ga sljeduje i da li će strahote u Gazi jenjati?

O: Izrael će svakako „platiti ceh“, ali možda prekasno.

P: (L) Jednostavno neprestano želim da se kometa obruši na Tel Aviv. Imali smo davno sesiju u kojoj su nas Kasiopejci upozorili da ne idemo u Tel Aviv. Bili smo pozvani na konferenciju, i oni su nam sugerirali da ne idemo jer su vidjeli kako se Tel Avivu sprema nešto veliko negdje u budućnosti. Doduše, to je bilo davno, ali znate što Kasiopejcima znači vrijeme; nebitno je. Dakle, sumnjam kako se Tel Avivu SPREMA nešto veliko.

(Pierre) Nešto kozmičkog porijekla?

(L) Moguće, ne znamo.

(Perceval) Jedna od depresivnih stvari o kojima sam razmišljao jest da su svijetu potrebni – na čudan način – Izrael i cionisti da nastave što su dosad radili, tj. rade masakre civila, kako bi ljudima svijeta pružili priliku da se probude i izaberu; posljednju priliku da se napravi izbor između da i ne, dobrog i zla, itd. U tom smislu, oni služe svrsi. Tako da će se te stvari nastaviti događati do kraja.

(L) Tako da je to kao u Knjizi otkrivenja: Palestinci su sveci.

(Perceval) Umirući za čovječanstvo, na određen način...

(Pierre) Kakva je priroda velikog događaja koji se sprema Tel Avivu?

(L) Znaš da ti to neće reći! Rekli bi mi to davnih dana. Čekajte i vidite!

O: Da.

P: (Kniall) Pročitaj Pierreovu knjigu. [smijeh]

(L) U redu, sljedeće?

(KJN) Dali su u prethodnim sesijama otprilike raspored vezan za kolaps ekonomije, uvođenje prijekog suda, ebolu koja postaje relevantna za SAD, itd. Da li su ti rasporedi ažurirani, i da li su se stvari pomaknule kako bi stvorile drugačiji scenarij vezan za raspored?

O: U ovom trenutku se nalazite unutar opisanog procesa. Radi se isključivo o ubrzanju i dodavanju energetskih informacija vezanih za dodatne dramatične događaje koji slijede.

P: (L) Dodatni dramatični događaji koji slijede... Koje vrste su dramatični događaji koji slijede?

O: Vezano za zemaljske promjene. To bi trebalo opako pokrenuti sustav!!

P: (Perceval) Dogodila se velika pukotina u Meksiku.

(L) Dobro, zemaljske promjene ne znače nužno dolazak kometa. To može značiti veliki potresi, vulkanske erupcije, velike oluje, početak ledenog doba, poplave, i različite stvari.

(Perceval) Radi se o zabavnim stvarčicama koje nam neće promaći. Komete ne dolaze prije nego što se to dogodi. To bi bilo kao da je netko ugasio svjetlo! Evo jedno nejasno definirano pitanje: Da li će se u Kaliforniji dogoditi veliki potres? (smijeh)

O: Da.

P: (Pierre) Kada će udariti i gdje?

O: Ne odajemo!

P: (Pierre) Znam...

(Chu) Bila je također ta velika količina ugljikovog tetraklorida (CCI4) u atmosferi. Navodno je to polutant koji uništava ozonski omotač, ali ne znaju odakle dolazi. Može nastati iz metana, pa si mislim...

(L) Događa se puno otpuštanja metana.

(Chu) Da, pa su oni rekli, „Mora da to netko ilegalno proizvodi“ obzirom da je zabranjen.

O: Očekujte veliko otpuštanje!

P: (Andromeda) Ooo! To zvuči obećavajuće.

(Chu) To će pomalo zeznuti njihovu prevaru s globalnim zagrijavanjem.

(Andromeda) Iako, držati će se toga do kraja.

(Perceval) Tvrditi će za veliko otpuštanje, tvrditi će da se radi o napadu sarina ili tako nešto.

(L) Okriviti će za to bizone.

(Perceval) Ne, Putin je kriv! [smijeh]

(L) Oh, Putin je kriv, da!

(Perceval) A što je s fotografijom one čudne bijele stvarčice?

(Kniall) Anđeoskog eteričnog objekta nad Londonom.

(Perceval) Izgledao je anđeoski s linijama na repu.

O: Obasjana plazma. Sada bi vam trebalo postati jasno zašto su davni ljudi mislili da su „bogovi“ na nebu.

P: (Perceval) To je uz izostanak kometa ili svemirskih stijena ili tako nečega.

(L) Može li biti?

O: Da.

(L) Različite razine naboja. Samo razine atmosfere, plinovi...

(Pierre) I sva prašina u atmosferi.

(L) Kozmičke zrake.

(Perceval) Zašto poprima takav oblik koji nije amorfan?

(Pierre) Ovisno o poljima.

(Approaching Infinity) Mogu li ljudske misli ili emocije, kao kod psihokineze, utjecati na oblik tih plazmi?

O: Mogu donekle, ali to obično nije faktor.

P: (L) Okej, imaš neko drugo pitanje?

(trendsetter37) Kasiopejci su opisali gravitaciju kao „velikog izjednačivača“ i „vezača naše stvarnosti“, ali da li je gravitacija prije funkcija ravnoteže nego jednosmjeran koncept srastanja?

O: Više se radi o „ravnoteži“, kako si uobličio pitanje.

P: (KJN) Ima još pitanja ali je uzbuđen...

(L) Trebali bi se suzdržati od takvih pitanja. Takva općenito nisu svima zanimljiva. Ljudi žele znati o svijetu, eboli, Fergusonu, Ukrajini, Rusiji, Obami...

(Perceval) Ja imam pitanje. Da li je avion pucao na pilotsku kabinu MH17?

O: Da.

P: (Perceval) Da li je svrha toga bila kao srediti pilote kako ne bi mogli komunicirati ili štogod već, i onda je nakon toga bomba na avionu trebala eksplodirati?

O: Da.

P: (Perceval) Pošteno. Ima smisla.

(L) Da li čujete sove koje su kod nas?

(Mr. Scott) Ne, pretiho je.

(Pierre) [zvižduče poput sove]

(L) To je bio Pierre, a ne sova!

(Nicolas) Zanimalo nas je da li će Putin odigrati 9/11 kartu, da li će biti prisiljen odigrati ju, ili...

O: Naposljetku. Svi napori da se podrži Putin će pomoći da ta otkrića budu prije objavljena.

P: (Perceval) Jupi, Putin!

(L) Hoću reći, da li ste primjetili propagandu zadnjih tjedan dana vezanu za ovaj konvoj pomoći Ukrajini? Hoću reći, nevjerojatno... The New York Times, UN, taj lik Fogh Rasmussen, nevjerojatno bezobrazne, nečuvene LAŽI koje se objavjuju u medijima! „Rusija započinje invaziju! Naoružani konvoj! Ukrajina uništila ruske jedinice!“ Sve su to laži, laži, laži, i sranja. Kako Putin može išta UČINITI kad se suočava s apsolutno nev... Nemam riječi! Nikad ne bi očekivali od SAD-a, Zapadnog svijeta, navodnih nositelja baklje slobode, da će objavljivati takva SRANJA! Gore je od najgore sovjetske propagande! I objavljivali su to i ljudi su to pušili! Što mislite da bi napravili da Putin odjednom da informacije o tome tko je zbilja izveo 9/11?

(Pierre) Odbacili bi to.

(L) Odmah bi to odbacili, i optužilo bi ga se da je luđak. Bio bi 9/11 luđak teoretičar zavjere koji je poludio. Sjetite se, bilo je više od jednog slučaja da su ljudi stavljeni pod psihijatrijsku skrb jer su se usudili reći kako je netko iznutra obavio 9/11. Situacija je takva da ne smije ni pisnuti dok se TO ne promijeni.

(Perceval) A što ako ima dokaza?

(L) Odbacili bi dokaze. Što je s dokazima o prisutnosti nanotermita, snimkama rušenja zgrada WTC-a, itd.

(Perceval) A što ako se radi nečemu što je neoborivi dokaz?

(L) Imali su dokaze o ovom konvoju pomoći koji dolazi, isporučuje svoju robu, i onda odlazi, i SVEJEDNO su to nazvali invazijom!

(Chu) Kakvu vrstu dokaza ne bi mogli uništiti?

(L) Razina propagande i razina gluposti većine ljudi je još uvijek previsoka. Svi moraju vidjeti ljude koji povlače konce.
(Andromeda) U najmanju ruku moraju sumnjati na njega.

(Perceval) Okej, dakle, ako će Putin naposljetku nešto otkriti, kakve dokaze ima?

(Approaching Infinity) Posljednji put kad smo imali sesiju sa Sjevernom Karolinom, čini mi se da sam pitao da li ima informacije o 9/11, i rekli su da ima.

(Perceval) Da, ali nismo pitali što. Da li ima snimku visoke rezolucije, koju se ne može opovrgnuti, na kojoj Global Hawk uleće u Pentagon?

O: Skoro.

P: (Pierre) Ali Global Hawk bi optužio SAD a ne Izrael.

(Perceval) Nema veze.

(L) Okej, sljedeće pitanje. Idemo dalje.

(Timótheos) Ako se netko zarazi ebolom i preživi, da li se kod te osobe razvije imunitet koji ga štiti od daljnje infekcije, ili daljnje bolesti?

O: Da, u znatnoj mjeri, dok god nije izložen mutaciji.

P: (L) Sljedeće?

(A Jay) U srijedu, velik broj ljudi gdje ja živim je čuo neke čudne zvukove. Nedugo nakon toga, vojska je istupila i rekla da su izvodili obuke ili vježbe s niskoletećim C-130. Dakle, želio bih znati da li se zbilja radilo o vojnim avionima koji su pravili te zvukove, i ako je to tako, da li možemo očekivati još tih zvukova... ili ako se nije radilo o tim avionima, možemo li očekivati da će se za te zvukove okriviti vojska ili će ih vojska objasniti na ovaj način?

O: Već si vidio podosta „objašnjavanja“ i ne previše priznavanja što zbilja rade. Da li očekuješ kako će se to promijeniti?

P: (A Jay) Ne.

(L) Ajmo se približiti ovdje skorom završetku. Sljedeće pitanje?

(Odyssey) Koja je svrha nedavnog Obaminog dvodnevnog prekida njegovog dvodnevnog godišnjeg odmora?

O: Sastanak na kojem su se pravili planovi i dobio je svoja naređenja.

P: (Odyssey) Koja naređenja? [smijeh]

(Netko?) Ne odajemo!

O: Sve što on govori i radi je u skladu s tim što mu je rečeno da govori i radi, uključujući produžene praznike za igranje golfa.

P: (Chu) Čak i kad vježba? [smijeh]

O: Isti konzorcij koji je stajao iza Busha i ostalih povlači sve konce.

P: (Approaching Infinity) Koliko ljudi je zbilja poginulo na obje strane „anti-terorističke operacije“ na istoku Ukrajine? Kažu kako je samo kao 2000 ljudi ukupno poginulo, dok s druge strane postoje trupe za koje se govori da može biti da ih je 10 puta toliko ili više.

O: 8662 ili tu blizu.

P: (L) Okej, zadnje pitanje ili dva?

(KJN) Počinjemo ciljati stvari za grupu. (???) Promatramo spektar pozitivnog i negativnog, kao kod elektriciteta, kao unutar društava, i sve te kozmičke stvari. Zanima nas da li imate neki savjet za našu grupu kako bi mogli pomaknuti našu ciljnu točku, našu središnju točku prema pozitivnijim aspektima koji će biti protuuteg nečemu u svijetu. Ili da li bi na to trebalo gledati kroz drugačije naočale?

O: Krila leptira razmjene informacija i, što je najvažnije, perspektiva.

P: (L) Mislim da nije dovoljno dijeliti samo činjenične informacije. Mislim da se mora dijeliti što osjećaš o njima: kako utječe na tebe, tvoje osjećaje, itd. Vidiš da se nešto događa, i tvoje viđenje stvari je „ovo je to što se događa i ovo je ono što osjećam“. Vjerojatno jedan od najučinkovitijih načina da se to postigne jest kad napišeš komentar na SOTT-ove članke. Dijeliš informacije i daješ svoje viđenje stvari. I radiš to na Facebooku, radiš to na Twitteru, i tako dalje. Radiš to kad god možeš dok god ti ne prijeti opasnost ili ti ne stvori probleme u tvom životu. Primjetila sam kako je samo naša malena mini-kampanja ohrabrila druge ljude da istupe i kažu što misle. Primjetila sam kako ljudi koji nikad prije nisu čuli za SOTT dijele SOTT linkove na Twitteru. Primjetila sam kako ljudi istupaju i govore pozitivne stvari i vide kroz prozirna sranja. Upustila sam se u komunikaciju s nekoliko ljudi tamo. Također su me zabranili petorica pro-ukrajinskih fašista!

(Andromeda) Dobro odrađeno.

(L) Ali odlučila sam da ću umjesto mog silovitog nastupa i govorenja ljudima da su obmanjeni idioti, da ću umjesto toga silovito nastupati objavljujući linkove s informacijama i ono što mislim o tome. Pomalo sam se ispuhivala. Ti ljudi su bili tako opako glupi, da sam im morala reći! Nisam ja kriva!
(smijeh)

(L) Dijeliti viđenje stvari... Kada puno ljudi počne to raditi, i drugi ljudi to primjete i vide da je tamo deset ljudi govorilo isto toga dana, počnu razmišljati, „Bože, mora da ima puno ljudi koji tako razmišljaju!“ Znate? Možda mogu dozvoliti sami sebi da tako razmišljaju, također. Mislim kako je to važno. Okej, ne mogu više.

O: Pozdrav.

[Pozdravi i zahvale]

Kraj sesije


Preveo: Ivan Novak





Eloratea - kolumna duhovnih tekstova



 


 


Napisala: Eloratea


Cast Away

Oni koji žive u sada su poput brodolomnika koji su preživjeli brodolom, preživjeli boravak na pustom otoku ispunjen disanjem i gledanjem u valove mora; i navečer u vatru koju su sami naučili zapaliti.

U sada i mogu živjeti takvi koju su se borili za dah na pustom otoku.

Samo takvi koji su preživjeli pad aviona kojim su letjeli, ili potapanje broda kojim su plovili.

Detalji nisu važni.

Važno je da su se našli oslobođeni konteksta u kome su prije živjeli; nesvjesno postojali.

I nakon panike, bola, borbe i predaje, našli se u novom stanu svijesti, u sada.

Živjeti u sada je novi način života, proizašao iz novog stanja svijesti;

Živjeti u sada znači živjeti s mačem u ruci dok god je potrebno rezati sve zablude prošlosti i budućnosti, koje se pojavljuju u sada;

Živjeti u sada znači ne igrati lažne uloge i ne napuštati vatru zarad sjena koje baca.

Živjeti u sada znači raskinuti zauvijek vezu s vremenom, poistovjećenost s mislima i osjećajima.

Misliti jasno i čisto, kada je neophodno, ne razmatrajući, ne prosuđujući i ne osuđujući bez kraja i konca;

I osjećati kao disati – udah do punih pluća, onda izdah. I najveći val prolazi nakon svog vrhunca i nosi što mora biti odneseno.

A što ne može biti odneseno ostaje.

I kako ćemo ikada znati što je stvarno ako se ne ponudimo smrti i ne vidimo što može umrijeti? I ako uvijek iznova ne zaranjamo i ponovno izranjamo na površinu života dok od nas ne ostane ništa doli život sam, besmrtan.


Princeza i razbojnik

Zamislite, jedno veliko more, i u tom moru jednu lađu…

Tako nekako počinje jedna duhovita dječja pjesma.

I u toj su se neobičnoj lađi nalazili redom: princeza, njen otac kralj, razni prinčevi, admirali, oficiri i tko zna kakvi sve pristojni ljudi, te jedan razbojnik; kako god da je dospio na taj brod.

I ako zamislite, da je more životni prostor, svemir, a brod čovjek, to jest mikrokozmos - kompleksni sustav u kome se nalazi vidljivi i nevidljivi dio čovjeka, tj. sve ono što ga čini, sustav koji plovi vodama života - priča dobiva dubinu, kao novu dimenziju.

I onda je u pjesmi nad morem, kao nad vodama života, došla bura.

Velika bura koja je strašno uzburkala more i velikim valom odnijela u more princezu. Teško je točno objasniti kako i zašto nastaju bure, ali što je tu je. Bura je bila tu i princeza se našla izvan svoga broda, u hladnom i uzburkanom moru koje je prijetilo da je potopi. I s druge strane, ne manje važno, brod je ostao bez princeze.

I kako kaže pjesma, zamislite sto valova, većih sto puta od princeze, i ne samo to, tako velikih da može i kit svakog časa na nekom od tih modrih valova da se doveze.

To jest, radi se o događaju velikih razmjera, koje se približno daju naslutiti usporedbom s veličinom kita. Upravo kita, koji je simbol ogromnog, zastrašujućeg, iskonskog i nepoznatog; i kao da je svega toga bilo u ovom događaju.

Zamislite da je iz mikrokozmosa, kao iz atoma, izbačena jedna gradbena čestica, jedna snaga, princip, kvant života bez koga on više nije mogao biti ono što je po rođenju, slika i prilika tvorca i makrokozmosa.

I kralj, kao vrhovni duhovni princip u mikrokozmosu htio je svoje dijete, duhovnu dušu, natrag. Jer samo su skupa skladno mogli ploviti brodom posred mora. Kakav god da je bio cilj i smisao tog putovanja.

I tako ožalošćeni kralj u pjesmi, nudi onomu koji spasi princezu to što mu je bilo najvrjednije - upravo ruku svoje kćeri.

Plan spasenja traži onoga tko će spasiti božje dijete i za nagradu nudi vjenčanje s tim plemenitim principom; ne obično, već kraljevsko, alkemijsko vjenčanje koje znači božansko oplemenjenje, transfiguraciju samog pomoćnog elementa.

No, kaže pjesma, na brodu ja zavladao tajac.

Pa tko će skočiti u hladno more, u valove sto puta veće od mjere smrtne osobnosti?

Čovjekovo lažno ja je dugo skupljalo činove i titule iz straha za svoj lažni opstanak, da bi sada samo tako skočilo u zagrljaj nepoznatome, koje je vrlo lako moglo biti njegova smrt.

Da li je za takav potez bila potrebna velika hrabrost, ili suosjećaj, ili nešto treće?

Iz pjesme je jasno što nije bilo dovoljno.

Nitko tko još misli da ima što izgubiti ne ide u takav pothvat.

Nitko tko se sa smrću sprijateljio nije, ne ide joj u susret.

Pa i obećanje ruke lijepe princeze i buduće sreće gubi na težini u vaganju s trenutnom opasnošću.

Pjesma kaže, svi šute, svi drhte, samo onaj razbojnik skoči i more zagrli.

Izgleda da je samo on imao to što je bilo potrebno da se spasi princeza, da se skoči i zagrli more, pa što bude. Ili samo on nije imao ništa što bi ga u tome sprječavalo.

Samo on nije razmišljao o opcijama, jer nije to stvar nikakve kalkulacije dobitka i gubitka.

Da li se već odavna u njemu pojavila takva sklonost prema princezi, da mu je ona postala važnija i od njega samoga?

Da li je slučajno znao nešto što drugi nisu? Ili je bio tek obični razbojnik, možda zatvorenik, osuđenik bez perspektive?

Teško je reći, ni pjesma ništa ne objašnjava.

Doima se da je postupio kako je jedino mogao i skočio u more kao da se radi o nečemu potpuno normalnom.

Pjesma tu samo kaže da je razbojnik izrekao neku psovku na račun vjetra, na adresu života i na ime mora. Kao da se radi o nekoj trostrukoj magijskoj formuli koja ga je učinila neranjivim.

Da li je u pitanju neki misterij?

Da li je samo trebalo skočiti u srce bure, a uspjeh je bio predodređen i zagarantiran i nije se moglo neuspjeti?

Uglavnom, razbojnik je skočio i vratio se s princezom.

I kralj je naravno učinio kako je obećao.

Kada je princeza bila spašena i ponovno na brodu, stari poredak stvari više nije vrijedio. Razbojnik više nije bio razbojnik, već kraljević. Sve što je bilo prije toga više se nije važilo. Možda nikada nije ni bilo bitno, a možda ga je baš pripremalo za zadaću spašavanja princeze, za kraljevsku budućnost?

Kako god bilo, cilj kao da je bio ispunjen i kako pjesma kaže - umiri se more, zataji vjetar, stade lađa...

Možda lađa i nestade, možda bijaše prenesena u neka druga i drugačija mora.

Zamislite da se ovdje radi o nečemu što se stvarno dogodilo i što se događa. O nečemu prastarom i opet aktualnom, zaboravljenom, ali neuništivom, čiji se odraz uvije iznova i svuda može nazrijeti, pa i u nekoj duhovitoj dječjoj pjesmici.

Da ove slike nemaju samo dubinu, nego i sve ostale dimenzije i da sadrže i vas same. I da je u pitanju možda nešto kao S.O.S. signal, kao zov od prapočetka; da se sjetite. Da skočite u more, da nađete izgubljeni biser, izgubljenu princezu.

Princeza mikrokozmosa je možda besmrtna, kao vječni božanski element, i ne može biti u životnoj opasnosti; to je moguće.
Možda čak i brod može ploviti dalje bez princeze, ali to sigurno više nije isti brod.

To je brod s nesretnom posadom, koja kao da ne poznaje više cilj i smisao puta, pa je kao ukletu lađu vjetar i valovi bacaju tamo-amo životnom pučinom.

Jer kralj bez kćeri-princeze sigurno ne bi bio isti, nekada uspravni, snažni i vedri kralj; dok god je princeza u moru i dok je valovi možda nose sve dalje od broda.

Zamisli…možda je sada baš tako.

Možda si ti na tom brodu što je ostao bez nečeg dragocjenog i vitalnog. I tko god i kakav god ti bio, možda možeš vratiti princezu; obnoviti život i duh na brodu, vratiti smisao putovanju;

Vrijedi li to tvoje bezuvjetne predaje u ruke sto puta većim morskim valovima?

Možda ti je čak i suđeno da postaneš kraljević i ne možeš ne postati? Možda možeš samo odgađati prvi korak; tko zna?
Možda i ne možeš znati dok ne skočiš; dok ti ne bude dosta besmislene plovidbe, pa skočiš i zagrliš nepoznato; pa što bude.


Moby Dick
ili
Istina nema granica



„Knjiga Moby Dick, Hermana Melville-a nije ono što se misli, nije čak ni tip knjige za koju se smatra… Čovjek, more i kit - Ego, svemir i iluzija. A sve ostalo je sve ostalo.“
Prema Jed McKenna

Poznati američki roman od preko 500 stranica s nevjerojatno detaljnim i opširnim opisima kitova i kitolova nije tragična priča o sumanutom kapetanu Ahabu koji zbog osvete juri bijelog kita po svjetskim morima i vodi u smrt, ne samo sebe, nego i cijelu posadu broda.

Ali ne samo da je u pitanju duhovita knjiga, s brojnim filozofskim motivima i biblijskom simbolikom, nego je to, iza mnoštva velova, priča o čovjeku koji spoznaje da istina nema granica i da sve što ima granice i ograničenja ne može biti istina. I koji od tada nema mira dok ne probije posljednju granicu, ne sruši i posljednji zid.

„Sve vidljive stvari samo su obrazine, maske od ljepenke, ali u svakom događaju u svakom živom činu u svakoj nesumnjivoj djelatnosti iskrsava nešto nepoznato, ali uvijek razložito, izbija lice ispod ružne obrazine. Ako čovjek hoće da udari, valja da pogodi masku! Kako će se zatvorenik domoći slobode ako ne provali zid? Za mene je bijeli kit taj zid što se preda mnom ispriječio. Ponekada mislim da iza toga zida nema ništa više. Ali to mi je dosta. On me zaokuplja, on me muči, vidim u tome kitu strašnu snagu kojom se nadima i koja dolazi iz neke nedokučive tame…Ne spominji mi grijeha, ta ja bih i na samo sunce digao ruku kada bi me uvrijedilo. Jer ako bi sunce moglo vrijeđati onda bih ja mogao udarati, jer je u svemu tome neka poštena igra. Ali ja nisam rob ni te poštene igre. Tko je nada mnom? Istina nema granica!“ (Ahab, Moby Dick, H.M.)

Ahabova stanje, koje se u romanu naziva monomanijom gledano izvana izgleda kao ekstremni fanatizam.

Ali gledano unutarnjim očima zrele duše Ahab je prototip čovjeka koji probija iluziju zemaljskog zatvora, ograničenog i odvojenog postojanja. Njegova borba s kitom se može naći u verzijama borbe čovjeka sa zmajem, meduzom, kerberom - uvijek s nekim čudovišnim bićem koje predstavlja sve ono što dijeli od istine, od istinskog života. I to biće u borbi uvijek može uništiti samo ono u čovjeku što je od iste prirode, smrtno i nestvarno.

Ta vjekovima opisivana borba je zapravo umiranje ega.

Ahab je u stadiju čovjeka koji je došao do točke zasićenja starim načinom života - kao glumljenjem uvijek iste uloge, u uvijek istom filmu - i spada u one za koje važi – u filmu, ali ne od filma, više se ne mogu poistovjetiti s ulogom koju igraju i žele izaći, sići s platna u stvarni svijet.

Takav čovjek postaje sve jednoznačnije usmjeren, poput sfingina pogleda u daljinu, nezainteresiran i neosjetljiv za scenarij oko njega, za sve uobičajeno.

Jer sve je to već ostavio iza sebe, a ispred je još samo Moby Dick. Moby Dick kao simbol posljednjeg zida tamnice. I dok god on postoji, dotle postoji i Ahab i potjera se nastavlja; Plan B ne postoji. Kao ni budućnost poslije Moby Dicka. To je kraj ega.

Iza je nešto posve drugo.

Ali dok god postoji ego, dok god postoje granice, kome je do istine, mora u tu – kill-or-die - misiju; koja gledano očima onih koji još nisu na toj točki, može izgledati suludo.

To stanje, taj drugačiji način života može se usporediti s neobičnim i misterioznim razdobljem u kojemu se gusjenica pretvara u leptira. To je proces u kome jedno stanje nestaje da bi nastalo drugo - koje u biti nema puno veze s prethodnim. Smrt i uskrsnuće, smrt i ponovno rođenje.

Dok transformacija još nije gotova, primjećuju se elementi starog stanja i skoro kao neka vrsta nostalgije za nečim što nestaje; Nečim poznatim koje je pružalo osjećaj sigurnosti. I Ahab jednom prilikom vadi iz džepa posudu s komadom zemlje iz njegova grada.

Ali nema tu ipak stvarne žalosti za izgubljenim. Povratka nema i on nikada ne daje ni jedan znak da bi htio drugačiju sudbinu, niti ikada odstupa od cilja.

I nakon jednog susreta s brodom na kojem vlada zarazno veselje, jer je brod pun i vraća se domu na kopnu, Ahab jasno odgovara da njegov brod plovi u sasvim suprotnom smjeru; da je prazan i ide sve dalje od poznatog kopna.

Ahab ne govori puno, a njegove zapovijedi se uvijek bespogovorno izvršavaju. Snaga koja ga vodi kao da cijelu posadu i brod pokreće u smjeru cilja. Njihova volja i strahovi tu ostaju nemoćni.

Ahab veliki dio vremena provodi u svojoj kabini proučavajući i dorađujući svoju čudesnu mapu kretanja i zadržavanja kitova tijekom godine, po svjetskim morima i to naročito bijelog kita, zbog kojega je naravno i napravljena.

Ipak, on se ne oslanja sasvim na ta predviđanja i plovi uvijek budan i pozoran pozdravljajući druge brodove i kapetane s istim pitanjem - Da li su vidjeli Moby Dicka, gdje i kada? A izvor zadovoljstva mu je kada se kazivanja drugih brodova poklope s predviđanjem njegove karte.

Što su ljudi više poistovjećen s ulogama koje igraju, to im se Ahab čini manje razumljivijim, bezosjećajnijim i luđim.
Iako je i Ahab nekada bio obični karakter, kitolovac - kao mnogi u njegovu kraju, jedan od ljudi s poslom i obitelji.

Ali priča počinje kada se on već našao lice u lice s Moby Dickom, levijatanom, vladarom tame i kada je pri kraju borbe koju su gubili krenuo protiv te nemani iz morskih dubina, s običnim, kratkim nožem. Borba čovjeka i levijatana, u kojoj Ahab ostaje bez jedne noge. Jer to je borba nakon koje je sve drugačije za Ahaba. Zapravo već od impulsa u kome je krenuo direktno na kita, ne obazirući se na disproporciju strana u borbi, jasno je da se u njemu nešto novo pokrenulo. To je bio njegov prvi pokušaj napuštanja Platonove pećine i suočavanja s novom razinom stvarnosti, kome je očito već prethodilo skidanje okova.

Mnogi su ostali osakaćeni u tom opasnom poslu kitolova;

Mnogi i nakon teških i nesvakidašnjih iskustava, tek nešto pognuti nastavljaju igrati svoje uloge. Nastavljaju promatrati sjene na zidu pećine.

Ali ovo je priča kada stvari postanu bitno drugačije.

Kada dođe do odlaganja jednog dijela jastva, jednog sloja osobnosti. Nepovratno i bolno.

Nakon prve faze Ahabova preobražaja, nakon određenog razdoblja inkubacije, on se pojavljuje u romanu već kao opsjednuti kapetan Ahab koji kreće u konačnu potjeru za levijatanom. Mnogi su tumači romana to smatrali tek reaktivnim ponašanjem čovjeka koji za svoju nesreću okrivljuje drugoga, u ovom ekstravagantnom slučaju kita, i kreće u osvetu.

Ali tumačenje bez iznimke ovisi o svijesti tumača. Opaženo ovisi o onomu koji opaža.

Te tako ni drugi ljudi u romanu ne primjećuju veliku razliku kod Ahaba, iako je on postao potpuno drugačije biće, koje vidi i misli drugačije; što znači da živi u sasvim drugačijem svijetu od njih. Po prilici sasvim sam.

Ali za uspjeh njegove misije potrebna je maska starog ja i on je nosi i dalje.

On je i dalje kapetan Ahab, da bi dobio brod i posadu i krenuo u naizgled uobičajeni posao kitolova.

No, njega zanima samo jedno, samo jedan kit, bijeli levijatan. Otjelotvorenje tame i laži i svega onoga što vjekovima sakati ljudske duše i drži ih zarobljenima.

Mnoštvo stvari od prije, sada je zamijenjeno jednom jedinom. Njena nadnaravna priroda, njene divovske razmjere, šanse za uspjeh, ili neuspjeh, sve to nije bitno, ne razmatra se. Kurs je postavljen i svaki korak usmjeren je prema cilju. I kako pisac romana kaže, on sada raspolaže još s tisuću puta većom energijom od one koju je nekada ulagao u nekadašnje poduhvate. To je monomania, to je usredotočenost. To je život čovjeka kojeg zaista zanima – što je istina?

Kakva snaga nosi takvog čovjeka, kao da se dugo sputavana želi probiti kroz njega, naslućuje se i u ulomku iz romana:

„Uzalud čovjek pokušava učiniti pristupačnim ono što je veliko i duboko – a istina je uvijek duboka… Spuštajući se duboko dolje, ispod površine gdje se povija korijenje čovjekove veličine i leži sva njegova veličanstvena i strašna suština, srž i bit, ostarjela, vjekovima zatrpana, starina među starinama, na prijestolu smrskanih spomenika i razbijenih kipova! Tim razbijenim prijestolom kao da se veliki bogovi žele narugati porobljenom kralju koji strpljiv kao karijatida drži povrh ledena svog čela preteški teret prohujalih vjekova!“

Ulomak nalik priči o Parsifalu; Tragatelj za istinom, ili bolje neprijatelj neistine, mora se obratiti starom, bolesnom kralju, svom nekadašnjem božanskom obličju, da bi ispunio svoju misiju, da bi ga na neki način kroz sebe oslobodio; postao njegov nasljednik. I upravo njegov mač, njegova pra-snaga jest pomoć u borbi protiv zablude, tame, levijatana. Ili bi možda bilo pravilnije reći da je obrnuto? Da je čovjek njeno sredstvo uz pomoć kojega snaga samu sebe oslobađa ropstva?

A u čijem je ropstvu ta snaga?

U ropstvu zablude.

Zato Ahab svoje oružje krsti u krvi, ne u vodi i ne u ime oca, nego u ima vraga.

Autor je tu rečenicu Ahabova krštenja oružja u ime vraga, ne u ime oca, smatrao motom knjige.

Zvuči kao neki bezbožni, sotonistički obred, ali to se može razumjeti samo imajući na umu da je u pitanju oružje za uništavanje neistine. Nihilizam. Totalna negacija.

Jer istina postoji i nju ne treba graditi. Ne treba je ni braniti. Ona jeste. Ona je jedino što jeste. I Ahabovo je oružje samo oružje protiv svega ostalog.

Ahab ide u svoju bitku naoružan čistom namjerom i dosljednim, nepokolebljivim djelovanjem za koje ni sam nije siguran otkuda mu dolazi poticaj, ali mu je vjeran. On nosi oružje prekaljeno u krvi i gromu. U vlastitom nepovratnom preobražaju, kojeg vodi i dovršava silna snaga poput snage groma. Grom je vatra. Također negacija i ispit istinitosti. U njoj sve gori. Što ne izgori je stvarno.

„Njega - istinski život, duha - ne ranjava oružje, vatra ga ne peče, voda ne kvasi, vjetar ne suši. Ono je nepovredivo, nezapaljivo, neukvasivo, neosušivo, vječito, sveprisutno, postojano, prastaro. Ono se zove neotkriveno, nezamislivo, nepromjenjivo.“
(Krishna, Bhagavad Gita)

Ahabova borba nalik je borbi na Kurukshetri iz Bhagavad Gite. Borbi u kojoj mora nestati što je i tako bilo nestvarno, a ono što je stvarno ni ne može prestati postojati; Kao što Krishna objašnjava Arjuni.

„Duša koja s nepokolebljivim i čvrstim mirom podjednako prihvaća tugu i radost,
živi ne umirući. Ono što jeste ne može prestati postojati, ono što nije ne može postojati. Vidjeti tu istinu znači vidjeti razliku između suštine i oblika, biti i sjene.
Znaj da se život prostire svuda i ne može nigdje i ni na koji način i nikakvim sredstvima biti umanjen, zaustavljen, promijenjen.
Ali prolazni okviri kojima daje sadržaj, koje produhovljava besmrtnim duhom, beskrajnim i beskonačnim, oni nestaju.
Pusti ih neka nestanu, prinče, i bori se!
Onaj koji kaže, da je ubio, kao i onaj koji misli da može biti ubijen, oni ne znaju!
Život ne može ubiti, niti biti ubijen!
Nikada duh nije bio rođen, i nikada duh neće prestati postojati.
Nikada nije bilo vremena da ga nije bilo; kraj i početak su tek snovi!"
(Krishna, Bhagavad Gita)

Unutarnja je to borba velikih razmjera. Ogoljenje do kosti, u kojoj nestaje sloj po sloj iluzije, lažne osobnosti nastale iz prve potrebe za odvojenošću, posebnošću, jedinstvenošću; izgrađivane svime što je išlo u prilog tomu. Svakom refleksijom iskustva kao nečega posebnog, osobnog, „mog“.

Ahab svjedoči o tom procesu razgradnje kada sam za sebe kaže da je samac čovjek na tom svijetu u kojem obitavaju milijuni ljudi, pa opet niti su mu ljudi, niti bogovi susjedi!

Neminovni dio procesa preobrazbe je otuđenje od ljudskosti. To jest od onoga što se obično pod time smatra. Ne samo od takozvanih „nižih“ stvari, nego od oba njena pola, dobra i zla.

Na kraju sve nestaje kao u vrtlogu.

Kako završava priča o Ahabu i Moby Dicku? Baš tako, s vrtlogom.

Mnogi smatraju da je Ahab tragično završio; i cijeli brod i posada - izuzev jednog člana koji priča priču.

Ali Ahab nije doživio neuspjeh. On je bio apsolutno uspješan u svojoj misiji.

Preobrazba je uspjela. Leptir je slobodno poletio.

Knjiga završava u sasvim drugoj atmosferi, nezemaljskog mira, u kojoj više nema borbe, nema divljeg Ahaba, nema levijatana.

Ahabova se smrt ne spominje nigdje eksplicitno.

Ego je nestao, kao što nestaje gusjenica da bi nastao leptir.

I to novo koje je istovremeno i prastaro, otišlo je svom elementu, u područje izvan granica, o kojem se ne može pisati.

Ono pak o čemu se nešto može napisati je napisano. Ono što je uskrsnulo od Ahaba ispričalo je priču, kao da se radi o nekom trećem, o promatraču, nekada sudioniku. To je preživjeli član posade, koji poput bezazlena novorođenčeta plovim smirenim morem i ni divlje ribe, ni ptice ga ne diraju, sam sebe nazivajući siročetom, on koji na početku knjige kaže - zovite me Ismael. Tako nam ostavljajući trag; putopis jednog čovjeka koji je okončao svoju borbu s iluzijom, koji ostaje kao svjedočanstvo, kao putokaz u zemlji bespuća, zemlji preko koje se mora proći do istine.

Tako knjiga Moby Dick može poslužiti onima koji se bliže prototipu čovjeka kakav je bio Ahab; onima koji se mogu prepoznati po tomu što:
  • stoje sami u ovom svijetu, usprkos mnoštvu koje ga nastanjuje;
  • otisnuti od poznate obale plove morem života, nezadovoljni, u nekoj nejasnoj potrazi;
  • sve češće u samoći svoje kabine crtaju mapu kretanja neke neobične nemani, jer ona kao da ruje u njihovoj nutrini oduzimajući im mir i zadovoljstvo, tjerajući ih tako da povuku sve svoje resurse kao za neku buduću borbu na život i smrt;

A i tako što su ponekada zbunjeni ili uplašeni, jer osjećaju kako se u njima podiže vatrena plima nekog praiskonskog impulsa, koja može u svakom trenutku provaliti i tko zna kuda ih odnijeti, izgledajući u očima njihova starog svijeta kao ludost.

Njima priča o Moby Dicku i Ahabu može poslužiti kao poziv da otresu strah koji ih možda sprečava da učine sljedeći korak i idu dalje, dok god ima dalje. Jer, istina nema granica.


Sfingina poruka

Od kad' je svijeta i vijeka, sfinge i čovjeka, misli čovjek da sfinga neku tajnu krije;
od početka vremena, ili još i prije;
Da zagledana u daljinu o slavnoj prošlosti snije; ili pak nešto važno iščekuje?
Možda neko sveto mjesto čuva, neko staro blago, lozinku vječne sreće?
I kada bi on-čovjek to samo doznao i za njega bi sve bilo bolje i drugačije.

A sfinga u svojoj vječnoj jednostavnosti ništa ne krije, ne očekuje, niti snije.
Baš naprotiv. Kao svjetionik usred tame sja, usred sna bdije i
možda samo pomalo začuđena što je skoro nitko ne razumije, poručuje:

Ja ne dijelim život na dobro i loše,
niti na pregrađujem na odjeljke - ljubav, posao, zdravlje.

Ja ne dijelim život na godine, mjesece, tjedne,
niti na bilo koje druge, manje, ili veće vremenske jedinice.
Ne mislim o veličanstvenoj prošlost, niti čekam bolju budućnost.

Ne povlačim linije u pijesku dijeleći sveto od nesvetog, obično od neobičnog.
Ne označavam različita mjesta, različita doba, niti bilo koje druge različite različitosti.
Ne krijem ništa ni lijevo ni desno, ni iznad ni ispod, ni iza ni ispred.
Ne bavim se ni lijepim ni ružnim snovima što poput oblaka plove i rasplinjuju se nad beskrajem života.
Ne idem nigdje.
I kad se smjenjuju kopna i mora, pustinje i oaze, ja ostajem.
Jer jesam.
Živa i budna,
Sada i zauvijek.


Ime koje svakom pristaje

Budi vazda i svuda blago-vjesna.
Uđi u san ljudima i kaži im svoje ime; prođi javom svijeta poput jasnog sna.
Na usnama blage vijesti koju nosiš rastopi se kao hostija.
Jer to je zadatak i sudbina koju sam ti namijenio.
I vrati mi se kao ime koje svakom pristaje.
(V. Krmoptić)

Svaki čovjek ima neko ime.
Ime je simbol njegove osobnosti, posebnosti i njegove zadaće i uloge.
I nosi ga privremeno, dok ne obavi zadaću, dok ne dobije drugu zadaću.
A pravo ime koje ostaje neizgovorljivo, simbol vječne monade, skriveni je izvor koji zrači uvijek u pozadini svakog prolaznog imena i probija se jače ili slabije, u skladu sa svjesnošću onoga koji ga nosi.
Kod onih koji su poistovjećeni sa svojom ulogom i privremenim imenom, to je zračenje pravog imena gotovo neprimjetno.
A kod onih koji su sve svjesniji pravog imena, tog univerzalnog zračenja svjetla, njihova sudbina biva sve više s njime povezana i sve jasnije odražava to pravo ime, proizašlo iz riječi početka.
Ti ljudi onda idu kroz san svijeta, jasni i budni, kao u lucidnom snu.
I ne ostavljaju za sobom traga osim zova i poruke o buđenju.
U ispunjenju te zadaće i sami transmutiraju, alkemijski rastapaju svoje prolazno ime u novo, sačinjeno od vibracije prvobitnog, proizvodeći tako iz sebe hranu za dušu. Za sve duše koje se bude.
Nekada ih se naziva slugama riječi - prvobitne riječi, ili slugama svijeta i čovječanstva.
Njihova je sudbina obnova istine i vječne sadašnjosti u vremenu.
Nakon ispunjenja svoje zadaće oni i sami postaju drugačiji, transfigurirani, novi. Još bliži izvoru, svom pravom imenu koje je tako univerzalno i sveobuhvatno da svakome pristaje.



Istina i ljubav

I can't follow dreams forever, just to see them fall apart...

Ove riječi iz stiha jedne pop pjesme koja se zove This is my life , mogu biti dio nekog uobičajenog konteksta ljubavnog razočarenja. Odnosno uvida u prolaznost i neostvarivost čovjekovih snova o trajnoj sreći i ljubavi. O sukobu između onoga što jeste i onoga što bi htio da jeste. I u tom se kontekstu često čini da istina i ljubav dolaze u sukob. Odnosno ono što se pod ljubavlju smatra. A u tom sukobu, kao i u svakom, jedino je rješenje odabrati istinu.

I riječi navedenog stiha mogle bi ukazivati i na taj izbor. Kao da upravo dolazi do jedne prekretnice. Do jednog – dosta! Na starom raskrižju gdje se presijecaju naizgled razni i različiti putevi, razni i različiti snovi, koji bez izuzetka, prije ili kasnije, završavaju kao slijepe ulice.

Za one koji ne znaju kamo idu, važe riječi kao i za Alisu u zemlji čuda, da je svejedno kojim će putem krenuti. Svi vode do nekog sljedećeg sličnog raskrižja, ako ne do tog istog.

Ali na svakom se raskrižju uvijek krije i jedan putokaz, prema neuglednom puteljku, koji vide i kojim idu samo oni koji su odljubljeni od svega što nije istina.

To su oni koji riječi – ovo je moj život – počinju shvaćati ozbiljno, u smislu propitivanja riječi: život i moj. Jer to je put propitivanja i odbacivanja.

Pa što je stvarno? -Je li ovo stvaran život? -Jesam li ja stvaran? –

Tko je, ili sto je uopće ja?-

Tim putem kreću samo oni koji ne mogu više ići starim putevima na kojima nije bilo istine; samo snovi.

Njihov je novi izbor posljedica stapanja svih želja u jednu želju - da je sretnu - istinu. Da vide stvari kakve jesu. Da budu što uistinu jesu.

Oni se ne ponašaju više predvidivo; ne slijede pravila, ni propise. Oni otkrivaju i ruše lažna ograničenja, slijedeći jedino svoju najveću potrebu – potrebu za istinom. Korak za korakom, brže ili sporije, ali nepovratno. Da li će se taj uski put kojim su krenuli pretvoriti jednom u nešto prekrasno i prostrano, to ne znaju i ne traže da im to netko garantira.

Što je to što ih pokreće i tjera dalje? Je li to neka posebna vrsta zaljubljenosti? Zaljubljenost u istinu? Možda.

Što od nje očekuju? Ništa. Samo istinu.

Oni znaju da od istine ne mogu ništa iznuditi; da se pred njom ne trebaju pretvarati, ni uljepšavati; da od nje ne trebaju, a i ne mogu ništa kriti. Ali isto tako znaju i prihvaćaju da ih istina neće prihvatiti i voljeti takve kakvi jesu, kakvi misle da jesu, nego će ih osloboditi svega toga i ostaviti bez ičega - bez ičega što nije ona sama.

I nakon toga neće više biti nikoga koga će trebati voljeti, a ipak će biti ljubav, kao drugo lice istine. Ljubav i istina, istina i ljubav - dvoje koje je jedno – jedno bez drugoga.

 


Memento mori

„Bez obraćanja pažnje na smrt svaka duhovna praksa će biti neautentična, neprirodna.“
Milarepa


Smrt nije suprotnost životu, kao što se često pogrešno vjeruje. Strah je suprotan životu. Strah od smrti i svega ostalog. Strah ja od ne-ja. Strah iluzije od istine.

Razbistravajuće iskustvo u tom smislu može biti i posjeta groblju.

Dok prolaziš između grobova, ili dok sjediš među njima, um se smiruje i povlači, pažnja se fokusira i stvari dolaze u jasniju perspektivu.

Ako se zadržiš u toj atmosferi pojavljuje se osjećaj kao da sjediš oslonjen o zid ničega, na rubu između vlastita postojanja i nepostojanja. Pitajući se što je od to dvoje stvarnije?

I to pitanje kao da te odbacuje od zida-od-ničega, i vraćaš se, vraćaš izvoru - onomu koji te poslao na put.

Smrt je neupitna činjenica. Ali smrt čega?

Svega onoga što možeš zamisliti da umre i nestane. Svega onoga što si vidio da nestaje.

Ono što može ostati je nešto što nikada nisi vidio, niti možeš zamisliti. To jeste.

To nešto što se ne rađa, niti umire.

Nešto istinito što izranja pri susretu sa smrću.

Kao tijekom posjete groblju. Ili tijekom nekog drugog inicirajućeg iskustva.

Inicijacija znači početak. Ponovno rođenje nakon smrti.

To može biti i neko drugo ekstremno iskustvo, kao ekstremni fizički napor. Ako ga prihvatiš na granici izdržljivosti, bez otpora i poistovjećivanja, tada možeš proći kroz portal pritiska materije i opažati stvari bez ograničavajućeg osjećaja vezanosti. Kao da si već umro.

To je autentična duhovna praksa.

Memento mori – prisjećanje smrti, ili prijateljstvo sa smrću.

Nije morbidno. Prirodno je. Kao penjanje na planinu.

Nakon uloženog napora stižeš na vrh drugačiji nego što si krenuo.

Jasniji, mirniji, lakši i usredotočeniji. Bliži bogu, suncu, smrti i životu.

Postoji jedna planina, a vjerojatno i više njih, na čijem vrhu se nalaze grobnice.

Ova se nalazi u području nekadašnjeg carstva – Komagena. Jednog od carstava koje je bilo i prošlo, u skladu sa sudbinom svih carstava s koordinatama u prostoru i vremenu.

Na vrhu te Nemrut planine pored urušenog tumulusa, nalaze se i raskomadane statue bogova, kraljeva i kraljevskih životinja. Kao ambivalentni simbol prolaznosti i neprolaznosti. Kao simbol čovjeka.

I danas se ljudi penju na tu planinu, rano ujutro prije izlaska sunca da bi svjedočili posebnu prizoru njegova pojavljivanja s vrha planine. Ili da bi pozdravili stare bogove.

To penjanje nije mali fizički napor, u zoru, često po velikom vjetru i hladnoći dok snijeg prekriva dijelove planine.

Teško dišeš, osjećaš bol u plućima i napor srca. Usporavaš i zastaješ.

Ali ako ne odustaneš na kraju si gore, na vrhu, prije svitanja. Spreman dočekati novi dan; U društvu velikog kamenja koje kao da još uvijek svjedoči o nečemu, nekada - što nije mogla sasvim odnijeti struja vremena i proteže se neriješeno sve do sada. I možda na trenutak osjetiš neku bliskost s tim dostojanstvenim glavama bez tijela, nešto zajedničko, skoro kao neku sućut spram trenutne raskomadanosti nečeg nekada velikog i moćnog. I tako ostaneš neko vrijeme u povezujućoj šutnji. Na granici između noći i dana. Kao u nekom sklopljenom savezu između života i smrti, iza koga se krije tajna istinskog života, izvan vremena i prostora.

I kada se vratiš ponovno u toplu i mirisnu dolinu u podnožju planine i možda veselo potrčiš, radujući se novom danu koga si budan dočekao u visinama, prati te taj osjećaj. Kao molba da razotkriješ tajnu. Tajnu iz koje proizlazi i taj predukus slobode koji se upravo širi tvojim bićem, tražeći od tebe da ne staneš na tome, da ideš dalje u njenu razotkrivanju.

Da prođeš kroz vrata straha i smrti, koliko god ih još bilo; da se kroz sve velove iluzije probiješ do istine i uliješ u neprolaznu struju istinski živih i budnih.



Žudnja za sobom

Korijen je i izvor svake žudnje
koju zavaravamo, koječime
i tako nastaje vrijeme, niz pokretnih slika i sve ostalo.
Ali ona ponekada ispliva gutajući vrijeme i sve ostalo
i traži ispunjenje-
Ko sam ja?-Ko sam ja?
I između ta dva pitanja ne možeš nikamo,
između ta dva pitanja nema dovoljno vremena ni prostora da pobjegneš.
Kao da si došao do posljednje stanice i vlak dalje ne vozi
i put dalje ne vodi.
I sada moraš učiniti što još nikada nisi
i moraš biti što još nikada nisi.
Moraš biti kao glumac koji izlazi iz filma, moraš prekoračiti granicu nemogućeg,
učiniti kvantni skok da bi ušao u novi prostor, višu dimenzionalnost.
Moraš prestati postojati da bi nastavio postojati, da bi nastavio putovati
prema istini, praćen tim jednim pitanjem koje se vraća - ko sam ja?
Na koje uvijek moraš i jedino možeš samim sobom odgovoriti, bez ostatka,
da bi poslije svakog odgovora bio manje lažan i bliži nepoznatom odredištu,
koje se odjednom počinje tebi neizbježno bližiti dok ga ne prepoznaš,
i na kraju shvatiš da ga nikada ni napuštao nisi.

 

Susret s anđelom

Na kamenoj klupi pokraj fontane sjedi, ili lebdi malo iznad, svjetlosno biće, kao anđeo, i promatra ljude koji prolaze.

Pogled mu se zaustavlja na ženi koja sjeda na klupu nasuprot njemu, s druge strane fontane.
Žena udiše duboko i sklapa oči u želji za odmorom.
Ubrzo ponovno otvara oči i gleda prolaznike oko sebe.
Neki prolaze sasvim blizu pokraj nje i pogledi im se na kratko susreću.
Troje ljudi, koji izgledaju kao majka, otac i kćerka, prolaze polako držeći se za ruke i djevojka u jednoj ruci drži ružu.
Prati ih pogledom, kao da joj se sviđa prizor.
Zatim nekoliko puta prolaze pokraj nje gore-dolje majka s malom kćerkom koja poskakuje na smiješni dječji način, ne znajući što bi s tom silnom energijom koja je upravo pokreće. Izmamljujući smijeh promatrača.
Tu su i nebrojeni drugi ljudi, različitih rasa i profila prolazeći istom promenadom ne privlačeći posebnu pozornost žene na klupi - koja je privukla pozornost anđela.
Gleda u vodu koja se raspršuje u zraku.
I u djeliću sekunde, kao između dvije kapljice, anđeo hvata njen pogled, i njene misli i osjećaje.
Kakav svijet, kakav teatar…Koji je smisao svega toga? Svega što vidim, osjećam, mislim, radim?
Umorna sam. Ali tko sam ja?
Tko sam ja?...

Možda neobične misli za jednu mladu ženu, ali biće koje je promatra zna da je oblik koji ljudi vide samo vrh sante leda.
Samo sjenka svjetlosne jezgre koja je zajednička svim ljudima i anđelima. On vidi malo više, malo dublje.

U pozadini počinje odzvanjati snažan zvuk zvona.

Ženi ponovno nešto privlači pogled - svečano obučeni par, mlada i mladoženja, slikajući se uz jezero oko fontane.

Lijepo…Žena ih promatra nekoliko trenutaka osjećajući iskonsku čežnju između dva bića suprotnog spola - kakav misterij, odnos između dva bića. Ili je to ipak samo povezivanje dva lika, dvije sjene?
Da li je moguća neka dublja povezanost? Koliko dublja? Povezanost svjetla sa svjetlom? Ali to onda nije dvoje, ni troje, nego samo jedno - bez imena i lika?
I pažnje joj se opet vraća u nutrinu, na isto pitanje – tko sam ja?
Zašto se osjećam drugačije? Dio mene uvijek samo promatra i na neki čudan način osjeća istovremeno pripadnost i nepripadnost svemu ovome.
Zvona još uvijek zvone u pozadini. Čini joj se već jako dugo.
Tko sam ja?
I od samog tog pitanja kao da joj se bistri pogled, kao da se širi nešto iznutra prema van, brišući granice pre sobom. Nešto poput svjetla; I žena primjećuje kako nestaje umor iz njenog uma i tijela.
Možda je ovo posebno mjesto, a možda vrijeme - smiraj dana s početka jeseni. Ili svježina izvora? Ili je pak blizina nečeg vanvremenskog, univerzalnog i sveprisutnog?
I pogled joj se ponovno susreće s pogledom anđela koji je sada pokraj nje na klupi. A iz srca, poput vodoskoka ispred nje, kreće osmjeh, podiže se do usana i očiju, izlazeći van, povezujući u tom bezvremenom trenutku unutrašnje i vanjsko, svjetlo sa svjetlom, vječnost s vječnošću, čovjeka/ženu s anđelom.

----------

Prestaje zvuk zvona u pozadini, žena pogleda na sat - kao da je od nekog značaja u kom su položaju kazaljke - i ustaje s klupe.
Kao da se ništa nije promijenilo, kao da se ništa bitno nije dogodilo. Baš kao i ovo varljivo mjesto, krijući tajnu da je zapravo sve novo, iako izgleda kao staro.
Dok laganim korakom silazi niz stepenice pogledom hvatajući posljednje zrake zalazećeg sunca, svjetlosno biće, kao anđeo, je još uvijek prati pogledom, s nečujnim riječima, koje bi mogle zvučati kao: amen, da, amen.

Princeza i Klaun

Bio jednom jedan Klaun.
Njegov je život bio pun svakojakih iskustava u svakojakim bojama.
Bilo je radosti, smijeha, zaigranosti, ali i tuge i usamljenosti.
Baš kao što i treba biti u životu klauna.

Mogao je Klaun igrati raznorazne uloge, ali tko je on zaista bio?
To je i on htio saznati. Zaista.
I baš kao što treba biti, na svako iskreno pitanje stiže odgovor.

Nakon jednog od njegovih, do-vrha-punim-svega dana,
kada je umoran zaspao, naročit je san usnuo.

Naime, sreo je princezu s neke daleke zvijezde koja je putovala svemirskim prostranstvima.
Takvo novo i neobično iskustvo bilo bi velika radost samo po sebi za Klauna avanturistu, ali ono što je bilo posebno posebno u tom posebnom susretu
je da je kada je pogledao Princezu u oči - vidio svoju dušu.
A to se ne događa svaki dan.
Ni u životu klauna;
Niti u snovima.
To je bilo tako snažno iskustvo,
kao da je eksplodirala velika i sjajna zvijezda u milijardu svjetlosnih komadića.

I on se probudio od te svjetlosne eksplozije.
Nije znao što se dogodilo, niti se mogao sjetiti susreta s Princezom, samo je osjećao svjetlo u srcu i tihe riječi kao izgovorne dragim i poznatim glasom.
Duša mu je ostavila poruku u srcu, glasom Princeze: „Susretni me u Sada!“

I taj zov iz srca, te magične riječi,
postale su kao živi magnet koji ga je sve više i više privlačio u sveti prostor Sada,
na tajanstveni susret sa svjetlom.

Odgovor na njegovo pitanje je pristizao.

I dok je Klaun igrao razne uloge,
njegove su maske postajale sve tanje i tanje,
a Svjetlo svijesti, svjetlo duše iza njih, sve jače i jače.



Geneza za novi milenij

Nekada davno, još puno prije svijeta i vijeka, ako ima smisla govoriti o prije i poslije, postojala je beskonačnost i sadržavala sve beskonačne mogućnosti.

Bilo je to životno polje i igralište beskonačnih bića, kasnije poznatih kao bogovi. I jednom davno, prije takozvanog vremena, neka od tih bića su htjela iskusiti ograničenost. Tko zna kako su uopće došli na tu ideju, ali nije postojalo pravilo koje bi im to onemogućavalo. I nakon puno imaginacije, ili kreacije, ili oboje, stvoriše uz pomoć svojih beskonačnih sposobnosti takav svijet, takvu simulaciju za to novo, nevjerojatno iskustvo.

I tako bi zamišljen, ili stvoren, ili oboje, ogroman, a ipak ograničen prostor ispunjen različitim pulsirajućim radijacijama koje su simulirale mnogostruke svjetove, jedan u drugome, a svi izrastajući iz jedna osnovne ideje. I kao osnovno okruženje bi postavljen predložak svemira s različitim tijelima koja su se kretala i sadržavala opet različita manja tijela različite razine kompleksnosti, koja su međusobno mogla ulaziti u interakcije po bezbrojnim scenarijima. I na tako uređenoj pozornici pojavio se poseban karakter, takozvano čovječanstvo, jedinstveni model realiziran kao mnoštvo pojedinačnih ljudskih bića u beskonačnim sitnim varijacijama.

Pažljivo je razvijan, korak po korak, kako bi mogao predstavljati kreatore same. Bio je kruna njihova stvaranja, jer upravo su putem njega trebali imati direktno iskustvo koje su željeli. I kako su željeli, tako je i bilo.

Igra je dizajnirana u razinama, idući u – takozvanom smjeru prema dolje - razinu po razinu, do krajnje zamislivog ograničenja i odvijala se u sve gušćoj supstanci poslije poznatoj i kao materija; jer beskonačnost nije mogla samo tako - odjednom iskusiti konačnost.

I ta božanska igra je naravno podrazumijevala i drugi dio u - takozvanom smjeru prema gore – natrag, sve do samog izlaska iz simulacije ograničenja. Također korak po korak. Jer igra je bila tako dobro i uvjerljivo dizajnirana da biće, jednom naviknuto na ograničeni način života, nije moglo odjednom skočiti natrag u iskustvo beskonačnosti, koliko god ono bilo jedina realnost. Ili su bar tako bila definirana pravila igre.

I igra je počela.

I igra traje. Ovdje i sada. U svoj svojoj kompleksnosti.

Sa svim svojim sadržajima koje poznajemo i ne poznajemo.

Možemo li se locirati negdje na njenoj skali?

Koji je smjer našeg kretanja u - takozvanom- novom mileniju?

Ne zaokrećemo li upravo smjer kretanja prema „gore“ i „natrag“?

Je li se teško ponovno uspraviti?

Možda. Ali to je naš sljedeći korak. Vjerojatno neizbježan.

Ipak, mi ga moramo napravit! Tako je zamišljeno.

I u neočitovanoj riznici mogućnosti razvoja krije se za nas još mnogo neslućenih koraka.

Još uvijek neraspoznatljivih, prije nego napravimo ovaj sljedeći, ali nema kraja u ogromnoj nevidljivoj punini, koju možemo naslutiti, koja je stvorena samo za nas - da nas uvijek iznova vodi u potpuno nova iskustva; Da širimo svoje ovdje i sada, sve više i sve dalje, dok god ima više i dalje; Dok god ne budemo ponovno stajali u beskonačnosti koja je zauvijek zapisana u našim srcima, kao neuništivi program, nepogrešivo dizajniran da prati ovo veliko putovanje do kraja u beskraju.


 

Iza maske straha

Život mog tijela, priča o ja,
maska je koja se raspada u komade
i mrtvac iza maske uskrsava i ustaje.

Lažno ne može izdržati oštri mač samoispitivanja,
koncentrirano svjetlo duha, koje u žiži uma i srca pali vatru,
u kojoj sve počinje gorjeti – sve strukture laži iz straha građene;
Straha da postoji svijet iznad i izvan;
Straha da je na snazi nemilosrdni zakon koji je izvan;
Bog koji je izvan.
Ko zna koliko star i dubok je sav taj strah?
Strah odvojenosti od bitnoga, od središta;
Strah od beskrajnog kruženja po periferiji besmisla;
Strah od izgubljenosti i napuštenosti u velikom mraku;
Strah koji je oduvijek sprječavao slušanje unutarnjeg glasa i
tjerao na pokoravanje vanjskom u raznim oblicima.
Strah koji je davao prednost neautentičnom nad autentičnom,
tobožnjem nad stvarnim.
Strah koji je ljubav uvijek ostavljao negdje u daljini, u apstrakciji,
u magli, u snovima, mitovima i legendama.
Strah koji je krao slobodnu energiju i skladištio je negdje iza mnogostrukih brava.
Strah koji se mogao svuda provući i svuda ostavljao potomstvo –
malih i velikih strahova, široki spektar fobija, briga i bojazni.
Strah od svega što jeste i nije.
I na kraju strah od kraja i
konačni strah od konačne pobjede tame nad svjetlom.
Hraneći tako sebe samog.
Neprekidno opravdavajući vlastito postojanje,
vješto krijući svoju neopravdanost.
Odjednom, besmislen i neodrživ - gori noćas.

I dio po dio maske izgara;
I vječnu, sputanu stvarnost -
Istinu, Svjetlo, besmrtnu dušu,
i kako god smo to zvali, dok smo još ne znajući masku nosili -
oslobađa.






Bog vremena

„Where oh where did I leave myself today
On the bed, on the chair
Did I send myself away
On a sleepy afternoon
Will I be returning soon“

Little god, P. Griffin

Ako se može govoriti o nekom ljudskom padu to je onda zamjena velikog, pravog i jedinog boga ljubavi, malim, lažnim bogom vremena. Što je imalo neobične posljedice. Univerzalno svjetlo bilo je neprepoznatljivo raspršeno na razne boje. Klanjanje tom bogu značilo je potpuni zaborav sebe zarad pažnje raspršene na praćenje promjena prividnog mnoštva i tobožnje sudjelovanje u tomu. A bog ljubavi, bog vječne svjetlosne prisutnosti, bio je potisnut i zatvoren u dubine srca, u tamu nesvjesnoga.

I s njim i sve stvarno. A zavladalo je nestvarno, mehanizam i automatika, pijesak koji je stalno istjecao, bez jasne svrhe i smisla.

I ljudi su se kretali umjesto u skladu s vrhovnim zakonom svjetla i ljubavi, u skladu s tim mehanizmom u samozaboravu istovremeno čeznući za svime što ih je podsjećalo na zaboravljenog boga u srcu. Za svjetlošću i toplinom sunca, dječjim osmjehom, dragim pogledom, mirisom ruže i cijelim nizom drugih iskustava koja su bila moguća u takvom stanju i kroz koja se kao svjetlo kroz pukotine probijao nagovještaj izgubljenog raja prognanog u neistražene dubine srca.

A bog vremena je znao da te male iskre sjećanja ne smiju potrajati i tjerao ih je stalno dalje, u krug, udarajući takt, od jednog do drugog iskustva u nejasnoj, tragikomičnoj potrazi.

No bog je ipak samo jedan i nitko ga ne može trajno zamijeniti, ma kako dobar plan imao i ma kako se činilo da uspijevao. Tako je bilo i s domišljatim bogom vremena.

Ljudi su se nakon brojnih iskustava počinjali buditi iz njegovog sna obmane - vremena. Jedan po jedan.

Nešto im je postajalo čudno. Pri buđenju se pojavljivao neobičan osjećaj praznine. Nešto kao u stihovima pjesme:

„Gdje sam to danas ostavila sebe,
u krevetu, na stolici, jesam li se nekuda poslala, u pospano poslijepodne?
Hoću li se skoro vratiti?“

Kao da se razbio mali pješčani sat i zarobljeni, beznačajni pijesak misli, strahova, želja, planova, malih i velikih drama rasuo u nepovrat. Ostavljajući slobodno prostranstvo, naizgled prazno. Zapravo prostranstvo nepoznatih, novih mogućnosti.

Kao da je polje vječne svjetlosne prisutnosti proželo srce i otvorilo njegova vrata, povezujući spolja i unutra, omogućujući bogu ljubavi da ponovno stvara svijet.




Život bez prividnih uporišta

Spremnost da ostanemo otvoreni prema onomu što nas plaši slabi naše navike izbjegavanja. Na taj se način vezanost uz ego preispituje i počinje slabiti.
„Mjesta koja vas plaše“, Pema Chödrön


Život je tijek, koji se kreće po valnim zakonitostima. Život je oktava u kojoj svaki ton, svaki val, ima svoje vrhove i doline. Svijetla i tamna mjesta; I ona između. I kao takav čini smislenu cjelinu i kontinuitet. Ništa nije ni ispravno, ni krivo. Sve je takvo kakvo jest i razumijevanje toga svjesnom promatraču omogućava sve svjesnije sudjelovanje u daljem razvoju, prijelaze u više oktave postojanja i zbivanja.

To za čovjeka u svakom ovdje i sada podrazumijeva stalnu promjenu pozicije, odnosno nemanje prividno čvrstog uporišta, to jest ne traženje uporišta ni na jednoj prolaznoj točki vala. Ego je u tom smislu samo zamišljeno neovisno postojanje jedne točke, jednog dijela u valnom kretanju koji je u svojoj biti promjena do ispunjenja ciklusa, pune oktave.
Jedino uporište svega je sam izvor vala, nepokretno vječno svjetlo. Ono je uzrok i cilj, ishod i kraj kretanja. Ono je ljubav, ili božanski izvor iz kojega sve nastaje i komu se sve vraća.

Da bi se njegov plan razvijao i odvijao harmonično u skladu s početnom idejom potrebno je dobrovoljno sukretanje s valnim tijekom.

To jest apsolutna protočnost koja nije moguća ako postoje energetske zapreke, strahom blokirana mjesta. Zato se ta nepristupačna mjesta također moraju osvojiti svjetlom svijesti. Otuda poziv i savjet - idi na mjesta koja te plaše. Jer strah upravo krije tvoj sljedeći korak. Zatvorena čudovišta u ormaru rezervoari su zarobljene energije. Strahom čuvana skladišta uvjerenja, predodžbi, očekivanja – zabluda.

Sukretanje znači bezuvjetnu otvorenost. A bezuvjetna otvorenost znači i u trenutcima ispunjenim osjećajima usamljenosti, straha, tuge i bilo koje kombinacije neugodnih osjećaja ne bježati, ne vraćati se u panici natrag, kao da si vidio uski vatreni obruč ispred sebe. Ne bježati u poznato stanje, znači ne zatvarati se; jer upravo smo tada pred mogućnošću sagorijevanja jednog starog obrasca i rađanja nečeg novog, prelaska u novo stanje. A da se taj vatreni obruč sastoji od imaginarne priče imaginarnog ja, koja se samo uslijed ponavljanja čini stvarnom, to je tek vidljivo nakon susreta s neugodnošću u svjesnoj prisutnosti. Na taj način prolaziš kroz nju kao kroz vatreni obruč koji nestaje. Dovođenje te prisutnosti u sva iskustva je otvaranje zračenju same božanske ljubavi koja postupno sve prožima.
Transcendencija ni jednog stanja nije moguća bez nje, to jest bez svjesnog prolaska kroz njega.

Takvi trenutci, ili razdoblja, se u početku čine kao međuvrijeme između dvije scene u teatru, vrijeme kada se mijenjaju kulise i u kojima ostaješ na samo s prazninom i kaosom. Tada moraš pustiti sjećanje na staro da se slegne ne stvarajući na temelju njega očekivanje onoga što slijedi, ne ispunjavajući tu prazninu čak ni vjerom, ni nadom, pa ni ljubavlju, koje bi bile povezane sa starim. Što više starog zraka izdahneš možeš udahnuti više novog, svježeg. Ako sve izdahneš, sve će biti novo.

Bezuvjetna otvorenost nalik je smrti u tim trenutcima.

I s vremenom, koje se sve manje doživljava kao vrijeme, jer otpor promjeni slabi, a jača svjesna prisutnost koja je veza s nepromjenjivim svjetlom, mijenja se i doživljavanje različitih scena kao i njihove izmjene. Život se doživljava kao puno skladniji ples. Baš zato što se uporište ne traži u valovima, na uzburkanoj površini zbivanja, jer je osviješteno jedino stvarno uporište u dubini postojanja, ispod svih promjena. Korak po korak. Iz iskustva u iskustvo. Nekada u blagom i strpljivom bivanju sa sobom, nekada u odlučnom i nemilosrdnom odsijecanju nepotrebnog. U skladu s impulsom iz nepomične unutarnje tišine, izvorne ljubavi, u kojoj je sadržan cijeli plan, cijela oktava razvoja i vječno uporište života.

Sve što trebaš je u tebi, iako ti uvijek vidiš samo prvi sljedeći korak; koji prije ili kasnije moraš napraviti, ne znajući kako će on točno utjecati na sljedeće.

Ti si kao hodočasnik koji je iz daljine vidio dvorac na stijeni pod oblacima i uputio se prema njemu. Prošao je put dolinom koji vodi do njega, zastao u njegovim velikim vrtovima u podnožju i skoro odustao od penjanja. Ali pogled u visinu ga privlači kao magnet i hodočasnik ipak prilazi stijeni. I sada stoji u samom podnožju među lavljim šapama i gleda strmi i uski put prema gore. Onda spušta pogled i stupa na prvu stepenicu. Kreće prema gore još uvijek ne znajući da je prvi korak i posljednji. Da više nema povratka; Da će možda puno puta zastati, da će mu se zavrtjeti u glavi, da će mu se učiniti da gubi dah i tlo pod nogama, ali da će se popeti do vrha. Ili to možda više nećeš biti isti on?



Život bez ja(stva)

„Ljubav kaže - ja sam sve, a mudrost - ja nisam ništa.“

Ljudski se život obično odvija u uskom opsegu između ove dvije krajnosti.

Dok se ne probije zid, dok se ne dogodi kvantni skok, dok se ne dođe do kapije bez vrata – i prođe.

Nakon puno traganja za tom kapijom, nakon dolaska do zida i stajanja pred zidom, u čekanju da se dogodi čudo, koje prerasta u očaj, u goruću potragu za istinom u kojoj u požaru nestaje sve pred pitanjem što je stvarno? - shvaćaš apsurdnost situacije. Shvaćaš apsurdnost potrage, jer tko je bio taj koji je tražio? Gdje je nestao?

U nevjerojatnom trenutku, shvaćaš da si na drugoj strani.

I što onda? Sve i ništa.

Baterija sa starom energijom obično nije sasvim prazna i prazni se ovisno o sadržaju kojim je bila napunjena; o vrsti energije koja je pokretala lažno ja.

Ono što prati prolazak kroz nevidljiva vrata je privremeno potpuno zaustavljanje uobičajenog toka, nesvjesnog pokrenutog toka pretpostavljenog, odvojenog ja s pričom koja je imala svoj početak u sjećanju na djetinjstvo i izvjestan i istovremeno neprihvatljiv kraj kojem je pokušavala umaći.

Um jednom direktno suočen s činjenicom o nepostojanju ja doživljava energetski šok u kome se zarobljena energija otpušta i kao da se počinje ulijevati i postupno nestajati u nekom većem toku.

Priča o ja ostaje bez uporišta. Misli i osjećaji dobivaju novi zamah, ali bez stare ljepljivosti. Intenziviraju se kroz nova iskustva neka stara slijepa mjesta i energetski rastvaraju. Pojavljuju se i sasvim nove misli i osjećaji. Smjenjuju se osjećaji nelagode i uzbuđenja pred otvorenim nepoznatim prostorom, s osjećajima mira i lakoće zbog napuštanja prividne kontrole života, zbog protoka bez otpora.

Dok se životne aktivnosti odvijaju uobičajenim tokom, nepoznate podzemne struje izbijaju često na površinu danju i noću osvjetljujući i brišući staro, stvarajući nešto sasvim novo. Pred „tvojim“ očima.

Spoznaja da je ja bila samo misao koja se nepažnjom lijepila na sve ostale misli i osjećaje i sva iskustva povezivala u tobožnju cjelinu iz koje je izvirao osjećaj identifikacije sa svim tim iskustvima kontaminirajući iluzijom univerzalni životni tok – je neopisiva.

Sve i ništa dobivaju potpuno drugi smisao s nove referentne točke, koja više nije usidrena u magli misli i osjećaja krivo nazvanih ja.

---------

Skočio si sa litice i ne znaš da li padaš ili letiš, ni kuda te struja života nosi. Lijevo, desno, gore i dolje mijenjaju značenje. Više ne važe isti zakoni. Nesiguran da li si sve ili ništa, ali znaš da si slobodan, to jest da se život konačno može slobodno manifestirati koristeći um i tijelo - glavu, srce i ruke - koje si nekada smatrao svojim. Kakva zabluda, kakve posljedice! Ali misteriozna životna jednadžba je riješena čim si oduzeo ja iz nje. Da, to je više matematika, nego mistika. Nikakve legende, mitovi, ni simboli u njoj ne figuriraju. To znači biti budan i slobodan.

I to nije kraj. To je tek početak.



PROSVJETLJENJE-OSLOBOĐENJE-PROBUĐENJE - danas

„Ovo je tvoj show. Tvoj svemir. Nema nikoga drugog tu, samo ti i ništa nije skriveno od tebe. Na svome si, sam sa sobom. Sve je na raspolaganju da se direktno spozna. Nitko drugi nema što ti treba. Nitko te ne može voditi, povući, pogurati ili nositi.“
Jed McKenna

Danas se sve više prepoznaje jedna struja post-duhovnosti, koju čine ljudi raznih profila, dobi i različite povijesti duhovnog traganja. Nakon godina slijeđenja duhovnih praksi, tradicionalnih ili new age, nakon pripadanja različitim duhovnim grupama, školama i organizacijama počinju uviđati granice vanjske potrage. Neki dugo stoje na toj granici, nezadovoljni, neispunjenih očekivanja, ali još uvijek se držeći za staro i ne otvarajući prostor novomu; Još uvijek ne vjerujući u uzaludnost svega, nadajući se da je prosvjetljenje, ili kako god se to u njihovom zapadno, ili istočno orijentiranom sustavu vjerovanja nazivalo, tu negdje iza prvog, ili drugog ugla. Treba još samo malo strpljenja.

No nekima je dosta vjerovanja i nadanja, maglovitog života u vremenu, koji uvijek nosi teret prošlosti sa sobom, čineći stvarnu promjenu nemogućom, ostavljajući je za budućnost, držeći je zapravo zauvijek na distanci u konceptima. I oni preuzimaju potpunu odgovornost za svoje životno iskustvo.

Toj se struji pridružuje još jedna struja mladih ljudi, bez prethodne duhovne povijesti osim prirodne, iskrene potrage za istinom. Tu se svi spajaju u jednu struju onih koji imaju dovoljno hrabrosti i iskrenosti potražiti istinu, bez obzira na sve. Koji žele razotkriti stvarno stanje stvari bez obzira na posljedice. Svjesno ili nesvjesno osjećajući da nemaju što izgubiti.
U tim se ljudima sakuplja energija uslijed nezadovoljstva, usljed nepodnošljivog osjećaja života u laži i koncentrira poput lasera u jednu točku, jedno pitanje – što je istina?

„Ti koji misliš da si ti (i „ti“ koje misli da je „ti“… itd.) nisi ti. To je samo karakter koji istina iza tebe sanja i tako na kratko stvara. Prosvjetljenje nije u karakteru, ono je u istini iza. Nije pogrešno biti karakter u snu, osim ako tvoj cilj nije buđenje;
u tom slučaju karakter u snu mora biti bez milosti uklonjen.

Ako je pak tvoja želja iskustvo transcendentalnog blaženstva, ili uzvišene ljubavi, ili izmijenjenog stanja svijesti, ili podizanje kundalini, ili kvalifikacija za raj, ili oslobođenje svih bića, ili jednostavno da postaneš najbolja osoba što možeš, onda se možeš radovati! Na pravom si mjestu – u stanju sna, dualističkom svemiru. Ali ako te zanima da raščistiš sve smeće i shvatiš što je istina onda si na krivom mjestu i pred tobom je neugodna borba i nema smisla pretvarati se da je drugačije.“
Jed McKenna

Jednom kada si učinio prvi korak u smjeru raščišćavanju laži, stvari postaju drugačije, krajolik sna se počinje mijenjati. Ulaziš na nepoznat i neosvijetljen teren, ostaješ sam sa sobom, sobom kojeg više ne poznaješ, zapravo i nisi nikada.
Onaj poznati osjećaj koji je pratio ja se mijenja. Kao da gubiš tlo pod nogama. Ali kakvo je to tlo bilo? Tko je bio taj ja?
I kada u potrazi za odgovorom na to pitanje - bez koga više ništa nema smisla niti raduje - odlučiš ustrajati, ne bježati od iskustva života ovdje i sada, nešto se događa.

Ljuska od jajeta se počinje probijati. Vidiš da to što si mislio da jesi - nisi, da to uopće ne postoji.

Tada dobivaš prvi pogled na slobodu, kao na život izvan jajeta. Na veliku prazninu koja nema veze s nekadašnjom usamljenošću zamišljenog, odvojenog postojanja u jajetu. Ne samo zato što vidiš one koji su probili ljusku jajeta i osjećaš duboku rezonanciju s njima, koju slobodno možeš nazvati ljubavlju, nego zato što je istina iza svega toga. I ti znaš iz prve ruke. Ostalo slijedi i razvija se prirodnim tokom, dok um pokušava iznova pojmiti iskustvo koje doživljava.

Iako je istina jednostavna, put njenog otkrivanja je samo za hrabre i iskrene. Za one koji žele iz prve ruke otkriti stanje stvari u svijetu u kome žive. Koji žele vidjeti svojim očima. Ne u smislu materijalne znanosti, nego puno šire, u smislu apsolutne potrage. Sve ili ništa, sada i ovdje, sa svime čime raspolažu;

Radikalno i nemilosrdno često su riječi koje prate ovaj proces. Snažna koncentracija uma, jasno viđenje i uništavanje lažnoga. Može se učiniti da je sve potpuno lišeno srca i svega što se s njime povezuje. Ali to je samo privid. Život i dalje koristi srce, sada puno bolje, kada se ne upliću očekivanja iz stanja sna o tomu kako bi to trebalo biti. Gusjenica ne zna ništa o leptiru dok sama to ne postane. To je unutarnja revolucija, nuklearna reakcija, koja ispremješta sve atome vašeg bića tako da možda izgledate isto, ali to više niste. Stvari se mogu nastaviti odvijati manje ili više uobičajenim tokom, ali promjena koja se dogodila je apsolutna.

Ta jednostavna istina, prenošena stoljećima na razne načine, odijevana različitim svjetonazorima i metodama danas je više nego ikada demistificirana i oslobođena svega suvišnog. Uvid je zaista tu na dohvat ruke, bliži nego ikada, a ono što slijedi poslije jedinstveno je za svakoga.

Sadašnje vrijeme, novi milenij, razdoblje akvarijusa i kako god to nazivali interesantno je doba velike dinamike u komu se svijest sve brže oslobađa iluzije u raznim oblicima i nijansama; pa čak i onoga što joj je nekada služilo kao što su razne organizacije, mitovi, legende, rituali i simboli.

Sve što si vjerovao do sada o svijetu izvana, o vremenu – pogrešno je.
Uvijek, jedino i isključivo radi se o tebi i tvom svijetu, ovdje i sada.
I ako sve to sada rezonira s tobom, fokusiraj se i pogledaj za sebe.
Uloži svu energiju u to. I vidjet ćeš. Nije potrebna vjera. U istinu ne treba vjerovati.

„Nema mjesta raspravi niti mišljenju o tomu što je stvarno, a što lažno.
Razlika je apsolutna: istina postoji; neistina ne.„
Jed McKenna




Košulja sretnog čovjeka

Svima je dobro poznata ta priča.
Kako je kralj tražio najsretnijeg čovjeka na svijetu, jer je dobio informaciju da će sam postati sretan obuče li košulju tog čovjeka.

I nakon mukotrpne potrage, što se odgađa?
Čini se da kralj konačno nalazi traženog čovjeka. Ali?
On nije imao košulju.

Dirljiva i poučna priča?
Jeste je razumjeli?
Da sreća nije prelazna? Da nema recepta za sreću? Da morate biti siromašni da bi bili sretni? Tko zna što sve pada na pamet u vezi s tom pričom.

Ali da bi bilo što razumjeli morate najprije shvati da se uvijek i u svemu radi samo o vama. Da, o vama koji to čitate, gledate. Ovdje i sada. Jer izvan ništa i ne postoji. Samo su misli koje imate o tomu u sada.
To je jasno. Ali idemo korak dalje.
Tko ste vi? Ne mislim na tijelo i njegove funkcije niti na um i misli?
Ne, mislim stvarno, tko ste? Misteriozno više ja, duša, duh…?
Ne, ne mislim na koncepte ili ideje. To su isto samo misli.
Otkuda dolaze? Od nekog drugog, nečeg što ste pročitali, u svakom slučaju to su sada samo misli, pokušaj da se konceptualizira, objasni nejasni osjećaj ja, koji prati životno iskustvo, i sada vaše čitanje. Možda je to trenutno osjećaj neke neugode negdje u tijelu?
Ali gdje ste tu vi? Gdje je tu ja?
To nećete naći ma koliko ga tražili.
Kada kažete „ja“ to je riječ? Što se nalazi iza nje? Misao? Ali da li je sadržaj te misli stvaran? Kada kažete „djed-mraz“ s time je također povezana misao,
koncept o nečemu/nekomu što zapravo ne postoji.
Isto je i s „ja“. Jeste li ikada pokušali vidjeti ga?
Je li vam ikada palo na pamet da provjerite da li postoji glavni lik „vaše“ priče? Da li postoji u stvarnosti?
Sigurno mislite za sebe da vas zanima istina i da se želite osloboditi laži. Inače ne biste ni čitali ovakve tekstove. Ali odakle potiče laž? Možda ste čak već dugo u potrazi za istinom i niste je našli. Pokušajte krenuti od početka.
Da li postojite?
NE!
-------------
Sigurno ste se susreli s idejom o neophodnosti razgradnje, umiranju ega na duhovnom putu. O neophodnosti umiranja da biste se ponovno rodili. Jeste li razumjeli što to znači?
Ili ako ste ljubitelj istočnog učenja, što znače pojmovi advita-nedualnost, budnost, anatta?

Što je ego?
Ego je skup obrazaca, programa, načina reagiranja uma i tijela na podražaje okoline. A sve ono što drži te programe na okupu, glavni operativni sustav je neprovjerena ideja o postojanju sopstva, odvojenog entiteta koji živi svoj život.
Kako je moguće da oko nečega što ne postoji nastane nešto tako složeno?
Nevjerojatno!
To je maya ili iluzija.
Neupitno vjerovantvarni kada se pojavljuju kao i osjeti u tijelu koje izazivaju, ali sadržaj tih misli nije stvaran. On je fiktivan.
Kada um jednom zaista vidi stvarno stanje stvari dolazi do činjeničnog pomaka u svijesti, kvantnog skoka u životnom iskustvu. To oslobođeno stanje može se simbolično nazvati srećom, iako se ne radi o iz ega projiciranom osjećaju za kojim ljudi tragaju.

Kako sada izgleda pojam oslobođenja? Oslobođenja od čega?

Sretan, oslobođen čovjek nema košulju. Nema ja. Ne postoji. Kao ni vi.
Nije ništa više od drugih, niti ima nešto što drugi nemaju. Naprotiv.
Ima manje. Manje vjerovanja. Ne vjeruje neprovjerenim mislima, ne identificira se s oblacima koji prolaze. On je to što jest, sam život. To jest - život jest, to što jest.je u nešto što ne postoji. I ona je stvarna samo dok vjerujete u nju. A vjerujete dok god ne VIDITE da ne postoji. A da bi vidjeli morate prvo POGLEDATI. I to je sve. Pogledati kao što gledate neki obični predmet, bez predrasuda, bez pripisivanja nekih imaginarnih svojstava.

To znači vidjeti stvari onakve kakve jesu. Život, živ, jedan i nepodijeljen.
Shvatiti da iskustvu ne treba subjekt. I da ga ni nema. U to ne trebate vjerovati.
Istina je jednostavna. Zahtijeva samo malo maksimalno iskrene pažnje.
Pogledajte! Što postoji u ovom trenutku?
U ovom trenutku postoji gledanje u tekst koji um interpretira u značenje. Postoji tijelo, postoji disanje, treptanje očiju, pokreti tijela. To je sve jedno veliko iskustvo života, ovdje i sada. Postoje misli koje prolaze jedna za drugom. I one su dio tog iskustva. Ali ja, vi, to ne postoji. To je tek jedna od misli. Čiji sadržaj ne mora biti stvaran. To također ne znači da postoji ja koji (koje) misli te misli. Koji (koje) ih kontrolira.
Pogledajte! To je ključno.
Da li možete kontrolirati misli? Prekinuti ih ili zaustaviti po želji?
NE.
Misli dolaze iz neuhvatljive praznine i nestaju u praznini.
Postoji postojanje, iskustvo života.

To je činjenica.
Istina je ono što ptvarni kada se pojavljuju kao i osjeti u tijelu koje izazivaju, ali sadržaj tih misli nije stvaran. On je fiktivan.
Kada um jednom zaista vidi stvarno stanje stvari dolazi do činjeničnog pomaka u svijesti, kvantnog skoka u životnom iskustvu. To oslobođeno stanje može se simbolično nazvati srećom, iako se ne radi o iz ega projiciranom osjećaju za kojim ljudi tragaju.

Kako sada izgleda pojam oslobođenja? Oslobođenja od čega?

Sretan, oslobođen čovjek nema košulju. Nema ja. Ne postoji. Kao ni vi.
Nije ništa više od drugih, niti ima nešto što drugi nemaju. Naprotiv.
Ima manje. Manje vjerovanja. Ne vjeruje neprovjerenim mislima, ne identificira se s oblacima koji prolaze. On je to što jest, sam život. To jest - život jest, to što jest.ostoji. Uvijek jednako, uvijek isto. Praznina.
Realnost je ono što se pojavljuje u ovdje i sada kao činjenica.
Život je kombinacija stvarnosti i fantazije - imaginacije, iluzije.
Misli i osjećaji su stvarni kada se pojavljuju kao i osjeti u tijelu koje izazivaju, ali sadržaj tih misli nije stvaran. On je fiktivan.
Kada um jednom zaista vidi stvarno stanje stvari dolazi do činjeničnog pomaka u svijesti, kvantnog skoka u životnom iskustvu. To oslobođeno stanje može se simbolično nazvati srećom, iako se ne radi o iz ega projiciranom osjećaju za kojim ljudi tragaju.

Kako sada izgleda pojam oslobođenja? Oslobođenja od čega?

Sretan, oslobođen čovjek nema košulju. Nema ja. Ne postoji. Kao ni vi.
Nije ništa više od drugih, niti ima nešto što drugi nemaju. Naprotiv.
Ima manje. Manje vjerovanja. Ne vjeruje neprovjerenim mislima, ne identificira se s oblacima koji prolaze. On je to što jest, sam život. To jest - život jest, to što jest.




S druge strane života u vremenu

Koliko puta ste u životu negdje žurili?
Koliko puta u toku dana negdje žurite?
Koliko puta ste zakasnili na autobus, vlak, sastanak, posao?

Što ako smo uvijek u svakom trenutku točno tamo gdje trebamo biti?

I onda kada stojimo u prometu, zaglavljeni zbog gužve.
I kada kasnimo na sastanak koji nam je važan?
I kada kasnimo na posljednji vlak toga dana i zadihani gledamo kako odlazi, s kartom u ruci?
I kada propustimo avionski let zbog zastoja u prometu?

Što je najstrašnije u tim našim, ljudskim iskustvima kašnjenja?
Strah?
Od čega?
Od neugodnih posljedica?
Od razvoja stvari u nepoznatom smjeru? Od iznenadnog nalaženja u nepoznatom scenariju.

Žurba i kašnjenje su u svojoj biti pokušaji spajanja stvari koje se na kraju ipak ne uspijevaju spojiti.
Kada ste izborom jedne već eliminirali drugu.

To jest kada ste dobili jedan novčić s njegovim licem ali i naličjem, a htjeli ste dva s licem bez naličja.
I takve situacije mogu biti portali u stvarnost.

Katapult u živo sada i ovdje bez obzira na okolnosti. Bez obzira i na otpor koji pružamo.
One su prekid uobičajene priče u kojoj igramo ulogu, ili kao mali bug-ovi u programu našeg uobičajenog iskustva.
Zato nam pružaju priliku pogledati iza programa, probuditi se usred priče o meni, ja, moje, moram, trebam, ne smijem… i cijelog niza misli koje se pokreću i vrte sve većom brzinom. Oko središta.

Ugroženog ja.
Koje ne postoji.
Samo misli i opažanja, osjeti u tijelu.
I oni čine iskustvo, sada i ovdje. I nema druge nego proći kroz njega.

Dok recimo umoran možda sjediš u nekoj čekaonici kolodvora ili aerodroma, ili pokušavaš riješiti novonastalu situaciju uz pomoć telefona čija baterija je pri kraju, baš kao i tvoja energija.

Ali nešto u tom iskustvu je budno i nedirnuto i ne traži izlaz iz situacije, jer mu se ništa ne događa, ništa više od nekog uprizorenja koje trenutno promatra i u kome je sve upravo onako kako treba biti. Glupo, bolno, neugodno…kako god ti to označavao, ne igra za njega bitnu ulogu. Takvo je kakvo jest.

Ekstremne situacije zato potiču stanje budnosti i naizgled bezizlazne situacije potiču stanje predanosti, predaje zamišljene kontrole života u ruke vrhunskoj inteligenciji samog života, kreatoru programa, scenarija u kojem se odvija „tvoja“ priča. Tu „tvoje“ „ja“ gubi na značaju i ne samo na značaju nego i na stabilnosti i kontinuitetu koji zapravo nikada nisu ni postojali, ali u takvim trenucima dolazi do razbijanja iluzije.

Kada sljedeći put budeš stajao negdje i gledao na sat kako prolaze minute i nepovratno te udaljavaju od nekog zacrtanog cilja, dok raste osjećaj nelagode, razočarenja, straha, pokušaj uhvatiti pruženu ruku budnosti. Diši i usudi se pogledati u prazninu iza paničnih misli i osjećaja. S drugu stranu života, iza vela tobožnje važnosti u prazninu ne-ja, koja u sebi krije lakoću postojanja, usred svih životnih vrtloga događaja, misli, osjećaja. I tvoje pravo ja, ne-ja.



Prava ruža

Ako pogledate sliku gore mogli biste reći da vidite razne objekte - ruže, vazu, grožđe… i pozadinu.

Ali zapravo to je slika - 2D reprezentacija 3D objekata koje je slikar promatrao dok je slikao.

Čemu spominjanje te razlike?

Za svakog koga zanima istina, nevidljivi životni zakoni, metafizika, veoma je važan jasan uvid u način rada uma i njegovu ulogu u doživljavanju aktualnog iskustva - ovdje i sada. Ne nekog mističnog ovdje i sada, nego običnog, baš ovog ovdje sada.

To znači imati jasan uvid u različite kategorije percipiranog, različite razine njegove (ne)stvarnosti jer um je često mutan i nejasan, ne pravi precizne razlike između svojih sadržaja i njihove (ne)realnosti i ne diskriminira informacije koje procesira.

Otuda i potiče potraga za istinom i onim u pozadini svega, koje u biti nije samo po sebi skriveno, već ga magla uma odvaja od direktnog iskustva.

I kao što možete uživati u lijepoj slici i biti njome inspirirani i to su činjenice o trenutnom iskustvu, isto tako mora biti jasno da je to (samo) slika nečega, koju je netko naslikao gledajući stvarne ruže. Koje je mogao dotaći, pomirisati. I mi cijenimo kada netko može napraviti sliku koja je vjerna kopija stvarnosti, onoga što percipiramo u 3D perspektivi. Tim više ako uočimo i neke detalje koje nismo percipirali, koji su nam promakli gledajući direktno u stvarnost. Isto važi i za pisana djela i druge umjetnosti, koje nam pomažu sagledati razne kutove i perspektive života.

To je pomoć koju pružamo jedni drugima u ovom ljudskom iskustvu, i u takozvanoj domeni metafizike i duhovnosti, istražujući sve dublje o čemu se tu/ovdje zapravo radi. Što (nam) se događa i na koji način. Što je stvarno - stvarno, što je imaginacija i fantazija, gdje zapinjemo i gdje se gubimo i što je to sve pomiješano u onomu što nazivamo čovjekom i ljudskim životom. Ili ako samo želimo tragati za izvorima ljudske patnje i najboljim načinima suočavanja s njom, to je put. Prvi smisleni koraci. Svejedno da li smo skloniji duhovnom, znanstvenom ili filozofskom pristupu uvijek je jedan zajednički činilac – ljudskost.

To što smo kao čovjek dio života ovdje i sada. To je nešto što ne možemo poreći, to je struja u kojoj smo se našli i moramo dalje plivati, svjesno ili nesvjesno, poznajući zakonitosti, ili ne.

I kada vidite lijepu i inspirativnu sliku, možda ruže, najbolje što možete poželjeti je vidjeti i pravu stvarnost, pravu ružu, dodirnuti je… pomirisati je.

I to je upravo ono što trebate učiniti. Doslovno pogledati životu u oči, sami za sebe, direktno.

Pogledati kao da nikada prije niste gledali, unutra i izvana i provjeriti da li uistinu postoji granica između to dvoje. Što dijeli izvana i iznutra? Koliko je stvarna ta podjela?

Gdje je početak, a gdje kraj stvari, života, aktualnog iskustva, koje se događa ovdje i sada?

Gdje ste tu vi?

Da li postojite, ili su to samo misli, samo šum rijeke misli koja protječe? „Ja, moje, moram, trebam, želim…“

Rijeke koja teče svojim tokom, ali čiji šum prekriva nešto što zaista postoji, ovdje i sada. Nezamislivo živo.

Obratite pažnju na taj tok misli, priču o „ja“; kako teče njen tok, gdje su mu ivice, koliko su glatke, ili oštre; kako se razvija, kamo ide.

To gledanje, svjedočenje, ili promatranje nije mišljenje, ono je pozadinski uvijek prisutni, tihi tok. Ali to nije neka posebna, niti mistična, ni duhovna sposobnost, već prirodna ljudska karakteristika zamračena i potisnuta nekontroliranim i neprovjerenim mišljenjem, to jest uzimanjem misli i njihova sadržaja za neupitnu stvarnost. Iz kojega se dalje razvijaju ostale komponente svakog životnog iskustva, osjećaji i djelovanja.

Ali ta je istovremeno obična i magična sposobnost još uvijek tu ovdje i sada i ako je ponovno, uvidom u nestvarnost „ja“ priče, iskopate iz ruševina nesvjesnog postojanja i počnete upotrebljavati može vam pouzdano početi govoriti što jeste, a što nije. I korak po korak voditi vaše životno iskustvo prema stvarnomu. Prema susretu sa „stvarnijim ružama“.
 





„Otkupljujem te od zemlje vodom,
od vode vatrom, od vatre zrakom,
od zraka prostorom, od prostora vremenom,
 od vremena vječnošću.
 …
 Sve što imam, dajem za tvoj otkup.” V.K.
 


Tribute to Giordano Bruno
-Tu gdje je lomača gorjela-


Zimsko poslijepodne, sunce upravo zalazi na malom rimskom trgu Campo de' Fiori.
Smeće ostalo od tržnice otežava prilaz jednom od najljepših kipova u vječnom gradu.
Podignut na visokom postolju, ne gleda prema nebu, već dolje prema zemlji, i odiše izrazitom snagom i istovremenom pripadnošću i nepripadnošću onomu što ga okružuje. I ako želite, možete susresti njegov pogled, samo morate podići svoj pogled uvis.

Prije nekoliko stoljeća, sličnog zimskog dana Giordanu Bruni izrečena je smrtna presuda nakon sedam godina tamnice i uskoro je njegovo tijelo spaljeno na tom istom cvjetnom trgu. A odsjaj njegova duha kao da je uhvaćen i otjelotvoren u tom kipu. I onima koji ga po principu rezonancije i univerzalnih vibracijskih zakona mogu osjetiti, privlačniji je od mnoge raskošne kiparske ljepote koja se obilato susreće gotovo u svakom kutu Rima.

Giordano nije ostavio iza sebe neki posebno uobličeni filozofski sustav, niti jednadžbu koja objašnjava neku pojavu u svemiru, neki fizikalni zakon - on je samo mislio „svojom glavom“. I shvatio je neke stvari. I uglavnom zato je bio osuđen.
On se usudio živjeti svoj život, misliti i govoriti ono što je mislio. I pristao je i umrijeti, čini se bez straha. Kakav život, takva i smrt.

Jer i nije renesansa toliko važna zbog obnove nekog svjetonazora i stvaranja nove slike svijeta koja će opet biti zamijenjena nekom novijom, nego je više važna zbog primjera individuacije i oslobađanja uma, odvažnog koraka vraćanja čovjeka čovjeku.

Nisu bitne različite okolnosti, ni povijesno razdoblje, nego ono univerzalno i esencijalno, a to je poruka o slobodi stvaranja vlastitog pogleda na život i autentičnog življenja iz prve ruke, što znači oslobađanja nametnutih kulturnih, vjerskih i znanstvenih obrazaca. Time zrači lik Giordana Brune.

I on je pri tom svom autentičnom životu osim promatranja prirode koristio i bujnu maštu i nije uvijek baš najbolje usklađivao realno i imaginarno, ali usudio se istraživati njegove granice. I on u tom istraživanju širi granice svemira, izbacuje, Zemlju i zemaljskog čovjeka iz središta zarad Sunca, pa onda i samo Sunce miče s božanskog pijedestala i vidi mnoštvo sunaca u bezbrojnim zvijezdama i svemiru daje beskonačnost, dopuštajući mu beskrajne sadržaje i životne oblike. Bez pomoći tehničkih instrumenata osjeća neke istine svemira koje kasnije i promatranja s teleskopima potvrđuju.

Nije li čovjek božanska monada, mikrokozmos koji već sadrži u sebi sve što treba, cjelokupni potencijal svemira?

Inspiriran djelomično starom strujom koju su predstavljali hermetizam, kabala, Platon, Pitagora, te mnogi kasniji mislioci i mistici on prenosi baklju dalje, inspirira dalje.

To je uvijek isti izvor inspiracija i intuicije u svakomu tko osjeća jedinstvo života i usudi se pogledati ispod površine.

Giordano razlikuje zvijezde kao tijela koja imaju svoj vlastiti izvor svjetlosti i planete koje ga nemaju, to jest reflektiraju svjetlost nekog drugog izvora.

Tako je i s ljudima - neki se mogu usporediti sa zvijezdama, a neki s planetima.
Ipak i u planetima se krije vatrena jezgra, duboko skrivena. I što ako planet može postati zvijezda? Ako se ta vatrena jezgra može razbuktati i prosvijetliti planet. Učiniti ga sjajnom zvijezdom kojoj ne treba drugi izvor svjetla, već svijetli sama sebi i drugima kojima je to još potrebno.

Jer planet i zvijezda su sam različite faze istoga, različiti stadiji jednog alkemijskog procesa. Tako je i s čovjekom. Ne u nekom apstraktnom, romantičnom smislu, već konkretno.

Kako svjetlo najjače sja u tami tako je i Giordanov sjaj još više istaknut tamnim okruženjem njegova života i okrutnim krajem.

Naravno za samo svjetlo nema kraja. Ono živi vječno i putuje poput vala gdje god može i širi se kroz koga god može.

Danas je možda smiješno i neshvatljivo da su ljudi nekada bivali osuđivani, jer su tvrdili da je Zemlja okrugla i da se okreće oko Sunca.

Zašto je to bilo uopće toliko bitno? Ljudi su tada naravno prolazili kroz različitu fazu razvoja i osvještavanja i mi ne možemo sa sigurnošću shvatiti sve tadašnje relacija, ali ono što je još uvijek bitno primijetiti je da je otpor koji su nezavisni mislioci izazivali bio zbog odstupanja od nametnutog obrasca mišljenja, od važeće dogme.

I taj je princip još uvijek aktualan samo u malo drugačijem kontekstu.

I nije bit u tomu da su nam neki ljudi nekada davno donijeli istinu, da su se žrtvovali za nju da bismo mi živjeli u svjetlu znanja.

Kao što nikakav Isus nije umro na križu da bi mi bili spašeni.

Tako ni Giordano ni drugi heretici nisu gorjeli na lomači da bi mi živjeli u boljem svijetu.

Oni su samo prototipovi onoga što svatko za sebe na svoj način u svojim okolnostima mora napraviti. Ne teoretski, već konkretno. U skladu sa snagom koja mu je na raspolaganju. Nema potrebe za novim Giordanom, ni Isusom. Samo za uvijek novim istinitim, autentičnim očitovanjima života - ili boga, ako hoćete.

Danas je sve više aktualan holografski model svemira, kao projekcija nekog višeg reda, nešto što samo po sebi nema realnost. Jer i naše iskustvo svijeta postaje sve fluidnije, čini se poput filma, ili sna i ljudska pažnja je sve više usmjerena na „unutra“, to jest na vlastito iskustvo i samopromatranje, pa tako i vrijeme u tom kontekstu dobiva novo značenje. I povijest - ili dobiva novo značenje, ili potpuno gubi značaj.

Kao da su sav prostor i sve vrijeme samo more frekvencija i u trenutku susreta s tim kipom kao da mogu osjetiti hladnoću „piombija“ i vrelinu lomače. I kao da se tako može otkupiti bar djelić te patnje. Osloboditi iz tame još jedan komadić svjetla, sada i ovdje, u obično zimsko popodne 21. stoljeća.

I osjećam prezir prema životu u laži i neznanju. Ne u neznanju o mehanici nebeskih tijela, nego o nečemu mnogo važnijem. O onomu iz čega proizlaze svi modeli i svjetonazori. O samom ishodištu, onoj vječnoj monadi, iskri duha, duši koja sve prožima i budi se sada u ljudima nezaustavljivo i mnogo brže i snažnije nego što je to bilo u njegovo doba. Da, moguće da je sve što je bilo prije dovelo do onoga što je sada. Ako postoje prije i poslije.

I u tom procesu koji je ipak izvan prostora i vremena, ta rezonancija koja sve povezuje, mogla bih je nazvati ljubavlju, povezuje sada na trenutak nešto u meni s tim imenom i likom iz prošlosti koji se i danas izdiže na malom neurednom trgu, kao putokaz ili podsjetnik, kao osvježenje u prolazu. Na putu vječne promjene, preobražaja i razvoja, kojim svjetlo ne napuštajući ovdje i sada prividno putuje, uvijek iznova stvarajući i razarajući sve iz nepojmljive praznine-punine da bi joj se opet vratilo.

„… Sve sto imam dajem za tebe, jer Ja dajem sve za one, kojima sam sve…” V.K.


 


 
Autentičnost i originalnost

“Ništa nije originalno. Kradite od svega što rezonira s vašom inspiracijom ili hrani vašu maštu. Gutajte stare filmove, nove filmove, glazbu, knjige, slike, fotografije, pjesme, snove, nasumične razgovore, arhitekturu, mostove, ulične znakove, drveća, oblake, tijela vode, svjetlosti i sjene.

Izaberite krasti samo ono što direktno govori vašoj duši. Ako to napravite, vaš rad (i krađa) bit će autentični. Autentičnost je neprocjenjiva, originalnost nepostojeća.”

Jim Jarmusch

Što je originalno? Originalno znači izvorno, prvobitno?
Što je prvobitno i izvorno? Što je i gdje je izvor svega?
Nisu li svi ljudi manifestacije samo jedna ideje-čovjeka, ljudskog bića, mikrokozmosa?

Ne potiču li onda i sve ideje kao i svi ljudi iz jednog pra-izvora?
Gdje je tu mjesto za copy-right, ili copy-wrong bilo čega?
Na čemu temeljimo naš sud o tomu što je dobro, a što loše?
Što je ispravno, što nije?
Pa i što je istinito, a što nije?

Gdje je granica? Tko ju povlači?

Nije je lako definirati. Pogledamo li u bilo koje konkretno iskustvo vrlo je maglovito kako određujemo razliku. Istražujemo li dovoljno duboko iza vlastitih osjećaja, predrasuda, vjera i uvjerenja, dolazimo na nepoznati teren, prazninu, ništa.

I ako ne možemo izdržati vraćamo se natrag u stare obrasce mišljenja koji daju osjećaj sigurnosti.

Dok nas nešto opet ne izbaci iz njih, neki neočekivani susret sa stavrnošću, koji ne možemo racionalizacijom strpati u postojeći okvir. I počinjemo tražiti neki novi, malo prostraniji.

Dok ne poželimo riješiti se okvira. Dok se život, prije ili kasnije, ne poželi riješiti ograničenja.

Onda moramo krenuti natrag, ili naprijed, od drveta spoznaje (ako je spoznaja) dobra i zla, prema drvetu života. I na tom putu brišu se stare podjele i granice. To je undo operacija, to jest, proces.

To je novi način života u komu postoji samo osluškivanje vječnog zakona rezonancije na komu počiva svemir. Po komu slijediš ono što rezonira s tobom, s tvojim mikrokozmosom i krećeš se tim putem na kojemu nema prošlosti ni budućnosti, ni umjetne racionalizacije i pokušaja „poboljšanja“ spontanog životnog toka.

Znaš da nema greške i da sve podliježe tom zakonu koji sve drži na okupu. Po komu sva nebeska tijela, mikrokozmosi i makrokozmosi sigurno plove beskrajem. Po komu se sve približava i udaljava, udružuje i razdružuje u vječnom plesu. U komu sve zamislile i nezamislive suprotnosti u konačnom zbroju daju nulu. Vječnu paradoksalnu prazninu- puninu u kojoj sve nestaje da bi opet nastalo.

Znaš da nikada ništa ne postaje dio tvog iskustva ako nema veze s tobom. Slatko i gorko, lijepo i ružno, tiho i bučno.

Tu postupno prestaje rat i počinje mirno istraživanje života u skladu s tokom Tao-a. Proces privlačenja i odbijanja odvija se automatski na periferiji sustava, dok se iz središta širi slobodni prostor u kom počiva neizrecivo.

I tek tu počinje stvarna autentičnost. Biti u skladu s Tao-om znači biti u skladu sa sobom. I obratno.

Inspiracija dolazi iz neočekivanih kutaka i s njom osjećaj radosti što sudjeluješ u toj univerzalnoj struji koja se prostire poput vala, u kojoj nitko ništa ne posjeduje već samo - ako je samo - očituje, dodajući velikom, savršenom tkanju života.

 


Linija života

«Tko bi bio ti bez svoje priče?
Nema priče koja si ti ili koja bi vodila k tebi. Svaka priča vodi od tebe.
Obrni to; razriješi to.
Ti si ono što ostaje od svih priča.
Ti si ono što preostaje kad se priča shvati.»
Byron Katie


Ljudi su poput gospodina Linea, iz crtića La Linea, nacrtane linije oko sjene, lika koji se kreće duž nacrtane linije. Pri tomu nailazi na razne prepreke i žali se zbog njih. Privlači pažnju na sebe, dozivajući kreatora u pomoć.
A zbog prirode karaktera i linije kojim se kreće tu je uvijek opasnost od njenog naglog i iznenadnog završetka.

Zarobljen u svijetu misli čovjek na sličan način provodi život. Ogromna se energija troši na sastavljanje komadića, događaja, životnih očitovanja u kontinuiranu liniju životne priče i zamišljenog karaktera; na takozvano samoodržanje. No koga ili čega? Nije tu u pitanju prirodno biološko preživljavanje organizma, već psihološko preživljavanje karaktera.

Mehanizam se odvija nesvjesno tako da čovjek ni ne zna što se događa, niti kako bi se energija mogla drugačije trošiti. Jer ni nema je obično dovoljno da bi uvidio što se događa. A priča teče dalje svojim tokom.

Ponekada ima lijepe dijelove, gospodin Linea zadovoljno pjevuši duž svoje linije. Ali onda se iznenada nešto nepredviđeno događa i on je iznenađen, uzbuđen, često ljut, frustriran i žali se tvorcu.

Nekada jednostavno ne vidi više nastavak puta ispred sebe.

No svaki kraj, svaki iznenadni događaj, ili prepreka mogu poslužiti za čovjekovo buđenje u i iz životne priče. Prije nego se linija života definitivno završi.

Val šoka, kao energetski udar može biti iskorišten za jasnije viđenje stvari; a to uvijek znači vidjeti da su misli – misli, ne stvarnost. To je početak viđenja stvari kakve jesu; Direktnog opažanja; koje je samo po sebi neutralno i bez-naporno.

Najveća pogreška i ljudi koji okreću svoju pažnju unutra je poistovjećivanje osjećaja života, životnosti, prisutnosti - s mišlju „ja“ i automatskoj interpretaciji postajanja nekog subjekta koji živi život, svoj vlastiti život.

Ali dali je to tako? Ili si samo pričamo priču i zaboravljamo da je to ipak samo priča?

A život jednostavno teče. Bezoblično se očituje u oblicima u skladu s nepoznatim, ipak postojećim ritmičnim planom, uvijek dalje? I da nema i ne može biti ničega izvan njega. Izvan onoga što upravo jeste sada i ovdje.

Scenarij se odvija svojim tokom i nije ga potrebno neprekidno podupirati. Sudbina je karaktera vezana za scenarij. Ali to nismo ni ti ni ja.

Gdje je „ja“ za koje misliš da postoji, koje si ti, kada ne misliš o njemu?

Potraži što je stvarno i kada nema priče.

Što je sada i ovdje stvarno, što čini direktno iskustvo, a ne samo misao o njemu?
 




 
Život izvan suprotnosti = Život u sadašnjem trenutku


Što u životu koji poznajemo nema svoju suprotnost?

Ništa, jer je načelo polarnosti u njegovu temelju.

Ipak, ima nešto, jedan singularitet, kao prapočelo, koje nema svoju suprotnost, svoju zrcalnu sliku.

To je sadašnji trenutak.

On je uvijek jedinstven, nov i neusporediv. I sve što je u njemu je takvo.

Stvari koje nas okružuju - kada mislimo o njima - imaju svoju prošlost i budućnost. Prošlost koja ih prati poput aure, ispletene od svih događaja od ideje do njihove materijalizacije, kao njihov drugi nevidljivi dio - negativ. Tako je i s ljudima, životinjama, biljkama i svime.

Ali sve počinje i završava s mislima (o tome), koje pokreću vremenski tijek, od prošlosti prema budućnosti. U kružnom kretanju nastajanja, razvoja pa nestajanja i umiranja; i tako u beskraj.

Ali sva mistika, gnostika, duhovnost… govore o nekom skrivenom savršenstvu, nekom drugom svijetu u kojemu ti zakoni ne važe; o nekom kraljevstvu nebeskom, kraljevstvu svjetla, nirvani, vječnosti, svijetu ideja i slično; Nečem prvobitnom, stvarnom.

A neupućen čovjek i dalje misli o tome i dalje ne izlazi iz svijeta misli i misli da je to nešto što će doći jednom u vremenu, da će jednom u budućnosti vrijeme i prostor prestati postojati i on će se naći u svijetu vječnog blaženstva iz bajke.
Možda već krajem ove godine?

Bit će prosvijetljen, imat će neko novo, besmrtno, svjetlosno tijelo. Prekrasno!

Naravno, to se neće dogoditi samo od sebe i potrebno je više ili manje truda, ovisno o vrsti učenja. Život postaje potraga za skrivenim blagom.

No zašto je blago u pričama obično skriveno tamo gdje bi mu se najmanje nadali, ispred nosa, u nevjerojatnoj, drskoj blizini tragatelja. Bliže od ruku i nogu…

I čovjek opet misli i ne shvaća, misli da je to neka misteriozna zagonetka, tajanstveni simbol.

Ali stvar je smiješno (ili žalosno) jednostavna i nema veze s duhovnim praksama, grupama, učenjima, ni učiteljima.

Doduše zahtijeva sve. Cijelog čovjeka, to jest, potpunu iskrenost, hrabrost i fokus. Odmah.

I nakon toga nema više bajke. Nema više nikoga. Ono što ostaje ne može se opisati ni zamisliti. Nema poveznice između onog što je bilo i onoga što jeste, osim kao sjećanje na segmente nekog odgledanog, srednje zanimljivog filma.

Dakle, tajna je u sadašnjosti. Običnoj, sada i ovdje.

I ako vam kažu: „Da, dobro je biti svjestan sadašnjeg trenutka, ali ne možemo biti uvijek prisutni u sada.“ Nemojte se olako složiti s time.

Što vas može odvojiti od prisutnosti u sadašnjem trenutku?

Misli o prošlosti i budućnosti?

Ne.

Misli dolaze i prolaze i sastavni su dio sadašnjeg trenutka, kao i s njima povezani osjeti. Kako bi vas misli - ili bilo što - što pripada sadašnjem trenutku moglo od njega odvojiti?

VJEROVANJE u misli je ono što odvaja!

Vjerovanje u stvarnost sadržaja misli je ono što prekida vezu između izvora života i njegovog očitovanja. I manifestira se kao veća ili manja izgubljenost u svijetu misli i fantazija.

Čovjekov je život jedna interferencija onoga što se događa u sadašnjosti i njegove interpretacije, imaginacije.

Sadašnjost uvijek jeste i prisutnost je uvijek prisutna, samo je prekrivaju misli i osjećaji. No oblaci nisu krivi što plove nebom. Ali ako plovite s njima i mislite da nebo ne postoj, ili da povremeno prestaje postojati, onda ste u zabludi.

Misli ne možete kontrolirati.

Ako vam to još nije jasno pokušajte misao presjeći na pola, ili misliti dvije misli odjednom.

Ali nebo je nebo, s oblacima i bez njih, te nema potrebe kontrolirati njihovo kretanje.

Da bi disfunkcionalnost misli i osjećaja pretvorili u funkcionalnost potrebno je oživjeti sposobnost čistog djetinjeg gledanja, jednostavnog, promatranja i postojanja.

Fokus je potreban da bi se zumiralo iskustvo sadašnjeg trenutka i vidjela osnovna činjenica života - da ništa ne postoji odvojeno samo za sebe. Da su misli samo komentari stvarnosti. A iskrenost i hrabrost su potrebni da bi vidjelo da je i „ja“ samo još jedna od njih. I da te raskrinkavanje njene besadržajnosti, ako si voljan nastaviti hodati tim putem, poput Ariadnine niti vodi iz labirinta bezbrojnih uvjerenja i koncepata.

To je put na kome ništa ne dobivaš, a gubiš sve.

Ali što zaista imaš osim ovog sadašnjeg trenutka, ovog sadašnjeg direktnog iskustva?

A on je uvijek savršeno skrojen po tvojoj mjeri. I savršeno se prilagođava tvom opažanju.

I da do kraja svijeta i vijeka pokušavaš nešto postići, nikada nećeš napustiti granice svoga iskustva. I nije neko drugo iskustvo ono što je potrebno, nego produbljenje onoga koje upravo jeste.

Promjena se događa sama od sebe. Proizlazeći iz svjesne prisutnosti. Ne iz misli ili djelovanja.

Prihvaćanjem onoga što jeste. Što ne znači biti mrtav i nepomičan, naprotiv. Krećeš se kada dođe do kretanja i prestaješ se kretati kada kretanje prestane.

Život u sadašnjem trenutku je moguć!

Prelazak iz života u vremenu u život u sadašnjem trenutku može se usporediti s pretvorbom gusjenice u leptira.

Kada se rodi leptir, da li za njega postoji prošlost, da li se sjeća da je bio gusjenica? Ili je jednostavno leptir?

Da li je gusjenica grešna što je gusjenica? Ili sve ima svoje vrijeme, to jest svoju sadašnjost i pravo na postojanje samim tim što postoji?

A postoji samo ono što jest sada i ovdje.

Sve izvan je čista špekulacija.






Koliko duboko može biti sada?

Sada je kao dimenzija dubine koja se proteže u beskonačnost…

Dok su prošlost i budućnost samo misli, sada je sam život. Sasvim druga kategorija.

Kada se god misli povuku u pozadinu i ustupe mjesto čistom opažanju, izranja sada.

Sada je sinonim za svjesnost, prisutnost, slobodan prostor.

Ono je tu i kada misli dolaze; i odlaze. Iza, ispred i između njih.

Jedna od posljedica uvida ne postojanja odvojenog „ja“ je iskustvo sve većeg slobodnog prostora, odnosno sve čistije prisutnosti; u sve većoj mjeri odvijanje aktivnosti bez pratnje misaone interpretacije. Nevjerojatna dubina i tišina usred svakodnevnih aktivnosti. Poput sidra, poput gravitacije koja povlači sve dublje prema nekom dalekom središtu vječnog sada.

Usporavanje misaonog protoka ne donosi umrtvljenost, već naprotiv osjećaj veće živosti i dublje prisutnosti u onomu što jeste, što stalno poput fontane izvire u sada. Bilo radost ili tuga, društvo ili samoća, sve ima istu osnovnu notu života u sada. To znači veće generiranje korisnih misli koje služe aktualnoj manifestaciji života i iščezavanje misli koje ne služe životu; kao što su mnoge misli koje kruže oko imaginarnog „ja“ i svega onoga što nema referentnu točku u stvarnosti.

To je svojevrsno oslobođenje energije, koje rezultira osjećajem oslobođenja i lakoće, predanosti životnom toku. A to otvara i vrata ljubavi; toj jedinstvenoj vibraciji u njenoj jednostavnosti i ljepoti, koja povezuje što treba biti povezano, očituje što treba biti očitovano i prihvaća bez prosuđivanja svako sada, tako ga opet sve više produbljujući.



Oslobođenje duše

Mnogi ljudi osjećaju agoniju, ekstremno nezadovoljstvo i ograničenost života.

Čeznu za nečim „višim“, duhovnim. Imaju nejasan osjećaj da ne žive adekvatno, da nisu u skladu s istinom, s predodžbom o nekom uzvišenijem načinu postojanja. I što god pokušali, kao da im sve, prije ili kasnije, uvijek iznova reflektira vapaj duše koja pati, a oni joj ne znaju pomoći.

I nakon što su često toliko toga pročitali i sakupili puno lijepih riječi i predodžbi o tomu kako bi i što bi trebalo, nezadovoljstvo, nemir i traženje se i daje nastavljaju. Nešto i dalje pati.

No stvari su jednostavne, možda suviše jednostavne.

Ako postoji duša, kao stvarnost iza svih različitih ljudskih koncepata o njoj i ako je želiš pomoći, to jest osloboditi je, najbolje što možeš učiniti je odbaciti vjerovanje u postojanje odvojenog “ja”.

To je ujedno prva i jedina stvar koju možeš učiniti po tom pitanju.

“Ja” i duša ne mogu skupa postojati; i nitko pri tomu ne treba umrijeti, jer “ja” i tako ne postoji osim kao misao, nejasni koncept. I on je upravo krletka koja otežava jasno viđenje i ograničava slobodu.

Da, ne treba odbaciti „ja“, jer tko bi koga trebao odbaciti u toj jednadžbi?

U pitanju je samo vjera u nešto što ne postoji; praznovjerje.

Samo se usudi zagledati u ovdje i sada, i vidjet ćeš.

Istina će te osloboditi; ne tebe, već dušu; Stvarnu, ne-osobnu, duhovnu dušu, kao bezobličnu, vibrirajuću svjetlosnu energiju koja teče, ipak nikada ne napuštajući ovdje i sada.

Duh i duša su sinonimi za slobodni tok i jedinstvenu mnogostruku manifestaciju jednoga života. Ali kada se slobodnom tijeku ispriječe prepreke kristaliziranih privremenih pojava, oslobođenje postaje neophodno.

Život, duh želi se očitovati slobodno, jer je to njegova priroda. I tako će neminovno i biti. Nikakva količina iluzije i pogrešnih uvjerenja to ne može spriječiti. Ali agonija samoobmane može biti tvoja za neko vrijeme.

I ne mora.

Ako si spreman iskreno pogledati unutra, vidjet ćeš. Čak ne treba ni puno vremena da bi se vidjelo. A to bi moglo biti na najbolji način utrošeno vrijeme.

Jer to je najkraći put da provjeriš ideje o bogu, duhu, duši…, o svemu što smatraš vrijednim i konačno odbaciš koncepte i uspostaviš intimni odnos s onim što jest, onkraj koncepata.

Ako si spreman vrata su otvorena.




Proces transmutacije iskustava


Misli vode svoj paralelni život; koristeći čovjekov život i ometajući ispunjenje njegove prave funkcije. Ljudskog iskustva duše.

Živu prisutnost koja se nalazi iza lažne opne „ja“ često su u povijesti nazivali duša. Duhovna duša, neuhvatljiva bit čija tiha, svjetla prisutnost ispunjava prostor između misli. Ona koja je uvijek tu; prije, za vrijeme i poslije, vječna i nepromjenjiva, ona koja jest.

Razlika između misli i onoga što jest opisana je i u sljedećem ulomku teksta Hermesa Trismegista, nazvanog Opomena duši.

„Ti si o dušo jednostavna one su složene.
Ti si oslobođena obmane, one su varljive.
Ti si istinski živa, one istinski život ne posjeduju.
Ti si takva kakva si, one se maskiraju i prikrivaju,
po svojoj prirodi iluzorne, nepostojane i prolazne.“

Općenito, sposobnost mišljenja i iskušavanja pripada duši.

Misli i osjećaji su ono što nastaje poput suptilnih isparenja tijekom iskušavanja, tijekom alkemijskog procesa prerade iskustava u kojemu se duša uvijek ponovno destilira. Dok god ne dođe do potpunog pročišćenja postupak se ponavlja.

Međutim u većini slučajeva kao da je došlo do poremećaja spomenutog mehanizma i misli vrlo često besciljno kruže sukobljavajući se sa stvarnošću, s onim što jest, proizvodeći neugodne, kaotične osjećaje. Tako nastaje patnja za koju se okrivljuje surova stvarnost; Zapravo posljedica iskrivljene percepcije.

Da bi se omogućilo ponovno normalno funkcioniranje spomenutog procesa potrebno je fokusiranom, ali nenapregnutom pažnjom obuhvaćati svako iskustvo. Sve što se događa „izvana“ i „iznutra“. Sada i ovdje.

Tako se proces dovodi ponovno u ravnotežu. Stvarnost i fikcija - koju misli uvijek dodatno stvaraju, umjesto da samo sublimiraju iskustvo - bivaju razdvojeni i dolazi do stalnog usklađenja s trenutnom stvarnošću, od trenutka do trenutka, u jednostavnosti postojanja.

Kada god se pojave neugodni osjećaji, i bez posebnog, očitog povoda, proces se također može primijeniti, obuhvaćajući ih strpljivom pažnjom i blagošću, odvajajući pri tomu same misli, koje uvijek - bilo u prvom planu ili u pozadini - prate takva iskustva i puštajući ih da se rastvaraju, a koncentrirajući se na osjete, kao na primarni, autentični dio iskustva, koji vodi istinskoj transmutaciji.

Tako život postaje laboratorij, alkemijska radionica, u kome se suština uvijek odvaja od perifernog, direktno iskustvo od njegove mentalne interpretacije; Prepoznaju se fini mehanizmi na djelu, sprega misli i osjećaja.

Rezultat su sve veća jasnoća i budnost, to jest svježina i jednostavnost uvijek novog sada.

U suprotnom, ne pružajući dovoljno svjesne pažnje aktualnim iskustvima, ona postaju sve mutnija, besmislenija i napornija, naizgled kompliciranija, jer sama jedinstvena suština – duša - ostaje negdje u prikrajku neprepoznata u kovitlacu misli i osjećaja.

Zato i Hermesovo upozorenje.

„Zato budi budna. Ne zapuštaj svoju istinsku suštinu koja je jednostavna, istinska i visoko dostojanstvena.“

Hermes Trismegistos (Opomena duši)
 




Vrste misli i stanja svijesti

Postoji više vrsta misli koje se mogu podijeliti u tri glavne grupe.

Praktične misli koje se odnose na fizički aspekt stvarnosti, koje nakon što obave svoju funkciju koordinacije akcije odlaze.

Zatim misli koje bi se mogle nazvati „duhovnima“, to jest, misli koje dolaze iz nepoznatog donoseći nešto novo, misli koje se bave propitivanjem što je stvarno, koje imaju meditativnu/kontemplativnu vibraciju. Tu spadaju kreativne misli, povezane s intuicijom i inspiracijom, koje vode uvidima i stvaranju nečeg novog. Može se raditi o umjetničkim ili znanstvenim djelima, ali i puno šire od toga.

I postoje misli koje nemaju ni praktičnu, svakodnevnu funkciju, niti vode istini ili stvaranju nečeg novog.

Tu spadaju sve vrste osuđivanja i takozvano dnevno sanjarenje, ili „wishful thinking“.

One se mogu javiti na prijelazu iz jedne od gore spomenutih kategorija misli, kada čovjek pokušava preraditi neko iskustvo, ali nespreman zagledati se dublje u nutrinu i prihvatiti iskustva bez dodatnih interpretacija, gubi kompas i ulazi u vode ovakvih misli.

Ta treća vrsta misli je najvažnija za tragatelja za istinom, jer upravo u njima se krije prividna udaljenost između onoga koji traži i traženoga.

Suptilno i uobičajeno sanjarenje o nečemu drugom od onoga što trenutno jeste je postalo automatski mehanizam, koji se nesvjesno uključuje i smatra se normalnim, nebitnim dnevnim sadržajem. Samo kada se radi o mislima kritike, ili nekim takozvanim negativnim osjećanjima kod tragatelja se pali alarm, signalizacija da je negdje krivo skrenuo. No, radi se o suštinski istoj vrsti misli.

Jer nije bit u razvrstavanju „dobrih“ i „loših“ misli i osjećaja, nego u istinitosti, svjesnosti, budnosti; viđenju onoga što jeste, kako jeste.

Zato je vrijedno obratiti pažnju na sve misli, na njihovu funkciju, na njihov doprinos općem životu. S većom budnošću i manjom identifikacijom s mislima, moguća su naravno suptilnija razlikovanja misli i provođenja mentalne higijene koja stanje svijesti održava bistrim i mirnim.

Pod tragateljem za istinom se već podrazumijeva stanje svijesti u kome je identifikacija, njeno težište, pomaknuto s grubo materijalne razine, na finotvarnu razinu misli i osjećaja i na njihovo promatranje i pokušaje razidentifikacije i s tim područjem.

U toj fazi, stanju svijesti, prihvaćanje i iskrenost spram vlastitog iskustva, shvaćajući neosobnost svih misli, je ključ provođenja procesa i produbljivanja uvida, koji inače lako može skrenuti u samoosuđivanje i nastavak zaplitanja u misli.




Zašto se nisi (prije) probudio

(U slučaju da si čuo za to i nisi bio tako duboko u snu, potpuno suživljen s ulogom, ne sluteći mogućnost probuđenja.)


Očekivao si da se dogodi nešto posebno.
Očekivao si to izvana.
I u mnogim slučajevima nisi ni bio svjestan da gledaš vani,
da tražiš odgovore vani umjesto unutra.

Jer kada jednom zaista pogledaš unutra neizbježno se stvar razvija dalje u smjeru probuđenja.
Nikada nisi zaista sjeo i pogledao s iskrenim interesom u ono što jeste.
Nikada probuđenju nisi dozvolio da se dogodi i odvije.
Htio si promjenu; Nešto drugo, bolje.
Molio si se, „meditirao“, mislio, pjevao o probuđenju…;
Htio se prespojiti negdje drugdje, imati „viši“ „duhovniji“ identitet.

Čitao si i slušao o iskustvima drugih, nikada ne cijeneći dovoljno ovo – aktualno iskustvo.
Ipak, nikada nije bilo, niti će biti išta važnije od „tvoga“ sada i ovdje. Od njegovog iskrenog prihvaćanja i onoga što se iz toga razvija.

Iako se činilo nevažnim i irelevantnim. Ali tko je to rekao?

Nemoj bježati ako želiš istinu. I tako nemaš kuda otići.
Samo ostani s ovim što jest.
Misliš da nije stvarno?
Što je stvarno? Jesi li ti stvaran?
Ostani s tim.
Što znaš izvan svake sumnje?
Nađi to i ostani s tim.
Svjetlo te sigurnosti će razotkriti i sve ostalo, onakvim kakvo jest.
 



Digni me!

Naziv je slatke, pjevljive pjesmice G. Karana.

Tekst pjesme odličan je primjer očekivanja spasa, sreće, ljubavi izvana, iz partnerskog odnosa.

Jedna od najzavodljivijih iluzija koja se odlično koristi i provlači od manje ili više banalnih pjesama, romantičnih filmova i ljubavnih romana do sofisticiranog soul-mate ideala za kojim mnogi otvoreno ili skriveno čeznu. Jedan od najvećih eona u napadu na čovječanstvo. Jedna od najpopularnijih mrkvi na štapu.

Ta potraga za drugim često je posljednji bastion iluzije da nam može pomoći nešto izvan nas; Da nas nešto izvana može upotpuniti, dati smisao, sigurnost, pružiti pažnju, osjećaj bezuvjetne prihvaćenosti i tople, srdačne bliskosti.

Bez daljnjega da partnerstvo može biti lijepo i vrlo duboko iskustvo, inače ne bi ni bilo tako traženo; No partnerstvo kao nešto za čime se traga, nešto što se priželjkuje, kao i sve drugo što nije činjenica sada i ovdje je samo smetnja i odliv energije.

Bilo da se radi o žalu za prošlim ili iščekivanju budućeg, sve što inicira brojne misli nabijene emocijama je energetski gubitak, koji onemogućava puno očitovanje života sada i ovdje i zapravo samo ispunjenje za kojim se traga.

I zato nema se što reći na početni stih pjesme:

Dosta je bilo tuge,
ostavi sve,
dosadne drame duge.

Baš tako, let go. Odustani od tuge, ali i od potrage za srećom; One su dvije strane istog novčića. Odustani od svih drama, svih izmišljenih priča. Jer priča je uvijek samo priča, nikada stvarnost. I kada je temeljena na konkretnim činjenicama, one su uvijek povezane jednim dijelom koji ne pripada stvarnosti, već imaginaciji.

Možda je i ovo točno:

Nikome nije lako,
ljulja se svijet.
I sasvim logično, možda je prisutna, bar s vremena na vrijeme želja:
zato te trebam jako,
digni me, digni me.
Kao neka vrsta poziva u pomoć, za spasiteljem, spasiteljicom u romantičnom, ili duhovnom kontekstu.
Zvuči dobro; kao strastvena molitva; ali i nedostatak razumijevanja.

Zato, ako je tvoje iskustvo sada s tužne strane novčića, nemoj misliti da ti išta izvan tebe može pomoći.
Sve „izvan“ je samo kratkotrajna utjeha i odlaganje neminovnoga, onoga što nitko drugi ne može za tebe učiniti.

Tko je na kraju taj koga bi trebalo podignuti iz potištenosti, nezadovoljstva ili nekog sličnog neželjenog stanja?
Nema ga. Nikada ga nije ni bilo; izvan misli.

Misao, želja, akcija je ono što stvara subjekta koji izvodi akciju usmjerenu ka drugom kraju cilju. Ali i subjekt i njegov cilj su podjednako iluzorni, dva privremeno stvorena pola, bez postojanja neovisnog o toj akciji, misli, želji. Maja, velika iluzija na djelu.

Sam proces stvaranja imaginarnog lika i njegova potraga za srećom troše ogromne količine energije. Sve dok se pogled ne baci unutra, uvidi mehanizam i zacijele energetske rupe.

Tada se doživljava sloboda, obnova, zbog ponovnog povratka rasute energije svom izvoru u središtu života, u sada i ovdje.

Iako osjećaji u početku sugeriraju drugačije, to su samo osjećaji! Energetski manjkovi i blokade, koji se mogu i fizički osjetiti. Sva ta neintegrirana iskustva iz djetinjstva, prošlih života, od početka svijeta i vijeka, kad god; Sve ono čemu nije poklonjena dovoljna, dobrovoljna pažnja u sada i ovdje jedina su prepreka i zapravo put i portal prolaska u slobodu. Jer sad i ovdje milostivo još uvijek traje i pruža mogućnost reintegracije. I tako je svaka prepreka samo prividna prepreka, jer iskreno suočavanje bez straha, obraćanje pažnje s ljubavlju i željom za razumijevanjem bez manipulacije, može je zauvijek raspršiti kao vjetar maslačak.

A ono što ostaje u stanju je ljubavi i cjelovito. Može je i dati i primiti - propustiti - na jedinstven način.
I zato je šteta gubiti vrijeme očekujući ljubav izvana, umjesto istražiti zablude, pogledati u oči svim „kerberima“ koji čuvaju pragove i tajne odaje velike iluzije i osloboditi još jedan jedinstveni način na koji se ljubav može manifestirati.

Dok svi očekuju ljubav izvana, jasno je da se takva bilanca ne može zatvoriti. Neko je mora i pružati. Ali ako pogledaš unutra vidjet ćeš da ne samo da ti ne može ništa izvana pomoći i dati ljubav, nego ni ne treba. NE TREBA. Jer unutra se nalazi dubok izvor onoga za čime tragaš.

Tako bi, malo po malo, napajajući se iz tog izvora svijet obavijen raznim eonima koji crpe ljudsku energiju zaista mogao napušten propasti i ostaviti slobodan prostor i vedro nebo za neko novo očitovanje života u kojima svjetlost i ljubav neće biti ideali i teško dostupna roba, već činjenice, koje se možda ni neće tako, ni nikako zvati.

Do tada,
s Ljubavlju.


Sokratova tri sita

Postoji poznata priča o starom, mudrom Sokratu i tri sita.

Kada je jednom prilikom neki čovjek prišao Sokratu sav uzbuđen da mu ispriča nešto o njegovu prijatelju Sokrat ga je zaustavio i postavljao mu redom tri pitanja, kao tri testa da se vidi je li stvar vrijedna pažnje.

1. Da li je istinito?
2. Da li dobro?
3. Da li je neophodno/korisno?

I ta je tri pitanja on nazvao tri sita kroz koja treba propustiti svaku priču, prije nego je se ispriča.

Budući da je Sokrat u spomenutoj priči našao da je odgovor na sva tri pitanja bio „ne“, sa smijehom je samo rekao čovjeku: „ako priča nije ni istinita, ni dobra, ni neophodna, zaboravi je i nemoj me s njom zamarati.“

Ali ova tri sita imaju svoju primjenu i vrijednost i u jednom unutarnjem kontekstu ispitivanja misli. Misli prolaze cijelo vrijeme našom sviješću i ponekada ostavljaju razorne posljedice, ako već ne samo nepotrebni gubitak energije.

One nam pričaju neku priču, ponekada baš poput čovjeka koji je prišao Sokratu s velikim uzbuđenjem da ispričaju svoju priču. Ali istovremeno, baš kao i u priči, ono što govore često nije ni točno, ni dobro, ni neophodno.

Najprije je neophodno znati da se misli mogu dovoditi u pitanje. Da ih se ne mora bespogovorno slušati. Mi nismo misli, niti su one naše vlasništvo.

Nisu ni neprijatelji. One su tu, kao dio ljudskog iskustva i mogu biti dobri prijatelji ako se pravilno razumiju.
One dolaze s bezdimenzionalnog mjesta u univerzalnom umu, ili inteligenciji i rasplinjuju se u ogromnom oceanu energije i informacija, vraćajući se kao i sve svomu izvoru. One su alat u kreiranju svjetova i evoluiraju skupa s cijelim životom.

Svjesnim razlučivanjem između korisnih i beskorisnih misli pomažemo opću evoluciju.

Zato, kada god se pojavi neki neugodni osjećaj, obrati pažnju na misli. To je signal. Obrati pažnju kako je aktualno iskustvo pod utjecajem bezuvjetne vjere u priču koju misli prenose. Ispitaj ih, propusti ih kroz sito, pozdravi i otpusti.
Nema potrebe za borbom. Ona samo dalje podvaja um i srce. Jednostavno primjeni svjesnost, u jedinstvu srca i uma.
Što se um i srce više navikavaju optimalnoj suradnji odgovarajuća akcija se spontano javlja. To još više otvara i um i srce, iskustvo je sve svjetlije i misli se lakše filtriraju već prije nego i nastanu zbunjujući i teški osjećaji. Prakticiranjem se stvara neka vrsta pozitivne povratne sprege.

Primijeni staru Sokratovu mudrost ovdje i sada, na svoj odnos s mislima. Vidi da li je priča koju ti govore istinita, dobra, neophodna. Ako nije, ili ako nisi siguran, nasmiješi se poput Sokrata, nastavi svojim putem, a misli pusti neka otplove dalje.

A one misli koje prođu test tri sita pusti da stvaraju novi svijet.
 


Vjera, nada i ljubav

Vjera, nada i ljubav su (još uvijek) duboko utisnuti pojmovi u čovjekovoj svijesti, pogotovo u zapadnom kršćanskom svijetu, bez obzira da li je netko u direktnoj vezi s kršćanstvom kao religijom, ili ne.

Stoga se vrijedi pozabaviti njima i vidjeti imaju li dublji značaj u smislu spoznaje i duhovne evolucije ljudskog bića, ili su tek programi za kontrolu mišljenja i ljudskog ponašanja.

Vjera – vjera u boga, vjera u drugog čovjeka, vjera u život, vjera u…

Odakle potiču sve ove vrste vjere?

Imaju li nešto zajedničko?
Baziranje na krivoj pretpostavci postojanja malog, nesigurnog ja koje živi u neznanju i nesigurnosti, izgubljen usred iluzije vremena?

Nada – nada u nešto novo, bolje, svjetlije, ljepše… Za koga? Za nekoga kome to sve očito nedostaje.

I kao vrhunac svega – ljubav. Kao kruna svih želja, glavna nedostajuća, magična supstanca života.

Kako i zašto uopće život tolikog manjka, tame i nesigurnosti?

Polazišna točka percepcije je uvijek mali ja-svijet. Potpuno zamagljen mislima i osjećajima, iznutra i izvana nametnutim identifikacijama. I u trenutku povremenog ili čestog očaja uslijed tmurne situacije - pojavljuju se vjera, nada i ljubav. Kao lijepa obećanja. Kao signali u noći ali uglavnom bez jasnog izvora i vidljivog smjera kamo treba krenuti.

Ali što ako vidimo da nema nikoga u središtu tog malog svijeta?!

Da je mali centralni „ja“ zamišljen, izmišljen, branjen i hranjen iluzijama.

Da ne treba umrijeti, niti treba bolji život, ni vjeru, ni nadu. I da mu prava ljubav o kojoj mašta nije dostupna, niti će ikada biti, ni uz svu vjeru i nadu? I sve to iz tako jednostavnog razloga.

Dakle, trebaju li nam zaista vjera, nada i ljubav?

Ili je dovoljno da se probudimo i nastavimo budni dalje putem?

Putem raščišćavanja magle iluzija; magle vremena - očekivanja, prisjećanja i iščekivanja. Tu se onda možda i pojavljuje neka viša oktava ove trijade, koja ima drugačiju vibraciju i potpuno je u sebi zatvorena. Ne očekuje ništa izvana i ne ostavlja prostora da bude upotrijebljena za manipuliranje i zarobljavanje; Već je to jedan sklad života s duhom, s vodećim evolutivnim principom koji se osjeća kao sve veća sloboda i svjetlo i taj osjećaj u procesu razvoja može biti –možda - opisan tim riječima. Ali i ne treba, ne mora.
 


 
Paradoks suprotnosti

Sve u svemiru potječe is sebi suprotnog pola, nikada iz istog. To je univerzalni princip povezan s principom dualnosti kao principom stvaranja svega iz jednoga.
I kao što svjetlost i toplina sunca nastaju iz hladnoće i tame prostora, tako je i čovjek proces preobrazbe tame u svjetlost. Čovjek ne postaje prosvijetljen, čovjek jest proces prosvjetljenja.

Ako pretpostavite da ste nešto, da postojite kao ovo ili ono, odmah je tu neminovan i drugi pol nepostojanja, smrti i prestanka postojanja.

Ali ako zastanete, poslušate i pogledate, stvorit će se pukotina kroz koju će u tamu ući zrak svjetla. I što više zastajete i u tišini slušate i gledate unutra, vidjet ćete da ne postojite, sve dublje i dublje i da se istovremeno ta praznina otvara sve više i više u puninu i potencijal svega; U skladu s univerzalnim zakonom balansa suprotnosti.

Jer budući da sve potječe iz jednoga, zatvorenog u sebe, koji je istovremeno punina i praznina, to zbroj svega stvorenoga uvijek mora odgovarati božanskoj nuli.

Zato ako izgubite svoje (uistinu nepostojeće) „ja“ u sve-miru postojanja cijeli će svemir proteći kroz vas tražeći svoj novi, jedinstveni izražaj. Jer tijelo i um jesu fokusne točke jednog života/svijesti, individualni intepreteri njegovog univerzalnog izražaja.





Svjesnost svjesnosti (Ili awareness watching awareness)

Strah od gubljenja poznatog od pamtivijeka čovjeka drže u zarobljeništvu. To je vrlo moćan strah. Stoga je želja za održanjem ega, iluzije o postojanju odvojenog ja, bilijun puta veća od želje za okončanjem ove iluzije. I kod onih koji proučavaju, razmišljaju i raspravljaju o duhovnim temama.

Stoga postojanje direktne metode (ili direktnih metoda) brzog i radikalnog okončanja ego iluzije ostaje nezamijećeno ili neshvaćeno, to jest nebitno, dok god se u čovjeku ne probudi istinska, dovoljno snažna želja za oslobođenjem. Ali postoje tekstovi i metode koji mogu pomoći jačanju te želje kada je jednom probuđena.

Pretvaranje da ta želja već postoji iako zapravo ne postoji, dok god je tu strah od napuštanja poznatog, ne pomaže buđenju stvarne želje za konačnim oslobođenjem. Tu jedino pomaže apsolutna iskrenost prema sebi.

Kada je ta želja jednom donekle razvijena, rješenje za potpuno ukidanje straha od napuštanja poznatog (koncepta odvojenog ja, kao tijela koje živi, misli i kreće se u svijetu odvojenih objekata) je okretanje pažnje unutra; postupni prestanak gledanja van u svijet tijela i misli i okretanje pažnje prema samoj svjesnosti, aktualnoj prisutnosti. Okretanje svjesnosti k svjesnosti. Okretanje svjesnosti svome izvoru, sebi samoj. Strah se raspršuje s iskustvom. Kako se pojavljuje i razvija osjećaj vječnog života, vječne prisutnosti iznutra strah od gubitka onoga što se prethodno zvalo životom nestaje. Jer se uviđa snolikost i iluzornost onoga što se smatralo stvarnim.

Mišljenje tu ne pomaže. Ono se jednostavno zaobilazi u prakticiranju okretanja svjesnosti unutra. Misli ostaju spolja. Mora se osjetiti iznutra beskonačnost, kontinuitet i nedjeljivost života i svijesti. Vraćajući se uvijek iznova svjesnosti, ako je probuđena dovoljno jaka želja za oslobođenjem, taj osjećaj se počinje brzo razvijati. Ujedno dalje raste želje za potpunim obitavanjem u prirodnom stanju čiste svjesnosti brišući želju za imaginarnom egzistencijom.

Na početku tek suptilni osjećaj brzo prerasta u stvarnost. Taj suptilni osjećaj se javlja već nakon kratkog vremena provedenog u usmjerenju prema unutra, prema svjesnosti svijesti. Ali zbog duge i često snažne navike gledanja vani i nazivanja sna stvarnošću, dobro je nakon prvih uvida u realnost istinskog bića nastaviti ovo gledanje unutra.

„Poznavanje istinske prirode znači postojanje bez tuge, patnje, bolesti i smrti. To je kao mijenjanje ograničene iluzije za beskonačnu svjesnost, život, ljubav, blaženstvo, mir.“

S vremenom, ili već odmah na početku ovog pristupa, razvija se ljubav prema ovoj čistoj svjesnosti, počinje se osjećati duboko, intimno jedinstvo s njom do nestanka “ja” i ostajanja same svjesnosti.

To bivanje, ta svjesnost je vječni život, nirvana, tao, kraljevstvu u nutrini.

Čista svjesnost je potpuno transparentna. U njoj nema misli, nema tijela, svijeta ni svemira.

Iako prazna od svega ovoga, ona je puna punina, savršena, svjesna, zračeća.

Više o direktnom putu i awareness watching awareness metodi na: http://www.albigen.com/uarelove/




Svjetleća praznina


Dok sjediš i sjediš u tišini nastojeći proniknuti u prirodu uma, percepcije, stvarnosti i iluzije, iznenada zasvijetli ili gotovo zabljesne praznina, kao neopisiva istina; Kao negacija oblika, formi, linija razdvajanja.

Ostavljajući iza nešto kao stihove:

„Najzad se ruke uhvate za trbuh
Da trbuh od smeha ne pukne
Kad tamo trbuha nema

Jedna se ruka jedva podigne
Da hladan znoj s čela obriše
Ni čela nema

Druga se ruka maši za srce
Da srce iz grudi ne iskoči
Nema ni srca

Ruke obe padnu
Besposlene padnu u krilo
Ni krila nema

Na jedan dlan sad kiša pada
Iz drugog dlana trava raste
Šta da ti pričam.“
Vasko Popa - POSLE IGRE

 


Oslobađanje


Tvoje prirodno stanje je sloboda. Tvoj dom je tišina svjetla. Nikada ga nisi napustio, nikada to što je slobodno nije bilo niti moglo biti zarobljeno.

“Ja” je misao koja se projicira u umu i prividno stvara stanje odvojenosti u čistoj svijesti. Iz trenutka u trenutak, tkajući iluziju kontinuiteta odvojenog bića, jastva. Što češće um prepoznaje fikciju češće se vraća prvobitnom, nezamućenom stanju, dok jednom ne prestane projekcija iluzije.

Tada je poput oceana bez valova, miran bez diskriminirajućih misli.

A svijest je poput svjetiljke u noći bez vjetra, jasna, sjajna i postojana.

Prepoznaj pravu prirodu stvari.

Ostavi brige i sumnje, ostani tih i uravnotežen. U prirodnom stanju svijesti i uma.

Nježno i lagano opažaj sve pojave bez otpora ili posebnog interesa.

Neka svjesna pažnja ostane otvorena obuhvaćajući jednako sve.

Vidi kako se sve što se pojavljuje samo od sebe oslobađa i rastače u praznini. Ništa ne postoji trajno, niti samo za sebe.

Sve postoji samo onda dok postoje uvjeti za to i prestaje s njihovim prestankom. Iz trena u tren.

Ne postoje odvojeni subjekti niti objekti. Postoji samo postojanje bez fiksne jezgre, bez odvojene samostalne biti, vječno živo, svjetleće i prazno.


 
Svjetlo i tama: Ego i oslobođenje

Ego je oblik koncentracije, kontrakcije, procesa u kome se pažnja fokusira i izdvaja nešto na račun svega ostalog. Tu se ne radi samo o mislima nego i osjećaju odvojenog jastva iz kojega proizlaze dalje ostale kontrakcije i ograničenja. Ego je ta prva, osnovna kontrakcija iz koje proizlaze sva ostala ograničenja. Ali ego nije zasebni entitet, već aktivnost. Aktivnost izdvajanja, izbjegavanja, ograničenja.

Svaka misao, sve što stvara oblik sve što se pojavljuje kao oblik proizvedeno je koncentracijom ili kontrakcijom. Korijen svega toga se naziva "ego", ali se zapravo radi o bezbrojnim oblicima nesvjesne kontrakcije. Nesvjesna kontrakcija stvara odvojenost koja se manifestira kao identifikacija ili osjećaj odvojenosti. Istinskom duhovnošću bi se moglo nazvati neutralno razumijevanje ovog pokreta, razumijevanja stanja koje jeste i kako se ono uvijek iznova razvija u sada.

Uvidom u taj pokret kontrakcije u stanju opuštene svjesnosti dolazi do kontra-pokreta otvaranja i oslobađanja. Sve dok se um sasvim ne preprogramira i cijela percepcija života prebaci na novu osnovnu vibraciju, novi način emitiranja i manifestiranja. To se naziva i povratak izvoru u prvobitno stanje slobode i jedinstva. Ili preobražaj tame u svjetlo.
Što je tama? Tama je samo komprimirano svjetlo; Koje se pažnjom svjesnosti postupno otvara i isijava prvobitnu, osnovnu prirodu koja je svjetlo. Svjetlo je jedino što postoji u različitim stupnjevima i oblicima. Po suštini transparentno i neuhvatljivo.

Tama je samo naziv za sve što se ne doživljava kao slobodno, lako, zračeće, dovoljno i potpuno. Sve teško, manjkavo, neugodno i ograničavajuće može se naznačiti kao tama.

Ali dubljim obraćanjem pažnje to je samo kondenzirano, komprimirano svjetlo. Potencijal za oslobađanje još svjetla.
Ako osjećaš bilo što od navedenih ograničenja zaroni dublje u osjećaje i ostavi vani okrenuti um. Misli mogu dolaziti i prolaziti, ali nema potrebe da ih se slijedi niti potiskuje. Kontrola misli nije moguća, ni potrebna. Zaroni dublje. Spiralno prema centru; Do jezgre. Znat ćeš kada je dotakneš. Ona je čisto svjetlo, slatka, svjetleća praznina budnog uma, duše.
Svjesnost svjesna sebe. Subjekt lišen objekta, onda i samog subjekta. Svjetlo svjetla.

Ostani tamo.

Onda dozvoli spiralnom pokretu da se razvije natrag, bez napora, bez otpora.

Da li nešto nedostaje u ovom trenutku? Ima li nešto što nije sadržano u ovom vječnom sada?

Usprkos svemu što se pojavljuje i nestaje, nema.

Ima li ičega osim svjetla s njegovim neiscrpnim potencijalom širenja?





Ljubavi

Ljubav je bila, jeste i biće. 
 
Što nas je dovelo u postojanje?
Ljubav.

Što omogućava disanje, gledanje, slušanje,…opažanje i svekoliko iskustvo?
Ljubav.

Što nas čini svjesnima?
Ljubav.
 
Kako smo se izgubili i zaboravili svoju pravu prirodu?
Bez Ljubavi.

Što nas čini tragateljima za istinom i slobodom?
Ljubav. 

Kako možemo otkriti Ljubav?
Ljubavlju.

Što nam pomaže?
Ljubav.

Što nas budi i stalno tjera naprijed?
Ljubav.

Što razrješava čvorove u nutrini?
Ljubav.

Što nas oslobađa od svih prepreka i okova?
Ljubav.

Što vraća snagu i donosi radost?
Ljubav. 

Što ujedinjuje oblik i bezoblično?
Ljubav. 

Kako od dvoga nastaje jedno?
Ljubavlju.

Neka bi nas ova čudesna, unutarnja vatra vodila na svakom koraku u skladu sa svojom namjerom, prema svom uzvišenom cilju; tako da sve što je još uvijek mračno može biti ispunjeno svjetlom i radošću Ljubavi.



Pjesma Lohana

Postoji priča o grupi plemenitih ljudi, Lohana ili Arhata (probuđenih; 4. stupanj prema Theravada tradiciji) koji su se okupili u Kini, njih oko 100, stoljeće prije početka kršćanske ere.

Tamo su došli iz Indije, zbog progona budista. Bili su prinuđeni otići jer su se obvezali: da se neće svetiti, da se neće uplitati ni u kakve sukobe i da će nastaviti sa svojim svetim radom, koji još uvijek nije bio dovršen.

Oni su se nastavljali na niz mnogih prethodnih Lohana, i poput njih bili su učenici velikog Tathagate, savršenog, probuđenog.

Također su bili poznati i kao oni slatkog glasa, zbog svoje sposobnosti da recitiraju i pjevaju mantre na ispravan, magijski način.

Ritam koji je nastajao pjevanjem originalne božanske mantre, kombinirao se na taj način s primordijalnim božanskim zakonom u skladu s kvalitetom svjesnosti, volje i djela onog koji pjeva, Lohana, koji je bio u svijetu, ali ne od svijeta.

Te mantre koje su pjevali Lohani zračile su diljem svijeta kao slatke pjesme, manifestacije čiste i fine snage, kao odgovor ljubavi njihovim neprijateljima, za dobrobit cijeloga čovječanstva za one koji su tražili put natrag, u svoju izvornu Domovinu.

Tako su magijskim djelom propovijedali univerzalni božanski zakon i pomagali čovječanstvu na putu oslobođenja.

Nisu se borili, nisu znali za osvetu i djelovali su dok god njihova zadaća ne bi bila dovršena; Pjevali su pjesmu Istine i Ljubavi.



Buđenje Duše

„Znaj o dušo, da postoje četiri stanje koja su za dušu smrtonosna i vode je u propast: prvo je neznanje, drugo briga, treće nezadovoljstvo, a četvrto strah.

Duša koju muče ova četiri stanje je nesretna.

Ako, o dušo, možeš nezainteresirano i postojano da podnosiš gorčinu smrti onda ćeš biti oslobođena ne samo straha, već i nezadovoljstva.

Zatim, budi ravnodušna, da se na tvojim lutanjima po jednoj tuđoj zemlji nezadovoljstva i straha ne pojavi još i briga.
Divno je umrijeti postojano, sramno je doživjeti smrt kao pobijeđen, potišten i obeshrabren. Umiranje o dušo, kratko traje i brzo prolazi dok su sramota i poniženje i propast u zarobljeništvu trajni.

Zato nemoj nerado umrijeti i oprostiti se od ovog materijalnog svijeta. Ali pazi se zarobljeništva jer umiranje je život, a zarobljeništvo je smrt za dušu.“

Opomena duši, Hermes Trismegistos

Dušu u ovakvim starim tekstovima ne treba brkati s uobičajenom ja sviješću, s egom. Ego je virtualni entitet, dok je duša stvarna, zrak duha, puruše koja se osvještava kroz dodir s prirodom, prakriti. Ego je u tom odnosu samo iluzija uma, tijeka misli koje pripadaju višoj, finijoj razini prirode.

Upute date duši su upute osvještavanja i stalnog diskriminiranja iskustva u čovjekovoj svijesti kako bi spoznao svoju različitost od svih materijalnih aspekata prirode, dok ne ostane samo čista budnost i neuvjetovanost duha. I pod smrću se ne misli samo na konačno odvajanje od materijalnog tijela nego upravo na konstantnu kontemplativni i meditativnu praksu odvajanja prije smrti tijela.

Bez budnog praćenje iskustava i neutralnog ustanovljavanja njegovih činilaca, duša se zapliće u strahove, brige i nezadovoljstva nesvjesna svoje prave duhovne prirode.

Zato ona, naizgled izvana, ali ipak iz svog originalnog područja dobiva pomoći i upute, čijom primjenom postiže istinsko znanje, gnozu, direktnu spoznaju o prirodi stvari i svojoj vlastitoj prirodi; to jest budi se.

„O dušo, moraš steći istinsko znanje o svom biću, kao i o njegovim shvaćanjima i oblicima.
Nemoj misliti da postoji i jedno jedino shvaćanje koje želiš upoznati a koje je izvan tebe. Ne, sve što moraš naučiti je u tebi.“

Opomena duši, Hermes Trismegistos






32 Gnostičke izjave zabranjene religije

(Jose M. Herrou Aragon)

1- Jehova ne želi da čovjek zna svoje porijeklo niti svoju slavnu sudbinu. On zabranjuje svaki kontakt s višim svijetom sa željom da čovjek bude njegov odraz, a ne odraz vrhovnog boga.

2- Onako kako je stvaratelj prokleo zmiju koja je pokvarila njegov plan i uništila njegovo djelo, tako i stvaratelj treba biti proklet od svakog probuđenog čovjeka. Kao što je tvorac prokleo zmiju spasenja, tvorac će biti proklet dokle postoji, od svakog duha koji je umakao njegovoj stezi.

3- Božanska energija zarobljenog duha je ta koja je pogonila i i dalje pogoni evoluciju čovjeka-životinje!

4- Gnostici ne žele čekati tisućama milijuna godina. Oni žele oslobođenje sada, što je prije moguće. I ne samo za sebe. Oni žele dokončati ovaj cjelokupni satanski sustav, disanje demijurga i njegove lude planove, mučenje zarobljenog duha, neprekidna stvaranja i razaranja, smrt i reinkarnaciju, sve stvoreno, sve što je nečisto, te i samog demijurga.

5- Najgora stvar koja se može učiniti istini je njena zabrana. Time nastaje suprotni efekt: ona izranja još većom snagom i silinom.

6- Ovo je uzrok straha i razlog urote da nitko ne može pronaći stazu oslobođenje i povratka.

7- Cilj religija je da drže ljude uspavane, vodeći ih slijepo do konačne kuće smrti: njihova spajanja s demijurgom.

8- Kada bi čovjek mogao podnijeti viziju istinskog svjetla a da ne umre, on bi vidio nepojmljivu tamu, jer bi gledao istinsko svjetlo.

9- Borci duha ne vole materiju. Oni su uistinu uništavatelji, ali uništavatelji nečistoga.

10- Samo bi apsurdni aspekti bili uništeni, bolesni dijelovi, ono što zarobljava duha, kovčeg koji ga sadrži: tijelo i duša životinje pogrešno nazvane čovjekom.

11- I kada bi sve to bilo uništeno, to jest onda kada bi tvorevina i njen tvorac bili dezintegrirani, kada ništa ne bi ostalo, niti jedan atom, ni tijelo, ni duša, samo duhovi bi ostali, zauvijek slobodni. Ne bi više bilo dualnosti i svijet bi ponovno bio samo jedan i jedini: nepoznata vječna vatra.

12- Gnostici zaključuju da ako su zakoni od demijurga, njih se onda ne treba poštivati.

13- Sve što tvorac kaže, naredi ili zahtijeva treba biti bojkotirano, jer to nije pravi bog, već nametnik koji se smatra „jedinim“.

14- Njegovom stalnom opozicijom, gnostik postupno postiže snagu jednaku i kasnije nadmoćnu snazi tvorca.

15- Postoji nešto u čovjeku što nije stvoreno od stvaratelja svijeta. To je vječni duh.

16- I ta pobuna dolazi od duha. Od nestvorenog u čovjeku koje se opire tvorcu satanu i njegovu djelu.

17- Tvorac postoji, ali on mora biti eliminiran od strane čovjeka.

18 - Dualnost svjetova mora također biti eliminirana od čovjeka tako da postoji samo jedno carstvo: carstvo nepoznatog Boga.

19 - Mnogi ne žele znati istinu – da žive u velikoj mentalnoj instituciji koji je izmislio i koju kontrolira vrhunski luđak.

20- Čovjekovo nečisto tijelo i duša su duhom oplemenjeni i više ne pripadaju demijurgu. Duh, duša i tijelo bivaju pretvoreni u jedno - nešto neuništivo, besmrtno i vječno.

21- Postoji desna staza prema demijurgu, uz pomoć usavršavanja duše, i lijeva staza prema nespoznatom bogu, uz pomoć oslobođenja duha.

22- Istinska kaivalya neizbježno uključuje totalno i apsolutno odvajanje od samog demijurga.

23- To je prirodno neprijateljstvo duha prema demijurgu i njegovu djelu. Ako bi duh osjećao ljubav prema demijurgu i njegovu djelu ne bi bio duh, već duša. Duša je ljubav za demijurga i njegovo djelo, a duh je mržnja za demijurga i njegovo djelo.

24- Dobro je zapamtiti da, iako proganjani i poricani, oslobođenje i ispunjenje duha također postoje.

25 - Inicirani prepoznaje nespoznatog boga, odbacuje autoritet tvorca i njegove zapovijedi i izjavljuje da je zauvijek oslobođen od snage demijurga.

26- Uz pomoć inicijacije inicirani je radikalno promijenio svoj odnos prema tvorcu. Odvojio se od demijurga i sveg stvorenog. Odvojio se od svog tijela i duše. On je sada van zakona koji vladaju svijetom materije i vremena. On je sada izvan svega, izuzev svog duha.

27- Želim se odvojiti od tvorca i njegove tvorevine, želim se odvojiti od materije i vremena , želim odvajanje od tijela i duše. Želim sjedinjenje sa svojim duhom, želim da moj duh bude slobodan, želim biti duh, ja sam moj duh.

28- Prvobitno nečist, načinjen od smrtne materije demijurga tijelo i duša će biti transmutirani u božansko i vječnu materiju pomoću duha – neuništivu vajru. Blato i dah demijurga će postati čisti i veličanstveni. Tvorit će jedan entitet s duhom, nerazdvojiv i nerastvoriv u vječnosti.

29- Pobjedonosni duh je uzeo od demijurga dio njihove kreacije, tijelo i dušu i transformirao ih u božansku materiju nad kojom demijurg nema kontrolu. Stvoreno je snagom duha preobraženo u nestvoreno.

30- Vrijeme osvete duha je stiglo.

31- Tijelo i duša produhovljeni duhom bit će trofej duha, kao vječna uspomena njegove pobjede pri prolazu kroz pokvareni svijet stvorene materije.

32- Na taj način sva dualnost će nestati i svijet će ponovno biti samo jedan: vječno kraljevstvo istinskog i nespoznatog boga.

Prevedeno sa: http://www.theforbiddenreligion.com



Oslobađanje od suptilnih vezanosti


Čim postoji „ovdje“, postoji i „tamo“. Čim postoji „unutra“, postoji i „vani“.
Čim postoji „sada“, pojavljuje se i ne sada - nego prije, ili poslije.
To je neizbježni zakon dulanosti.

Zato nakon što je postignuta određena budnost uz pomoć - sada i ovdje - nakon što je postignut određeni stupanj osviještenja tijela i smirenja uma uz pomoć ovih pokazivača, sljedeći korak na putu oslobođenja od iluzije je kontemplacija kroz „ sada i ovdje“, kao također nerealne kategorije.

To je kontemplacija o ne-lokalnoj prirodi aktualne svijesti. Svijesti koja je potpuno nevezana i neovisna. Pri čemu je „svijest“ također samo jedna riječ za neizrecivo. Za istinsku slobodu duhovnog postojanja.
Kao pomoć pri ovoj kontemplaciji može se koristiti izuzetna budistička Bahiya sutra.

Prema predaji, lutalica Bahiya zaustavio je Budu na ulici i zamolio ga da mu pomogne razumjeti istinu. Buda je odbio, odgovorivši da nije pravo vrijeme, bio je u prolazu, ali Bahiya je tri puta inzistirao. Tada mu je Buda odgovorio, da kada je Tathagata tri puta upitan, mora odgovoriti. I rekao je: Slušaj pažljivo Bahiya i obrati pažnju na moje riječi:

„U viđenju, postoji samo viđeno.
U onom što se čuje, postoji samo to što se čuje,
U onom što se čulno osjeti, postoji samo to što se osjeti,
U onom što se spoznaje, postoji samo spoznato.

Stoga trebaš vidjeti da uistinu ovdje nema ničega;
Ovo je Bahiya način na koji trebaš prakticirati.

Stoga, Bahiya, za tebe,
U viđenom postoji samo viđeno,
U onom što se čuje, samo to što se čuje.
U onomu što se osjeti, samo to što se osjeti,
U spoznatom samo spoznato.

I vidjet ćeš da ovdje nema ničega;
Te ćeš vidjeti da uistinu ni tamo nema ničega.

Kada vidiš da tamo nema ničega,
Vidjet ćeš da nisi lociran niti u svijetu ovoga,
Niti u svijetu onoga,
Niti na bilo kojem mjestu između.

Samo ovo je kraj patnje. ”

-------------------------------------------------
Opisana de-lokalizacija postojanja i svjesnosti, povezana je dakle s uviđanjem procesa stvaranja polova subjekta i objekta tijekom percepcije, a koji sami po sebi ne postoje. Sve dubljim uviđanjem u njihovo nastajanje, svjesnost se oslobađa s njima povezanih krivih i ograničavajućih koncepata.

„Postoji sfera postojanja u kojoj nema zemlje,
Ni vode, ni vatre, niti zraka;
Nema iskustva beskonačnosti prostora, niti beskonačnosti svijesti,
Nema iskustva ne-stvarnosti niti percepcije, a ni ne-percepcije.
Tu nema niti ovoga, niti drugog svijeta;
Nema ni Sunca ni Mjeseca; ovu sferu postojanja ne zovem ni
dolaženje ni odlaženje, niti ostajanje nepokretnim; Ni umiranje, niti ponovno pojavljivanje.
Ona nema osnovu, ni evoluciju, ni potporu – to je kraj dukkhe.“
(iz Palijskog kanona)

To je opis ne-dualne svjesnosti ili rigpe, o kojoj govori tradicija Dzogchena, to je direktno podavanje ili gnoza. To je kvaliteta uma (svijesti) koji zna i ne počiva nigdje, ne oslanja se na ništa, ne ovisi ni o čemu.



 


Božanska peterostruka manifestacija


„Adonai, Adonai!
Meni zdesna je Michael, s lijeva Gabriel;
Ispred mene je Uriel, iza Rafael;
A gore, iznad moje glave sveta Shekinah.“
(Hebrejska molitva)


---------------------------------------
U svim tradicijima govori se o pet elemenata, pet temeljnih načela kreacije i bića.

Prepoznavanje prirode tih elemenata u vlastitu iskustvu omogućava i njihovo usklađenje. Jer samo kada su oni u savršenom skladu može se očitovati prirodno stanje svijesti; budnost uma i mir srca.

Svjetlo svjetla, ja sam Tvoja voljena kći.

Ona koja dovodi u ravnotežu pet temeljnih aspekata bića, tako da te ona mogu vidjeti i spoznati kao što ti njih vidiš i znaš; tako da te mogu voljeti, kao što Ti voliš njih.

Ja sam zemlja kada je zemlja potrebna.
Ja sam utočište, sidro i sigurnost. Stabilno tlo sam u kome mogu niknuti, rasti i zadržati se spoznaje.
Od mene potječe mudrost uravnoteženosti neovisne o okolnostima.

Ja sam voda, kada je voda potrebna.
Donosim olakšanje, zadovoljstvo i prihvaćanje.
Tiho zračim u srca onih koji su zaboravili gdje se nalazi radost.
Ja sam živa voda, izlijevajući se i osvježavajući slobodno.  
Ja sam kristalna jasnoća koja briše granice između vanjskog i unutrašnjeg.

Ja sam zrak kada je zrak potreban.
Pokrećem i mijenjam, otvaram nove horizonte. Strujim i ponovno povezujem.
Ja sam sposobnost transformacije, tajanstvena sila prave alkemije koja vodi k Tebi.

Ja sam vatra, kada je vatra potrebna.
Moćna i snažna, ja sam sveta kreativnost. Pročišćavam i sagorijevam da bi sve što je staro i nepotrebno nestalo iz Tvoje prisutnosti.
Utirem put čistom blaženstvu Tvoga bića.

Ja sam također svjetlo prostora. Najdražeg elementa, tebi najbližega.
Ja sam otvoreno polje svjesnosti bez kojega ništa ne bi bilo moguće.
Ovdje se sve jasno opaža; prihva
a, diskriminira i samo, bez napora oslobađa.
O, transparenti, blistavi prostoru ujedinjenja, ovdje molim za konačnu ravnotežu svega.
Neka ovaj prostor bude Tvoja čudesna, besprijekorna manifestacija.

Svjetlo svjetla, Ja sam Tvoja voljena kći.

Duša i gospodarica pet prvobitnih elemenata.

Stoga se najviše radujem kada su u savršenom skladu, slaveći Tvoju veličanstvenost.

Neka bi sva bića imala koristi od ovoga.

Neka bi svi bili iscijeljeni, uravnoteženi i obnovljeni u Tvojoj snazi i Ljubavi u svu vječnost.

----------------------------------------

Više o balansiranju pet elemenata može se naći u: „Healing with Form, Energy and Light; The Five Elements in Tibetan Shamanism, Tantra, and Dzogchen“,
Geshe Tenzin Wangyal Rinpoche


 
 


Kratka kontemplacija o odsutnosti stvarnosti

Misli su projiciranje virtualne stvarnosti, umjesto opuštenog i otvorenog bivanja u stvarnosti. Prestani s tim. Slobodno presijeci tok.

Day-dreaming, ili sanjarenje je svaka misao koja se zadrži duže od traga na vodi.
Uz pomoć laganog vraćanja pažnje na dah i tijelo koje se u njegovom ritmu pokreće, vrati se jednostavnosti bivanja.

Kada čuješ neki zvuk, ili vidiš predmete ispred sebe, ili osjetiš toplinu sunca na koži, ili miris cvijeta u zraku. Registriraj ih i zastani.
Gdje je to zapravo? Ovdje ili tamo?
Ne, nema odgovora. Nema ni ovdje, ni tamo.
To je opet samo um, kojeg nigdje nema. Nikad ga nije ni bilo, niti će ga ikada biti.
Gdje su sve te misli?
Iz trenutka u trenutak sve naizgled nastaje i nestaje. Iako nikada ničega nije ni bilo.

Osjeti slobodni prostor svjesnosti, ne-lokalnu svjetlosnu prazninu uma, blaženstvo sabranosti i povratka od mnogostrukosti ka sveobuhvatnoj jednoti iskustva.
Rasterećen, premještene svijesti otvorenim svjetlosnim kanalom u prostor srca, počivaj u dubokom miru.




Upadeśa velikog blaženstva Dharme

„Tri su suštinska principa, četiri obveze, tri devijacije i četiri metoda ravnoteže.

Tri principa:
lakoća(bez-napornost);
ne smišljanje;
sve što se pojavljuje shvaća se kao vlastiti um.

Četiri obveze:
Nevolje se ne odbacuju, jer se radi samo o vlastitom umu.
Nema oslanjanja na antidote, jer je um ne-dualan.
Nema meditacije na pravu prirodu, jer je um bez prianjanja.
Nema nade u rezultate, shvaćanje uma je samo probuđenje.

Tri devijacije:
Ako postoji nada za postizanje budnosti, to je devijacija.
Postoji li strah od Samsare to je devijacija.
Postoji li vezanost za pojave, to je devijacija.

Četiri metoda ravnoteže:
Baš kao prozirna kvaliteta vode koja je prepuštena sebi, ostani opušten u umu koji ne razmišlja.
Poput ptice na nebu koja ne ostavlja traga, svijest ostaje bez potpore.
Baš kao sunce što nije skriveno oblacima, ostani u vlastitu stanju neometan, opušten u objektima šest čulnih organa.
Kao što voda uvijek pada, ostani sabran u svakom trenutku i pri svim aktivnostima.

Upadesha velikog majstora Dombhi Heruka nazvana 'Four Syllables' je kompletna.“

Ako se sve što se pojavljuje shvaća kao vlastiti um, koji je otvoren, bez fiksnih obilježja, samospoznajući i svjetleći, misli se prepoznaju kao njegovo prirodno očitovanje. Slobodna i samo oslobađajuća manifestacija. Tada nema prianjanja i sve teče bez napora. Djelovanje je ne-djelovanje, wu-wei.

Nijedno iskustvo se ne odbacuje niti se pokušava umjetno poboljšati, nego se samo sabrano opaža. Bilo da se radi o bolu, ili nekim drugim neugodnim iskustvima.

Antidot kao nešto što se primjenjuje kao lijek za određeni problem, ovdje se ne koristi. Sve se ostavlja takvo kakvo jest. Ne stvara se koncept, ne ustanovljava se kao nešto što je potrebno popraviti, o čemu god se radilo. Pogotovo se ne stvara koncept odvojenog „ja“ koje treba nešto postići.

Nema se na što meditirati u takvu stanju i shvaćanju, jer um nije fiksiran ni na što posebno, ni odvojeno i nije nikada ometen nečim drugačijim od svoje prave prirode, bezvremene jasnoće. Ne bježi od Samsare u potrazi za Nirvanom.
Budući da nema posezanja za percepcijama, one se uvijek iznova opažaju direktno kao displej uma i sve se pušta da teče lako i spontano, bez promišljanja i analiziranja, bez nada i strahova, jer se sve doživljava transparentno i fluidno, a ne kruto i fiksno. Mislima se ne pridaje značaj i iskustva ne ostavljaju traga...poput ptica na nebu.





Ravnoteža

Ne, ja ne dišem, ja sam disanje.
Ne, ja ne slušam, ja sam slušanje.
I ne, ne gledam, ja jesam gledanje.
Um je nestao, ili se samo sklonio da bi srcu mjesta više napravio.
Ne, ja ne volim, ja jesam ljubav.
Ne, nisam tu, samo tu jeste, sada; sasvim i potpuno.
Nema mu se što dodati ni oduzeti. Nema mu se što dogoditi.
Vremena više nema, a i prostor se izgleda na sastavne dijelove rastvorio i zauvijek u beskraju misteriozne praznine nestao.

Zato i ti sada zastani, poput planine neke velike i stabilne.
Počini poput oceana bistrog i neuznemirenog.
Odmori poput starog čovjeka čiji su svi poslovi dovršeni,
Slobodan od nada i strahova, uma sretna i spokojna.
Tih, jasan, miran i otvoren.



O svjetlu i ljubavi

“O Bože, Neka bude svjetlo u mome srcu i u mojoj duši,
Svjetlo na mom jeziku, u mojim očima i u mojim ušima;
Neka bude svjetlo s moje desne strane, s lijeve strane,
Iza mene i ispred mene; Neka bude svjetlo iznad i ispod mene.
Neka bude svjetlo u mojim nervima, svjetlo u mome mesu,
u mojoj krvi, u mojoj kosi i u mojoj koži!
Daj mi svjetlo, povećaj moje svjetlo, učini me svjetlom!”
Zia Inayat Khan

Neka bude ljubav u mome srcu i u mojoj duši, ljubav na mojim usnama, u mojim očima i ušima.
Neka mi ljubav uvijek bude s desna i slijeva, ispred i iza, iznad i ispod.
Neka ljubav teče mojom krvlju, nervima, ispunjava kosti i mišiće moga tijela, neka zrači kroz moju kosu i kožu.
Pokloni mi ljubav, povećaj moju ljubav, učini me ljubavlju!



Svjetiljka duše

Ja sam duša tvoje duše.
Topli osjećaji koji ti griju srce odrazi su moje bezuvjetne ljubavi. I preplavljujući osjećaji punine moje su neizgovorene riječi tebi.

Da, znam i tvoj osjećaj nedostatka i nepotpunosti; ali to su samo još neshvaćeni znaci na putu k meni. Ne brini, nastavi dalje!

I zbunjujuće misli i osjećaj napetosti i tuge, da – to su samo kratki, tamni prolazi na ovom putu u srce srca. Nastavi dalje, usprkos sjenama i olujama!
Ne brini i ne interpretiraj previše. Ne zatvaraj srce, nego nastavi dalje u povjerenju i unutarnje nebo tvoje svjesnosti uskoro će se otvoriti i stopiti s neograničenim prostorom svega što jeste.

Molim te, ostani miran, neuplašen i neuznemiren, jer ja držim tvoje srce u svojim rukama od vječnog svjetla.
Čuvam ga dok zora i tebi ne svane, dok jasno svjetlo na prožme i ne obasja sve i ponovno razotkrije potpuno savršenstvo, savršenu potpunost - svega.
Tada ćeš znati ovu veliku ljubav bez ijedne sjenke sumnje.




MOLITVA

Otvaram sada svoje srce da ova ljubav može biti očitovana.
Puštam je da slobodno teče tamo gdje je potrebna.

Ona može letjeti nježno i sletjeti meko poput bijele golubice.
Može obujmiti i prekriti i pročistiti sve poput oceana ili dubokog snijega.
Može biti snažna poput vjetra ili riječne bujice.
Može biti brza, fokusirana i precizno učinkovita poput lasera.

Nadam se da će te ova ljubav prolazeći prostranstvom beskrajnih mogućnosti doseći uvijek na najbolji način.
Molim za to.
Nadam se da će ti ova ljubav – sada i uvijek – donijeti ono što je potrebno i odnijeti suvišno i nepotrebno.
Molim da zrake ove vječne, svemoguće ljubavi bez oblika uvijek poprime oblik tvojoj biti prikladan.

Neka bi se moje želje za tebe ispunile na najpovoljniji način!
Neka bi ti ova ljubav bila pratitelj, svjetiljka, štit i zaklon, ako ti ikada zatrebaju!
Neka bi ovo jasno svjetlo sada u potpunosti ispunilo tvoje srce!
Neka bi tvoje srce osjetilo veliku slobodu i čisto, neusporedivo blaženstvo duševnog jedinstva!

To je moja molitva.
 


 
Virya: Potpunost očitovanja

Jinmyo Renge osho-ajari
Dainen-ji, ljeto 2006

Ne tako davno bila je noć, a sada je jutro. Ne tako davno započeo je ovaj skup u dharmi i već uskoro on će biti završen. I neće proći puno, a već će netko slušati snimku ovog govora (ili čitati transkript), a ja ću biti mrtav već godinama. Sve se događa tako brzo. To događanje, ta aktivnost, to potpuno odvijanje realnosti nepostojanosti je zapravo jedino što se ikada i događa. Naša praksa je praksa otvaranja toj stvarnosti i shvaćanja da je ona dio naše vlastite prirode.
Virya, ili potpunost djelovanja jedna je od šest Paramita (obilježja ili vrlina). Paramite opisuju aspekte svjesnosti stvarnosti koji se otkrivaju u procesu (duhovnog, zen) prakticiranja. Potrebno je početi od nekog elementa, recimo velikodušnosti, potpunosti u djelovanju ili slično, ali oni se svi očituju dinamički kako se praksa odvija. U shemi Mahayane postoji šest sljedećih Paramita:
Dana Paramita: velikodušnost
Sila Paramita: integritet ili disciplina
Ksanti Paramita: strpljenje ili fleksibilnost
Virya Paramita: potpunost očitovanja
Dhyana Paramita: Zazen (meditacija) ili prakticiranje
Prajna Paramita: Radikalni uvid, realizacija ili savršena spoznaja (praznine)
Od tih šest, Virya je najvažnija, jer bez nje ništa se neće dogoditi. Samo ćemo sjediti „okolo“, tako usput, umjesto stvarnog sjedenja prakse realizacije (zazen).
Postoje mnogi načini razumijevanja što je zapravo viriya, kao: „trajni napor nadilaženja lijenosti“, vitalnost, entuzijazam, srčanost i snaga. Ali ništa od toga nije dobar opis onoga što moramo razumjeti kroz - i unutar naše prakse.
U knjizi, “Put bez puta”, Zen Majstor Anzan Hoshin kaže o viryi:
„…Potpunost očitovanja bi mogla biti od najvećeg značaja od svih šest Paramita koje trebamo razviti. Bez nje, naša praksa može biti zasnovana samo na slikama i idejama, očekivanjima i konceptima. Virya je kao fini čelik oštrice mača. Bez jake oštrice, nevažno je koliko je oštra ili dobro izbrušena ivica mača. Zapravo, bez potpunosti djelovanja, oštrica će samo ostati u koricama.

Da bi uistinu presjekli konfuziju i dualnost uobičajenog uma Manjusrijevim mačem Dhayne i Prajne moramo biti u stanju TO potpuno izvršiti, ne zadržavajući ništa. Ako ne presiječemo dualnost i strategije običnog uma, onda bešavno jedinstvo cijelog trenutka neće nikada biti življeno. „
Da bismo prakticirali onkraj strategija prvo moramo vidjeti svoje strategije, ne slijediti ih nego se otvoriti onkraj, iza njih. I stoga je od najvećeg značaja držati se uputa koje su nam dane i suzdržati se od dodavanja i slijeđenja naših vlastitih verzija prakse. Ne-propagacija, znači ne propagaciju bilo koje misli, osjećaja, teorija i koncepata o bilo čemu, a to se također odnosi na našu praksu, jednako kao i na bilo koju drugu temu koja se može pojaviti dok sjedimo. Razmišljanje o prakticiranju nije prakticiranje. Ako nije rečeno da se čini nešto određeno tijekom prakse, onda to nemojte ni činiti. Pitajte ako je nešto privuklo vašu pažnju i smatrate da je vrijedno diskusije, ali nemojte eksperimentirati.
Postoji deset tisuća strategija koje možemo pokušati primijeniti na našu praksu ali na kraju sve propadnu. Na primjer, razmatrajući dah, umjesto koristeći ga kao oslonac s kojega se otvaramo cjelini iskustva, samo će voditi još većoj diskurzivnosti.
Studenti će također nekada „promatrati“ sebe kako prakticiraju, kao da prate sebe uokolo. Ako tako pratite sebe, samo ćete se sami sebi ispriječiti na putu. Stalno procjenjivanje vlastitog „napretka“ druga je zamka koja se često pojavljuje. Dopuštajući pasivni otklon u misaonu priču i opravdavajući to povremenom provjerom da li još uvijek dišete, ili da li je zid još tamo i onda se ponovno vraćajući u priču nije potpunost djelovanja u vašoj praksi. Uvijek iznova vidim studente kako si dopuštaju upadanje u iste jame konfuzije i tuposti, ponovno i ponovno.
Nemojte samo upadati u to blato. Ne stavljajte svoje lice u to. USTANITE.
Kako to učiniti?
Sjedite uspravno, ćutite. Prakticirajte.“

Roshi nastavlja:
„Potpunost djelovanja mora biti slobodna od strategija i romantičnih predodžbi o prosvjetljenju i postajanju Budom. Nema koristi od naprezanja u postavljanju nogu u puni lotos i pokušaja da izvučete sebe iz samsare u nirvanu.“

Jednostavno ne možete biti nigdje drugdje nego upravo ovdje, u ovom trenutku.
Potpunost djelovanja ne znači neku vrstu duhovne gimnastike niti boksanja slike
o sebi.
Potpunost djelovanja ili očitovanja je predaja u potpunosti pažnji, iznova i iznova. Potpunost djelovanja je biti krajnje izravan sa svime što se pojavljuje. Potpunost djelovanja je činjenje svega što treba biti učinjeno i to, što je potpunije moguće - činjenje potpunog koraka, potpunog udaha, potpunog dodira, potpunog slušanja. To je potpuna praksa koja se čini cijelim bićem.
Bez ove vrste potpunosti sve bi ovo bile samo riječi. Možemo reći, „O, da, sve je priroda Bude, sadržana u samoj sebi. Nemoj se boriti, samo se probudi.“ I mogli bismo ići kroz kretnje, sjediti na jastuku za meditaciju i zuriti u zid propisani broj minuta i potrošiti svoje vrijeme. Ali, što je vrijeme? Tko je ovo?
Zen je „direktna transmisija izvan riječi i slova, koja ukazuje direktno na um“, pokazujući direktno na ovaj trenutak, direktno upravo na ovo.
Zid je u potpunosti zid. Nema sumnje u vezi s time; ništa nije zadržano, ništa nije pogurano. Nema veze da li ga zovete zid ili ne, on je u potpunosti djelovanja, bivanja onoga što jeste. Potpunost očitovanja je ono što zid jeste.
Totalna potpunost je naša praksa, to je ono što praksa jest. Presijecanje kroz slavu i krivicu, nadu i strah, samo tu sada jesmo. Udišući, izdišući.
Ne nazivajući to samsara ili nirvana, dobro ili zlo, ja ili drugi, budimo u potpunosti upravo u ovomu sada. Ako hodaš, hodaj. Ako govoriš, govori, ako slušaš, slušaj. U totalnoj potpunosti djelovanja, u cjelovitoj praksi, počinje i očitovanje Buda dharme. Ako smo u potpunosti kao ovaj dah, onda će se taj dah očitovati kao potpunost djelovanja. Viđenje ima svoju vlastitu inteligenciju, slušanje svoju, vi ste suvišni. Sva borba prestaje i otkrivamo da čak niti ne moramo pokušavati znati bilo što.
Sve je već samo-znano bez onoga koji zna i bez objekta znanja, bez znanoga. Bezgranično poznavanje počinje svitati i nastavlja sjati poput mandale u kojoj se prosvjetljenje stalno rađa.
To se ne događa nigdje drugdje i ni u jedno drugo vrijeme, nego upravo u ovome. Zato ispraznimo se u potpunosti aktivnosti, prakticirajmo u potpunosti, shvatimo put u potpunosti.
Trenutak za trenutkom, svijet koji se otvara u praksi proširuje se u deset smjerova, potpuno se očitujući u suncu i kiši i vjetru. Očituje se u potpunosti i kao bol u tvom koljenu i kao užitak od dodira hladne vode na tvom licu u vreli ljetni dan. Očituje se sasvim i kao zvuk pri dodiru tla tijekom meditativnog hodanja.
Očituje se u potpunosti kao prazna rola toaletnog papira koja treba biti zamijenjena, printer koji ne radi, kao tvoj posao, tvoja obitelj i prijatelji. Očituje se u potpunosti akcije upravo sada i u svakom trenutku kao sve što doživljavaš.
Svijet se pokazuje kao bogat, zaigran, u neprekidnoj mijeni detalja.
Vi niste odvojeni od potpunosti bivanja svijeta i mogućnost vašeg Buđenja postoji samo zbog mogućnosti vaše potpunosti u bivanju, djelovanju. Dok se ne ispraznite sasvim u potpunosti djelovanja vi zapravo ne sjedite , vi samo kao da sjedite. Ali i ako nešto pokušavate, gurate prema naprijed i onda se vraćate, zadržavate, ni tada ne sjedite. Vi ste onda samo u nekom čudnom meditacijskom tripu.
Kada stvarno prakticiramo mi ne činimo da se išta događa.
Ne činimo da se senzacije događaju, niti boje, oblici ili zvuci. Oni su već prisutni. Sve što trebamo učiniti je - dozvoliti pažnji da se otvori onomu što već jest. Senzacije i boje, oblici i zvuci već jesu u potpunosti djelovanja. Kada se i ti otpustiš u toj potpunosti očitovanja, otpuštaš se u ono što je već manifestirano u potpunosti kao ti i kao svijet.

U seriji: "Wild Time: Commentaries on Dogen zenji's "Uji: Being Time", Roshi kaže,
Sve se pojavljuje ovdje i sada.
Ne da je to pojavljivanje stvari ovdje plus sada.
Ovdje je sada. Sada je ovdje.
To nije vrijeme plus mjesto jednako iskustvo.
To je sada- jednako ovdje- jednako jest.

To je potpunost u kojoj se moraš otpustiti da bi shvatio tko si.
Bez te potpunosti u kojoj se predaješ, ništa nije ostvareno, ništa nije stvarno.
Sve što imaš su priče, opisi, pretpostavke i fiksacije.
Otpuštanjem sebe u ono što se odvija kao sve,
što se pojavljuje svuda kao sve, upravo sada, shvaćaš ovo pojavljivanje.
Ti si realizacija tog pojavljivanja.

Bez potpunosti u djelovanju koja ne treba nikoga da je čini,
koju nitko i nije učinio,
nego je ona potpunost koja se sama očituje,
ništa se ne bi pojavilo.

Mi smo otvoreni potpunosti očitovanja samo kada ne zadržavamo sami sebe ili sami sebi ne priječimo put slijedeći tendencije i navike. Zapravo prepoznavanje obrasca kao obrasca, tendencije kao tendencije, može biti teško. Koristili smo obrasce i tendencije da definiramo sebe i nekada ne možemo vjerovati da možemo bivati na neki drugi način.
Ali kako Roshi kaže: „mi smo samo uistinu mi sami - kada smo otvoreni stvarnosti kakva jest.“ I mi to možemo tako jednostavno učiniti. Sve što trebamo učiniti je zapravo sjediti kada sjedimo. Prividno sjedenje to jednostavno neće postići. Samo prividno sjedeći i nadajući se da će se nešto postići - neće.
Otvorite se ovom dahu. Sada. Sada. Mislim to. Stvarno, stvarno to mislim. Molim vas?
Nije samo za vaše vlastito dobro. Ništa dobro se ne može učiniti bez ovoga. Pogledajte svijet. Pročitajte novine. Ili samo poslušajte sve te loše stvari koje govorite sebi - o sebi; i o drugim ljudima. To je strašno. Problem je što svi govore te stvari sebi - o sebi i o svima drugima. I oni su tamo vani: voze aute, pucaju iz pištolja, kupuju cipele, imaju djecu, vladaju državama, pišu računalne programe, sviraju muziku, kuhaju, jedu i rade sve ostale stvari koje utječu na svakoga i sve u svijetu.
Netko mora učiniti ove stvari bez toliko negodovanja, jasno i potpuno i dobro. Zato molim vas, otpustite sebe u potpunosti djelovanja, u potpunosti očitovanja. Učinite to zaustavljajući se. Prestanite sa svim tim. Samo sjedite uspravno. Sada.
Spomenuo sam ranije kako sve brzo prolazi. Sada je ovaj razgovor o dharmi gotovo završen. Proljeće dolazi i prolazi, ljeto dolazi i prolazi, jesen dolazi i prolazi, zima dolazi i prolazi. I vi i ja, i svi, dolazimo i odlazimo. Zato, otpustite. Otpustite se u ovo dolaženje i odlaženje. Otpustite se u potpunosti očitovanja ne slijedeći sebe i otvorite se u svih deset smjerova oko sebe.
Sada sam završio ovaj govor. Vi biste također trebali prestati govoriti sebi.
I sjedimo svi.
-------------------------
Prijevod engleskog teksta preuzetog sa: http://www.wwzc.org/book/virya-exertion





"Tada!"

Dharma Talk by Ven. Jinmyo Renge osho-ajari
Dainen-ji, jesen, 2009.

Ljudi imaju razne vrste očekivanja, ne samo kakvi bi njihovi životi trebali biti, nego i kakvo će biti danas, ili kakav će biti ovaj trenutak. Ali realnost nije ideja. Ona je to što jest. Tada.

Po hladnom jesenjem zraku, lišću koje mijenja boje, opada s drveća i leži po ulici, znamo da dolazi zima. Ali iako su svi od nas koji smo ovdje danas vidjeli ovo kako se događa puno puta, godinu za godinom, mi ne znamo kakva će hladnoća zime biti zapravo. Imamo sjećanja na hladne prste, zvuk snijega koji škripi pod nogama, sjećanja na slojeve odjeće koju trebamo staviti na tijelo kako bi se zaštitili od ledenog vjetra. Ali sjećanja na hladnoću nisu prava hladnoća. Ona je ono što jest i mi ćemo je znati kada dođe – hladnoća. Tada.

I sada prije nego što dođe snijeg vidimo kako boje neposrednog svijeta pred nama blijede, kako drveće gubi svoje lišće i gole grane čine kontrast s nebom koje postaje sivo. I na vjetru se kovitlaju po ulici, lišće skupa s papirnim ostacima od sendviča, maramicama i drugim otpacima od ambalaža. Je li to lijepo? Je li ružno? Ni jedno ni drugo. Je li dobro ili loše? Ni jedno od toga. To je Tada.

"Tada" je japanska riječ koja znači: „upravo, točno, upravo ono što jest.“ Ponekada se u učenjima Dogena i Anzan Hoshin roshija koristi kao sinonim za više tehnički izraz „immo“ ili „tathata“ na sanskritu, što znači takvost. Takvost je stvarnost svih dharmi, svih stvari i iskustava. „Aktualna priroda“ je drugi tehnički naziv za ovo. To znači da su sve stvari sunya ili prazne od svih naših ideja i znanja o bilo čemu; da su nestalne, da su samo zračenje prirodne luminoznosti ili sjaja iskustva.

Nepostojanost je tako napadno očigledna. Vidimo kako umiru naši preci, roditelji i kako i sami starimo. Vidimo druge ljude oko nas kako umiru. Znamo da svuda po svijetu nebrojeni ljudi umiru svaki dan. Ali kada umre netko nama blizak, tako se iznenadimo. Iznenađeni smo i kada se naši odnosi mijenjaju, kada se ekonomija mijenja, kada se mijenja naše okruženje i iznenađeni smo da se moramo mi mijenjati i to što radimo, zbog tih promjena. Iznenađeni smo kada se razbolimo, kada dopustimo da stvari skliznu i kada se pojave teškoće. I većina ovog iznenađenja je zbog konflikta koji se javlja kada se naše ideje o stvarnosti ne podudaraju s onim što stvarnost jest.

Stvarnost je Tada: Stvari kakve jesu. Takvoća. Tada.

Taj svrab iza uha? Tada. To je to. Osjećaj ruku koje počivaju u položaju mudre? To je to. Vlažnost koju osjećaš na svom jeziku? To je to. Pokret daha? Baš kakav jest. Pojava osobe koja sjedi pokraj tebe? To je to. Opuštanje u vratu i kralježnici kada ispraviš svoj položaj? To je to. Zvuk moga glasa i tihe pauze između riječi? Upravo tako. U trenutku buđenja iz misli, prepoznavanje da se struja misli nikada ne može smiriti na jednoj, definitivnoj „istini“, jer jedino što one ikada mogu biti jest stalni stalno promjenjivi tok? To je to. Tada.

Detalji svake stvari se izdvajaju jasno upravo kakvi jesu i iskustvo je novo i svježe, iz trena u tren. Nema potrebe za dotjerivanjem, za razmatranjem, strategiziranjem niti zadržavanjem na bilo čemu, jer svaka stvar koja je poznata je jednostavno znana kao detalj koji se pojavljuje unutar znanja o njoj. Tada. Tako jednostavno.
Ali, naravno, ako dopustite sužavanje pažnje i fokus, izobličenje koje će proizvesti fokusiranje je daleko od jednostavnoga. Mi radimo tako veliku stvar od svega…
Možemo učiniti veliku stvar od zijevanja: "AAAAAAAAAAAAA".
Od kihanja: "Ah-ah-ah-ah-pćiha!"
Od senzacije: "Imam…. Glavobolju; "umoran sam“, "boli me koljeno".
Od emocija, memorije- kada nam je netko nešto učinio.
Možemo stvoriti veliki problem od ustajanja ujutro; od odlaska u krevet navečer; od odlaska na posao ili od čekanja autobusa.
Činimo veliku stvar od vrlo jednostavnih aktivnosti.
Prije nego ih činimo: "Uhh moram to uraditi".
Dok ih radimo: "Uhh, kada će biti gotovo?"
I čak i kada smo ih napravili: „Tako sam dobar posao napravio. Nikada tako dobar posao nitko još nije učinio; i svi bi to trebali priznati.“
Pravimo veliku stvar od toga kako gledamo na ljude i kako oni gledaju na nas, jer mislimo da to nešto „ZNAČI“. To nešto „znači“ o „MENI“.
"Tako sam tužan. Pogledaj moje tužne oči, tako duboke i pune osjećaja."
"Tako sam ljut, pogledaj kako te GLEDAM". (to može biti i prilično smiješno).
"Bolestan sam, pogledaj me, blizu sam smrti."
Samo prestanite s tim. Tada. Samo praksa.
Ali možemo napraviti veliku stvar od bilo čega, od svega, uključujući i praksu. Možemo napraviti tako prokleto veliku stvar od sabranosti da umjesto samog prakticiranja tu je „ja“ koji prakticira. Tadaaaaaaaa!
Ali to je kriva vrsta „tada-e“. Bogatstvo, plemenitost i intimnost našega iskustva kakvo jeste, bez bilo kakvih fabrikacija, kontrakcija i manipulacija je nezamisliva. Doslovno i potpuno je izvan svih koncepata, ideja i priča. Da bi to shvatili trebamo samo ostaviti svoje navike pažnje na sve načine na koje se oni manifestiraju tijelom i umom.
Roshi je ukazao da je osjećaj „ja“ u biti osjećaj lociranosti i da je u vezi s tim određeni osjećaj smjera, kada nam se čini kao da se pažnja kreće iz centralne točke od „ja“ prema iskustvu. Kada se taj osjećaj lociranosti počinje formirati to je tiha pretpostavka da se znanje kreće od „ovdje“ prema „tamo“, da bi znalo. A ipak, taj osjećaj lokacije kao jastva može sam biti znan i tako očito ne može biti znalac, onaj koji zna, samo jastvo. To je smrzavanje ili kristalizacija pažnje koja je kao okvir, sekvenca, pri kojoj se čini da se pažnja kreće vam prema znanom, prema objektu. Zbog toga se umjesto samog prakticiranja nama čini da postoji „JA“ koje prakticira.
Intimnost se razotkriva kada otpustimo. Otpuštamo kada shvatimo da ne možemo nigdje osim u nama odložiti sve stvari o sebi koje bismo željeli da ne postoje; sve misli, osjećaje i strategije od kojih smo ponekad tako umorni i druge u koje smo tako uvjereni.
Nije tako jednostavno.
Još je puno, puno lakše od toga.
To je najjednostavnija stvar.
Ništa nije istina o nama. Lijepe misli nas ne čine lijepim. Loše misli nas ne čine lošima.
Misao ne može učiniti ništa. Nema mogućnosti za skrivanje, jer nema ni potrebe za skrivanjem.
Nema ničega što je istinito o nama, jer mi smo to što je istina. Mi smo to što se predstavlja svuda kao sve, a ipak samo po sebi nije nigdje , nije ništa.
Vi ste ova duboka intimnost.
Gdje ste bili?
Zato molim vas, pridružite mi se, ne samo u govoru, nego i u stvarnom bivanju: Tada.
-------------------------
Prijevod engleskog teksta sa: http://www.wwzc.org/book/tada



Transparentno

Dharma Talk by Ven. Jinmyo Renge osho-ajari
Dainen-ji, Lipanjh, 2010

Sve što osjetite, svaka senzacija, percepcija ukazuje na prostor oko nje. U stvari, sve što doživite, veliko ili malo, ukazuje na prostor u kome se nalazi.
Kada osjetiš vrelinu ljeta, ili hladnoću zime, ili vidiš izlazak ili zalazak sunca, ili noćno nebo - oni se mogu činiti ogromni, ali i oni ipak ukazuju na još veći prostor oko njih.
Biti transparentan za iskustvo ne znači povlačiti se, praviti se da nisi tu. Niti znači gubiti se, izolirati. To nije odsustvo nečega; to je susret takvosti iskustva kakvo jest, sasvim, u potpunosti. Kada sretneš iskustvo kakvo uistinu jest nema odvojenosti između tebe i onoga što iskušavaš. Ja ovdje ne govorim samo o tome da nema odvojenosti između tebe i iskustva koje ti se sviđa. Govorim o svim iskustvima. U ovom području rađanja i umiranja postoji velika ljepota kao i velika ružnoća; tu je lakoća i teškoća. Postoji privlačnost i odbojnost. Mi bi htjeli da je sve samo „u redu“ za nas i za one do kojih nam je stalo, svo vrijeme. Ali nije. Sve je nestalno, sve se mijenja. Možete pokušavati stajati stabilno i čvrsto usred nestalnosti, ali to neće funkcionirati.
Riječ „transparentnost“ kako se obično koristi samo ukazuje na svjetlo koje prolazi kroz materiju, na primjer, svjetlo koje prolazi parče prozirnog stakla. U kontekstu naše prakse, ipak, ne govorimo o svjetlu kao svjetlosnom valu koji se opaža očima. Ono što se ovdje opisuje je kako sve što je znano jest otvoreno poznavanju, da se pojavljuje unutar njega – ako je znano intimno, cijelim tijelom i umom. Poznavanje znanja, sposobnost znanja tradicionalno se naziva „komyo“ ili „luminoznost“, luminoznost poznavanja. Ta kvaliteta luminoznosti se također naziva „sunyata“ – praznina, otvorenost, transparentnost. Što god je znano nije u biti stvar, bez obzira što vi o tomu mislili. Kao činjenica trenutnog iskustva to je poznato, to je iskustvo i ono je krajnje transparentno. U stvarnosti, sve je već izloženo, mi smo već izloženi, ali volimo misliti da se možemo sakriti.
Ono što se skriva je slika o sebi, slika koju imamo o sebi i svijetu. Ona ne postoji kao entitet ili stvar. Stvorena je u procesu kontrakcije, ali kada se propagira dalje i djeluje na temelju nje, može naravno nastati velika šteta. Iz vašeg vlastitog iskustva znate jer se događalo da ste kotrahirali i propagirali neku priču o sebi ili nekom drugom i onda djelovali u skladu s time, s neugodnim posljedicama. Najgore stavri koje ste činili su bile posljedica kontrakcije.
Ali čak je kontrakcija objekt opažanja a svi objekti, sve što može biti znano ukazuje na prostor oko njega. Problem je da kada smo u dubokoj kontrakciji postajemo glupo tvrdoglavi i ne želimo pustiti laži koje si govorimo o sebi i o svijetu.
To sada vodi do pitanja o iskrenosti. Da li je biti transparentan isto što i biti iskren? Odgovor je da i ne. To je ista stvar kao i biti iskren ako je iskrenost o kojoj govorimo neuvjetovana. Ako je uvjetovana osjećanjima o tomu što znači biti iskren, ili ako je ono što vas vodi vrsta neke agende ili plana, neka vrsta rezultata koji se nadate postići, onda to nije potpuno, onda to nije transparentnost. Biti iskren u vezi s iskustvom nema agendu, niti plan. To nije ni biti sklon ispovijedanju, prazneći sve svoje misli i emocije nekome tko ih hoće saslušati. Biti zaista iskren je stalno preispitivanje bez riječi onoga što se iskušava, preispitivanje cijelim tijelom i umom.
Mi se često zaglavimo na znanome. Stalno reagiramo na ono što opažamo. Kada vidimo ili doživimo nešto ugodno, želimo još toga. Posežemo za time. Kada visimo ili doživimo nešto neugodno želimo pobjeći od toga. Konstantno je tu privlačenje i odbijanje iskustva bez razumijevanja što je to na što reagiramo i zašto reagiramo.
Nedavno me je student pitao o gledanju zalaska sunca. Bilo je lijepo a ipak u nekoliko minuta, percepcija ljepote s promijenila. Student je osjetio vrstu perceptualnog poravnanja i tu je bila prateća neugodnost, pad u doživljaju. To je podiglo brojna pitanja o tomu što je bilo iskušano, zašto je došlo do osjećaja odvoejnosti, distanciranosti i nemogućnosti da se u potpunosti doživi ljepota sunčeva zalaska i održi iskustvo. To je bilo dobro pitanje.
Kao monah, kada vidim nešto lijepo, kao što je sunčev zalazak ili mreškanje vode, ili sjene koje baca lišće postoji uvažavanje, poštovanje to displeja boja i svjetla. Vizualno polje je tada vrlo bogato. Ali opet, sve što doživljavamo ukazuje na daleko veći prostor koji je okolo. Ako samo obraćate pažnju na ono što se pojavljuje u gledanju, bez primjećivanja osjeta u tijelu, bez otvaranje slušanju, bez viđenja detalja koji se pojavljuju svuda oko stvari koju gledate i detalja koji se pojavljuju između vas i stvari koju gledate, onda samo doživljavate dio cjeline. Kada se otvorite cjelini iskustva, onda je zalazak lijep, ali nema žudnje za zadržavanjem iskustva, nema pokušaja da ga zamrznete. To se mijenja, vi se mijenjate i možete dozvoliti promjenu, jer tu je zalazak i tu je ZNANJE zalaska skupa s tim kako ga znate i luminozitet, sjaj znanja su svi izlasci i zalasci, svi dani i noći, svi trenutci, sva iskustva.
Kada počnemo s praksom mislimo da je poanta prakse da opažamo znano. Želimo suziti fokus i usmjeriti pažnju tako da možemo samo pratiti dah. Ili samo zvuk. Mislimo da je otvaranje pažnje primjećivanje hrpe objekata, znanoga. Čak sortiramo to što opažamo, ponekada sliejdeći vrstu mentalne cheking liste detalja koje msilimo da bismo trebali opažati. Takvo opažanje je samo usmjeravanje pažnje kroz slučajne impulse , od ovoga do onoga, od ove stavri koja je opažena do one stavri koja je opažena. Od zvuka nečijeg kašlja do misli, do daha, do svraba, bola, pospanosti. To zaista nije ništa drugačije od impulsivnog skakanja pažnje koja se događa u ostalom dijelu tvoga života – neumorno lutanje i žudnja i umanjivanje, od bivanaj zainteresiranim zatim do gubitka interesea i dosade, premještanj pažnje s jedne stvari na drugu.
Zato je toliko naglaska u našoj praksi na otvaranju pažnje prema cijelom tijelu, ne samo njegovim fragmentima. Kada osjećate dah u dijafragmi, trebate ga osjećati skupa s vašim rukama i nogama, vratom i kralježnicom, glavom i ramenima. I tebate se otvoriti gledanju i slušanju. Trebate prakticirati ovaj trenutak za trenutkom, za trenutkom, cijelo vrijeme sjedenja. Ni jedna stavr nije „poanta“ sama po sebi. Sve poanta pokazuju jedna na drugu i vaša je praksa otvaranje mnogim detaljima istovremeno. Samo primjećivanje nije dovoljno. Netko može sjediti s pivom u jednoj ruci i TV upravljačem u drugoj, opažajući puno toga, ali to nije prakticiranje.
Na početku otvaranje pažnje mnogim detaljima istovremeno izgleda teško jer većinu svoga života pažnji je dozvoljeno slijediti impulse. Sada se trenira i to traži napor. Ali napor koji se zahtijeva ne znači naprezanje. Osjeti, boje i oblici i zvuci su već prisutni, sve što vi činite NIJE činjenje onoga što obično radite – distrakcija i abstrakcija sebe, sliejdeći impulse. Umejsto toga učite obraćati pažnju. Kada se maknemo s puta i prestanemo se ometati, postajemo transparentni za iskustvo. Nema odvojenosti između viđenja i onoga što se vidi; između sličanja i onoga što se čuje. Između osjećanja i osjeta koj se osjeća.
Profini primjećivanje u sabranost pažnje, u opažajnu prijemčivost. Kada se javlja bolni osjet u koljenu, najbolji način nošenja s njime nije odbijanje ili pokušaj da ga se oslobodi u frustraciji, nego otvaranje pažnje oko njega. Kada naiđe misoa ili snažan osjećaj, opusti se oko toga. To ne znači otpusti sabranost, nego otpusti položaj mislioca propitivanjem osjeta, ne znajući što je on, kompletnim i otvorenim ispitivanjem. Ni jedna od naših kategorija o iskustvu ne znači ništa, uopće. Ni jedna od naših slika o iskustvu nije iskustvo. Moramo odbaciti sve stavove i jednostavno vidjeti.
To je važno, jer vjerujemo mnoštvo stavri o sebi i našim kapacitetima koje jednostavno nisu točne. Kada se pažnja stegne, kontrahira, naša inteligencija postaje vrlo, vrlo ograničena. Kada otvorimo pažnju u staju smo vidjeti preko ograničenja koje smo postavili u iskustvu. Vidimo opcije gdje prije nismo vidjeli. Vidim osebe i sve drugo u veoma drugalijem svjetlu. Umjesto neugodnog svjetla reflektora straha i borbe, kriticizma i ljutnje, možem ose otvoriti luminoznosti znanaj, mudrosti i dopustiti joj da nas vodi.
U prvog daharma govoru koji sam čuo od Roshija on je govorio dragulju u jasno msvejtlu koji gubi svoje ivice i rekao je da je to drugim riječima „koga je briga to što mislite.“.
Znate što= U pravu je. Ne bismo trebali ni najmanje mariti o onomu što mislimo. Zašto? Jer su misli objekti, znano. One ne znaju ništa. Mi mislimo da je centar naše inteligencije komadić koji čini sve mišljenje. Ako bi to bila istina, onda kako znate da doživljavate misli? Kako znate tu misao? Otkuda je znate? Čime je znate? Luminozitet znanja sja kroz vas, kroz sve vaše misli, sve vaše osjećaje, kroz sve što doživljavate, kroz sve što jest.
Luminoznost je kapacitet znanaj da zna.
Također se naziva i strujom osjećaja.
Budna svijest je znanje kao takvo, primordialno budno, ali kada se „ti“ probudiš za to onda se to izdvaja iz svjesnosti.
"budna svjesnost“ je intezifikator kao fraza.
Luminozitet je sposobnost da se zna.
Znano je radijacija lumonoznosti.
Svjesnost je svjetlost kroz to.
Budna svjesnost znači da si se probudio za to.
Biti transparentan znači da nema apsolutno ničega na što se možeš okačiti. To znači da ni jedna od tvojih misli nije čvrsta. Ni jedan od tvojih osjećaja nije čvrst. Ni jedan od tvojih pogleda ili stavova nije čvrst.

-------------------------
Prijevod engleskog teksta sa: http://www.wwzc.org/book/transparent





Pjesma transparentne Dakini


Suptilni sjaj je moja pojava i
Sfera jasnog svjetla moj je oblik,
kao ljupko jedinstvo svih vibracija,
susret u komu svaka od njih
donosi i predaje sebe čistom svjetlu.

Stoga je moja dakini bit kristalna jasnoća i transparentno zračenje;
Delikatna poput snježne pahuljice,
ipak moja energija može biti
i kao oštro režuća hladnoća sjevernog vjetra.
Moja je priroda lijepa, poput planinske božice,
i jednako tako daleka i misteriozna
u stanju otkriti dragocjena blaga,
ali i poslati snažnu lavinu.

Ja sam zračeće jedinstvo sedam primordijalnih snaga.
očitujući sve njihove blagoslove u obliku duge sedam svjetala.

Različite Dakini imaju različite stilove,
u skladu s njihovim temeljnim vibracijama.
Mogu biti razigrane i radosne i manje ili više dramatične,
mogu biti i pročišćavajuće i umirujuće,
brižne i okrepljujuće, a i vrlo divlje i vatrene.

Ali ja sam osnovna vibracija tvoje duše;
najsuptilnija, predstavljam nevezanost,
neophodnu za najvišu duhovnu transcendenciju.

Kombinirajući elemente drugih dakini i destilirajući ih,
izvlačim dušu iz zahvata raznih vezanosti
iz neznanja i prianjanja za iluzorne manifestacije temeljne energije.

Ja sam nježna sila koja pobjeđuje čudovišta um;
pomažem kod požude i pohlepe,
ona koja hladi vatre strasti, ljutnje i mržnje,
transformirajući ih ljubavlju i razumijevanjem
u suosjećaj i oproštaj,
dok ne ostane više ništa, osim Svjetla.

Da, također vodim dušu kada se grubo tijelo od materije uništi.
Vodim svjetlosnu iskru duše dalje, do mirnih polja nestvorenog Svjetla.

Moja je pomoć neprekidna struja milosti,
što teče poput bistrog, nepresušnog izvora,
nudeći se slobodno,
svima onima koji ne sudjeluju više u dramama zemaljskog teatra.

Znaj da s mojom tihom snagom možeš izbjeći sve zamke,
bivajući sabrane pažnje, transparentan i čistom prostoru otvoren.
Znaj da su svjetlo srca i praznina budnog uma jedini istinski put,
put transparentne Dakini, put tvoje Duše.





Ljubav kao bezvremena budnost

Transparentna, jednostavna prisutnost
Sadrži već neizmjernu ljubav svega što jest, za sve što jest.

Kada se otvori prostor svjesnosti i jasnoća ga obasja,
otkriva se potpuno ispunjenje;
Već u samoj jednostavnoj prisutnosti.

Nema više ništa i nigdje za traženje,
jer sve što bi se moglo poželjeti je tu, obuhvaćeno,
ovom skromnom, jednostavnom prisutnošću.

Krug ljubavi, ispisan svjetlom,
sada je dovršen,
u potpunoj predaji onomu što stvarno jest,
u ovoj svetoj, bezvremenoj budnosti.

Tako nježna i tako jednostavna je ova ljubav,
topeći sve riječi i koncepte;
U svojoj jedinstvenoj i sveoubuhvatnoj sferi tihe prisutnosti.



Praksa Mahamudre
(Kalu Rinpoche)

“Gampopa je rekao da voda ako se ne dira i ne muti biva bistra.
Ako um nije napet niti ograničen onda je sretan.
Ova uputa u vezi meditacije ukazuje da je tijekom meditacije neophodno držati um opuštenim, ne forsirati i ne nametati mu ništa. Na taj će način um postupno prijeći u stanje mira i sreće.

Kada se meditira u tom opuštenom stanju ne treba pratiti misli o prošlosti, o onomu što se pojavljivalo u umu ranije, ili što je bilo učinjeno u prošlosti. Slično, ne bi trebalo očekivati, ili nadati se u vezi budućnosti, misleći, „moram misliti o ovome“, „moram to učiniti“ i slično.
Samo treba jednostavno pustiti um da počiva u sadašnjem trenutku, potpuno opušten, bez briga o prošlosti ili budućnosti, jednostavno svjestan i precizno prisutan u sadašnjem trenutku.

Nije neophodno da um obraća pažnju, ili da se fokusira na bilo što izvan tijela, na bilo što izvana u svijetu.
Nije potrebno ni da se um bavi bilo čim iznutra, s bilo kojim unutarnjim iskustvom.
Samo treba pustiti um da počiva u prirodnom stanju, kakvo jest, kakvo se očituje u tom trenutku, bez ikakvih izmišljanja, bez ičeg vještačkog.

Kada netko meditira, puštajući um da počiva u tom stanju koje se naziva
rang bap na tibetskom jeziku (što jednostavno znači, "um kakav jest, kakav je u trenutku, bez ikakvih dodataka i iskrivljenja"), ne bi trebao smatrati um objektom istraživanja ili meditacije, ili stanje praznine,
Sunyate, kao objekt meditacije.
U ovoj meditaciji um se ne smatra kao nešto na što se meditira, ili nešto što se razmatra. Samo se pušta na miru, da bude u svom prirodnom stanju.

Dodatno, nije preporučljivo u sklopu ove meditacije potiskivati niti prekidati tok svijesti, nego jednostavno dopustiti prirodnu inteligenciju svijesti uma da nastavi s budnošću, odnosno sabranošću.

Ako se meditira na taj način, um postaje prazan i transparentan.
Ima se iskustvo u kome nema svijesti o događanju bilo čega u umu. Samo transparentna suština uma. Na razini tijela nema svijesti o nekoj posebnoj senzaciji; Samo iskustvo transparentne suština uma.
To je iskustvo onoga što zovemo „praznom“ prirodom ili „praznom“ biti uma.
Kada se doživi ova meditacija transparentnosti uma, um ne bi trebao pasti u zamračenje ili tromost. Također nije potrebno niti preporučljivo promatrati prazninu uma, biti svjestan te praznine ili lucidnosti, na bilo koji umjetni način.
Postoji prirodna inteligencija, ili prirodna svjesnost uma, koja je jednostavno svjesna;
jednostavna, gola svjesnost ovog iskustva i treći aspekt,
prirodna, osnovna inteligencija uma koja korespondira s nezapriječenošću uma.

I tako imamo iskustvo u kojemu se doživljava suštinska praznina uma, transparentnost.
Doživljava se također njegova lucidna priroda i dodatno,
tu je gola svjesnost, ili gola inteligencija koja percipira situaciju, percipira ovu prirodu uma. To je treći element, koji je nezapriječenost uma. Počivati u tom stanju, s ta tri aspekta uma koji se doživljavaju na taj način naziva se meditacija.

Govoriti o svemu ovomu, samo su riječi, zvuci riječi; i može ih se smatrati kao spoj ili koincidenciju zvuka i praznine.
Ono što preostaje učiniti je shvatiti temeljnu prazninu ili prirodu uma.
I tako ćemo sada svi skupa meditirati neko vrijeme na ovu temeljnu bit uma, puštajući um da jednostavno počiva u svojoj osnovnoj prirodi, bez ikakvih iskrivljenja.

Počivamo s mekim, ali čvrsto uspravnim stavom tijela, i umom koji odmara u stanju osnovne svjesnosti, bez modifikacija,
puštajući da počiva u ovoj transparentnoj lucidnosti.

Ako smo početni meditanti teško je imati odmah jasnu meditaciju; ali je dovoljno kada se meditira jednostavno pustiti um da odmara u ovom jasnom, transparentnom stanju, najosnovnije svjesni stanja uma, njegove konačne biti. Treba jednostavno ostati budan. Dok god postoji takva percepcija koja dopušta umu da ostane živ, budan, to je dovoljno.

Opet, pošto tek počinjemo meditirati nemoguće je meditirati na ovaj način dulje vrijeme. Uvijek su tu misli i emocije koje se javljaju i uznemiruju um. Ali konačno, kada se meditira na ovaj način, ne treba potiskivati niti odbacivati misli kada se javljaju u umu, niti im se prepuštati i slijediti ih. Bolje ostati budan i pažljiv, sabrano svjestan trenutka dok se meditira, tako da se zna, odnosno bude svjestan, onoga što se javlja u umu, tako se misli koje se javljaju doživljavaju, bez da ih se slijedi.

Na taj način se um pušta da jednostavno počiva bez potiskivanja misli, ali i bez prepuštanja njima, ili njihova slijeđenja. Na taj način misli se počinju percipirati kao mjehurići na površini vode ili kao duga na nebu. Baš kao što mjehurići bivaju re-apsorbirani ponovno u vodi i duga se rastače na nebu, što god se javlja biva prirodno oslobođeno u bit uma.

Ako je netko u stanju ostaviti um da počiva na taj način, u tom stanju transparentnosti, lucidnosti i prostornosti, gdje je praznina, prozirnost i jasnoća uma i gdje je gola, osnovna svjesnost tog iskustva suštine uma – ako netko može ostaviti um da počiva u tom stanju neometan, onda se može slobodno reći da je on blizu realizacije Mahamudre.

Možemo misliti o neznanju ljudskih bića koje postoji u našim umovima kao o sobi ili kući u kojoj su sva vrata i prozori zatvoreni, i iako sunce vani jasno sja, nikakvo svjetlo ne može prožeti tamu sobe.
Onda kada netko počne meditirati i doživi i najmanji bljesak ove biti uma, ove prazne suštine, lucidne prirode i nezapriječene manifestacije uma – to je kao da je napravljena mala pukotina u zidu prostorije i majušni zrak svjetlosti može ući i početi osvjetljavati sobu u veoma maloj mjeri. Na taj način imamo mali nagovještaj od kakvog je značaja Mahamudra.

Ako netko može prakticirati ovu meditaciju redovito – dnevno, što je češće moguće, onda se meditacija postepeno razvija, dolazi se do jasne realizacije prazne biti, lucidne prirode i nezapriječene manifestacije uma. I na taj način um će postajati sve jasniji i jasniji i meditacija će se sve više razvijati.

Ako netko može meditirati na taj način, onda nikakve misli, niti iskustva koja nastaju u umu neće biti ni povoljna ni štetna, nego samo kao valovi na površini vode. Dolaze od vode i bivaju ponovno apsorbirani od vode.
Misli i emocije nastaju u umu i bivaju ponovno apsorbirani umom. Nastaju iz praznine i bivaju ponovno rastvoreni u tu prazninu. Ako netko može meditirati na taj način, onda ništa što nastaje u umu ne predstavlja poteškoću.

Tako, u osnovi govoreći, praksa Mahamudre je vrlo jednostavna. Nema ničega kompliciranoga ili teško u vezi s njom. Nema vizualizacije koju treba činiti, nema vježbi koje treba izvoditi, nema nikakvih fizičkih zahtjeva, ništa u osnovi što bi trebalo činiti. Samo se pušta um da počiva u prirodnom stanju, takav kakav jest, bez krivljenja, zamišljanja, bez prisile, bez tenzije. Na taj način praksa Mahamudre je veoma jednostavna.“
 


Besprijekorna bit djece Svjetla

Od kada je, u nekom drugom vremenu, skrivenom iza velova sadašnjeg ograničenog načina postojanja, prvobitno, prekrasno, besmrtnim svjetlom ispunjeno ljudsko biće napustilo „padom“ svoje područje i naselilo materijalno, smrtno biće, postupno je zaboravljalo svoje porijeklo.
Ipak to se plemenito porijeklo i uzvišeno područje života ne mogu nikada zaista izbrisati iz sjećanja, pa ni nakon nebrojenih eona postojanja u gruboj materiji, niti udruženog djelovanja svih nezamislivo strašnih sila ambisa tame. Zato što je vatrenim, duhovnim pismom čovjekovo porijeklo zapisano u samom središtu njegova bića, u najskrivenijem i najsvetijem mjestu i zato što tomu mjestu mogu pristupiti samo sile prvobitnog svjetla iz njegove domovine.
Danju i noću u srce čovjekova srca prodiru zrake iz svjetlosnih sfera emanirajući suptilne, harmonične vibracije topline, tihih tonova i snaga koje se očituju iznutra prema van u čovjekom životu kao različite vrsta impulsa za buđenje i osvještavanje po pitanju svoje prave biti.
Tko otvori svoje srce, moći će čuti i kako svijetom materije odzvanja, ljepši i slađi od najljepše zemaljske melodije, stalni zov kao podsjećanje koje spontano zrači iz duša svih bića koja su se sjetila svog porijekla i s beskrajnim strpljenjem i dubokim suosjećajem žele pomoći onima koji još uvijek spavaju u samozaboravu; Da se i oni oslobode čini sila tame koje ih drže zarobljenima, da shvate svoju istinsku snagu koja se temelji na univerzalnoj snazi Ljubavi i koja čeka da bude oslobođena u njihovim vlastitim dušama.


 “Duhovi koji žele pomoći drugima, moraju potjecati od srodne vrste.
Braća u carstvu Svjetla, oni koji vas vode, su ljudska bića poput vas,
nisu kamenje bez osjećaja, bez ikakve strasti, mrtvi za ovaj život.
Sve ciljeve za kojima žude smrtnici
Mi, majstori, tretiramo s poštovanjem.
Ali naše oči razlikuju krajnji cilj sveg traganja.
Sve zemaljske želje u svojoj pogrešci i zabludi,
nama se otkrivaju kao potraga za ljepotom vječnosti.
I tako mi pripremamo nepogrešive puteve,
voljni voditi zalutale duše sigurno Svjetlu; 
potaknuti samilošću proisteklom iz Ljubavi.“ BYR



Refleksije o Ljubavi

Svjetlosne zrake primordijalne duhovne sfere uvijek dodiruju naše sadašnje polje života, u ovoj točki sada i ovdje, putem bezvremenog polja duše.

Duševno polje je polje snaga, koje poput zlatnih i srebrnih zraka, povezuju biti svih ljudi cijelog univerzuma. To je nevidljiva međupovezanost, koja želi i može postati vidljivom. I ta njena inherentna želja može se manifestirati i ispuniti jedino putem ljudi koji otvore svoja srca suptilnom dodiru i uđu u sve dublju komunikaciju s božanskim svjetlom.

Kada to učine, počinju realizirati svoju pravu prirodu i spontano se usklađuju s univerzalnim skladom i počinju zračiti Ljubav. Oni više nemaju vremena ni volje činiti ništa drugo, što god izvana činili.

Od te točke, vrlo zahtjevni put ljudske duše postaje ublažen i uvelike blagoslovljen ovom moćnom Ljubavlju.

Duša shvaća da je dio neprekidnog svjetlosnog niza srodnih duša, svjetlosnih bića koja uvijek služe Svjetlo života i čuvaju naš istinski dom Vječnoga dana.

----------------

Fragmenti iz srednjevjekovnog katarskog teksta o crkvi Ljubavi:

Ona ne postoji u nekom fiksnom obliku,
već samo u međusobnim dogovorom ljudi.
Nema članove, osim onih koji osjećaju da joj pripadaju.
Nema rivale jer ne podržava duh natjecanja.
Nema ambicija, jer jedino želi služiti.
Nema nacionalnih granica, jer ljubav ne djeluje na takav, dijeleći način.
Poštuje sve velike učitelje svih vremena koji su otkrivali istinu Ljubavi.
Svi koji joj pripadaju prakticiraju istinu Ljubavi svojim cijelim bićem.
Oni koji joj pripadaju, to znaju.
Ona ne pokušava učiti druge, već samo pokušava biti i svojim bivanjem davati.
Ne predstavlja se glasnim riječima, već djeluje u slobodnom domenu bića.
Klanja se svima koji su osvijetlili stazu Ljubavi i dali za to svoje živote
Ona ne obećava nagradu niti na ovom, niti u drugom životu, već samo radost bivanja u Ljubavi.
Crkva Ljubavi nema tajne, misterije niti inicijacije, osim dubokog znanja o snazi Ljubavi.
Svi oni koji osjećaju da joj pripadaju, zaista joj pripadaju;
Pripadaju crkvi Ljubavi.

Amen.




 
Kontemplacija na savršenu prirodu stvarnosti ili Svjetlo - u aktualnom Sada

U svakom životnom trenutku, bez izuzetka, prisutna je u svom apsolutnom iznosu čistoće, struja prirodnog savršenstva, struja blistavog sjaja koja nosi sve i stoga ima moć pročistiti svako iskustvo, osnažiti plamen čiste svjesnosti i prožeti osjećajem općeg blagostanja i spremne budnosti.

Prepoznavanjem ove blagotvorne svjetlosne struje, što češće u kratkim trenucima, dok njena sveprožimajuća, sveprisutna priroda ne bude spontano očigledna, razvija se trajni harmonizirajući učinak na aktivnosti srca i glave, kao i na aspekt volje i djelovanja. Kombinacija mentalne i emocionalne stabilnosti prirodno vodi prikladnom djelovanju i aktivira mehanizam pozitivne povratne sprege koji dovodi u sklad sve aspekte životnog očitovanja. To su spontane posljedice intimizacije sa svjetlosnim poljem u kome i iz koga postojimo, i predaje njegovom zračenju.

To je polje jedan vibrantni prostor iskonske, potpuno otvorene samo-rađajuće i -razvijajuće inteligencije, bez početka i kraja. Ono je more nosećih valova svega što jest, koji istom tom energijom u različitim frekvencijama bivaju modulirani različitim mislima, osjećajima, čulnim iskustvima i njihovim bezbrojnim kombinacijama u mnogostrukim životnim formacijama. Ali nitko i ništa nikada ne postoji i ne može postojati odvojeno od njega; Što postaje jasno uvidom u ovu spontanu, u svakom trenutku neizbježno prisutnu savršenost, kao pravu prirodu realnosti i potpunim povjerenjem u nju; povjerenjem koje se dokazuje poklanjanjem pažnje i oslanjanjem sve više samo na nju umjesto na njene mnogostruke modifikacije i umjesto na njihovo nepotrebno karakteriziranje i konceptualno-osjećajno ustanovljavanje kao odvojeno postojećih fenomena.

Dok um misli što misli, dok osjeća to što osjeća, dok iskušava to što iskušava, mi ostajemo mirni, bez tenzije, bez napora. Jer sve je to uvijek jedna ista dinamička energija ovog bazičnog životodajnog prostora. Počivajući u njoj, kao što ona sama u sebi počiva, naša primordijalna čistoća koja je od nje postaje očita.

Tako u potpunoj perceptualnoj otvorenosti, ostavljajući sve u stanju u kome nastaje, prolazi i nestaje, u svim iskustvima sloboda postaje sastavnica svakog neposrednog iskustva ovdje i sada, sloboda koja je rezultat transcendencije vremena i napora za bilo kakvim postignućem, jer svaki napor nestaje prepoznavanjem i priznavanjem već prirodno postojeće, temeljne perfekcije.
Prepoznajući ovo iskonsko, mirno zračenje kao osnovu svoga postojanja, javlja se spontana zahvalnost za život u njegovoj osnovi i neiscrpnom potencijalu i osjećaj ekspanzije i velikodušnosti potekao iz iskrenog osjećaja mira i ispunjenosti, iz sigurnosti koja počiva na spoznaji neuništivosti i nepodjeljivosti života i nemogućnosti otuđenja onoga što nam je najvažnije, naše vlastite zajedničke biti. Biti koja je poput neba bez oblaka, bezgraničnog, jasnog i svijetlog. I kao što ptice prelijeću nebom ne ostavljajući traga, tako ni priroda ovog nevidljivog svjetla života, jasne sve-prihvaćajuće svjesnosti, ne dozvoljava ostavljanje tragova bilo čega, ikada. I bez obzira na sve, ona ostaje i ostajat će vječno čista, blagotvorna, svjetlosno-zračeća.






Dodir Tišine

Spustila se s nedokučivih visina,
Dalekih, hladnih prostranstava iza velikih bijelih glečera,
negdje gdje dobro skriveno je svjetleće srce svijeta.
Iznenada i nečujno se spustila,
samo jednim zamahom, svojih moćnih,
očima nevidljivih krila.
I neopisiva, nepojmljiva tišina je odjednom sve dotakla,
prekrila i uzdigla u svom nježnom, ali čvrstom stisku.

I više ničeg nije bilo izvan nje,
Iako je sve i dalje postojalo,
Bilo je samo njen vječni puls,
Iz nje je izviralo i njoj se vraćalo.
Kao jedna vječna fontana,
samo jedna neprestana, slobodna i
nesputana refrakcija svjetla.

I bio je to tajni znak duši
Da je vrijeme susreta blizu.
------------------------------------
„Nigdje sreći kraja nema,
Jer se duša tebi sprema.
Kad te vidi usplamsaće,
Cijeli svemir tad gorjeće!“
Iz teksta Ilahije: „Zvijezdo sjajna“



Tajanstveni otok

Ti se izdižeš kao simbol utočišta sred neizvjesnih voda životnoga mora.
Ti si svjetionik i luka, početak i kraj borbi,
dom hrabrim srcima i sklonište nemirnim i zalutalim.
Ti si tlo svetog služenja i iscjeljenja.
Poput svjetla si što niče iz tame;
I tvoj vidljivi dio, kao vrh ledenog brijega,
samo je mali dio tvoga bića, tvoga života i misterija.
Prošlost, sadašnjost i budućnost u tebi ne mogu naći uobičajeni smisao,
iluzije i lažne nade ti ne podržavaš.
Ni ljepota ni dobrota za tebe ne postoje u uobičajenim normama.
Ti svemu daješ svoj posebni pečat,
koji uvijek zrači i nečim još uvijek nepoznatim,
a vrijednim i bezvremenim.
I kako posebnom bliskošću možeš zračiti i s Ljubavlju pružiti svoju ruku srcu koje ti se otvori i koje u svom iščekivanju nepoznatog pogodi lozinku za prolaz u neki od tvojih skrivenih portala.
Kako dubok savez s njime možeš sklopiti i osnažiti ga darežljivo svojim tajanstvenim snagama.
Samo blistava radost i zahvalnost, poput sjajnog traga mogu biti odgovor na susret s tobom.
Neka bi tvoja milost i tvoj sveti rad bili nastavljeni bez prekida!
Neka bi tvoja simbolika i snaga kojom zračiš dotakli mnoge koji svjesno ili nesvjesno teže povezivanju svoje duše s praiskonskim Svjetlom!



Duh Ljubavi

Iz tišine se uzdižući i šireći,
žar duše zrači toplinom
i pod nevidljivim svjetlom vječnosti,
u svjetlećoj jasnoći,
rascvjetava se prozirni cvijet.

To je sam Duh Ljubavi što cvjeta
u jedinstvu čistog srca i uma;
To je sam Duh Ljubavi što sjaji u
otvorenom prostoru svjesnosti.

To je miris neodoljivog Duha Ljubavi
što prožima srce i um u tišini;
Dah Duha Ljubavi,
što ispunjava beskrajni prostor svjesnosti.

Nezamislivo jasan i čist,
svijetao i lak,
otvoren i radostan,
moćan i neuhvatljiv,
slobodan od pogreški i ograničenja,
slobodan kao sloboda – Duh Ljubavi.
O, vječni, neodoljivi Duše Ljubavi,
hvala Ti za tvoju beskrajnu milost i
neiscrpnu snagu kojom nas od praiskona pokrećeš i usmjeravaš,
hvala Ti za savršenstvo tvoje Ljubavi koja nas vječno sebi privlači!



Sveta Staza

Dođi, pridruži nam se na vrhu gdje se sve suprotnosti nepovratno sjedinjuju.

Odavde se pruža nevjerojatan pogled na široke doline ljudske konfuzije i nadiruću plimu zaljeva iluzija.

Ali ako nam se želiš zaista pridružiti, morat ćeš se popeti stazom pokraj starih ruševina zastarjelih koncepata i uvjerenja, nepotrebnih definicija i pogrešnog načina percepcije.

Što se više budeš uspinjao, sve teže će biti disati, staza će biti sve neravnija, a vrijeme sve neugodnije.

Ali ako nastaviš i spontano shvatiš da to nema veze, primijetit ćeš kako više ni ne trebaš disati, niti tvoji koraci trebaju dodirivati zemlju. Tada ćeš se naći ovdje, na ovom posebnom mjestu, na kome vladaju nedodirljiva čistoća i nepromjenjiva nedjeljivost Duha.

Bit ćeš srdačno pozdravljen i upoznat ćeš nas kao što mi poznajemo tebe. Gledaš ćeš našim očima i mi ćemo gledati kroz tvoje oči.

Spuštat ćemo se dolje skupa s pročišćavajućom, kristalno bistrom vodom ove svete planine i kretat ćemo se s njenim moćnim vjetrovima u svih deset smjerova, potpuno mijenjajući stari svijet u novi.

Dođi!



Unum Necessarium

Samo je jedna stvar potrebna.
Apsolutno sveta, vječna i besmrtna;
najviša, jedinstvena duhovna snaga,
najbožanskija od svih – Ljubav.

Kada se probudi u duši i kada se može izraziti,
svojih duhom sve osnažuje.
Kakvom god igrom protu-snage manipulirale iskustvo,
kako god snage sjena sijale konfuziju u mislima, osjećajima i percepciji,
jasnoća duše ispunjene Ljubavlju ostaje neuništiva i nepromjenjiva,
vječno ista, sebi jednaka, potpuno samo-zaštićena i nepovrediva.

Ona je već prisutna u osnovi svega.
Ne treba ju graditi, uvoditi, ni donositi odnekuda.
Ona je već najmoćnija kraljica života.
Samo je treba prepoznati, uvažiti i dopustiti
da potpuno i vidljivo vlada u prvom planu.
Iako je već neusporediva i neporeciva vladarica, bez moguće zamjene,
ukoliko ne postoji postojano prepoznavanje njene sveprisutnosti i svemoći,
slijede tužne posljedice i nepotrebni manjak jasnoće, vedrine, mira i ljepote.

Zato Ljubav mora biti prepoznata kao neizbježni sastojak svakog mjesta i vremena, svakog toka - sada i ovdje;
Bezvremeno stabilna, ne poznajući uspone i padove, nepokolebana okolnostima, jer one ne postoje fiksno i neovisno od jedinstvenog životnog polja - koje opet animira sama Ljubav.

Samo je jedno potrebno.
Samo prirodno, intuitivno prepoznavanje duševne snage Ljubavi, 
neizbježno praćeno Njenim osnaženjem i blagotvornim razvojem svega ostalog.
Ljubav - unum necessarium.



Svjetlosne golubice


U službi vječne vatre u Hramu Duha,
u jedinstvu sa Svjetlom svjetla,
poput eteričnih, svjetlosnih golubica,
slobodno ulazeći i izlazeći iz ljudskih srca,
mi, iz reda nebeskih plesačica,
plešemo naš bezvremeni, magični ples,
kao svjetlucave zvijezde, 
inspirirajući i pozivajući na put ponovnog rođenja
unutarnjeg, živog boga, 
na svim životnim razinama.

Mi podržavamo ekspanziju i rasvjetljavanje horizonata,
jačajući sposobnost apstraktnog mišljenja i
uvećavajući dinamiku volje i djelovanja.

Krećući se kroz sve sfere postojanja
klanjamo se jedino pred božanskom svemoći,
na oltaru služenja,
u skladu s našim najdubljim unutarnjim iskustvom,
o najveličanstvenijoj i divljenja najdostojnijoj snazi,
našoj zajedničkoj biti -
Svjetlu svjetla.




Putovanje


Poput burnih valova dubokog mora,
kroz bezbrojne eone vremena,
skupa ili razdvojeno,
prelazeći gotovo nepremostive daljine,
preživljavajući razne neprilike,
sa samo jednom željom u srcu, 
i samo jednim naumom,
poput moćne vatre,
vječno plamteće,
probili smo se kroz mnoge oluje,
spašavajući duše od različitih opasnosti,
tijekom ovog dugog putovanja, 
davno započetog,
davno predodređenog,
da završi uspjehom i s velikom slavom,
da zatvori nesveti ponor, da raširi Svjetlo,
da vrati dragocjeno blago natrag domu, 
u aditum, samo srce našeg svetog hrama,
što još uvijek ponosno stoji na ovoj svetoj planini.




Vrata u Srcu

Sa dalekih, zlatnih poljana čistog Svjetla,
dopiru zrake,
zračeće emanacije,
suptilne, nevidljive, stvarne.
Poput tihog zova koji kuca na vrata srca,
koji budi dušu,
podsjeća je i doziva;
Da se vrati u zlatnu domovinu,
da stupi na zlatni put povratka,
još uvijek otvoren,
još uvijek ukrašen
odbljescima prve Ljubavi,
još uvijek čuvan svetom vatrom,
što gori neprekidno i
spaljuje sve staro, nepotrebno,
da bi se mogla obnoviti veza
sa zlatnim vratima
što vode u prostranstva bezvremenosti.
Ako čuješ poziv i otvoriš srce za njegovu poruku,
naći ćeš se na tom putu,
nepojmljivo veličanstvenom,
preobražavajući se i žareći,
sjećajući se i vraćajući,
zlatnim poljima prve domovine,
poljima čistog, prvobitnog Svjetla.




Posveta

Vječnom, besmrtnom,
beskrajno moćnom,
neodoljivom Duhu.

Svetoj planini,
njegovu predstavniku,
otjelovljenju snage i ljepote,
veličanstvenom i živom obitavalištu
vrhunske inspiracije.

Iznimnoj, slavnoj luci,
usred kristalno plavih voda,
što tiho stoji i o najvišemu svjedoči,
svojim brojnim,
moćnim i tajanstvenim obilježjima.

Svim prekrasnim hramovima
i impresivnim svetištima,
vidljivim i nevidljivim
čuvarima čistih zračenja.

Svakom suptilnom znaku i simbolu,
što podsjeća na život istinski,
priziva ga postojano
i svjetlost širi neumorno.

Svim riječima, zvijezdama i bićima,
što svemir oplemenjuju i pročišćavaju,
što ponizno i voljno služe,
veliko Božansko srce,
taj nepojmljivo dragocjeni izvor sve ljubavi -
koja je glavna bit i konačno značenje svega.

-------------
Ilahija, „Jer ti si ljubav vječna“

Kad bi veo svijeta tvog,
istrgli iz oka mog,
isto bih te voljela,
srcem svojim zaljubljenim

Jer ti si ta, ljubav vječna, jedina,
samo ti svjetlost daješ,
proći će sve,
svaki dan svaki tren,
samo ti ostaješ,
samo ti ostaješ,
samo ti ostaješ.

Kad bi nestao sunca sja,
sve tama prekrila,
pred tvojim licem
sva bih od svjetlosti bila ja.

Kad bi noći nestale,
pa sunce sjalo,
ništa ne bih vidjela,
osim tvoga lica, ljubljenog,
lica tvog, ljubljenog.




Četiri ruže
∞ četverostruka oda za moje četiri sestre ∞


Prva oda je za slavnu i slavljenu Atenu. 
Utjelovljenje višeg razuma
i sposobnosti apstraktnog mišljenja, 
sa željom za razumijevanjem principa stvaranja,
i s milošću ispunjenom težnjom,
da se znanje podijeli i primijeni,
za opće dobro
i unaprjeđenje ljudskog života
na svim razinama.
Ni mač, ni koplje i štit, nisu joj strani,
jer ona ne preže ni od borbe i bitke,
uvijek bez straha,
spremna stati u zaštitu i obranu
uzvišenih princip i svih onih koji ih zastupaju.

Neka bi neustrašivi,
veličanstveni duh moje sestre Atene,
jedne od drevnih ljudskih čuvara,
otvorio naše umove
za utjecanje univerzalne Gnoze.

Druga oda je za moju dragu sestru Artemidu.
To je uvijek ona koja nas pokreće
na novi, odvažni korak u nepoznato,
da raskinemo sve spone i okove
koji nas zarobljavaju.
To je njen duh uz nas,
kada stojimo sami u divljini i tami
i ne bojimo se.
Od nje nam je vatrena želja za slobodom
i nezaustavljiva volja da je ostvarimo.
Iz njene snage proizlazi i naša sposobnost
za ljubazno suosjećanje
sa svim živim bićima i prirodom,
i potreba da im pružimo svoju podršku.

I zato Artemida zauvijek zaslužuje
našu krajnju zahvalnost.

Sljedeća oda mora biti za moju lijepu sestru Afroditu,
tako slatku i veselu,
ali s duhom starim kao samo vrijeme,
čak i starijim.
Ona je direktni potomak najmoćnije snage.
Gdje bismo bili bez nje?
Život bi bio nezamisliv
bez ove dame od inspiracije,
bez ove neodoljive buditeljice srca.

Neka bi njen magični, iskričavi duh,
bio i zauvijek ostao živ u našim srcima.

I posljednja oda je za moju voljenu sestru Hestiu.
Za njeno besprijekorno obavljanje zadaće
kroz sva vremena,
za održavanje gorućom
vatre čežnje za našim nebeskim domom,
za to što nas je naučila
da se spustimo u tihe dubine naše duše,
što nam je pokazala,
kako se moli
i služi u hramu božanskog svjetla.

Dalje odavde,
ova se oda može nastaviti
jedino u tišini i djelima.

∞∞∞∞








Eho Duha

Među ostacima velikih hramskih stupova,
tihi eho nevidljivih, nečujnih sila,
još uvijek pokreće prostor
i održava atmosferu čistom,
povezanom sa zračenjima Duha. 
Simfonija viših vibracija Svjetla,
koju duša neposredno prima, 
čisti um i otvara srce,
uzdižući dušu sve više i više,
prema njenom originalnom području.

I spontano, iz dubine srca,
prožimajući sveti prostor među visokim planinama,
od zemlje do neba,
odzvanja trostruki odgovor:


A-m-e-n – u zahvalnosti i radosti za osnaženje
i okrepljenje duše na njenom putu domu; 
A-m-e-n – s ljubavlju i divljenjem prema bezvremenom opstojanju
besmrtne aktivnosti Duha;
A-m-e-n – u znak hvale i slave lijepog mjesta koje to djelovanje podržava,
za osnaženje i zaštitu njegovog svjetlosnog polja, 
da bi živjelo i dalje, do kraja vremena.





Bezvremena potraga


To je moj zov,
kada snažan vjetar duva,
kroz stare zidove
najsvetijeg prostora
Apolonovog hrama.

Dođi, ne oklijevaj. 

To te ja čekam,
s nježnim zrakama
popodnevnog sunca,
među visokim stupovima
velikog Zeusovog hrama.

Dođi, prije nego padne mrak.

To te ja pokušavam doseći,
s upornim kišnim kapima,
što umivaju kamene ostatke
veličanstvenog Ateninog hrama.

Ne boj se, otvori srce i poslušaj.

To te ja tražim,
na raznim mjestima,
u mnogim vremenima,
u ovoj svetoj,
bezvremenoj potrazi,
poslana iz zemlje
čistog božanskog svjetla,
s porukom za tvoju dušu,
da se vrati domu.




Hram Srca

Hvala ti,
što si sagradio ovaj hram za mene,
gdje mogu uvijek doći
i stopiti se s bezvremenom tišinom,
osjetiti neizrecivi sklad,
kad se duh i duša susreću,
i neumorno, savršeno, vječni ples plešu.

Hvala ti,
što si pripremio ovaj dragocjeni prostor,
svjetlom ga ispunio,
i sasvim po mojoj mjeri učinio.

Hvala ti,
što si stvorio ovo jedinstveno mjesto,
samo meni znani hram,
tajno svetište,
tvog čistog srca sveto središte.



 

Ljubav u sebi i izvan sebe

Što znači tražiti ljubav u sebi, a što izvan sebe?
Izvana i iznutra su samo proizvoljni koncepti uma, koji sam po sebi nije dio naše prave prirode, već dio mehanizma njenog doživljavanja.
Dok Ljubav jeste dio naše prave biti i biti cjelokupne realnosti - koje su jedno isto.
I ona se postupno razotkriva, najprije, upravo uz pomoć raznih objekata ljubavi.
A kvalitetu i dubinu njenog doživljaja određuje kvaliteta duše, stupanje njene probuđenosti, odnosno čistoća srca i širina i jasnoća svijesti.
Koji ne samo da nisu isti kod svih ljudskih bića, nego su i njihovi potencijali za razvoj različiti.
Zato slobodno istražujte ljubav na način koji vam je moguć.
Ne trebate pokušavati voljeti sve i svakoga, samo težite uvijek onomu što je za vas najvrednije i najuzvišenije, što budi posebni osjećaj sklada.
Tomu se onda otvarajte i predajte koliko možete.
A ono što se jedino može naći „u sebi“, odnosno sada i ovdje neovisno o bilo čemu, je čista svjesnost. Intuitivnim prepoznavanjem te čiste prisutnosti iz trenutka u trenutak, opće stanje jasnoće i mira raste i proteže se sve više i dublje na sve aktivnosti. Pa i na shvaćanje i izražavanje ljubavi, koje se intenzivira i produhovljuje.
Onda se ljubav i svjesnost počinju u pozitivnoj povratnoj sprezi čudesno međusobno potpomagati, budeći razne inherentne sposobnosti duše.
Jer svjesnost je vrhovni, peti element čijim jačanjem se dobiva bolji uvid u prisutnost i djelovanje ostala četiri. Na primjer, postaje jasnije da li nam fali stabilnost zemlje, ili je prisutna prevelika krutost; Da li nedostaje fleksibilnosti zraka, ili je prisutna nestabilnosti; Da li nedostaje dinamičnosti vatre, ili volja neobuzdano i neusklađeno djeluje; Da li nedostaje fluidne prijemčivosti i predanosti vode, ili su prisutne turbulentne emocije koje ograničavaju i sužavaju percepciju.
Čak nije ni potrebno posebno raditi na njihovu usklađivanju; jačanje svjesnosti, njenim prirodnim, sve češćim prepoznavanjem kao zajedničkog elementa svih iskustava, spontano usklađuje sve ostale elemente i vodi uravnotežujućem djelovanju.
Pogotovo ako je potpomognuto osjećajem ljubavi, koji upravo i jest osjećaj sklada i povezanosti koji se doživljava duševnom svjesnošću.
Jer pored poznatih pet elemenata postoje i šesti i sedmi element, koji su povezani s misterijem ljubavi.
Ljubav je veliki misterij i treba biti zahvalan za svaku priliku njena razotkrivanja, uvijek joj prilazeći s najvećim poštovanjem, iskreno polazeći od vlastitog trenutnog stanja svijesti i spoznaje.



 



Sveto nasljeđe

Duboko dolje u tami,
skrivena ispod površine običnog,
čuvana tajanstvenim dubinama,
u tišini,
obavijena velom mističnog,
moćna boginja spava,
i dragocjeno, zvjezdano sjeme čuva;
sjeme svjetla od praiskona,
u svom plemenitom srcu od srebra.

Bezvremena u vremenu,
ona nosi i štiti,
sveto, staro nasljeđe,
zlatne i srebrne esencije, duha i duše,
vibracije vrhunskih, suptilnih sila,
i njeno tijelo -
nezemaljskom snagom ispunjeno,
svo od čiste kreativnosti,
samo čeka trenutak buđenja,

čeka čas rađanja na zemlji
i izranjanja -
nezemaljskog, potpuno svjesnog,
novog, svjetlosnog bića.


 



Mandala Duše

Ljudska je duša mandala sastavljena od brojnih, ili bezbrojnih duševnih snaga, suptilnih elemenata, koji se pojavljuju uvijen iznova u vremenu do njihova potpuna ispunjenja, uvijek se kombinirajući na jedinstven način.
Na jedinstveni način se kombiniraju oko iskre duha, biti ljudskog bića koji dalje uranja u materiju, preko finih do grubih, vidljivih elemenata.
Pri tomu ljudski duh, božanska svjetlosna iskra samo jednom prolazi iskustvo materijalne inkarnacije, osim u iznimnim i rijetkim slučajevima (kao što su samoubojstvo, prerana smrt, ili slično).
Pojam reinkaranacije krivo se tumači u većini učenja. Duh, istinski čovjek, se ne reinkarnira. Samo jednom prolazi kroz iskustvo materijalne egzistencije, na zemlji, ili drugoj materijalnoj planeti, i to ne u svojoj bipolarnoj prirodi, već kao podijeljen - pasivno, ili aktivno polariziran, odnosno kao muškarac i žena. Pojam čovjeka obuhvaća razne vidljive forme širom svemira, iza kojih stoji čovjekov prototip, duhovna bit čovjeka nevidljiva materijalnim očima.
Ni duša se ne reinkarnira, jer ona kao cjelina ne postoji sama po sebi uz materijalno čovjekovo obličje. Reinkraniraju se samo njene sastavnice, koje nose obilježja prethodnih iskustava, na temelju kojih se krivo zaključuje da je isti čovjek nekada proživljavao sva ta iskustva.
Ali duša kao cjelina se tek treba formirati iz pojedinih elemenata, iz bezgraničnog duševnog mora u kome se odvija ljudski život. Duševna svjesnost se tek treba oformiti oko središnje glavne snage, čistog duhovnog „ja“, integracijom svih prisutnih elemenata, koji nisu fiksni od rođenja do smrti materijalnog obličja, pa se zato i može govoriti o razvoju duše, kao i o njenom gubitku, ili spašavanju.
Kada je duša formirana oko probuđenog duha, istinskog „ja“, pojedinačne duševne snage se više ne trebaju inkarnirati, čovjek ne ostavlja teret nerealiziranih impulsa budućim generacijama.
A on sam, duh svjestan sebe, nosi dalje sve što je uspio za zemaljskog života duševno izgraditi, nigdje se ne vraća, ništa ne ponavlja, već ide uvijek dalje „od snage do snage“, od ispunjenja do ispunjenja. Pri čemu taj razvoj obuhvaća i spajanje jednom razdvojenih duhovnih polova, koji su u materiji bili očitovani kao muškarac i žena, jer istinski duhovni čovjek, „bog“ i sva duhovne manifestacije u sebi uvijek sadrže oba pola.
Cijeli put i proces razvoja, ili izdizanja duha iz materije, uvijek je i neizbježno praćen ljubavlju vođenom pomoći slobodnih ljudskih, duhovnih duša.


 

Boginja traume

Molitva vajra-yogini

U nemiru i strahu, bolu ili zbunjenosti,
moja sestra velikog srca punog samilosti,
dama patnje, boginja traume, vajra-yogini,
spremna je uvijek pomoći
svima koji je znaju pozvati
i pokazati iskrenu predanost.

Tijesno povezana s karmičkim silama,
pružit će bolji uvid u okolnosti
i otkloniti unutarnje prepreke,
koje blokiraju put razvoja duše.

S njom nema površne šale,
ni lažnog prenemaganja,
ona je duboko iskrena
i u svojoj jednostavnosti ponekada neugodna,
spontano reflektirajući i ono najbolje,
ali i najgore u ljudskim životima.

Ona je ogledalo
koje daje grotesknu sliku ljudskih afera,
s tugom i humorom istovremeno,
pomažući njihovu objektivnu sagledavanju
i dajući srcu predukus lakoće i slobode.

Svima koji joj ponude svoju ljubav
i zamole za njenu ljubav
i pomoć u oslobođenju od bola,
ona pruža svoju ruku,
ali ne bez truda i samospoznaje s njihove strane;
ne bez realizacije -
da oni koji pate također uzrokuju patnju drugima,
oni koji su vezani, vezuju druge.

Ne boj se ako je vidiš da nosi kosti,
ona ne pripada demonima,
nisu to kosti simbol smrti i uništenja,
već simbol onoga što se obično ne vidi,
što je ispod površine;
jer ona vidi duboko ispod površine.

I ako ti kažu da pije krv,
ne boj se, ona ne pripada ni vampirima,
ona samo ispija,
koliko duhovni zakoni dozvoljavaju,
lošu karmu onih kojima pomaže,
da se ne bi prenosila dalje.

I ako ti se učini da izgleda zlovoljno,
nemoj se prevariti,
ona samo uništava kroz sebe sve loše što preuzme,
a njena bit ostaju ljubav i samilost.

To je moja sestra,
dama patnje, boginja traume, vajra-yogini,
ona koja pleše nad bolom čovječanstva,
uništavajući u tom ritualnom plesu
sve tamno, zlo i dotrajalo.

Njena samilosna strana nije svakome vidljiva.
Ali znaj, onima koje voli
i kojima ukaže svoju milost,
otvara put zračećeg svjetla,
na kome bol i patnja zauvijek nestaju.

Zato neka bi sve koji joj se obrate za pomoć,
ova čudesna dakini
našla dostojnima njene milosti
i pomogla im na putu povratka
u Vječno Svjetlo.

 

 



Dveri spasa

Čovjek u svom materijalnom, životinjskom obliku (može ga se nazvati i iluzornim, ili hologramskim, to ništa suštinski ne mijenja, jer duhovna stvarnost ostaje zauvijek nedodirljiva čulno razumskim metodama spoznaje, ma kako ove bile sofisticirane ili koliko naizgled pomicale granice svoga istraživanja.), predstavlja vrata spasa za istinsko, duhovno ljudsko obličje.
Vidljivi čovjek, skupa sa svojim nevidljivim aspektima, koji su još uvijek od iste prolazne tvari, ne postoji da bi rješavao neiscrpne probleme koji vidi i osjeća oko sebe i da bi za sebe tražio spas, već samo da otvori vrata spasa istinskom čovjeku, potonuloj iskri duha.
Zbog toga postoji i za to je opremljen.
Bezbrojne duševne snage, more samosvjesnih elementarnih snaga koje ga obavija i tjera na djelovanje čeka na ujedinjenu volju njegova u duhu zasnovanog „ja“ da ga ujedini u neprolazno, individualno duševno obličje s kojim jedino može imati život vječni.
Sve čeka da njegova životinjska duša i vremenska materijalna svjesnost budu spremne na samopredaju i nadilaženje sebe samih, kroz vječnu dušu s kojom trenutno supostoje.
Za svjesnu gradnju duševnog obličja na raspolaganju je samo ovaj materijalni život. Čime jedna kratkotrajna iluzija dobiva izniman značaj za svu vječnost.
Iako se s pravom sumnja na mnoga i zlonamjerna i nenamjerna iskrivljavanja Biblije i drugih duhovnih tekstova, Isus, veliki učitelj iz Nazareta (ne mitski lik judeo-kršćanske dogme) uistinu nikada nije podučavao o reinkarnaciji, onako kako je to učenje do nas doprlo s Istoka. To jest u njegovom prilično iskrivljenom obliku.
Najveća većina prisutnih ljudi na Zemlji (a isto važi i za ostale planete vidljivog svemira) prvi i posljednji put doživljava materijalno, životinjsko postojanje. Naše jedinstveno biće, jedinstvena duhovna biti ili božanska monada, osim u iznimnim slučajevima, ne zapada više od jednom u samo-hipnozu čulnog postojanja, jer za tim nema potrebe.
Mogli ste u školi završiti neki razred s jedva prolaznom ocjenom, ili s odličnom, i to vam ostaje zapisano za cijeli život, ali samovoljno ponavljati razred zbog toga ipak nećete, jer život ide dalje i dolaze druge mogućnosti u drugom obliku, iako ste neke prethodne zauvijek propustili.
To što se u nekim popularnim hipnotičkim i takozvanim regresivnim metodama i terapijama ljudi „sjećaju svojih prošlih života“ je samo krivo tumačenje, onoga što oživljava tom prilikom u njihovoj svijesti, a to su naslijeđeni duševni elementi od ljudi koji su živjeli prije nas i nisu proveli do kraja sve impulse koje su bili pokrenuti. A duševni impulsi nisu šala, oni su živi i moraju naći svoje ispunjene, pa makar kroz stotine ljudskih generacija. Ti duševni elementi su jedino što se „re-inkarnira“. Kao što nasljeđujemo osobine od roditelja i drugih krvnih predaka, a ipak mi nismo oni, nego smo originalne individue, tako nismo ni ljudi koji su živjeli ikada prije nas u prošlosti, niti ljudi koji će živjeti u budućnosti. Mi samo dijelimo neke duševne elemente, kao odjeću, odnosno vrline i mane, stavove, želje, strahove i nade. Pri tomu nasljeđe, baš kao i od krvnih predaka, može prelaziti i s muškarca na ženu i obratno, odnosno neovisno od spolnosti. Dok polariziranost našeg jedinstvenog duhovnog bića ostaje vječno utemeljena i nepromjenjiva od prapočetka kada smo postojali u jedinstvu s drugim polom našeg vječnog bića, pa do ponovnog ujedinjena s njime i nakon toga, zauvijek sačuvana u jedinstvu dvaju polova.

Sada još za života na zemlji možete izabrati da li ćete i dalje sanjati razne snove o tome tko ste i što ste, što ste bili u prošlom životu, s koje ste planete došli ovdje i zašto; možete tražiti odgovore u starim mitovima ili u suvremenim znanstvenim teorijama o prirodi stvarnosti, pokušati proniknuti u tajne za ostvarenje svih želja, slijediti bezbrojna nova i stara učenja i/ili puštati vlastitoj mašti na volju... - Ili ćete pak u duševnom utihnuću dopustiti pravom „ja“ da uskrsne u vama i postupno ujedini što veći broj rasutih duševnih snaga u nepobjedivu vojsku koja jedina može osvojiti „carstvo nebesko“ i proniknuti prirodno u tajne o kojima se prethodno samo može špekulirati.
Jer čovjek se u prolaznom zemaljskom životu možete boriti za bezbrojne vrijedne ciljeve, a ipak sve promašiti ako ne otvori ona jedna vrata, koja samo on/ona možete otvoriti. Vrata vječnosti u sebi, dveri spasa Njemu koji je bio, koji jeste i koji će doći.



Bezvremenost ljubavi i duhovnog preobražaja

„Današnje vrijeme nije ni bolje ni lošije od bilo kojeg drugog vremena!

Današnji svijet je u svakom pogledu izraz onoga što današnji čovjek na zemlji treba proživjeti da bi se njegovo stoljećima održavano stremljenje prema vanjskome, prema krajnjim granicama vanjskoga, moglo ponovno preokrenuti, preusmjeriti prema unutarnjemu.

Ali pri tomu se taj preokret ne smije zamišljati kao masovni preokret!

Ono što je uistinu sposobno za preobrazbu bit će sasvim neprimjetno preobraženo. I tako mi već danas stojimo usred preobražaja, dok većina misli da se i dalje ide u vanjskomu smjeru…“
B.Y.R. (Iz knjige „Der Weg meiner Schueler“, 1932. g.)

Slično se može reći i za današnje vrijeme, nakon skoro još jednog stoljeća, kada su znaci kraja jednog vremena u vanjskom stremljenju sve očitiji.

Oni koji u tihom preobražaju spoznaju sebe, pripremaju tako u tišini i uvjete za jedan novi svijet.

No „djeca svjetla“ spoznajući svoju bit spoznaju i da ova zemlja nikada neće biti „rajski vrt“ ma koliko mu se mogla približiti, to jest da nikada neće biti njihov istinski dom, već samo dio puta ka njemu. Jer sile materije, nesvjesne sile, uvijek će po prirodi stvari u materiji vladati većinom i „djeca ovoga svijeta“ bit će u većem broju od „djece svjetla“.

Što ne znači ni da će „djeca svjetla“ u vanjskom svijetu, kakav god da je vidjeti neprijatelja, ni prokletstvo, već priliku da djeluju u skladu sa svojom prirodom, s ljubavlju prema svjetlu u sebi i svemu u čemu ga prepoznaju. Nema tih vanjskih okolnosti, koliko god bile teške i bolne, koje čovjeka mogu onemogućiti da djeluje u skladu sa zakonima duha i da u skladu s njima radi na vlastitoj duhovnoj obnovi.

Za one koji u svom srcu, u svojoj duši osjećaju misterij djela i riječi velikog učitelja ljubavi čiji je zemaljski život završio na rimskom križu, znaju da nema te vanjske sile, zavjere, vidljivog ni nevidljivog oružja, koji se mogu mjeriti sa snagom svjetla koje se širi kada se zapali vatra istinske ljubavi.



 
Uskrsnuće Ljubavi

Ne prestaneš li gledati -
sve dublje i dublje u svoje srce,
neminovno ćeš primiti blagoslov vječnosti.

Struja Ljubavi će te naći na tvom skrovitom mjestu,
mjestu tihog, dubokog počivanja -
u sebi samome.

Svjetlo vlastita duha,
dodirnut će te kroz tvoju vlastitu dušu,
koju si pripremao za susret s ovom tihom,
ali moćnom snagom Ljubavi.

I čut ćeš svoje ime,
koji si jednom ostavio,
kada si napustio svoj dom -
i znat ćeš ga ponovo!




VOLJETI

„Ni jedne oči nisu vidjele, niti su ijedne uši čule, što je Bog pripremio onima koji ga ljube.“
Za one koji osjećaju istinitost ovih riječi i koji znaju da one nisu samo fraza,
za iskreno i duboko pobožna srca, koja neovisno o dogmama traže ispunjenje svojih najviših težnji i čežnji,
za one koji stalno teže povećanju svog kapaciteta za ljubav
i proširenju radijusa djelovanja svoje duše,
za njih može puno značiti svako rasvjetljavanje onoga što znači - „Boga“ voljeti.
„„Boga voljeti“ znači: svu muku i bol zemaljsku tako „voljeti“, voljno primiti, kao da smo sve baš tako htjeli i upravo tome težili na način na koji se pojavilo u našem životu!
„Boga voljeti“ znači: zemlju voljeti i sve što na njoj živi, onako kako jest, pa bilo to i u suprotnosti s našim željama!
„Boga voljeti“ znači: voljeti sebe i sebi za ljubav radosno primiti sve teškoće koje su nam dane na dugom i teškom putu koji vodi iz zablude i pometnje na kraju nama samima, kakvi vječno u Bogu jesmo!“
B.Y.R.
Ovo naravno nisu riječi koje se jednom na brzinu pročitaju. Njihovo prihvaćanje zahtijeva već određenu duševnu zrelost.
I kao i uvijek i u svemu, ono što se s ljubavlju daje, može biti istinski primljeno također samo s ljubavlju i zahvalnošću.
A božansko srce ljubavi ne prestaje i nikada neće prestati slati svoju pomoć za one koji je mogu primiti.




Ararat

Ti već znaš zašto dolazim -
jer si me pozvao
i samo čekaš
da suvišne riječi utihnu,
da um se smiri i u srce spusti,
pa da prijenos počne.

I dok napokon u tišini,
licem u lice stojimo,
divljenje i zahvalnost
magične snage oslobađaju
i tvoje osobine,
u moju dušu preslikavaju.

Jer vječnost te je na zemlji iscrtala,
sveta planino!

Zato ti nikada ne žališ se,
što god oko tebe da događa se:
ni oblaci kada ti vrhove prekriju -
ti ne buniš se,
ni vjetrovi kada ne prestaju,
tebe ne uznemiruju.
Na dolje ti ne gledaš -
bilo da mir,
il' bučna zbrka oko tebe vlada,
ti nepokolebljiv, jednako stojiš,
jednak sebi samom
i dok god treba,
zemlju s nebom povezuješ.

Jer vječnost ti je taj zadatak povjerila,
sveta planino!

I dok mistični veo legendi
tvoje bijele vrhove obavija
ti dostojanstveno
svetu šutnju utjelovljuješ
i u sebi se osmjehuješ.

Ti takvom snagom i postojanošću zračiš,
dok istovremeno toplinom i prepoznatljivošću odišeš,
da spontano u duši sjećanje budiš.

Jer vječnost nas je oboje,
samo na trenutak vremenu posudila,
sveta planino!





Susret zemlje i neba

Postoje mjesta na zemlji
na kojima se elementi
u tako dubokom skladu prepliću i postoje
da duša spontano na njima prodiše
i radosno se cijelim područjem rasprostre;
Sve joj odjednom postane blisko i drago
i ništa joj nije teško ni strano;
Kao da je konačno došla negdje
gdje krila svoja može raširiti i poletjeti
i gledati stvari iz svoje prirodne perspektive,
iz koje se sve u skladu povezuje i spaja
i fluidno teče, kao ona sama.
Bez obzira što zemaljsko sunce prekrivaju oblaci
i kiša svemu prisustvuje,
jasnoća u duši sve blistavija postaje;
a misli poput ukrasnih ptica,
što tek na određena mjesta
u određenom ritmu dolete,
da mozaik ljepote i smisla dopune.
I sve se to s neopisivom lakoćom odvija,
kao da se u grudima neka čarobna kugla rasprsnula
i zarobljenu svjetlost nadaleko i naširoko razasula,
jer su se baš tu i tada
nebo i zemlja susreli
i svoje darove s ljubavlju razmijenili.



San Salvatore
-posveta-


Tebi, najmlađem od svete braće
Bratstva Svetoga Grala,
što prolazio si jednom neopažen,
poput mnogih drugih
ulicom od stare katedrale dolje do jezera,
nad kojim stoji i bdije i ova -
Tebi slična,
tiha i pitoma -
sveta planina.

Tebi, što učinio si da -
slaba podzemna struja Svjetla Zapada
ponovno izbije na površinu
i poteče snažnim tokom.

U nepojmljivom misteriju,
nesagledivih razmjera,
u kome Ljubav Oca,
kroz vjekove priprema
i šalje svoje sinove
zemaljskim ljudima -
Ti si prvi i jedini
direktno pružio ruku spasa
svakom zapadnom čovjeku
razapetom u pokušaju da sastavi mozaik
svog vlastitog vječnog lika
od komadića zapadne znanosti,
kršćanske dogme i istočnih učenja.

U skladu s voljom Oca
i u jedinstvu s braćom Bratstva Svjetla,
Ti još uvijek svijetliš i osvjetljavaš put
svima onima koji znaju
da se samo na pouzdanim duhovnim temeljima
može razvijati duša u Duhu
i za one koji žele i mogu razumjeti
zašto je jedan od Tvoje svete braće
mogao reći: „Ja sam put, istina i život.“

Ti si za nas spasio našeg najvećeg učitelja
ispod teških ruševina zabluda i fantazija,
pomiješanih s drevnim mitovima i kultovima
i omogućio svima koji imaju oči da vide –
da njega i njegovo učenje vide u pravom svjetlu.

Oživio si duhovno srce Zapada
i povezao ga sa srcima svih onih
u čijim dušama još čeka ispunjenje
staro nasljeđe bijele rase.

Sa zahvalnošću i lijepom mjestu
i svetoj planini,
što su Ti bili utočište u posljednjim zemaljskim danima,
kada je nad našim kontinentom,
ni prvi ni posljednji put, divljala tama.
Što su te ispratili kada si se u tišini
vratio u misterij iz kojega si došao,
ostavivši nam neprocjenjivo blago žive riječi
da nas prati
sve dok i sami ne zaživimo
u istom Svjetlu Duha.

S Ljubavlju i zahvalnošću
za svu pomoć i blagoslove
koju s Tobom i Tvojom svetom braćom
vječnost nekad naročito obilato šalje u vrijeme.




Duševna dvostrukost

„Dvije duše stanuju u mojim grudima“, Goethe, Faust

Goetheova rečenica nije samo pjesnički izraz čovjekove povremene rascijepljenosti u određenim trenucima i situacijama, već izraz najdublje, fundamentalne, dvostruke prirode trodimenzionalno očitovanog ljudskog bića. Njegove dvostruke duševnosti, smrtne i besmrtne, animalne i duhovne.
Sam duboki uvid u vlastito stanje već ima određeni oslobađajući učinak na paralizirane vječne snage, propuštajući prve zrake svjetlosti na ružin pupoljak prvobitne, božanske-ljudske duševnosti.
Prvi blagi dodir svjetla, prvi unutarnji pogled na nježni cvijet koji nije ništa drugo nego vlastito biće u nerazvijenom potencijalu, prvi miris njegova cvjetanja i otvaranja, morao bi svako neokamenjeno srce povesti nepovratnim putem predaje i brige za ovo krajnje suptilno biće. Pružanje zaštite i hrane tom razvijajućem, dragocjenom biću trebao bi biti glavno nastojanje svakog, još uvijek živog, ljudskog srca.
To je proces božanske preobrazbe, odumiranja stare duševnosti i njene sublimacije u novu dušu.
I zato se u gnostičkim evanđeljima o duši uvijek pojavljuje ta dvostrukost, Marije-Magdalene, Pistis-Sofije. Jer govore o preobražaju iz života u tami u život u svjetlu, čistom svjetlu, primordijalnoj, transparentnoj materiji. O napuštanju 12 eona smrtne prirode i uzdizanju u 13. eon.
I to je preobražaj koji se odvija u etapama, od uvida do postupnog prolaza kroz područja različite gustoće, odnosno kroz sve luminozniju, lucidniju percepciju, sve veću duševnu jasnoću.
A da je to uopće moguće i to svakome „dobre volje“, tko u istrajnoj predanosti njeguje snagu ljubavi, dobra je vijest svih Evanđelja i posljedica velikog djela same božansko-ljudske Ljubavi.



Veliki učitelj iz Nazareta

„Svakomu tko želi pojmiti istinsku Ljubav velikog Učitelja, mora biti prvo jasna njegova zemaljska pojava, ako ne želi podleći izmišljenim fantazijama i opijati se mlakim, pobožnim snovima.“ B.Y.R. *
Usporedo sa svim špekulacijama o najvećem zemaljskom učitelju koje se šire od kada je on kao Jeshua (Isus) ostavio svoje zemaljsko tijelo, postojali su i postoje na Zemlji oni koji znaju istinu o njemu, u duhovnom i zemaljskom smislu.
A istina o svemu se očituje u skladu s univerzalnim vibracijskim zakonima onima i onda, koji i kada se s njom povežu, neovisno o tomu da li su je svjesno u tom obliku uopće tražili.
Dok su danas jedni još uvijek zadovoljni s crkvenim objašnjenjima, koja ne razumiju i ne mogu razumjeti, ali iz njih ipak crpe za život neophodnu vjeru, drugima se više sviđaju razne „new age“ ideje o tomu tko je bio Isus i kako je izgledao njegov zemaljski život, to jest tko bi prema njihovom osobnom ukusu trebao biti ovaj učitelj, da li bi trebao biti oženjen ili živjeti u celibatu, da li je stvarno umro na križu, kakve je tajne inicijacije trebao proći u Egiptu i kakvu poduku u Indiji, ako možda već nije stigao iniciran nekim svemirskim brodom na Zemlju… Naravno tu su i oni koji najradije ignoriraju, ili potpuno negiraju njegovo zemaljsko postojanje prepoznajući u kršćanskom učenju samo univerzalnu priču koja se provlači kroz povijesne mitove i kultove, otkada ljudi tragaju za životnim smislom i otkada im starija ljudska braća u tomu nastoje pomoći, a neka druga bića odmoći…
Kako se inteligentnom i obrazovanom čovjeku od sredine 20. stoljeća moralo činiti javno kršćansko učenje najbolje se vidi iz Nietzsche-ovog „Antikrista“. I razumljivo, svaki ozbiljan zapadni tragatelj za istinskom samospoznajom morao bi svoje ispunjenje potražiti drugdje, u čežnji za svjetlom se okrenuti prema Istoku, Vedama, budizmu…
No ipak, bez obzira na univerzalnost čovjekove biti i biti duhovnih učenja, čovjek Istoka i čovjek Zapada razlikuju se u svom psiho-fizičkom sastavu, tako da je za većinu zapadnjaka (osim ponekih koji imaju duševno nasljeđe povezano s istokom) istočni pristup u svom punom transformirajućem potencijalu neprimjenjiv i nespojiv sa zapadnim načinom života, pa većina pokušaja njegove primjene uglavnom vodi samozavaravanju. Pored toga što su prava učenja s Istoka zapadnjacima uglavnom ostajala nedostupna i bezuvjetno su zahtijevala direktni kontakt s učiteljem.
Ali to što je netko bliže ili dalje geografski od mjesta direktnog dodira duhovnih i zemaljskih snaga ne treba biti ni garancija ni prepreka unutarnjem razvoju. A što je čovjek svjesniji vlastitih okolnosti i specifičnih datosti svoje situacije, to će se bolje znati povezati s blagom koje mu je zaista dostupno, umjesto da traga za onim što mu nije namijenjeno.
Već i sama činjenica da netko živi u određenoj kršćanskoj zemlji, bez obzira da li je ikada bio u direktnom kontaktu s bilo kojom religijskom zajednicom ili ne, povezuje ga s odgovarajućim, vrlo konkretnim zračenjima više nego je toga možda svjestan. Bez obzira da li obraća pažnju na simboliku koja ga svakodnevno okružuje na vidljiv način, on sa svakim udahom udiše tu atmosferu i njegovo biće je kroz generacije do u krv impregnirano kršćanstvom, skupa sa svim njegovim istinama i lažima.
Stoga nikako nije nebitno raščistiti zablude po tom pitanju koje priječe puni individualni i sveukupni ljudski razvoj, od kojih su se mnoge provlačile čak i kroz ezoterijske i gnostičke škole koje su naglasak stavljale na unutarnje i kozmološko značenje Krista i Kristove svijesti ne povezujući ih, ili nedovoljno jasno s pojmom Isusa kao Učitelja. I to je svakako moguće i bez vanjske pripadnosti bilo kakvom javnom ili tajnom bratstvu, organizaciji, ili školi. Jedini kriterij je vlastita duševno-duhovna zrelost. Koja znači i spremnost na odustajanje od mnogih dragih i svetih zabluda.
Istina o Isusu je za one koji mogu prihvatiti duhovnu istinu i činjenicu inkarnacije Velikog majstora lišenu egzotičnog šarenila brojnih priča o avatarima kakve su dolazile i dolaze do nas stoljećima s Istoka, kao i „mahatmi“, „uzašlih majstora“, galaktičke federacije… i sličnih fantazija koje se s neznatnom primjesom istine provlače na Zapadu od doba procvata teozofije, antropozofije i raznih okultnih društava, do najnovijih kanaliziranja iz svih zamislivih i nezamislivih dimenzija stvarnosti.
Ali istina je naravno uvijek istovremeno puno jednostavnija i daleko dublja i čudesnija od svih izmišljanja i zamišljanja.
Tako i kršćanstvo nakon svih krvavih tragova opstaje sa svojim iracionalnim mitom ipak do u 21. stoljeće, samim čudom.
Čudom Ljubavi, enormne i neodoljivo privlačne snage koja u takvom intenzitetu nikada prije ni poslije nije bila inkarnirana u jednom čovjeku, kao u onome koji je nekoć kao pripadnik židovskog naroda hodao starom Palestinom. Misteriozno srce koje kuca i daje život kršćanstvu isto je božansko srce koje kuca i daje život svemu što živi.
----
A o tomu tko je Isus, kao i bilo koji drugi od malobrojnih duhovnih učitelja tog reda, najbolje mogu govoriti oni koji ga istinski poznaju na temelju realnog su-postojanja u duhovnom jedinstvu i to je jedino mjesto gdje ovakve odgovore treba tražiti.
„I ako se ne nazivaš imenom kojim se zovu sljedbenici njegova učenje, ili bolje rečeno učenja koje je stvoreno u njegovo ime, ipak ćeš mu pripadati kada shvatiš tko je on zaista bio – i tko jest…“ B.Y.R. *
----
*Više o Autoru slike i citata i svim njegovim djelima vidjeti na: http://www.val-znanje.com/index.php/tekstovi/metafizika/2874-svjetlo-unutarnjeg-istoka
Više o Učitelju iz Nazareta može se naći u nekoliko djela, a najviše u knjizi: „Das Buch der Liebe“; dok su detalji o nastanku slike opisani u knjizi: „Aus meiner Malerwerkstatt“.





Vatra Ljubavi

Vječna vatra ljubavi ljubi samo ono što je od iste vrste, istog svjetla, iste snage zračenja, sjaja i topline - čiste ljubavi.
I u čovjeku ona traži i voli samo ono što je od njene vrste, njene biti.
A sve ostalo što je ljudsko i nesavršeno prihvata u potpunosti bez osude takvo kakvo jest, za ljubav onom prvom, jer zna da je to nesavršeno samo privremeno i privremeno neophodno da bi se iz njega ponovo uzdiglo savršeno.
Pa za ljubav sebi i svojoj svjetlećoj biti ona čak ni ono što joj je potpuno suprotno, što je od demonske prirode, ne mrzi. Jer ona se u tom pravcu ne može kretati. Njen plamen uvijek plamti i uzdiže se prema gore.

I pošto joj je najveća radost stalno se sa samom sobom susretati, spajati i tako širiti i rasti, uvijek ide najkraćim putem od sebe sebi. Poprijeko kroz sve prepreke. Prašta, vjeruje, nada se.
Nikada ne traži pogreške, niti se bavi manama. Uklanja samo zapreke koje se trenutno nađu na njenom putu prostiranja. Onda ih zaboravlja i nastavlja dalje.
Ono što ljubav nikada ne zaboravlja je da jedna vrlina može pokriti stotinu mana. Takva je njena računica.
Jer raduje se samo istini i savršeno razlikuje istinu od neistine.
Drugi za nju kažu da je strpljiva, ali za nju je to isto kao nazivati vodu mokrom.
Ne bi bila ljubav kada ne bi bila strpljiva, jer zna da će i kada sve prođe, ona ostati.
Bezbrojne pjesme su joj posvećene i kako jedna od najpoznatijih kaže:
„Ni velike vode ni poplave ne mogu je potopiti.
I da tko ponudi sve imanje doma svojega za tu ljubav, osramotio bi se.“
A-m-e-n.




 
Rosa-Mystica

Duša je kao ruža.
Ruža je kao duša.
Duša i ruža su kao dvije sestre
od trenutka kada se prepoznaju
i sliku svoju jedna u drugoj ugledaju.

I dok svaka svojim putem ide
istim putem ipak prolaze
iz vječnosti kroz vrijeme,
ponovo u vječnost.

Putevi im se uvijek presijecaju,
iz jednog dva,
iz dva jedan postaju.

Svaka na svoj način cvjeta i miriše,
svaka svoju boju nosi,
a obje svoje latice
samo pod suncem ljubavi otvaraju.

I od svake zrake ljubavi
koju sa zahvalnošću primaju
one same svu svoju ljepotu stvaraju
i ljubav višestruko uzvraćaju.

I sve što jedna od druge prime
i radosno razmijene
one i s drugima podijele;
s onima što čeznu
za mirisom i ljepotom
takve vrste -
duševno-ružinske, ružinsko-duševne;
dok za druge neprimjetne ostaju
i dalje nastavljaju
svoj misteriozni put,
na kome svoje tajanstveno biće
s božanskim svjetlom spajaju;
I vječno rastući u ljepoti vječnosti
udružuju molitve,
s radošću šireći,
svaka na svoj način,
primljene blagoslove
iskonske svjetlosti.




Pravo Ime

Postoji priča za djecu i odrasle, o dječaku koji je tražio svoje pravo ime.
Naravno, on je imao ime kao i svi drugi, ali to ime kojim su ga ljudi zvali nosili su i drugi dječaci i zaključio je da to nije moglo biti njegovo pravo ime; Ime koje stvarno predstavlja njega.
I tako je dječak pošao u potragu za svojim pravim imenom.
I nakon što od ljudi nije dobio odgovor, potražio je odgovore od planine, sunca, mjeseca…ali ni ova najmoćnija vidljiva bića do kojih je mogao doći nisu mu mogla reći koje je njegovo pravo ime.
No potraga nije bila beskorisna; Na kraju ga je dovela do tišine, one stvarne, stvaralačke tišine iz kojoj sve nastaje, i u kojoj je našao i svoje stvarno ime…

----------

Bio je još jedan dječak, stvarni dječak, „od krvi i mesa“, koji se ni po čemu nije razlikovao od drugih dječaka svoga vremena i okruženja, osim po nekoliko neobičnih susreta s tajanstvenim, starim mudracem s Istoka, koji će kasnije postati njegov učitelj i „brat“ u duhu.
I tek kada je ovaj obični dječak odrastao, bilo je jasno da se ipak ne radi o uobičajenoj sudbini zemaljskog čovjeka.
Izvana i dalje nije bilo ničeg posebno specifičnog, osim poduke „Mudraca s Istoka“, koji su pripremali novu kariku besmrtnog, svjetlosnog lanca. Slično kao nekada, prije dvije tisuće godina u Galileji, i još puno prije u Kini…
Jedna zajednica, jedno bratstvo, jedno Duhovno Sunce Zemlje, koje bez prekida u tišini zrači istinu o čovjeku i njegovu porijeklu. A tek ponekad, ako je neophodno, izađe iz tišine i djeluje glasno i vidljivo pomažući mlađoj ljudskoj braći i sestrama da nađu svoje pravo ime, vječno ime u duhu.
Iako vidljivo sunce po nepromjenjivim zakonima uvijek izlazi na Istoku, Duhovno Sunce je jednom izašlo na Zapadu, i još uvijek svijetli i još će dugo svijetliti, iako za mnoge još nije svanuo dan u kome ga mogu ugledati.

------------

„Kada sam prvi put čuo svoju duhovnu braću,
s kojima sam sjedinjen u duhu
i koju izuzev jednog,
nikada prije nisam vidio u zemaljskom obličju -
da izgovaraju moje ime na način njihovih jezika,
toliko sam u nutrini bio potresen
da sam njih,
u duhu sjedinjene majstore koji su ga govorili,
jedva mogao vidjeti oko sebe,
kroz veo koji je prekrio oči…

Bilo je to za mene zaprepašćujuće i zbunjujuće -
da su me poznavali u mojem imenu -
imenu u vječnosti rođenom,
koje ja – jesam,
kao što je izvor voda
i sadržaj riječi njen smisao.

Ja sam zaista od vječnosti bio to -
što su oni izgovarali na glas,
koliko se to može izreći ljudskim glasovima,
ali ipak me nitko nikada prije u zemaljskom vremenu
nije nazvao imenom
u kome sam ja sebe poznavao,
onako kako me je vječni otac u „riječi“ nazvao.

Tada su mi veliki majstori,
i od tada moja braća,
„dali“ to isto ime u zemaljskim glasovima –
da bi ono pravječno,
baš tu u njemu iznova oblikovano,
bilo iznova objavljeno. “

Bô Yin Râ (Joseph Anton Schneiderfranken)
 

 

Pjesma Duše

Ja nemam domovinu, ni rodbinu,
bliske prijatelje, sestre ni braću.

Ne pripadam ovdje nikome,
niti meni itko pripada.

Živim u okruženju koje mi je strano,
i izražavam na jeziku koji mi nije maternji.

Samo prividno prilagođena,
koračam putevima koji nisu moji.

Moj glas je tih, jedva čujan,
kao onoga koji govori u pustinji.

Iako mnogi o meni razmišljaju
i neki misle da me poznaju,
tko me stvarno vidi
i stvarno čuje?
Tko mi stvarno može pružiti ruku?

Iako je svjetlost moja bit,
sama u tami, tamom okružena,
ne mogu se vratiti gdje pripadam,
ako mi netko ruku ne pruži
i iz labirinta me ne povede.

Osuđena na čekanje
ja pjesmu pjevam,
prizivajući pomoć
i budeći prasjećanje -
na dane u radosti,
na život u svjetlosti,
na postojanje u slobodi, jedinstvu i ljubavi.



 

 
Il Duomo di Dio

Na zemlji postoje uistinu sveta mjesta,
„kuće božje“,
koja se prepoznaju po svom djelovanju
na dušu čovječju,
na onaj besmrtni, svjetlosni čovjekov dio.

Vječno se tu s vječnim odmah prepoznaje
i nezaustavljivo, bez dozvole, bez najave,
jedno drugom ususret pohrli,
dok sve drugo u svečanoj tišini nemoćno postaje
i bez traga nestaje.

Vrijeme se samo povuče da ne smeta,
dok se biće i prostor jedno drugom predaju
i jedno postaju.

Sveta je to tajna svete ljubavi,
što blagoslov vječnog svjetla
i svete riječi -
uvijek neodoljivo privlači -
u Tvojoj kući
i u Tvoje ime – in Nome di Dio.
 



Rođenje Venere

Neki me zovu Venera,
neki Afrodita,
a imam i druga imena -
za koja možda nikada nisi čuo.

Ali oni koji me stvarno znaju
ne zovu me ni jednim od tih imena.

Oni samo ćute
i ostaju tako tihi -
da ja sama izronim iz njihovog srca,
s kojim sam povezana od pamtivijeka,
od kada je duše i srca.

Jer nisam ja jednom davno
u nekom dalekom vremenu
iz mora izronila,
već izranjam stalno iz duševnog mora,
kad god me ljudsko srce na pravi način pozove.

Kad god se ljudski duh počne prisjećati
odakle je i tko je - Ja izranjam;
Jer to je misterij nerješiv bez mene,
jer Ja sam prasnaga svih praatoma
i duše i duha.

Uroni u tišinu - i ti dijete ljubavi -
što me možda već dugo uzalud tražiš -
tamo gdje me ni ne možeš naći.

Uroni u tišinu - koja je tajna lozinka na koju izranjam -
iz neslućenih dubina tvog vlastitog bića.

Uroni u tišinu - iz koje ćeš i ti izroniti –
preobražen u meni.




LJUBAV

Nećemo, nećemo nikada odustati od ljubavi,
jer to smo obećali i na to se jednom obavezali,
i iako smo bili zaboravili
sad kada smo se sjetili i shvatili,
kada smo njen puls u svom cijelom biću osjetili,
više nas ništa od ljubavi odvojiti ne može.

Ni prostor,
ni vrijeme -
nema te dimenzije,
svemira vidljivog, ni nevidljivog,
koji bi nam mogli ponuditi nešto u zamjenu za ljubav.

Za tu ljubav,
za tu snagu, za tu struju živu,
što sve nosi, sve povezuje, dovršava i besprijekorno usavršava.

Za tu ljubav,
za tu vatru što opet gori i plamti
i osvjetljava sve tame što nikad prije svjetlo nisu vidjele.

S tom ljubavi što bi se moglo mjeriti,
što bi nam ikada vrednije moglo biti.

Kako bismo, kako bismo ikada
mogli od te ljubavi odustati.
Kako bismo ikada više mogli zaboraviti
ono što je opet jedno s nama,
i u nama živo postalo-
pra-vječna, pra-moćna, pra-snaga ljubavi.



Uzmi ovaj dar

I u najtežim trenucima,
u zatočeništvu, bez inspiracije,
život koji imamo,
dar je ljubavi koji se neprekidno daje,
koji nam daje „otac“
koji nas vječno „izgovara“,
koji nas vječno po svojoj slici i prilici „stvara“,
koji nas vječno kao sebe samog voli.

Neka bismo mu uzvratili darom -
čistim srcem što svjetlu uvijek teži,
što ljubavlju na sve odgovara.

Neka bismo mu omogućili
da se u nama u svom sjaju na zemlji rodi,
kroz našu dušu njemu okrenutu.

Neka bismo učinili sve što je u našoj moći
da i mi zasvijetlimo
u njegovu vječnom svjetlu.

Neka bismo mogli sve okolnosti prihvatiti
sigurni u svoju snagu,
što nam iz njega pritječe.

Oče naše duše,
neka bismo znali na pravi način
prihvatiti dar koji smo primili
i od svog života načiniti dragulj
dostojan da bude ukras
u tvom mirisnom vrtu neprolazne ljepote,
vječni oče naše duše!



Dvaput rođeni

Božanske iskre besmrtnog zračećeg duha -
vječno postoje i vječno iz sebe - sebi slične stvaraju.

I mi smo tvoja djeca, vječni duše;
I mi smo zrake tvoga svjetla, vječno sunce!

Jednom smo te napustili
i od tvoje se ljubavi odvojili;
Ali ti nas nisi zaboravio
i svoju milost
u noć našeg zaborava zračiš.

Nježnim glasom nas zoveš
i svoje sinove nam šalješ,
da put nam pokažu i na putu nam prethode.

Budiš nas iz teških snova
i na našu otadžbinu podsjećaš.
Na davno zaboravljenom maternjem jeziku nam govoriš;
Da ni za čim ne žalimo i da se ničeg ne bojimo,
ti nas uvijek iznova podsjećaš.

Sad i mi svoje lice svjetlu ponovo okrećemo
i svjetlosni trag pratimo,
braće i sestara što istim putem su prije nas prolazili.

I naše biće oživljava u tom sjaju i toplini,
kojima struje snage ljubavi nas obavijaju i prožimaju,
dok nas podižu sve bliže tebi,
sve bliže sebi.

Krug se zatvara,
dok se naša sudbina dovršava
i novi život, vječni život,
za besmrtnu ljudsku djecu ponovo otvara.

Ex Deo Nascimur. ---

In Jesu Morimur. ---

Per Spiritum Sanctum Reviviscimus!




Verbum Domini

Pobožna braća, srednjevjekovni Rosenkreuzeri, što im je na srcu bila uistinu plemenita želja za duhovnom obnovom čovjeka i Evrope, u svim aspektima ljudskog života - umjetnosti, kulture, znanosti i religije, rekli su da „od kada je svijeta i vijeka ljudima nije bila dana veličanstvenija ni divljenja dostojnija knjiga od svete Biblije“.
Možemo pretpostaviti da su je znali čitati i da se ne radi samo o slijepom poštovanju tobožnje božje riječi, već o razumijevanju dijelova koji su uistinu poticali od velikog majstora i starih mudraca.

No u međuvremenu, Zapad i čovječanstvo su dobili, u nezamislivo direktnoj i otvorenoj predaji, riječ novog poslanika Duhovne Hijerarhije u 32 knjige Bô Yin Râ, pod nazivom Hortus Conclusus.

Poslanici Prasvjetla Duha pojavljuju se u određenim vremenima u skladu s vječnim zakonima duhovnog očitovanja i ljudskog razvoja i uvijek najprije djeluju u krugu naroda u kome su materijalno rođeni (kao i Lao Ce i Isus) da bi se tek kasnije njihova riječ, određenim tempom širila izvan tog prvog kulturnog kruga, uvijek i svuda nalazeći srca s njima vječnom vezom povezana, povezujući ih iznova u svjetlosni krug izdignut iz zemaljskog vremena i prostora.

Tek kada ljudi počnu jasnije razumijevati djelovanje Duhovnih Hijerarhija čije djelovanje obuhvaća kompletni materijalni svemir i o kojima danas postoje samo razlomljene i bajkovite predodžbe sačuvane u mnogim legendama, mitovima i religijskim pričama, bit će puno jasnije stvari vezane i za čisto zemaljski ljudski život.
Djelo Bô Yin Râ je početak i uvod zemaljskog čovjeka u to shvaćanje.


„Ono što moja malobrojna,
sa mnom u duhu sjedinjena braća,
ali obvezana prastarom formom
mišljenja koje se prenosi krvnom vezom,
još i danas drže tako skrivenim,
da otkrivaju poneki uvid u to -
samo onima koji su prošli tešku i višestruku poduku
i to nakon dugog ispita,
to sam ja smio očitovati svim ljudima
koji mogu shvatiti moje riječi.

Sva protivljenja su svladana
koja su htjela spriječiti ovakvu objavu,
ali i očitovano ostaje skriveno,
svima onima koji sami još nisu u stanju vidjeti.

Ja svjesno ne nazivam „stvarnošću“-
samo ono što mozak pod time smatra –
kako je to običaj na Zapadu,
jer sam pridružen vječnom Redu
i slijedim zakone bezvremene prirode.“
Bô Yin Râ



EIN SOF


Neka bi riječi Bô Yin Râ, poznatog i kao majstora triju svjetova - materijalno očitovanog, duševnog i duhovnog - u njegovom istovremeno umjetničkom, a ipak činjeničnom i moglo bi se reći znanstveno preciznom izrazu, s obzirom da se radi o prijenosu iz direktnog iskustva, koliko je on moguć i dozvoljen na ovaj način – pomogle u rasvjetljavanju neznanja i zabluda svih duša koje one na ovaj način dotaknu!


„Ein Sof - „postojanje u sebi samom iz sebe samoga“, „duh“ koji sve u sebi sadrži.

Budući da su snage svemira „uzroci“ mnogih „posljedica“, to vas je zavelo da tragate za prvim uzrokom.
Ali nikada nije postojao „prvi uzrok“ onako kako ga vi podrazumijevate!

Vječno se oblikuje „bog“ iz kaosa elemenata postojanja!
Ništa nije „uzrok“ tomu i ništa nije njegova „posljedica“!

Samo slobodna, svjesna volja duha oblikuje sebe samog, za sebe - u „boga“!

Elementi postojanja djeluju kaotično tamo gdje bivaju izbačeni iz prapostojanja stvarajući sebe same kao najdublje, stvaralaštvom bremenite moći praprirode.
Tamo su oni na djelu kao nagoni i impulsi bez samosvijesti u svom djelovanju.
Tamo oni još postoje samo svaki za sebe, svaki poimajući samo sebe.
Iz takovog samo-poimanja u razdvojenosti nastaju pak pol i suprotni pol - i time privlačenje, koje tijekom nemjerljivo dugog zemaljskog vremena priprema sabiranje…

U duševnomu aspektu zemaljskog čovjeka postaje stvarnošću ponovno ujedinjenje svih elemenata prapostojanja, ukoliko tomu teži ljudska volja.

Ako u tvom srcu sve vri i tjera na očitovanje, ako te stalno pokreće i drži u nemiru, to tjerajuće stremljenje da moraš negdje nešto postići - u tomu prepoznaj djelovanje prasnaga koje se u tebi žele ponovno, sada individualno određene, ujediniti!

Ali u tim elementima koji su u svom uzvišenom obliku potrebni tvojoj svijesti za očitovanje tvojih duševnih snaga, još uvijek djeluju mnoge volje na tebe…
Još uvijek se ne nalaziš u jednoj gospodarećoj volji koja zna sve druge u sebi sjediniti…

Sve što u tebi prema spolja kaže „ja“ i što u nutrini osjećaš kao „ja“, još uvijek je uglavnom od mnogih volja, koje se u jednoj, u svjetlu duhovne iskre tvoje samosvijesti trebaju ujediniti…
Tek u svjesnom postojanju može nastati božanska svjesnost iznova u pra-elementima!

Od strahovite – u nevidljivom kao i u vidljivom, pobuđene praprirode do ujedinjenja u svijesti jednog zemaljskoga čovjeka (a postoje mnoge „Zemlje“!) vodi put praelemente natrag, prema gore, „novom“, božanski svjesnom postojanju.

Ono što izvana promatraš i nazivaš „prirodnim snagama“ nije ništa drugo do posljedica, zrcaljenje i svjedočanstvo međusobnog utjecaja praelemenata, ali ni u kom slučaju nije s njima identično!

Ono što nazivaš „stvarnošću“ vidljivog i nevidljivog svemira, samo je utoliko „stvarno“ kao posljedica iskonskog postojanja, u praelementima na različitim stupnjevima oblikovanja, izraženo kao pojava.

Svemir „jest“ koliko „jesu“ i praelementi, ali ne iz sebe samoga!

Vi još govorite o „bogu“ kao „kreatoru“ svih stvari koji je „stvorio“ beskrajni svijet da ga slavi i koji on „održava“ sebi za slavu.
Ali takva predodžba o bogu i postojanju bila je oprostiva samo u pradavno doba kada se još nije ništa znalo o tomu kako se danas praelementi pokazuju u svom djelovanju i što bi već vašem mišljenju trebala biti povodom da ostavite stare predodžbe.
Htjeti ih još uvijek zadržati predstavlja u jednakoj mjeri ludost, kao i huljenje!

„Bog“ je samo stvaratelj sebe samoga u svemu što „jest“ i sve uistinu postojeće jest postojanje njegova postojanja!

„Bog“ je samo začetnik sebe samoga, a ne ljudi i stvari, onako kako se to zamišlja!

Snage koje tvore sunca i svjetove su oblici duha – praelementi koji se proživljavaju u vremenu i prostoru i tako kristaliziraju oblike u prostru i vremenu, samo privremene pojave i uvijek uvjetovane prostorom…

Ali praelementi bivaju stalno izbacivani iz prapostojanja i stalno mu se vraćaju natrag.

Tako je od vječnosti i tako će ostati do u svu vječnost!

Praelementi se u izmjeničnom djelovanju stalno rađaju – očitujući pojave i razarajući ih.
Ali oni sami „jesu“ od vječnosti do vječnosti, kako god se izmjenjivao njihov način djelovanja i njih nitko ne „pokreće“…
Nije nikada bilo „početka“ i nikada ne može doći kraj ovom pravječnom životu!

Cjelokupni, prostrani, formama bremeniti svemir sa svim vidljivim i nevidljivim u sebi, samo je valno ogledalo vječnoga, duhovnog „mora“, iz kojega se u vlastitoj snazi izdiže oblak božanstva!

„Bog“ uvjetuje svemir i svemir uvjetuje „boga!

Perpetum mobile“ koji su se mudraci i ludaci nadali da će pronaći već je tu i ne može biti po drugi put „izmišljen“…

Svi koji su težili njegovu pronalaženju samo su slutili, iako u pigmejski smanjenoj razmjeri, postojanje nemjerljive „cjeline“, postojanje onoga što „jest“ iz sebe samoga bez „početka“ i bez „kraja“, vječni „život“ – u kružnom toku svoga postojanja!


Bô Yin Râ, „Knjiga o živućem bogu“




Prolazne i vječne duševne snage


„Da su ljudi mogli životinjama negirati dušu čini se neshvatljivo besmislenim, s obzirom da i velika većina zemaljskih ljudi također poznaje samo tu životinjsku dušu kao vlastitu „dušu“ i da nije u stanju uopće, ili samo vrlo neznatno, opaziti u svojoj nutrini dušu koja se oblikuje iz vječnih duševnih snaga, onih koje su po svojoj supstanci trajno postojeće.

Ipak, tu se radi o sasvim razumljivoj pogrešci ukoliko čovjek sve nad-fizičke snage koje su u njemu kao i u duši životinje samo rezultat djelovanja života stanica njihova vidljivog životinjskog tijela, smatra već svojom vječnom dušom za koju je čuo da postoji - od onih koji su je mogli u sebi doživjeti.

Ali da je promatranje zemaljskog čovjeka vodilo opažanju i kod životinja istog ponašanja koje je on pripisivao kod sebe vječnoj duši, pokazuje i uvijek iznova javljajući motiv u bajkama - da se ljudi pojavljuju u odjeći životinja, ili da bivaju zlom magijom pretvoreni u životinje.

Ljudima je pak bilo neugodno i teško prihvatljivo to što su primjećivali duševnost kod životinja, jer prema većini vjerovanja one su morale biti „bez duše“, pa tako gdje je vjerovanje dozvoljavalo seobu duša bivale su stvorene predodžbe o tome kako su ljudske duše zarobljene u životinjama; A i vjerovanje u transmigraciju duša posljedica je opažanja istih osobina i ponašanja kod ljudi i životinja.

Kako sam u kratkom poglavlju „Ein Sof“ u knjizi: „Knjiga o živućem bogu“ sažeto pokazao - noć pra-postojanja samu sebe potresa i bez prekida izračuje mračne snage – iskre njene vlastite vječne, neiscrpive supstance, vječnog prabitka, jednake njoj samoj, koje se nakon određenog stvaralačkog ciklusa ponovno njoj vraćaju.
Tamo sam izložio kako te snage pra-postojanja tvore sve oblike u svemiru i kako se očituju u vrlo različitim oblicima. Pokazao sam da jedan od najsuptilinijih oblika ovih snaga predstavljaju snage koje zrače u apsolutnoj jasnoći u „Prasvjetlu“ iz kojih se oblikuju individualni oblici vječnih ljudskih duša. Ali to oblikovanje može uslijediti samo onda kada vječna „duhovna iskra“ - kao trajna individualizacija u vječnomu duhu i povod svake individuacije u vremenskomu – te duševne snage dovede do kristalizacije oko sebe, tako što ih volja zemaljskog čovjeka prepušta njoj na ujedinjenje.

Kao i sve oblikovano, tako je i ono životinjsko kod zemaljskog čovjeka, s time i njegova volja, samo posljedična pojava djelovanja onih pra-snaga koje se ponovno vraćaju u noć pra-postojanja nakon što su jednom ispunile ciklus svog vremenskog djelovanja.

Kod životinja se to događa oblikovanjem životinjske duše, što se i kod zemaljskog čovjeka u njegovom animalnom aspektu također događa samo kao prolazni rezultat funkcioniranja njegovog životinjskog organizma i prestaje postojati čim taj organizam više ne može ispunjavati svoje životne funkcije.

Odlučujuća razlika između čovjeka i životinje je u tome što čovjek još uvijek i u svojoj vezanosti za životinjsko ovdje na zemlji ostaje sposoban postati svjestan sebe kao „duhovne iskre“ iz Prasvjetla, a to je opet unutar zemaljskoga moguće isključivo zato što zemaljski čovjek nije samo posljedična pojava djelovanja pra-snaga koje stvaraju fizičke oblike, nego onih uzvišenih pra-snaga koje su u stanju prosvjetljavati i koje njegovoj duši na temelju svojeg vječnog trajanja i vječne konzistentnosti daruju „besmrtnost“ – odnosno koju čovjek u direktnoj vezi s njima onda pronalazi u sebi samom.

Neophodna je zadaća zemaljskog čovjeka - zadaća samog njegovog postojanja - da uzvišeni oblik snaga pra-postojanja, koje zrače kao „pra-postojanje“ u „Prasvjetlu“ i tvore njegovu dušu – ujedini u točki kristalizacije njegovog vječnog, tako da one konačno posluže stvaranju obličja duše koja će zauvijek ostati u „Pra-riječi“!

Ali to uspijeva samo stalnim djelovanjem volje zemaljskog čovjeka - koja je pak samo posljedična pojava djelovanja onih primitivnih oblika vječnih pra-snaga, čiji su najviši oblici zemaljskom čovjeku pristupačni kao njegove vlastite, vječne duševne snage.

Čovjeku „palom“ u zemaljsko bilo kakvo opažanje vječnoga moguće je samo pomoću vječnih duševnih snaga, ali samo onda kada one u njegovoj „duhovnoj iskri“ nađu svoga gospodara i majstora i u njemu svoje ujedinjenje.
Svaka je pojedinačna vječna duševna sama po sebi misteriozna i uzvišena, ali i svojevoljna i samo sebe svjesna i svoga vlastitog stremljenja – ako ne dođe do njenog vezivanja u određenoj individualnoj duševnoj formi.

Tako zemaljski čovjek usprkos svim svojim duševnim snagama može biti izgubljen svom vječnom aspektu ako svoju sekundarnu zemaljsku volju, koja je samo posljedična pojava, iako zemaljski ograničenog, djelovanja duhovnih pra-snaga, ne stremi stalno podređivati primarnoj volji duhovne iskre u sebi. Jer samo u toj volji koja je potpuno određena vječnim daju se vječne duševne snage ujediniti prema određenoj, duhovno zadanoj formi, u trajnu, vječnu ljudsku dušu.
Samo tako uspijeva ono slavljeničko sjedinjenje u kojemu ljudska - čisto zemaljska svijest - prima oplođenje iz vječno-ljudskoga, kroz poimanje vlastite, vječne duhovne iskre, nakon čega tada u duhovno prosvijetljenomu „njegov živući bog“ biva “rođen“ u vlastitoj, individualno oblikovanoj duši.“


Bô Yin Râ, „Knjiga božanskog umijeća“


Učenje o dvostrukom aspektu zemaljskog čovjeka (općenito ljudskog bića u bilo kojem dijelu materijalnog svemira) i o neophodnosti ovladavanjem različitim impulsima koji ga pokreću, neophodnosti njegova jednoznačnog usmjerenja, njegova centriranja u svojoj najdubljoj transcendentalnoj, duhovnoj biti, univerzalna je okosnica svih duhovnih učenja koja čovjeka prate kroz zemaljsku povijest postojanja.
Pri tomu je pojam duše i duševnosti dosta široko varirao, bivao proizvoljno i intuitivno korišten, i u većini učenja samo djelomično precizno korišten u širem kontekstu čovjekova duhovnog razvoja.
Također je i pojam duhovnog učitelja, nekog tko direktno i indirektno prenosi znanje o čovjekovom vječnom aspektu, uziman i još uvijek se uzima dosta relativno, i iako je točno da različiti učenici trebaju različite pristupe, različita učenja i učitelje postoji velika i bitna razlika, ne u tome kako oni na van formuliraju učenje, nego u tome odakle oni crpe tu „živu vodu“, iz kojih dubina, odnosno s kojih duhovnih razina.
Prilikom susreta s duhovnim tekstovima, koji su ujedno i susreti s dušom njihovih autora, duša čitatelja biva više ili manje dodirnuta, dotaknuta, preoblikovana. Bilo u smjeru uzdizanja u veću jasnoću, prosvjetljenje i kristalizaciju u vječno obličje, bilo u smjeru veće konfuzije i razgradnje...

Neka bi sve veći broj ljudi bio u stanju u svom srcu prepoznati najvrjednija i najuzvišenija učenja, ona koja struje iz izvora najbližeg najdubljem rudniku čistog zlata Ljubavi…!





Donna del Silenzio

Mir, milost i sigurnost zrače iz tvoga bića,
u tišini koja nas zauvijek bešavno spaja -
kao prostor s prostorom,
kao svjetlo sa svjetlošću.

Neizrecivo zauvijek ostaje neizrečeno -
i samo onima što vole,
ljubavlju osvijetljeno.

Duboka tišina vječnosti
zauvijek sve obujmljuje
i s ljubavlju svoje traži
da ga od smrti zauvijek odvoji.

Svetim će zauvijek ostati
tvoji tragovi u vremenu,
što vječno s vječnim povezuju,
i velika tajna tajnom će ostati -
sve dok srca ljubav ne probudi.



Inkarnacija i ne-re-inkarnacija

„Ponekada se može steći dojam o postojanju reinkarnacije, kada se kod čovjeka pojavljuje „psihički ostatak“, jasna identifikacija prisjećanja nekog iskustva iz prošlosti. U takvom slučaju može se raditi o prošlim životima. Ali ne njegovim vlastitim. To je nasljeđe nekih drugih ljudi koji se više nikada neće pojaviti na zemaljskoj sceni.“ René Guénon

Jedan od poznatih ezoteričara, René Guénon (1888–1951.), je jedan od
rijetkih koji je u svojim radovima utemeljeno kritizirao teozofsko društvo, spiritizam i tadašnje širenje Zapadom raznih netočnih ideja o duhovno-duševnom
području, njegovo brkanje s nevidljivom sferom materijalnog područja te ljudskoj reinkarnaciji u materiji.
Pri tomu René Guénon nije bio pod utjecajem bilo kog oblika kršćanstva, već je naprotiv bio okrenut učenjima hinduizma, taoizma i mističnog islama.
-------

Danas mnogi na Zapadu reinkarnaciju smatraju gotovo činjenicom i nezaobilaznim dokazom o besmrtnost ljudske duše. Ali ljudska besmrtnost nije nešto što je potrebno „dokazivati“, pogotovu ne popularnim manipulativnim tehnikama
baziranim na hipnozi.
To što nosimo u sebi elemente nekih drugih, ranijih ljudskih života, još uvijek nije dokaz naše besmrtnosti, već samo određene „starosti“ naših duševnih
elemenata i djelovanja zakona karme, odnosno konačnog izravnavanja uzroka i posljedica.

Vječnost naše duhovne biti je pak nešto što se neposredno doživljava, što se zna i osjeća iznutra bez dokaza, i o čemu se svijest razvija izgradnjom duše od vječne supstance, u procesu koji obuhvaća i povezuje kontemplaciju, unutrašnje uvide i vanjsko djelovanje.

Kriva pretpostavka da duhovna iskra, božanska monada, može dva ili više puta zapasti u duboki san grube materije je zapravo podcjenjivanje naše najdublje, vječne biti.
Poslanici Bratstva Svjetla koji su javno djelovali, Lao Ce, Isus, Bô Yin Râ,
nikada nisu učili tako nešto, a zahvaljujući djelovanju posljednjeg od njih
razjašnjeno je puno zabluda, neizbježno nakupljanih tokom vremena, pored ostalog i o ovom predmetu. Naravno za sve one „dobre volje“, koje imaju „uši koje čuju i oči koje vide“.

Mi nismo nikakvi ponavljači, nismo nezasitno radoznali sakupljači zemaljskih iskustava, niti zatočenici samsare!

Samo smo se našli u jednom lancu događaja koji je pokrenut činom naše volje, odnosno volje prvobitne, duhovne ljudske iskre, njenim okretanjem od svjetla prema tami, od unutrašnjeg prema vanjskom...
Kroz točku nadira, najdublji „pad“ u materiju, prolazi se u pravilu samo jednom.
Osim kada zaista vrhovni zakon božanske milosti ne vodi ponavljanju, u vrlo
rijetkim slučajevima kada duševni elementi nisu kristalizirani u minimalnoj mjeri za nastavak puta kroz finije sfere...

Sve priče o vodičima koji nakon smrti fizičkog tijela tobože pripremaju duše na ponovnu inkarnaciju su karikiranje stvarnog djelovanja vodiča u duševnom području, koje ne bi imale neki poseban značaj, da zaista ne stvaraju kod ljudi čvrsta vjerovanja u takvo stanje stvari i nakon smrti fizičkog tijela ih drže još dugo zarobljenima u iluzornim područjima stvorenim prema tim zamislima i otežavaju pristup istinskim vodičima, onima koji zaista prate i pomažu put ljudskih duhova-duša prema objektivno postojećim duhovnim područjima.

Da bismo mogli prepoznati stvarnu ruku pomoći nakon našeg napuštanja
materijalnog područja, odnosno napuštanja čulne percepcije i da bismo se snašli u drugačijoj stvarnosti dobro je da dok smo još u ovim uvjetima postojanja
naučimo prepoznati riječi i suptilne utjecaje koje potiču iz čistih područja istinske ljubavi i mudrosti.

Ne treba previše zbunjivati to što neki istočni učitelji, pa i zapadna ezoterijska učenja koja sadrže iskrene i istinite upute spominju i reinkarnaciju.
Jedno je koristiti nešto samo kao okružujući ili usputni koncept, dio odjeće u
kojoj se formulira bit učenja, a drugo je stavljanje u fokus i razrada krivog stava u detalje i njegovo propagiranje, kao što se to ponekada čini, danas
potpomognuto spomenutim hipnotičkim metodama u kojima su vrata širom
otvorena manipulaciji od strane raznih nevidljivih entiteta.

Ali to je i kriterij za još finije razlikovanje onih zaista pozvanih za prijenos
duhovnog učenja, poslanika Bratstva Svjetla, ili njihovih direktnih učenika, od svih ostalih, čija učenja također mogu dati značajan doprinos čovjekovu razvoju, ali koja nisu u potpunosti precizna i točna.
Naime, kod ovih prvih, iako se u njihovim učenjima mogu razlikovati riječi koje potječu od čovjeka koji živu u svom vremenu i okruženju na Zemlji, od onih riječi koje potiču direktno iz duhovnog svijeta, od „nebeskog oca“, nikada se ništa neće
naći što nije točno, što nije usklađeno sa zakonima svijeta duha, u kome su oni svjesni i ništa izvan onoga što im je naloženo od tih zakona u njihovom
aktualnom djelovanju.
-------

Tako pitanje reinkarnacije ne treba biti samo pitanje izbora jednog, ili drugog metafizičkog koncepta, niti borbe jednog dogmatsko-religijskog stava protiv drugog.
To je pitanje o kome se svaki čovjek koji promišlja svoj život u širem kontekstu može zapitati u tišini svoje duše. A tko god je sposoban doći do tišine duše i tko god nije previše vezan za ranije stečena, čisto mentalna uvjerenja, moći će po ovom pitanju prepoznati što je dodir živog i univerzalnog učenja koje nadilazi bilo koju dogmu, filozofiju i religiju.

Budizam, na primjer, također ne spominje reinkarnaciju duše. On ni ne
spominje dušu, već skandhe i samskare, koje bi odgovarale duševnim snagama, o kojima govori Bô Yin Râ, iako ne onim najfinijim, najvišim vječnim snagama.
I tu se zaista može govoriti o kontinuitetu njihova očitovanja kroz različite
ljudske živote, kroz nasljeđe koje duhovne iskre dobivaju prilikom materijalne
inkarnacije. Budizam nikada ne govori o duši kao o odvojenom entitetu, jer ona kao takva i ne postoji kod materijalno rođenog čovjeka. Individualna duša je
potencijal koji treba biti realiziran, istkan iz beskrajnog oceana duševnih snaga u koji je čovjek uronjen, na temelju koje se onda uspostavlja prvobitna duhovna svijest, prvobitno opažanje vječnog...

Razna učenje, razne religije i mitovi, kao razlomljeni komadići jednog ogledala pojedinačno odražavaju djelomičnu istinu. Na svakome je da putem rezonancije s vlastitim vječnim snagama sastavi svoj svjetonazor koji će mu biti od pomoći na njegovom individualnom putu.

Pri tomu Isusove riječi vječno vrijede: „Bez mene ne možete ništa učiniti.“
Odnosno, bez pomoći duhovne hijerarhije s kojom se možemo povezati samo preko njenih poslanika na Zemlji i naše vlastite duše.
Put do sigurnog znanja vodi preko povjerenja - u našu vlastitu bit i u one koji tvore nevidljivi most, „Jakobove ljestve“, kroz razne sfere postojanja.
A njima, koji nam s ljubavlju pružaju ruku, najveću zahvalnost možemo pokazati prepoznavši u svojoj nutrini put koji oni pokazuju i njegovim dosljednim
slijeđenjem u svom životu. Jer za njih koji su se obavezali na vezanost za
materijalno područje i služenje u njegovoj vidljivoj i nevidljivoj sferi, naše
oslobođenje znači i njihovo oslobođenje…
-------

Trenutno stanje postojanja je potpuno strano i neprirodno našoj pravoj biti, da samo teški zaborav i nazivanje materijalnog bića svojim imenom - imenom
čovjeka - može navesti na razvoj prilično mračne ideje o beskrajnom
ponavljanju utjelovljenja dragocjene svjetlosne iskre božanskog bića!

Sada je jedino nužno i potrebno iskoristiti priliku ovog postojanja u kome se
može aktivno koristiti volja, da se ona usmjeri na predodređeni cilj – izgradnju nove duševnosti, novog instrumenta ponovnog opažanja vječnog, svjetlosnog
područja.
-------

Neka bi sve koji teže razumijevanju ovih stvari koje se tiču čovjekova najvišeg određenja vodila snaga ljubavi prema svom besmrtnom biću, prema vječnom, iskonskom svjetlu i prema svima koje mogu iskreno obuhvatiti ljubavlju svoga srca!




U vrtu iznad grada


Dođi,
povest ću te iznad starog grada
prije no što sunce zađe,
u vrt ruža.

Sjedit ćemo u tišini -
tišini koja je uvijek s nama
i u nama.

Jedno s travom na kojoj sjedimo,
i zrakom koji dišemo;
jedno sa sunca sjajem i toplinom,
s nebom i vjetrom;
jedno sa svime u blizini
i daleko na obzoru,
bit ćemo u ljudima što prolaze
i u ružama što ostaju.

Potpuno ispražnjen -
od svega što si mislio da znaš,
i vjerovao da jesi -
nestao, a ipak živo prisutan,
ustupit ćeš mjesto svom vječnom biću -
njemu davno zaboravljenom,
tvom duhovnom pra-pretku.

Bit ćeš preobražen,
u vrtu iznad starog grada,
prije no što sunce zađe.


 



Napisala: Eloratea
http://eloratea.blogspot.com/






Poruke s one strane o manipulaciji čovječanstva i bliskoj nam budućnosti 2 - Montague Keen









8. lipanj 2014.

Draga moja, povuci se od svega na trenutak i pogledaj na stvari jasnoga uma. Vi poduzimate korake za oslobađanje energije koja je omogućila da mnogo toga što je bilo skriveno bude pušteno u javnost. Vaši planovi da nastavite ovaj posao sada su privukli mnoge takozvane eksperte koji su mobilizirani od strane Kabale da nas odbiju od našeg rada i izazovu pomutnju u glavama mnogih ljudi. Taktika zastrašivanja uspješno se koristila generacijama, i oni još uvijek rade na tome da oslabe istomišljenike. Koriste se takvi ljudi koji sebe vide kao stručnjake koji znaju bolje nego itko drugi. Važno je distancirati sebe, i naš rad, od njih. Kabala koristi odvlačenje pažnje i zbunjenost: sve što im je ostalo je da pokušaju zadržati ono malo moći koju još imaju. Sprječavanjem da se svjetlo u potpunosti aktivira, Kabala nastavlja svoju korumpiranu ulogu. Svatko se sam treba zapitati…

DA LI JA, ILI ONO ŠTO JA BEZAZLENO RADIM, POMAŽE KABALI DA NASTAVI SA SVOJOM VLADAVINOM ZLA U NAŠEM SVIJETU?

DA LI UBIJATE U NJIHOVO IME? DA LI PROVODITE NJIHOVE ZAKONE?

Jeste li još uvijek zarobljeni u 3-dimenzionalnom svijetu koji je za vas stvorila Kabala? Pogledajte u svoju savjest i zapitajte se: “Što ja radim kako bi omogućio svjetlu da ukloni tamu i korumpirane?” Doći će vrijeme, uskoro, kada ćete se morati suočiti s tim pitanjem, tako da morate biti na to spremni. Ima toliko dobrih ljudi koji imaju hrabrosti da otvore put. Njihovo je vodstvo dostupno besplatno. Moraju se donijeti odluke, jer vi ne možete sjediti sa strane i nadati se da će sve proći: neće. Vaše akcije u ovom trenutku su od velike važnosti. Da li ste s 99% i ujedinjeni s čovječanstvom; čovječanstvo koje je ujedinjeno u ljubavi i svjetlu želi živjeti u miru i slozi. To je vaš cilj. To je zasigurno vrijedno da se ujedinite.

Veronika i Andrew (Bartzis) daju vam priliku da pokažete da se možete ujediniti u slozi, da ujedinite svoje potencijale kako bi oslobodili svu dobru energiju koja je bila zarobljena od strane Kabale s ciljem da vam se onemogući pristup do nje. Ovo je prvi put da je to moguće učiniti. To zahtijeva da se čovječanstvo ujedini kao jedno da bi se to učinilo. Veronika i njezini prijatelji su to pokrenuli, prošli mjesec, i vidjeli smo rezultate s obje strane života. Postoje znanstveni dokazi da se pokaže da je to radilo. Nemojte biti izbačeni od strane negativnih. Oni će izaći s bilo kojim razlogom pod suncem kako bi sugerirali da se to ne može učiniti, osim ako se to ne učini na njihov način. Oni će također proizvesti lažne izjave s ciljem da stvore sumnju u slabim umovima. Ja vam kažem, to se može učiniti i to će biti učinjeno. Samo pogledajte na sva razotkrivanja koja su se dogodila otkada je Veronika objavila 26. svibnja, i zapitajte se kako je do toga došlo. Da li je to slučajno?

Morate se suočiti s činjenicama. Na svakom od vas je da preuzme odgovornost. Poduzmite akciju za dobrobit svih. Vaš svijet je u takvom jednom neredu. Toliko je mnogo uplitanja i manevriranja da bi se stvorila isprika za početak Trećeg svjetskog rata. Kabala to vidi kao jedini spas. Vaša šutnja i popustljivost omogućuje im da nastave svojim putem.

Vrijeme je da saznate vašu pravu povijest. Veronika poduzima korake kako bi to postalo javno znanje. Zapitajte se zašto je bilo potrebno da se to skriva i zamijeni s čistom izmišljotinom koja vas je držala uhvaćenima u klopku i pod kontrolom. Kada vidite tko je stvorio ovu izmišljenu povijest, sve će postati jasno kao svjetlo dana. Jeste li spremni za ovo razotkrivanje?

Mi smo vas morali polagano dovesti do toga, jer tu je sada dovoljno svjetla da imate mogućnost da preuzmete pune činjenice o svom ropstvu. Da biste postali ono tko doista jeste, trebate naučiti zašto ste bili porobljeni, i zašto je potrebno, sada, da se oslobodite ovog vrlo okrutnog ropstva. Morate se suočiti s činjenicama i moraju se donijeti neočekivane odluke. Vi ste moćna bića svjetla koja su bila zaglupljena i prisiljena prihvatiti način života koji je potpuno stran vašem istinskom sebstvu. Vama je ispran mozak i bili ste kontrolirani u tolikoj mjeri da ne postoji sloboda mišljenja. Vi ste bili mehanizirani da slušate i služite. No, srećom, ti dani se brzo bliže kraju. Sloboda se rađa i vrijeme je da je prigrlite.

Meditirajte onoliko često koliko možete, jer to će vas povezati s vašim višim sebstvom i vašom duhovnom obitelji. Isključite se od svih lažnih vijesti, koje su propaganda koja samo služi da vas uhvate i drže vas u 3-dimenzionalnom svijetu. Sve na televiziji je pažljivo proračunato da vas se uhvati u klopku. To vas drži u mentalnom zatvoru, gdje niste u mogućnosti misliti za sebe. Do sada niste bili svjesni koliko su vaši životi kontrolirani. Putem televizije vas upućuju što jesti, što nositi, i gdje ići. To zauzima vaše vrijeme toliko da vi više dovoljno ne komunicirate s onima oko vas, i više ne mislite o sebi. Stvorena je lažna stvarnost koja vas sprječava da razmišljate za sebe ili da međusobno djelujete s prirodom. Sve vas to ostavlja nenaviknute da donosite informirane odluke za sebe. To vas ostavlja nesvjesne o ogromnim promjenama koje se događaju svuda oko vas, kao što je da je svjetlo uspostavljeno i naš rad dolazi do ostvarenja.

Zajedno, mi ćemo poduzeti sve potrebne korake da oslobodimo vaš svijet od ludila korupcije i kontrole. Mi ćemo to učiniti u miru i ljubavi u našim srcima za čovječanstvo. To je vaša velika prilika. Ujedinite se kao jedan, i sve će biti dobro.

Moja ljubavi, potpuno sam svjestan prepreka koje se neprestano stavljaju na tvoj put. Pokušaj ih vidjeti kao pokušaj Kabale da zadrži svoju moć. Svaki dan donosi više problema. Da, teško ti je, ali ti si odlučna nastaviti, unatoč poteškoća. molim da se ljubav i svjetlo šalju za naš rad. To je za čovječanstvo.

Budi jaka, draga moja. Zauvijek, tvoj obožavatelj, Monty.



22. lipanj 2014.

Ja vas molim da razmislite o informacijama koje Veronika i Andrew nastoje dovesti do vas. Važno je da razumijete vašu PRAVU POVIJEST. Zašto vam se lagalo i kako su te laži bile korištene za manipulaciju sve do danas. Nije lako mojoj ženi preuzeti tako veliku odgovornost u njezinoj dobi. Ima i onih koji su se potrudili ponuditi pomoć. Sada želim izraziti moju duboku zahvalnost mladiću koji je posjetio moju ženu i uzeo slike portala i svjetlost duhova u našoj kući. On je sada omogućio mojoj ženi i prijateljima da se vrate na TARU kako bi oslobodili još energije. Njegova ponuđena pomoć je cijenjena na obje strane života.

Molim vas da se pridružite Veroniki na TARI u ponedjeljak 23. lipnja oko 10 sati. Povežite se kroz meditaciju i budite dio otpuštanja energije koja se koristila da vas se veže i drži u mraku. To je vaša velika prilika da sve promijenite na bolje za svakog čovjeka na Zemlji. Slijedite svoje srce, jer vaš um sadrži samo ono što vas je korumpirani režim učio.

Sada će vam se početi otvarati nova vrata. Moći ćete izabrati: idete li sa svjetlom; ili kroz strah, birate li ostati s mrakom? Takva odluka je vaša i samo vaša. Čine se veliki napori da se ukloni ono malo slobode koju sada imate, a vaše vlade uništavaju ono malo što je ostalo. Njihov plan postaje svakog dana sve očitiji. Kao što stalno ponavljam, VI ste većina i vaše vlade su nemoćne bez vaše pomoći. One vas se boje uvijek kada se probudite na tu činjenicu.

Moja draga supruga ima mnogo posla, jer ona mora napustiti Irsku u nedjelju u 6 sati, 22. lipnja. Ozbiljno razmislite o tome što su ona i Andrew objavili. Budite s njom u duhu u Irskoj.

Ja se ponosim tobom, draga moja. Obje strane života su s tobom. Mi ćemo uspjeti!

Uvijek, tvoj obožavatelj, Monty.



29. lipanj 2014.

Svijet duha želi vam se pridružiti, draga moja, zahvaljujući se svima onima koji su učinili da vaša posjeta Irskoj bude veliki uspjeh. Dijelili smo svaki trenutak tamo s vama. Opet, vi ste uspjeli osloboditi više blokiranih energija. Zato je to, moja draga, postao imperativ da se preseliš u Irsku. Sva ta putovanja tamo-amo je previše tražiti od tebe. Opet, ponoviti ću, Irska je ključ koji će sve otključati.

Mi smo vas doveli do savršenog mjesta gdje će se ova tranzicija dogoditi. Ništa se ne događa slučajno: čak i prije nego što je viđen, D je prepoznao potencijal tog mjesta. To je izabrano mjesto. Sada morate tražiti pomoć za kupnju za zakladu. To će biti naš prvi centar. Irska se budi. Ona treba snagu da se udalji od indoktrinacije nametnute od strane Vatikana. Ona se treba suočiti sa svojom istinskom povijesti i prepoznati tko su zapravo ljudi Irske.

Ti, draga moja, znaš dvije brave koje moraju biti potpuno otključane. Počeli ste ovaj proces 26. svibnja i nastavili 23. lipnja. Potrebno je vremena i truda i, nažalost, troškova. Mi smo zahvalni MM za financiranje ove zadnje posjete. Svaki korak osigurava da se proces odvija brzo i uspješno. Vaš svijet je u opasnosti i određene frakcije i dalje rade sve što je u njihovoj moći kako bi stvorili “razlog” za početak Trećeg svjetskog rata. Svi oni od svjetla moraju se udružiti kako bi spriječili da se ovo dogodi. Mi tražimo mnogo od tebe, moja draga. Mi se trudimo da dovedemo prave ljude do tebe da ti pomognu na tom putu. Nije moguće da to sama učiniš. Ja sam obećao da će pravi ljudi biti na tvojoj strani; mi ćemo se pobrinuti za to. Što prije otključavanje energije bude završeno, tim bolje za čovječanstvo. Patnja na ovom svijetu treba prestati, a oni koji to stvaraju moraju se ukloniti s vašeg planeta.

Dok je užas onoga što je, do sada, bilo skriveno od vas, na otvorenom, i ljudi potpuno shvaćaju kako ste bili izdani od onih kojima ste dali svoje povjerenje, ništa ne može krenuti naprijed. Morate to vidjeti. Također trebate vidjeti ljude onakve kakvi jesu, a ne zato što ste dovedeni da vjerujete da jesu. Morate se suočiti s neugodnim činjenicama i nema izlaza iz toga. Kabala je stvorila svijet iluzije s ljudima za koje ste bili potaknuti da štujete i poštujete, ali sada zavjesa će se otvoriti, i istina će biti otkrivena u svoj svojoj ružnoći. Neće biti lako prihvatiti da su vas ti ljudi prevarili. Molimo vas da s njima postupate smireno i dostojanstveno. Oni znaju da je njihovo vrijeme isteklo. Mnogi će tražiti milost i očekivati da će biti shvaćeni. Mnogi su se rodili u situacijama koje nisu bile po njihovom izboru. Istražite svaki slučaj pojedinačno. Nemojte sve osuđivati. Mnogi će se doista pokajati i moliti za milost. Zapamtite, oni će izgubiti sve što su akumulirali na vaš trošak. Oni su u strahu od vas.

Vi imate prijatelje s drugih planeta koji su spremni i voljni doći vam u pomoć. Nemate se čega bojati. Budite spremni pomoći i savjetovati, posebno onima od vas koji su još u 3D-modu. Stvari se brzo odvijaju, pa budite spremni da se pokrenete čim primite obavijest. Mi ćemo dovesti stvari u red, tako da će se određene operacije dogoditi bez problema. Mi ćemo vam pokazati kada da se pokrenete. Ništa se ne može dogoditi dok mi ne damo znak za pokret. Bilo vam je rečeno što možete očekivati, pa budite pripremljeni i spremni za akciju. To je Božanski plan, on se ne može promijeniti ili spriječiti. Oni kojima vjerujete, znaju što se od njih očekuje, i oni će biti tamo zbog vas. Trebalo je mnogo godina da bi taj plan počeo davati rezultate. Biti će pravi trenutak za pokret kada mi damo znak. Ti, moja draga, bila si pripremana mnogo godina za ovaj trenutak. Bila si vođena do ljudi i mjesta tako da se to može postići i to će i biti.

Naši centri su neophodni jer ljudi trebaju savjete i smjernice. Mi ćemo pružiti pomoć i savjetovati kako uzgajati hranu koja je sigurna za konzumaciju, i kako proizvesti sigurne lijekove. Sve prirodno proizvedeno će ukloniti bolesti uzrokovane otrovima u vašoj hrani, vodi, i zraku. To je bitan dio procesa kroz koji morate proći dok nastavljate kretanje prema svjetlu. Mi vas nećemo iznevjeriti.

Molimo vas, nastavite raditi na ley linijama. Vi uspješno deblokirate njihove energije. Taj rad je bitan, pa koristite svoje umove i povežite se s Tarom i Uiseneachom kako bi pomogli osloboditi njihovu energiju. Vi radite izvrstan posao. Jednog dana, vidjet ćete kako se vaš trud isplatio. Vi preuzimate kontrolu i oslobađate ono što je s pravom vaše. VI STE KREATORI VAŠEG NOVOG SVIJETA. TO JE UZBUDLJIVA AVANTURA. NEKA MIR I SKLAD BUDU VAŠ CILJ. Biti ćete iznenađeni koliko lako će biti ukloniti sve “razloge” za rat. Oni koji traže razloge za rat više neće biti s vama.

Ostali planeti traže da vodite na putu. Pomognite onima oko vas da shvate što se događa; postanite njihovi vodiči, podijelite svoje znanje. Dok koračate naprijed prema svjetlu, vi ćete automatski povesti one oko vas zajedno s vama. Ovo je ogroman proces učenja za sve vas. Pripremite se da odbacite sve stare sustave vjerovanja koji su služili da vas drže u zatočeništvu.

Trebamo ovaj centar u Irskoj kao mjesto okupljanja, gdje oni koji trebaju pomoć mogu doći. On se može koristiti za sve vrste okupljanja, konferencija, seansi, prirodnih tretmana, itd. Molim vas da pomognete Veroniki da ga kupi. Ona će uspostaviti šest centara u svijetu prije nego što pređe u duh. Ona će tamo ostaviti one koji će nastaviti njezin rad i uspostavit će centre u svakoj zemlji vašeg svijeta. To je naš cilj. Molimo vas da nam pomognete to ostvariti. Naš rad mora se nastaviti. Vi ćete shvatiti, s vremenom, zašto to mora biti tako.

Moja draga, mi napredujemo. Tvoj teški rad u Irskoj pokazuje dividende. Molim te da zadržiš veze koje si tamo napravila. Mi smo na našem putu do uspjeha. Drugi će istupiti kako bi podijelili ovaj teški teret.

Ja sam u duhu s tobom. Uvijek uz tebe. Tvoj obožavatelj, Monty.



6. srpanj 2014.

Nije mi lako moliti moju dragu suprugu da napusti kuću koju smo zajedno dijelili. To je kuća u kojoj smo doživjeli veliku sreću. Napustiti svoju obitelj i otići u Irsku da radi u vašu korist. Potrebna je velika energija bića za rad na blokiranoj energiji. Razlog zašto je njezina posjeta Tari bila tako uspješna je zbog toga što su ona i još trojica bili uključeni. Oni su koristili svoju vlastitu energiju kako bi oslobodili ono što je bilo blokirano stotinama godina. Ovaj rad je od najveće važnosti za čovječanstvo. Sve će se promijeniti kada sve prirodne energije budu oslobođene. To će izložiti mračne i učiniti da život na Zemlji bude vrlo težak njima i svima koji vam se suprotstave.

Na 26. lipnja, Veronika, D i M, išli su vidjeti mogući Centar. Nisu imali pojma da će to biti doista savršeno. On je na izravnoj liniji od Uisneacha i Tare. To osigurava prekrasnu energiju. Oni su bili vrlo uzbuđeni sa svojim pronalaskom, do kojeg su, naravno, bili vođeni. To će olakšati rad na obje lokacije, Tari i Uisneacha na regularnoj osnovi.

Veronika treba sredstva kako bi kupila ovu zgradu i pretvorila je u Centar, naš prvi Centar. Mi vas molimo da razmislite o pomoći Veroniki da ga kupi. U interesu je čovječanstva da on bude što je prije moguće uspostavljen. Ukoliko Veronika ne održi rok koji je dao prodavatelj, tada ćemo izgubiti ono što bi bila vrijedna imovina za Fondaciju. Cijena je 420.000 eura. To može biti učinjeno ako oni od vas u svakoj zemlji odluči da se to dogodi, jer to će biti u korist svih.

U vašem svijetu je kaos. Svakome je teško vrijeme u pokušajima da preživi. Mračna energija se široko koristi da uzrokuje stres, strah i konfuziju. Napadi na one kao što je Veronika, koji nastoje razotkriti istinu, se pojačavaju. Budite svjesni da ste samo jedan među mnogima drugima, koji bi mogli iskusiti taj problem. Mračni su u strahu jer je toliko svjetla oslobođeno. Oni ne mogu preživjeti u njemu, pa postaju očajni. Oni će se okomiti na sve one koji prolijevaju svjetlo na njihova mračna djela. To je razlog zašto morate podržati jedan drugoga. Nitko nije siguran od napada. Oni vas ne vide kao jednake njima, tako da oni raspolažu vama bez i sekunde razmišljanja. Budite ponosni što se zalažete za istinu, čast i pravdu za sve. Njihova mračna djela su izložena i oni se nemaju gdje skriti, pa su drski u nadi da možete zaboraviti što su učinili.

Količina zbunjujućih informacija je u porastu, tako da ih trebate razaznati. Znate kome možete vjerovati. Ako to zvuči previše dobro da bi bilo istinito, onda prepoznajte da je to doista tako. Promjena neće biti laka, ali svaka pomoć će se dati da vodi čovječanstvo kroz ova teška vremena u svijetu prema svjetlu. Ovo je vaša godina. Dajte svu energiju koju možete, kako bi se omogućilo svjetlu da ukloni sve što je mračno. Nemojte tražiti od drugih da to učine za vas. Svatko od vas treba preuzeti odgovornost. Napravite planove da radite zajedno, jer kada ste zajedno, sve je moguće.

Kabala i dalje nastavlja izmišljati nove načine za stvaranje STRAHA. Nemojte pasti na to. Provjerite sve detalje prije nego što prihvatite što se emitira na vašoj televiziji, itd. Zapamtite, oni su mnogo puta u prošlosti ubili svoje vlastite ljude, s ciljem da osiguraju da im vjerujete da ste napadnuti. Budite mirni u svakom trenutku. Pažljivo razmislite o “priči” koju vam oni žele nametnuti. Vi ste sada više budni, tako da ste u stanju napraviti zrelu procjenu onoga što je rečeno. Odbijte biti uvučeni u STRES koji Kabala stvara. Vi niste napadnuti od stranih sila: oni samo žele da vjerujete da jeste.

Molim vas donosite informirane odluke o svoj hrani koju unosite u svoja tijela. Učinite najbolje što možete da dobijete dobru zdravu hranu, kad god je to moguće. Pokušajte zadržati prirodnu hranu i lijekove što više možete. Lako je pronaći sve savjete koje možete trebati. Naši centri će učiniti tu vrstu informacija dostupnu svima. Cijenite svoje tijelo. Ono je hram vaše duše.

Sada vas molim da pročitate Veronikinu molbu za Centar. Ja sam joj pomogao to napisati. Svi vi morate imati ruku u promjenama koje želite vidjeti. Veronika je dala deset godina svog života da radi sa mnom, kako bi vas informirala i pomogla vam da vidite svjetlo. Vi možete ostvariti naše snove oslobađanjem sve energije koja će omogućiti čovječanstvu da živi zajedno u miru. Više neće biti ratova ili podjela bilo kakve vrste.

_________________________________________________

LONDON

5. srpnja 2014.

Da bi čovječanstvo preživjelo neophodno je da se preselim u Irsku. Monty i svijet duha su me zamolili da se preselim u Irsku. Blokirane energije u Irskoj kontroliraju cijeli svijet. One se moraju osloboditi. Irska je ključ koji će sve otključati.

Ja sam živjela 55 godina u Engleskoj, tako da je ovo veliki korak za mene. To će značiti udaljavanje od moje troje djece i pet unučadi. Moja misija zahtijeva od mene da to učinim. Nemam novaca, a nisam vlasnik kuće u kojoj živim. Zato trebam vašu pomoć za kupnju Centra u Irskoj.

Na mom zadnjem posjetu Irskoj našli smo savršenu zgradu za ovaj projekt. To je na izravnoj liniji od Tare i Uisneacha. Njezina ENERGIJA je nevjerojatna. Savršena je u svakom pogledu.

Ja vas molim da doprinesete na bilo koji način možete. Niti jedan iznos nije premalen. Zajedno, možemo to ostvariti. Vrijeme je bitno. Imam 9 tjedana da nađem polog od 40.000 eura. Svi koji doprinesu ovome će dobiti priznanje; njihova imena će biti na ploči na ulazu u Centar.

Mi stvaramo našu budućnost. Budućnost bez korupcije koja je uništila naš svijet i gotovo uništila samo čovječanstvo. Mi se sada borimo za opstanak. Blokirana energija mora se osloboditi.

Moji prijatelji i ja smo imali veliki uspjeh na Tari 26. svibnja i 23. lipnja. To se mora nastaviti. Postoje među nama snage čiji je jedini cilj otrgnuti čovječanstvu i uništiti sve ono što je potrebno kako bi čovječanstvo preživjelo. Ne možemo se opustiti i dozvoliti da nam se to učini. Svaki dan se otkriva sve više dokaza o tome i mi smo šokirani da se to dogodilo bez našeg znanja. Ovo je naša prilika da preuzmemo kontrolu i da omogućimo svjetlu da prodre, izloži i ukloni sve ono što je mračno i korumpirano.

Molim vas da mi pomognete to učiniti.

U ljubavi i svjetlu, Veronika
_________________________________________________

Vjerujte u sebe. Vi to možete.

Moja draga, uzdigni se iznad svega što ti je učinjeno, jer to neće biti zauvijek.

Uvijek, tvoj obožavatelj, Monty



13. srpanj 2014.

Veronika, odgovor koji smo dobili od ljudi iz svijeta, na naš zahtjev za pomoć da stvorimo naš prvi Centar, bio je predivan. To daje razlog da se ljudi ujedine kao jedan, da bi stvorili početak potreban da se stvori svijet u kojem bi željeli živjeti. Vrijeme je da se donese svjesna odluka da se odreknete korupcije, i da se odbije i dalje plaćati za njihova prazna obećanja. Zajedno, vi ste odlučili da više ne želite biti trovani vodom koju ste prisiljeni piti, hranom iz koje je uklonjeno sve što je dobro, i udišete zrak, koji je zatrovan kemikalijama za koje plaćate kroz vaše poreze.

Naš san je da imamo centar u svakoj zemlji u koje će doći stručnjaci da rade zajedno, da dijele informacije i istraživanja, i savjetuju čovječanstvo. Mi smo našli zgradu koja je savršena za prvi Centar, a s vašom velikodušnom pomoći, mi ćemo ga dobiti što je prije moguće. ( Mi sada imamo pola novca za depozit. TO SE VRAĆA.) Kada se ljudi ujedine i postave svoje namjere, ništa ih ne može zaustaviti.

Vi ste odlučili reći NE RATU, ili ubijanju bilo koje vrste, bilo putem lijekova ili bilo kojom drugom praksom koja se koristi kako bi se smanjio život na Zemlji. Kvaliteta života na zemlji je na najnižoj razini. Oni koji kontroliraju vaš planet više ne mogu skriti ono što rade. Sada je sve to na otvorenom. Ne pomažite im da nastave s tom praksom. Vi ćete se ujediniti, da naučite kako živjeti na Zemlji bez ometanja bilo kakvih mračnih sila zla. Vi ste se probudili za njihove planove i ne želite biti dio njih. Buđenje nije jednostavan proces, pa budite strpljivi s onima koji smatraju da je zastrašujuće probuditi se na činjenicu da oni nesvjesno pomažu u uništavanju čovječanstva i planeta Zemlje. Svi koraci potrebni da se krene naprijed su istraženi, i stručnjaci su spremni da podijele svoje znanje u mnogim disciplinama. Sve se to uklapa kako bi trebalo. Što prije se dogodi Centar u Irskoj, tim prije će se ostvariti centri u drugim zemljama. Molim vas, dajte, tako da možemo početi proces oporavka.

Kada bude dovoljno svjetla, naša dva svijeta će se ujediniti kako bi uklonili i posljednji trag korupcije. Veronika je upoznala one od nas u mreži, od kojih sam ja jedan. Nas je 12, i mi smo najveći umovi koji su ikada hodali Zemljom. Mi smo spremni i uzbuđeni da radimo zajedno s vama. Vi ćete nas vidjeti i razgovarati s nama u određenim centrima. Naši planovi su veliki, i namjeravamo uspjeti. Sve ono što se sada događa bilo je planirano godinama. To je razlog zašto sam morao napustiti Veroniku i preći u duh, tako da zajedno možemo ostvariti ove planove. Ovo je godina za poduzimanje ogromnog koraka naprijed, pa nemojte to propustiti. Napravite da se to dogodi. Planet Zemlja mora preživjeti. Čovječanstvo mora rasti i razvijati se. Gledajte u budućnost i odbijte i dalje sudjelovati u uništenju čovječanstva.

Ovo je bitka između svjetla i tame. Morate odlučiti na kojoj ste strani. Nije moguće sjediti po strani. Tu je više nego dovoljno informacija koje su vam dostupne kako bi donijeli odluku. Želite li ostati u 3-D svijetu, boreći se za opstanak, ili želite napredovati u više dimenzije; svijet mira i sloge s punom svijesti?

Sve ono što vam je bilo oduzeto, s ciljem da budete kontrolirani, ponovno će se aktivirati. Opet ćete biti cjelovita bića svjetlosti, koja žive u harmoniji jedni s drugima. Mi u duhu smo naporno radili zajedno s vama da bi to proveli. Vi znate da je tajming važan. Prozori mogućnosti su stvoreni tako da možete poduzeti korake potrebne da se uspnete na višu dimenziju. To vrijeme je SADA. Ozbiljno razmislite o svojoj budućnosti i budućnosti onih za koje ste odgovorni. Pomozite nam da započnemo ovaj proces preko naših centara.

Veronika je primila zahtjeve za osnivanje centara u raznim zemljama. Njoj se savjetovalo da to mora početi u Irskoj. Da, svaka zemlja u vašem svijetu će imati jedan centar. Potrebno je da se ODUČITE od svega onoga što su vam rekli. Sve to je bilo osmišljeno da vas se kontrolira i zbuni, i da vas se pokori, i uplaši po pitanju onoga što vidite kao autoritet. Na primjer, učili ste da je sve počelo na ISTOKU. Zasigurno nije. Počelo je na ZAPADU i došlo na Istok. Oni koji su izvršili takve laži sada će morati odgovarati ljudima koje su obmanuli. Vi sada živite u najvećoj krivulji učenja svog postojanja. Povežite se sa svjetlom za vodstvo.

Ima i onih koji će vam reći da ne morate ništa raditi. To nije istina. Oni su dovedeni u zabludu i tako nesvjesno dovode u zabludu druge. U vašim srcima i dušama, vi znate istinu. To je ono s čim se morate povezati. U meditaciji, vaši vodiči će vam pomoći u tom procesu.

Irci su rasa protiv koje se najviše griješilo na Zemlji. Kada se probude, cijeli svijet će se probuditi s njima. Jako je bitno da to počne tamo. Irci, svugdje u svijetu, će rezonirati s tim. Otuda se kontrolira energija vašeg svijeta. To je samo jedan od razloga zašto to mora početi tamo. Kada se ta energija oslobodi, biti će od koristi za svaku zemlju. Moja supruga to jasno razumije i zna što treba učiniti. Ja sam je podučavao o tome deset godina. Ona ima ljude uz sebe koji će pomoći. Morali smo čekati dok dođe pravo vrijeme. Sada, uz vašu pomoć, možemo to ostvariti.

Mračni to pokušavaju spriječiti. Oni koriste ranjive ljude u nastojanju da spriječe da se to ne dogodi. Mračni su upravo to činili u cijeloj povijesti. Hoćete li pasti na to još jednom? Vi ste na raskršću. Morate donijeti odluku. Kojim putem ćete nastaviti dalje. Mirno stajati nije opcija. Molim vas, ozbiljno razmislite.

Nadamo se da će biti osigurano dovoljno sredstava kako bi kupili naš prvi Centar u idućih sedam tjedana. (Depozit treba platiti u roku od 2 tjedna, jer i drugi se za njega natječu. Ovaj depozit se VRAĆA.)

MRAČNI čine sve što je u njihovoj moći kako bi nas spriječili u stvaranju našeg Centra. Odluka je na vama: želite li da to krene naprijed? Zajedno ćemo ostvariti budućnost bez ratova; s hranom, vodom, i zrakom koji je čist i cjelovit. Svi ljudi na Zemlji će imati dom i obrazovanje. To je naš san. Vi možete dovesti do njegovog ostvarenja.

Moja ljubavi, cijenimo sve što činiš, pokušavajući to ostvariti. Pravi ljudi će biti tu da pomognu. Ovo buđenje se ne može zaustaviti. Uspjet ćemo, ljubavi.

Tvoj obožavatelj, Monty



20. srpanj 2014.

Buđenje sada sprječava Kabalu da bude uspješna sa svojim OPERACIJAMA POD LAŽNOM ZASTAVOM. Većina stanovništva sada vidi ove organizirane događaje onakvim kakvi jesu. Oni više neće raditi, bez obzira koliko uvjerljivi mogu izgledati. Ta formula nikada više neće raditi.

Svi njihovi napori da počnu Treći svjetski rat su bili izloženi i oni će i dalje biti izloženi. Čovječanstvo se pomaklo od naivnog vjerovanja u sve ono što se govori na televiziji i u novinama.

Takozvani eksperti gube vrijeme pokušavajući uvjeriti probuđene da vjeruju njihovim lažima. Ti dani su gotovi.

Slijedećih nekoliko tjedana je od velike važnosti. Mnogo toga se može dogoditi. Otvorite svoja srca i pozdravite svjetlo, jer ono će sve promijeniti na bolje. Nakon što vidite prošlost i kako ste bili kontrolirani; kako su uništili kvalitetu vašeg života, vi se više nećete bojati. Umjesto toga, vi ćete gledati na one koji su vas kontrolirali sa sažaljenjem i čuditi ćete se kako ste ih ikada mogli prihvatiti kao superiornije od vas.

Sve u vašim životima će se promijeniti, ništa neće ostati isto.

Oni od vas koji su spremni, biti će dobro. Ali oni koji se nisu pripremili, biti će u nevolji. Oni će biti ti koji će trebati vašu pomoć.

Naši Centri će pružiti takvu pomoć. Oni će imati ljude koji će pomoći svima u tranziciji. Mi smo zatražili pomoć za prvi Centar. Nažalost, moramo koristiti Kabalin monetarni sistem kako bi osigurali potrebna sredstva za kupnju Centra. Ljudima će se pokazati kako živjeti bez Kabalinog sistema kontrole, na koji ste se toliko navikli. Trebate pomoći da se promjene dogode što je prije moguće, tako da se ubijanje zaustavi. Sve je u vašim rukama. Dakle, pripremite se za pomak prema naprijed, van iz 3D stvarnosti koja kontrolira svaki aspekt vašeg života. Svaki članak zakona vam govori da vi niste ništa: nitko. Vi ne posjedujete svoju kuću, vi nemate svoj auto. Pročitate dokumente koje slijepo prihvaćate i potpisujete. Oni bi vam trebali reći da sve nije kako vjerujete ili se nadate da će biti. Vi ste bili zavarani, lagani i prevareni. Morate se probuditi za sve to i poduzeti prave korake da se to promijeni.

U našim Centrima, mi ćemo vas voditi kroz močvaru prevare.

Molim vas da pomognete kako bi se oni ostvarili, jer od njih će imati koristi svi koji traže istinu i svjetlo. Toliko divnih ljudi se ponudilo da pomogne Centrima. Oni su proučavali posebne discipline koje će pružiti informacije o tome kako uzgajati hranu i osigurati besplatnu energiju; sposobnost da se preživi katastrofe s kojima se sada pokušavate nositi.

Ujedinite se i krenite naprijed u doba svjetla i ljubavi.

Vatikan se suočava s krajem njegove vladavine. Ne smije mu se dopustiti da preživi. Sigurno, do sada je svatko otvorio oči za ISTINU.

Vatikan je odgovoran za prisiljavanje mnogih da žive i umru u STRAHU. On je uništio mnoge živote.

Drevna religija ljubavi, koja je prakticirana u Irskoj prije vladavine Vatikana, opet će izroniti, i ljudi će je prihvatiti i živjeti u miru.

Vi, svatko od vas, sada je odgovoran za stvaranje budućnosti koju želite vidjeti. Nema više laži: sve je na otvorenom, potpuno transparentno, kao što je uvijek trebalo biti.

Preuzmite odgovornost i učinite da se to dogodi. To je u vašim rukama, jer vi ste arhitekti budućnosti koju želite vidjeti. Pripremite se za smrt starog sistema kontrole. Dajte zavjet svojoj djeci i svim budućim generacijama da ćete poduzeti sve potrebne korake kako bi pomogli u tranziciji, i da više nećete pomagati, ili plaćati prazna obećanja korumpiranog sistema kontrole koji vas sada veže.

Ja vam obećavam, vaša budućnost je izvan vaših najluđih snova. Sve je tamo, čeka da poduzmete potrebne korake kako bi se to dogodilo.

Dakle, vjerujte u sebe. Vi možete učiniti da se to dogodi. Vi se nalazite na raskrižju gdje se mora odlučiti: da li se držati 3D kontroliranog razmišljanja, ili koračati u svjetliju budućnost s povjerenjem, u sigurnoj spoznaji da svaka pomoć koju možete trebati za stvaranje boljeg svijeta za sve je upravo tamo i čeka da poduzmete daljnje korake.

Ne može se stajati na margini, jer odluka se mora donijeti, i to uskoro. Napredovanje u svjetlo ne može se odgoditi.

Izaći iz STRAHA i krenuti naprijed ili ostati u strahu od samog života, i nastaviti živjeti, možda i lošije nego što ste iskusili do sada, jer to će biti bez svjetla.

Dobro razmislite o svojim mogućnostima prije donošenja odluke. Veronika i ja smo vam nastojali pokazati izbore, ali odluka je vaša.

Održite svoj sjajan posao na ley linijama. Jednog dana, vi ćete shvatiti važnost ovog posla koji će vam otvoriti mnoga vrata.

Draga moja, teret tvog posla raste svakog dana. Ti nosiš težak teret.

Ti znaš u svojoj duši da će naša misija uspjeti, jer tebi su pokazani krajnji rezultati.

Moja ljubav vas stalno okružuje. Vi nikada niste sami.

Uvijek, tvoj obožavatelj, Monty

Napomena: Monty me upravo podsjetio da sam zaboravila dodati ono što je napisao kako bi se zahvalio svima onima koji su donirali sredstva.

Obje strane života žele proširiti našu duboku zahvalnost na one koji su donirali sredstva za kupnju našeg prvog Centra. Sva imena će biti napisana na zidu, tako da nikada neće biti zaboravljena.

Oni su učinili da se to dogodi. Oni su poduzeli prve korake u bolju budućnost.

Hvala vam



27. srpanj 2014.

Moji prijatelji, svakog dana vi postajete budniji i svjesniji svoje vlastite snage. Sada i sami vidite kako su se stvari promijenile kada ste počeli s radom na ley linijama. Ne mogu dovoljno naglasiti važnost oslobađanja ove ENERGIJE. Molim vas da nastavite i intenzivirate ovaj rad, jer on je vaše SPASENJE. Dokazi za to su svugdje. Znajte da je nesposobnost Kabale da započne Treći svjetski rat radi vašeg rada na ley linijama, obeliscima, i svim sličnim strukturama kontrole. Vi ponovno postajete moćna bića svjetlosti. Mračni su ugasili vaše svjetlo, ali kroz vaš energetski rad, vi uklanjate kontrole mračnih koje vas vežu uz njih. Sada, svakog dana, vi prekidate više lanaca i uklanjate više blokada. Ovim radom, vi ćete ponovno uspostaviti svijet ljubavi i mira za sve. Svaka zemlja će biti dio ovog velikog buđenja i velikog ujedinjenja čovječanstva. 1. kolovoz je LUGHASAD. Molim vas da uložite tog dana poseban napor u vaš rad na ley linijama. VI POBJEĐUJETE U BORBI SVJETLA NAD MRAKOM. Zadržite zamah i svi ratovi će prestati i pravda će biti obnovljena.

Postoje oni među vama koji su toliko zaključani u 3D mentalitetu, da ih STRAH drži zarobljene u njemu. Oni se okome na sve one koji zagovaraju svjetlo i ljubav. Oni pokušavaju okupiti i druge 3D ljude oko sebe. Oni napadaju one koji žele napredovati u svjetlo. Oni uzimaju zrno istine, uljepšaju ga sa svom tamom unutar njega, i koriste ga u nastojanju da unište neizbježno. Oni bi trebali znati da svjetlo neće i ne može biti ugašeno. Velika promjena će se dogoditi unatoč tih izgubljenih duša.

Sve, a ja mislim da će se baš sve promijeniti. Ništa u vašim životima neće biti isto nakon tranzicije. Zbog toga, trebate se pripremiti i snabdjeti se sa što je više moguće informacija, tako da ne posrnete u tami kad mračni padnu. Veći umovi od Veronike odlučili su da su Centri potrebni, kako bi se osiguralo pomoć i vodstvo čovječanstvu. Ja, osobno, i neki od najvećih umova koji su hodali Zemljom, udružili smo se da radimo s njom kako bi pomogli čovječanstvu. Veronika zna naše planove. Ona je pristala raditi s nama prije nego se vratila na Zemlju. Mračna Kabala koristi sve što je u njenoj moći kako bi spriječila da se to dogodi. Oni više ne mogu skrivati ono što rade. Razmislite na trenutak što su poduzeli protiv nje. Ona je opet napadnuta, prošli tjedan. Mi moramo konstantno povećavati njezinu zaštitu. Ona se obvezala da će pomoći spasiti čovječanstvo i to je ono što ona namjerava učiniti. Ona nije sama. Postoje mnogi u vašem svijetu, iako možda još uvijek ih niste svjesni. Svatko radi prema istom cilju. Dakle, umjesto kritiziranja, trebate pogledati u svoje vlastito srce i pitati kako možete pomoći spasiti čovječanstvo i ovaj prekrasan planet.

Svaki dan, bili ste svjedoci masakra nevinih, ali vi ne činite ništa da se to zaustavi. Zar ne pomišljate da će jednog dana oni doći na vaša vrata? Tko će progovoriti za vas? Svatko od vas je PALESTINAC. To je samo etiketa. Čovječanstvo je to koje se ubija. Ali vi stojite, zatvarajući oči na to. Ako želite otrcane fraze s neba, onda ste došli na krivo mjesto. Naš je cilj stvoriti bolji svijet za sve.

Preko naših Centara možemo učiniti upravo to. Onima koji su donirali sredstva, neizmjerno smo zahvalni. Vi ste ti koji žele bolji svijet i spremni ste poduzeti korake da bi se to dogodilo. Vas je 99%. Vi odlučujete što želite i zajedno to možete ostvariti. Kada se misli i emocije spoje, vi možete učiniti da se to dogodi. Vjerujte u sebe, a ne marionetama koje se pretvaraju da imaju “vlast”. Oni svi odgovaraju JEDNOJ MOĆI KONTROLE.

VRIJEME JE DA PRESTANU SVE TE IGRE. Istina mora biti otkrivena. Tada, čovječanstvo se može ujediniti u svijetu. Kada jednom svladate STRAH, možete zakoračiti u svoje vlastite urođene moći, gdje vas ništa ne može zaustaviti. Dakle, budite hrabri. Zaboravite sve ono što vas je dijelilo, što je djelo čovjeka da bi se umanjila vaša moć. Najveći STRAH mračnih je da se čovječanstvo ujedini i shvati tko je ono: prava moć s kojom treba računati. Mračni će nestati u trenu kad se to dogodi, jer oni vas se boje. Zajedno, vi ih se nemate zašto bojati, jer bez vaše potpore oni su bespomoćni. Imajte smjelosti postupati po svojim uvjerenjima i ostanite zajedno.

Život je vrlo težak za Veroniku. Pošaljite joj ljubav i svjetlo. Mi puno tražimo od nje i ona nam to daje bez pogovora. Oni koji su upravo sada na Zemlji, s misijama koje trebaju ispuniti, svi prolaze kroz teško razdoblje. Tu se odvija velika bitka: svjetlo naspram mračnih. Mračni će se boriti do samog kraja i za svoj opstanak. Njih nije briga koga ili što će uništiti u procesu. OVO JE KRAJ IGRE.

Moja draga, oni pokušavaju izazvati pomutnju oko tebe. Ne padaj na to. Ono što se treba dogoditi, dogoditi će se, a u svojoj duši, ti to znaš.

Uvijek uz tebe, tvoj obožavatelj, Monty.




3. kolovoz 2014.

Veronika, moja draga, tvoj rad s Andrew-om (Bartzis-om) dokazuje se kao vrlo uspješan. On oslobađa istinu koja objašnjava sve ono što je godinama zbunjivalo i dovodilo ljude u nedoumicu. Govorio sam da će kolovoz biti mjesec objava. Uskoro ćete vidjeti punu sliku. Znati ćete koje korake trebate poduzeti kako bi se uklonilo sve ono što je mračno i korumpirano. Planovi Kabale nisu bili uspješni. Nije im se omogućilo da započnu Treći svjetski rat. Da, draga, istina je da su RATNI BRODOVI bili PODIGNUTI S PLANETA ZEMLJE i smješteni tamo gdje ne mogu napraviti nikakvu štetu. Brodovi iz Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Njemačke, i naravno, Izraela. Oni su u čudu gdje su njihovi brodovi otišli. Njima neće biti dopušteno da vode rat u svojim pokušajima da uspostave svjetsku dominaciju.

Sada vam kažem da NITI JEDNA RASA NEĆE VLADATI VAŠIM SVIJETOM. To se neće dopustiti. Svi ljudi na Zemlji moraju živjeti u miru. To se ne može promijeniti. To je PLAN.

Postoje neki vanzemaljci koji podupiru vlade koje imaju mračne namjere, ali neće uspjeti. Božanski plan kaže: ništa to ne može promijeniti, a naš rad s obje strane života će to osigurati.

Velika zahvalnost svim onim divnim ljudima koji su postali ono što vidimo kao vojsku svjetla, koja radi na ley linijama kako bi se osiguralo da energija bude oslobođena. Oni će imati svoje mjesto u povijesti, a to i zaslužuju. Oni rade prvorazredan posao. Jednog dana, oni će sami uvidjeti važnost svog rada. Aktivacija ley linija je najvažniji posao koji možete napraviti u ovom trenutku. Vi spašavate svoj planet. Koji važniji posao biste mogli raditi!

Svjestan sam koliko si tužna, moja draga, dok gledaš pokolj plemenitih mirnih ljudi (u Palestini). Što vam to govori o onima koji su od vas tražili da im date vaše povjerenje? To je njihov plan da preuzmu vaš svijet. Svi oni koji šute i zatvaraju oči pred ovim klanjem jednako su krivi kao i oni koji bacaju bombe. Ono što pljušti po tim siromašnim bespomoćnim ljudima je ČISTI GRIJEH. Tko će vam pomoći kada se okome na vas? To je preuzimanje: oni žele sve njih, a to uključuje i vas!

Odbijte biti dio toga i jasno izrazite svoje osjećaje. Odbijte pomoći u preuzimanju čovječanstva. Odbijte biti LJUDSKE ŽRTVE. Ne padajte na bilo kakve pakete STRAHA koje će slijedeće smisliti. Epidemija ebole je pažljivo planirana. To je s namjerom stvaranja STRAHA, kako bi im se omogućilo da uklone što više vas. Takve “epidemije” su unaprijed dobro isplanirane i tempirane, tako da skrenu vašu pažnju s onoga što rade. Neprosvijetljeni svaki put padaju na to. Prestanite biti OVCE. Istražite sami i preuzmite odgovornost. Takve strategije su radile u prošlosti, ali vi ste sada svjesni njihove igre.

Mnogi od vas su donirali sredstva u fond koji će nam pomoći da uspostavimo Centre u vašem svijetu. To će vam pomoći u teškim vremenima kada sve ono što danas uzimate zdravo za gotovo više vam neće biti dostupno. Morate se naučiti biti samostalni neko vrijeme, dok se ne ujedinite, stvorite SLOBODNU ENERGIJU, i uzgojite svoju hranu, itd. Vi morate naučiti živjeti bez stvari koje danas uzimate zdravo za gotovo. Ta promjena dolazi i ne možete se od nje sakriti, jer ona je već počela. Veronika pronalazi prave ljude, koji imaju potrebno znanje da vas savjetuju u svim aspektima života u svjetlu. Molim vas da pomognete kad god je to moguće.

Probudite se na činjenicu da, sve ono što vam se kaže na TV i u novinama, je osmišljeno da vas se drži uspavane i u strahu. Vi ste u MI ili ONI situaciji! 99% je vučeno za nos do svog uništenja od strane 1%. Kako to može biti tako?

Televizija je njihov način kontrole: Ona vas privlači i inficira vaš um. Ona kontrolira svaku vašu misao i akciju. Ona vas zasljepljuje o tome tko ste vi i što ste sposobni. Vi postajete jedan od KRDA: svi pjevaju istu pjesmu. Kao miš na bubnju, stalno trčite, ali nikad nigdje ne stižete.

Kada se probudite za to tko ste vi i što ste sposobni, čudit ćete se kako je nekolicina mogla uništiti toliko toga na Zemlji. Neki od vas još uvijek padate na laži, omogućujući im tako da diktiraju kako treba upravljati vašim svijetom, u pogrešnom uvjerenju da njihove marionete imaju u svom srcu vaš najbolji interes. Ali to nije tako. Vrijeme je da prestanete biti ovce.

Bili ste iznenađeni, ovog tjedna, kada ste saznali da je Rimokatolička crkva ŽIDOVSKA. Isusovci su također Židovi. Na taj način su se Židovi skrivali 2000 godina iza raznih etiketa. Zapitajte se zašto su se vodili svi ti ratovi? Jednostavan odgovor: potrebno je prolijevanje krvi. Energija STRAHA u ratnim situacijama je kisik života onima koji kontroliraju vaš svijet.

Važna stvar koju trebate prihvatiti je da ONI NE MOGU TO UČINITI BEZ VAS!

Uzmite natrag svoju moć. Ovo je vaš planet.

Vi ste na putu do slobode i svjetla. Pripremite se za to. Razmislite o tome kako ćete preživjeti kada sve strukture koje danas prihvaćate kao dio svog života, nestanu. Vi ćete stvoriti nove strukture, ali za to će trebati vremena i strpljenja. Nadamo se da ćemo ove smjernice osigurati preko naših Centara. Obje strane života rade zajedno kako bi stvorile bolji svijet za sve. Mi vas nećemo napustiti.

Moja draga, pokušaj naći vremena za odmor. Molim sve vas da pošaljete svoju ljubav i zaštitu onome tko je zarobljen od strane mračnih.

Moja ljubav je uvijek s tobom. Tvoj obožavatelj, Monty.

Molim vas da pogledate slijedeći video:

http://montaguekeen.com/page122.html

jer on sadrži važnu informaciju.





10. kolovoz 2014.

Toliko toga se priređuje u pokušaju da vas se obori i spriječi vaš rad. Neće im se dopustiti da uspiju. U svom očaju da pronađu način za početak trećeg svjetskog rata, oni šibaju svakoga koga opaze na svom putu. Sve što oni mogu učiniti je da kupe vrijeme, jer njihova neizbježna smrt je zapisana u kamenu: oni ne mogu, i neće preživjeti.

Trebat će vremena i strpljenja da se ukloni sve ono što su (Kabala) uspostavili kako bi držali čovječanstvo u podčinjenosti i pod kontrolom. Oni ne mogu vjerovati da njihovi pomno smišljeni planovi (planovi na koje su utrošili godine da ih naprave) neće biti uspješni. Kako veliko buđenje napreduje, svaki dan vi upijate novu energiju koja će vas podržati dok napredujete na teškom putu do pune svijesti i prosvjetljenja. Kabala ima puno planova u rukavu da pokuša usporiti vaše buđenje. Ne padajte na njih. Ova “ebola prijetnja” je jedna takva diverzija. Oni samo žele izazvati STRAH i PANIKU. Blesavi ljudi padaju na to svaki put, i stvaraju paniku. To je upravo ono što je bilo i zamišljeno. Njihovi alati kontrole – vaša televizija i novine – ispunit će vaše misli sa strahom od ebole, uvjerivši neke da je zapravo imaju, iako nema pojave. To je totalna KONTROLA UMA NA DJELU. Iako je to uvijek radilo u prošlosti, sigurno ste sada dovoljno budni, i nećete opet pasti na to?

Otvorite oči za svoju vlastitu moć, i pogledajte sebe kao moćno biće svjetla koje se budi iz dubokog drijemeža. Prepoznajte svoju moć da kažete ne. Nas je 99% koji ne žele da se to nastavi. Mi nećemo podržati vaše nepravedne ratove!

Svi imaju božansko pravo da žive u miru. Kad je netko napadnut, to utječe na sve vas, jer vi ste čovječanstvo. To su oni koji su protjerani s Marsa i koji su se spustili na Zemlju. Oni su se spustili na Istok i preuzeli su kontrolu nad čovječanstvom. Onda su inzistirali na tome da je život započeo na Istoku; iako, u stvari, propast čovječanstva je s njima započela na Istoku. Oni su preuzeli kontrolu vašeg planeta kroz obrazovanje, bankarstvo, religiju, itd. Potražite na Zapadu ISTINU i naći ćete je. Sve ono što ste učili bilo je totalno pogrešno. To je učinjeno kako bi vas se držalo pod kontrolom. Sve će postati jasno kada vaša prava povijest bude otkrivena i shvaćena. To će, moji prijatelji, biti vaše pravo buđenje.

Ja sam istaknuo, mnogo puta, da oni koji mogu izgledati poput vas nisu nužno baš kao vi. Oni koji su se spustili i preuzeli kontrolu nikako nisu poput vas, osim u vanjskom izgledu. Njihov plan je da vas se istrijebi, zadržavši samo dovoljno vas da im služite kao robovi. Do sada, oni su uspjeli. Pogledajte oko sebe: dokazi bulje u vas, ali do sada, bili ste slijepi za njih.

Nikad se nije podrazumijevalo da su njihove vrste sa Zemlje. Oni ne pripadaju ovdje. Otvorite oči: oni truju zrak koji udišete, vaše usjeve, vašu vodu, a vi još uvijek ne činite ništa. Oni uklanjaju s vlasti one koji govore i počinju se pitati što se događa. Vatikan je koristio STRAH da drži mase podređene i pod kontrolom, poslušne samo njima. OVO JE KONTROLA UMA U SVOM NAJGOREM OBLIKU.

Opet vam kažem, vaš rad na ley linijama i mjestima moći proizvodi željene rezultate. Molim vas, održite to. Zamolio bih vas da pošaljete svoju ljubav i svjetlo nekome koga drži Kabala u nastojanju da se spriječi izvršenje njegove zadaće. Kontrola uma, nedostatak sna, kemikalije u hrani: sve to se koristi na nedužnom biću svjetla čija je jedina svrha u životu da omogući čovječanstvu da živi u miru i slozi. Zajedno, mi možemo osigurati njegovo puštanje na slobodu, i da nastavi sa svojim radom na Zemlji. Zajedno možemo pomicati planine. Zajedno ćemo ukloniti sve što je ZLO i KORUMPIRANO s lica Zemlje. Tada će čovječanstvo živjeti u miru i Novo doba će početi.

Da, znam da je teško raditi, jer se mnogo od vas traži. Nagrada za vašu borbu će vječno živjeti u povijesti i u glavama ljudi. Vi, moji prijatelji, ste ljudi izabrani da obavite ovaj posao. To je razlog zašto ste se ujedinili na Zemlji u ovom trenutku. Vi ćete voditi na putu. 2014 će biti zapamćena kao godina u kojoj je svjetlo dobilo bitku, a mračni su poraženi; zauvijek uklonjeni sa lica Zemlje.

Mnogi od njih će odlučiti da napuste Zemlju. Mnogi će biti deaktivirani, tako da više nikada neće biti u stanju da, kroz smrt i razaranje, naude bilo kom drugom planetu u vašem Sunčevom sistemu. Njima se nikada više ne smije dopustiti da zaraze sve vrste sa svojim zlim načinom života. S istinom, moji prijatelji, se mora suočiti i lekcije se moraju naučiti. Nikad više nećete omogućiti preuzimanje vašeg planeta.

Veronika ima problema s kompjuterom. Nekim od njenih e-mailova se ne mogu poslati. Ona se treba obratiti MAT W-u, jer njegov rad je doista koristan. Također P S, koji je posjetio Irsku u zadnje vrijeme. Molim te ljude da joj se jave.

Obje strane života žele zahvaliti onima koji su ljubazno donirali sredstva za kupnju Centra u Irskoj. Molim i dalje za pomoć, ako je moguće. Centri diljem svijeta će biti uspostavljeni od strane ljudi, za ljude. To su koraci koje treba poduzeti kako bi se oslobodili. Oni će osigurati pozornicu da informacije budu podijeljene, i za vodstvo i pomoć koji će biti potrebni kad uđete u Novo doba prosvjetljenja. Vi se morate ODUČITI svega što vam je Kabala osigurala da naučite, izaći iz 3D razmišljanja i življenja. Zajedno, istupite naprijed u istinu i svjetlo, u svijet gdje se o miru i ljubavi ne samo govori, nego ŽIVI. To je naš cilj. Jeste li s nama u ovome?

Moja draga, svi ovi problemi su poslani da te iskušaju. Da, jesu, ali ti se možeš i hoćeš podići iznad njih. Tvoji prijatelji su tu zbog tebe. Oni su izabrani. Idi naprijed u sigurnoj spoznaji da ćete ići svojim putem dostojanstveno u svjetlu i ljubavi.

Uvijek kraj tebe. Tvoj obožavatelj, Monty.



17. kolovoz 2014.

Na Zemlji bijesni rat koji je neviđen od onih koji su još uvijek zaključani u 3D razmišljanju. Oni od vas koji su budni i svjesni prolaze kroz vrlo teška vremena. Pogledajte još jednom kako je Atlantida uništena: frekvencija ključnih pojedinaca bila je ukradena tako da ih je učinila nemoćnim i popustljivim. To je upravo ono što se događa danas u vašem svijetu. Hoćete li dopustiti da čovječanstvo bude izbrisano? Jer to je doista plan na kome Kabala radi.

Upravo sada, Kabala drži jednoga čiji je rad na Zemlji od velike važnosti. Potrebna je vaša pomoć da se oslobodi ta osoba, tako da njegova misija može biti dovršena. Molim vas da ga uključite u svoje meditacije na ley linijama. Uključite sve druge koji imaju njegovu frekvenciju koja je ukradena u ovom trenutku. Vama će biti dane sve informacije potrebne da se spriječi preuzimanje vašeg planeta. Na svima vama je da se uključite u zaštitu čovječanstva od Kabale. Vas je mnogo, njih je malo. Nikada to ne zaboravite. Zaštitite ranjive među vama. Vi ste protiv čistog zla koje je spremno ići koliko god daleko za postizanje svojih ciljeva. Zato nemojte biti prevareni vanjskim izgledom. Oni mogu izgledati kao vi, ali budite uvjereni, njihov glavni cilj je uništenje ljudskog roda. Oni će biti poraženi, ali kojom brzinom će se to dogoditi ovisi o vama.

Probudite se, preuzmite kontrolu i otvorite oči za istinu. Ona vam se otkriva svaki dan. Vaš rad na ley linijama je oslobodio toliko istine da ne može biti više skrivena. Vidite li što se događa kada se ujedinite. Radite zajedno za dobrobit čovječanstva i zaštitite svoj planet.

Opet, molim vas, koristite neke od tih energija kako bi osigurali oslobađanje ovog mladog čovjeka. Mnoge prepreke su stavljene na put u nastojanju da se pokuša spriječiti uspostava naših Centara. Nadamo se da ćemo imati jedan u Irskoj krajem rujna, ako se za njega sakupi dovoljno novca. Milom vas, pomognite nam da vam pomognemo da naučite novi način života, spreman za onda kada se sve što je sada na mjestu raspadne, jer hoće u bliskoj budućnosti. Morate biti spremni na prvom mjestu ući u modus preživljavanja. Zatim početi restrukturirati život na Zemlji učeći nove načine života. Morate ukloniti sve što je otrovno iz svojih života. Do 2016, sve će se promijeniti. Propast Kabale će rezultirati nestankom “hranidbenog lanca” kakvog znate, jer oni posjeduju i kontroliraju sve o čemu sada ovisite. Kada izvučete utikač iz svega, gdje ćete biti, ako niste spremni? Iskoristite ovo vrijeme za učenje, i odlučite kako ćete se nositi s time.

Mnogo puta sam vam rekao da ste arhitekti budućnosti. Vi morate osigurati da to bude budućnost u kojoj će zdrava hrana biti dostupna. Vrijeme je da se pripremite. dakle, moraju se napraviti planovi tako da se sve odvija bez problema. Znanstvenici koji prave planove za budućnost raditi će s Veronikom u Centrima. Sve informacije će biti podijeljene. Molim , pomognite da se to dogodi. To je za dobrobit svih, ne manjine.

Mnogi od vas su rastuženi otkrićima u vezi ritualnih ubijanja djece koja se događaju u mnogim dijelovima svijeta. Ove rituale provode oni koje ste naučili poštovati. Bili ste zaslijepljeni za ono tko su oni, i za uloge koje oni igraju na Zemlji. Bili biste šokirani kad bi saznali što su vam bili spremni učiniti kako bi uklonili čovječanstvo s planeta. Vi ste žrtve najveće prijevare koja se ikad odigrala na vašem planetu. Sada kad vam je predstavljena istina, jeste li spremni otvoriti oči za to, ili želite nastaviti zatvarati oči za to? Od toga se ne možete skriti. S činjenicama se treba suočiti. Vrijeme je da se pripremite za sve mogućnosti. Duh je tu za vas, da vam pomogne u stvaranju bolje budućnosti za cijelo čovječanstvo.

Prihvaćanje da je sve ono što ste saznali istina, stvoriti će probleme. Liječnici koji su slijepo prihvaćali sve informacije koje su im davane kao besprijekorne, biti će šokirani i uzrujani da saznaju da umjesto da pomažu pacijentima, oni u stvari ubrzavaju njihovu smrt. Liječnička profesija se koristila kao posrednici programa eugenike. Smrt na recept, kako je osmislila Kabala. Istražite svoje zdravstvene probleme i liječite se sami kad god je to moguće, jer priroda ima sve odgovore. Vrijeme je da se povučete iz svega što je lažno i nerazumno. Dugujete sebi i svima koji ovise o vama, da postanete odgovorni za svoje odluke. Ne ostavljajte da drugi odlučuju za njih. Država dadilja će nestati bez traga. Ona je osmišljena da vas uhvati u klopku, i tako je učinila, vrlo uspješno.

Pogledajte na svoju budućnost sada; budućnost koju ćete zajedno stvoriti. Mnogi su napustili vaš planet. Oni su prihvatili da njihovi dani kontrole brzo dolaze kraju, a oni se ne mogu suočiti s čovječanstvom zbog strašnih zločina koje su počinili protiv vas. Neki će biti drski u nastojanju da zadrže ono što imaju. Odluke se moraju donijeti mirno o tome kako se nositi s takvim ljudima. Njihovi zločini protiv čovječanstva teško su shvatljivi mnogima od vas. Čovječanstvo su mrzili i kovali su zavjeru protiv njega dugo vremena, ali vi ste bili slijepi na to. Sada, morate preuzeti kontrolu i biti odgovorni za svoj planet i sav život na njemu.

Mi u duhu, biti ćemo s vama na svakom koraku puta. Naši svjetovi će se ujediniti kada se uklone sve prepreke. Zajedno ćemo stvoriti svijet bez granica, i bez sukoba bilo koje vrste, istražujući slobodu i učeći o svojim bližnjima. Svemir će vam se otvoriti, a život će biti radost još jednom. Borba koju ste izdržali biti će brzo zaboravljena.

Moja draga, teško se baviti s problemima s kojima se suočavaš. Ali oni neće potrajati. Ti ćeš ih prevladati.

Moja ljubav je zauvijek tvoja. Tvoj obožavatelj, Monty



24. kolovoza 2014.

Približavate se kraju vaše borbe za svjetlo i istinu. Sada vidite rezultate svog rada na ley linijama. Sve što je bilo skriveno izlazi na površinu i izloženo je, a tu je i veće razumijevanje onoga što je učinjeno kako bi vas se držalo u ropstvu. Sada možete vidjeti što trebate učiniti kako biste vratili ono što je vaše.

Bili ste šokirani, dragi moji, kada ste saznali u videu MICHAELA TSARIONA, THE ORDER OF THE BLACK SUN (Red crnog sunca - www.youtube.com/watch?v=yZdup3bBrNI), da se SAMO KOD ONIH KOJI SU BILI CIJEPLJENI RAZVIO RAK. Što vam to govori?

Vi vjerujete svom doktoru da se brine o vama kako ste naučeni da očekujete. Pa zapitajte se, kome možete stvarno vjerovati?

Dugujete sebi da istražite sve temeljito prije nego pristanete na bilo kakvu vrstu lijekova. Michael Tsarion je oslikao vrlo jasnu sliku o tome što se događa u vašem svijetu. Napravite inventuru onoga što je on otkrio, jer će vam to pomoći da napustite pogrešno uvjerenje da se o vama vodila briga. Svatko od vas mora donijeti odluke koje će utjecati kako ćete živjeti svoj život. Vi sada učite da svi oni kojima ste vjerovali i koje ste poštovali, žele samo jedno: preuzimanje vašeg svijeta i uklanjanje dvije trećine čovječanstva. U prošlosti, vjerovali ste svoj propagandi o ratovima i apsolutnoj nužnosti napada na bilo koju državu s ciljem zaštite ljudi. Ako je to slučaj, zašto to upravo ne učine u Palestini?

Ono čemu svakodnevno svjedočite je HOLOKAUST: totalno uništenje ne samo zemlje, nego RASE koju znate kao Palestinci. Tko brani ove siromašne i nemoćne ljude? Zatvarate li oči na ovaj pokolj? Ako je tako, ZAŠTO?

Postavite sebi ta pitanja, jer ona će vam pomoći da jasno vidite što taj plan uništenja povlači za sobom.

Vaš svijet se mora promijeniti. Svatko od vas mora BITI TA PROMJENA. Ona je u vašim rukama. Mi u duhu, želimo raditi sa vama, kako bi omogućili da dođe do promjena. Nadamo se da ćete doprinijeti Centrima koje se nadamo stvoriti, tako da možete ići naprijed u novo doba sa svim znanjem i pomoći koju ćete dobiti kako bi se osiguralo da imate svu potrebnu pomoć.

Vi znate da će banke uskoro propasti. Novac će postati stvar prošlosti. Sada imate priliku da ga dobro iskoristite, pripremajući se za budućnost. Ovo je vaše vrijeme priprema. Nakon što se kolaps dogodi, od kakve će vam koristi biti novac? On će postati zastario. Iskoristite ga, sada, planirajući i pripremajući se za svoju budućnost na Zemlji.

Ne postoji čarobni štapić. Vi, sami, morate se pripremiti. Molim vas da pomognete da kupimo zgradu u Irskoj. Onda će uslijediti drugi centri. No, Irska je ključ koji će otključati sve. Dakle, to treba početi tamo.

Postoji jedan čovjek na Zemlji koji treba vašu pomoć. Njemu se kontrolira um, truje ga se, onemogućuje san, itd. s ciljem da se spriječi njegov rad na Zemlji. On je trenutno u posjeti Sjedinjenim Američkim Državama. Kabala pokušava spriječiti njegov siguran povratak. Trebate mu poslati svoju energiju, bilo kroz meditaciju, molitvu, svjetlo, ili na bilo koji način želite, kako bi se osiguralo da ga se pusti da dovrši svoju misiju. U interesu je čovječanstva da to učinite. Ne pitajte za njegovo ime, jer bi ga to ugrozilo. S vremenom, vi ćete ga upoznati. Sada, on treba vašu pomoć.

Molim vas da nastavite rad na ley linijama. Sada možete vidjeti da vi oslobađate svoj planet iz ropstva. Uzeli ste moć u svoje ruke, shvatili koliko ste moćni, i što možete postići kada radite zajedno.

Kabala brzo pada kao rezultat vašeg rada na ley linijama. Jeste li to očekivali kada ste počeli? Što više truda uložite u ovaj rad, brže ćete ukloniti sve što je mračno i korumpirano. To je u vašim rukama. Više niste bespomoćne ovce, koje slušaju naređenja korumpiranih. Vi sada osvjetljavate svijet oslobađajući svu tu prekrasnu energiju koja je bila skrivena od vas dugi niz godina. Vaš rad je od najveće važnosti. Molim vas, uključite ovog mladog čovjeka u njega. Vjerujte u sebe, jer vi u tome uspijevate.

Molim da čovječanstvo ostavi za sobom sve dosadašnje razlike, i da radi zajedno kao jedan, da stvori svoju budućnost. Udružite svoje znanje i stručnost, jer to je svrha naših centara. Sve informacije će se dijeliti. To će učiniti da tranzicija bude puno lakša. Stručnjaci su tu, spremni i voljni to učiniti.

Imam poruku za sve one koji su uključeni u industriji ubijanja, bilo da su u uniformi, proizvode oružja ili dijelove za njih, ili zagovaraju rat na bilo koji način. Ja ih molim da razmisle o tome što čine. Mogu li oni iskreno pogledati se u ogledalo i reći: “Ja sam častan čovjek. Ja nisam uključen u uništenje ljudske rase.”

Ne trebate trenutno bacati bombe da bi bili krivi. Proizvodnja i prodaja bilo kojih dijelova čini vas krivim za pokolj vaše vlastite vrste. Oni koji zagovaraju rat imaju vrlo mračni plan. VI niste uključeni u njihovim planovima, ali VI ih morate provoditi. Vi niste jedan od njih. Vas se koristi.

Mir bi trebao biti ono čemu težimo. Rat samo čini Kabalu bogatijom i moćnijom. Vaša vrsta je ono što treba štititi i sačuvati.

Zajedno, dragi moji, stvorit ćemo bolju budućnost za čovječanstvo.

Zauvijek, tvoj obožavatelj, Monty.






http://www.montaguekeen.com/page260.html

Preveli s engleskog (thanx):

Fredi

Marijana Pontoni - Civilizacija Svjetlosti

http://www.svjetloradnici.com/


... nastavlja se ...





Kasiopejske transkripte-2014-08-16






16.08.2014.

Laura i Andromeda za pločom, Pierre, Perceval, Chu, Data, PoB, Kniall, parallel, Breton, thorbiorn, Mr. Scott, Alana, Timótheos

Putem Skypea iz Nebraske, SAD: Pete, Puck, Renaissance, Nancy2feathers, Emma, seek10, Divide By Zero, Richard S, Jerry, Bear, Nuke, Pegasus, i psići Pancho i Rusty

P: (L) Okej, danas je 16. kolovoz 2014. godine. Da li ste znali da je to godišnjica onog NLO-a koji je preletio iznad našeg bazena na Floridi tamo još 1992. godine? 22 godine otkad je taj NLO preletio preko mog bazena, i sve te čudne stvari su se počele događati u mom životu, i sve je poludjelo... Isuse Kriste! 22 godine. U redu... Ajmo vidjeti da li možemo nešto pokrenuti...

O: Pozdrav svima od Gorimlea od Kasiopeje.

P: (L) Okej. Pretpostavljam da želimo krenuti s vašim pitanjima. Puck, da li ste spremni?
{Privatna razmjena izostavljena.}

(Puck) Dakle, pitanje je bilo vezano za otpuštanje vezanih entiteta. Da li je to sigurno ili učinkovito, i da li postoje neke smjernice koje bi nam mogli ponuditi?

(L) Vezano za vlastito otpuštanje vezanih entiteta? Ponovi. Nije razgovijetno.

(Puck) Dakle, vezano za vlastito otpuštanje vezanih entiteta – kao otpuštanje vezanih entiteta koje se izvodi na samome sebi. Da li je to sigurno i učinkovito, i da li postoje neke smjernice koje bi nam mogli ponuditi?

O: Morate definirati to „vlastito otpuštanje vezanih entiteta“.

P: (L) Pa, sigurna sam da znaju što je „vlastito otpuštanje vezanih entiteta“, ali prije nego što ponude odgovor, žele da se raščisti o čemu se priča. Kako to da pričate o izvođenju toga? Da li pričate o samohipnozi, da li pričate o izvođenju toga u meditativnom stanju? Da li pričate o izvođenju toga kroz automatsko pisanje? Ili pomoću Ouija ploče? Kako točno to mislite izvesti?

(Perceval) Da li želite da na drugačiji način postavim vaše pitanje?

(Puck) Naravno.

(Perceval) Pitanje bi trebalo biti, da li je moguće izvesti vlastito otpuštanje vezanih entiteta – tj. otpuštanje vezanih entiteta na samome sebi – i ako jest, kako bi se to moglo izvesti?

(L) Okej, dobro, ajmo to raščlaniti na dva pitanja: da li je moguće izvesti otpuštanje vezanih entiteta na samome sebi?

O: Da.

P: (Perceval) Kako bi to netko mogao izvesti ako bi se odlučio na tako nevjerojatan pothvat? (smijeh)

O: Prvo ta osoba mora identificirati entitete i različite parametre vezane za situaciju. To je najbolje izvesti putem meditacije ili proučavanja snova, ili čak promatranja i davanja intuitivnih povratnih informacija od strane druge osobe koja je osjetljiva. Kada se postigne razumijevanje situacije, osoba se može obratiti entitetu ili koristiti različite primjene discipline. Imajte na umu da su volja i disciplina ključni za duhovnu higijenu.

P: (Perceval) Vraćam se na ideju kako – ne znam kada sam to prvi put čuo – kod otpuštanja vezanih entiteta, ako su za tebe vezani entiteti, oni te se drže jer nešto dobivaju iz toga. U suštini, prestanete s tim stvarima koje ih privlače: loše navike, loši stavovi, programi...

(L) I onda oni odu.

(Perceval) To je otpuštanje vezanih entiteta.

(Chu) Previše usredotočiti se na vlastito otpuštanje vezanih entiteta znači usredotočiti se na sebe. Ali u suštini ako se samo bavite Radom, otići će.

(L) Manje-više.

(Chu) Zašto uopće razmišljati o vlastitom otpuštanju vezanih entiteta?

(L) Pa, mislim kako je korisno znati parametre i stvari. Korisno je za neke ljude – znam da je bilo za mene – znati kako su zdravstveni problemi dolazili od vezanog entiteta. Meni je to bilo od pomoći. I onda, počela sam primjenjivati disciplinu. Hoću reći, znala sam da je „Bolesna sestra“ bila unutra! (smijeh) I imala sam namjeru raditi SVE što je MRZILA!! I svaki puta kada bi proizvela bol u mom ramenu, nastavila sam raditi ono što je proizvodilo bol. Sjećam se trenutka kad je otišla. Bilo je to poput elektriciteta koji leti kroz moje tijelo. Kao da te pogodi munja. U glavi mi je bljesnulo, i energija je krenula iz jedne ruke preko mojih ramena, i izašla kroz drugu. I to je bilo to. Tada, aktivno sam se disciplinirala tjerajući se na plivanje unatoč užasnoj boli koju sam osjećala. Za mene, bilo je užasno bolno na taj način micati ruku. Bila je to grozna bol, a ja sam nastavljala to raditi... zamah nakon zamaha nakon zamaha. I čak sam pričala sama sa sobom govoreći „U redu, vještice! Evo ti ga na! NE stajem!“ Ja sam sama sebi govorila takve stvari. Vodila sam taj razgovor. Naposljetku, bilo je to kao, „Vrijeme je da odustaneš jer ja nikad neću odustati!“ I tada je nestala. To je određena vrsta vlastitog otpuštanja vezanih entiteta. Tako da, od pomoći je identificirati što se događa. Kao kad imate problema s alkoholizmom, ili kockanjem, ili bilo čime.

(Chu) Da, ali hoću reći da si to možeš ostaviti kao opciju, kao, da, možda osjećam tu bol zbog vezanog entiteta. Ali ključno je biti discipliniran bez obzira da li postoji vezani entitet ili program ili štogod.

(L) Istina je ako postoji dio tebe, neki aspekt, neka navika, ili štogod. O tome priča Gurdjieff. Koliko su od tih „brojnih JA“ o kojima priča vezani entiteti? I njegova metoda je bila ta disciplina, to samopromatranje, borba između „da“ ili „ne“ koja vodi do rađanja Pravog Ja, koji postaje sjedinjeni učitelj. Kako znamo da to nije vrsta otpuštanja vezanih entiteta? Ajmo postaviti to pitanje. Da li je Gurdjieffova metoda također korisna za eliminaciju vezanih entiteta?

O: Da.

P: (L) Kako sam upravo opisala, manje ili više, da se pomoću činova volje i discipline i promatranja i svih tih skupa stvari, da sjedinjenje pravog sebe i discipline koja je potrebna znači kako više nije prisutna frekvencija koja odgovara vezanim entitetima? Da li je to točno?

O: Da.

P: (Perceval) Mislim da je otpuštanje vezanih entiteta korisno iz konceptualne perspektive, kao, „Ovo nisam ja!“ Može biti da ja ne razmišljam ili ponašam se tako.

(L) Počneš pričati s njim.

(Perceval) Inače bi mogao pomisliti kako su tvoje prirodne osobine zapravo ti. Pa, imati predodžbu da možda to nisi ti, i da se radi o vanjskom utjecaju, može biti korisno.

(L) Jako je korisno.

(Perceval) Kao motivacija, znate?

(L) Kao što sam ja pričala sa svojom boli. Ako imate naviku, ili ako imate osobinu, pričajte s njom! Izolirajte ju, i razgovarajte s njom. „TI nisi ovdje glavna!“

(Perceval) Da li je to slično situaciji u pravom životu kada čujete o ljudima koji su upali u loše društvo? Kao društvo za opijanje, i on pije jer oni piju, itd... Ali kad on odluči da to više ne želi, oni odu; ne žele se više družiti s njim. Pa, to je paralela s pravim životom. Ali čim prestaneš s tim, više ne žele biti tvoji prijatelji. Nisi više dio ekipe. Napuste te.

O: Upravo tako!

P: (PoB) Tako da u suštini nije bitno da li se radi o vezanom entitetu, ili lažnoj osobnosti, ili glasu roditelja koji upravlja vama... O čemu se tu radi, borite se s tim na isti način kao i sa svime.

(L) Da, slažem se. Da li je to tako?

O: Da.

P: (L) Dakle, što ljudi mogu raditi... Hoću reći...

(Perceval) Neka rade na svom programu. Mogu nazvati svoje programske entitete ako žele. Nije bitno kako ih nazovu, dok god rade na tome. Mogu reći kako se radi o ukorijenjenim navikama koje su dobili od roditelja ili o entitetu. Svejedno...

(Chu) Želim to promijeniti jer to nisam ja.

(L) To zbilja nisam ja. Ja to ne želim biti, stoga mora otići!

(Pierre) U ovom primjeru mi je zanimljivo što si identificirala bol kao nešto što dolazi izvana. U većini slučajeva, što više forsiraš tjelesnu bol, postaje sve bolnije. Ali u ovom slučaju, prošla si kroz prvi korak koji su K-i opisali: identifikaciju. Znala si da to nije normalno.

(L) Da, jer jasno je kako postoje slučajevi u kojima ako te boli, moraš prileći i moraš se odmarati. Moraš nositi steznik ili nešto. Nije sva bol kao što je moja bila. Pa, ovdje je bilo korisno to identificirati, znati kako se radilo o vezanom entitetu. Dobro, naravno da se tu radilo i o stvarnoj ozljedi, ali prošlo je dovoljno vremena da ona zacijeli, ali bol je i dalje bila prisutna.

(Perceval) Mislim kako je kod otpuštanja vezanih entiteta problem u tome što ljudi možda odluče kako su svi njihovi problemi vezani entiteti, i sve što je potrebno jest obaviti nekoliko telefonskih poziva kako bi ih se riješili, i u suštini tako riješiti sve probleme. Drugim riječima, zamijeniti ideju Rada s nekoliko telefonskih poziva, i onda „Čist sam! Sve sam obavio!“ To je privlačnost ovakve vrste otpuštanja vezanih entiteta; radi se o telefonskom pozivu. Kako li je to samo jednostavno? Netko to obavi umjesto vas, navodno.

(L) Mislim da se radi o korisnoj stvari AKO se baviš Radom, i AKO nastaviš raditi i primjenjivati disciplinu koja je potrebna prije, tijekom i nakon promjene svoje frekvencije. I to je ono što je važno kada se vezani entiteta pita „kada si došao? Što sam to radila? Na koji način sam bila ranjiva?“ Dobiti takvu vrstu informacije...

(Pierre) Identificirate frekvenciju, ili je on, stanje osobe, faktor privlačenja...

(L) Da, i to je korisna stvar. Mislim da su zato rekli da ako trebaš otpuštanje vezanih entiteta, moraš naći parametre.

(Perceval) To je kao prema deifiniciji, ako imaš vezani entitet, onda imaš problem na kojem moraš poraditi. Riješiti se vezanog entiteta ne znači riješiti se problema. Recimo ako si mrzovoljan ili ćudljiv ili štogod, i onda naiđe vezani entitet. Samo zato što vezani entitet ode, ne znači da je i problem nestao. Problem je postojao kada je u startu privukao vezani entitet. Pa, samo rješavanje vezanog entiteta ne riješava problem. Morate nastaviti raditi na sebi.

P: (L) Koji je najbolji način Rada na postizanju svjesnosti? Hoću reći, pričali smo o tome prošli put, zar ne? I što smo rekli prošli puta? Ključno je biti svjestan.

(Pierre) Vidjeti svijet kakav zapravo jest.

(L) Svjesno prikupljati istinu i mrežnim radom drugima prenositi tu istinu.

(Perceval) Rekli su nešto o tome kada vidite da se netko osjeća loše ili štogod, učinite nešto da im popravite raspoloženje. To je također povezano s empatijom: empatijom za druge. Buđenje emocionalnih centara.

Citat iz sesije 26.07.2014.:

[..]

P: (L) Pa, to me je potaklo na pitanje koje može uslijediti. Na pameti mi je bila poteškoća s kojom velik broj članova grupe pristupa kretanju u smjeru činjenja korisnih stvari, stvari od pomoći koje pomažu mreži, pomažu grupi, pomažu Radu, i onda nastavljanju. Ponekad počnu, i onda ništa od njih. Ponekad pokušaju nešto prekomplicirano, previše, prerano, prebrzo, i onda se obeshrabre. I zanima me zašto ova grupa ovdje uspijeva prionuti poslu već godinama i godinama… čak i u jako teškim okolnostima. Koju kvalitetu mora osoba posjedovati kako bi – ispričavam se na tome što ću reći – digla guzicu i pokrenula se, i nastavila? Koja je to potrebna kvaliteta?

O: Probuđena svijest.

P: (L) Ali kako nam se probudila svijest, i kako ostali ljudi mogu također to postići?

O: Sjetite se kako ste počeli, djelovali ste sami kao svijest svijeta.

P: (L) Pa, kako to mislite? Kako to mislite?

O: Sjetite se zašto ste počeli pokušavati vidjeti sve što se događa na vašoj razini postojanja.

P: (L) Mislite na SOTT? Moj Signs of the Times?

O: Da.

P: (L) Pa, razlog je što sam vidjela kako se ostali ljudi ne sjećaju što se događalo iz jednog vražjeg dana u drugi! Hoću reći, trebalo ih je podsjećati svaki dan, iz dana u dan, što se događa.

O: I to je razvilo vašu svijest. I oni koji su pomogli su također bili dio toga procesa.

P: (Andromeda) Moraš neprestano biti svjestan toga što se događa.

(L) Moraš se buditi, moraš se probuditi, i moraš ostati budan… neprestano, vezano za SVE. Ako si dozvoliš san, uspavat ćeš i svoju svijest. Udaljavati se znači uspavati svijest. Okej, to je sve što sam htjela pitati o tome. Izvolite.

[...]

------------

[Kratka pauza! Poncho i Rusty pozdravljaju... "AAAAA!"]

(L) Okej, da li želite pitati još nešto vezano za tu temu? Dobro, ja imam vezano pitanje. Recimo da osoba ima probleme koji ju muče, i muče se s identifikacijom razgraničenja tih problema, da li je moguće ta „promatranja“ održati među nama, ili međusobno, kao na forumu?

O: Da, ako će naročito osjetljiv pojedinac dobrovoljno pristati posvetiti otprilike pola sata onome što se manje ili više može nazvati „gledanjem na daljinu“. Nije potrebno da pokušaju s otpuštanjem, samo izviđanje.

P: (L) Da li imamo dovoljno osjetljive ljude?

O: Većina članova jest. Ovo je usluga koju možete napraviti jedni za druge. Upozorenje!: Tome treba pribjeći isključivo ako pojedinac nije u stanju ostvariti napredak ili ukloniti blokadu.

P: (L) Okej, koliko još pitanja imate jer ovdje polagano istječe vrijeme?

(Puck) Nekoliko.

(L) Okej, ajmo ih pitati.

(Puck) Što je uzrokovalo opći osjećaj slabosti na ShellyFestu?

O: Nepodudaranje frekvencija i znatna frekvencijska ograda na tom području.

P: (L) Dakle, ljudi nisu bili usklađeni, pretpostavljam, i to je moglo biti... Dobro, da li je to bilo zbog frekvencijske ograde?

O: Uglavnom.

P: (L) Okej, sljedeće?

(Puck) Vezano za temu ebole, što uzrokuje brz prijenos virusa?

O: Mutira i postaje sve zarazniji.

P: (L) Dakle, sve je jači?

O: Da.

P: (Perceval) Da li je kandidat za istrijebljenje milijuna ljudi?

O: Puno, naravno. Nije li zanimljiva sličnost između psihopata kao virusa čovječanstva, i aktivacije i širenja zarazne vrste?

P: (L) Dakle, da li želite reći kako je ovo jedna od onih „Kako na nebu, tako i na zemlji“ interaktivnih stvari? Kako psihopati postaju sve zarazniji i prisutniji u ljudskom društvu, tako će i ebola postajati sve zaraznija u fiziološkoj stvarnosti? Da li o tome pričamo?

O: Da dovoljno precizno.

P: (L) Tako da ako želimo spriječiti napredak ebole i ostalih naknadnih patogena, čovječanstvo mora riješiti problem psihopatije? Virus uma, Wetiko virus...

O: Da.

P: (Puck) Imamo pitanje vezano za BRICS. Da li vođe BRICS-a imaju istinsku želju unaprijediti kolektivnu budućnost čovječanstva?

O: Djelomično, ali kao i svugdje u vašoj stvarnosti, postoje miješani motivi i konfliktni interesi.

P: (Puck) U sesiji, mislim da je to bilo 2010. godine, K-i su dali postotke psihopatije u populacijama. Zanima nas da li su te brojke i dalje točne?

O: Rastu zbog nekoliko faktora uključujući aktivnosti „downloada“ od strane 4D OPS.

P: (L) Drugim riječima, organski portali mogu biti spremnici zlih OPS infuzija duša ili povezivanja. Ili što s ljudima koji ubijaju vlastite duše i svijest pod utjecajem psihopatije i onda postaju spremnici?

(Perceval) A što s onim ljudima za koje su rekli da su bili u ratovima, koji su bili oteti nakon što su ubijeni, oživljeni, i oslobođeni za kasniju „aktivaciju“?

(L) Da...

O: To su sve faktori.

P: (L) Okej, sljedeće?

(Puck) Da li je Putin potomak Julija Cezara? (smijeh)

O: Ne, ali član iste grupe duša.

P: (L) Da li je to to?

(Puck) To je sve što imam. [rasprava o pitanjima]

(seek10) Da li ima kakve koristi od naše kampanje na Twitteru?

O: Da, i rasti će uz pomoć upornosti i redovnih infuzija energije.

P: (L) Okej, da li imate kakav konačni savjet, ili nešto reći za kraj prije nego što završimo za danas?

O: Samo radite svakodnevno na razvijanju svijesti na tri razine

1. Tijelo i neposredna okolina,
2. Šira svjetska događanja,
3. Kozmos i duh.

P: (L) Ne bi li „duh“ trebao ići s „tijelo i neposredna okolina“?

O: Ne, putem prvih koraka pojedinac postiže kozmičku svijest.

P: (L) Ne razumijem.

(Chu) Moraš raditi na tijelu i okolini, i onda razumijevati šira svjetska događanja, prije svega. I onda možeš razviti kozmičku svijest i duh.

(L) Aaaa. Drugim riječima, kako bi se postigla kozmička svijest, tj. duhovni napredak, moraš znatno proširiti svoju perspektivu?

O: Upravo tako. Oni koji tvrde kako se mora gledati isključivo unutar sebe žive u vlastitom svijetu.

P: (L) U redu. Još nešto?

O: Ne. Zbogom.

(L) Sajonara! Ova je bila dugačka. Mr. Scottu će biti za ovo potrebno dva dana.

(Mr. Scott) PFFT! [smijeh]

(L) Oh, nebitno. Trajati će samo jedan dan. Sve drži pod kontrolom. Poljupci svima! Zabavite se! I hvala vam na nekim ZBILJA dobrim pitanjima! Ova je bila dobra. Pa pa!

[Zahvale, pozdravi, kraj Skype prijenosa]

Kraj sesije


Preveo: Ivan Novak





Ana Karlović - kolumna







Napisala: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Budi sretan s onim što imaš, dok ideš prema onom što želiš. Ključ sreće ne leži u ničemu većem. — Jim Rohn

Ti i ja smo glasovali i uvijek glasujemo za isto;

bolji i sretniji život za sve nas, naše roditelje, djecu, braću, sestre, rođake, prijatelje, susjede, za sve ljude. I ne samo za ljude, nego i za mrave, ptice i sva draga bića koja nam se ne mogu potužiti na svoj život, kao i za biljke, vodu, zrak, cijelu dragu nam prirodu. Različita nam je jedino ideja kojim putem ćemo brže sve to dostići, jer nestrpljivi smo i želimo taj boljitak što prije.

No, bez obzira na sve različitosti, život sada i uvijek treba mene i tebe jednako. Koliko god smo umorni „od svega“, možda ljuti i frustrirani jer nije izabran naš put, tu smo, živimo, ljubimo, hodamo, život i mi imamo uzajamne potrebe. Ne možemo se zavući negdje u zapećak, zaustaviti naš sat i čekati da netko drugi umjesto nas sve odradi ili da nam se gotovo rješenje ponudi sa neke police u supermarketu.

I upravo to što smo se našli ovdje, u ovom trenutku i što imamo mogućnost doprinosa, nam treba biti motivacija. Molim te, ako ikada, na ovom našem zajedničkom putu, kažem da mi je dosta i da odustajem, pa čak poželim sabotirati i sebe i tebe i sve naše zamisli i radnje, podsjeti me na ovaj naš zajednički cilj.

Obući ćemo tada ti i ja, cipele već dostignutog i zajedno u mašti prošetati, osjetiti, okusiti, doživjeti slavlje, trijumf, uzbuđenje, slobodu, ljubav, povjerenje, obilje, mir i ponovo zaključiti da se isplati potruditi se.

Pogotovo što imamo potencijal da napravimo sve za što smo se odlučili i da to učinimo dobro, ako donesemo tako čvrstu odluku u koju smo stavili cijelog sebe.
"Kad bi samo učinili stvari za koje smo sposobni, zapanjili bi sami sebe“. . T.Edison

Odustanemo li na prvom težem usponu, znači da smo donijeli odluku sa figom u džepu.

Nevjerojatno je, ali ima i onih koji umjesto povjerenja u samog sebe i očekivanja da će se planovi ostvariti onako kako se pretpostavlja, očekuju da stvari neće baš ići planiranim putem, pa se onda kao iznenade i razočaraju, a zapravo likuju jer su eto bili u pravu. Zašto? Strah ih je možda očekivati dobro, ili nemaju dovoljno samopoštovanja, pa misle da dobro nisu zaslužili, pa im se ono ne može ni dogoditi, a svi smo mi samim našim postojanjem zavrijedili očekivati da nam se dogodi najbolje, ali trebamo biti svjesni činjenice da nam svijet ne duguje ništa.

Mi trebamo našim stavom, kvalitetnim odlukama, dosljednosti i radom, zaslužiti pomoć i podršku drugih ljudi, usuda, prirode, Stvoritelja.

Prvenstveno svojim stavom jer stav je naš izbor. Možemo biti suočeni s tisuću problema nad kojima nemamo apsolutno nikakvu kontrolu, a naš stav je ono nad čime imamo apsolutnu kontrolu i on će nam omogućiti da prebrodimo sve ono nad čime nemamo nikakvu kontrolu.

/ Viktor Frankl je napisao cijelu knjigu o tome /.

Stav je zapravo kreativan ciklus koji počinje sa izborom misli.

Emocionalnim povezivanjem sa izabranim mislima nastaje ideja, u realizaciju koje stavljamo cijelo svoje biće, duh i tijelo, a rezultate imamo u našim životima. Stav i rezultati su nerazdvojni, slijede jedan drugoga kao što noć slijedi dan, pa su tako pozitivni rezultati uvijek efekt pozitivnog stava, a negativni negativnog.

Slažem se, teško je vrijeme, čini nam se da se događaju samo loše stvari i naravno, teško je zadržati pozitivan stav, ali mi živimo sada, u ovakvom svijetu i baš taj svijet je potreban naše mudrosti i odgovornosti. Nemojmo tražiti izgovor, jer bez obzira na okolnosti, ako želimo, mi imamo mogućnost i snagu izabrati smislen život, jer kao što kaže James Allen... "Okolnost ne čini čovjeka, ona mu otkriva da on to jest“.

Samopoštovanje i samopouzdanje će nam dati stabilnost u razmišljanjima i sigurnost u nastupu, a neće nam se dogoditi, da mijenjamo stav i mišljenje, poslije svakih vijesti ili nekih drugih emisija sa temom globalnog gospodarstva, financijske krize, sve začinjeno sa valom emocija i vrlo demotivirajućim porukama.

Na ukupnu sreću i samopoštovanje ne utječe koliko smo novca zaradili, nego kako kontroliramo naše financije. Osjećaj da dobro kontroliramo svoje financije nas zaista čini sigurnim i sretnim, sa puno više samopoštovanja i samopouzdanja, nego kod onih koji imaju sposobnost zaraditi više novca, a nemaju nad njim kontrolu.

Na primjer, osoba koja uredno plaća mjesečne obaveze ima, i treba imati, neograničeno samopoštovanje i samopouzdanje. To nije stvar imanja i ne imanja novca, to je stvar paradigme ponašanja. Onaj koji pak nema takvu naviku će slijedeći mjesec morati platiti dvostruko, onaj slijedeći trostruko, što znači da zaista nije stvar u novcu.

Uredno plaćanje mjesečnih obaveza je jedan od načina doprinosa našem zajedničkom cilju, jer život bez opterećenja gradi zadovoljna čovjeka koji svijetu nudi svoju sreću i zadovoljstvo, a to je veliko.

Mudro je, naročito sada, ostati izvan duga. Ne slušajmo savjete vukova o povoljnom zaduživanju. Izaberemo li život financijskog ropstva i ograničenja, gdje je svaka odluka koju donosimo povezana sa usponima i padovima tržišta, to je vrlo težak i stresan život.

Spominjem ovako male stvari jer upravo one nas grade, čine nas zadovoljnima i pomažu našem razvoju prema odgovornijim i većim stvarima. BDP je doduše iz sfere ekonomske prešao u sferu društvene i socijalne kategorije, s kojim se bave pozvani i nepozvani, ali je i dalje neprikladan za mjerenje našeg raspoloženja.

Dragi ljudi, ono što ništa ne košta, a donosi dobrobit osobno i na razini društva, je zahvalnost. Koliko god da je crno, potrudimo li se, pronaći ćemo razlog zahvalnosti. Dopustimo dobrim stvarima da nam osvijetle dan i donesu dobre misli. To je put da se odreknemo svakodnevne sabotaže, nas kao jedinke i sabotaže cijelog društva, jer loše misli, loše riječi, jednako kao i loša djela nas sabotiraju.

Bez obzira na to koliko smo sporni ili skeptični, zamijenimo mračne misli i snagom pozitivne energije razbijmo sve barijere. Živimo odgovorno prema svemu što život pred nas stavi.

Volim vas!

Ana


Dijelim s vama događaj od nekada ranije, čini se običan, ali sam ga s nekim razlogom tada zabilježila. Zahvaljujem vam što mi dozvoljavate da ga unesem u vaš život.

Organizirana je večer glazbe i poezije, na koju me pozvala profesorica glazbe, ujedno i organizatorica. Na klaviru će, rekla mi je, svirati najbolji iz njene klase, oni koji su se kvalificirali za međunarodno natjecanje, a poeziju će govoriti učenici gimnazije.

…Oduševljeni su vašim pjesmama i predložili su da ih čitaju…., a k tome, večer je humanitarnog karaktera, pa dođite sa nekim simboličnim prilogom…. napomenula je.

Obradovala me je zaista i obećala sam dolazak. Drago mi je, nešto se događa u svom ovom mrtvilu, a k tome, oživjet će moje pjesme. Zapravo, sva sam bila važna.

A baš jučer sam pričala sa jednom profesoricom u mirovini, o mojim zbirkama i obećala joj ih donijeti. Zamolila me da planiram vrijeme, jer bi voljela da joj tada i pročitam neke.

Učini ni se da je ovo prilika da čuje moje pjesme iz usta pravih stručnjaka govorenja, pa je obavijestim o događanju. Naravno, drago joj je, ali kaže problem joj je popeti se uz sve te stepenice, spomene još svoje godine i da joj je hladno, ali obeća da će se potruditi doći.

Čini mi se da sam cijeli taj dan potrošila u pripremu. Frizura, pa složila odjeću, obuću, jer izgledom kazujemo koliko cijenimo događaj. Muvam se još po kući u nekim sitnim poslovima, tek je četiri, a to je u šest, kad se javi poznanica i kaže da je imala dobru volju i da se već spremila, ali joj je toliko hladno de neće uopće izlaziti. Obećam, da ću joj sve vjerno prepričati kad dođem sa zbirkama i da se ne treba žalostiti.

U predsoblju dvorane nekoliko ljudi među kojima je i organizatorica. Srdačno se pozdravimo. Pitam gdje mogu ostaviti prilog, a netko mi pokaže na kutiju pred vratima i doda da se prilog ostavlja na kraju večeri. Mudro, dotaknuta duša će dati veći prilog.

U dvorani me dočeka previše hladnih, bijelih, plastičnih stolica, koje je tek nešto uveseljavao žuti papir na kojemu je bio ispisan program. Desetak ljudi je sjedilo, osamili se, a nekoliko njih je u prolazu tiho razgovaralo.

Uzmem pregledati program. Na samom vrhu je Vesna Parun, pa Dragutin Tadijanović i Dobriša Cesarić. Tu su imena još nekoliko pjesnika amatera.

Ah, kako mi je drago da ljudi skupe dovoljno hrabrosti izaći vani sa svojom intimom, jer pjesma to jest.

Ugoda glazbe i divne pjesničke riječi se razliju po dvorani i rastope svu hladnoću i srca i prostora.

Tadijanović sa svojom majkom koja bijelo platno tka i Cesarić sa svojim povratkom...

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.

Udaraju na najtananije žice naše duše, a dječji prsti gotovo mađioničarski lete preko tipki klavira.

A onda Vesna, „Ti koja imaš nevinije ruke“. Slušam i razmišljam, vidim kako ga predaje Njoj, prepušta ga onoj koja ima nevinije ruke, opraštajući se. Pjesma mi potakne sjećanje na moju Mirjanu i tko zna po koji put je čujem kako kroz plač govori… Ti si ga Gospe voljela više nego ja… Dogodilo se to na dan Male Gospe. Koliko tuge, a koliko snage joj je trebalo da prebrodi taj i sve ostale dane koji su slijedili. Zoran je imao tek 21 godinu.

Skoro sam zapela u tim mislima kad čujem da netko lijepo govori moju pjesmu „a usne šute“

Venama tutnji krik duše moje,
pogled mi mute suze,
a usne šute.
Ne znam, dade li mi više
il mi više uze.

Dotiče nas sve oko nas. Male i velike stvari dolaze ruku pod ruku, tkajući nam život.

Ugodan vikend!

Ana


Naše svjetlo, a ne naša tama, je to što nas plaši… Nelson Mandela

Koliko god zvučalo neskromno, svjesni smo da smo predodređeni za velike stvari, a ne da u dokoličarenju provodimo darovano nam vrijeme. To što, u većini slučajeva, ne radimo velike stvari je rezultat lažne skromnosti, koja nam obično služi kao izgovor.

A opet, spremni smo i želimo dati svoju jedinstvenost svijetu.

No, zato treba izaći iz zaklona ugode i ništa ne činjenja, zaklona promatrača i kritičara, prestati se ulagivati samom sebi i drugima i započeti živjeti svoj život, ma kakav god on bio, lud, moćan, mizeran…, prekratak je i predragocjen da bi nekome prepustili i najmanju dionicu.

Živjeti svoj život ovdje i sada, uključiti se u društvene tokove, postati suradnik i prestati biti žrtva, jer proces promjena, unutra i vani, zahtjeva svoj put i vrijeme, ima svoj način i obično nije bezbolan, no puno bezbolniji je suradniku nego žrtvi. A k tome, divno je biti aktivni sudionik, suradnik u stvaranju boljeg svijeta. Izgleda nam da smo mali i beznačajni i da naš doprinos neće bitno promijenio trenutno stanje. Dapače, možda je to upravo karika koja nedostaje.

Primijetili ste da uvijek pišem 'mi', jer uglavnom govorim meni i možda još nekome od vas, tko se u trenutku čitanja nađe u istom promišljanju, jer možemo biti odgovorni samo za vlastito ponašanje, imati kontrolu samo nad vlastitim životom, a to nas usmjerava da ne silujemo ni vrijeme, ni mjesto, na koje nemamo utjecaja. Ali ako obnovimo sebe, svoju obitelj,…. stvorimo proces koji počinje sa „ja“ ili “mi“, bit će više nego dovoljno za pozitivne promjene i tamo vani.

"Naša veličina, kao ljudskog bića, ustvari, ne leži toliko u mogućnosti mijenjanja svijeta koliko u mogućnosti mijenjanja samog sebe. " - Mohandas Gandhi

"Želite li probuditi cijelo čovječanstvo, probudite cijelog sebe. Želite li eliminirati patnje u svijetu, eliminirajte sve što je mračno i negativno u samom sebi. Doista, nema većeg dara, koji možete dati svijetu, od osobne transformacije."
- Lao Tzu

Zastanimo na trenutak i ispitajmo sve aspekte svog života, misli, riječi, djela. Upitajmo se je li to u skladu sa našim promišljanjima, hoće li nas to dovesti do željenog življenja, a ako neće, zašto onda funkcioniramo na način na koji funkcioniramo, a ako smo zaključili da trebamo raditi drugačije, zašto to ne učinimo odmah. Učinimo sve da naše ponašanje pridonose dobrobiti svijeta.

Stavimo li u kontekst ovakvih razmišljanja trenutna društvena i politička događanja, nameću nam se čudni zaključci.
Naše vođe su odraz naše svijesti. Kroz njih se predstavljaju i manifestiraju sve naše misli, osjećaji, želje i djela. Bilo koje boje da nam je vlast, plava, žuta, crvena, zelena, i bez obzira koliko često je mijenjali, sve će ostati isto ako smo „mi“ ostali isti.

Vlada je naš servis i ima zadatak da kvalitetno artikulira naše zahtjeve, na svim poljima i svim razinama, a u svrhu svekolikog razvoja i života po mjeri čovjeka. Što znači da mi građani trebamo imati zahtjeve, koji nisu proizvod negativnih emocija, nego suvisao proizvod promišljanja, svakog na svojoj razini, kada nam je u fokusu samo i jedino boljitak cijele zajednice.

Radnje na granici kriminala i sumnjivog morala ne možemo opravdavati izgovorom, kako je onaj drugi učinio i gore. Ne trebamo se zanositi, propust je uvijek isti, a malo ili mnogo zavisi samo od toga što nam je bilo dostupno, što smo nadzirali u trenutku izdaje vlastitih načela.

Kršenje zakona je manje strašno od izdaje vlastitih načela, kada očajni, „žarimo i palimo“ urlajući na sve i svakoga, jer nemamo snage priznati da smo izdali sebe. Postajemo i ostajemo invalidi sve dok ne zagazimo u svoju nutrinu, sve dok sa punom odgovornosti ne prihvatimo grešku, na krilima koje tek tada krećemo u osobnu promjenu i rast.

Narod kojemu je pravilo živjeti uvijek u sivoj zoni, šićariti uvijek nešto mimo zakona, zanemarujući što se nutrina svakog čovjeka buni protiv takvog ponašanja, nema snagu iskoraka, služinski je i politikantski. Jednom davno sam čula izjavu, ne sjećam se od koga, ali uvijek je pamtim….“ Ja sam gospodin čovjek koji plaća porez svojoj državi“. Radeći dobre stvari stječemo samopoštovanje, što nam daje dodatnu snagu za iskorak, za snove, za ideju, za ostvarenje naših zamisli.

Vodstvo izabrano od strane naroda sa ovako čistim srcem i jasnom namjerom, bez politikantstva i bez kompromisa, će dati sve od sebe da opravda dano im povjerenje, jer njima će istima morati polagati račune, a narod će im, radi zajedničkog dobra, biti vrijedan suradnik.

Drugi izbor nam je da budemo statisti koji igraju svoju rolu u komadu pažljivo režiranom od strane njih stotinjak koji vladaju. Da se grozimo, prosvjedujemo, izmišljamo opake i proste viceve i na razne druge načine iskazujemo svoju frustraciju i nemoć, ali da i dalje igramo prema danom nam scenariju. Ako se pak jako uskomešamo režija baci pokoju mrvicu, što je dovoljno jer smo podmitljivi i služinski i mirno nastavi raditi SVOJ posao.

Čula sam neku staru priču, kako je kralj povremeno pitao svoje podređene….Što radi narod?, a oni mu odgovarali…. Kralju, narod viče sve jače.. Kralj bi na takav odgovor rekao… možete povećati poreze, ali kad su ga izvijestili da je narod zašutio, morao je smišljati planove kako sačuvati svoje kraljevanje.

A svi mi možemo lako zalutati ako gledamo samo trenutan financijski efekt i trenutnu ugodu. Zato uvijek treba biti na oprezu. Postaviti sebi pitanje, kome i koliko dobro donosi aktivnost koju upravo obavljamo i ne dozvoliti da nam se odvuče pozornost sa cjelokupnog i dugoročnog dobra, što nam i jest cilj.

Ne volim isticati negativne primjere, jer imam osjećaj da ih potvrđujem, pa će se onda duplicirati, triplicirati. Radije spominjem dobra događanja, nadajući se istome, ali ovaj put evo jedan paradoks;
Ostavio dio sebe na ratištu, gdje mu je ostalo i srce, za jedinu mu domovinu. Na osnovu toga kupio, po pogodnostima, kombi koji koristi za prijevoz nešto jeftinije robe iz susjedne mu države, siromašeći onu svoju jedinu, za koju bi i život dao.

Što god radili, dobro ili loše, razmišljajući da smo mali i beznačajni da bi ta naša radnja imala značajan efekt na ukupna događanja, sjetimo se Lorenzovog efekta leptirovih krila; fenomen koji se temelji na ideji da nešto tako malo, kao što je zamah krila leptira, može voditi do ogromnih promjena.

Dragi ljudi, naravno da želimo promijeniti stvari i zato iskoristimo ovo vrijeme kao zamašnjak. Vrijeme tranzicije i krize može biti vrijedno razdoblje rasta i obnove, kad nam se pruža prilika upoznati istinskog sebe, svoj potencijal, svoje mogućnosti, snagu ljubavi i svekolikog doprinosa u sustvaranju zajedničkog dobra.

Podignimo glavu i izaberimo put. Koliko god stvari izgledale zastrašujuće i izvan kontrole, mi smo unutar toga, dišemo, hodamo, jedemo i nitko to ne može proći umjesto nas. Povjerenje u ljubav koju Stvoritelj ima prema nama, će ojačati povjerenje i moć u nas same kao sustvaratelje.

Otvorimo sve perceptore, osluškujmo, učimo iz svakog događaja, iz svakog koraka, jer svatko je od nas ovdje da na svojoj razini učini nešto veliko. Svako jutro se zapitajmo „ što mogu učiniti danas da me nosi u smjeru svekolikog dobra“. Kad ne znamo kuda i kako dalje sjetimo se da je ljubav, produbljena kroz zahvalnost i izražena kao radost, ključ za stvaranje najmoćnijih pomaka.

Oni koji su osvijestili svoje prioritete i svoj značaj, svjesni su svoje moći, stran im je osjećaj straha od iskoraka i svaka vlast im rado i uspješno služi. Zato, prestanimo se groziti, prigovarati, tražeći i opetujući stotine puta iste greške, napravimo plan i krenimo u avanturu.

Drevna kineska poslovica kaže…. Bolje upaliti svijeću nego proklinjati tamu.

Ana


cjenkao sam se sa životom za novčić
i život mi više nije ni dao
a onda sam, svaku večer, molio za još,
dok sitan sam dnevni utržak zbrajao
jer život je samo poslodavac
točno ti daje ono što tražiš
sam uvjete jednom postaviš
a onda se pitaš kako ih nosit
radio sam služnički posao
da bih obeshrabren konačno shvatio
kakve god uvjete postavio
sa zadovoljstvom bi ih život ispunio.

Nepoznati autor
 


Od jedne mame sam dobila mail kao odgovor na bilten o cijepljenju. Ona ima određena saznanja i pitanja, koja će vam možda biti interesantna, a također možete podijeliti i svoja iskustva ili komentirate na ovaj način.

Osim toga, prošli bilten „u mreži slabosti i beznađa…, su objavile Imotske novine, bez da su me kontaktirali i u potpisu naveli Ana Karlović, profesor psihologije, što nije istina. Nemam nikakvu zvučnu titulu koju bi trebala prisloniti uz moje ime. Običan sam čovjek koji traži sebe čitajući i pišući, a sve to dijelim s vama.

I ovaj put zahvaljujem na vašoj pažnji koju poklanjate mojim biltenima.

Evo sadržaj maila koji sam najavila:

Kad smo kod cijepljenja,ja imam troje necijepljene djece.Najstarija je prije 11 godina unatoč mom protivljenju dobila MO-PA-RU cjepivo. Pritisak je bio prevelik i ja sam na moju žalost i suprugovu, jer me on uspio nagovoriti, popustila. Rezultat je bio vidljiv nakon tri tjedna,kad joj je u Zaraznoj konstatiran virusni meningitis. Prošla je bez velikih posljedica, osim što je do desete godine mokrila u krevet. Tada sam dobila crno na bijelo da je bolest uzrokovana cjepivom, možda ne bih da nisam digla takvu galamu u prijemnoj ambulanti da me se čulo vjerojatno do Zvijezde.

Nakon toga je pritisak od strane liječnika popustio, ali moram svako toliko potpisivati obrasce da ne dozvoljavam cijepljenje svoje djece. Zanima me moram li ja to potpisivati,a isto tako bilo bi lijepo saznati koliko još ima roditelja koji se ne slažu s cijepljenjem.

Prva saznanja o problematici cijepljenja dobila sam na tečaju Jadranke Boban Pejić, na tečaju o tome kako pravilno hraniti bebe i djecu (nisam još bila ni trudna s najstarijom). Ostale gadarije sam saznala na internetu, kao i mnoge druge stvari koje nam uvaljuju.

Što se tiče AFA algi,upoznata sam s njihovim blagotvornim učinkom, povremeno ih uzimam preko svog TM učitelja.U ovom trenu šopam ih Spirulinama, navika je navika. Znam i koja je razlika,a znam da su Spirulina, AFA i cvjetni prah hrana koja sadrži najviše Sunca.

Svakako da smijete upotrijebiti moje pismo, ali bez potpisa.

Svaki roditelj bi morao biti upoznat sa opasnostima koje donosi unošenje tvari za koje ni sami liječnici nisu sigurni kako će djelovati u organizmu. Sa tim argumentima se jedino mogu boriti. Kad sam školskoj liječnici"izreferirala naučeno gradivo", ništa mi nije rekla, nije se prepirala.

Međutim, rekla mi je neki dan još jednu stvar, u smislu da moram doći potpisati nove obrasce jer su sada neki novi zakoni, "ja i ostali roditelji koji se ne slažu s cijepljenjem".

To je veliki pomak.U stvari,nadam se u nekom budućem vremenu da bih mogla doći barem do statističkih podataka, ako već ne poimence se upoznati s roditeljima. Naravno,ljudi to kriju,ako ih se izravno ne pita, kao i ja, uostalom.

Eto tako kaže jedna mama, a ja vas sam pozdravljam i očekujem vaša iskustva u vezi ove teme.

Ana


Radnja filma „I konje ubijaju, zar ne“ iz davne 1969-te, se odvija na maratonskom natjecanju u plesu, za vrijeme Velike krize 30-ih godina prošlog stoljeća. Film istražuje granice odanosti i izdržljivosti. Osiromašeni natjecatelji se bore, više sami sa sobom nego sa drugim parovima, da izdrže što duže na nogama, u nadi da će osvojiti novčanu nagradu koja će im bar na neko vrijeme osigurati egzistenciju.

Tema ulaganja ovako nadljudskih psihofizičkih napora čovjeka, koji se odrekao vlastitih vrijednosti i stremljenja da bi se dokopao trenutka slave i nekoliko novčića, je izvrsno obrađena.

A baš kao i u svakodnevnoj stvarnosti, sve se odigrava pod nevinom krinkom, u ovom slučaju, plesnog natjecanja.

U toku iscrpljujućeg plesa jedan od sudionika doživi srčani udar, ali usprkos žestokoj boli u prsima, koja ga je upozoravala da bi trebao usporiti, čak stati, juri u ludom ritmu, bori se, noge mu otkazuju i već bi pao da ga partnerica ne pridržava u uspravnom položaju. Čvrsto ga stišće uz sebe vičući.....nećeš mi se sada valjda srušiti..., pokušavajući ujedno održati ritam. Vuče ga, gotovo nosi, dok on mlitavo visi preko njene ruke, a glava mu se klati tamo-amo.

Na licima plesača nema zanosa, čak svakim časom je sve više užasnutih, sve više onih koji su osvijestili svoje limite i činjenicu da su gubitnici, da će morati odustati.

Djevojka gubi snagu vukući partnerovo mrtvo tijelo, sada već po podu. Ostali plesači se ni ne osvrću, dapače, kratak bljesak zadovoljstva u očima jer šanse za pobjedu su im veće. Vrtoglavo jure dalje sa jednom jedinom mišlju, ne izgubiti ritam, izdržati. Srce, duša, mozak, sve za onaj trenutak kada baš oni posljednji ostaju na podiju, dok se preko razglasa čuju imena pobjednika, njihova imena.

I tko uopće može misliti na njega koji umirući remeti postavljenu scenu....

Gledalište se izvrsno zabavlja, a naročito organizatori u liku dokonih, bogatih spodoba, koji se krevelje bez traga suosjećanja, promatrajući izmrcvarene, uboge ljude, u gladijatorskoj borbi.

S gnušanjem, i inače, govorimo o takvim ljudima, o onima koji propisuju pravila u kojima nema čovjeka.

A jeli krivnja njihova? Promislimo!

Oni žive u svom svijetu, koji po ničem ne nalikuje onom svijetu u kojem žive plesači. Možda su nekada u prošlosti i okusili takav život, ali pod novim uvjetima življenja, njegove mirise i okuse su već davno zaboravili. Njihova razmišljanja i doživljaj su čak suprotni krivnji, jer pretpostavljaju dok god su im plesači zahvalni što plešu po njihovom ritmu i vjerno poštuju propisana pravila, najvjerojatnije se i oni dobro zabavljaju.

Plesači uopće ne razmišljaju da im to nije prilika za ostvarenje onoga života o kojem kradimice sanjaju. Ne razmišljaju niti o tome da će novci, koje možda dobiju, kratko trajati i da im, ako ništa ne promjene, jedino ostaje ponovno pojavljivanje u areni i ples po tuđem, tko zna čijem, ali čovjeku ne primjerenom ritmu.

Ne žele znati ili možda znaju, a teško im je krenuti na onaj drugačiji put ostvarenja, uz vlastiti ritam i vlastitu odgovornost za učinjeno. Put je to koji traži jasnoću u željenom, pomirenje sa svojim ograničenjima i fantastičnim mogućnostima.

A jedino u tom slučaju podij za ples ostaje prazan, a jedino prazan podij je poruka organizatorima da se plesači nisu nimalo zabavljali.

Kad tad dođe vrijeme, obično nakon dugog lutanja i konfrontacije uglavnom sebe sa sobom, da se moramo očitovati o onome što uistinu želimo i koju cijenu smo spremni platiti. Konačno donesemo odluku o promjeni, postavimo sebi prioritete, a onda shvatimo da smo na samom početku posla, jer silna snaga i uvjerenje u ispravan put su potrebni za održati fokus na razini postavljenih načela.

Čovjek je vrlo snažno i u isto vrijeme vrlo nemoćno stvorenje. Od prigode do prigode je spreman pogaziti vlastite odluke, napustiti vlastita uvjerenja i dozvoliti svakome tko poželi da ga zavede i napravi od njega marionetu.

I koliko god sebe trenirali da se držimo pravih odluka i izvornih vrijednosti, da branimo vlastiti identitet i značaj, zateknemo se vrlo ushićeni i spremni smo sve to napustiti, kada nam se obrati netko tko je po tko zna čijim mjerilima visoko rangiran, netko tko se računa bar kao mali, najmanji bog.

Opčinjeni, hranimo njegov ego, uzdižemo ga u visine, cijeneći ga po onome što ima, gazi, nosi, nadzire, pa se tako dogodi da više pažnje posvetimo vlasniku velikog automobila, nego vlasniku velikog srca a anonimusu, a sami sebe potpuno zaboravimo.

I tako mase zalutaju. U želji življenja tuđeg života, po putu pogube sebe, svoje vrijednosti i talente i nađu se u ništavilu ljudske pohlepe, trača, podvala i drugog nereda. Ponekad im se javi neki bljesak iz podsvijesti, signalizira da nešto nije u redu i da bi se iz tog nereda trebalo iščupati, ali nemaju više ni snage ni volje. Duboko je utrt put licemjerstva.

Dragi ljudi, jasno i nepokolebljivo ostanimo vjerni sebi, dajući maksimalan doprinos zajedničkoj dobrobiti, kao i bezuvjetnu ljubav i zahvalnost za mogućnosti koje nam se svakodnevno nude. Imajmo vjeru u sebe umjesto da radimo protiv sebe. Ne moramo kontrolirati baš svaki detalj u svom životu, ali naše usmjerenje neka bude svjestan rad na cjelokupnoj dobrobiti. Izgleda i jest jednostavno, sve i svatko će nam biti na pomoći, ako je ostvarenje naših želja i ciljeva ujedno i doprinos ukupnoj moralnoj i duhovnoj evoluciji.

Veliki pozdrav!

Ana


Višegodišnji prijepor oko cjepiva općenito, kao i cjepiva protiv gripe i njegovih nuspojava, koliko je zdravo i učinkovito, u većini slučajeva izgleda nije pomogao da se izgradi vlastito mišljenje i donesu odluke.

Kao i u mnogim drugim situacijama, umjesto prihvaćanja odgovornosti, zatvorenih očiju i ušiju se prihvaća ponuđeno. Kao iz onog vica kad se dva prijatelja nađu u kanalizaciji i svjesni su sadržaja iste, koji im je skoro došao do usta, pa jedan drugome kaže… ne talasaj bolan, ne mrdaj….

Kod posljednje kampanje, cijepljenje djevojčica od 8 – 13 godina protiv HPV, već rano ujutro je na najprometnijem mjestu u gradu postavljen pult sa kojeg se pompozno upozoravalo na strašni virus HPV i još pompoznije da je cijepljenje ovaj put besplatno, a inače stoji oko 1.000,00 kuna. Kao da se nudi nešto zaista dobro, okolo pulta se veselo motalo nekoliko žena, uz glasan žagor. Prepoznala sam među njima moju dobru poznanicu, pa sam je upitala zna li da je to cijepljenje u najmanju ruku diskutabilno. U svijetu se već znalo za nimalo bezazlene nuspojave. Neke djevojčice su ostale paralizirane, neke su dugo bile u nesvijesti, a neke su čak umrle. Kod nas se o nuspojavama nije govorilo, vjerojatno zato da se ne ugrozi projekt i nitko se nije pitao čija je to manipulacija i zašto.
Odgovorila mi je da je čula za sve to, ali da ovu promociju cjepiva nije organizirala njena udruga nego oni odozgo, a njena udruga samo pomaže… ?????

Cijepljenje protiv svinjske gripe je također imalo svoje žestoke kontraverze. Na kraju, statistika je zabilježila da je od svinjske gripe umrla 1 osoba, a od cijepljenja 500 ljudi????

Čovjek bi trebao bar razmisliti i odgovorno zauzeti neki osobni stav, bez obzira koliko visoko je pozicionirana osoba ili institucija, koja mu nešto propagira.

U tijeku je cijepljenje protiv gripe, koja zahvati mnoge ljude svake godine. Najosjetljivija su djeca. Ona imaju 2 do 3 puta veću vjerojatnost da će ih virus gripe zakačiti. Ostale osjetljive skupine su osobe starije od 65 godina, trudnice i bolesnici sa već oslabljenim organizmom. Ironija i jest u tome da su upravo te skupine najosjetljivije na moguće reakcije na cjepivo, jer im je imunološki sustav već oslabljen.

Reakcije mogu biti zaista neugodne, kao: bolovi u cijelom tijelu, zimica, začepljen nos, grlobolja, suhi kašalj, glavobolja, ekstremna iscrpljenost i groznica.

One se događaju zbog stranih proteina i toksičnih nusproizvoda koji se neizbježno dodaju u proces kultiviranja cjepiva.

K tomu, cjepivo se ubrizgava u krvotok i tako zaobilazi solna kiselina u želucu, koja bi donekle neutralizirala te sastojke, pa bi se smanjila mogućnost neugodnih nuspojava.

Međutim, više od nuspojava zabrinjava to što postoji ozbiljna zabrinutost za dugoročne zdravstvene posljedice.
Dr. Richard Moskowitz, bivši predsjednik Nacionalnog Instituta za homeopatiju ukratko kaže: „Cjepiva varaju tijelo tako da ono više ne reagira na upalne procese. Postiže se ono što je cijeli imunološki sustav evolucijski pokušavao spriječiti. Virus se unosi direktno u krv ostavljajući slobodan put do velikih imunoloških organa i tkiva, a tijelo prirodno ne poznaje način kako ih se riješiti. Zbog toga se, manji dio virusa i virusnih elemenata iz cjepiva, zadržava u krvi duže vrijeme, a ponekad i zauvijek. Ovakva situacija, stoga, implicira sustavno slabljenje sposobnosti za učinkovitu reakciju, ne samo na dječje bolesti već i na druge akutne infekcije“.

Mnogi su uvjereni da je gripa neizbježan sastavni dio života i da je jedini učinkovit način da se spriječi, cijepljenje. Statistički, jednaka je vjerojatnost da će dobiti gripu onaj tko je cijepljen i onaj koji nije. Razlog, što cjepivo protiv gripe ima tako nisku stopu uspjeha, je taj što ne postoji način da se sazna koja vrsta gripe će pogoditi zemlju iduću godinu, pa se odabir sastava cjepiva protiv gripe, od strane stručnjaka za javno zdravstvo, radi nasumično, APP .. ako prođe, prođe..

Mnogi cjepljeni protiv gripe ne iskuse nuspojave u kratkom roku, međutim nakon nekog vremena se sigurno jave, kao bolovi u mišićima, respiratorne infekcije, problemi očiju, abnormalne vrijednosti krvnog tlaka, astma, osip i gastrointestinalni problemi.

Cjepivo na još duži rok utječe na svakoga, jer sadrži aluminij i živu, teške metale koji se postupno razgrađuju u mozgu i uzrokuju poteškoće s razmišljanjem i gubitak pamćenja. Znanstvenici koji se bave ovom temom, zloslutno predviđaju 4 puta više oboljenja kao što je Alzheimer, radi aluminija i žive u cjepivu. Još jedan otrovni sastojak pronađen u cjepivu protiv gripe je formaldehid, za kojeg je poznato da uzrokuje rak.

Umjesto cjepljenja izgradite jak imunološki sustav i ostanite zdravi tijekom sezone gripe.

Svatko može izgraditi jak i zdrav imunološki sustav, ali to zahtijeva malu promjenu, prije svega u našem razmišljanju, a onda i u našoj svakodnevnici. Osim toga jednostavno je:
 
  • Umjerena svakodnevna fizička aktivnost koja jača imunološki sustav, na pr, pola sata brzog hodanja.
  • Kvalitetno spavanje u potpuno mračnoj sobi kako bi se povećala proizvodnja melatonina za visoku kvalitetu spavanja.
  • Zdrava alkalna prehrana sa visokim dnevnim potrebama ključnih vitamina i minerala. .zeleno, zeleno… volim te zeleno..
  • Češnjak u prehrani ima snažna antivirusna i antibakterijska svojstva.
  • Ograničiti unos šećera iz svih izvora. Nekoliko grama šećera čak nekoliko sati ozbiljno ograničava sposobnost bijelih krvnih zrnaca da spriječe infekciju.
  • Dodati prehrani visokokvalitetne prirodne dodatke. Ja naravno preporučam mikro alge, a može to biti i neka druga super hrana, kao na primjer matična mliječ, važno je da je prirodna i iz dobrog izvora.
  • Održavati zdravu razinu crijevne flore. Dnevni unos probiotika, kefir ili običan jogurt, koje najbolje napravite sami, će pomoći obnoviti crijevnu floru, koja je uništena GMO hranom, prerađenom hranom i antibioticima. No, ako je problem veći, preporučam kolostrum sa probioticima. Odličan proizvod sa brzim učinkom.


Važni nutrijenti za održavanje imunološkog sustava su Vitamin A iz beta karotena, vitamin C, B6, B12, a sve to ćete naći u AFA algi i to upravo u omjeru koji naše tijelo treba.

Novim istraživanjem provedenim na Sveučilišta Jikei u Tokiju utvrdilo se da je vitamin D vrlo učinkovit u zaustavljanju gripe i infekcije, a posebno kod djece. U stvari, utvrđeno je da je vitamin D osam puta učinkovitiji u sprječavanju gripe, od cjepiva protiv gripe, a bez nuspojava. Jednostavno je, dakle, odmaknite djecu od raznih ekrana i izbacite ih vani.
Pojedinosti o ovoj studiji mogu se naći u American Journal of Clinical Nutrition, ožujak 2010.

Dragi ljudi, zdrava prehrana, fizička aktivnost, kvalitetan san i visokovrijedni dodaci prehrani, će vam izgraditi jak imunološki sustav, pa će gripa i slične neugodnosti, biti stvar prošlosti.

A ako ipak malo prošmrcate, pa što. Tijelo traži vašu pažnju, dajte mu je. Ostvarite dobru komunikaciju s njime. Ispričajte mu se …. Žao mi je što sam ti nešto krivo napravio, oprosti, znam da si ti uvijek spremno popraviti moje greške, hvala ti, ubuduće ću ipak pripaziti, volim te!

A ja volim vas i želim vam savršen ovaj 11.11.2011.

Ana


Naročito sada, u vrijeme moguće gripe, viroze, prehlade, kada trebamo uzimati AFA algu, radi podizanja imuniteta i izbjegavanja tih dosadnih sezonskih tegoba.

Stanište AFA alge ima zapanjujuće visoku koncentraciju minerala zbog snažne vulkanske erupcije koja se dogodila prije više od 7.000 godina, a koja je izbacila milijune tona mineralnog pepela u to područje. Sedamnaest potoka i rijeka utječe u 140 četvornih milja veliko jezero, u koje donese prosječno godišnje oko 50.000 tona mineralima bogatog mulja iz okolnih 4000 četvornih kilometara vulkanskog bazena. Gornje Klamatsko jezero je jedno od najbogatijih hranjivih bazena u svijetu.

U tim uvjetima raste divlja modro zelena alga, nazvana od strane znanstvenika Aphanizomenon flos-Aquae, AFA alga. Ona je jedna od najvažnijih cjelovitih namirnica ikada otkrivenih. Ova super hrana sadrži lako probavljive minerale, vitamine, enzime, klorofil, potpune proteine, omega masne kiseline, polisaharide, te mnoge jedinstvene fitonutrijenate koji potiču psiho-neuro-endokrini sustav, radi čega se, oni koji su AFA-u uključili u prehranu, uistinu osjećaju dobro.

AFA je već odavna dobila ozbiljnu medijsku pozornost. Newsweek časopis je objavio da je ova divlja cjelovita hrana, jedna od najbrže rastućih stavki na tržištu zdrave hrane.

U britanskom tisku je opisana kao dodatak prehrani, koji je izabran od strane ljudi različitih društvenih slojeva, kako zdravih tako i bolesnih. Također je, za održavanje zdravlja, mladolikog izgleda i kvalitetnog obavljanja njihovog zahtjevnog posla, koriste i poznate ličnosti, kao Jennifer Ariston, Bruce Willis, Demi Moore, Svi oni izražavaju veliko zadovoljstvo ovom namirnicom.

Mnoga svjedočanstva, o širokom spektru zdravstvenih pogodnosti, su doprinijela valu popularnosti, AFA modro zelene alge. Ova divlja zelena hrana postaje važna komponenta vodećih prehrambenih režima. Zdravstvena struka, uključujući liječnike, naturopate, homeopate, akupunkturiste i kiropraktičare, preporučuju i koriste AFA algu kao sastavni dio prehrambenog režima svojih pacijenata.
 
  • AFA alga je divlja cjelovita hrana, koja raste bez pesticida i umjetnih gnojiva.
  • Dokazano je da se vitamini, minerali i ostale hranjive tvari bolje apsorbiraju, jer su prisutne u savršenom omjeru i djeluju sinergijski.
  • Hladno sušene, zadržavaju sve enzimske i prehrambene vrijednosti, a koncentracija njihove dobrobiti, tako povećava nutritivnu vrijednost za čak dvadeset puta.
  • Za vegetarijance je vrlo kvalitetan izvor vitamina B12, uz konzumaciju dovoljne dnevne količine.
  • Sadrži 60% visoko kvalitetnih proteina i najviše beta-karotena po gramu. Beta- karoten je provitamin koji jača imunološki sustav i čisti tijelo od slobodnih radikala, koji mogu dovesti do oksidacijskog oštećenja u tijelu.
  • Najbogatiji je poznati izvor klorofila, a klorofil pomaže tijelu u obnovi stanica, pročišćavanju krvi i općoj detoksikaciji.
  • Zbog visokog sadržaja hranjivih tvari i niske kalorijske vrijednosti ( 4 kalorije po gramu) savršena je uz programe za mršavljenje.
  • Enzimi su već pripremljeni za potpunu i laku apsorpciju.
  • Sadrži puni spektar minerala u tragovima.
  • Odličan je izvor masnih kiselina i nukleinskih kiselina.
  • Unutar plavog pigmenta alge se nalazi super koncentrirana razina feniletilamina (PEA).
  • Potpuno je ne toksična zahvaljujući jedinstvenom sustavu za filtriranje i obradu koji se koristi kod berbe.


Nakon branja i sušenja alga je testirana na čistoću od strane neovisnog laboratorija, i Oregonskog Ministarstva poljoprivrede, koje ima svog predstavnika u Klamatskom području. Također se provode spontana uzorkovanja, kako bi se dodatno osigurali da svi proizvodi zadovoljavaju standarde higijene hrane. Osim toga, proizvodi su ispitani i odobren kao hrana u Velikoj Britaniji, kao i u Hrvatskoj od strane Zavoda za javno zdravstvo.

Kako raste interes za proizvodima AFA alge, nastavlja se rasprava, uvažavajući cijeli spektar novih iskustava i zdravstvenih tvrdnji u vezi sa ovim proizvodom.

Jedna činjenica je sigurna; broj osoba koje koriste ovaj jedinstven i moćan dodatak cjelovite hrane, brzo raste, zajedno sa dokazima o korisnosti ove namirnice.

Njena najveća vrijednost nije samo koncentracija hranjivih tvari u savršenom omjeru, nego njen učinak na živčani sustav.

Ljudi koji uzimaju AFA klamatsku algu nam svjedoče o općem porastu mentalne budnosti, mentalne izdržljivosti, kratkoročne i dugoročne memorije, lakšem rješavanju problema, kreativnosti, kvalitetnom snu, većem osjećaju blagostanja.

Zasluga je to, između ostalog, i feniletilamina. Taj eliksir za mozak u AFA algi je posebno zavrijedio našu pažnju zbog nezamjenjive uloge u mentalnoj funkciji. Naučnici ga, zbog sposobnosti promicanja razumijevanja i dobre volje, nazivaju molekula ljubavi.

Feniletilamin PEA, molekulu ljubavi, naš organizam proizvodi u velikom broju kad smo zaljubljeni, ne samo u drugu osobu, nego općenito zaljubljeni, u posao, krajolik, sliku, kada nas prožima oduševljenje i entuzijazam, kada smo puni razumijevanja, socijalizacije, i suosjećanja, kada smo definitivno povezani s osjećajima simpatije.

Prof Sabella u Chicagu, koji je dugo bio posvećen istraživanju je utvrdio da depresivni ljudi imaju izrazito nizak feniletilamin (PEA), pa će usvajanje ovakvog tretmana značajno poboljšati raspoloženje i smanjiti depresiju. Razne druge studije potvrđuju djelovanje PEA na raspoloženje jer dovodi do povećane proizvodnje endorfina, tvari koja stvara osjećaj općeg blagostanja i ima snažnu proti stresnu aktivnost.

PEA je prisutna u širokom rasponu namirnica, od čokolade do crnog vina, od zrelih sireva i mahunarki, a apsolutno najbogatiji izvor su AFA alge.

PEA iz AFA alge brzo poboljšava raspoloženje, jer jedan gram sušene AFA alge sadrži oko 3 mg PEA. Ova doza može, ako se uzima svaki dan, obnoviti PEA rezerve, a u isto vrijeme imati izravne učinke na energiju koja pomaže pozornosti i koncentraciji. Prednosti uzimanja PEA iz Klamatske AFA alge je činjenica da se uzima u snažnoj sinergiji sa ostalim njenim hranjivim vrijednostima.

Uglavnom čini se da je na taj način AFA alga jedan od modulatora moždanih procesa koji održavaju fizičku, emocionalnu i mentalnu energiju jer djeluje kao optimalna podrška na prirodan način.

AFA je dostupna u prahu i kapsulama. Ako tek počinjete koristiti ovaj proizvod, predlažem vam da koristite kapsule jer prah ima određeni miris i okus, koji bi vam mogao smetati.

Većina ljudi uzima dvije – tri kapsule (1g) dnevno, na prazan želudac s čašom vode, obično prva stvar ujutro. Međutim, neki su otkrili snažnu detoksikaciju u početku, tako da možete početi s 1 kapsula dnevno, par dana, a nakon toga uzimati par dana 2 kapsule, a onda još jednu, ili se zadržite na dvije, ili kako vas savjetuje vaš zdravstveni stručnjak.

Lijep dan, dragi ljudi!

Ana


Sigurno ste čili priču o slavnom Paganinijevom koncertu, kada je na njegovoj violini, u žaru izvedbe jednog snažnog djela, pukla žica. No, maestro je nastavio svirati, improvizirajući, u čemu je bio pravi majstor. A onda je pukla još jedna, pa još jedna, svirao je i dalje unoseći cijelog sebe u završne note skladbe i pobjedonosno je doveo do kraja, na samo jednoj žici. Publika je bila na nogama, nikada nije doživio tolike ovacije….. Kad se publika stišala podigao je violinu sa koje su visjele tri žice, dao znak dirigentu, namignuo publici i ponovo zasvirao uz povik „Paganini i jedna žica“.

Koja snaga, koje samopouzdanje, koja sigurnost i vjera u sebe, koje samopoštovanje!!!!

Ovo je doduše nesvakidašnji, ali divan primjer koji potvrđuje da nas ne određuje ono što nam se događa, nego ono kako mi na to reagiramo.

Svakodnevno se susrećemo sa situacijama da negdje pokupimo nečiji loš komentar ili se prenerazimo od nekog učinjenog nam čina.

Reagiramo ljutnjom, strahom ili osjećajem poniženja jer se drugi ponašaju grubo ili bezobzirno prema nama, iako znamo da takva reakcija ne vodi ničemu dobrome.

Povrijeđeni smo, razočarani u ljude, bez obzira o kakvom razlogu je riječ, pa nas to odvede do uvrijeđenosti, obeshrabrenja, ogorčenja, bijesa, nepovjerenja, straha… , a krajnji učinak svega zajedno nosimo u sebi mjesecima, godinama, prekoravajući se radi ne mudre reakcije, ometajući time svekolike odnose.

U nekom trenutku shvatimo da je situacija, koja nas je povrijedila i izazvala razočaranje, već odavno prošla, a rezultat naše reakcije, koja je odredila naše daljnje moralne i duhovne odluke i činjenja, će još dugo, gotovo zauvijek, utjecati na naš život.

Suočiti sa slabostima drugih i nas samih, od nas zahtjeva razvijanje strpljivosti, fleksibilnosti, dublje razumijevanje Božjih putova, jer osobe i događaji u našem životu su naši učitelji, nešto nam poručuju i moguće da smo ih sami kao takve prizvali u naš život.

Nije lako, ali bi trebalo naučiti u svakoj situaciji reagirati sa puno razumijevanja i ljubavi, bez obzira na to kako drugi postupaju prema nama. Ne, ne, to ne znači da smo postali otirač, dapače, samo smo se izdigli iznad razine nastanka problema, kako bi pronašli najbolje rješenje i nešto iz istoga naučili.

„Ništa nas ne može povrijediti ako mi to ne dozvolimo“….Eleonora Rusvelt

Između našeg srca i mozga se neće ispriječiti naš ego, ako imamo samopoštovanje i ako smo sigurni da „vozimo u pravom smjeru“ i dajemo svoj maksimum za osobnu i opću dobrobit. Samopoštovanje se manifestira jednako kroz poštivanje vlastitih osjećaja, potreba i zahtjeva, kao i kroz poštivanje drugih ljudi, i to na način da ih doživljavamo kao snažne i sposobne ljude, sa povremenim slabostima i manama, kao što smo i sami.

Osim toga, a radi ispravne reakcije, važno je osvijestiti činjenice da na gotovo iste situacije, ne reagiramo uvijek isto.
Imali smo prilike čuti, a možda smo i sami izgovorili rečenicu u smislu… znam reagirao sam ružno, ali našao me kad nisam bio dobre volje…. , a to znači da težinu neke situacije određuje naše mentalno stanje u trenutku događanja iste, to jest naša percepcija određuje našu reakciju, što znači da su okolnosti neutralne, a naše mentalno stanje, naše misli i percepcija, ih čine pozitivnima ili negativnima. Pa čak svaki događaj iz jedne perspektive može izgledati negativan, dok iz neke druge može biti pozitivan.

Kako je rekao Napoleon Hill: "Svaka nevolja, svaki neuspjeh i svaka bol u srcu nosi sa sobom jednako veliko ili čak i veće sjeme dobrobiti."

Teške životne krize su teške životne krize, ali uvijek imamo mogućnost izbora, pa tako možemo birati kako ćemo ih nositi.

Gotovo svakodnevno susrećem čovjeka, u dobi preko 85 godina, koji se više od dva desetljeća nosi sa teškom embolijom pluća, petnaestak godina sa rakom prostate i svim poteškoćama koje uz to dvoje ide. Uz sve to nikada nije prihvatio status teškog bolesnika. Svakodnevno izlazi vani zadajući sebi obaveze koje treba odraditi, vozi auto i još uvijek radi u vrtu. Na moje pitanje kako se osjeća, uvijek kratko odgovara sa dobro, a onda pun pažnje i interesa pita mene kako sam ja, što radim, kako je obitelj, pita za sve članove pojedinačno. Uvijek ima dobar komentar na aktualna događanja, ili u vezi neke druge životne teme, tako da njegov sugovornik obično odlazi od njega bogatiji. Njegov moto je da ne želi biti mrtav prije nego umre. Naravno da to zahtjeva silnu snagu koju najvjerojatnije dobiva iz onoga što još uvijek daje.

Stephen Covey iznosi teoriju da se samo 10% našeg života odvija bez našeg utjecaja, a ostalih 90% se kreira iz onoga kako reagiramo na ono što nam se događa.

On navodi jedan banalan primjer: Obitelj za doručkom, kćerka se igra dok jede i slučajno prevrne šalicu i poprska oca po košulji. On skače ljutito, galami na nju, na ženu kako je loše posložila doručak na stolu, odlazi u sobu i mijenja košulju, a kad se vrati nazad nađe kćer u suzama, ženu ljutu i tužnu, odlazi na posao razmišljajući o svom lošem danu, koji će utjecati na obavljanje radnih zadataka.

Covey predlaže, da bi bilo bolje upozoriti kćer da se za doručkom ne igra, otići u sobu i presvući košulju, pozdraviti se sa ženom i kćeri, koje ga isprate sa zahvalnošću i poštovanjem, a on odlazi na posao razmišljajući kako je to jedan obećavajući dan. Covey je u pravu, naravno, ali ponekad jednostavno reagiramo krivo. Zašto?

Zašto inače sabotiramo naše zdravlje i dobrobit?

Zašto se pametna, obrazovana, zdravstveno osviještena osoba, vrlo često ponaša kako ne bi htjela, reagira svađalački na životne probleme, unosi u svoje dragocjeno tijelo smeće, ili čini nešto slično za što sigurno zna da je to ne vodi životu koji bi željela živjeti? Ta činjenica da usprkos saznanjima, informacijama i mogućnostima, nastavljamo slijediti navike za koje znamo da nam ne donose ništa dobro, doista zbunjuje.

Odgovor je moguće u našem mozgu, jer tu je "kontrolni centar" za naše fizičko, mentalno, društveno i duhovno zdravlje, a da bi dobro izvršavao svoju, mozak zahtijeva njegu dobrim mislima i hranjenje dobrim namirnicama.
Kad je mozak gladan i pati, tada pati i naše ponašanje, pate naše odluke, a sve utječe na naše zdravlje i kvalitetu življenja. Kada brinemo o mozgu, mozak će brinuti o nama i pomoći nam da donosimo pametne odluke.

Ukratko, bit ćemo sretniji i pametniji, sa oštrim umom, puni energije, atraktivni, mladi, živjet ćemo dulje, zdravije, bolje i imat ćemo dovoljno strpljenja za mudar odgovor na sve životne situacije!

Pitamo se kako u ovoj ludnici naći lijepu misao, kojom ćemo nahraniti naš mozak?

Pa ako se potrudimo da ne budemo samo konzumenti tuđih razmišljanja i ideja koje nam se serviraju iz tko zna kojeg razloga, nego pogledamo malo bolje sve oko sebe, vidjet ćemo ljepotu, dobrotu, radost, jer sve je to u oku koje gleda.
Osim toga, moramo eliminirati jedan feler koji imamo. U toku dana nam se može dogoditi deset lijepih stvari, a samo jedna ružna, na kraju dana ćemo razmišljati i natresati onu ružnu, što će nam utjecati, ne samo na taj dan, nego i na kvalitetu slijedećeg.

Dakle, percepcija događanja utječe na našu reakciju, reakcija utječe na sadašnjost, koja utječe na našu budućnost. Moramo kratko spomenuti da isto tako budućnost utječe na našu sadašnjost, jer zamislite kako bi se dobro osjećali kada bi nam se sutra trebala dogoditi najbolja stvar na svijetu. Sve teškoće današnjeg dana bi bile zanemarive, sasvim lagano bi rješavali sve probleme, u iščekivanju onoga sutra!

Osim dobrih misli kojima ga trebamo hraniti, evo i neke od najboljih namirnica za snagu mozga.

AFA alge - Najveća vrijednost AFA-e je u njenoj visokoj koncentraciji neuropeptidnih prekusora, i njenom zapanjujuće pozitivnom učinku na živčani sustav općenito. AFA je eliksir za duh i mozak. Poboljšava funkcije hipotalamusa, hipofize i epifize.

AFA alga sadrži feniletilamin koji je posebno zavrijedio našu pažnju zbog nezamjenjive uloge u mentalnoj funkciji. Naučnici ga, zbog sposobnosti promicanja razumjevanja i dobre volje, nazivaju molekula ljubavi.

Borovnice i šipak - Odlična hrana za mozak, ali samo u ono vrijeme godine kada dozrijevaju. Pokazalo se da smanjuju rizik od Alzheimera, poboljšavaju sposobnost učenja i motoričkih sposobnosti. Jedna su od najjačih anti stresnih namirnica.

Divlji losos, sardine, tuna - Omega-3 masne kiseline su bitne za mozak. Posebno su korisne za jačanje spoznaje i budnosti, kao i za smanjenje rizika od degenerativnih duševnih bolesti (poput demencije), poboljšanje memorije, poboljšanje raspoloženja, smanjenje depresije, anksioznosti i hiperaktivnosti. Osim toga, tuna ima najvišu razinu vitamina B6 od bilo koje druge hrane. Istraživanja su pokazala da je B6 izravno povezan s pamćenjem, spoznajom i dugoročnim zdravljem mozga.

Sjemenke - sjemenke suncokreta, sezama i lanene sadrže puno proteina, korisnih masti, vitamin E, antioksidant u borbi protiv stresa, te važne minerale, kao što je magnezij, koji naročito stimuliraju mozak.

Zobena kaša - Ova prirodna četka za ribanje je jedna od najboljih namirnica za kardiovaskularno zdravlje, što se prenosi na zdravlje mozga. Osim toga, zobena kaša je s vlaknima, ima razumnu količinu proteina, pa čak i malu količinu Omega-3.

Najzdravije zobene pahuljice su one najmanje obrađene.

Grah - Grah je uistinu nevjerojatno dobra hrana koja je nažalost rijetko uključujemo u prehranu. Grah je skromna namirnica, ali vrlo pametna. Stabilan je, sporo otpušta glukozu u mozak - što znači da imate energije za cijeli dan.

Smeđa riža - Smeđa riža je nisko glikemična i sa ugljikohidratima koji su odlični za osobe osjetljive na gluten, a koji žele održati zdrav kardiovaskularni sustav, bolju cirkulaciju i oštriji mozak.

Kamenice - Kamenice su bogate selenom, magnezijem, proteinima i nekim drugim hranjivim tvarima od vitalnog značaja za zdravlje mozga. Kamenice iz eko proizvodnje, su zapravo jedna od najvažnijih opcija plodova mora.

Maslinovo ulje - Odaberite zdrave masti kao što su one prisutne u maslinovom ulju, orahu i drugim orašastim plodovima i sjemenkama, lanu i avokado.

Izbjegavajte obrađene masti koje su u kolačima, čipsu, grickalicama, brzoj hrani, prženim jelima. Loše masnoće doslovno mogu promijeniti komunikacijske putove u vašem mozgu.

Češnjak - Ne samo da je nevjerojatan za smanjenje lošeg kolesterola i jačanje kardiovaskularnog sustava, nego ima snažan zaštitni učinak na mozak, kao antioksidant.

Dragi ljudi, sretna sam što ova saznanja dijelim s vama i radosno iščekujem vaše komentare.

Veliki pozdrav!

Ana


Tu gdje inače stanuje tišina, a vjetar kroz krošnje čempresa provlači njihove priče, tu gdje se ljudi pri slučajnom susretu šapćući pozdravljaju, tu će se ovih nekoliko dana čuti žagor, glasni pozdravi rodbine, prijatelja, poznanika, tu će se nakratko nastanit život.

Brižno smo, zaista, odabrali cvijeće, po boji i vrsti koje je draga osoba voljela, ali ono najvrjednije što donosimo su sjećanja, koja čuvamo kao najveću dragocjenost.

Vrijeme je ovo kada pokušavamo proniknuti u vječnu tajnu, ali i vrijeme koje nas motivira za daljnji kvalitetan život.

Ne treba se složiti sa ponekim komentarom u smislu… eto, kako god živio na kraju se završi ovako… pa odustati od svoje zadaće. Dapače, trebamo se još više truditi živjeti svjesno u skladu sa Stvoriteljem, samim sobom, s drugim ljudima i svom ostalom prirodom, jer ovo nas podsjeća da nemamo cijelu vječnost.

A na kraju će i nas netko spremiti u svoja dragocjena sjećanja, u kojima uglavnom nisu neka velika postignuća, nego male svakodnevne iskrice života.

Dragi ljudi, posebno u ovim danima, otvorimo trezore dragocjenih sjećanja, oživimo ih, provedimo, na taj način, ovo vrijeme s onima koji su nam značili. Budimo im zahvalni na sudjelovanju u gradnji našeg života.

Ana
 


Stalna promjena … plima slijedi oseku. ... noć slijedi dan ... dobra vremena slijede loša vremena…. zalazak i izlazak Sunca i Mjeseca …. smjena godišnjih doba…..

To je neumitni zakon ritma, ritam prirode, koji se jednako manifestira u kraljevstvu čovjeka, kraljevstvu minerala, kraljevstvu biljaka ….. Jedno smjenjuje drugo i ništa nije stalno.

...Samo mijena stalna jest (pantha rhei) ….čuvena izreka se pripisuje Heraklitu….

Tu životnu ljuljačku, gore–dolje, tamo–ovamo, čovjek osjeća na svom mentalnom, fizičkom i emocionalnom polju…. ritmičko ljuljanje svijesti.

Usprkos našoj snažnoj želji da nam se događaju samo i jedino dobre stvari, smjenjuju se dobra i loša događanja, jer životni padovi nam pomažu da prepoznamo, cijenimo i težimo usponu i dobrim osjećajima. Loša vremena nas uče prepoznati dobra, jer da nije crne zime, ne bi vidjeli ljepotu proljeća.

Jednako veliki problem je kad zapnemo, bilo u kojem stanju, dobrom ili lošem, jer promjena je sila koja pokreće.
Nisargadatta Maharaj kaže u svojoj knjizi „To sam ja“:….Rijeka života teče između obala boli i zadovoljstva. Problem nastaje tek kada um odbije teći u skladu sa bujicom života, pa se zaglavi na jednoj od tih obala. Pod protjecanjem u skladu s bujicom života mislim na prihvaćanje, dopuštanje da ono što treba doći dođe, a ono što treba otići ode…..

Život se sastoji od uspona i padova, od zima i proljeća. Dogode se tako neke, naše osobne crne zime, sledimo se od nekih nemilih događaja i čini nam se kao da nas nikada više neće ogrijati proljetno sunce.

Eckhart Tolle nam poručuje … "Život će vam dati ono iskustvo koje je najkorisnije za evoluciju vaše svijesti. Kako ćete znati da vam je upravo to iskustvo potrebno? Budući da ga imate u tom trenutku, sigurno vam je potrebno."
Teško je prihvatiti ovu logiku razmišljanja i loše događaje opravdati konstatacijom da se stvari događaju i da je sve za neko dobro, koje mi trenutno ne možemo dokučiti. Pogotovo je teško, prihvatiti takvo razmišljanje, kada smo u dubokoj krizi koja traje već duže vrijeme, a kamoli još biti zahvalan na danom nam iskustvu i razmišljati kako je naša loša dionica već skoro iza nas i kako nam, po svemirskom zakonu, slijedi samo i jedino dobro.

Strpljenja, Bože, strpljenja. Pronađimo dobre knjige, čitajmo, družimo se s prijateljima, plačimo, ali u svakom momentu budimo svjesni da iza toga dolazi naše dobro vrijeme.

Na krilima misli o dobrom vremenu prođimo lošu dionicu sa što manje štete. Sanjarimo kao što u hladnim danima zime sanjarimo o mirisnom proljeću. Mašta je čarobni kist, alat kojim svjesno stvaramo svoj život. Maštajući dobivamo viziju, smjernice i nadahnuće. To je prvi korak u bolja vremena. Maštajmo tako snažno da možemo osjetiti zvukove, okuse, mirise….

I prihvatimo činjenicu da smo sastavni dio prirode i da zakon ritma djeluje jednako na nas kao i na sve drugo u prirodi.

Pod nogama nam evo šušti otpalo lišće, isto ono što je do jučer veselo treperilo na vjetru, a i grane će uskoro biti potpuno gole. Zabrinjavali nas to? Ne, ni najmanje, to je normalan slijed događanja. Sve nam je to već poznato, proživljeno i ne pada nam na pamet promatrati to kao neku prirodnu katastrofu. Znamo da iza zime slijedi proljeće. Gotovo ga već vidimo, osjećamo. Vidimo ta ista stabla ponovo okićena prelijepim zelenim krošnjama, čak su pustila nove mladice i još su veća i još ljepša, vidimo cvjetna i mirisna polja….

Prihvaćamo i to da neka neće preživjeti krizu zime. Ona kojima je stanište siromašno, pa još kiša u toku zime odnese dio zemlje i ogoli korijenje, koja su neprestano gladna, pa nemaju dovoljno vitalne energije, ona neće uspješno proći kroz proces promjene. Ako i prežive, u proljeće će izgledati bolesno i zakržljalo, pa će ih već slijedeća kriza, suša, zima, ili nešto slično, dotući. Zanimljivo kako nas to ništa ne zabrinjava. Čak vrlo lako prihvaćamo promjene u prirodi. Normalno nam je da se smjenjuje dobro i zlo, tama i svjetlo….

Koliko god znamo da smo i mi dio te prirode i da smo podložni njenom ritmu, svejedno, promjenama na osobnoj razini pristupamo u najmanju ruku katastrofično. Umjesto da se prepustimo živimo u strahu. Osjećaj straha od promjene se javlja samo kad gledamo usku, malu sliku, jer ne vidimo krajnji ukupan efekt promjene. Ravnoteža u nama, koliko god mislili da smo beznačajni i mali, utječe na ravnotežu u prirodi i obrnuto.

Prihvatiti promjenu kao izazov i priliku za rast je čast mudrih, čast onih koji poštuju prirodne zakone i imaju veliko povjerenje. Oni održavaju vitalnu energiju brižno pazeći čime hrane tijelo i um. Snažni su na fizičkoj i mentalnoj razini pa im svaka promjena služi za daljnji osobni napredak, koji se odražava na cjelokupni napredak.

Dragi ljudi, kako bi lakše prolazili kroz sve promjene i kako bi živjeli puninu života u svim uvjetima, održavajte vitalnu energiju. Dobro pripazite čime hranite vaše tijelo i vaš um. Dom naše duše nije zavrijedio da bude odlagalište smeća.
Njegujte čiste misli, jer misli nam se vraćaju kao bumerang i postaju elementi gradnje daljnjeg života. Hranite se kvalitetno, a ako nemate vremena pripremiti ili iz nekog drugog razloga ne uspijete priuštiti sebi kvalitetan obrok, uključite u svoju prehranu mikroalge kao dodatak, jer one sadrže vitalnu energiju iz sunčeve svjetlosti.

A sada pozdrav uz ovaj moj kratak stih.
Ne tuguj u zlatna predvečerja,
kad sunce zadnju kaplju života
kaplje u more.
Dok gase se zlaćani treptaji,
negdje se drugdje, upravo rađaju
čudesne, sjajne, nove zore.

Ana


U ovo blagdansko vrijeme sjećanje me zna odnijeti u Božićno jutro mog najranijeg djetinjstva. Blagdan Božića je započinjao misom zornicom, na koju je cijelo selo bilo pozvano, a doista je bila zornica, jer se služila već u 4,30 ujutro.

Majka bi ušla tiho, kao da nas još ne želi probuditi. Preko ruke bi nosila našu novu odjeću, koju je već danima šivala, plela i potrošila još cijelu ovu noć da bi je zgotovila. Dok bi nas oblačila osjetili bi miris Božićnog padišpana sa njene kecelje. Svatko će dobiti, u ruku, dobar komad po povratku iz crkve. Uredila bi nas na brzinu, pogledala još jednom prije izlaska, dok joj se u očima smjenjivao umor, ponos i zadovoljstvo.

Oštar prosinački zrak, kristalno čist, bi nam okupao obraze i potpuno nas razbudio. Sjaj punog mjeseca i još tisuće zvijezda, su rastjerali mrak i noć pretvorili u nešto puno ljepše nego običan dan. Sveta tišina i blještavilo su nagoviještali ljepotu i važnost dana koji je ispred nas.

U crkvi su mi ljudi izgledali nekako veći nego običnoga dana. Svi svečano dotjerani, napinjali su se da što više sudjeluju u božićnim pjesmama, pa su vrlo glasno pjevali „oj, pastiri“ i „Narodi nam se“, potpuno se predajući naviještanju.

Na kraju mise bi svi zastali ispred crkve, čestitajući jedni drugima Isusovo rođenje, uz mir i zdravlje, a onima koji su bili u svađi, ili su jedan drugome rekli ružnu riječ, bio je to trenutak mirenja i oprosta.

Cijelo selo, uključujući i nas djecu, je znalo tko je s kim u svađi i svi smo rado prisustvovali mirenju. Kao da sada gledam te velike ruke, tvrde od bure i mora, kako se pružaju jedna prema drugoj i kako lica odjednom postaju mekša, veselija. Jedva su dočekali Božićno jutro da skinu iz svoje utrobe, iz srca, tu strašnu svađu koja ih je tištila kroz godinu.

Noseći doma blagoslov mira i ljubavi, vraćali smo veselo žagoreći. Mi djeca smo se veselili padišpanu, a stariji saznanju da dolaze bolja vremena, dan je već bio dulji i za manje od mjesec dana će krenut poljski radovi, a onda za čas eto i proljeća.

Danas je o problemu nakupljenih negativnih emocija i njegovom rješavanju stvorena cijela nauka. No nažalost, radi velikog ega koji dominira, mnogi se u njima gotovo uguše.

Negativne emocije ne moraju uvijek biti problematične. One čak mogu potaći pozitivne funkcije ako ih osvijestimo i shvatimo kao prirodan proces. Tada će nam iskustvo ovih osjećaja biti nauk.

Problem nastaje kad ne želimo znati da unutar nas takvi osjećaji postoje, potiskujemo ih i oni tada postanu problematični, toksični, prelijevajući se u našu stvarnost, zagađuju je na najneugodniji način, privlačeći ljude sa sličnim iskustvima i sličnim stanjem svijesti, što život čini nesnošljivim.

Jednostavan i učinkovit put je oprostiti sebi i drugima. Oprost nas rješava cijelog niza negativnih emocija, omogućavajući nam ponovni iskren odnos sa samim sobom i drugima. Lijepo je iskoristiti svaku priliku i oprostiti, ali Božić nas posebno na to podsjeća, a radi cjelokupnog doživljaja spremniji smo za taj veliki čin više nego ikada.

Bol postoji samo u otporu.
Radost postoji samo u prihvaćanju.
Bolna situacija koju srdačno prihvatite postaje radost.
Radosna situacija koju ne prihvaćate postaje bolna.
Ne postoji tako nešto kao loše iskustvo.
Loša iskustava su jednostavno kreacije našeg otpora na ono što jest…. Rumi

Dragi ljudi, neka ljubav i mir tkaju najfiniju melodiju vaše duše.

Sretni i blagoslovljeni blagdani!

Ana



Tisuće zvjezdica svijetle u nizu,
zadigle palme zvjezdane skute, pa šušte;
….Božić je blizu…
I smiješe se svi bez razlike,
pozdravljaju istinski toplo, a ne iz navike.
I sva su srca, ko božićna pjesma,
čista, uzvišena, meka,
i svako jednako radost Božića čeka.

A.K.


Vrijeme je zahvalnosti i sijanja dobrih snova!

Veselimo se, sanjajmo ostvarenje najljepših želja u godini koja dolazi. Neka nam bude puna ljubavi, radosti, sreće i obilja.

Sretan Božić i Godina Nova!

Ana


NE ODUSTATI

I tako svake godine. Uz blagdanski šušur vidimo stvari i ljude na neki drugi način, pa vibriramo sa svim tim divnim pozitivnim emocijama. Imamo hrabrosti susresti se sa vlastitom osobnošću, osvijestiti vlastite želje i snove, čak ih i glasno izgovoriti.

I uopće ne vidimo problem dostizanja boljeg života, pa sasvim lako donosimo odluke, koje će nas tamo odvesti i gotovo se zakunemo za provođenje istih, jer sve nam se čini bolje, ljudi ljepši, pošteniji, srdačniji, ne vidimo ni one očite mane, koje su nas inače smetale, ili ako ih vidimo protumačimo to kao posebnost osobe, a ne kao ružnoću karaktera.

Sve nam se čini drugačije, a zapravo se ništa značajno nije dogodilo okolo nas, ljudi su isti, mi imamo jednako novaca, jednako smo lijepi i jednako pametni kao i prije, jedino što smo, uz dobre vibracije, dozvolili sebi drugačiji pogled na svijet.

Potvrda je to onoga što je dokazala kvantna fizika, da je vanjski svijet onakav kakav mi vjerujemo da jest. Sastoji se od valova energije koja se očituje kroz misli, osjećaje, vjerovanja, izbore, odluke, želje i maštu.

Generiranjem pozitivne energije poboljšava se vanjska manifestacija, a to je ono što se događa za vrijeme blagdana i sličnih događanja, kada zračimo zahvalnost, povjerenje i ljubav prema sebi i drugima, kao i prema cijelom svijetu.

Kako se blagdanski praznici bliže kraju, tako naše lice poprima izraz brige, a nervoza i strah nam se polako zavlače pod kožu.

Bez entuzijazma, čak vrlo rezervirano, primimo i uzvratimo još poneku čestitku, ponašajući se kao kradljivac uhvaćen u krađi. „Pere nas krivnja“, predbacujemo sebi kako smo uopće mogli u ovako teškoj situaciji željeti nešto više.

Odustajemo od snova i želja, pa se uglavnom čuje….. neka nam je samo zdravlja…

Slažem se neka nam je zdravlja, ali neka nam je i dobrog posla i novaca i dobrih prijatelja, radosti i neka nam je ljubavi.

Sve to možemo imati ako smo ustrajni, ako imamo povjerenja i ako smo u svakom trenutku svjesni činjenice da imamo prijatelja na najvišem položaju.

No, nije to ništa čudno. Više od 97% ljudi ignorira princip vlastitog izbora.

Svojevremeno je rađena analiza razloga zašto ljudi ne postižu svoje ciljeve nego idu kroz život sa stalnom čežnjom za svojim snovima, koji im izgledaju svjetlosne godine daleko. Uglavnom se sve svodi na nekoliko osnovnih razloga kao što je manjak aktivnosti i vjere(uvjerenja), odugovlačenje sa odlukama i samo sabotiranje.

Interesantno je da ni jedan od ovih razloga nije vezan za našu inteligenciju, niti koliko imamo ili nemamo novca, niti gdje živimo.

Jedino je važno da znamo što želimo, zašto to želimo i jesmo li spremni u to uložiti cijelog sebe.

Napoleon Hill nam poručuje:

„Stvorite konačno plan za ostvarenje vaših želja, bili spremni ili ne, pokrenite ga“

Usprkos svemu, ne odustati.

Da, teška su vremena, od razorene moralne vertikale do stravičnog ekonomskog kolapsa, svijet je postao nevjerojatno nestabilan. I upravo zato ne treba odustati. Jer drhtanje od straha i napuštanje snova koji vode prema buđenju svakog pojedinačno, nije ono što će umanjiti teškoću ovog vremena, dapače.

Kada vojna postrojba dobije obavijest da je neprijatelj daleko moćniji nego što se mislilo, hoće li izgubiti svaku nadu u pobjedu i pobjeći? Naravno da neće. Umjesto toga, adekvatno će se pripremiti za nadolazeću bitku.

Bilo što da želite vrijeme je da se to počne događati! Počinje vrijeme rada, a ne samo priče. Posijmo sjeme željenog dobra, koje će proklijati, izrasti u čudesan grm, procvjetati i dati nam tako željene plodove, ali samo ako poštujemo zakon farme, ako prihvaćamo pravila ponašanja vrijednog poljoprivrednika, plijevimo, okopavamo, dohranjujemo, bdijemo nad svakim novim listom i u njegov rast ulažemo svu našu mudrost, energiju i očitovanu namjeru. Poljoprivrednik koji u proljeće ne ulaže svoj trud, znanje i nadasve ljubav u svoje imanje, u jesen ne treba ići s košarama po plodove.

Svi želimo doživjeti radost, mir, bogatstvo, zdravlje i da imamo fenomenalne odnose sa svakim živim stvorom. No, ponekad nas život odvuče na drugu stranu, ponekad jednostavno moramo ići korak natrag kako bi krenuli nekoliko koraka naprijed. Samo bez panike, to je u redu, sve je to dio putovanja.

John Assaraf, poznati trener svjetskog glasa, nam savjetuje da kroz zabavu sudjelujemo u vježbi, potvrđenoj kroz najnovija neuroznanstvena istraživanja, kako kreativnost i mašta pomažu rješavanje problema.

„Zamislite da ste pozvani na susret s najvećim poznatim umovima, trenerima, terapeutima i konzultantima u povijesti. Uđete u elegantni salon, a tamo na kauču sjedi Sigmund Freud i Carl Jung, u drugih par fotelja su Warren Buffet i John Assaraf, na sredini sobe razgovaraju poznati hipnoterapeut Milton Erikson, psihologijski guru John Gottman, Aaron Beck, otac kognitivna terapija i Martin Seligman, osnivač pozitivne psihologije, a u kutu sjede Dalaj Lama, Gandhi, i Sokrat, oduševljeni što se nalaze u ovom društvu.

Nakon što vam ponude praznu stolicu na koju sjedate, svi se okreću prema vama s toplim osmijehom na licu. Doslovno osjećate njihovu ljubav kako teče kroz vas, da vas pripremi za najveći i najnevjerojatniji trening na svijetu.
No, kvaka je u tome da imate samo 30 sekundi pitati te genije samo jedno pitanje. Smrznuli ste se i mislite u sebi: "Bože moj! Što bih trebao reći? " Bojite se da ćete propustiti ovu čudesnom priliku i um počinje utrku milijune milja u sekundi. Čini vam se da ćete spržiti mozak.

Freud priskoči u pomoć: "Legnite u ZE stolac i opustite se, smjestite se udobno i istegnite ruke i noge. Možete to učiniti u svojoj mašti, odvojite trenutak da istresete sve napetosti iz tijela.

Dalaj Lama doda: "Duboko udahni i pusti sve svoje trenutne misli i osjećaje neka samo plutaju."
Mark Waldman, se iznenada probudi i viče: "I ne zaboravite na zijevanje! 10 sekundi upravo sada, zijevajte. Osjetite kako se sve vaše napetosti tope i kako vaš um postaje kristalno čist i miran. Sada se zapitajte: "Koji su to moji problemi kad imam ovako punu sobu izvrsnih savjetnika i trenera da mi daju odgovore?"

Napišite prva tri pitanja koja vam tada dođu na um i izgovorite ih naglas da čujete kako to zvuči. Zatim se zapitajte, "Je su li ovo doista moja najvažnija pitanja i problemi koje želim riješiti?" Ako trebate promijeniti, napišite novo pitanje i ponovo ga recite naglas.

Zamislite da vam jedan od gurua u sobi daje odgovor, pun mudrosti i savjeta, u jednoj rečenici. Zapišite ono što vaša mašta čuje. Nije bitno ako je odgovor glup ili ako vam ništa ne padne na pamet, samo se usredotočite na vaša pitanja u sebi.

U 5 minuta, ili možda sat od tada ćete čuti šapat koji dolazi iz vašeg uma, iz mjesta gdje se rađa i gdje je pohranjena naša unutarnja mudrost.

Ovaj imaginarna vježba je neurološki poziv na akciju da vas donese bliže ostvarenju svojih snova i ciljeva.

Izaberite, možete početi mijenjati svoj stav, uvjerenja i sve ono što vam se čini da trebate na prvom mjestu uraditi ili ostati u onome što imate. Ako mislite da trebate promjenu prestanite gunđati i počnite mijenjati svoj život. ….. John Assaraf

Dragi ljudi, postavimo pravu intonaciju za ovu nevjerojatnu godinu koja je ispred nas, razmislimo koliko nam se mogućnosti nudi i otvorimo se za primanje svega dobroga.

Sve u nama i oko u nas je spremno dati nam najbolje u svakom trenutku. Jedino mi sami, sumnjajući u vlastite vrijednosti i ne shvaćajući da smo zaslužni za najveće moguće dobro, možemo tome stajati na putu.

Prije svega trebamo biti zahvalni za sve blagoslove koje smo primili prošle godine, sve čarobne trenutke koji smo iskusili na neki svoj način, ali i za sve ono što nije bilo dobro po našoj mjeri, sve izazove koji su nosili u sebi skrivene darove i priliku za pozitivne promjene. I ne samo za ono što se već dogodilo u našim životima ili što se događa sada, nego i za sve ono što nam donosi budućnost. Ta zahvalnost će biti blagoslov na našem putu.

Često čujemo sebe da nemamo vremena. Svaki dan potrošimo 24 sata svog života. Postavimo sebi pitanje što učinimo sa ta 24 sata.

Možda ćemo tako pronaći vrijeme za sve što nam pomaže usvojiti, probuditi i osloboditi što više naše prave prirode, podići naše vibracije, jer ljubav, smijeh, zahvalnost, davanje i primanje, opraštanje sebi i drugima, povjerenje, uvažavanje, suosjećanje, pozitivna uvjerenja, svijetle vizije i ciljevi, entuzijazam, zabava i razumijevanje su naši saveznici.

Dnevno prakticiranje pet tibetanaca će pomoći našem zdravlju i dobrobiti obnovom energetskih centara i revitalizacijom sustava, kao i meditacija, duhovno usklađivanje, će uskladiti našu energiju i povećati vibracije.

Naša prehrana također može utjecati na energiju, sklad i ravnotežu. Pretjerano konzumiranje kave, pušenje i piće utječe na mozak, kemiju tijela i vibracijsku rezonanciju. S druge strane, zdravo povrće i voće, osobito sirovo, ili što bliže sirovom, nam donosi više svjetlosti i vibracije koje oživljavaju sustav. I naravno ne smijemo zaboraviti AFA algu, najbolju hranu za mozak, koja nas pokreće, daje nam sigurnost, dobru koncentraciju i dobro raspoloženje.
Iznad svega učimo od prirode, šetajmo ruku pod ruku sa svemirom, u zagrljaju ljubavi.

Ana



Koliko se samo energije potroši na besciljna naklapanja o aktualnim događanjima, trpajući u razgovor ljutnju, zavist i slične niske i ružne emocije. Po kafićima, medijima, internetu….. Na televiziji su na primjer cijele emisije načinjene na temu „što će biti, ako bude“, a u sklopu jednog dnevnika to je postala već ustaljena praksa. U samom početku to čak nije ni bilo tako loše pogledati, jer je bilo koliko toliko argumentirano, a onda su izgubili busolu, pa sada već vrlo neodgovorno naklapaju i obavezno, bez ikakvog uporišta, zaključuju temu sa najlošijim mogućim scenarijem (koji su nažalost „in“), vidno se diveći samima sebi.

Jedna od aktualnih tema je, naravno, ulazak u EU.

Prije desetak i više godina sam razgovarala sa djevojkom koja je odlučila napustiti studij i udati se, iako je bila na trećoj godini. K tome, ona širokih pogleda na svijet je ulazila u patrijarhalnu obitelj, vrlo strogih pravila.

Na moje pitanje zašto sebi uskraćuje kvalitetnu budućnost odgovorila je, da misli da će biti sve dobro jer je odluku donijela ljubav, a i da je možda upravo to njen put.

Imala sam priliku pratiti njen život i bila svjedokom kako je u početku gotovo izgubila samu sebe, dok se nije snašla u novom načinu življenja. Polako je usvajala ono dobro koje je pronašla u novoj zajednici i otvarala prozore, puštala neko drugo svjetlo unutra, obogaćujući sve svojim začinima, sitnicama koje život znače. Nakon takvog uzajamnog utjecaja, jednih na druge, danas je to jedna divna mudra, bogata i skladna zajednica.

U ovakvim i sličnim situacijama, rezultat je nepredvidiv, prije svega radi snažnog utjecaja koji ima postojeća zajednica na novog člana, ali i obrnuto, kao i iz razloga stalne promjene, tijeka vremena, vanjskih utjecaja, okruženja, klime, i tako dalje.

Rebecca Altman je diveći se formaciji jata čvoraka, koja se kao oblak, u savršenoj koordinaciji kretala zrakom, napisala članak „Doseg izvan sebe“. U jednom dijelu članka kaže:

Znanstvenicima je razumljivo da je, u jatu koje leti, svaka ptica pod utjecajem druge ptice u svojoj neposrednoj blizini, tako da svaka nastoji oponašati kretanje i brzinu onih oko nje.

No, kolektivna, interakcijska dinamika će čini se ostati misterij. Kako to da jato čvoraka, bilo 100 ili 1000, zna kada se uključiti ili kako podesiti brzinu, da bi letjeli kao jedan?

Njihova tijela, izgleda, somatski znaju nešto o tome kako se svaki pojedinac povezuje u sustav i kako sustav utječe na svakog pojedinca. Oni znaju kako dio povezuje cjelinu i kako cjelina utječe na dijelove.

Promatranje oblaka čvoraka je, za mene izvor nade da je život, kao što je uvijek i bio, tajanstven i izvanredan učitelj i uzor, vrijedan pozornosti i uživanja.

No, njihovo kretanje mi je ponudilo više nego nadu u obliku metafore, jer mi ljudi tek počinjemo razumjeti da je život više od zbroja svojih dijelova i da smo mi sami više od pukog zbroja naših dijelova.

Učimo da bilo koji dio složenog sustava povezuje svaki drugi dio, te da interakcija više elemenata stvara kompleks lančanog utjecaja, kojega nikada ne možemo predvidjeti.

Dragi ljudi, nema manje ili više važne odluke (sjetimo se leptirovih krila), zato svaku trebamo donositi odgovorno i samostalno, a ne pod utjecajem i nagovorom bilo koga i bilo čega, a posebno ne u grupi, jer grupni nastup se obično razvija tako da na kraju postane nebitno zašto se krenulo, važno je samo pobijediti, a u sam proces se trpa zaista svašta. Osim toga, riječ „borba“, koja obično tu prebiva, ne može donijeti velikog dobra.

Kako ćemo znati da smo donijeli dobru odluku?

Sjećate se iz djetinjstva igre vruće/hladno. Zatvorili bi oči i brojali do deset, a za to vrijeme bi naš prijatelj sakrio neku stvar, koju smo mi trebali pronaći. Po završetku brojanja krenuli bi u potragu. Kada bi se kretati prema mjestu gdje se ta stvar nalazi prijatelj bi govorio "toplo", dok bi se približavali čuli bi „toplije“, a kad bi bili sasvim blizu vikao bi „vruće“ i tako bi je pronašli, ali ako bismo pogriješili smjer i odmicali se, prijatelj bi govorio „hladno“, "hladnije", „brr ledeno“
Umjesto tog prijatelja iz djetinjstva imamo našeg prijatelja na visokom položaju, koji igra ovu igru ​​s nama svaki dan. No, umjesto da kaže toplo ili hladno, vodi nas našim osjećajima. Pa tako dok intenzivno u miru razmišljamo, uočit ćemo da se u nama rađaju određeni osjećaji uz određena razmišljanja. Pozitivni osjećaji znače da se krećemo prema nečemu dobrome za nas, a negativni osjećaji znače da smo se uputili u pogrešnom smjeru.

Samostalno donijeti odluku znači dobro razmisliti, uvažavajući emocije kao sustav za navođenje. Naša odluka će tako biti rezultat osobne odgovornosti i dobre namjere, pa se trebamo nadati da će donijeti svekoliko dobro. Ne možemo trenutno činjenično stanje uzimati kao nepromjenjivo i samo na osnovu toga donositi odluke, jer „samo mijena stalna jest“ .. poručuje nam Heraklit, a ponavljam i sjajnu misao Rebecce Altman …. interakcija više elemenata stvara kompleks lančanog utjecaja, kojega nikada ne možemo predvidjeti.

Dijelim s vama jednu prispodobu iz knjige Viktora Frankla „Čovjekovo traganje za smislom“, koja nam, čini mi se, može biti poticaj za dodatna razmišljanja:

Susretne čovjek prijatelja sasvim izbezumljenog i pita ga što mu je, a on kaže da je vidio smrt i da ga je tako strah da se ide spremiti i otputovat u Teheran i žurno ode.

Malo poslije i ovaj drugi susretne smrt, pa joj kaže kako mu je prijatelj rekao da ju je vidio i da je u strahu otišao u Teheran, a smrt mu odgovori:

"Vidjela sam i ja njega i baš sam se začudila što on ovdje radi, jer znam da ga večeras trebam naći u Teheranu".

Rastimo u mudrosti i spoznaji da biramo našim činjenjem, ali i našim mislima, osjećajima, vjerovanjima i stavovima.


Ana



Spokojnost misli je jedan od divnih dragulja mudrosti. Rezultat je to dugog, strpljivog i sveobuhvatnog rada na sebi, kao i samokontrole. To je pokazatelj zrelosti i iskustva i više je nego samo uobičajeno znanje o zakonima djelovanja misli.
Čovjek postaje spokojan kada razumije sebe kao mislima ostvareno biće, što uvjetuje i razumijevanje drugih.

Vidi sve jasnije unutarnji odnos stvari sa aktivnostima i efektima izbora. Prestaje se uzrujavati, uzbuđivati, brinuti i žalostiti, već ostaje uravnotežen, postojan i spokojan.

Miran čovjek je naučio kako vladati sobom, zna kako se prilagoditi drugima, a oni poštuju njegov snažan duh, osjećaju da mogu od njega učiti i na njega se osloniti.

Uravnotežena prehrana utječe na funkcioniranje svih sustava organizma, na sve metaboličke procese, samim tim utječe i na spokojnost misli.

Neravnoteža u prehrani nam donosi lošu probavu i detoksikaciju, slab imunološki sustav, remeti balans hormonalnog sustava, utječe na metabolizam energije duha i tijela, rezultat čega su nejasne misli, nervoza, depresija, ukratko bolest uma.

Uravnoteženo se hraniti znači u tijelo unositi neophodne hranjive sastojke, makronutrijente (ugljikohidrate, proteine, masti) i mikronutrijente (vitamine, minerale, voda) u preporučenim omjerima.

S obzirom da su tla siromašna nutrijentima, pogotovo procesirana hrana, koja nam je najčešće na tanjurima, možemo lako nadoknaditi sve nedostatke mikro algama, AFA, Spirulina, Chlorela.

Kratak osvrt na AFA algu, spirulinu i chlorellu - Dr. Christopher Hassell

Sve tri, AFA, spirulina i chlorella se preporučuju za jelo, s obzirom na visoku prisutnost klorofila i bjelančevina, te omega-3 esencijalnih masnih kiselina. Osim toga, sve sadrže plavi pigment, phycocyanin, za kojeg neki znanstvenici tvrde da je odličan spoj protiv raka.

Ipak postoje bitne razlike između ove tri mikro alge. Osobno sam kušao sve tri s namjerom da ih preporučam mojim pacijentima.

Moj konačan izbor i preporuka vama, kao i mojim pacijentima je AFA, koju moja obitelj i ja jedemo svakodnevno, više ili manje, neprekidno od 1985.

Aphanizominon flos-aqua - AFA / Super Blue Green Algae Ova alga je zaista posebna i drugačija od svih algi zbog najvećeg udjela sadržaja proteina i klorofila.

Također, građa njene stanične membrane je slična glikogenu, (glikogen škrobni šećer koji naša jetra koristi za spremanje energije), što AFA algu čini lako probavljivom, te osim čišćenja i sušenja ne zahtijeva drugu obradu, dok je, na primjer, stanična stjenka Chlorelle tako tvrda da je treba prije konzumiranja napuknuti kako bi se mogla probaviti.
AFA alga raste divlje u Gornjem Klamatskom jezeru. Zimi se jezero zaledi i veliki dio algi umire. U proljeće one stanice alge, koje su bile dovoljno jaki da prežive, cvatu i množe se u ovom jezeru, u količinama koje su dovoljne da se hrane svi ljudi na planeti, sa dva grama dnevno.

Jezero je čisto. Kemikalije ili teški metali nisu nikada otkriveni u vodi Gornjeg Klamatskog jezera niti u algama ubranim iz njega. AFA je jedinstvena, jer je dokazano značajno prisustvo učinkovitog vitamina B12. Ostale alge imaju lažni vitamin B12 koji ne može obaviti ključnu ulogu koju inače taj vitamin obavlja u našim sustavima. Ova značajka je blagodat za vegane, koji ne jedu proizvode životinjskog porijekla, a ne žele uzimati sintetski vitamin B12.
AFA je najbogatiji izvor plavog pigmenta, phycocyanin, a također se čini da, od ove tri alge, AFA najblagotvornije djeluje na imunološki sustav.

U jednoj studiji u laboratoriju gdje su životinje hranjene sa ove tri vrste algi, najbolje rezultate je imala grupa koja je konzumirala AFA algu. To znači da AFA alga daje najučinkovitiji imunološki odgovor.

Moja obitelj i ja koristimo za jelo one sa certifikatom da su organske, košer, one koje se beru, čiste, suše i pakiraju sukladno dobroj proizvođačkoj praksi.

Chlorella je jednostanična alga koja se uzgaja u velikim bazenima, prvenstveno u Japanu, gdje se odavno konzumira kao dio zdrave prehrane.

U većini slučajeva, voda koja se koristi je potpuno čista, a hranjive tvari sa kojima se alga hrani dok raste, se umjetno dodaju u vodu.

Nakon branja chlorella prolazi kroz ultrazvučni proces kako bi se napuknula i otvorila čvrsta membrana njene stanice, da bi se mogla probaviti. Može biti vrlo korisna za veliki broj ljudi. Chlorella je za mene druga po redu kao moj izbor algi.
Spirulina, modrozelena alga se također uzgaja u ogromnim ribnjacima gdje joj se dodaju umjetne hranjive tvari. Spirulina korisna hrana sa visokim postotkom bjelančevina i klorofila. Njena stanična membrana je mekana i ne treba joj obrada da postane probavljiva.

Bez obzira koje alge koristite, dobit ćete kvalitetne mikronutrijente, dobre količine korisnog klorofila i omega-3 masnih kiselina.

Moja preporuka od ove tri je ipak AFA alga.

Smatram da je AFA izvanredna hrana. Ova alga je jednostanični organizam. Stanice se organiziraju u kolonijama koje plutaju nezavisno kroz vodu. Popnu se na površinu jezera, kada im je potrebna sunčeva svjetlost, a zarone pod vodu kada im je potrebno pokupiti minerale iz mineralnima bogatih sedimenata na dnu jezera.

AFA je bogat biljni izvor proteina i aminokiselina sa profilom majčina mlijeka. AFA sadrži lako apsorbirajući vitamin B12, te je naročito korisna vegetarijancima kao izvor tog vitamina. Postoje i druge biljke koje sadrže spojeve koji imaju istu strukturu kao i vitamin B12, ali one ne pomažu propisanim funkcijama za ljudsko zdravlje. AFA je bogat izvor omega-3 esencijalnih masnih kiselina i sadrži plavi pigment, koji je moćan u borbi protiv raka.

AFA je jedan od uzbudljivijih prehrambenih "otkrića" 20. stoljeća, iako je to otkriće napravljeno tisućljećima prije od mnogih autohtonih naroda.

AFA ili Aphanizomenon flos Aquae se može naći u nekoliko slatkovodnih jezera. Jedno od njih je Čad u Africi, koje ima čistu vodu i odavna je prekrasan izvor AFA alge. Antropolozi nam govore o ljudima iz ovog područja koji beru AFA algu i dodaju je svojoj dnevnoj prehrani, koji su zdraviji i moguće napredniji od mnogih (vjerojatno zbog proteina i omega-3 koji se nalaze u AFA algi). Antropolozi tvrde da algu spominju prvi ljudi koji su koristili piktograme rano u povijesti.
Slično tome, AFA iz Gornjeg Klamatskog jezera u Oregonu je prisutna u jezeru već tisućljećima, a mišljenje je da su preživjele posljednje ledeno doba. Lokalni autohtoni narod već tisućama godina prikupila alge iz jezera i suši ih na jezerskom kamenju, kako bi ih koristili u otežanim zimskim mjesecima, kada je zeleno povrće nemoguće dobiti.

Napomena: Osluškujte kako se slažete sa AFA algom. Ona aktivira imunitet. U slučaju da ste osoba s hiper imunim sustavom poput onih s lupusom, reumatoidnim artritisom i sl. treba biti pažljiv. Također, ljudi sa tegobama želuca ili duodenuma ulcers, ili koji imaju H. pylori, postoji mogućnost povećanja simptoma sa korištenjem AFA alge.- Dr. Christopher Hassell

U potrazi za optimalnim zdravljem važno je poboljšati mentalno, emocionalno i duhovno zdravlje, imati radostan život, bez obzira na prošle ili sadašnje okolnosti i napraviti nešto za svijet, jer to donosi osobno zadovoljstvo, osjećaj ispunjenja i spokojnost misli.

Lijep dan!

Ana



Tema „spokojnost misli“ je među nama izazvala pravu bujicu dobrih misli, vrijednih i mudrih komentara, zaključak čega je bio da mir i stabilnost u glavi donosi samo i jedino dobro.

propustila sam navesti da je dio o spokojnosti misli, ulomak iz knjige „As a man thinketh“, autor James Allen, koju preporučam pročitati.

A u ovom biltenu se bavimo upravo nesavršenim.

Wabi Sabi je drevni japanski oblik umjetnosti koji nastoji pronaći ljepotu i savršenstvo u nesavršenom. Slavi sve staro, iznošeno, vremenom istrošeno, narušeno, nesavršeno i promjenjivo, jer upravo nesavršenost čini nešto jedinstvenim i lijepim.

Njeguje sve ono što je autentično uz priznavanje tri jednostavne stvarnosti:.
…….ništa ne traje, ništa nije završeno i ništa nije savršeno………

Japanski muzej umjetnosti će, na primjer, prekrasnu staru vazu koja je napukla postaviti na postolje i usmjeriti svjetlo reflektora upravo na taj dio gdje je pukotina. Sama pukotina je umjetničko djelo, nastalo pod utjecajem zbivanja u vremenu i upravo ona vazu čini jedinstvenom.

Složit ćete se da je ovo savršen princip promatranja, naročito ako se odlučimo primijeniti ga i na percepciju nas samih, kao i drugih ljudi i odnosa.

Jer istina je da nismo savršeni, niti smo ikada završeni, niti mi, a niti ljudi s kojima živimo, družimo se ili pak zajednički stvaramo novi život. No upravo to nesavršeno, svih nas zajedno i pojedinačno, čini posebnima, jedinstvenima, a zajednička nesavršenost promatrana na drugi način, će nam se otkriti kao savršena.

Pa umjesto fokusiranja i ogromnog truda da mijenjamo nepromjenjivo, na što se bezuspješno troši silna energija nastojeći sve uklopiti u neke zadane mjere, imamo predivnu mogućnost promijeniti način promatranja, kada svi „nedostaci“ postaju posebnost, otkrivaju jedinstvenost nas samih, drugih ljudi, stvari i događanja.

Tako ćemo omogućit sebi da iz sfere ojađenosti, u kojoj smo radi svojih ili tuđih „nedostataka“, prijeđemo u područje dragosti, na vrlo jednostavan, zabavan i učinkovit način.

Vidjeti ćemo sebe, druge ljude, život, u potpuno novom svijetlu i početi cijeniti nesavršenost. Jer upravo takvi kakvi jesmo, okrugli ili uglati, pašemo na namijenjeno nam mjesto i za namijenjenu nam ulogu.

Svatko je od nas, dakle, jedinstven i svatko ima svoju ulogu. Nema dvoje potpuno istih.

……Od nečeg malog kao zrno pijeska do gigantske zvijezde, sve je stvoreno s jednom, jedinom mišlju da bude samo ono što jest….. Kako budalasto je onda imitirati, kako uzaludno pretvarati se……. tako govori James T. Moore u svojoj pjesmi „One and only you“

Jedinstvenost svakoga od nas, u novije vrijeme, ističu i znanstvenici iz područja prehrane, tvrdeći da je potrebno personalizirati prehranu, jer ono što je dobro jednome ne mora biti dobro drugome. U tu svrhu razvija se nova znanost – nutrigenomika, koja proučava kako hrana utječe na DNK.

Nutrigenomika nastoji otkriti na koji način tvari iz hrane utječu na ekspresiju i/ili strukturu gena. Jednostavno rečeno nutrigenomika je grana genetike koja se bavi interakcijom naših gena i prehrane, a sa stručnog stajališta, to je znanstvena disciplina koja svojim dvosmjernim pristupom istražuje utjecaj genetskih čimbenika na tijelo kao odgovor na prehranu, ali proučava i utjecaj bio aktivnih sastojaka hrane na ekspresiju gena.

Na ovakav način otvaraju se brojne mogućnosti u kliničkim djelovanjima ali i u prevenciji razvoja brojnih bolesti, mijenjajući bilo prehranu bilo biokemijske reakcije izazvane unosom određenog tipa hrane, te se na taj način sprečava razvoj bolesti kod pojedinaca koji su podložni nepovoljnim interakcijama hrana - gen.

Za razliku od prethodnih tehnologija, gdje je osnovni cilj bio razlikovati postojanje bolesti od odsustva bolesti, nutrigenomika ima za cilj prepoznati stanje prije nastupa bolesti i personaliziranim prehrambenim intervencijama spriječiti ili barem modificirati osjetljivost odnosno predispoziciju prema razvoju bolesti.

Koristeći nutrigenomiku kao metodu istraživanja, otkriveno je kako osobe koje unose obilje voća i povrća imaju značajno niže razine protuupalnih markera u krvi, jer gotovo u svim slučajevima geni uspostavljaju dobru komunikaciju sa ovakvom prehranom.

Ovim istraživanjem je, također, ustanovljeno kako unos od najmanje 660 g voća i povrća dnevno, kod zdravih i mladih pojedinaca, smanjuje razine određenih protuupalnih markera povezanih s ekspresijom MRNA, a moguće je da se time štiti i od kroničnih bolesti poput bolesti srca, osteoporoze i Alzheimerove bolesti i sva druga stanja koja se povezuju s kroničnom upalom.

Budućnost prehrane – dr. sc. Irena Hreljac

Kako su već sada dijetne intervencije strateški usmjerene prema pojedincima u pokušaju prevencije bolesti, a tržište prehrambenih dodataka i hrane polako prilagođava svoj poslovni model novim saznanjima i djelovanju hrane i nutrijenata na suzbijanje i aktivaciju različitih gena, pitamo se je li nutrigenomika samo trend ili bitna prehrambeno-zdravstvena prekretnica?

Jedno je sigurno: kvaliteta rezultata ovisit će i o njenim autorima, a testovi trebaju biti u korak sa znanošću, a ne ispred nje. Naime, upitno je što s rezultatima testova koje još nismo sposobni tumačiti… dr.sc.I.Hreljac

Dakle, dragi ljudi, naši geni komuniciraju sa hranom koju jedemo i u zavisnosti od toga, odgovara li im ili ne, upotrijebe je za izgradnju tijela i uma, ili je izbacuju vani neupotrebljivu ili pak skladište u masne naslage kao smeće.

Zato osluškujmo poruke našeg tijela i ne prelazimo olako preko vlastite izjave „kako mi je ovo teško palo“.

Uvažavajmo našu jedinstvenost i predstavimo se sebi i svijetu sa svom možebitnom nesavršenošću, savršeni. Budimo svjesni neumitne činjenice da nemamo drugi, pričuvni život, pa ćemo u nekim drugim, boljim vremenima, kada budu na snazi neka druga pravila, biti ono što jesmo, jedan jedini, jedinstven.

Ana



Ili si dio problema, ili dio rješenja – Soul on the ice, Eldridge Cleaver; beskompromisni, gorljivi govornik i pisac jakih govora, borac za crnačka prava, u šezdesetima, a u sedamdesetima, u zatvorskoj roli svog života, okajavajući kriminalne radnje, shvaća da je za ostvarenje vlastitih stremljenja potreban drugačiji pristup, da je važno ne samo što kažeš nego i kako to kažeš, da je važno raditi na rješenju, što sve iznosi u svojoj knjizi „Soul on the ice“. Mnoge, koji su se oduševljavali njegovim govorima, je pomalo razočarao svojim novim pomirljivim stavom. Netko je tada za njega napisao „živio je predugo da bi bio žrtva, dao je premalo da bi bio heroj, ostaju nam samo njegovi snažni TV govori“.

Neki je mudri šef na svom stolu imao pločicu na kojoj je pisalo „Što predlažete?“. Kada bi djelatnici dolazili sa svojim primjedbama i pritužbama, trebali su iznijeti i svoje viđenje kako riješiti problem koji ih tišti. Šef im je sugerirao da, umjesto velike priče o samom problemu, uz koju obično ide ljutnja i druge niske strasti, razgovor radije započnu rečenicom „Bi li bilo bolje kada bismo…..?“

Na taj način ih je usmjeravao da izaberu biti dio rješenja, a ne dio problema, što je njihovom življenju davalo sasvim drugačiji okus.

Jer, biti dio rješenja je stav koji potiče na razmišljanje, a usmjereno razmišljanje nas oslobađa niskih emocija, pa se samim tim otvaraju vrata mnogim mogućnostima. S druge strane, ne treba imati veliku genijalnost ili hrabrost, za svrstati se među one koji se bave samo problemima, huleći na sve i sva, ni ne razmišljajući da sami ponude moguće rješenje.

Nema ni jednog trenutka u našim životima u kojem nam se ne nude obje solucije i u kojem mi ne izaberemo jednu od njih.

Nekada se radi o životno važnim stvarima, a nekada o naizgled nevažnim, kao na primjer obično ogovaranje, koje može i ne mora imati velike posljedice, ali i tada odlučujemo hoćemo li biti dio toga ili napustiti inkriminirani teren, dajući na taj način do znanja i drugima, da je tema neprimjerena.

Svako novo jutro se možemo nastaviti utapati u problemima od jučer, dodajući im nove, današnje, ili konačno vidjeti tu famoznu pločicu, s kojom nam život oduvijek maše ispred nosa, sa natpisom „Što predlažeš da učinimo s tim što te muči?“.

Dvije su grupe ljudi:

- oni koji uočavaju problem, opisuju ga do u najsitnije detalje, uvijek nanovo i nanovo, tužeći se, proklinjući, dok na kraju ne postanu sastavni dio tog problema,

- oni koji čim uoče problem počnu tražiti rješenje.

Dok onima koji su koncentrirani na problem život izgleda kao teška i naporna borba, drugima kroz traženje rješenja, život nudi brojne i uzbudljive prilike za razvoj.

U koju grupu ćemo se svrstati zavisi samo o nama.

Nekada izaberemo nesvjesno, pa bi bilo dobro uzeti za praksu, naročito kada se nađemo u nekim delikatnim situacijama, zapitati se „jesam li sa mojim trenutnim stavom i razmišljanjima, dio problema ili dio rješenja“.

Biti dio rješenja znači izabrati proaktivan stav, truditi se pronaći pravi odgovor, korigirati se i tako, mijenjajući sebe, djelovati na okolinu, stvari i događanja. Suprotnost tome je reagirati ne promišljajući o posljedicama, reagirati onako kako smo naučeni, kako smo možda reagirali kao dijete, osim što uglavnom izostavimo plač i dio kad se bacimo na pod i lupamo nogama i rukama vičući „Ja to hoću“ ili „Ja to neću“.

Uz proaktivan stav je zaista moguće dobiti ono što želimo, kada želimo i od koga god želimo, uključujući i „teške“ ljude, na koje nailazimo na dnevnoj bazi.

Možda smo nekada u iskušenju, zavuku nas razmišljanja da željene rezultate možemo dostići promjenom ljudi oko nas, a znamo, uvjerili smo se već bezbroj puta, da jedina osoba na koju možemo utjecati u svakom smislu, smo mi sami.

Pogledamo li kako se ljudi brinu o svom zdravlju, vidjet ćemo da oni koji imaju proaktivan pristup, brigu o zdravlju i ulaganje u svoje zdravlje tretiraju kao bitnu odrednicu kvalitete života. Oni su naučili osnovnu biokemiju svoga tijela i kako ga održavati prehranom, dodacima prehrani i po potrebi prirodnim lijekovima. Oni uvijek imaju na umu da je to njihovo tijelo i da moraju mudro birati čime će ga hraniti, pa zato aktivno sudjeluju u izboru svega što konzumiraju. Oni su preuzeli odgovornost za osobno zdravlje.

Mnogi jednostavno nemaju vremena, energije, a niti želje da se educiraju o prehrani i zdravlju. Ako su gladni uzmu nešto u trku i pojedu. Ako se razbole odu k liječniku po lijekove nadajući se da će im ukloniti simptome i da će „ostati u sedlu“, a niti ne pomišljaju da pronađu i eliminiraju uzrok.

A naročito je važno biti proaktivan pacijent, surađivati sa svojim liječnikom na pronalasku uzroka i liječenju, ali sami ostati kapetan na svom brodu sa 24-satnim dežurstvom. Ova suradnja liječnika i pacijenta, zamjenjuje zastarjeli model gdje liječnik djeluje kao vrhovni autoritet ne samo u odnosu na lijekove i liječenje, nego i u odnosu na pacijentov život.

„Istina je da liječnici ne mogu potpuno preuzeti odgovornost za naše zdravlje. Čak i ako su najbolji, mi bi bili ludi da potpuno prepustimo vlastito tijelo njihovoj skrbi.

Moderna industrijska medicina tretira bolest s lijekovima ili kirurškim zahvatom. To je ono za što je osposobljena obaviti i kada je u pitanju hitna intervencija to je još uvijek najbolji lijek na svijetu. Kada netko dođe u hitnu s odrezanom nogom, konvencionalna medicina tretira problem s nevjerojatnim učinkovitosti.

Ali kada je riječ o kroničnim bolestima, takav pristup jednostavno ne radi.“- dr.Mark Hyman

Nedavno sam susrela poznanicu koja mi se potužila da ima problema sa vratnom kralježnicom. Iz osobno iskustvo sam znala da to ne mora biti ništa strašno. Rekla sam joj da postoje vrlo učinkovite, jednostavne jutarnje vježbe i da bi k tome trebala raditi redovito tibetance, za buđenje i ravnotežu energetskih centara, kao i pripaziti na prehranu da ne bude previše kisela, radi očuvanja kalcija u kostima. Jednostavan tretman na kome je svaki organizam zahvalan, čak i kada je potpuno zdrav.

Slušala me pažljivo i taman sam promislila da će prihvatiti savjet, kada zaključi:

„Ma znam ja za sve to, ali tko će se natjerati svako jutro vježbati i paziti na svaki zalogaj. Moj liječnik mi je predložio CT pa ću radije to obaviti da vidim što je.“

Složiti ćete se sa mnom da će na osnovu CT nalaza gospođa saznati da ima problema sa vratnom kralježnicom, što već zna, i da njen problem samo s tim neće nestati, a zračenje joj može donijeti dodatni problem.

Zračenja su posvuda, u atmosferi, tlu, vodi, čak i unutar vlastitih tijela, ali to nije problem. Problem su zračenja kojima smo izloženi u tijeku medicinskih postupaka, a može postati ozbiljan problem ako se prakticira previše tijekom vremena, jer utječe na žive stanice. Tijelo, doduše, ima mehanizme za popravak štete od zračenja, ali ponekad, ako nam je tijelo slabo, neuhranjeno, ako nam je slab imuno sustav, popravak može biti pogrešan, što dovodi do biofizičke promjene, odnosno do raka. Rak i sve druge bolesti, naše cjelokupno zdravstveno stanje je rezultat načina našeg življenja.

Mi kao kapetan broda, trebamo djelovati proaktivno, surađivati s liječnikom u pronalasku najboljeg rješenje, ali biti i njegov korektor, sami preuzeti odgovornost. Zaboga to je naše tijelo.

Evo još jedan primjer; svima nama je poznato koliku štetu u organizmu čine slobodni radikali. Glavni su uzrok starenja i degeneracije stanica. Mi stvaramo slobodne radikale, na primjer, svaki put kad jedemo zašećerenu, kiselu, prženu hranu, kad se ljutimo i u mnogim drugim nezdravim situacijama.

Biti dio rješenja znači biti svjestan da trebamo uravnotežiti naš cjelokupni sustav, izbaciti iz prehrane štetne namirnice, jesti dosta svježeg sirovog povrća i voća, naročito tamnih boja, kao što je bobičasto voće, ili priuštiti sebi dodatak prehrani Berry power, snažan antioksidant od bobičastog voća, ili modro zelene alge, što će nam pomoći da prilično dobro držimo slobodne radikale pod kontrolom.

Dragi ljudi, neka u nama uvijek bude prisutno pitanje „Što ja tu mogu učiniti?“. Budimo dio rješenja na svakoj razini; bilo kao stanovnik ovog predivnog plavog planeta, posebno lijepe naše zemlje, bilo kao poslovan čovjek, roditelj i u svim ostalim malim i velikim ulogama i u svim životnim situacijama. U potrazi za najboljim rješenjem dotaknimo, produbljujmo, proširujmo granice naših mogućnosti. Konačno, tu je i naša jedinstvena osobnost i samo mi sami možemo znati što možemo dati i što trebamo, čemu težimo i što smo voljni promijeniti da bi to postigli.

„Ako ništa drugo, imajte na umu, bez obzira koliko crno izgledalo, bez obzira na kakve teškoće naiđete, ako i dalje budete radili svoj dio, svemir mora učiniti svoj dio - to je zakon po kome će se stvari pokrenuti i okrenuti.“ - Za život iz snova, Mike Dooley

Njegujte svoje snove i uživajte u životu. Proljeće samo što nije.

Ana


U biltenu The body ecology, pronašla sam članak o dobrobiti Kolostruma u prirodnom tretmanu Alzheimerove bolesti i reumatskog artritisa. Budući mnoge muče ovi problemi, naročito reumatski artritis, prevela sam ga i evo cijelog prosljeđujem u ovom mailu.

U članku se naglašava važnost odabira kvalitetnog Kolostruma, pa vam ujedno preporučam AquaSource-ov (Colactiv3), KOLOSTRUM i PROBIOTICI,PREBIOTICI I KOMPLEKSNI LIPIDI, sa zajamčeno visokim razinama IGG-a.

AquaSource-ov Kolostrum dolazi od novozelandskih krava, koje slobodno pasu na pašnjacima, ne poznaju pesticide, antibiotike, niti bolesti kao što su kravlje ludilo, slinavka i slične. Metode obrade koje se koriste štite prirodnu cjelovitost proizvoda. Klinički je dobiven pod najstrožim standardima.

Nadam se da će ove informacije doći do onih kojima su potrebne, a ako se odlučite uključiti u svoju prehranu Aquasource-ov Kolostrum, tu sam da vam pomognem u povoljnoj kupovini.

Slijedi cijeli članak

Prirodni tretman za Alzheimerovu bolest i reumatoidni artritis

Neki ljudi tvrde da se „fontana mladosti“ može naći u nečemu što svaki sisavac proizvodi: kolostrum.
Zaštitne prednosti kolostruma imaju dugu povijest. Prema riječima dr. Andrew Keech drevna egipatska umjetnost prikazuje faraona koji pije colostrum kako bi postao besmrtan(1). I većina poljoprivrednika reći će vam da mlado tele neće dugo živjeti ako se ne napije barem jednom prvog mlijeka od svoje majke.

U posljednjih nekoliko desetljeća, istraživači i znanstvenici imaju obnovljeni interes za kolostrum i napravili su zapanjujuće otkrića. Ispada da u liječenju mnogih teških kroničnih bolesti, poput Alzheimerove bolesti i reumatoidni artritis, proteini koji se nalaze u kolostrumu mogu ponuditi znatno olakšanje.

Što je Kolostrum?

Kolostrum je prvo majčino mlijeko, bogato proteinima, hormonima rasta i mnoštvom imunoloških čimbenika. Novorođenčad kao i odrasli mogu imati koristi od kolostruma u poboljšanju imunološkog zdravlja i borbi protiv infekcije.

Kolostrum je prvo mlijeko koje svaki sisavac proizvodi neposredno prije i nakon poroda. Ovo prvo mlijeko, puno hormona rasta i imunoloških čimbenika, je tanko i žuto. Kolostrum ima daleko manje masnoće od običnog mlijeka, a također ima više proteina.

Nekoliko proteina koji se nalaze u kolostrumu su faktori rasta i imunološki čimbenici. Ovi proteini educiraju razvoj gastrointestinalnog trakta novorođenčeta. To je nužan proces.

Osim što probavni sustav razgrađuje hranu u korisne dijelove, također ima važnu ulogu u funkciji imunološkog sustava. Kad novorođenče pije kolostrum, hranjive tvari iz kolostruma će zapravo obavijestiti njegov imunološki sustav kakvo je njegovo neposredno okruženje.

Odrasli također mogu imati velike koristi od kolostruma. Kroz vrlo rigorozne studije se utvrdilo zašto su posebni proteini iz kolostruma.

Kolostrum od krava hranjenih na paši sadrži proteine ​​koji su u stanju aktivirati imunološki odgovor protiv ljudskih patogenih bolesti (2) koje uzrokuju mikroorganizmi.

Kravlji kolostrum ima imunološke faktore koji mogu zaštititi ljudski organizam od: Escherichia coli, Cryptosporidium parvum, Shigella flexneri, Salmonella. Staphylococcus, rotavirusa.

Prije nego su razvijeni antibiotici kolostrum je bio jedan od glavnih načina na koje smo se štitili od infekcije.
Ljudski colostrum je pun imunoloških proteina koji su važni za lokalne infekcije. To se zove imunoglobulin A (IgA). Životinje, kao što su krave, proizvode kolostrum koji je pun imunoglobulina G (IgG).

Što to ima veze s našim imunološkim zdravljem?

Ispada da IgG zapravo sustavno promiče imunitet. To je ono što pomaže tijelu da se prepoznaju strani osvajači. Ovo je također isti princip memorije koja se koristi u cjepivima.

Naša okolina se mijenja. Stanje je kritično u vrijeme promjene.

Čak i unutar posljednjih 100 godina, došlo je do masivnih zbivanja u našem okruženju i u našoj opskrbi hranom.
U naše tijelo velikom brzinom ulaze novi toksini i nove sintetičke kemikalije.

Sada, više nego ikad, također vidimo porast degenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti i autoimunih poremećaja. U isto vrijeme, zarazne bakterije postaju sve pametnije. Nekoliko organizama je postalo otporno na antibiotike, pa čak i cjepiva mogu podbaciti svoju djelotvornost.

Istraživači se sada okreću više terapijama koje moduliraju imuno sustav. Drugim riječima, oni traže načine za održati imunološki sustav u ravnoteži.

Mali, specijalizirani protein ​​u colostrum može modulirati imunološki sustav!

Prolina bogat Peptidi, inače zvan PRPs ili colostrinin, mali su lanci aminokiselina koje moduliraju imuni odgovor.

Posebna pozornost se sada poklanja snazi PRPs u slučaju neurodegenerativnih bolesti, poput Alzheimerove bolesti. (3) (4) (5) U 2002, jedna studija je pokazala da je kod oko 40% bolesnih od Alzheimerove bolesti, promatranih kroz studiju, stanje bilo stabilizirano ili znatno poboljšano, nakon samo 15 tjedana terapije. U 30 tjedana liječenja, bilo je još više poboljšanja. (6)

PRPs, koji isključivo proizlaze iz kolostruma, su također uveli bolesnicima sa reumatoidnim artritisom, za ublažavanje bolova(RA), kao i drugih autoimunih stanja. (7) (8)

Dr. Andrew Keech nam govori da je prije 1950, utvrđen veliki uspjeh u korištenju kolostruma u liječenju reumatoidnog artritisa. On dodaje:

"Na žalost, s dolaskom sulfa lijekova, antibiotika i drugih jeftinih sintetičkih droga, interes je potpuno opao za prirodne lijekove. Prednosti kolostruma uvelike su se izgubile više od četrdeset godina. "

Što najviše treba zapamtiti iz ovog članka:

Starenja mozga i imunološkog sustava da se bori za ravnotežu su obilježja degenerativnih bolesti. Starinski lijekovi, kao što su colostrum, se vraćaju u modu jer znanstvenici ističu ljekovite prednosti majčinog mlijeka.
 
  • Pri odabiru kakav colostrum primjeniti, pobrinite se da je od krave koja pase travu na pašnjaku. Odaberite sirovi kolostrum od travom hranjene krave.
  • Ako ste osjetljivi na mliječne proizvode, usredotočite se na liječenje crijevnog trakta probioticima, prije konzumacije kolostruma.
  • I kolostrum i PRP terapija su sigurni. Oni imaju male, ako ih uopće ima, negativne nuspojave. Ovo je dobra vijest u vrijeme kada je utvrđeno da jedan farmaceutski lijek može drastično oštetiti zdravlje!


REFERENCES:
 
  1. Keech, Andrew. Peptide Immunotherapy: Colostrum—A Physician’s Reference Guide. 2009: AKS Publishing. http://www.drkeech.com/files/Peptide_Immunotherapy_1.pdf
  2. McConnell MA, et al. A Comparison of IgG and IgG1 Activity in an Early Milk Concentrate from Non-Immunized Cows and Milk from Hyperimmunized Animals. Food Research International. 2001; 34: 255 – 261.
  3. Piotr Popik, et al. Colostrinin, a Polypeptide Isolated From Early Milk, Facilitates Learning and Memory in Rats. Pharmacology Biochemistry and Behavior. 1999; 64 (1): 183 – 189.
  4. Agnieszka Zabłocka, et al. A proline-rich polypeptide complex and its nonapeptide fragment inhibit nitric oxide production induced in mice. Regulatory Peptides. February 2005; 125(1 – 3) 15: 35 – 39.
  5. Zimecki, Michal. A Proline-Rich Polypeptide from Ovine Colostrum: Colostrinin with Immunomodulatory Activity. Bioactive Components of Milk: Advances in Experimental Medicine and Biology. 2008: 241 -250.
  6. Bilikiewicz, et al. Colostrinin (a naturally occurring, proline-rich, polypeptide mixture) in the treatment of Alzheimer's disease. Journal of Alzheimer’s Disease. 2004; 6 (1): 17 – 26.
  7. Alejandro Nitsch, et al. The Clinical Use of Bovine Colostrum. Journal of Orthomolecular Medicine. 1998; 13 (2): 110 – 118.
  8. Michal Zimeck, et al. Milk-derived proteins and peptides of potential therapeutic and nutritive value. Journal of Experimental Therapeutics and Oncology. 2007; 6: 89-106.
 





Uzalud nam sva ljubav svijeta, ako ljubavi sami za sebe nemamo. Ljubav prema sebi oslobađa, donosi samopoštovanje i samopouzdanje, unosi svjetlo u mrak naše duše. Ona kreira unutarnji mir i usredotočenost, a iznad svega hrabrost za autentični izražaj, bez ovisnosti o mišljenju drugih, bez njihovog odobrenja i bez želje da ih impresioniramo.

Često se pišem i razgovaram sa dobrom prijateljicom. Posebno smo u bliskom kontaktu zadnjih godina, od kada joj se obitelj raselila, a ona ostala sama. Bez imalo ljubavi i suosjećanja prema sebi, učinila je svoj život nepodnošljivim, uništavajući se krivnjom. A kada je shvatila da ju je takav stav opustošio, na fizičkoj i psihičkoj razini, krenula je u samo razvoj. Između ostalog je trenirala pozitivne misli i afirmacije, što joj je jako pomoglo da se lakše nosi sa svojim problemima. Neizmjerno se trudila da se ne saplete i upadne u zamku negativnih razmišljanja. Na dnevnoj razini su stvari bile relativno pod kontrolom, ali noću bi je snovi vraćali u stare „šprance“, budila bi se plačući i vičući, ustajala umorna i nesretna. I bilo je tako sve dok nije odlučila i naučila voljeti sebe, upravo onakvu kakva jest, sa svom svojom prtljagom.

Ljubav prema sebi je otapalo negativnih stanja poput straha, bezvrijednosti, krivnje, boli, ljutnje, nedostojnosti, svega što negativno utječe na našu stvarnost. Što više volimo i poštujemo sebe, više ćemo imati pozitivnih doživljaja, jer nam se otvara mogućnost da doživimo pravog sebe u svoj svojoj čudesnoj prirodi, da doživimo nevjerojatno svjetlo svog bića, svojstvenu vrijednost i zaslužnost za darove, ljubav i ljepotu.

„Možete naučiti više putem radosti, ljepote, čuđenja i smijeha, uzbuđenja, ljubavi i znatiželje nego kroz bol, jer problemi mogu sakriti darove i uvide, kao i pozitivne promjene, ako se utopimo u njima. Iz takve perspektive, uz bol i trpljenje rijetko možemo vidjeti veću sliku ili saznati puni opseg naše duše."- Lazaris

Lazaris to lijepo kaže, no, borba, patnja i bol se ipak događaju i to upravo da bi rasli. Treba ih proživjeti, ali ih ne uzimati osobno, ne vezivati se i ne poistovjećivati se s njima, nego ih pustiti da prođu. Tako nam ostaje nauk, bez prijekora i krivnje, slobodni da se volimo. Osnaženi prirodnim povjerenjem i optimizmom, lako ćemo razoružati naš ego i napustiti stare obrasce ponašanja.

"Ako postoji panaceja, lijek za sve u životu, to je ljubav prema sebi. "
- Paul Solomon -

"Najvažnija stvar koju sam ikada mogao podijeliti s vama u odnosu na maksimalno zdravlje, sklad i sreću u svom životu može se sažeti u samo dvije riječi: 'voljeti sebe'."
- Mike Dooley -

Nažalost kada smo u najvećoj potrebi, ta ljubav nam najviše izmiče.

Budimo oprezni i ne dopustimo da nam naš unutarnji kritičar gasi ljubav i suosjećanje, a sije sjeme ograničavajućih uvjerenja, kao „nitko me ne voli“, „ja ne zaslužujem“, „nedostojan sam“ i tako dalje. Uvjerenja o sebi su temeljna u oblikovanju stvarnosti. Ako smatramo da nismo dovoljno dobri ili da ne zaslužujemo da nam bude dobro, možda ćemo zaista, uz bolne prateće emocije, doživjeti realnost koja to i odražava. Život nam je ogledalo onog što se događa unutar nas, odražava naš unutarnji krajolik, obrasce u našoj svijesti.

Što god da smo iskusili u životu, jedna velika istina uvijek ostaje: božanska smo iskra ljubavi, potpuno i bezuvjetno voljeni, uvijek i zauvijek. Ne postoji ništa što trebamo učiniti da bi tu ljubav osvojili, niti ćemo radi ičega što smo učinili tu ljubav izgubiti.

U potrazi za srećom i samo ostvarenjem, svatko prelazi svoj put sa manje ili više bolnim odlukama i događanjima, svatko čini ono što smatra potrebnim u danom momentu učiniti, ali treba znati da se s tim treba nositi, oprostiti…

„U početku puta nam se čini da nismo dovoljno dopadljivi, niti dovoljno dobri, niti dostojni, da dobijemo ono najbolje što nam život može ponuditi. Otkrivajući izvor svojih navodnih nedostataka, možemo drugačije interpretirati svoju prošlost, povratiti samopoštovanje i dizajnirati kvalitetniju budućnost sa snažnom namjernom“.- Dr. Joe Rubino

Shvatila sam nakon svega veliku mudrost; da bi bili sretni i radosni, moramo biti sretni i radosni. Početi se dobro osjećati u svim sferama našeg života. Jer ako šaljemo negativne emocionalne signale, kako možemo, u zamjenu, očekivati nešto pozitivno?!

Dakle, svjesno emitirati sreću i radost, što nije jednostavno niti lako. Dobro je u tom pravcu, biti svjestan osjećaja u svakom trenutku, držati ih pod kontrolom, izbjegavati negativne misli, baviti se stvarima koje nas vesele…., a najvažnije je da budemo ljubazni i nježni prema sebi, da budemo svoj vlastiti najbolji prijatelj.

Potrebno je, samo radi razmišljanja u tom pravcu, spomenuti još nešto; naše tijelo je sustav koji, kao posljedicu naše ljubavi prema sebi, uživa svu dobrobit i blagostanje, ili obrnuto. Isto tako se ponašaju i svi ostali sustavi, obitelj, zajednica, država…..

Uz pozdrav nešto zaista lijepo; Mike Dooley iz predgovora njegovoj prvoj knjizi:

„Kada bih ti rekao da ništa nije bilo pogrešno,

da razumijem svaku tvoju odluku,

i da si se s izazovima s kojima si se suočio,

suočio za sve nas, bi li me slušao?

Kada bih ti rekao da ono što sanjaš, ja sanjam za tebe,

da su jedine stvari, koje se moraju dogoditi, one koje sam odabireš,

i da jedina stvar koja stoji između tebe i života tvojih snova

su misli koje odabireš, bi li me probao razumjeti?

I kada bih ti rekao da nikada nisi sam,

da su tu anđeli koji pjevaju tvoje ime i slave ga,

i da nikako ne mogu biti ponosniji na tebe

nego što već jesam, bi li mi vjerovao?

Bi li? I kada bih te potegnuo za nogu i natjerao te da se zacrveniš,

namignuo ti između redaka...

Onda i hoću...

Stvoritelj, Svemir ili kako god me već zoveš“


Ana



Krizu svjetske ekonomije 2008.g., menadžeri su nazvali "Savršena oluja", prema knjizi Sebastiana Jungera, u kojoj se opisuje snažan uragan koji je pogodio Novu Englesku. Za razliku od tog uragana, koji se mogao predvidjeti, stručnjaci kažu da su bili nemoćni predvidjeti ovu ekonomsku savršenu oluju. Opisana je kao jedan od rijetkih događaja koji su doveli do najgore recesije u posljednjih 100 godina.

Teško se, kažu ekonomski analitičari, još uvijek išta može napraviti, da bi se pokrenule stvari u boljem smjeru, a i sami vidimo da se aktivnosti, na globalnoj razini, svode na prelijevanja iz šupljeg u prazno, što po tko zna koji put potvrđuje pravilo, da se problem ne može riješiti sa iste razine na kojoj je nastao.

Svjedoci smo ovog vremena i trebamo biti informirani, no ništa značajno nećemo učiniti mučeći se detaljima ekonomske i drugih svjetskih kriza. Umjesto toga pogledajmo stvari na osobnoj razini i razmislimo što nam je činiti.

Hoćemo li se pritajiti i čekati neka bolja vremena? Do kada? Do kada će trajati ova loša i hoće li, kad prođu, samo na kratko biti bolja, a onda još lošija? Jesmo li paralizirani strahom od ovoga što vidimo i od onoga što nas može zadesiti, pa najradije ne poduzimamo ništa? Je li nam odugovlačenje postala navika, pa ćemo se zadržati samo na promatračkim komentarima koji nikuda ne vode?

Povijest je puna ovakvih i još gorih turbulentnih momenata. Razlika je u percepciji, razini svijesti i informiranosti, što uvjetuje da se stvari drugačije vide, prihvaćaju i doživljavaju.

U intervjuu o 2012.g., na pitanje o velikim nevoljama i velikom zlu koje je zahvatilo svijet, Sai Baba kaže.... „Na svijetu nema sve više zla..."više je svjetlosti", i upravo o tome govorim u svojoj poruci. Zamislite da imate neku prostoriju ili skladište u kojem godinama pohranjujete svoje stvari, a da je prostor osvijetljen žaruljom od 40 wata. Promijenite li žarulju i stavite onu od 100 wata, vidjet ćete mnoge dotad nevidljive detalje. Primijetit ćete nered i prljavštinu za koju niste ni pomislili da postoje.“

Živimo u vremenu dostupnosti i čudesnih mogućnosti. Bolje uočavamo i sve nas se dotiče. I upravo radi toga nam se, sada više nego ikada, postavlja pitanje kako reagirati na ove gromoglasne poticaje, što oni za nas znače, jesu li naši neobavezni osvrti maksimum koji možemo dati, hoće li nam od toga život biti smisleniji i bolji?

Naravno da nećemo gurati glavu u pijesak, zanemariti trenutne ekonomske i druge životne turbulencije i krenuti „grlom u jagode“. Prije svega nam je potrebna spoznaja da se stvari ne događaju da nas straše, nego da nas pokrenu, te da se iz položaja promatrača i kritičara premjestimo u položaj aktera, stvaratelja vlastitih prilika.

Mislite da bi bilo bolje, kad bi bili u mogućnosti, zaustaviti naš kotačić prolaznosti, pa negdje u zapećku sačekati da huka oluje prođe, a onda se protegnuti i nastaviti dalje…., ali to je nemoguće i dobro je da je nemoguće.

Naravno da se bojimo promjena, bojimo se veće odgovornosti i nepoznatih situacija koje nam se mogu dogoditi. Straši nas i to što novo obično podrazumijeva razgradnju starih navika i tko zna čega još s čim smo čvrsto vezani.

Treba vjerovati prirodi i prirodnom tijeku, pa čak i onda kad nam se čini da idemo u krivom smjeru, kad je put stjenovit i naporan. Sjetimo se rađanja leptira.

"Svim velikim promjenama prethodi kaos." ~ E Deepak Chopra

Mnogi ljudi ostaju bez posla, međutim, više od gubitka posla i gubitka financijske sigurnosti je osjećaj poniženja radi činjenice nepotrebnosti. Čovjek bi sasvim drugačije doživljavao ovakvu situaciju, da je navikao na promjene, čak ih i sam prakticirao, imajući vjeru i povjerenje u svoje čudesne mogućnosti, jer dano mu je da bira i sam kontrolira svoju sudbinu.

"Okolnost ne čini čovjeka, nego ga otkriva njemu samome."… James Allen

Ovim teškim ljudskim krizama je doprinijela i kategorija „sigurnost zaposlenja“, što je, dokazano je, potpuna glupost. Mnogi su „orlovi“ upravo radi „sigurnog posla“ proživjeli život kao „kokoši“, radeći jedno, a s dubokom čežnjom i nostalgijom, razmišljajući o drugom poslu, o drugom životu. Tako, u procjepu između stvarnosti i želje, između onog što radi i onoga što misli, ostaje ono što je mogao dati, ali i sve ono što je trebao primiti, radi čega je prazan i nesretan.

Osobno poznam ove ljude; Čovjeka koji je gubitkom posla, na kojem je proveo 25 godina, dobio priliku da započne svoj davno željeni san, ukrcao se na brod. Ženu koja se strašno mučila na poslu, davala sve od sebe, ali kronično nezadovoljna. Dogodila joj se teška bolest, a potom i gubitak posla. Strahota! Nakon početnog samo sažaljenja, uhvatila se u koštac sa svojom bolesti i izborila se za svoje zdravlje, a onda i za novi bolji posao. Inženjera elektrotehnike, sa aktivnim znanjem četiri svjetska jezika, dvadesetak godina radio, a onda poduzeće propalo i on ostao bez posla. Organizirao je obiteljsko gospodarstvo, uzgoj voća i povrća. Sada su aktivni proljetni radovi. Vidim ga prije nekoliko dana i pitam jeli umoran. Nikada, kaže. Cijeli dan radimo i kad dođem navečer doma mogu još par sati čitati. Trenutno čitam memoare Villy Brandta, naravno na njemačkom.

Ovih bar primjera, koji sigurno nisu usamljeni, potvrđuju da i najcrnji scenarij nudi priliku, koju ćemo uočiti ako smo koncentrirani na misli i čini, ako živimo pomno.

Kroz pomnost vidimo sve stvari i sve prirodne fenomene onakvima kakvi stvarno jesu. Pomnost nam omogućava da čujemo našu intuiciju, da uočavamo detalje koji se događaju u nama i oko nas, da vidimo i ispravno tumačimo smjerokaze.

S pomnošću naučimo da nesreću ili stres, koji nam eventualno lebdi nad glavom, ne trebamo uzimati osobno. Tretiramo ih kao crne oblake na nebu, promatrajući ih prijateljski i znatiželjno kako će uskoro nestati.

Uz pomnost lakše organiziramo um, a organizirani um je jednako organizirani život.

Mark Williams i Danny Penman su autori knjige „ Pomnost, osmo-tjedni plan za pronalazak mira u podivljalom svijetu“, program temeljen na buđenju svjesnosti, za ublažavanje anksioznosti, stresa, iscrpljenosti i depresije.

„Memorija je poboljšana, kreativnost povećana, vrijeme reakcije postaje brže. Sve je to rezultat pomnosti, svjesnog praćenja misli i trenutnih događanja.

Fokusirajući se na svaki dah omogućujemo sebi da uočimo i promatramo naše misli čim se pojave u našem umu i malo po malo se s njima zbližimo i naučimo prestati se s njima boriti. Tako dolazimo do dubokog razumijevanja prolaznosti, stalnog tijeka misli i osjećaja, bilo pozitivnih ili negativnih. One dolaze i odlaze, a mi imamo izbor o tome treba li na njih djelovati“.

Moramo posebno naglasiti svjesno jedenje, pomnost pri jelu, jer ono smo što jedemo, a možemo tome dodati i kako jedemo.

Ako nismo koncentrirani na ono što stavljamo u usta, nego razmišljamo na primjer o problemima koji čekaju da ih riješimo, hranu samo trpamo u usta, pa što su nam misli grozničavije, to nam je žvakanje i gutanje sve brže i brže. Hrana se osjeća užasno, a naše tijelo se osjeća nevoljeno, bez pažnje i naravno da ne obradi to što smo mu dali kako treba, pa tako nakon izvjesnog vremena postanemo debeli i bolesni.

Kad jedemo, trebali bi samo jesti. Isključiti televiziju, radio..., usredotočiti se na hranu. Izbjegavati tih 30 minuta lupetati o koječemu, što će u početku možda biti nemoguće, a pogotovo u obiteljima s malom djecom, ali imajmo bar kratka razdoblja tihog jedenja.

Na početku jela bar 5 minuta žvačimo hranu i razmišljajmo o tome što jedemo, osjetimo okuse svega pojedinačno. Tijelo će prepoznati što dobiva i pripremiti enzime koji su potrebni. Žvakati strpljivo. To nije lako, ali pokušajmo usporiti, s ciljem da svaki zalogaj polako žvačemo 30 do 35 puta. U početku trebamo brojiti, a nakon nekog vremena nam to postane rutina.

Kada jedemo bez razmišljanja, propustit ćemo prekrasne okuse i teksture, možda ubaciti u sebe lošu hranu i u nepotrebnim količinama. Tijelo treba znati razlog zašto jedemo, je li zato što ono treba upravo tu hranu i upravo u toj količini ili samo zato što smo, na primjer, jako tužni ili pod stresom.

Sama svjesnost o hrani koju jedemo je njoj zahvala, a ona nas tada čini zdravijima i tako održavamo željenu težinu.
U očima nekih stručnjaka, kao što je Paula Deen, svjesno jedenje se čini kao najjednostavnija dijeta.

„Jesti polako i iskreno uživati u svakom zalogaju, mogla bi biti najbolja dijeta u beskrajnoj paradi neučinkovitih novih dijeta. Riječ je o intenzivnom doživljavanju hrane i posebnog zadovoljstvo od toga. Tako pomno možete jesti i cheeseburger, ako želite. Možda ćete uživati ili ćete se, nakon razmišljanja o tome što jedete, odlučiti prestati jer vam je dovoljno ili pojesti još samo salatu“. – Paula Deen

Dragi ljudi, radimo na tome da se na sve načine vraćamo sebi. No, ne smijemo biti previše strogi. U jednostavnim uvjetima sve na ovom svijetu ima prirodni tijek. Važno je prihvatiti činjenicu da je dobro, kad god je to moguće, usmjeriti se na ono što se upravo događa. Imajmo povjerenja u sebe i prestanimo sa iscrpljujućim, besciljnim trčanjem. Zastanimo i prepoznajmo priliku. Možda se ne možemo potpuno vratiti i početi novi početak, ali možemo započeti sada i napraviti novi kraj.


Lijep dan!

Ana



Iz svake škrape, procjepa u stijeni, čak iz propuklog asfalta, proviruje zeleno. Buja svuda okolo u tisuću nijansi, stapa se sa mnoštvom drugih boja, poklanjajući nam neponovljiv prizor za oči i dušu. Toliko svjetla i posebna svježina u zraku, a sve se miče, cvrkuće, zuji, leti, puže, trči. Nova energija pršti, pretače se i puni nas, pa potiče na razmišljanje o novim mogućnostima.

Proljeće je. Priroda drži svoj ritam. Ipak, puninu doživljaja, svjesno ili nesvjesno, remeti činjenica da se nismo baš pretrgli u doprinosu održanju ovog ritma. Doduše, izgradili smo i poslali u Svemir satelite, koji do u najsitnije detalje bilježe rezultate našeg neprijateljskog ponašanja, brižno vodimo razne statistike o tome, ali malo radimo na promjeni istoga.

No, sve smo svjesniji te činjenice i ona sve više pritišće naš duh, što znači da je krajnje vrijeme za promjenu. Ostavimo se velikih globalnih projekata. Radimo na onome što sami možemo dati, ne sutra, ne dogodine, nego sada, ovaj i svaki slijedeći trenutak. A sve nam je poznato. Trebamo samo, prakticirajući to što znamo, promijeniti stare navike i stvoriti nove. Podsjetit ću nas na samo nekoliko malih stvari s kojima činimo veliki posao;

- Odbačene plastične vrećice su svugdje oko nas, pa ako naiđemo na neku, podignimo je i bacimo u smeće. Naravno da nećemo smanjiti količinu smeća, bit je u činu koji oplemenjuje i stvara odluku, a dugoročno, tko zna, tko zna.

- Lijepa platnena vrećica u našoj torbi, neka bude dio našeg imidža. Ima ih stvarno vrlo lijepih. Prije par dana sam dobila jednu prekrasnu zelenu.

- Suludo je u ovim uvjetima krize i zagađenja, vidjeti ljude, po jedan u svakom automobilu, kako kreću sa istog odredišta i voze prema istom cilju. Prilike nas neprestano guraju u prisnije odnose. Udružimo se, vozimo se zajedno, imat ćemo višestruku korist, ili koristimo više javni prijevoz, ili biciklarimo, sada je to zaista užitak ili nešto treće od mnoštva raznih mogućnosti.

- Također je suludo, potrošiti i jednu kunu, a kamoli tisuću, na cigarete koje uništavaju naš budžet, naše zdravlje, zdravlje naše djece i našu Zemlju.

- Razmislimo o mesnoj prehrani. Dokazano je da su životinjske farme veliki zagađivači, da toksini iz mesa konzumacijom dolaze u naš organizam čineći nam veliku štetu, da bi površine na kojima je hrana za farme, mogle nahraniti stanovništvo i tako dalje. Ako se ne želimo potpuno odreći mesa, odredimo jedan ili možda dva ili tri dana u tjednu, neka budu bezmesni i napravit ćemo ogromnu uslugu nama samima i svem životu na našoj Zemlji.

Mnoštvo prijepora je na ovu temu i svatko treba odlučiti prema vlastitoj savjesti, bez nagovora i zamjerke, ali evo jedna od stotinu ispričanih priča:

Mike Maybury, 77 g . kaže: „Nemojte očekivati ​​da vam pružim točne datume, imena i sl. velikih sportaša i body bildera koji su slijedili vegansku i vegetarijansku prehranu, međutim, sada u dobi od 77 godina, a vegetarijanac sam već 60 godina, sjećam se s vremena na vrijeme rasprava vegetarijanskih i veganskih sportaša i drugih.

Jednog imena se posebno sjećam, Murray Rose, australska plivačica koja je osvojila 5 zlatnih medalja, mislim 1960. Od tada su, s vremena na vrijeme, imena mnogih vegetarijanaca sportaša dolazila u moju pozornost, ne sjećam se imena većine, ali se sve može provjeriti. Znam da je naslov sprintera na 100 metara dugo držao vegan.

U školi, kao klinac, sam bio jako dobar sprinter i preponaš. Poslije, zbog zahtjevnog studija arhitekture, nisam mogao trenirati i prestao sam dalje sudjelovati u atletici. Međutim, cjelovitu vegetarijanska prehranu, a vegansku gotovo 30 godina, sam počeo konzumirati od moje 17-te godine, pa sve do danas. To mi još uvijek daje silnu energiju tako da, u mojoj dobi od 77 godina, mogu plesati 20 sati tjedno, i hodati 2-6 sati dnevno. Nisam probao trčati maraton, ali sam siguran da bi i to bilo moguće.

Moj cilj je znatno utjecati na običan puk, od kojih mnogi zanemaruju svoje zdravlje lošom prehranom, ali i u cijelosti, uključujući i pušenje, konzumaciju alkohola i droge. Želja mi je da za promjenu počnu mijenjati loše navike i počnu živjeti bolje…. Mike Maybury, arhitekta, 77 godina.

Veliki izazov našeg vremena je stvoriti održivu, mirnu, zdravu i prosperitetnu kulturu življenja. Jasnim osobnim stavom ćemo biti učinkovitiji nego stotinu proglasa i zakona. Posebno je važno da djeca, mladi ljudi, shvate svoj značaj i uopće značaj čovjeka u cijelom procesu, pa im od samog početka treba ukazivati na to koliko su važni, pametni i nadasve moćni.

Nakon što smo opremljeni sa svim potrebnim za donošenje dobrih odluka, postizanje iznimnog zdravlja i blagostanja, sve je prepušteno nama na brigu. Gledajući nas što radimo, naš Stvaratelj se sigurno pita zašto ne koristimo sve te mogućnosti koje su nam dane. Ne samo da ne brinemo o stvarima oko nas, nego ne brinemo ni o našoj djeci, a niti o nama samima. I vjerojatno je ta ne briga o nama samima razlog što ne brinemo o svemu drugome i drugima.

Priroda nam je pripremila sve potrebno, travu, bilje, voće, povrće, da održavamo dobro zdravlje i snažan duh i sigurno je već prilično uzrujana što sve to zanemarujemo. K tome, ona zna da imamo mozak unutar kojeg leži više snage i mudrosti nego možemo i zamisliti i u čudu je zašto se ne pokrenemo, nego usprkos svemu, velika većina nas misli da je jedini način održavanja dobrog zdravlja uzeti neki lijek ili proći kroz neku vrstu kirurškog zahvata.

Rezultat našeg aljkavog odnosa su razne zdravstvene tegobe, od pretilosti pa do najtežih bolesti. Teško je biti svjedokom ovolike pretilost kod djece. Stotine, tisuće liječničkih timova, nam se obraćaju na razne načine, ukazujući na štetnost ovakve dječje prehrane i ovolike fizičke neaktivnosti. Usprkos tome svakim danom je sve više pretilih malih ljudi, kojima radi toga tek predstoje problemi.

Zar baš ne možemo ništa učiniti? Je li nas strah da ćemo izgubiti dječju ljubav ako budemo uporni u zahtjevu drugačijeg ponašanja? Kakav smo primjer?

Naravno, briga o dječjoj prehrani i zdravlju će krenuti u dobrom smjeru kada i sami budemo dio tog procesa.

Zdravlje nam je važno, bez obzira koliko smo stari. Nemojmo prihvatiti priču da vrijeme nosi svoje i da ćemo se s godinama „raspasti“. Dokazano je da, kvalitetnim preuzimanjem brige o svom zdravlju, možemo sa 50, 60, 70 ili više godina, izgledati i osjećati se mladi i imati jasne i oštre misli, a ne kao većina ljudi zadnje godine svog života proživjeti uz bol i bolest, što se na žalost smatra normalnim.

Starenje je najmanje rezultat vremena. Glavni uzrok starenja je loše funkcioniranje na staničnoj razini, jer su stanice otrovane toksinima i ne dobivaju dovoljno hrane. Svaki dan su na udaru slobodnih radikala, toksina iz obrađene hrane, nezdravih masnoća, zagađenja, svakodnevnih kućanskih kemikalija, stresa. Polako se truju i umiru, što ubrzava starenje i bolest.

Osjećamo li se umorno i nikako ne možemo vratiti energiju, znak je da nastupila stanična glad. Gladno tijelo i dalje traži hranu, mi ga ponovo trpamo sa onom istom siromašnom i toksičnom hranom iz koje ono nema što iskoristi, pa odlaže u masne naslage. I tako pretili, umiremo od gladi. Rješenje se uvijek krije u otklanjanju uzroka, a ne posljedice.

Odnekud mi ova priča:

Jednog dana su, mladi liječnik i njegov profesor, šetali pored rijeke. Odjednom su čuli povike iz vode. Netko se utapao. Mladi liječnik je brzo skinuo cipele, skočio u rijeku i spasio čovjeka. Malo kasnije dalje uz rijeku, ugledaju drugu osobu kako se utapa i on ponovo skoči i spasi ga. Zatim još jedan. Nakon nekog vremena bio je već vrlo iscrpljeni spašavajući ljude, pa frustrirano zamoli svog profesora da mu pomogne. "Ah", mudro reče stariji liječnik: "Možda bi bilo dobro otići gore uzvodno i saznati tko ih baca u rijeku." A onda se značajno okrene prema njemu savjetujući ga da mu ovaj primjer bude na pameti dok postavlja dijagnozu i propisuje lijek.

Dragi ljudi, ako se ikada susretnete sa razmišljanjima da morate učiniti nešto za sebe, učinite to odmah, taj čas. Počnite upravo tamo gdje ste. Ne postoji bolji početak od tog trenutka, jer ništa nije slučajno.

Čak i jedan mali pomak u izboru danas, može promijeniti život i dovesti do daleko svjetlije budućnosti, otvarajući nove svjetove, nove mogućnosti, nove horizonte, nove razine ljubavi, radosti i uspjeha. Nema prave ili pogrešne odluke kao takve, ali postoje mogućnosti da više ili manje služimo sebi i drugima u određenom trenutku.

Uživajmo u proljeću! Usprkos svim negativnostima koje vidimo, osjećamo, činimo, život je lijep, čak ljepši nego možemo i zamisliti.

Neka nam zdravlja i radosti.

Ana




Najveći uzročnih kroničnih bolesti, posebno u drugoj polovini života, je stanična glad. Ubrzava starenje, intoksikaciju, opstipaciju, gojaznost, alergije, upale, degeneracije tkiva i dr. Svakodnevno smo na udaru slobodnih radikala, toksina iz obrađene hrane, nezdravih masnoća, zagađenja, kućanskih i drugih kemikalija, stresa.

Koliko god da pojedemo,u ovakvim uvjetima, stanice ostaju gladne, bilo da je razlog prazna hrana ili toksičan probavni sustav. Tijelo i dalje žudi za hranom, a mi ga, ne razmišljajući, ponovo trpamo sa istim praznim namirnicama, koje ono kao smeće odlaže u masne naslage. Rezultat je loša međustanična komunikacija, neravnoteža svih sustava, stanice polako umiru što ubrzava starenje i bolest. Mi pretili, a tijelo nam umire od gladi.

Dr. Jadranka Komadina-Gačić… Malo ljudi razmišlja o problemima staničnog gladovanja tj. malo pažnje se posvećuje kvaliteti onoga što se jede, dok se više gleda na kvantitetu. Iskreno se nadam da se situacija, u tom pogledu, mijenja.

Naime, pošast današnjice postaje gojaznost. Iako ljudi unose u svoj organizam velike količine hrane, njihove stanice mogu gladovati pa se javlja umor, slabost, opće loše osjećanje...Makro- (bjelančevine, ugljikohidrati, masti) i mikronutrienti (vitamini i minerali) se ne apsorbiraju u dovoljnoj mjeri. Prvenstveno se to odnosi na esencijalne aminokiseline (ima ih 8, plus 2 uvjetno esencijalne), koje se u organizmu ne mogu sintetizirati nego se moraju unijeti putem hrane.

U sveopćoj konfuziji, zaista bi briga o kvalitetnoj prehrani i zdrav probavni sustav trebali biti na prvom mjestu. No, namirnice koje su nam uvijek dostupne, a k tome su još i primamljive za naša osjetila, su nažalost rafinirane, pune aditiva, sa prekomjernim količinama šećera ili soli, pune nezdravih ulja, bez ikakve nutritivne vrijednosti. Od takve hrane, osim što se nismo nasitili, tijelo nam postaje kiselo, te podložno razvoju loših bakterija, upalnih procesa i raznih bolesti. Kiselosti pridonosi i stres ako mu dopustimo da dominira našim životima, pa i prekomjerni treninzi i prekomjerno vježbanje. Ne treba zanemariti niti otrovne odnose, koji nas truju sa toksičnim emocijama.

Promjena životnog stila, emocionalni zaokret, je često dobar početak. Osim toga trebamo uspostaviti nova pravila prehrane, izbaciti loše namirnice, a posebno pripaziti da izbacimo one na koje smo moguće alergični, ali prije svega nam je potrebna detoksikacija, jer ako smo puni smeća tijelo će teško iskoristiti hranjive tvari, pa koliko god naša prehrana bila zdrava i puna hranjivih sastojaka.

Sada je pravo vrijeme za očistiti tijelo od otrova i uravnotežiti probavni sustav. Uradite detoksikaciju na bilo koji način, a ako želite više znati o proizvodu za detoksikaciju, koji bi vam ja preporučila, obratite mi se.

Dr. Hyman identificira četiri bitna kanala za detoksikaciju: "Piškiti, kakiti, znojiti se, pravilno disati“.

„Piti dovoljno vode dnevno. Voda će vam, u većini slučajeva, učiniti mnogo bolju detoksikaciju nego biljni čajevi. Većina će uzeti i piti čaj, a neće paziti na hranu, koja bi mogla biti uzrokom zatvora, niti će recimo vježbati, znojiti se. Ako želite da vaš detoksikacijski program bude učinkovit, treba početi s naglaskom na zatvor, siromašnu hidratacija, skraćeno disanje i nedostatak vježbe.

Vodeći zdravstveni stručnjak dr. Oz je prepoznao važnost stolice kao pokazatelja našeg zdravlja:

„Mnogi ljudi vjeruju da će samo vlakna u prehrani očistiti debelo crijevo i spriječiti zatvor. Uloga vlakana u prehrani je značajna, prvenstveno zato što služe kao hrana za bakterijske enzime koji hrane naš probavni trakt. Zdrave bakterije u crijevima su od vitalnog značaja, jer one njeguju probavni trakt i osiguravaju redovito pražnjenje crijeva. Kada zdrave bakterije nestanu, zatvor postaje problem. Nažalost, antibiotik terapija, koja može spasiti život, može uništiti populaciju zdravih bakterija u crijevima dovesti do kronične infekcije, pa i neravnoteže u crijevima, koja nastaje kada loši mikroorganizmi brojno nadmaše dobre.

Probiotik je lijek za sve? U cilju održavanja zdrave crijevnu floru, bitno je jesti povrće, kefir i probiotičke dodatke. Probiotici (zdrava mikroflora) su ključ našeg dugoročnog zdravlja, jer pomažu probavu i asimilaciju nutrijenata i potiču asimilaciju hranjivih tvari. Probiotici pomažu u održavanju dobre tjelesne težine, utječu na kosu da raste duga i sjajna, pomažu liječenje akni, sprječavaju bore i čuvaju tonus kože.“

Sve dobro i loše započinje u crijevima. Ogledalo našeg zdravlja je naš probavni sustav.

Predivna koža i zdrav probavni sustav su izravno povezani. Ako nam je dobar balans zdravih bakterija, naša koža će biti svježa i čista. Zdravlje kože počinje i završava u probavnom traktu. Malo će nam pomoći i najskuplji sastojci, sadržani u raznim kremicama, ako je probavni sustav prenatrpan otpadom, neprijateljskim bakterijama i toksinima.

Uzrok gotovo svih naših tegoba je u onome što jedemo i u našim crijevima. Kao i pluća ili koža, probavni trakt je sustav koji je namijenjen da zaštiti naše tijelo od vanjskog utjecaja. Kada sluznica probavnog trakta postane propusna, to znači da se događa nekoliko stvari: zaštitna sluz koja oblaže probavni trakt je tanka i istrošena, malo je korisnih bakterija, prisutna je kronična upala što je izazvalo alarm kao upalni odgovor kroz cijelo tijelo, a čestice hrane i kemikalije možda cure u krvotok.

U nekoliko proteklih godina, istraživanja su pronašla vezu između dijabetesa i crijevne propusnosti i crijevnih bakterija. Ispada da loša mikroflora u probavnom traktu, te oštećena crijevna sluznica, može igrati značajnu ulogu u razvoju dijabetesa.

Dobre bakterije u crijevima pomažu probaviti hranu i proizvesti određene vitamine, a loše mogu biti uzročnici upale koja se širi cijelim tijelom, dovodeći tijelo u opasnost ozbiljnih stanja kao što je dijabetes.

Iako znanstvenici još uvijek slažu puzzle, ono što je potvrđeno do sada je da uporaba antibiotika, toksini iz okoliša i mnogi lijekovi na recept, mogu učiniti dosta štete na sluznici crijeva i promijeniti odnos mikrobnih stanovnika u crijevima. Ove promjene ne samo da utječu na probavu, nego mogu imati sustavno loš učinak na cijelo tijelo.

Unutarnji eko sustav treba njegovati i vratiti mu imunološki balans.

Obnoviti probavni sustav s korisnim bakterijama. Dobre bakterije mogu se naći u fermentiranim namirnicama i probiotičkim napicima i proizvodima.

Izbjegavati namirnice koje mogu izazvati autoimune reakcije, a najčešći i najpodmukliji krivac odgovoran za imuni odgovor je pšenični gluten.

Dr. Mark Hyman, o glutenu:

„Dakle, kruh sadrži gluten, protein koji se nalazi u pšenici, ječmu, raži, piru, kamutu i zobi. Skriven je u pizzama, tjestenini, kruhu, pecivima i većini pakirane procesirane hrane. Ono što većina ljudi ne zna je da gluten može izazvati ozbiljne zdravstvene komplikacije. Može se biti u opasnosti, čak i bez jakih simptoma celijakije. Daleko više ljudi ima glutensku osjetljivost nego što se misli, pogotovo oni koji su kronično bolesni.

Mislilo se da je problem glutena ili celijakije ograničen samo na djecu, a sada znamo da to mogu biti i stariji. Glutenska osjetljivost je zapravo autoimuna bolest koja stvara upalu u tijelu, sa širokim rasponom djelovanja na svim organskim sustavima, uključujući mozak, srce, zglobove, probavni trakt, i još mnogo toga. To može biti jedini uzrok za mnoge bolesti.

Kako riješiti bolesti uzrokovane glutenom? Potrebno je liječiti uzrok, a ne simptome.

Zdravstveni problemi uzrokovani glutenskom osjetljivosti nema koristi tretirati s lijekovima. Rješenje je u uklanjanju 100 posto glutena iz prehrane.

Jedini način da saznate, je li to i vaš problem, je da, za neko vrijeme, eliminirate sve sa glutenom, na primjer 2 do 4 tjedna i vidjeti ćete kako se osjećate.

Trebate izbaciti sljedeće namirnice: ječam, raž, zob, pir, kamut, pšenicu, (pogledajte na www.celiac.com za potpuni popis namirnica koje sadrže gluten, kao i često iznenađujuće i skrivene izvore glutena.) Morate ukloniti 100 posto glutensko iz prehrane, bez iznimke, bez skrivenih glutena, pa niti jedan mrvica kruha. Onda počnite opet sve jesti vidjet ćete što se događa. To će vas naučiti bolje nego bilo koji drugi test.

Uklanjanje ove podmukle substnace iz prehrane, će vam pomoći postići jarko zdravlje.

Ne-glutenske žitarice koje možete uvrstiti u prehranu su: amarant, quinoa, riža, proso, teff, kukuruz, heljda, chia (Salba).“

Gluten, kao i sve druge namirnice na koje smo alergični potiče upalu. Kada se događa sustavna upala imuno sustav je duže vrijeme uključen, što pridonosi neuro degeneraciji. Kemijski glasnici koji komuniciraju upalni signal putuju po cijelom tijelu. Probavni sustav se preslikava na središnji živčani sustav, tako kada su epitelne stanice probavnih zidova upaljene, epitelne stanice mozga će također postati upaljene. Potrebno je sve namirnice za koje se zna da generiraju upalu ukloniti i zamijenite sa namirnicama korisnim za mikrofloru.

Nakon svega što smo saznali uopće, možemo zaključiti da bi bez pšenice, mlijeka i šećera, bili puno zdraviji.

No, ono što je postala nužnost su dodaci prehrani, koji kvalitetno hrane naše stanice i omogućuju zdrav i uravnotežen život. Važan je odabir dodataka prehrani jer samo oni prirodni, izbalansirani na optimalan način, će omogućiti organizmu da normalno funkcionira.

Postoji izreka da ljepota dolazi iznutra. Kada je organizam očišćen, a stanice kvalitetno nahranjene, naše tijelo je kao dobro ugođen instrument. To se očituje boljim izgledom, većim samopouzdanjem i većom ukupnom energijom.

Kao dodatak prehrani vam preporučam alge. Osim AFA alge sada imamo izvrstan proizvod sa tri morske alge. Redovito uzimanje algi produljuje aktivni život i blagotvorno utječe na mnoge zdravstvene probleme. ( Želite li više informacija o novom i ostalim proizvodima, javite se na ovaj mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ).

Dragi ljudi, živimo u uvjerenju da je svaki čovjek na ovoj planeti došao sa nevjerojatnim potencijalom za stvaranje nevjerojatnih mogućnosti. Veličanstvena smo kreacija, koja je odraz svih naših darova, usklađenih sa životnom ciljem. Tragedija je da se samo vrlo malo broj ljudi ostvari u skladu s tim, a jedan od razloga može biti neadekvatna briga o svom tijelu.

Molim vas da u svrhu cjelovitosti saznanja, pročitate i nastavak o glutenu.

Želim vam radost i zdravlje.

Ana


Zašto smo od pšenice debeli i bolesni - dr. Mark Hyman

Gluten je vruća tema ovih dana. Postoje knjige, web stranice, restorani sa bezglutenskim jelovnicima, prodavaonice sa stotinama novih bezglutenskih prehrambenih proizvoda na policama. Je li to hir, ili je odraz odgovora na stvarni problem?

Da, gluten je pravi problem. No, nije samo gluten.

U stvari, postoje tri glavna skrivena problema u pšenici i pšeničnim proizvodima, a ne samo gluten, iako je on zajedno sa šećerom u svim njegovim oblicima, glavni uzročnik za gojaznost, dijabetes, bolesti srca, rak, demenciju, depresiju i mnoga druga moderna zla.

To je razlog zašto je sada 30% više pretilih nego pothranjenih u svijetu, i zašto je globalno kronični prehrambeni stil života prešao u bolest koja ubije dva puta više ljudi nego sve zarazne bolesti. Ova nezarazna kronična bolest stajat će globalno gospodarstvo 47 trilijuna dolara u idućih 20 godina.

Nažalost, uzročnik ovog tsunamija kroničnih bolesti je naša najdraža osnovna namirnica u prehrani kruh, pšenica i svi pšenični proizvodi skrivene u svemu od juha do votke, ruža, ljepila na koverti.

Najveći problem je pšenica, glavni izvor glutena u našoj prehrani. No, pšenica nam nudi bijedu kroz mnoge mehanizme, a ne samo kroz gluten!

Povijest pšenice paralela povijest kronične bolesti i pretilosti širom svijeta. Supermarketi danas sadrže pune zidove polica sa pšenicom i kukuruzom prerušeni u doslovno stotine tisuća različitih prehrambenih proizvoda.

Skrivene komponente pšenice potiču debljanje i bolesti. Ovo nije pšenica koju je vaša prabaka koristila za ispeći kruh. To je FrankenWheat - znanstveno projektiran prehrambeni proizvod razvijen u posljednjih 50 godina.

Kako Pšenica (i gluten) aktivira debljanje, predijabetes, dijabetes i drugo

Ova nova moderna pšenica ima tri sastojka koja potiču pretilost, dijabetes, bolesti srca, raka, demenciju i drugo.

1. Posebni škrob - Super amilopektin koji služi za super tov.
2. Poseban oblik glutena koji jako potiče infekcije.
3. Poseban oblik droge, koja je uzročnik ovisnosti i sve više potiče želju za jelom.

1. Posebni škrob

Biblija kaže: "Kruh naš svagdašnji daj nam danas". Jesti kruh je gotovo vjerski zapovijed. Ali to je sigurno povezano sa biblijskom pšenicom naših predaka, što moderni ljudi nikada nisu jeli. Umjesto toga, jedu patuljastu pšenicu, proizvod koji je stvoren genetskom manipulacijom i hibridiziranjem, kratki, čekinjav, izdržljiv, sa visokim prinosom, ali sa mnogo većim količinama škroba i glutena i sa mnogo više kromosoma.

Čovjek koji je osmislio ovu modernu pšenicu dobio je Nobelovu nagradu - on je obećao da će hraniti milijune gladnih diljem svijeta. To je i učinjeno, ali je uz to svijet dobio milijune debelih i bolesnih.

Prva velika razlika ove patuljaste pšenice je da sadrži vrlo visoke razine posebnog škroba koji se zove amilopektin A. Tako smo dobili veliki Fini kruh.

Sada će dvije kriške kruha od cjelovitog pšeničnog brašna povisiti šećer u krvi više nego dvije žlice stolnog šećera.
Ovdje nema razlike između cijele pšenice i bijelog brašna. Najveća bezazlena prijevara javnosti je uključivanje "žitarica" ​​u mnogu procesiranu hranu. Najbolji način za izbjegavanje namirnica koje su loše za vas je da ostanete daleko od hrane sa zdravstvenim tvrdnjama na naljepnici. Ona obično krije nešto loše.

Osobama sa dijabetesom, bijeli kao i kruh od integralnih žitarica povećava razinu šećera u krvi od 70 do 120 mg / dl tijekom početne razine. Znamo da hrana s visokim glikemijskim indeksom čini ljudima masnoće na trbuhu, što je skriveni okidač mnoštva upalu u tijelu, daje masnu jetru i cijelu kaskadu od pretilosti, pred dijabetesa i dijabetesa. Ovaj problem je glavni pokretač gotovo svih kroničnih bolesti.

2. Poseban gluten

Ne samo da ova patuljasta pšenica, FrankenWheat, sadrži opasni poseban škrob, ona također sadrži poseban gluten, što je mnogo vjerojatnije da će stvoriti alergije i infekcije u tijelu.

Gluten je ljepljivi protein pšenice od kojeg kruh dobro naraste i lijepo izgleda. Stara Einkorn pšenica sa malim brojem proteina glutena, najmanje vjerojatno je da će izazvati celijakiju i upalu. Nova patuljasta pšenica sadrži dvostruko više kromosoma i svi proizvodi od nje će najvjerojatnije uzrokovati celijakiju.

Gluten može izazvati upalu, pretilost i kronične bolesti.

1.Celijakija je autoimuna bolest koja pokreće upalne procese, otpornost na inzulin, što uzrokuje debljanje i dijabetes, kao i više od 55 drugih bolesti, uključujući autoimune bolesti, bolest iritabilnog crijeva, refluks, karcinom, depresije, osteoporoze.

Problem je čak i ako nemate dijagnosticiranu celijakiju, nego samo povišena antitijela. Većina liječnika će odbaciti glutensku osjetljivost ako nemate dijagnozu celijakije, ali novo istraživanje pokazuje da je to krivo. Rezultati celijakije su kada tijelo stvara antitijela protiv pšenice, ali postoji i druga vrsta glutenske osjetljivosti. To znači da ljudi mogu biti osjetljivi na gluten bez celijakije ili glutenskih protutijela i da imaju upalu i mnoge druge simptome.

Glikoprotein ili lektin (kombinacija šećera i bjelančevina) u pšenici zovemo pšenične klice gdje se agglutinin nalazi u najvišim koncentracijama i povećava upalu cijelog tijela. To nije autoimuna reakcija, ali može biti jednako opasna i uzrokovati srčani udar .

Prerađena hrana ima visoki glikemijski teret. Samo zato što je bez glutena, ne znači da je zdrava. Bezglutenski kolači i kolačići su još uvijek kolači i kolačići! Povrće, voće, grah, orašasti plodovi i sjemenke su sigurno sve bez glutena.
Pogledajmo to malo pobliže. Gluten, protein koji se nalazi u pšenici, ječam, raž, pir i zobi) mogu izazvati celijakiju, koji izaziva teške upale po cijelom tijelu povezuje se s autoimunim bolestima, poremećajem raspoloženja, autizmom, shizofrenijom, demencijom, poremećajima probavnog sustava, prehrambenim nedostacima, dijabetesom, rakom, i još.

Celijakija: Prvi problem glutena
Crijevne infekcije: Drugi problem glutena, jer povećan rizik nastaje kada gluten izazove infekciju koja se poput požara širi cijelim tijelom. To oštećuje sluznicu crijeva.

Zašto je porast oboljenja od glutena u posljednjih 50 godina?

Kao što sam opisao ranije, to je zato što je patuljasta pšenica, koja se uzgaja zadnjih 50 godina, ima drugačiju kvalitetu i vrstu glutenskih bjelančevina, stvarajući mnogo veći sadržaj glutena i mnogo više od proteina glutena, koji uzrokuju celijakiju i autoimuna protutijela.

U kombinaciji sa štetom iz naše prehrane, okoliša, načina života, i korištenja lijekova, koju trpe naša crijeva, dogodila se odlična podloga za nepodnošenje glutena. Ovaj super gluten iz nove pšenice, kojemu je izložen naš imunološki sustav, prelazi njegove mogućnosti. Naš imunološki sustav reagira kao da je gluten nešto strano i pokušava ga eliminirati. Međutim, ova infekcija nije selektivna, tako da počne napadati naše stanice, što dovodi do diabesity i drugih upalnih bolesti.

Oštećenja gastrointestinalnog trakta od antibiotika, anti-upalnih lijekova popud Advila ili Alevea i kiselina u kombinaciji sa našim malim unosom vlakana, a visokim šećerom u prehrani, dovodi do razvoja celijakije i glutenske netrpeljivosti ili osjetljivosti. Zato ukidanje glutena i prehrambenih alergena ili osjetljivosti može biti moćan način da se spriječi toliko drugih kroničnih bolesti.

Super lijek droga

Ne samo da ova pšenica sadrže škrob i poseban gluten - što potiče debljanje i upale, nego ona također sadrži super lijek koji potiče glad i ovisnost.

Kada probava obrađuje bjelančevine pšenice se pretvaraju u kratke proteina, polipeptida "", pod nazivom "exorphins". Oni su poput endorfina i vežu se na opioidne receptore u mozgu, što potiče ovisnost kao i kod ovisnika heroina. Ovi proteini ​​pšenice se apsorbiraju u krvotok i kreću pravo preko krvi prema mozgu. Oni se nazivaju "gluteomorphins" od "glutena" i "morfij".

Ovi super lijekovi mogu uzrokovati više problema, uključujući shizofreniju i autizam. Ali oni također mogu uzrokovati ovisnost u ponašanju u prehrani uključujući i žudnju i prejedanje. Čak i više alarmantna je činjenica da možete blokirati ove želju za jedenjem i zarazna prehrambena ponašanja i smanjiti unos kalorija, tako što za to koristimo isti lijek koji koristimo u hitnoj pomoći da blokira heroin ili morfij kod predoziranja, a zove naloxone.

Pšenica je zarazni stimulans apetita. Kako pobijediti žito, a izgubiti na težini?

Prvo treba se testirati da li imate ozbiljniji pšenični ili glutenski problem.

Drugo, za one koji nemaju glutenska antitijela ili neku razinu celijakije, super škrob i super lijek i dalje mogu utjecati na vas.

Problemi s pšenicom su stvarni, znanstveno potvrđeni i uvijek prisutni. Ako prestanete jesti pšenicu i pšenične proizvode, ne samo da ćete se osjećati bolje i izgubiti na težini, nego bi vam to moglo spasiti život.

Za vaše dobro zdravlje,
Mark Hyman, MD

Reference
———————————————————–
(1) Saja K, Chatterjee U, Chatterjee BP, Sudhakaran PR. Activation dependent expression of MMPs in peripheral blood mononuclear cells involves protein kinase A. Mol Cell Biochem. 2007 Feb;296(1-2):185-92
(2) Dalla Pellegrina C, Perbellini O, Scupoli MT, Tomelleri C, Zanetti C, Zoccatelli G, Fusi M, Peruffo A, Rizzi C, Chignola R. Effects of wheat germ agglutinin on human gastrointestinal epithelium: insights experimental model of immune/epithelial cell interaction. Toxicol Appl Pharmacol. 2009 Jun 1;237(2):146-53.
(3) Rubio-Tapia A, Kyle RA, Kaplan EL, Johnson DR, Page W, Erdtmann F, Brantner TL, Kim WR, Phelps TK, Lahr BD, Zinsmeister AR, Melton LJ 3rd, Murray JA. Increased prevalence and mortality in undiagnosed celiac disease. Gastroenterology. 2009 Jul;137(1):88-93
(4) Ludvigsson JF, Montgomery SM, Ekbom A, Brandt L, Granath F. Small-intestinal histopathology and mortality risk in celiac disease. JAMA. 2009 Sep 16;302(11):1171-8.
(5) Fasano A. Physiological, pathological, and therapeutic implications of zonulin-mediated intestinal barrier modulation: living life on the edge of the wall. Am J Pathol. 2008 Nov;173(5):1243-52.



Priča o kandidi je nastavak priče o staničnoj gladi. Željko je upravo, u svom mailu, kandidu nazvao fašistom. Zaista primjeren naslov. Pali i žari, osvaja cijeli teritorij, istrjebljujući domicilno stanovništvo.

Hraneći se kandida uništava naše stanice, pogotovo ako joj odgovara ono što jedemo, uništava crijevnu mikrofloru, buja i razvija se vrlo brzo po cijelom organizmu, trujući ga.

Borba protiv kandide zahtjeva rigoroznu intervenciju u prehrani kao i dodatke prehrani.

Probavni enzimi su neophodni za pomoć u preradi proteina.

Bifidus i Acidofilus – probiotici, zajedno sa enzimima, su također od presudne važnosti u procesu uklanjanja kandide iz tijela.

AFA alga, lako se apsorbira, hrani gladne stanice, a k tome sadrži velike količine klorofila koji se u želucu pretvori u klorofilin i ima značajno antioksidantno djelovanje što štiti jetru, jer svi otrovi, koji se stvaraju kad ugiba kandida, prolaze kroz jetru.

Izvrsni Kolostrum sa probioticima za dodatno jačanje imuniteta. Osim imunoglobulina i imunofaktora za jačanje imuniteta kolostrum je važan jer sadrži antitijela protiv streptokoka, stafilokoka, kandide….Dobar početak je detoksikacija programom „Lagani početak“.

Kandida, što izbaciti iz prehrane, a što jesti i kako ojačati imunitet

Kandida se prirodno nalazi svugdje oko nas i u našem tijelu. Dok su odnosi u tijelu uravnoteženi, živi u skladu sa raznim drugim mikroorganizmima i k tome obavlja neke važne funkcije. No, kada se ti odnosi poremete dođe do invazije kandide i ona postaje odgovorna za mnoge kronične bolesti koje tako često susrećemo.

Zašto se događa invazija kandide?

Ako u organizmu iz bilo kojeg razloga oslabi imunitet, a k tome se konzumira hrana bogata šećerima, kvasci doslovno mogu eksplodirati rastom. Ovakva situacija obično nastaje u organizmima koji su na steroidima ili kemoterapiji, a najviše kod onih koji su prošli terapiju antibioticima. Kvasci koriste svaku priliku smanjenog imuniteta za svoje bujanje. Između korisnih bakterija i kvasaca traje stalna borba za prevlast. Jedni i drugi sintetiziraju kemikalije koje koriste u borbi jednih protiv drugih.

Dakle, problem nastaje kada se poremeti ravnoteža bakterija u tijelu, što kandidi daje prostor da se razmnožava na teret drugih zdravih mikroorganizama.

Istraživanja su pokazala da terapija antibioticima ostavlja crijeva praktički ogoljena korisnim bakterijama i to stanje je vrlo pogodno za snažno bujanje kandide, a kako je hrana koju konzumiramo, kravlje mlijeko, govedina, svinjetina, perad i uzgojena riba, zagađena antibioticima i hormonima, pretpostavlja se da se tu nalazi odgovor zašto je kod velikog broja ljudi smanjen imunitet, osiromašen probavni trakt dobrim bakterijama i zašto gotovo imamo epidemiju kandide.

Ovaj štetan ciklus se može spriječiti kontrolom unosa hrane kojom se hrani Kandida i uzimanjem probiotika. Probiotike bi naročito trebalo uzimati uz terapiju antibioticima pa čak i duže vrijeme poslije terapije.

Također, ako bi koristili hranu iz organskog uzgoja, meso, ribu, perad, vjerojatno bi smanjili rizik trovanja antibioticima. Većina ljudi nije svjesna tog stanja, jer ni većina liječnika nisu svjesni i ne shvaćaju ozbiljnost utjecaja kandide na cjelokupno zdravlje. Osobe koje pate od ovog stanja često godinama idu od liječnika do liječnika, koji ih proglase da su hipohondri, ili da su pod stresom, ili da imaju psihički problem i slično, prije nego i ako se ikada otkrije pravi krivac, kandida.

Kandida obično obitava u probavnom traktu, ustima, grlu i genitalijama, ali u nekim slučajevima može napraviti rupu u probavnom traktu, ući u krvotok i doći u bilo koji organ tijela. Da stvar bude gora Kandida luči 70 različitih otrova u tijelo i ako kroz duže vrijeme nekontrolirano raste, u tijelu napravi pustoš na mnogo načina, te je inicijator mnogih bolesti.

Simptomi kandide su veliki i sveobuhvatni. Napravite jednostavan test i utvrdite povećanu prisutnost kandide:

U prozirnu čašu nalijte čistu vodu i ujutro natašte pljunite u nju. Pričekajte i promatrajte slinu 15 minuta, iako se znakovi mogu pojaviti već nakon 10-20 sekundi. Ako iz sline izlaze niti, grudice ili maglice, znači da u vašoj slini prevladava kandida. Zdrava slina je bez promjena i pliva na površini.

Kandida, zapravo neravnoteža u probavnom sustavu, može biti glavni uzročnik bilo koje bolesti koje se možete sjetiti.

Ima teške posljedice na probavni, živčani, kardio-vaskularni, respiratorni, reproduktivni, urinarni, endokrini, limfni i mišićno-koštani sustav.

Simptomi mogu biti različiti od osobe do osobe, a isto tako u jednoj osobi se mogu premještati iz jednog sustava u drugi. Jedan dan se mogu imati simptomi u mišićno-koštanom sustavu, a slijedeći dan to može biti probavni sustav.

Jačajte imunitet

Pijte filtriranu ili izvorsku vodu, ili na drugi način uklonite klor koji ubija i one dobre bakterije u organizmu,… jedite kvalitetno svježe povrće i voće, kuhano i sirovo, ako je moguće kupujte organske proizvode, u prehranu uključite grah i mahunarke umjesto mesa, smanjite ili potpuno eliminirajte unos šećera svih vrsta, ograničite unos alkohola i soli, potpuno eliminirajte pšenicu, jedite dobar i uravnotežen doručak i ručak, a prema večeri jedite sve manje obroke, važno ograničiti ili potpuno eliminirati kravlje mlijeko i mliječne proizvode, ne koristite mikrovalnu pećnicu, žvačite – najmanje 30 puta svaki zalogaj, ne pijte za vrijeme obroka, tekućinu ćete nadoknaditi slinom koja se stvara dok žvačete, …hranu pijte, a vodu jedite…spavajte 6-8 sati, vježbajte – umjerena svakodnevna vježba, kao što je pola sata brzog hodanja, je odlična , probajte, odmah ćete osjetiti kako je vaše tijelo zadovoljno, kako pjeva.

Dodatna pomoć za podršku imunitetu

Dodaci prehrani sa visokokvalitetnim acidophilusom, bifidusom i drugim probiotičkim bakterijama su dokazali svoj doprinos u povećanju imuniteta, ne samo u crijevima, nego kroz cijelo tijelo.

Nedavne studije su pokazale prednost u liječenju sindroma razdražljive utrobe u uvjetima kao što je kronova bolest i ulcerozni kolitis, manje infekcija mjehura.

Probiotike kupujte u trgovinama gdje se čuvaju na hladnom ili naručujte od dokazanih, uglednih kompanija, gdje se čuvaju brižno i gdje su svježe isporučeni. Također i vi ih čuvajte u hladnjaku, jer inače bakterije brzo umiru.

Dr. Ch. Hassel ….. najučinkovitije probiotike koje sam pronašao u svojoj praksi su oni koji su izmješani sa plavo-zelenim algama jer se dostavljaju vrlo brzo sa izvora.

Probiotike možete uzimati svakodnevno ili sa pauzama, kako želite. Ako ih ne uzimate svakodnevno, uvijek se vratite ponovno uzimati ako imate razdoblje povećanog stresa, povećane prehrambene tegobe ili neko oboljenje…..

Neka vam prehrana bude bogata hranjivim tvarima

Svaka stanica u našem tijelu zahtijeva širok spektar nutrijenata. Za zdravlje tražimo balans makro hranjiva (proteina, masti i ugljikohidrata), kao i mikro hranjivih minerala (bor, silicij, mangan, cink i dr.). Međutim, modernim "kemijskim" načinom uzgoja, mikro hranjive tvari u prehrani su u prosjeku manjkave, a i mnogi od dodataka prehrani su proizvedeni u laboratoriju, što naše tijelo u mnogim slučajevima ne može iskoristiti.

A dodaci prehrani su nam zaista potrebni, pogotovu ako nam je napadnut probavni trakt, jer je u tom slučaju onemogućena dobra apsorpcija hrane. Mikro alge, AFA alga, spirulina i morske alge, posebno i u kombinaciji, su se dokazale kao dobro i učinkovito rješenje.

Dr. Christopher Hassel….., hrana, posebno ona organski uzgojena, sadrži mnogo širi spektar mikro hranjivih tvari. Namirnice koje su najbogatije hranjivim tvarima su iz obitelji mikro algi poznate kao plavo-zelene alge. Obitelj jestivih mikro algi dolazi iz tri različita izvora. Spirulina je spiralno oblikovana plavo-zelena alga, a uzgaja se u bazenima, uglavnom u Japanu i na Havajima, Chlorella se također umjetno uzgaja uglavnom na Havajima, sa tvrdom vanjskom ljuskom koja se mora mehanički odstraniti prije konzumacije i flos-aquae Aphanizomenon, AFA alga koja raste divlje u čistom Klamatskom jezeru, visoko u planinama Oregona. Sve jestive alge su izvrsni izvori mineralnih mikro hranjivih tvari, međutim postoje razlike koje flos-aquae Aphanizomenon (AFA) čine drugačijom i to je moj izbor. U svojoj praksi sam vidio vrlo impresivne rezultate kod mnogih pacijenata koji su koristili AFA algu.

Moja obitelj i ja jedemo ove alge od 1985. Nekoliko puta sam posjetio jezera iz kojih se bere gdje sam se uvjerio da imaju usko specijaliziranu kontrolu u okviru savršenih proizvodnih objekata. Proizvodnja ima certifikat prema kome je gotovi pripravak organski i košer, dobiven kroz "odličan proizvodni proces". Svima snažno preporučam da koriste ovaj dodatak prehrani.

Jačajte probavni imunitet Do 80% našeg imunološkog sustava se nalazi u probavnom traktu.

Važnost zdravog tankog crijeva

Kada smo zdravi, prirodne kiseline u želucu su prva crta obrane, ubiju velik broj patogena na samom ulazu. Nažalost, velik dio naše moderne hrane i naš način života stvara želučane simptome koje mi otklanjamo antacidima i lijekovima za blokiranje proizvodnje kiseline. Ne samo da upotreba antacida negativno utječu na našu sposobnost da probavimo proteine, nego tako dopuštamo velikom broju patogena da prodru u tanko crijevo koje je vrlo propustan prostor, dizajniran da apsorbira hranu i vrlo osjetljiv na infekcije.

Uzroci smanjenja probiotičke podrške što smanjuje i imunitet:

Antibiotici:-istraživanja su pokazala da terapija antibioticima ostavlja crijeva praktički gola, potpuno osiromašena korisnim bakterijama. Mnogi ljudi će dobiti infekciju kandidom nakon samo jedne terapije antibioticima. Još jedna bakterija, posebno opasna za neke ljude koji primaju antibiotike, je Clostridium dificile. Razmnožavanje ove bakterije može biti opasno po život, a sve možemo spriječiti uzimanjem probiotika za vrijeme i poslije antibiotske terapije. Ista stvar kod odraslih i kod djece.

Imunitet će biti ugrožen i ako se ošteti crijevna sluznica, čemu mogu doprinijeti neki lijekovi kao oni koji se obično koriste za smanjenje groznice, upale i bolova, koji imaju dramatičan učinak isključivanja, ili izrazitog smanjenja sposobnosti stanica u crijevu za izradu učinkovite sluzi kojom je obloženo tanko crijevo..

Kandida - prehrana

Kandida albicans, najbolje raste kad se hrani jednostavnim šećerima. Ovi šećeri mogu doći izravno iz šećera, iz škroba kao i iz voća ili sokova koji sadrže šećere.

Iz prehrane eliminirati proizvode koji hrane kandidu

Pšenicu i zob i proizvode od pšenice zobi, jer se lako razgrađuju u jednostavne šećere, … kolače, šećer, med i sirupe.…. krumpir … alkohol, pogotovo vino i pivo radi prisustva kvasca,….. kruh, a ako morate koristite kruh od kiselog tijesta od raži, pira ili kamuta, umjesto kvasca možete dodati sodu bikarbonu,… …. svu hranu sa plijesni, kao i kikiriki, gljive, sušeno voće, posebno grožđice,…..umjesto octa koristiti sok svježeg limuna.

Za osobe sa kandidom najveći problem su slastice. Potreba kandide za slatkim nam budi želju za slatkim, a iz mozga stalno stiže signal koji kaže "moraš jesti slatko - otpor je uzaludan". Uz marljivu dijetu, nakon nekog vremena, smanjiti će se želja za slatkim, što je znak da kandida dolazi pod kontrolu. Međutim, ako je želja za slatkim nesnosna, mogu pomoći male količine voća, kruške i jabuke.

Preporučena hrana:

Pokušajte dobiti organske proizvode. Koristite vodu bez klora za piće i kuhanje.

Žitarice: od žitarica je obično sigurno uključiti proso, quinoa, heljda i teff. Pripazite na kruh, npr. Raženi kruh u trgovini nikada nije samo od raži, obično ima 49% pšenice.

Većina povrća: povrće sirovo ili kuhano je vrlo korisno, osim ako postoje neka druga ograničenja ovisno o zdravstvenim uvjetima.. Jedino krumpir nije dozvoljen radi prisutnosti šećera. U pripremi hrane koristite češnjak ( narežite ga, ostavite na dasci 5-10 minuta i tek onda stavite u jelo). U prehranu uključite klice.

Proteine možete dobiti iz organski uzgojenih riba ili divlje ulovljene ribe ili iz organski uzgojenog mesa (govedina, janjetina, puretina i piletina) ili od jaja, sjemenki, oraha, graha i grahovih proizvoda kao što je tofu. Grah može stvoriti crijevne plinove pa možete koristiti grah adzuki (mali crveni japanski), dobar izvor proteina i stvara manje plina.

Mlijeko i mliječni proizvodi: Umjesto kravljeg mlijeka i mliječnih proizvoda koristite kozje mlijeko, mladi kozji sir i jogurt koju su uglavnom u redu. Kozja sirutka - bogata proteinima i blagotvorna za jetru.

Dragi ljudi, blagdani su pred nama. Bez obzira jesmo li ili nismo vjernici, ili koliko prakticiramo vjeru, ovo nas vrijeme podsjeća na ponovno rađanje života. Korizma nam je prilika da izbacimo iz našeg života neku lošu naviku, a Uskrs je vrijeme da u naš život unesemo novu dobru naviku.

Svima nama je, naravno, važan blagdanski stol, pa nam se čini da upozorenja o prehrani dolaze u krivi čas. Je li tome tako? Budući nema slučajnosti, pretpostavljam, da niti ovo nije slučajno. Čini se da dolazi vrijeme kada se nećemo skrivati iza prepunog stola, nego ćemo biti u mogućnosti, da pred dragog prijatelja, uz čašu vode serviramo svu našu ljubav, suosjećanje i naše čisto srce. Savršeno!

Obično pred blagdane čujemo komentare u smislu… ne znam kako ću, ali moram kupiti nešto malo bolje hrane, ako mi netko dođe…

Dragi moji, ne živimo kako bi jeli, nego jedemo kako bi dugo i zdravo živjeli, bili „pri ruci“, nama i svima potrebnima i ostvarili se u skladu sa našim bezgraničnim potencijalom.

Zato se nadam da ćemo se kod drugog kolača, primamljive pince, ili neke druge hrane upitne za naše zdravlje, sjetiti da je uživanje u životu sasvim nešto drugo i uz veliko hvala na svom obilju prestati jesti.

Sretani blagdani!

Ana



Čišćenje i detoksikacija su izgleda odgovor na sve zdravstvene nevolje čovječanstva.


Naše tijelo je programirano da se u normalnim uvjetima automatski čisti od toksina i ostalog otpada. No, kako živimo pod stalnim stresom, jedemo lošu hranu, prejedamo se, ne pijemo dovoljno vode, nismo fizički aktivni, tijelo troši previše energije da sve to s čime smo ga natrpali, preradi, provari i to u nikakvim uvjetima, pa mu ne ostaje energije za kvalitetne procese detoksikacije i čišćenja, nego su oni površni ili nikakvi.

Radi toga, kada se odlučimo na post ili se hranimo samo sokovima od voća i povrća ili jedemo samo sirovo ili postanemo vegetarijanac ili uključimo u prehranu mikro alge, ono jedva dočeka predah i krene sa brzom detoksikacijom koristeći sve odvodne kanale.

Kriza ozdravljenja ili čišćenje se javlja i kada dođe do većeg odumiranja štetnih mikroorganizma, kao u slučaju odumiranja kandide ili drugih loših bakterija, kada se odlučimo odstraniti ih iz organizma.

Ono, što nam u trenutku „krize ozdravljenja“ djeluje kao pogoršanje zdravlja, je samo rezultat toga što se u našem tijelu potaknuo proces samo ozdravljenja. Nova energija razbija sve tjelesne blokade i aktivira niz poželjnih tjelesnih procesa u svrhu odstranjivanja nagomilanih štetnih tvari.

Umor, groznica, kašalj, prekomjerno znojenje i učestalo mokrenje, problemi s kožom, neobičan miris tijela, proljev ili zatvor, nepravilnosti u ciklusu mjesečnice, razdražljivost, poremećeni san, sve su to samo simptomi krize ozdravljenja, koju je većina nas iskusila u tijeku detoksikacije. Što je tijelo zagađenije to je kriza jača.

Prenosim vam dio članka „Kriza ozdravljenja“ u kojem se na vrlo direktan i nimalo blag način obrađuje ova tema, pa će nam upravo zato biti dobar smjerokaz:

„Kako možete očekivati ​​da će se tijelo lako osloboditi otrova kad jedete tijelo zaklane mrtve životinje, pijete izlučevine mliječnih žlijezda krave - mlijeko i mliječne proizvode, jedete ono što služi za reprodukciju pileta - hormonska jaje, jedete hranu koja ima toliko škroba da biste mogli škrobiti svoju odjeću cijelu godinu, pijete sva ta pića, vruće kave, alkohol, pivo i vino, a sve to uništava vaš um i smanjuje auru dopuštajući ulaz demonskih entiteta u vaše energetsko polje i u fizičko tijelo, pušite ono što nazivate cigarete, koje su zasićene s više od 700 štetnih kemikalija, uključujući cibet soka rektuma mačaka, morfin, šećer i katrane kamenog ugljena, a sve to uništava pluća; gutate najopasnije lijekove, imate ovisnost o šećeru čiji su spojevi loši za mozak, pijete gazirana pića, koja su toliko kisela da mogu korozijom izgristi metal, jedete proizvode rafiniranih žitarica, u kojima ima toliko glutena da ga možete koristiti kao ljepilo. I kako ne očekivati ​​da ćete biti bolesni?

Ljudi često pitaju: "Hoću li biti bolestan ako se odlučim na čišćenje? Tada im rečemo: Vi ste već bolesni!

Naučeni smo da radimo protiv majke prirode, a naše tijelo je inteligentno. Na primjer, inteligentno tijelo traži da iskašljavamo sluz, što je dobra stvar. Međutim, vi ste otišli u ljekarnu i kupili neki otrov koji zovete lijek i na razočaranje vaše tjelesne inteligencije, zaustavili kašalj. Kašalj je proces ozdravljenja, ali vi se osjećate bolje nakon lijeka koji je zaustavio kašalj, nepromišljeno ste zaustavili svoje ozdravljenje i onda se pitate zašto se nakon nekoliko tjedana ili mjeseci kašalj vrati i to osvetnički, još gori.

Kihanje je također znak ozdravljenja, ali vi odmah kupiti neke lijekove koji zaustavljaju kihanje i pričate o tome kako ste se vratili u normalu.

Da, vi ste vratiti u normalu, ali normalno ne znači prirodno. Normalno je nositi naočale, ali to nije prirodno. Normalno je da ljudi imaju jednu ili dvije stolice u tjednu, ali to nije prirodno. Normalno je da kosa sjedi, ali to nije prirodno. Normalno je da zubi ispadaju u starosti, ali to nije prirodno. Normalno je da postanete senilan u starosti, ali to nije prirodno. Normalno je da se danas pije voda iz plastičnih boca, ali to nije prirodno. Eto tu je razlika!

Detoksikacija se odražava na cijelo tijelo, jer se koriste svi eliminacijski kanali u svrhu otklanjanja smeća. Da, trebate biti sretni zbog toga što u fazi čišćenja i ozdravljenja idete puno srati. Jedan od razloga zašto ste bolesni je taj što ste puni fekalija.

A ima ljudi koji hodaju okolo u njihovoj ludosti sretni što mogu srati samo jednom svaki tjedan. Gubi se od mene! Ti si hodajući vremenska bomba koja samo čeka da eksplodira.

Detoksikacije potiče proces ozdravljenja, potiče peristaltiku crijeva. Također, koža, to je najveći eliminacijski kanal i kod detoksikacije tijelo će koristit ovaj kanal. Inteligencija tijela nije neozbiljna i površna kao mi. Mi ćemo radije biti lijepi a bolesni. Tijelo ne brine o toj površnoj stvari! Tijelo će koristiti postojeći ili otvoriti novi kanal za spas vašeg života, putem procesa čišćenja.

Ako u početku čišćenja osjećate mučninu, vi ste vrlo otrovni. Jeli ste vrlo lošu hranu tako dugo da su neprirodne stvari postale prirodne za vaše tijelo. Radi toga ono odbija bilje, sirovo voće i povrće, sok od povrća, međutim, mogli biste i dalje jesti pirjanu govedinu, pire krumpir i umak i četrnaest vrsta keksa i osjećati se jako dobro!

Glavobolja tijekom detoksikacije! Naravno! Krv u venama se prorjeđuje, čisti se i mozak je lišen svakodnevnog smeća i to povlačenje je bolno, odatle glavobolja!

To su krize zbog liječenja, dakle, krize ozdravljenja. Ne trebate lijekove, koji vam stvaraju ovisnost, trebate samo strpljenje.

Da, ovisnost. Ako uzimate lijekove za srce više od petnaest godina, vaše srce je još uvijek bolesno, ne radi dobro, ali vi i dalje uzimate lijekove. Zašto? Vi ste ovisnik! Ili lijek za Alzheimer, uzimate šest godina i zaboravili ste već zašto, ali ga još uvijek uzimate! Zašto? Budući da ne može prestati! Vi ste ovisnik!

A najgluplje su kontracepcijske pilule koje uzrokuju rak ženskih reproduktivnih organa, ali ih žene i dalje uzimaju, kako bi zaštitile kožu od izbijanja prištića. Ako to pogledamo zajedno sa njihovom ulogom u kontroli rađanja, jer utječu na hormone, jasno je da je uzrok problema kože hormonalni (prvenstveno ili sekundarno) i treba raditi na balansu endokrinog sustava.

Koliko god vam vaš liječnik savjetovao najbolje lijekove, zapamtite, lijekovi su otrovni i stvaraju ovisnost.

Vidio sam liječnike kako stoje izvan bolnice i puše cigarete na pauzama. Liječnik koji obavlja operaciju na pacijentu koji ima raka pluća, a zatim odlazi van učiniti samu radnju od koje je bolesnik dobio rak pluća. Ili liječnik koji dolazi u sobu oronuo, pognut, kašlje, nosi naočale, koža mu naborana, baš sve gore od goreg, a ja sam trebao da me ta osoba pregleda i djeluju na mene?

Najveća mi je želja da ljudi pobjede strah, neznanje u vezi vlastitog tijela i ovisnost, te da počnu vjerovati u sebe, u svoje osjećaje i psihičke sposobnosti i preuzmu odgovornost za vlastito zdravlje, a ne da se predaju u ruke nekome izvan sebe. Ljudi bi trebali naučiti da se njihovo povjerenje u zapadne liječnike iskorištava, manipulira, stvarajući ovisnost, kronične bolesnike i financijski upropaštene ljude. Dherbs pokušava promijeniti sve to ili barem potaknuti tu promjenu.

Uspješno pomoći ljudima da razbiju ili uklone strah od krize iscjeljenja je prvi korak“.

Članak na http://dherbs.com/articles/healing-crisis-78.html

Dragi ljudi, čišćenje možemo usporediti sa radnjama kojima ćemo morati pribjeći, nakon što smo 30 godina na zidove našeg stana ili kuće nanosili boju na boju, pa ove godine konačno zaključimo da se boja više ne drži i da prije svega moramo sve dosadašnje nanose ostrugati. Ako želimo napraviti zaista dobar posao ostrugat ćemo sve do čistog zida i u toku struganja nećemo bojiti, samo ćemo strugati, a tek onda obojiti lijepom bojom u kojoj ćemo uživati.

Unutar našeg tijela se godinama pohranjuje smeće; ostaci virusa, bakterija, toksini, tragovi antibiotika, hormoni rasta i drugi hormoni iz mesa koje smo u obilju jeli i ostalo za što možemo samo pretpostaviti kakve su to gomile raznog otpada. Sve se to deponira u našem tijelu koje, malo pomalo, prestaje biti u mogućnosti odraditi normalne metaboličke procese. Potrebno je čišćenje.

Jedna od najvećih grešaka, koju ljudi čine kad se susretnu sa krizom izlječenja, u tijeku detoksikacije, je da prestanu sa procesom, smatrajući da su uhvatili neku strašnu infekciju ili da im čišćenje ne donosi nikakvo dobro, jer prije toga nisu uopće imali ovakve zdravstvene probleme.

Imajmo strpljenja sa našim tijelom i nastavimo proces, bez obzira koliko snažnu krizu ćemo proći, jer to je dio puta koji nas vodi dobrom zdravlju.

Najbolji način da pomognemo tijelu, tijekom procesa detoksikacije, je da pijemo puno vode, da izbjegavajmo lošu hranu i prejedanje, te da budemo radosni jer smo u mogućnosti pomoći mu da se oslobodi okova raznog smeća pod kojim je godinama stenjalo.

Prošli mjesec sam dobila mail od jedne drage gospođe koja je upravo završila program detoksikacije, u kojem kaže: imam osjećaj da sam otvorila sve prozore i da mi je dušu obasjalo sunce. Zaista je tako!

Želim vam puno strpljenja, dobro zdravlje i radost!

Ana



Devedesetih godina, nakon smrti supruga, još neko vrijeme sam vodila naš privatni posao. Iako sam svakodnevno dobivala signale da tu nema budućnosti, ustrajavala sam misleći nešto će se dogoditi, sutra će biti bolje, nisam htjela priznati i odustati, jer sam odustajanje doživljavala kao osobni bankrot. Tako to biva kada se poistovjetimo sa našim poslom, a mi naravno nismo naš posao.

Proljeće 1998 godine sam dočekala potrošena; financijski, energetski, emocionalno na nuli, a svijet oko mene mi se činio bezličan, siv. Ogromnu brigu, zapravo paniku, mi je stvarala stalna misao kako do kraja odraditi ulogu roditelja.

U takvom totalnom rasulu sam se susrela sa dragom mi osobom, kojoj je bio dobro poznat moj optimizam i energija, a sada je ispred sebe imala ruševinu. Nije me pitala što mi je, razgovarale smo o nebitnim stvarima i dogovorile sutradan kavu. Došla je i pored mene stavila kutiju Zelene energije, sa najkraćim mogućim komentarom „ pij dvije kapsule dnevno“. Poznato mi je bilo njeno poimanje svijeta, kao i njen životni stav da, ako je moguće, ljudima pomogne, a ako nije da se ne petlja i bila sam sigurna da ovu odluku nije donijela olako, niti iz neke osobne koristi, nego samo i jedino zato da mi pomogne prebroditi krizu, da izbjegnem moguće tjelesno oboljenje koje obično okruni takve životne stresove.

S punim povjerenjem sam isti dan počela uzimati Zelenu energiju. Promjena na bolje se vidjela već nakon nekoliko dana, ali što je čovjek, nisam mogla povjerovati da je to rezultat od te dvije male kapsulice nečega. Nisam ni znala što pijem.

Vratila mi se energija i optimizam, svijet oko mene je ponovo bio u bojama. Dobila sam posao u dobroj firmi. Ujutro bi se ustajala puna pozitivnog očekivanja. Svejedno, dosta vremena mi je trebalo da svu tu dobrobit pripišem algama. Mislila sam na placebo efekt i slično, jer mi je bila nevjerojatna tolika snaga tih malih biljčica i nisam bila sigurna ponuditi ih nekome, pa niti u potrebi.

Nakon nekog vremena, u ruke mi je, na čudan način, došla knjiga „ Zelene zrake svjetlosti“ dr. Petera Naydenova i tada sam shvatila do kakvog blaga sam došla.

Snaga ove sićušne biljke me podsjeti na priču o Aladinu, koji kaže „Sezame otvori se“ i vrata pećine, u kojoj je neprocjenjivo blago, se otvore. Koja je poruka ove priče? Je li pećina zapravo sjeme sezama, jer pogled na nutritivni sastav sezama otkriva prepunu riznicu hranjivih sastojaka. Odličan je izvor bakra, mangana, kalcija, magnezija, željeza, fosfora, cinka i dobar je izvor selena, a od vitamina je izvrstan izvor tiamina B1, piridoksina B6, niacina, folne kiseline, a dobar izvor riboflavina. U sastavu sezama nalazi se i 11,8 g dijetalnih vlakana i 714 mg fitosterola. Među nutrijentima su sezamin i sezamolin, koji pripadaju grupi dijetalnih vlakana zvanih lignani, a oni snižavaju kolesterol i krvni tlak, te povećavaju razinu vitamina E. Sezamin također štiti jetru od oksidativnih oštećenja. Sjemenke sadrže 45-60% ulja koje se koristi u kuhinji, a njegova vrijednost je u tome da ulje unutar sjemenki predstavlja mješavinu estera glicerola s oleinskom i linolenskom kiselinom (omega-6 masne kiseline). Ulje sadrži vitamine A, B1, B6 i E. Vrlo je stabilno zbog sadržaja antioksidansa sezamola. Sezam se preporučuje konzumirati uz hranu kao što su žitarice ili mahunarke kojima poboljšava aminokiselinski sastav. Ako se koristi sirova, na primjer uz žitarice u doručku, neposredno prije upotrebe, sjemenke kratko samljeti.

Recenziju knjige „Zelene zrake svjetlosti“ je uradila dr. Jadranka Komadina-Gačić, liječnik, homeopat, nutricionista i algoterapeut. Kontaktirala sam je i ona mi je ispričala o odličnim iskustvima, posebno sa AFA algom kod nje same, njene obitelji, a pogotovo kod njenih pacijenata.

Nekako u to vrijeme se razboljela moja starija kćer. Nakon pretraga je utvrđeno da ima kolitis i toliko jaku trombocitopeniu da je liječnica posumnjala na lupus, što hvala Bogu nije bila istina. Tada sam odlučila i na isti način kao što sam ja dobila alge tako sam dala i njoj, kutiju ispred nje i „ evo ovo ćeš piti“. Za samo mjesec dana su trombociti sa vrijednosti 50 došli na 140, a za 2 mjeseca se osjećala savršeno, bez kolitisa i trombocitopenije. Nije redovita u uzimanju algi, a kako je zdrava i dobro se osjeća, ja je ne silim, iako znam da je nešto u njenom načinu života dovelo do bolesti koju je imala i bez kvalitetne prehrane, bez algi, moguće da će organizam ponovo patiti. No, neke odluke čovjek mora sam donijeti.

Njeno ozdravljenje me je, naravno, ohrabrilo.

Moja mlađa kćer je bila od rođenja jako anemična. Iscijedila sam tone mrkve, jabuke i cikle, pila je željezo i ništa. Naročito svako proljeće bi prolazili iste probleme sa zdravljem.

Već sa tri mjeseca uzimanja AFA alge, iako je upravo bila krenula u vegetarijanstvo, njene krvne vrijednosti su bile odlične. Otišla je na studij i sa algama rješavala sve od manjkave prehrane do zahtjevnog studiranja. Danas još uvijek uzima redovito AFA algu, sada je kombinira sa Sea power i kompleksom masnih kiselina, a žitarice za doručak obogati bananom i Lighten up-om. Doručak joj je najvažniji obrok, nakon čega ode na posao i uz druge obaveze, vraća se tek kasno na večer. U toku dana jede kako stigne, ali uz alge vrlo lagano nosi dan.

Moram spomenuti i mog psa Batlera, kojemu je dok je još bio mali potvrđena epilepsija. Dobio je terapiju - tablete, koje su ga otupljivale, nije više prštao od sreće kao ranije i ja sam odlučila da mu umjesto toga dajem AFA algu. Nisam bila sigurna da će se riješiti njegov problem epilepsije, ali će mu, u svakom slučaju, dobro doći za ukupno zdravlje.

Svaki dan bi 1 AFA kapsulu istresla u njegov uobičajeni obrok. AFA alga je učinila svoj posao u ovoj maloj dragoj glavi. Napadi su prestali i moj Batler je postao čak pametniji i radosniji.

Shvativši snagu AFA alge dala sam si zadatak da moja saznanja o toj dobrobiti dođu do što većeg broja ljudi. To je moj doprinos kvaliteti življenja na našoj planeti.

Dragi ljudi, razumijem vaše strahove i nepovjerenje u poplavi čudesnih lijekova i namirnica, kojima smo svakodnevno bombardirani, ali ako se ipak odlučite za alge nemojte u kratkom roku odustati, dajte sebi šansu i pokušajte ih koristiti bar 3 mjeseca, jer i onda kada nemate neke vidljive rezultate, vjerujte alga iza kulisa radi svoj posao. Onima koji su imali strpljenja i prepoznali sve dobrobiti mikro algi, posebno AFA alge, to je svakodnevna namirnica u njihovoj prehrani.

Hvala puno na čitanju i na vašim komentarima, ali također i oprostite ako vam moji tekstovi remete vaš „šesnaesterac“. Vaša želja je meni zapovijed.

Želim vam puno mudrosti, zdravlja i radosti.

Ana



Pod pritiskom fizičkog, mentalnog i emocionalnog stresa, naše tijelo se neprestano neminovno troši. Stanice se truju, stare, propadaju, prestaju funkcionirati i umiru, ali na njihovo mjesto automatski dolaze nove. Od tog procesa regeneracije, koji zahtjeva puno energije, zavisi kvaliteta i duljina našeg života.

Trilijuni stanica u našem tijelu su poput elektrana, koje za gorivo koriste sirovine kao kisik, vodik, šećere, masnoće, vitamine, minerale i aminokiseline. Obradom se ove sirovine pretvaraju u energiju, veliki dio koje se koristi za proizvodnju tjelesne topline, a ostatak za sve ostale fiziološke i biokemijske procese, uključujući i regeneraciju.

Kvaliteta i kvantiteta energije zavisi o kvaliteti sirovina.

Stanice trebaju: kisik, vodik, šećer, masnoće, vitamine, minerale i aminokiseline.
Kisik i vodik dobiju sa svakim našim dahom ili čašom vode, a sve ostalo trebamo unijeti sa hranom koju jedemo. Nažalost, svima nam je poznata kvaliteta hrane koju kupujemo, od prisutnosti sloja pesticida i kemikalija kojima je obložena, iako sve lijepo konzervirano i upakirano, nedostaju potrebne hranjive tvari. Iz tog razloga se preporučuju dodaci prehrani.

Cijela divizija ljudi se već bavi problemom kvalitetne prehrane, pa se slijedom toga nudi mnoštvo dodataka, koji manje-više imaju dobrobit za naše tijelo.

Jednom prilikom sam pitala prijateljicu, koja se bavi prikupljanjem trava i bilja za čajeve i razne tinkture, kako između sveg bilja zna koje je dobro, na što mi je odgovorila, da nema tog grma koji nije koristan čovjeku, naročito ako je rastao bez čovjeka, važno je samo utvrditi potrebu. Majka priroda je izvor savršene hrane.

S obzirom na vaš interes, iako je mnogo toga već rečeno o mikro algama, evo nešto o zdravstvenim prednostima i razlikama Klorele, spiruline i AFA alge. Ove savršene namirnice su na tržištu, kao dodaci prehrani, još od 1970 g .

Ova hrana pomaže tijelu proizvodnju energije, poboljšava probavu i detoksicira, pruža visoku koncentraciju vitamina, minerala, aminokiselina, enzima, Omega-3 esencijalnih masnih kiselina i antioksidanata ...Djeluje na razinu šećera u krvi, podiže imunološki sustav, poboljšava cirkulaciju, uravnotežuje kolesterol i krvni tlak, izoštrava memoriju, naročito AFA alga, pridonosi sigurnosti i njeguje dobru viziju.

Ove super namirnice čine da naše tijelo preplavi energija koja nas nosi cijeli dan, a noću daje ugodan san. Naši sustavi se postepeno uravnotežuju, osjećamo se jači i otporniji na zdravstvene prijetnje i stresove.

Odaberemo li bilo koju od ove tri namirnice, nećemo pogriješiti, sve tri su izvrstan dodatak prehrani, ali ako već imamo priliku birati, odaberimo AFA algu.

Osnovna prednost AFA alge je što raste u divljem netaknutom staništu, za razliku od klorele i spiruline koje se uzgajaju u bazenima pod utjecajem čovjeka. Također je važna potpuna iskoristivost nutrijenata AFA alge, radi mekane stanične membrane, dok je kod Klorele stanični zid tvrd, skoro neprobojan. Za razliku od spiruline AFA alga ima tri puta više klorofila, koji je snažan antioksidant, prirodni antiseptik i pH regulator. AFA se kao i klorela, koristi kao dio protokola za detoksikaciju teških metala.

U praksi se već bezbroj puta potvrdilo da Klamatska AFA alga pruža mnoge potencijalne zdravstvene prednosti u smislu energije, raspoloženja i oslobađanja od kroničnog umora, poboljšanje stanja kod artritisa, PMS, simptoma menopauze i raznih drugih zdravstvenih poteškoća, ali ono što su mnoga istraživanja potvrdila je da je Klamatska AFA alga najbolja hrana za mozak.

Konkretno, mnogi praktičari koristite AFA algu za podršku optimalne funkcije živčanog sustava, kao što je Dr. Gabriela Cousneus, koji je, u svojim zdravstvenim centrima, koristi za ublažavanje posljedica Alzheimera i bolesti gubitka pamćenja, a u Njemačkoj je korištena kod djece sa ADHD-om umjesto Ritalina.

Treba istaknuti jedinstvene komponente koje objašnjavaju zašto je Klamatska AFA alga posebno vrijedna podrška moždanim funkcijama.

Osim širokog raspona svih hranjivih tvari, AFA je vrijedan izvor feniletilamina (PEA), prirodni endogeni amfetamin, koji je u mogućnosti prilagoditi raspoloženje. PEA je poznat kao 'molekula ljubavi "jer povećava prirodne endorfine, koji se obično proizvode kada smo zaljubljeni ili tijekom vježbanja. PEA djelom aktivira neurotransmisije dopamina i drugih katekoalamina u mozgu. Za razliku od sintetičkih amfetamina, koje nije lako metabolizirati i znaju pretjerano aktivirati živčani sustav do točke štete, PEA se smatra prirodnim neuro -modulatorom, koja se može koristiti u skladu s našim potrebama, a homeostatski se brzo eliminira kada više nije potrebna. To je razlog da se PEA može sigurno uzimati na neodređeno vrijeme, posebno kod pacijenata sa Parkinsom ili Alzheimerom, gdje nije samo slučaj lošeg metabolizma neurotransmitera, nego i njihove niske proizvodnje, zbog degeneracije neurona. Kod bolesnika od Alzheimera i Parkinsa je u stvari utvrđeno da nedostaje PEA. Oralni unos feniletilamina (PEA) je pokazao da stimulira koncentraciju, pruža mentalnu energiju i povećava libido, a također može smanjiti bol povećanjem proizvodnje endorfina. Zbog svog djelovanja na serotonin, također može smanjiti stres i anksioznost. Osim toga u PEA je odgovor na stres u hipotalamo-hipofiza-adrenalna os, te stoga ima opći anti-stresni učinak.

Međutim, kada se PEA proguta, obično se enzimima raščlani u jetri i crijevima, pa bude nedjelotvoran, a PEA u AFA algi je prirodno zaštićena od ovog fenomena snažnim antioksidantima. Oni štite PEA i omogućavaju da dođe do mozga i obavi svoju funkciju. Ne samo da ovaj prirodni antioksidant, poznat kao AFA phycocyanins, štiti PEA, nego također osigurava značajan stupanj neuro zaštite. To je važno jer oksidacijsko oštećenje uzrokovano emocionalnim, prehrambenim i stresom iz okoliša, je uzrok progresivnog razvoja neuro degenerativnih stanja kao što su Alzheimerova i Parkinsonova bolest, a također su obilježje poremećaja raspoloženja poput depresije.

U novije vrijeme, dr. Stefano Scoglio, Institut za istraživanje, na Sveučilištu u Urbinu, Italija, koordinira laboratorijske i kliničke studije o Klamatskoj algi. Konkretno, njegova klinička istraživanja pokazala su da AFA ima sposobnost da pruži značajno olakšanje kod poremećaja raspoloženja poput depresije i tjeskobe, kao i da može ublažiti simptome menopauze. Rezultati kod svih su značajan porast općeg blagostanja i energije na svim razinama.

Dr. Scoglio također provodi malu vegansku studiju, kako bi se utvrdila biodostupnost vitamina B12 sadržanog u AFA algi. Vitamin B12 je važan nutrijent potreban za zdrav živčani sustav, razine koga imaju tendenciju pada nakon 50 godina. Iako se smatra da su životinjski proizvodi jedini pouzdani izvor vitamina B12, ova studija je pokazala, da AFA alga može biti iskoristiv izvor, jer je kod većine sudionika, krv pokazala rast razine vitamina B12 i smanjenje homocisteina.

Ne treba zanemariti snažno antioksidantno i anti-upalno svojstvo AFA alge. Stupanj upale je povezan s većinom zdravstvenim problemima, posebice onima na živčani sustav. Na primjer, AFA je pokazala da blokira proizvodnju upalnog agensa leukotriene B4, povezano s migrenom i glavoboljom.

Mnogi znanstvenici se slažu da će još ozbiljnije studije otkriti sve njene prednosti, jer je potrebno sve potkrijepiti s još više detalja iz kliničkih istraživanja.

Dragi ljudi, kreirani smo kao vrhunsko biće, sve ima svoju ulogu, od najvećeg organa do sićušne stanice, na nama je samo da osiguramo kvalitetno gorivo za sve procese i da uživamo u vlastitom tijelu.

Učimo biti sretni, iako nemamo sve što želimo. Neka nam to bude kriterij radosti, jer jedna od životnih konstanti je da nemamo sve što želimo, no, stalna goruća želja je lijep osjećaj na valu kojeg hrlimo naprijed.

Neka nam radosti i zdravlja.

Ana



Izvori:

1. Mayne ST et al. Beta-carotene, carotenoids and diseasne prevention in humans. FASB J. 10 (7). 1996.

2. Kushak RI et al. Favorable effects of Blue Green Algae Aphanizomenon flos-aquae on Rat Plasma Lipids. JANA 2: 59-65. 2000.

3. Chernomorsky S et al. Effect of dietary chlorophyll derivatives on mutagenesis and tumor cell growth. Teratog Carcinog Mutagen 19(5): 313-22. 1999.

4. Ispida K et al. Phenylethylamine stimulates striatal acetylcholine release through activation of the AMPA glutameric pathway. Biol Pharm Bull 28(9): 1626-9. 2005.

5. Robinson TE and Kolb B. Persistent structural modifications in the nucleus accumbens and prefrontal cortex neurons produced by previous experience with amphetamine. Journal of Neuroscience 17: 8941-7. 1997.

6. Zhou G et al. Platelet monoamine oxidase B and plasma beta-phenylethylamine in Parkinson's disease. J Neurol Neurosurg Psychiatry 70(2): 229-31. 2001.

7. Kosa E et al. Effects of beta-phenylethylamine on the hypothalamo-pituitary-adrenal axis in the male rat. Pharmacol Biochem Behav 67(3): 527-35. 2000.

8. Tsuboi H et al. Depressive symptoms are independently correlated with lipid peroxidation in a female population: comparison with vitamins and carotenoids. J Psychosom Res 56(1): 53-8. 2004.

9. Kaasinen V et al. Age-related loss of extrastriatal dopamine D(2) –like receptors in women. J Neurochem 81(5): 1005-10. 2002.

10. S. Scoglio et al. Effect of a 2-month treatment of Klamin, a Klamath algae extract, on the general well-being, antioxidant profile and oxidative status of postmenopausal women. Gynecology Endocrinology In publication (accepted October 2008).

11. Genazzani et al. Modificazioni endocrine in pre e postmenopausal. Endocrinologia 3(1). 1999.

12. Paola DB and Scoglio S. Complementary treatment of mood disorders associated with oncological diseases by using the Klamath algae (Aphanizomenonflos aquae) extract Klamin: a pilot study. Submitted.

13. Benedetti S and Scoglio S. Antioxidant properties of a novel phycocyanin extract from the blue green algae Aphanizomenon Flos Aquae. Life Sciences 75: 2352-2362. 2004.

14. Tsuboi H et al. Depressive symptoms are independently correlated with lipid peroxidation in a female population: comparison with vitamins and carotenoids. J Psychosom Res 56(1): 53-8. 2004.

15. Sarchielli P et al. Nitric oxide metabolites, prostaglandins and trigeminal vasoactive peptides in internal jugular vein blood during spontaneous migraine attacks. Cephalgia 20(10): 907-18. 2000.

16. S.Scoglio et al. Effect of a 2-month treatment of Klamin, a Klamath algae extract, on the general well-being, antioxidant profile and oxidative status of postmenopausal women. Gynecology Endocrinology In publication (accepted October 2008).

17. Mecocci P. Oxidative Stress in mild cognitive impairment and Alzheimer disease: a continuum. J Alzheimers Dis 6(2): 159-63. 2004.

18. Kusaga A. Decreased b-phenylethylamine in urine of children with attention deficit hyperactivity disorder and autistic disorder. No To Hattatsu 34(3): 234-8. 2002.



Kad nam je životni cilj izazov koji zahtjeva puno energije i rada, znatiželjno ćemo svako jutro nakon buđenja iščekivati što nam to donosi novi dan. I dok koračamo danom, kroz mnoštvo čudesnih mogućnosti, trudit ćemo se podići dobre vibracije u nama i oko nas, svjesni koliko smo moćni.

No, kad nam je nutrina prazna i život bez smisla, ko travka na vjetru smo. Savijaju nas i lome događaji oko nas, dotičemo često dno i jedva se uspravljamo, naše misli su u potpunom košmaru, a aktivnosti uglavnom stihijske i neodgovorne. Jutarnja „motivacija“ su nam prve jutarnje vijesti koje popratimo psovkama kao i sinoć, ili rani problem u komunikaciji jer nemamo snage i hrabrosti za razgovor i „dosta nam je svega“, ili bezuspješni pokušaj pokretanja automobila, pa verglamo do besvijesti „za inat svemu“, a u nama raste bijes, tlak nam se diže a samopouzdanje pada, pa postajemo jadni, gubitnici puni samo sažaljenja. „I što će nam takav dan, …… te dan“.

Zgodno kaže Anthony Robbins: "Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova. Kada stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne odlučuju svjesno kamo žele poći ili koji im smjer odgovara. Oni jednostavno "idu kako ih voda nosi". Postaju dio gomile ljudi koje usmjeravaju događaji umjesto njihovih vlastitih vrijednosti. Zbog toga osjećaju da nemaju nadzor. Ostaju u tom nesvjesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi zvuk razbješnjele vode. Tada otkrivaju da se nalaze dva metra od slapova Nijagare u čamcu bez vesla. U tom trenutku kažu: "Oh, k vragu!" Ali, tada je već kasno. Nalaze se pred padom. Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pad tjelesan. Ponekad je riječ o financijskom padu.

Velika je vjerojatnost da je ono što vas trenutno opterećuje u životu moglo biti izbjegnuto boljom odlukom uzvodno."

I tako u bijesu odlučimo da ćemo na poziv sindikalnih ili nekih drugih vođa, izići i mi na ulice i pokazati toj „marvi“ „kriminalcima“ i slično, ono što ih ide.

Jesu li sve ove manipulacije, s nama ljudima, dio planirane zavjere ili je neki drugi čak benigni razlog, uopće nije važno. Važno je osvijestiti činjenicu da takve manipulacije masama koje se hrane najnižim vibracijama, nikome i ničemu ne donose dobro, naprotiv donose štetu jer sudionici gube osobni identitet i dragocjeno vrijeme.

Znam buka je velika. Sve oko nas bruji o stotinama problema, lošim stvarima i događanjima, pa zaista izgleda nemoguće da normalan čovjek preživi u ovom nevjerojatnom vremenu.

Ali ovo je naš trenutak i naš svijet u kojem živimo. Upravo sada i ovdje smo iz nekog vrlo bitnog razloga i upravo vrijeme u kojemu živimo je puno nevjerojatnih prilika. Trebamo vjerovati da će svatko na svom mjestu odraditi najbolje svoj dio posla, jer nitko nema vremena za tuđu ulogu. Odradimo li svoj dio, u skladu za zajedničkim stremljenjima, dali smo najveći mogući doprinos sebi, užoj i široj zajednici, Planeti.

Velike promjene se već događaju, ali ih od silne buke i meteža ne vidimo. Svijet se mijenja sve brže, počevši od promjene svijesti, shvaćanja i prihvaćanja činjenice i uloge svakog od nas. Događa se buđenje čudesnog nam uma i energije potrebne za postavljanje cilja i pronalazak smisla življenja, za što je potrebno vrijeme i strpljenje.

Ne samo da će nam smisao dati značenje, nego ćemo jasnije odrediti smjer u kome idemo i lakše donositi velike odluke. U teškim životnim situacijama, kad doživimo neuspjeh bilo koje vrste smisao života je taj koji nas motivira da izdržimo.

Viktor Frankl, slavni neurolog i psihijatar, u svojoj knjizi „Čovjekovo traganje za smislom“, je opisao osobno iskustvo u koncentracijskom logoru i kako je unatoč poniženju i patnji, bio odgovoran i uspio reći „da“ životu.

„Jedinstvenost i posebnost po kojoj se razlikuje svaki pojedinac, i koja daje značenje njegovu postojanju, jednako utječe na kreativan rad kao i na ljudsku ljubav. Kad čovjek shvati da ga je nemoguće zamijeniti, postaje u potpunosti svjestan odgovornosti prema životu i njegovu nastavku. Čovjek koji postane svjestan odgovornosti koju ima prema ljudskom biću koje ga s ljubavlju čeka, ili prema nedovršenom radu, nikada ne može odbaciti život. Zna zašto svojega života i može se nositi s gotovo svakim kako“.

„Čovjek ne bi trebao tražiti apstraktan smisao života. Svatko ima svoj specifičan poziv ili misiju u životu da ispuni konkretan zadatak. Zato se ni jedan pojedinac ne može nadomjestiti niti se njegov život može ponoviti. I zato je pojedinčev zadatak jedinstven baš kao i njegova sposobnost da ga ispuni.

Budući da je svaka situacija u životu čovjeka izazov i problem koji mora riješiti, pitanje smisla života moglo bi se zapravo obrnuti. Čovjek, u konačnici, ne bi trebao pitati što je smisao života nego bi trebao shvatiti da je on taj koga se pita. Jednom riječju, život svakom čovjeku postavlja pitanje; a on životu može odgovoriti jedino odgovarajući za svoj vlastiti život; on životu može odgovoriti jedino tako da bude odgovoran.“….. Viktor Frankl

A profesor Michael Steger, koji je radio anketu o smislu u životu, kaže:

"Općenito, ljudi koji su pronašli neki sveobuhvatni smisao, neki temeljni cilj potpore onome što rade i u što vjeruju, imaju mogućnost da lakše izdrže sve stvari kojima ih život pogodi. No, ne treba to uzimati zdravo za gotovo. Nečiji smisao ne mora nužno biti dobar za društvo. Hitler je vjerojatno imao jasan smisao. Stvar je u tome da, u isto vrijeme, cilj bude zdrav za pojedince i svijet.“

Jakobom Needlemanom, filozof koji je pisao o etici, religiji i vođenju, poznat po svojoj knjizi „Novac i smisao života“, u intervjuu iz veljače ove godine, pod naslovom „Novcem možeš kupiti sve osim smisla“, kaže:

"Smisao, to je najvažnija stvar u našem životu. Možete imati sve vrste užitka, ali bez smisla ćete završiti očajni. Ono što sam otkrio u toku pisanja knjige „Novac i smisao života“, je da su ljudska bića kreirana za davanje. Ako bi to prikazali u najekstremnijem obliku, rekli bi, da smo kreirani za ljubiti i služiti nečemu većem nego smo sami, da li drugim ljudima, nečemu što zovemo Bog, ili samoj Pravdi. Dok ne pronađemo naš način davanja, neće biti sreće niti smisla. Ja se privremeno mogu osjećati da sam uspješan i poštovan, ali na kraju, mora postojati neka vrsta davanja. To je ono što nismo razumjeli jer davanje se sakuplja u neku vrstu porezne olakšice.

A novac bi trebao pomoći kao instrument traganja za smislom.“

Cijeli intervju možete pogledati na http://www.dailygood.org/view.php?sid=175

Dragi ljudi, dok tragamo za smislom života, podsjetimo se biti redovito zahvalni.

Živi svoj život tako da strah od smrti nikad ne može ući u tvoje srce. Kada se budiš u jutarnjim satima zahvaljuj ​​za jutarnju svjetlost, zahvaljuj ​​za ​​život i snagu koju imaš, zahvaljuj ​​za hranu i radost življenja. A ako slučajno ne vidiš razloga za zahvaljivanje, budi uvjeren da je greška u tebi….. Tecumseh, indijanski poglavica

Veeeeeeliki pozdrav!

Ana



„Jesi li čula za Dinku?“, upita me prijateljica i ne čekajući moj odgovor nastavi: „trebala je ići na ugradnju premosnice, ali su joj kod pripreme pronašli nešto na plućima i otpremili je odmah u bolnicu, gdje je već operirana. Odstranili su joj pola plućnog krila…“.

Dok je slušam u glavi mi se vrte slike sa našeg zadnjeg druženja. Naime, ne propuštamo se okupiti svakih pet godina za proslavu mature, a kako se osim toga rijetko ili nikako ne viđamo ovi susreti budu ludi i nezaboravni. Ali vrijeme između, od slavlja do slavlja, bude nekako šuplje kao da ne marimo jedni za druge. Spomenemo se uglavnom kad se dogodi nešto loše i tada se baš svojski potrudimo da ta loša vijest dopre do svih nas. Danas je Dinka, jučer je bila Javorka, a sutra tko zna čije ime će se spominjati u kontekstu neke loše vijesti.

Iako možemo sa stopostotnom sigurnošću reći da se svima nama događa više dobrih nego loših stvari, ove dobre ostaju ne primijećene, ne prepričane. Izgleda kao da ne volimo prenositi dobre vijesti i kao da se ne volimo radovati tuđem dobru, što nije točno. U čemu je problem?

Dobra vijest u startu nema snagu kao što ima loša, a k tome o lošima stalno mislimo, prepričavamo ih, s čime ih hranimo i dajemo im još veći značaj. Donositelj loše vijesti čak ima pravo malo je „doraditi“, kako bi „zvučala“ i nitko mu to neće zamjeriti, no, trebalo bi to uzeti u obzir naročito ako je prenosimo dalje, ali ne, dapače, svatko ima pravo malo doraditi takvu vijest.

Hoćemo li biti obilježeni kao osoba bez suosjećanja ako ne dajemo veliku pozornost lošim događanjima? Hoćemo li postati neinteresantni, možda čak nepoželjni u društvu, ako se odlučimo biti donositelj uglavnom dobre vijesti?

Što god odlučimo, trebamo znati da razgovori koje vodimo pridonose našim mentalnim stavovima. Negativnim temama njegujemo negativnu energiju u našem umu, koja i dalje privlači istu takvu energiju. Ustrajemo li u negativnim razmišljanjima i razgovorima, malo pomalo, navući ćemo teške zastore na prozore naše duše, u mraku koje će se razvijati niske emocije i nećemo vidjeti izlaz.

Promatrajmo se kako reagiramo na situacije u cjelini. Obratimo pozornost na naše komentare. Jesu li oni pozitivni ili negativni? Ističemo li više negativne? Žalimo li se i mislimo samo na najgore? Ako nešto krene po zlu, jesmo li ljutiti? Okrivljavamo li nekoga uz niz negativnih misli ili se usredotočimo na rješenje i preuzimajući odgovornost stvaramo promjene koje želimo?

Istraživanja su pokazala da ljudi koji su uglavnom pozitivni i više obazrivi imaju bolje šanse za postizanje svojih ciljeva i više je vjerojatno da će živjeti ispunjen život.

Tražimo dobro u svim događanjima i ljudima s kojima smo u interakciji.

Svojevremeno sam poslovno surađivala sa uspješnim bračnim parom iz Milana. Posao mi je donio divnu priliku jednotjednog druženja u njihovom domu. Provodila sam vrijeme u njihovoj agenciji i bila svjedokom savršenog odnosa i jednostavnosti u komunikaciji sa svim ljudima, bez obzira. Van radnog vremena smo šetali i razgovarali i privatnim temama. Gospođa je bila kćerka bogatog tvorničara koji još uvijek posjeduje dvorac sa ergelom konja u okolici Milana. Pričala mi je o njenom djetinjstvu. Bilo ih je šest sestara. Mnogi ljudi su svraćali k njima i one su od malena trebale svakog gosta srdačno pozdraviti i uz pozdrav obavezno istaknuti nešto lijepo što osoba ima na sebi. Fokus na dobro u svakom čovjeku je zadržala kroz život, privatno i poslovno, i sigurna je da joj je taj stav najviše doprinio lakoći i ljepoti življenja.

Dr. Mike Segal radi na trauma odjelu jedne opće bolnice. Susreo se sa mnogim teškim stanjima pacijenata i bio svjesniji njihovog stanja više nego oni sami. Kad bi došao na odjel i obratio im se, svi bi govoriti o teškoćama kroz koje prolaze. Gledao je kako u toku razgovora njihova lica postaju sve tužnija. Trebalo mu je godina dok je shvatio važnu životnu lekciju, da na ovom svijetu postoje mnoge loše stvari, međutim, da postoje i mnoge, mnoge dobre. Tada je odlučio da kod susreta sa pacijentima, nakon pozdrava, kaže „Recite mi nešto dobro“. Ustrajao je u svom projektu i postao poznat kao dr „ Recite mi nešto dobro“, iako nikada nije znao što će dobiti kao odgovor. Pacijenti su, fokusirajući se na traženje dobrih stvari u svom umu, bili više pozitivni, što je uz razne dosjetljive komentare na njihova lica donosilo osmjeh.

Dragi ljudi, razmišljam možemo li iskoristiti ovu ideju, kako bi se u razgovoru sa našim dragim prijateljima i poznanicima fokusirali na dobre stvari. Jer misliti i govoriti o dobrim stvarima znači privlačiti iste, a to je toliko potrebno upravo sada u ovom svijetu i ovom vremenu.

Koristim priliku da vam, kao dobru vijest, prenesem odličnu lipanjsku ponudu, jer kao što već sigurno znate, osim što kao članovi kupujemo 30% jeftinije, svaki mjesec koristimo dodatne pogodnosti. Ponuda u lipnju je zaista iskoristiva.

uz 1 AFA algu 140 kapsula i Zelenu energiju dobijemo gratis Sea Power 120 kapsula

uz 2 AFA alge 120 kapsula i Kolostrum dobijemo još jedan Kolostrum gratis

uz 3 kom Kompleks masnih kiselina dobijemo 1 komad gratis

uz 3 kom Lighten up-a dobijemo 1 komad gratis

i još druge pogodnosti

Želite li učiniti dobrobit vašem organizmu i obogatiti svoj jelovnik nekim od dodataka i k tome koristiti sve članske pogodnosti, a niste još član, sve to možete vrlo jednostavno. Novi članovi, osim toga imaju pravo na posebnu cijenu nekih proizvoda, kao: COQ10, Lagani početak, Ionska četkica za zube i Antioxidant.

Evo sastojaka savršenog doručka kojeg sam upravo pojela:

1-2 žlice zobenih pahuljica

3-5 badema

Ovo dvoje namočiti u malo vode, može i večer ranije.

Neposredno prije doručka dodati

1/2 čajne kašičice kurkume

1/2 čajne kašičice pravog cimeta /može i bez kurkume i cimeta/

1 kašičica Lighte up-a

1 banana, može i jabuka ali je ukusnije i korisnije sa bananom. Voće naravno sitno izrezati.

Osim odličnog doručka Lighten up možete koristiti kao poseban večernji obrok, a možete se počastiti sa odličnim frapeom od Lighten up-a i banane, uz dodatak zobenog mlijeka. Ovaj mjesec ga možete povoljno kupiti, pa predlažem da ga isprobate.

Lijep dan!

Ana


Suočavamo se često sa opakim izazovima i iskustvima poraza, kada se osjećamo žrtvom raznih okolnosti, kada smo ljuti, zbunjeni, izdani, razočarani. Ego nas pokušava odvući na osuđivanje samih sebe, mami nas u zamku krivnje, osvete i uspoređivanja.

Krenemo li tim putem igrati ćemo se žrtve sa velikim užitkom do psihičkog i fizičkog kraha. Umjesto toga možemo te situacije promatrati kao učitelje, što i jesu, koji će nam pomoći da uočimo da nešto unutar nas žudi pronaći smisao, svrhu i otkriti razlog zbog kojeg smo se našli ovdje u ovom vremenu. Potraga za svrhom nas tjera da učimo i rastemo, nastojeći stvoriti život u kojem ćemo se moći kreativno izraziti i osjećati se ispunjeno.

No, često zaglavimo imitirajući druge ljude kojima se divimo iz bilo kojeg razloga, pa pokušavamo njihov put i način umetnuti u vlastiti život. To otprilike izgleda kao da smo obuli tuđe cipele i uputili se u šetnju predivnim krajolikom. Cipele su zaista prekrasne, ali ne odgovaraju našoj nozi i usprkos svoj njihovoj ljepoti i ljepoti krajolika, u šetnji nećemo uživati i još dugo ćemo trpjeti posljedice okrivljujući uglavnom nogu.

Tuđe mišljenje koliko god izgledalo pametno i tuđe iskustvo koliko god bilo bogato, može nam biti samo poticaj da sami krenemo u istraživanje vlastitih mogućnosti i stvaranje vlastitih novih iskustava, a ne „špranca“ za ugradnju toga nečega tuđega u vlastiti život.

Multimedijski umjetnik Ivan Ladislav Galeta, koji sa kamerom u jednoj, a motikom u drugoj ruci, pomiče granice umjetnosti, dotiče nas svojim stavovima i potiče na promišljanja, nova usmjerenja i nove aktivnosti.

„Razotkriti svoju bit, onu koju svatko nosi skrivenu u sebi, da bi mogao doći do dijaloga između te svoje biti i sebe samoga i kroz taj proces doseći onu razinu prihvaćanja činjenice da je ta njegova bit neponovljiva, nezamjenjiva i jedinstvena. Kad to prepozna on neće svoju bit prenositi drugome, nego će kod drugoga pokušati izazvati reakciju da i on sam izađe sa svojom biti van“, Galeta, Bioenergetika i umjetnost (predlažem pogledajte).

Proces razotkrivanja svoje biti traži od nas usredotočenost i pribranost u svakom trenutku, kako bi iz mnoštva slika i zvukova razabrali, prepoznali i pratili ono što nas vodi tom otkriću. No, nimalo nije lako usredotočiti se u trenutku kad vlada mrak u gospodarstvima diljem svijeta, kad su prisutni svi oblici društvenih bolesti, a suptilnom getoizacijom se želi posjedovati čovjek i njegovo vrijeme.

Ljude se pokušava staviti pod dušobrižničku pasku samo prozvanih voditelja raznih organizacija i udruženja, koji sebi daju tako značajnu ulogu da, bez straha i krivnje, organiziraju drugima život do u detalje. U glave im guraju svoje misli, svoja iskustva i svoje viđenje života, ne dajući im prostora da razumiju svoju osobnost i veličinu i da pronađu svoju bit.

Uzmimo primjer umirovljenika koji je manje ili više uspješno brinuo o svojoj obitelji i doprinosio zajednici sve do umirovljenja, a onda je šutke proglašen nesposoban i nekoristan, a visina njegove mirovine mu govori da njegov doprinos nikada nije ni bio baš naročito značajan. Nude mu se razne beneficije, koje ga dodatno vrijeđaju i omalovažavaju, jer mu se neprestano daje do znanja da je nesposoban i beskoristan, ali da će usprkos toga nečijom dobrotom ipak nastaviti živjeti.

Na scenu tada stupaju voditelji udruga za uređenje njegovog umirovljeničkog života. Oni također smatraju da je čovjek nesposoban, da ne može brinuti o sebi, pa se oni bore za njegova prava, organiziraju mu život, razna putovanja, zabave, a on se prestane pitati želi li to ili ne. Prilike i klima oko njega ga usmjeravaju da radije prepusti drugome brigu o svojim potrebama i problemima, a sam ostaje praznih ruku, prazna srca, prazne duše.

A toliko je puta tijekom života rekao sebi da neke stvari treba promijeniti, pa čak donio čvrstu odluku da će to sigurno jednom i napraviti. No, čekao je dan da sve okolnosti budu savršeno usklađene, da mu prijatelji i poznanici budu na pravim mjestima, a financije i društvena klima budu u savršenom skladu. To mu je trebao biti znak da je vrijeme za krenuti sa pozitivnim promjenama.

Dan za danom činilo mu se da ni jedan ne zadovoljava postavljene uvjete, a onda je došlo vrijeme kada je shvatio da mu je veliki dio života prošao čekajući, a da je svaki dan bio taj dan.

Srećom nikada nije kasno za pronalazak svoje biti i nikada neće biti bolji uvjeti nego što su danas. Prije nego krenemo na to predivno putovanje razmislimo što za nas znači uspješan život, jer ako prihvaćamo činjenicu svoje jedinstvene svrhe, tada trebamo imati i vlastitu definiciju uspjeha.

Mnogima od nas se događalo da nam ljudi govore kako smo uspješni, iako se baš nismo tako osjećali, ali kako nismo imali vlastitu definiciju uspjeha, mislili smo da je uputno prihvatiti tu činjenicu i u skladu s tim pokušati biti sretni.

„Jer ako netko misli da sam uspješan, tko sam ja da raspravljam?“

No, nakon nekog vremena smo uvidjeli da to nije ono što želimo i da moramo definirati vlastiti uspjeh i krenuti u promjenu koja će nam omogućiti život po toj definiciji.

Jer život je prekratak da bi se samo hinila sreća. Zato, bez obzira na godine, sanjajmo život kakav želimo i vjerujmo u svoje snove. Sve ima svoj nastanak u obliku pukog sna, zamisli, mašte, za koju neka avanturistička duša ima hrabrosti pretvoriti je u činjenicu.

Dragi ljudi, za sve dobre zamisli najbolji dan je danas. Gdje god se nalazili u svijetu, pod kakvim god uvjetima, u kojoj god životnoj dobi bili, imamo moć napraviti promjenu o kojoj maštamo, koja će utjecati na svaki djelić našeg daljnjeg života.

"Tajna je u tome da morate vjerovati u sebe. Kad sam bio u sirotištu i kad sam se skitao ulicama pokušavajući pronaći nešto za jelo, čak i tada sam mislio o sebi kao o najvećem glumcu na svijetu." Charlie Chaplin 1889-1977

Za kraj podsjećam na ljetni solsticij, dodatni razlog za slavlje. Prema drevnim običajima sutra navečer bi trebali uz krjesove, bubnjeve i ples ispratiti sunce na počinak, a potom ga budni dočekati na izlasku.

Odraz ovih običaja u umjetnosti je "San Ivanjske noći", Williama Shakespeara, napisano između 1590. i 1596. godine. Vjeruje se da je djelo namijenjeno kraljičinoj proslavi blagdana Sv. Ivana Krstitelja. San Ivanjske noći odražava u sebi mnoga vjerovanja renesansnih čarobnjaka i njihove težnje za čistoćom Antike.

U svakom slučaju pjevajmo, plešimo, slavimo sunce, slavimo život.

Ana



Zašto toliki strah od prirode? Jesmo li negdje unutar nas spremili istinu koliko smo prema njoj nemilosrdni, pa se po ugledu na naš ljudski obrazac življenja, bojimo da nam ne uzvrati udarac.

A taj silni strah potiče agresiju i tjera nas da joj činimo nove rane i nepravde. Sve što remeti naš obrazac i naš „mir“, zatiremo u korijenu. I kao da jedva dočekamo skačemo na svako „m“ od možda. Ubij, posijeci, uništi. Licemjerno za nasilje nađemo drugi izraz, pa smo na primjer ubiti zamijenili sa uspavati i kao da nas sama ta riječ opravdava prikazujući nas nama samima milosrdnima????

Ljute nas i te biljke i stabla koja cvjetaju što nam izaziva alergiju, a pelud leti svugdje okolo i pravi smeće. Slušam razgovor ljudi koji sjede u hladovini borova ispred zgrade u kojoj stanujem. Lijepo je, kažu ovako sada u hladu, ali onih dvadesetak dana kad cvjetaju stvarno naprave nered, a ljudi su alergični, pa zaključe da bi ih svejedno trebalo posjeći. Čovjeku dođe da se rasplače nad tugom tih stabala, dok slušaju ovako nešto, umjesto hvala.

Imala sam priliku vidjeti onoga koji se dohvatio pile i odobrenja da iz nekog razloga popila sve stare borove na jednoj padini, kako u ekstazi moći uživa uništavajući sve ispred sebe.

Zar nam toliko smeta živa biljka, živo stablo. Na našu sreću ubrzano se osvješćujemo, jer bi se inače trebali bojati plastičnih borovih šuma i sličnog strašnog smeća i neukusa, po uzoru na ono čega možemo na tone naći na počivalištima naših dragih.

Strah nas je i od sunca. Šešir, naočale, odjećom prekriven svaki centimetar, a kad se skine odjeća onda se obuku otrovna zaštitna sredstva. Zaštititi se na sve načine? Bili ga ugasili da možemo? Znojimo se, vruće nam je, pa što. To je isto ono sunce čija svjetlost tisućljećima grije sva živa bića bez razlike, zbog kojeg se u proljeće budi sav život na Zemlji, a ljudi se uz njegovu svjetlost općenito osjećaju bolje, ono koje je kao takvo u konačnici izvor života kakvog poznajemo. Pa kako uopće možemo vjerovati da to isto sunce izaziva bolest ?

Jesmo li se ikada zapitali jeli problem naše nervoze, alergija, opeklina i raznih boleština zapravo u nama, u neravnoteži svih naših sustava. Da su sve loše misli, agresija, alergije, da je sve rezultat našeg ponašanja prema prirodi i prema nama samima.

Oslobodimo se, dakle, starih obrazaca i za početak budimo zahvalni na saznanju da svakim svojim obrokom određujemo svoju sudbinu. Budimo zahvalni na svemu oko nas, budimo zahvalni na Suncu, jer ono život znači, budimo zahvalni prirodi jer nam sve potrebno pripremi u pravo vrijeme.

Evo upravo zrije bobičasto voće puno antioksidanata koji su nam potrebni kako bi uživali na suncu i prikupili dovoljno svjetlosti i vitamina D za zimske dane.

A što mi radimo sa tim bobicama pogledajmo na primjeru višnje koja spada u kategoriju super zdrave hrane.

Višnje su na neki način eliksir za tijelo i igraju glavnu ulogu u održavanju ljepote kože. Najzdravija je svježa i sirova iako će imati određenu antioksidantnu vrijednost i nakon sušena, smrzavanja ili konzerviranja, pa je možemo jesti cijelu godinu. Ali priroda nam je nudi upravo sada kada nam je najpotrebitija za našu kožu. Super!

No, mi ih ne pojedemo tako svježe, nego ih lijepo očistimo i napravimo kolač, sa mnogo šećera i nezdravog šlaga, a od kolača, makar i višnja koja štiti i njeguje kožu bila u njemu, dobit ćemo bore i celulit, a izlaskom na sunce ćemo se dodatno izložiti kožnim oštećenima.

Pojedimo, dakle, svako jutro šaku svježih plodova višnje i ostalih bobica, dok ih ima!

Vratimo se suncu i svijetlosti jer su svijetlost i zdravlje nerazdvojivi. Nedostatak svjetlosti je kao i neuhranjenost, kada se remeti ritmičko pulsiranje potpuno zdravog bića.

Rudolf Steiner, osnivač Waldorfske škole, Antropozofske medicine i biodinamičkog vrtlarstva je tvrdio da dozvoljavajući vanjskom svijetlu da uđe u naš sistem oslobađamo jednaku količinu našeg vlastitog unutarnjeg svijetla. Što više povećavamo sposobnost apsorpcije i asimilacije svijetlosti to više svjesni postajemo.

„Što se više mijenjamo povećanjem naše apsorpcije svijetlosti to više i sami postajemo svjetlost. Ovo je profinjena tajna "svjesne ishrane".“

Elain Hollingsworty, direktorica zdravstvenog centra Hipokrat, je u svojoj 74-toj godini izdala knjigu Preuzmite kontrolu nad svojim zdravljem i otrgnite se industriji bolesti, u kojoj odgovorno donosi mnoge istine.

„Već dugo je poznato da je sunce od presudne važnosti za bujni rast biljaka, međutim, jako mali broj ljudi uviđa da je ono potrebno i ljudima, osobito za sintezu vitalno važnog vitamina D. Unatoč tome vlasti diljem zapadnog svijeta upozoravaju nas da se klonimo sunca, umjesto da nas upozoravaju da se klonimo loše prehrane i masnoća koji su doveli do epidemije raka kože.

Kad sam bila mlada nije se govorilo o raku kože, ne zato što sam se skrivala od sunca, već zato što su višestruko nezasićena ulja još uvijek bila samo pohlepni san multinacionalnih kompanija. Danas se ova plastična ulja nalaze posvuda, a isto je i sa rakom kože, što nije slučajnost.

Ova neprirodna ulja, zajedno sa svim drugim nevjerojatnim smećem kojeg ljudi jedu i piju, izlaze iz tijela zajedno sa znojem i u kombinaciji sa suncem doprinose nastanku raka kože. Ali za to nije krivo sunce, za to su krivi ljudi koji su dovoljno bedasti da jedu smeće.

Istraživanja su već mnogo puta potvrdila da su zaštitna sredstva opasna po zdravlje. Na primjer, istraživanje koje je proveo Norveški državni ured za zaštitu od zračenja, otkrilo koliko je opasna čak i mala količina OMC-a (octyl methoxycinnamata) , kemikalije koja se koristi u 90% zaštitnih sredstava.

Tako, dugoročno izlaganje suncu može dovesti do raka kože, uz korištenje kreme sa visokim faktorom zaštite od sunca, radi otrovnih sastojaka koji ubrzavaju razvoj kožnih lezija i tumora. Jake kemikalije kao što je Oxybenzone brzo prodire u kožu i može izazvati alergijske reakcije, pa čak i hormonalni poremećaj. Oxybenzone je pronađen u 65 posto svih ne-mineralnih krema za sunčanje na tržištu….“ Elain Hollingsworty

„Svjetlošću najbogatija hrana vjerojatno su plavozelene alge i organski uzgojeno voće i povrće. Hrana koja je izgubila svoju svjetlosnu energiju zbog pretjerane obrade, zračenja i tako dalje postupno gubi životnu snagu i postaje funkcionalno mrtva. Jedenjem nutritivno mrtve hrane na koncu izgladnjujemo tijelo, um i duh te dovodimo do smanjenja funkcije, češćeg obolijevanja, kronične bolesti te, konačno, i do same smrti“. Dr. Gabriel Cousens,

Iskaz nobelovca Laureate Dr.Szent-Gyorgi je ključ u razumijevanju značaja unošenja svijetla u naš organizam, putem svježe biljne hrane ili na drugi način. On govori o visoko nabijenim elektronima koji sudjeluju u prenošenju sunčeve energije u našu molekularnu strukturu bez njenog mijenjanja. Sve više se počinje prihvaćati model biljne prehrane, jer konačno razumijemo ovu naučno dokazanu činjenicu, pa je logičan slijed da konzumiramo hranu bogatu elektronima kao što je voće, povrće, sjemenke i slično. Tako u naš organizam unosimo kondenziranu sunčevu svjetlost, koja se, naravno, uništava ako te namirnice kuhamo ili prerađujemo.

Dr Naydenov ističe mikro alge, spirulinu i AFA algu, kao namirnice koje su možda najbogatije sunčevim elektronima. Kako AFA raste na visokim nadmorskim visinama ima povećan beta-karoten i druge karotenoide, te sisteme enzima i drugih bioloških sastojaka za bolje apsorbiranje pojačane sunčane i kozmičke radijacije. Ne samo da ta živa hrana, bogata elektronima, djeluje kao donator snažnih elektrona nego djeluje kao sunčano rezonantno polje koje privlači, sprema i povezuje sunčevu energiju u našem tijelu.

Po dr. Budwig, čovjek je taj koji najviše akumulira sunčeve elektrone radi čega je osobito povezan sa sunčanom svjetlosti. Njen konačan zaključak je da je ljudsko tijelo sunčana energetska ćelija i svi bitni procesi metabolizma i iskorištavanja energije iz hrane se odvijaju pod utjecajem fotona odnosno sunčeve svjetlosti.
Dr. Hans Eppinger je, također, pronašao da su sve stanice u osnovi baterije koje su pune kada je čovjek zdrav, a kada je bolestan prazne su i jedva funkcioniraju.

„Mi smo ljudske fotoćelije sa sunčevom svijetlosti kao osnovnom biološkom hranjivom tvari“. Dr.Szent-Gyorgi

Želimo li bezbrižno koristiti blagodati sunca trebamo izbjegavati hranu koja uz sunce potiče oštećenja naše kože, a koja nam i inače nije preporučljiva.

Prehrana bogata šećerom doprinosi prijevremenom starenju kože, što dovodi do bora i celulita, što čini da UVA zrake izazivaju ozbiljnu štetu od sunca i Procesirana hrana koja je puna omega-6 iz raznih biljnih ulja, koje mogu biti uzročnici razvoj raka kože.

Zaštitu ćemo naći u prirodnoj prehrani, bogatoj antioksidantima i omega-3 masnim kiselinama.

Iz tog razloga, uključimo zdrave masti u našu prehranu kao i dodatne antioksidante.

Zdrave masti ćemo naći u ekstra djevičanskom maslinovom i kokosovom ulju. Kokosovo ulje je izvrsno za kuhanje jer može izdržati visoke temperature. Korisno ga je čak umiješati u naš zeleni napitak (smoothies).

Divlji losos, ako nam je dostupan, sadrži Astaxanthin, koji nudi 500 puta veću antioksidativnu zaštitu od vitamina E i nekoliko puta jaču od vitamina A.

Fermentirano riblje ulje je puno hranjivih tvari uključujući vitamin A i omega-3 masne kiseline.

Lisnato povrće i šarene bobice, oboje bogato kvercetinom i drugim antioksidantima.

Ekstra zelene namirnice kao što su alge. Od dvije kapsule AFA alge ili kašičice Lighten up-a uz jednu bananu dobit ćete ukusan i moćan frape, uz koji ćete bezbrižno uživati u suncu.

Ako ste u mogućnosti koristite dodatne antioksidante kao što je Berry power u kojem je sva snaga bobičastog voća ili antioksidant sa pycnogenolom. Za više informacija o proizvodima obratite mi se na Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ili na 098-9156728, a ovdje želim nešto više reći o pycnogenolu koji je sadržan u proizvodu superantioxidant.

1536-te godine cijela flota brodova, pod zapovjedništvom francuskog istraživača Jacques Cartiera, je ležala zamrznuta na ušću rijeke St. Charles u današnjoj Kanadi. Uz sve nedaće zavladao je skorbut od čega je umrlo 25 ljudi, koju sudbinu bi doživjeli i drugi da se Cartier nije obratio za pomoć lokalnom plemenu Irokeza. Rekli su mu da će kora određenog stabla bora skuhana u vodi spasiti ostatak posade. Sva posada je bila tako brzo izliječene da je zapanjeni Cartier to proglasio božjim čudom.

"Misterij" je riješen ...U 1951, kada je dr. Jacques Masquelier, francuski farmaceut i istraživač, u kori stabla francuskog primorskog bora pronašao Pycnogenol, kemijski spoj, koji je donio ozdravljenje posadi Cartiera.

Pycnogenol je snažan antioksidant, bogat vitaminima E i C, koji mu produljuju antioksidativnu aktivnost. Sada više ne hara skorbut, ali smo svjedoci strašne pošasti u obliku Alzheimera. Pycnogenol uspješno sprječava beta-amiloidnu toksičnost oštećenja moždanih stanica, a sprečavanjem ove toksičnosti umanjuje se uništenje stanica koje se događa u Alzheimerovoj bolesti.

Dragi ljudi, uživajmo u suncu. Sat dnevno trebamo biti izloženi sunčevim zrakama, da tijelo može održavati određene količine hormona i pravu kiselo-lužnatu ravnotežu. Hranimo se sunčevim fotonima izlažući mu se golom nezaštićenom kožom, bez opasnih zaštitnih krema i jedimo obilje slasnih plodova koje nam je priroda pripremila upravo sada zahvaljujući suncu i za sunce.

Dr. Gabriel Cousens, u svojoj knjizi „Jedući divlji elektron“ kaže:

……Snažno sunčevo rezonantno polje najavljuje evoluciju čovječanstva u dosezanju punog kapaciteta kao ljudskog "sunčanog bića". Svjetlost podržava evoluciju, a nedostatak fotona u našem tijelu sprečava je.

Svjetlost i svjesnost su međusobno povezani…


Ljubi se ovdje vrijesak i kamen,
ljubi se cvijet i drača,
ljubi se more i sunce,
i žal i barka
kad se domu vraća.

A ti žurno kroz ljubav koračaš,
smeta ti kamen, smeta ti drača,
ne osjećaš sunce, ne čuješ more,
samo bjesniš
... bit će sve gore i gore..

Jer duša tvoja za ljubav je mrtva,
već davno srce od nečeg ne zadrhta,
samo prazno u ritmu lupa,
sam si svoja postao žrtva.

Ana K. /Miris vrijeska/


Uživajmo!
Ana


Putujuće čovječanstvo je knjiga J. Krippendorfa, iz 1984 g , sa temom kako je ljudsko društvo, koje se ranije držalo jednog prebivališta, zahvatilo veliko gibanje.

Pisac, koji sebe naziva istražiteljem slobodnog vremena i turizma, na samom početku knjige kaže:

„Iskorišćuje se svaka prilika da se negdje otputuje. Bijeg iz svakodnevnice, kad god je moguće……Ljudi ništa ne priželjkuju toliko koliko neko drugo prebivalište. Samo da se ne ostane kod kuće! Samo da se nekamo ode!“

A nakon 138 stranica završava:

„Ključ za humanizaciju putovanja jest novi, suveren čovjek. Ne samo korisnik praznika nego cjelovit čovjek. Čovjek koji poznaje sama sebe i svoje motive, kao i svoje turističke želje; koji je naučio kritički gledati na samoga sebe, u svijetlu znanja o tuđim kulturama, koji je završio neku vrstu unutrašnjeg putovanja i zbog toga postao skroman. Tom čovjeku treba pomoći da se rodi. Tek kad on bude postojao i vanjsko će putovanje biti čovječnije“.

Upozorava li nas Krippendorf, između ostalog, i na činjenicu da gdje god krenemo vodimo sebe sa sobom, a u društvu nas samih i svemu oko nas možemo uživati samo ako smo cjeloviti. S obzirom na činjenicu da se upravo milijuni ljudi nalaze na svom unutarnjem putovanju, možemo i u tom smislu govoriti o putujućem čovječanstvu.

Jer to što živimo privremeni život u privremenom svijetu ne znači da možemo samo plutati na valu i proći. Dapače, itekako se trebamo truditi i dati svoj doprinos.

Neke nas osobine i navike, bilo naslijeđene ili izgrađene tijekom vremena, u nekim stvarima čine učinkovitijim, dok nam u drugima uzrokuju totalni nered. Iz tog razloga prihvaćanje činjenice da ćemo radeći na sebi postati učinkovitiji i zadovoljniji u svim aspektima života, zaista veseli i oslobađa.

Ne postoji propisani obrazac kako i ne postoji prečac. Svatko na svoj način se traži i gradi, formirajući vlastiti izražaj i nastojeći dobiti priliku da svoju poruku pošalje svijetu.

No, bez obzira koji način odabrali i kakve životne škole prolazili, nema vidljive oštre granice. Ne svane odjednom dan kada smo potpuno dostigli sve ono za čim smo tragali, pa nadalje uživamo na lovorikama vlastite mudrosti i u samo dobrim stvarima.

Bez obzira na duljinu puta koji smo prešli, bit će trenutaka kada ćemo donijeti odluku koja će nas skrenuti u neki zamršeni rukavac ili ćemo bespomoćno dozvoliti da nas netko ili nešto povrijedi, usprkos svim saznanjima.

Prema mom iskustvu, napredak uočavamo po tome

kako i koliko brzo pronalazimo izlaz iz kriza, u kojima smo se nekada znali danima zadržavati, sažalijevajući se, očekujući pomoć od nekoga drugoga nesvjesni vlastite moći, prihvaćamo činjenicu da sami biramo koliko dugo ćemo se zadržati u kaljuži ljutnje, krivnje i prijekora, jer znamo da možemo izaći kad god poželimo, što iz krize nosimo dalje; ljutnju, krivnju, prijekor ili samo pouku, čini nam se da su se ljudi oko nas promijenili, postali bolji, priroda ljepša, a zapravo sve više uočavamo dobre stvari, a sve manje loše.

Prije dvadesetak godina, u samom početku mog ozbiljnog traženja smisla, pročitala sam pričicu kako je Bog, dok je stvarao čovjeka, dugo razmišljao gdje će sakriti ono što je čovjeku najvažnije, s namjerom da čovjek to ne pronađe tako lako, kako bi se u potrazi što bolje izgradio. Mislio je, mislio i dosjetio se. Skrio je sve bitne vrijednosti kao i odgovore na sva pitanja unutar njega samoga, a dao mu oči koje gledaju prema vani.

Pa tako dok samo očima tražimo teško ili nikada nećemo pronaći, no pokušamo li tražiti srcem, evo ga!

U tijeku upoznavanja novih vrijednosti dogodi nam se da smo u konfliktu sa sobom. Iz usta nam izlazi nova priča, a živimo prema starim obrascima. Trudimo se promijeniti stara uvjerenja i navike i taman kad samozadovoljno zaključimo da smo potpuno ovladali željenim znanjem, život nam posloži ispit, tek toliko da znamo dokle smo došli. Ovako je izgledao moj prvi ispit;

Prekrasan proljetni dan, a moja kćer tinejdžerica i ja u šetnji plažom. Ona obukla nove „starke“, jučer smo ih platili 530,00 kuna. Zaista nam je lijepo. Malo dalje mladi bračni par se udubio u razgovor sa nekim ljudima, a dijete od otprilike 3 godine odjednom krene prema moru za loptom koja je otišla daleko od obale. Moja kćer potrči i onako u novim starkama uleti u vodu i izvuče dijete i loptu. Krasno, nesebično, a moj komentar je bio nešto u smislu „što radiš to su ti nove patike, znaš li koliko koštaju“. Okrenula se prema meni začuđena i samo rekla „Mama“.

Buđenje u trenutku. Čujem sebe kako govorim o svim mogućim ljudskim vrijednostima koje se izdižu iznad materijalnog i bi mi nekako neugodno.

No, naučila sam već da nam ne treba krivnja. Pouku prihvatimo sa zahvalom i saznanjem da za napuštanje starih uvjerenja i navika treba vremena i strpljenja, a pogotovo vjere da smo na pravom putu i da ga trebamo nastaviti.

Evo jedna priča koju je netko htio s nama podijeliti i poslati nam poruku.

„Ne tako davno, probudio sam se sa gorkim okusom u ustima i činilo mi se da sve ide po zlu!

Sjećam se razmišljao sam: "Zašto je sve protiv mene. Zašto su svi protiv mene“?

A onda sam se natjerao da dobro promislim i zaključio: "Čekaj malo! Nije svatko, samo nekolicina je protiv mene“.

Zgrabio sam jastučić za bilješke i počeo zapisivati imena onih koji mi ne daju potporu ili me ne podnose iz nekog razloga. Dobro sam razmislio nastojeći se prisjetiti svakog imena i napisao točno tri osobe i koliko god sam se trudio pronaći još koje ime nisam uspijevao. Tri, točno 3 osobe.

Tada sam počeo razmišljati o ljudima koji me podržavaju i koji vole biti u mom društvu. Jednog po jednog sam zapisivao na papir i dobio dvocifren broj i više.

Postavio sam ovaj problem na globalnu razinu. Većina ljudi ni ne zna da postojim, a dio onih koji me ne poznaju, a imaju neku interakciju sa mnom, ostaju uglavnom uključeni u vlastite živote, dok su prema meni u osnovi "neutralni".

Oduševljeno sam shvatio da od svih ljudi na zemlji postoje samo 3 osobe s kojima nemam najbolje odnose.

A koliko vremena u danu sam u interakciji sa ove tri osobe? Nisam se mogao sjetiti da je to ikada bilo više od nekoliko minuta.

Onda sam razmišljao o svim negativnim susretima koje inače imam u jednom danu; kao na primjer u prometu, kada mi čovjek kojeg uopće ne poznajem plasira neki negativan komentar. I teško sam mogao pronaći i u najgorem danu više od 5-15 minuta stvarne interakcije s neugodnim ljudima.

Ove činjenice su me potpuno osvijestile! Bilo je dana kad bi mi cijela 24 sata razorilo tih 15 minuta kontakta sa negativnim ljudima (u većini slučajeva čak manje od 15)! Kako je to moguće? Preživio sam tih 15 minuta, pa zašto dozvoljavam da mi to uništiti cijeli dan?

Čak i da sam proklinjan riječi me ne bi povrijedile, a prokletstvo se nikada ne bi dogodilo. Sve izgovoreno je prijetnja koja se ne manifestira kao realnost!

I kako onda nešto tako lažno i nestvarno kao što je prijetnja ili ružna riječ može uništiti moj dan?

Odgovor je jednostavan. Prijetnja je ušla u moja razmišljanja i kontaminirala moj um. Ponašanje ljudi me smeta 15 minuta ili manje, ali 23 sata i 45 minuta me ljute moja razmišljanja o tome događaju, te tako uništim svoj dan!

Naučio sam i trudim se fokusirati samo na pozitivno u mom životu i biti zahvalan za sve što imam! Život je stvar izbora. Je li čaša polupuna ili poluprazna? Vi odlučite ...“

Dragi ljudi, nemojmo čekati ne čineći ništa. Budimo poduzetni. Razapnimo čvrsto jedra, neka ih ispune čarobni vjetrovi svemira i krenimo. Uživajmo u vožnji, u društvu sa samim sobom, u osjećaju sklada, vitalnosti i unutarnjeg mira, uživajmo u krajoliku i uvijek imajmo na umu da sami stvaramo vlastitu realnost i da se iza prijetećih crnih oblaka uvijek nalazi prekrasno plavo nebo.

Jutro nam najavljuje još jedan vreli dan. Kroz širom otvorene prozore umiva me svježi jutarnji zrak, a stotine ptičjih glasova kao da se nadmeću koja će ljepše pozdraviti dan.

I ne možemo a da ne budemo zahvalni!

Uz kratak stih veliki pozdrav!


A tek bit ptica,
Bit član jutarnjeg zbora,
Što svako jutro iznova,
Odu radosti novom rađanju pjeva.
I do savršenstva
Razlijeva se pjesma
Tek propupalim danom.


Ana


Prije više od desetljeća znanstvenici su počeli intenzivno naglašavati da se, s obzirom da je to najbolji način konzumacije vitamina D, ne smije previdjeti korist od sunca.

Danas postoji sve više i više literature i mnogo je medijskih fanfara u vezi nedavno otkrivenih gotovo čudesnih svojstava vitamina D. Odgovarajuća razina bi mogla ublažiti mnoge zdravstvene probleme; kroničnu bol, moždani udar, osteoporozu, bolesti srca, rak, autoimune bolesti, depresiju, artritis, dijabetes, bolesti desni, psorijazu, fibromijalgiju, autizam i druge.

Nažalost, prema većini autora mnogima od nas nedostaje vitamina D i to je izgleda zdravstveni izazov na globalnoj razini.

„Rezultat je to negativnog publiciteta u vezi izlaganja suncu tijekom proteklih 30 godina što je dovelo do pandemije nedostatka vitamina D", kaže dr. Michael Hollick.

Dr. Holick je profesor doktor fiziologije i biofizike na Bostonskom Medicinskom Univerzitetu, koji proučava vitamin D više od 30 godina i koji je primio mnoge nagrade za svoja zdravstvena istraživanja.

Potpuno je siguran u nebrojeno puta potvrđene rezultate svojih istraživanja, da je sunce ne samo dobro nego i neophodno potrebno našem organizmu. Toliko je siguran da je 2004.g. izgubio mjesto predavača na katedri dermatologije, jer je odbio da se suglasi sa svojim šefovima i sa dermatologijskom strukom općenito, koji su tvrdili da je čak i najmanja količina UV / sunca loša za nas.

„Pronašao sam da je sunce, u vremenu kad je dovoljno jako, uvijek bolje nego nadopuna vitamina D, što ima jednostavno objašnjenje. Vitamin D koji je proizveden putem sunca i kože ima dvostruko više života, snage, nego onaj koji se proguta ili onaj iz prehrane ili iz dodataka prehrani. Nadalje, nikada se ne možete predozirati vitaminom D od izlaganja suncu, ali itekako možete ako ste uzeli previše vitamina D u pilulama.

Vitamin D je zapravo hormon, jedinstven po tome što nastaje u koži kao rezultat izloženosti suncu. Njegove dalekosežne posljedice na tijelu podudaraju se s djelovanjem hormona koji utječu na metaboličke putove i celularne funkcije.

Fotosinteza vitamina D se događa na zemlji više od 750 milijuna godina. Neki od najranijih oblika života, koji se izlažu suncu radi potrebe za energijom, foto sintetiziraju vitamin D.

I djeca i odrasli su u prošlosti ovisili o primjerenom izlaganja suncu kako bi zadovoljili zahtjev organizma za vitaminom D. Na prijelazu iz prošlog stoljeća više od 80 posto djece u industrijaliziranim i zagađenim gradovima sjeverne Europe i na sjeveroistoku SAD-a je patilo od razornih posljedica nedostatak vitamina D, kao što je rahitis.

Koža uz sunce ima veliku sposobnost stvaranja vitamina D. Izlaganje osobe u kupaćem kostimu na minimalnu dozu sunca, što je obično od 15-20 minuta, u danu kad je sunce najjače, kroz lipanj ili srpanj, je ekvivalent za uzimanje 20.000 IU vitamina D u kapsulama.

Na neminovnu potrebu izlaganja suncu upućuje i analiza NHANES III, rezultati koje kažu da ni djeca ni odrasli ne primaju adekvatnu količinu vitamina D iz prehrane ili dodataka prehrani.

Međutim, sunce je demonizirano, a rezultat toga je da je većini svjetske populacije ispran mozak, te razmišlja da izlaganje suncu nije preporučljivo.

To u suštini nije potkrijepljeno znanstvenim dokazima koji bi potvrdili da umjereno ili značajno izlaganje suncu povećava rizik od pločastih i bazalnih stanica karcinoma i što je još važnije, najsmrtonosnijeg oblika raka kože melanoma.

Nema sumnje da pretjerana izloženost suncu, kada se u velike ošteti koža, može značajno povećati rizik bazalnih i pločastih stanica karcinoma, tumora koji se lako otkriju i lako liječe. Melanom s druge strane, je vrlo agresivni i smrtonosni oblik raka kože, međutim, većina melanoma se pojavljuju na najmanje suncu izloženim dijelovima, a nedavne meta-analiza čak 35 studija sugeriraju da izloženost suncu smanjuje rizik od razvijanja melanoma.

Zašto dakle ne iskoristiti razumno izlaganje suncu?, kaže Dr. Holick.

Kada je riječ o uravnoteženom dobivanju adekvatne količine vitamina D i rizika od oštećenja kože od prekomjernog izlaganja suncu, dr. Jacob Teitelbaum, autor knjige "pravi uzrok, pravi lijek" sugerira: "Dovoljno je koristiti zdrav razum i ne biti paranoičan. Povijesno ljudi su provodili veći dio dana vani, nisu bili umočeni u zaštitna sredstva protiv sunca i nisu imali sunčane naočale na očima. Na taj način su kumulirali mnogo sunca. To je normalan put do vitamina D. "

Dragi ljudi, puno bolju komunikaciju i odgovor na svako vrijeme, ono atmosfersko i drugo, imat će kvalitetno nahranjen organizam. Isto vrijedi i za ljetne žege. Hraniti se zdravo, piti dosta vode- ne tekućine nego vode, jesti dosta voća i povrća koje sadrži toliko potrebne antioksidante ili uzeti kvalitetne dodatke.

Radi toga, skrećem pažnju na srpanjsku ponudu koju vrijedi dobro pogledati:

Uz 3 AFA alge nam se nude gratis antioksidanti sa pignogenolom, a uz 2 Zelene energije ćemo dobiti gratis Manuka krema za ruke i tijelo, kojom ćemo nahraniti kožu kad se vratimo sa kupanja i sunčanja. K tome uz narudžbu od 500,00 kuna dobijemo antioksidante bobičastog voća, „berry power“, 120 kapsula za samo 75,00 kuna. Savršeno!

Ljetni pozdrav uz jutarnji prizor sa žala

Kroz guste se grane bora
Probila prva jutarnja zraka
I upravo takla
Glatku površinu mora.
Ono još spava.
Ne miče.
Poljupcima samo
Bijele oblutke dotiče.


Ana



Ljeto je vrijeme za biti mlad i nestašan, što se ne događa samo od sebe. Zato, ako želimo uživati u nevjerojatnom ljetu dajmo sebi priliku, budimo otvoreni za nova iskustva, za izlet u neistražena područja, jer je to najbrži put do cjelokupne obnove i zabave.

Zabavljajmo se kroz razne aktivnosti, pretvorimo besciljno lutanje u misiju; posjetimo lokalne buvljake i antičke trgovine, budimo skupljači, istražujmo, napravimo dugu šetnju radi šalice dobre kave ili najukusnijeg sladoleda, priključimo se lokalnim aktivnostima i sportskim natjecanjima, plešimo salsu, pjevajmo, fotografirajmo, uočavajmo okoliš i ljude.

Odlutajmo povremeno na neki običan izlet ili pronađimo nešto drugo što obično ne radimo. Prekinimo rutinu, izađimo iz zone sigurnosti i ugode, pronađimo avanturu koja će nam donijeti radost. Igrajmo se.

Također, ne zaboravimo posvetiti se našem tijelu. Ono voli pažnju i treba puno kretanja. Poklonimo mu svaki dan bar 10 minuta vježbanja. Hodajmo. Osjetit ćemo koliko nas sve to puni dobrom energijom, pa ćemo bar neku od ovih aktivnosti prenijeti u redovan radni jesenji i zimski dan.

Nikada, a pogotovo ljeti, ne zaboravimo vodu.

Iako smo svi prihvatili činjenicu da je naše tijelo 70% voda i da dnevno trebamo popiti 8 čaša vode kako bi se izlučio otrovni otpad, kod većine ljudi još uvijek prevladava lijenost nad željom da budu zdravi, pa je ne piju dovoljno.

Naravno trebalo bi znati kakvu vodu pijemo.

Još uvijek nisu usuglašeni stavovi oko toga jeli manje štetno piti upitno kvalitetnu vodu sa slavine ili onu kontaminiranu u plastičnim bocama ili destiliranu i slično. Možda je dobro koristiti filtere za dobivanje bolje pitke vode, ali u svakom slučaju vodu trebamo piti.

Mi ipak imamo sreće jer naša voda nije flourirana. Dugo se mislilo da fluor pomaže u prevenciji karijesa, ali istraživanja sve više pokazuju da to nije točno. Otrovni natrij-fluorid u zubnim pastama ne sprječava karijes, nego ga zapravo može uzrokovati, jer uništava enzime koji su od vitalnog značaja za stvaranje zubne cakline.

Zato pozdravljamo soladey ionsku četkicu za zube. Fotoosjetljiva titanska šipka ugrađena u četkicu pretvara svijetlost u negativne ione, koji pomiješani sa slinom privlače pozitivne vodikove ione iz kiseline u zubnom plaku. Kiselina se pri tom neutralizira, a plak se razgrađuje. Zubna pasta nije potrebna budući da je slina aktivni sastojak, pa oralna higijena na taj način postaje prirodna i ekonomična.

Hrana koju jedemo ima veliki utjecaj na naše cjelokupno zdravlje kao i na zdravlje naših zuba. Liječnici i stomatolozi preporučuju jesti više zelenog povrća za mineralizaciju cijelog tijela, kao i za jačanje zuba.

Prehrana bogata mineralima, ograničeni unos životinjskih i mliječnih proizvoda, pogotovo sira, mnogo zelenog i korjenastog povrća, zeleni sokovi, povrće iz mora, alge, morski fitoplanktoni ili dopuna mineralnim dodacima, pomože remineralizaciji, smanjuje faktor kiselosti u ustima i tijelu uopće, te potiče obnavljanje zubi i kostiju. Također, vitamini A, E, D i K, zajedno s vitaminom C, cinkom, magnezijem i kalcijem, su neophodno potrebni za izgradnju jakih kostiju i zuba.

Mnogi potvrđuju da im je stalno prisutna osjetljivost zubi na vruće i hladno u potpunosti nestala nakon dnevnog pijenja zelenog soka.

Vrijeme je izobilja voća, a istraživanje pokazuje da se zubne erozije događaju kao posljedica konzumiranja voća i voćnih sokova, koji se konzumiraju mimo obroka, a bez čišćenja zubi i usta.

Učestalo jedenje može poremetiti prirodnu remineralizaciju zubne cakline. Obično nakon obroka slina ide na posao obnavljanja cakline, a ako se neprestano žvaće i zubi su neprestano podvrgnuti šećeru i kiselini, vrlo je vjerojatno da se caklina neće uspjeti obnoviti.

Također, ako jedemo dosta orašastih plodova i sušenog voća, ostaci hrane zaglave između zuba gdje ih je teže odstraniti i gdje ih napadaju bakterije.

Srećom, ne trebamo prestati jesti voće ili orašaste plodove ili slično. Trebamo samo razmisliti kako se brinuti o zubima dok uživamo u slasnim zalogajima obroka i između obroka.

Prije svega treba biti oprezan i ne četkati zube odmah nakon jela jer kiselina iz hrane djeluje na caklinu, ostavljajući zube osjetljivima.

Pričekajmo barem 30 minuta nakon jela, naročito ako smo jeli nešto kiselo i tek onda operimo zube četkicom.

No, obavezno odmah nakon jela isperimo usta otopinom himalajske ili keltske soli, kako bi smanjili kiselost, ili bar isperimo samo vodom.

Također kada između obroka jedemo voće, odmah čim pojedemo isperimo usta solnom otopinom, jer već nakon 10 minuta poslije konzumacije hrane koja sadrži šećere, bakterije napadaju zube, pa je ispiranje solnom otopinom odlično rješenje.

Inače, svako jutro kašičica solne otopine u čaši vode stimulira probavu i metabolizam, a solna struktura ima vibrirajuću energiju koja traje u tijelu i do 24 sata.

Preporučam otopinu himalajske kamene soli, a za više o tome javite se na ovaj mail.

Treba spomenuti da oni koji jedu puno integralnih žitarica i graha, također, imaju povećan rizik za probleme sa zubima, jer ove namirnice sadrže fitinsku kiselinu, koja uz sebe veže minerale, kalcij i magnezij, što uzrokuje demineralizaciju i eroziju zuba i kostiju tijekom vremena. Rješenje je u namakanju žitarica i graha prije kuhanja, što u određenoj mjeri smanjuje fitinsku kiselinu.

Što nam još priroda nudi za održavanje zuba?

Celer - njegova vlakna kod žvakanja pomažu očistiti zube i desni uklanjajući sitne čestice hrane. Celer je gotovo kao jestiva četkica za zube. Žvakanjem stvara slinu, što dodatno pomaže čišćenju zuba i sprječavanju nakupljanja bakterija.

Kivi - izuzetno bogat vitaminom C koji je važan za mnoge različite prirodne procese u tijelu, ali je jedna od njegovih najvažnijih komponenti kolagen. Mnogi dijelovi tijela trebaju ovaj prirodni kolagen, a osobito je važan za desni.

Luk – odličan za zdravlje zuba radi prirodnih antibakterijskih spojeva koji pomažu spriječiti nekoliko različitih vrsta zdravstvenih problema u vezi zuba i desni.

Brokula - zbog visokog sadržaja željeza pomaže stvoriti zaštitni film na zubima koji ih štiti od kiselosti hrane i pića.

Kruške - potiču proizvodnju sline koja smanjuje rizik od oštećenja cakline.

Dragi ljudi, ovako oskudno odjeveni osjećamo svaki treptaj zraka na našoj koži i dok bosim stopalima dotičemo žalo, pijesak, zemlju, stapamo se sa suncem i modrim nebom iznad nas. Uz preplanuli ten i savršen osmjeh zračimo zdravljem i dobrom energijom, a sve u nama i oko nas je spremno zakoračiti u avanturu življenja.

Neka nam zdravlja i radosti!

Ana



Jeste li Oscar ili Elmo? Optimist ili pesimist, članak je Emily Jupp, koja o društvenim događanjima piše za www.independent.co.uk.

 

Kao narod, mi nismo naročito optimistični. Više je vjerojatno da smo mrzovoljni Oskar iz Sesame Streeta, nego njegov susjed živahni Elmo…. piše Emily Jupp.

Dobili smo čast biti domaćini Olimpijskim igrama, a prema jednoj Ipsos Mori anketi 55 posto nas će se rado požaliti na probleme u prijevozu, a više od pola milijuna će radije potpuno napustiti zemlju nego učevstvovati u slavlju Igara.

To je standardna praksa nepovjerenja prema svima, bankarima i političarima (i novinarima, za istu stvar), a prema barometru Edelman Trust, koji mjeri pouzdanost, Britanci su otišli korak dalje, pa je sada nepovjerenje u svako rukovodstvo bez obzira na profesiju. Barometar je također pokazao da je Velika Britanija jedna od naj nepovjerljivijih zemalja u svijetu.

Osim toga, ne mislimo da stvari idu na bolje.

U 2011, 48 posto nas je, na Gallup indeksu blagostanja, sebe vidjelo kao "borce" ili "patnike", koji niti ne očekuju ​​napredak u sljedeće četiri godine. Povrh svega toga, trenutno se događa jedno od naj kišovitijih ljeta ikad. To je sve jako depresivno. Ali pored ovog nepokolebljivog pesimizma i sveopće nesigurnosti, postoji negdje osjećaj da bismo trebali biti pozitivniji.

Mi smo uvijek pokušavali istjerati pesimizam jedni iz drugih, testirati ga sami za sebe; sjediti sumorno na javnom mjestu i vidjeti koliko dugo je potrebno prije nego neki prolaznik tipa Elmo kaže: "razveseli se…." ili ponudi jedan od onih banalnih aforizama gledanja svijetlije strane.

Industrija samopomoći, koja nudi nadu i pozitivno razmišljanje, još uvijek zgrće milijarde, dok su druge industrije na kloljenima. Dakle, iako ogrezli u cinizmu, čini se da smo još uvijek u potrazi za načinom da se osjećamo više pozitivni.

No, što je to pozitivno što može stvarno pomoći da poboljšamo naše živote? Kakav optimizam može vratiti povjerenje u bankare, ili da Olimpijada bude uspješnija ili da se zaustavi ovaj neprestani jad i kiša?

Neurolog Elaine Fox, profesor na Sveučilištu Oxford, je nedavno objavila knjigu „Kišni mozak, sunčani mozak“ - o našim podvojenim osjećajima za optimizam i pesimizam, u kojoj kaže:

"Pozitivnost je obmana, ali to je korisna obmana. Ako nismo imali nekakav optimizam ne bi nikada ujutro izašli iz kreveta. No, pesimizam ima svoje mjesto", Dakle, kada mislimo pozitivno, jesmo li samo sebe prevarili da će stvari biti bolje?

To je malo kompliciranije od toga. Osim što nas izvuče iz kreveta, zapravo može pomoći i u drugim područjima života. Optimizam vam pomaže u upornosti i daje vam osjećaj kontrole", objašnjava profesor Fox.

Cijeli članak možete pročitati na http://www.independent.co.uk/life-style/health-and-families/features/are-you-an-oscar-or-an-elmo-7987835.html

Ovaj članak me je motivirao da razmislim što nama donose Olimpijske igre.

Jedan od užitaka je promatranje i sudjelovanje u radosti sportaša, koje imamo priliku gledati u njihovom najboljem izdanju. Njihovi široki osmjesi nas tjeraju da i mi razvučemo usne u osmjeh, osjećamo njihovo uzbuđenje i sve zajedno nas puni dobrim osjećajem.

No, promislimo li kakav je bio njihov put koji ih je doveo do ostvarenja njihovih snova. Sve stavljeno na jednu kartu, sve za jedan sveti trenutak, sve za ostvarenje postavljenog cilja.

Iako nikada nećemo trenirati za Olimpijske igre, možemo iskoristiti osjećaje ovih olimpijskih veličina, za poboljšanje vlastitog fizičkog zdravlja i dobrobiti.

Možemo li nešto naučiti iz njihovih priprema?

Osim predanih treninga, mnogi sportaši u tijeku priprema koriste vizualizaciju, vrstu neuro-lingvističkog programiranja, kako bi njihov podsvjesni um podržao fizičko tijelo. Tako i mi možemo ojačati našu naviku održavanja zdravlja i zadovoljstva koristeći neke mentalne vježbe.

Poboljšanjem jednog segmenta u našem životu automatski se poboljšava i drugi.

Vizualizirajmo ono što želimo stvoriti kad god želimo pojačati svoje zdravlje i dobrobit.

„Danas se podsjetimo da ništa nije tako previše dobro da ne bi moglo biti istina. Vaše velike nade se mogu realizirati. Vaši najljepši snovi mogu postati stvarnost. Sve što vam zaista treba, možete imati. Nevjerojatna dobrota djeluje u vaše ime. Nemojte misliti o nedostacima. Umjesto toga mislite na prosperitet i obilje, na najbolje od svega. Bog želi dati svom dijetetu sve dobre stvari. Nemojte ometati njegovu velikodušnost“. Dr. Norman Vincent Peale, 1898-1993 Američki Autor i inspirativni govornik.


Ugodan vikend!

Ana



Usamljenost je glavni čimbenik rizika za ozbiljne zdravstvene probleme, kao što su kardiovaskularne bolesti, Alzheimer i slično, a naročito kod starijih osoba.

Dosadašnji pokušaji, da se smanji usamljenost, razvijanjem socijalnih programa druženja, stvaranje centara za poticanje druženja i novih odnosa, nisu donijeli željene rezultate.

U izvješću od 24. srpnja 2012.g. predstavljena je nova studija „Mozak, ponašanje i imunitet“, docenta psihologije J. David Creswella s Carnegie Mellon Sveučilišta, u kojoj se navodi da meditacija pomnosti bitno smanjuje osjećaj usamljenosti kod starijih i odraslih osoba.

"Uvijek govorimo ljudima da prestanu pušiti zbog zdravstvenih razloga, ali rijetko mislimo o njihovoj usamljenosti, iako znamo da je usamljenost glavni čimbenik rizika zdravstvenih problema i smrtnosti u starijih osoba. Ovo istraživanje pokazuje da je obuka o meditaciji pomnosti obećavajuća intervencija za poboljšanje zdravlja starijih osoba. ", kaže J. David Creswell

Meditacija pomnosti je usredotočenost na pažljivo stvaranje svijesti o sadašnjem trenutku,
"Praksa pomnosti je jednostavna i potpuno izvediva. Čak i onda ako desetak minuta samo sjedite, bez ikakvih aktivnosti, radite sebi već ogromno dobro“, kaže Sakyong Mipham Rinpochea, koji nas u kratkim crtama uči meditaciji pomnosti.

„Moramo stvoriti osobni osjećaj discipline. Kada sjednemo trebamo se podsjetiti zašto smo tu, pa čak i glasno izgovoriti: Ovdje sam da radim na mom umu, da ga treniram.

Trebamo tu vrstu nadahnuća. Um i tijelo su povezani. Energija teče bolje kada je tijelo uspravno. Kada je tijelo savijeno mijenja se protok energije i to izravno utječe na misaoni proces.

Ljudi koji koriste stolicu za meditaciju trebaju sjediti uspravno, a noge treba da dodiruju tlo. Oni koji sjede na podu trebaju naći udoban položaj s prekriženim nogama, a dlanovima opuštenim na bedrima i okrenutim prema dolje. Kukovi nisu previše naprijed jer to stvara napetost, niti previše natrag jer ćete se početi držati pogrbljeno.

Treba imati osjećaj stabilnosti i čvrstoće.

Kada ste sjeli prva stvar koju trebate učiniti je stvarno osjetiti cijelo tijelo. Često se pretvaramo da smo trenirali, a nismo mogli osjetiti svoje tijelo, niti osjetiti gdje smo. Moramo biti upravo ovdje.

Dakle, kada započnete meditaciju možete provesti neko početno vrijeme rješavajući svoj stav. Osjećati da se vaša kralježnica izdužila od vrha glave pa je i vaš stav izdužen. Osnovni princip je držati se uspravno. Stabilni ste: ramena su na razini, kukovi su na razini, kralježnica je izvučena prema gore. Ovaj stav vas drži budnima koliko god bili opušteni. Ako ste uhvatili sebe da vam je dosadno ili ste polu svjesni ili zaspete, provjerite vaše držanje.

Za prakticiranje pomnosti pogled bi trebao biti dolje nekoliko centimetara ispred nosa. Oči su otvoreni, ali ne bulje, pogled je mekan. Nastojimo smanjiti osjetilni input koliko god možemo.

Ljudi kažu: Ne bismo li trebali imati osjećaj okoliša? Inače da, ali u ovom trenutku to nije vaša briga. Pokušavamo raditi s umom i što više podignemo svoj pogled, više ćemo biti ometani. Namjerno ignorirajte sve što se događa oko vas.

Dah. Cijeli osjećaj disanja je vrlo važno. Sa svakim udisajem bi trebali postati opušteniji.

Misli. Bez obzira na vrstu misli koje dolaze, trebali bi reći za sebe: "To može biti jako važno pitanje u mom životu, ali sada nije vrijeme da razmišljam o tome. Sada treniram meditaciju.

Svatko biva ponekad izgubljeni u mislima. Samo pokušajte biti nepristrani koliko je moguće. Um će biti divlji, to znamo i to moramo priznati. Kada primijetite da ste se izgubili u mislima, nježno i bez okrivljavanja vratite se i svjesno pratite disanje.

A misli, bez obzira koliko su divlje i bizarne, samo pustite da prođu, vratiti se na dah, vratiti se na situaciju ovdje. Svaka meditacija je putovanje prema otkriću da razumijemo osnovnu istinu o tome tko smo.

Pomnost je jednostavna praksa i potpuno izvediva. Prakticirajte deset minuta ujutro i deset minuta u večernjim satima, a onda samo ustanite i nastavite obavljati redovne dužnosti“, preporuča Sakyong Mipham Rinpoche

Ukratko, udobno se smjestimo i svu pažnju usmjerimo na postizanje jednog jedinog cilja, stabilan i miran um, jer smiraj i harmonija je prirodni aspekt uma.

Pomnost također možemo vježbati fokusirajući se na zvuk i ritam daha, pogotovo kada smo uznemireni, jer ima smirujući učinak i pomaže da ostanemo uzemljeni u sadašnjem trenutku.

Slušanje glazbe, također, može biti meditativno i dobra vježba pomnosti. Osjećamo njeno umirujuće djelovanje, a vježba se sastoji od pažnje na zvuk i vibracije svake note i osjećaj koji nam glazba donosi.

Meditacijom razvijamo i jačamo naš um tako da smo u mogućnosti mirno nositi i najzahtjevnije životne situacije.

Brojna istraživanja pokazuju da redovita meditacija može promijeniti strukturu mozga, jer utječe na dijelove mozga povezane sa memorijom, pažnjom, odlučivanjem i učenjem. Još uvijek je nejasno kako meditacija mijenja mozak, ali neki znanstvenici kažu da posvećujući potpunu pažnju na jedan određeni objekt ili misao stvarno se mijenjaju naše neuronske mreže.

Slijedom toga možemo zaključiti da bi nam bilo koja radnja mogla djelovati kao meditacija pomnosti, kad bi se mogli fokusirati na sadašnji trenutak. Zato vježbajmo pomnost.

Dragi ljudi, mouving krajem ljeta nekome negdje može značiti samoću, što ujedno ne mora značiti i usamljenost. Prakticiranjem meditacije podsjetit ćemo se da smo uvijek u društvu mudre, pametne i vrijedne osobe, na koju povremeno zaboravimo i iz nekog razloga je zanemarimo.

Spominjem kraj ljeta iako smo tek na polovini, jer misli i radnje u nama i oko nas su vezane za kraj. Godišnji odmori se primakli kraju, studenti planiraju svoj raniji odlazak radi polaganja zaostalih ispita, a oni novi „brucoši“ maštaju o novom životu koji ih tek očekuje u nekom novom gradu,…… Koferi su otvoreni i spremni za pakiranje.

Pozdravljam vas uz moja razmišljanja u stihu, na temu odlaska;

Koferi puni

Odoše!

Čime li napuniše kofere?

Ljubavi, snage, hrabrosti,

jesmo li im dovoljno dali?

Dovoljno da i u kofere spreme!?

Da tamo negdje, kad se umore

i kad im teško bude,

kad traže poznato lice,

a susreću samo tuđe ljude,

otvore svoje kofere, pune.



Ana



Nostalgično se prisjećam priprema za novu školsku godinu, mirisa novih knjiga, radosti koje je sa sobom nosilo to vrijeme. Nije bilo panike. Djeca su imala svoj zadatak, biti vesela, uredno obavljati školske zadatke, a osim školskih odabrati dodatne aktivnosti koje su obično razvijale njihove talente, roditelji su trebali na sve načine brinuti da djeca budu zdrava i sretna, a oni koji su brinuli o njihovom obrazovanju su trebali raditi upravo to.

Bilo je to neko drugo vrijeme kada su male stvari imale svoje mjesto u velikom projektu stvaranja pametnih i obrazovanih ljudi.

Sada se za početak školske godine vežu razne teme, od kojih su mnoge vrlo daleko od obrazovanja i brige o djeci; roditelji se žale da nemaju novca za opremiti dijete u školu, obrazovni kadar se žali da nemaju adekvatne plaće i zato će najvjerojatnije štrajkati i sl.

Djeca izložena toj vjetrometini kreću u novu školsku godinu sa brigama i jednih i drugih u svojoj torbi. U školi ih dočeka nervozni ritam, jer treba se što prije prijeći ogromno zadano gradivo, nema se vremena za tjelesne aktivnosti, niti bilo koje druge dodatne aktivnosti i nije bitno jeli itko išta shvatio….“neka im doma roditelji pojasne“, važno je prijeći zadano gradivo.

Nestalo radosne cike u školskim dvorištima. Djeca hodaju ozbiljna, zabrinuta, ljuta, ne razumiju i ne mogu kvalitetno odgovoriti zahtjevima koji se pred njih postavljaju.

No, ne smijemo povlačiti paralelu između ovog ili bilo kojeg vremena i načina i nepotrebno gubiti energiju. Prema svima nama, možemo čak reći prema svemu što živi na ovoj planeti su postavljeni drugačiji zahtjevi nego ikada i trebamo se potruditi odgovoriti tim zahtjevima, a prvenstveno pomoći djeci da se snađu u ovom vremenu u kojem jesu, u kojem rastu i razvijaju se u buduće arhitekte, liječnike, astronaute, predsjednike…

Jedino tako će uspješno svladavati školski program, pronaći vrijeme za njegovati vlastite talente, graditi dobar odnos prema roditeljima i prijateljima, a posebno prema samima sebi, družiti se sa prirodom i uživati u fizičkim aktivnostima.

Posebno treba brinuti o fizičkim aktivnostima jer osim što pridonose zdravlju, jačaju aktivnost mozga i pogoduju boljem pamćenju.

No, iako je to svima poznato, svjedoci smo da su fizičke aktivnosti, kako u školi tako i van škole, potpuno zanemarene.

Također, svatko od nas već zna da ono što jedemo ne utječe samo na količinu energije koju će dobiti naše tijelo, nego na kompletan status našeg organizma, od toga kako izgleda naša koža, kosa i nokti, do toga kako nam funkcionira mozak.

Svejedno, malo ljudi uvažava činjenicu da će neke namirnice učiniti veliku štetu organizmu, a posebno mozgu, dok će neke druge posebno pomoći razvoju moždanih funkcija.

Tako, ako se naša redovita prehrana sastoji od namirnica koje sadrže antioksidante, Omega-3 masne kiseline i vlakna, mozak će moći obraditi više informacija, bolje će se odupirati stresnim uvjetima, povećati će se intelektualni kapacitet i poboljšati memorija.

Mozak ne može dobro funkcionirati u nazočnosti štetnih kemikalija. Neke kemikalije se neizbježne, ali postoji puno onih koje se svjesno uzimaju kroz različite vrste hrane, kao što su čips, fast food, gazirana pića ili pića koja sadrže kemijska bojila i slično.

Sastojci iz ovakve hrane ne samo da zaustave poboljšanje funkcija mozga nego imaju značajan doprinos u smanjenju intelektualnih kapaciteta.

Uz konzumaciju ovih namirnica mozak se ne razvija, ne napreduje, nego čak gubi dostignute sposobnosti.

Sigurna sam da svi tražimo najbolji način potpore svom djetetu u nadolazećoj školskoj godini, ali moramo osvijestiti što nam je cilj.

Ako želimo da nam dijete „nekako pomoću nečega“ samo prelazi iz razreda u razred, dovoljno je da imamo džoker profesore kod kojih će ono uzeti dopunske sate kako bi izvuklo dvojku, mi platimo profesoru satnicu i to je to.

Ako mu pak želimo pomoći u razvoju njegovih vlastitih resursa, da stekne samopoštovanje, samopouzdanje, sigurnost, dobru koncentraciju i memoriju, kako bi mogao dati i dobiti najviše u budućem životu, naša podrška treba biti sveobuhvatnija.

Velika pomoć u razvoju dječjeg intelekta je usvajanje zdrave prehrane sa malo zdravih masnoća, a sa puno voća i svježeg povrća, a ako mu ka ovome osiguramo gram AFA alge dnevno uživat ćemo u pametnom i vrijednom djetetu.

Majka priroda je sve ove namirnice zapakirala sa stotinama različitih hranjivih tvari dizajniranih tako kako bi ih naše tijelo najlakše apsorbiralo, a pogotovo je taj idealni odnos hranjiva prisutan u AFA algi.

Pedijatar, dr. Peter Naydenov je svoje predavanje, sa temom kako alga utječe na djecu, započeo pitanjem „želite li da su vam djeca pametna?“, a onda i dao odgovor „hranite ih AFA algom!“

Dr. Claudia Jarratt i njeno osoblje su 1997 proveli istraživanje sa uključenih 142 djece, koji su deset tjedana jeli između 0,5 i 1 gr AFA alge dnevno.

Rezultati su bili slijedeći: poboljšane socijalnih vještina, smanjenje anksioznost i depresije, djeca su bila manje polemična, kontrolirala su ponašanje i bila razumno zahtjevna, imala su povećanu sposobnost da slijede upute i da se usredotoče na zadatke.

Jeffrey Bruno, dr.sc., Joe-Jo Gittelman, i Barry Tuchfeld, su1998 proveli istraživanje sa 31 djetetom u posebnom programu za čitanje. Djeca su 3 mjeseca jeli 1,5 do 3 gr AFA alge na dan.

Rezultati: značajno poboljšanje ponašanja, bolji odnos sa roditeljima i nastavnicima, poboljšanje memorije, poboljšanje ocjena i poboljšanje koncentracije.

Ključni nalaz: Skupina koja je uzimala AFA algu pokazala je značajno smanjenje toksičnih razina aluminija u organizmu. Otrovne razine aluminija su u korelaciji sa učenjem.

John Taylor, dr.sc., licencirani je psiholog i vodeći za ADHD područje, pionirski autoritet za kemiju mozga, s aspektima na poremećaju pažnje ADHD.

Taylor je autor prvih knjiga koje pružaju opsežne odgovore na ADHD pitanja. Poznati je autor jedanaest knjiga, više od 60 članaka u časopisima i stručnim brošurama, a održao je preko 250 kreativnih obrazovnih radionica.

John Taylor, dr.sc., često naglašava kako je ADHD povezan sa nedostatkom hranjivih tvari i opisuje kako AFA (Blue Green Algae) pruža organizmu sve potrebne komponente.

Pronaći prekidač za skrivenu moć mozga i otključati nevjerojatnu memoriju, koncentraciju i tako važnu kreativnost!

Kreativnost, sposobnost da se stvari vide drugačije i dođe do novih otkrića, kao i sve ostale sposobnosti, nije nešto što je namijenjeno samo odabranima. To je prirodni dio ljudskog ponašanja.

Nažalost, često su te sposobnosti blokirane jer se nema povjerenja u vlastite sposobnosti stvaranja.

Albert Bandura je jedan od velikih psihologa: samo Freud, Skinner i Piaget su citirani više od njega. Bandura kaže da povjerenje vlastitu učinkovitost, mijenja ne samo jednu osobu, nego bi moglo promijeniti svijet, u isto vrijeme.

„Idemo pomoći ljudima da shvate da su oni, naravno, kreativni i da bi trebali pustiti svoje ideje da lete“, kaže Bandura

Dragi ljudi, mi odgajamo ljude čije će trenutno ponašanje, ali i uloga u budućnosti, u velike, zavisiti od toga što im sada damo. Zato ne budimo škrti u pohvalama, razvijajmo njihovo samopoštovanje i samopouzdanje, uvažavajmo probleme na koje nailaze i naučimo ih da su problemi samo pitanja koja traže odgovor pa mogu biti izazov i poticaj.

Neka nam mudrosti i dobrog zdravlja.

Ugodan vikend!

Ana



Mnogi stručnjaci su identificirali samopoštovanje kao kritični faktor, koji određuje svaki aspekt sreće našeg djeteta, uključujući sposobnost da razvija smislene odnose i ostvari uspješan život.

Nisko samopoštovanje ima svoje korijene u najranijoj dobi, obično prije šest godina. Počinje sa bezazlenom pričom ili radnjama što uzrokuje da dijete promisli kako je nedopadljivo, nedostojno, nesavršeno, manjkavo ili neispravno na bilo koji način. Loša prehrana i pobolijevanje dječjeg nježnog organizma doprinose nesigurnosti i prihvaćanju takve slike o sebi.

Poslije, tijekom godina i desetljeća, ono će naći stotine „dokaza“ koji će mu potvrditi njegovo uvjerenje stvoreno davno u djetinjstvu, da je nesavršen i da nije dostojan dobrih stvari koje mu život može ponuditi.

Dr. Peter Naydenov, pedijatar, preporuča u cilju pravilnog razvoja djeteta, konzumaciju algi već od trećeg mjeseca pa dalje. Evo nekoliko odlomaka iz njegove knjige „Zelene zrake svjetlosti“:

„Počelo je zimi 1995.g. Do nas je stigla informacija o čudesnim Klamatskim algama, koje su koristili naši prijatelji iz svijeta, sa sličnim interesima. Tek što smo ulazili u homeopatiju, kao i svi početnici, vjerovali smo da smo otkrili panaceu.

Zainteresirali smo se zašto naše kolege, britanski homeopati, preporučuju pacijentima alge. Kako je moguće da su u zemlji, u kojoj se i kraljevska porodica liječi homeopatijom, spali na neke alge? Odlučili smo proučiti tu stvar.

Uzimali smo alge i promatrali sebe i najbliže. Uvidjeli smo da nam se stvarno energija povećavala, osjećali smo se dobro i manje smo obolijevali – osobito naša djeca.

Kćerka mog dobrog prijatelja, kojoj je tada bilo 9 godina, oboljela je od bronhitisa, kasnije od pneumonije i tijekom 2 mjeseca se nije mogla oporaviti. Nakon nekog vremena kada se osjećala malo bolje, krenula je u školu. Budući je bilo hladno, oko Nove godine, a ona krhkog zdravlja, bolest se vratila.

Liječena je homeopatijom no nešto nije uspijevalo. Očigledno je problem bio u veoma oslabljenom imunološkom sustavu. Odlučio sam joj dati alge i to „Zelenu energiju“. Rezultat je bio iznenađujući; dijete se vrlo brzo oporavilo, a bolest se prestala ponavljati. Bila je to njena prva zima bez učestalih prehlada. Ne mogu reći da uopće više nije obolijevala – jednostavno brzo joj je to prolazilo, praktički je bila zdrava i nije izostajala s nastave.

Poslije su počeli najrazličitiji slučajevi. Na primjer, djeca koja nisu napredovala i nisu imala apetit, nakon što su počela koristiti alge za nekoliko mjeseci, promjene su bile vidljive. Majke koje su u početku pokazivale nevjericu, kasnije, nakon nekoliko tjedana, bile su uvjerene da smo na pravom putu.

Normalno, naša prva reakcija je bila preporučati alge bolesnim ljudima. Bilo nam je potrebno malo više vremena kako bismo došli do spoznaje o pravoj ulozi algi u preventivi i u poboljšanju zdravlja zdravih ljudi.

Svi pedijatri znaju ( i sam sam pedijatar ) koliko je krhko zdravlje djece tijekom prvih godina života i kako se brzo mogu razviti teška, po život opasna stanja, pa i kod potpuno zdravih mladih organizama.

Kod djece se vrlo brzo mogu razviti stanja elektrolitskog disbalansa i poremećene PH ravnoteže (najčešće uzrokovane gastrointestinalnim infekcijama praćenim povraćanjem i proljevom). Svako oboljenje u ranom dječjem uzrastu dovodi do poremećaja PNEI (psiho-neuro-endokrino-imunološkog sustava) i vodi daljnjem pogoršanju zdravlja – nastaje začarani krug. Naime, kad je dijete bolesno, veći dio enzima se usmjerava na stvaranje imuniteta, a ostaje ih malo u digestivnom traktu. To objašnjava zašto su česta oboljenja smetnja rastu.

Drugi veliki problem u dječjoj dobi je zloupotreba lijekova, osobito antibiotika, uslijed čega dolazi do disbakterijaze ( poremećene bakterijske flore u crijevima), koja može uzrokovati mikrolezije, oštećenja probavnog i mokraćnog sustava, što potiče razne infekcije i alergije. Na taj se način u početku života postave temelji budućih oboljenja, smanjenja vitalnosti, inteligencije i sposobnosti stvaralaštva i sl.

Sve se to može izbjeći pravilnom prehranom.

Jednostanične alge, taj Božji dar, daju nam mogućnost da osiguramo našoj djeci sve što im je potrebno za zdrav rast i razvoj.

Briga za zdravlje djeteta treba početi još prije njegovog rođenja. Naime, već bi buduća majka trebala uzimati alge zbog neospornog pozitivnog učinka na majku, a i na razvoj bebe.

U najranijoj dobi, a naročito ako dijete pobolijeva i loše napreduje, već poslije trećeg mjeseca, se može vrlo postepeno prehrani dodati „Zelena energija“ koja što sadrži neprocjenjive tvari (kombinacija AFA alge, spiruline i alfaalfe), povećava apetit i stimulira rast.“ Dr. Peter Naydenov, iz knjige „Zelene zrake svjetlosti“

Dragi ljudi, kao roditelji, moramo biti vodiči, iznimni uzori u pokazivanju primjerom ne samo kako se kvalitetno hraniti, nego na primjer, zašto bi trebali biti više vani istražujući prirodu, a ne provoditi sate uz računalo ili uz televizor.

Naša djeca imaju priliku znati puno više nego što smo sami znali o prijetnjama našem planetu, poput globalnog zatopljenja i slično, ali je njihov izravan kontakt s prirodom puno manji nego naš kad smo bili djeca.

Dakle, isključimo struju i izvucimo djecu van. Ne moramo putovati do nekih egzotičnih mjesta. Savršen kontakt sa prirodom možemo doživjeti u vlastitom dvorištu ili u lokalnom parku!

Svako dijete ima priliku napraviti kroz život velike stvari i ostaviti svijet u boljem stanju nego ga je našlo.

Omogućimo im to!

Ana



Tragom vaših pitanja - Priča o AFA algi

Braća Kolman, Viktor i Daryl, su 1976.godine otkrili neprocjenjive hranjive kvalitete alge iz Klamathskog jezera. U samom početku s njima radi Sharon Truncky, a od 1984.godine sama preuzima brigu o ovoj svjetskoj riznici hrane.
Svjesna vrijednosti AFA alge i ljudske potrebe za životnom snagom iz ove namirnice, Sharon vrlo brzo osniva tvrtku Klamath Country Products koja distribuira alge po cijelom svijetu. Kasnije mijenja naziv tvrtke u ROSSHA ( Ross ime njenog supruga i Sharon), u rad koje se uključuju i obje njihove kćeri sa supruzima.

Sharon je duboko religiozna žena i vjeruje da je razlog njenog uspjeha što je uvjerena da je njen posao prije svega duhovna zadaća, služenje Bogu i ljudima.

"Klamathske alge su dar Božji i moram biti odgovorna za način kojim upravljam našim poslom ", kaže Sharon

Danas Sharon Truncky svi priznaju kao ženu koja je zaslužna za ekonomski prosperiteta Klamatske regije. U tim mjestima alge zovu "modro-zeleno zlato", što postaje razumljivim kad se ima u vidu važnost i jedinstvenost algi u svjetskim razmjerima. Pretpostavlja se da će u bliskoj budućnosti Klamathsko jezero hraniti gotovo čitav svijet i donositi zdravlje i dugovječnost čovječanstvu.

Priznanje gospođi Trunck je došlo 1997.god. kada je za svoj doprinos dobila nagradu od Senata SAD.

Klamatske alge AFA rastu u vodi koja dolazi iz geotermalnih i vulkanskih izvora - zato sadrže bogati spektar keliranih (organski vezanih) minerala : bor, kalcij, krom, kobalt, bakar, željezo, magnezij, mangan, kalij, fosfor, selen, natrij, sumpor, titan, vanadij, cink i dr. Upravo zbog svog sastava AFA nadmašuje sve vrste umjetno uzgojenih slatkovodnih algi pa i samu djetelinu, koja je najbogatiji izvor minerala među višim biljkama i približava se po sadržaju minerala oceanskom raslinju, kao na primer kelp-u.

AFA je neobično bogata encimima, ko-faktorima i vitaminima, osobito grupe B i beta-karotenom. Njihov je sadržaj u algama konstantan i dobro izbalansiran, tako da osigurava organizmu čovjeka skoro sve neophodno - nešto, s čim se nijedna druga hrana ne može pohvaliti.

Što se tiče bjelančevina, AFA je i tu nepobjediva. Količina, kvaliteta i iskoristivost su daleko ispred ostalih namirnica. Profil aminokiselina AFA-e je sličan ljudskom, a sadržaj bjelančevina je nekoliko puta veći nego u mesu, soji i drugim tradicionalnim izvorima proteina.

Jedan gram AFA algi sadrži oko 60% proteina, koji se 100% usvaja i ne opterećuje probavne organe. Osim toga, alge nam daju vitamine, minerale i druge korisne tvari, u njihovom prirodnom organskom obliku.

Odnos aminokiselina u AFA-i tj. kvaliteta proteina se skoro sasvim poklapa sa ljudskim potrebama aminokiselina i zato je od ogromne važnosti za održavanje zdravlja - osobito kod vegetarijanaca i onih koji jedu samo sirovu hranu.

Važna osobina AFA-e je stanična membrana. Ona je izgrađena od tvari slične glikogenu te je iskoristiva 97%.Tako, na relativno brz i jednostavan način, aminokiseline AFA-e ulaze u organizam čovjeka bez opterećenja probavnih organa (prvenstveno mislim na pankreas (gušteraču)).

Hranjive tvari AFA-e toliko su lako dostupne, da ih dojenčad, bolesnici i stariji mogu usvajati gotovo 100%. Za razliku od toga, stanične stjenke viših biljaka izgrađene su od celuloze, a budući čovjek nema enzima potrebnih za njihovu razgradnju, veliki dio hranjivih sastojaka ne može biti iskorišten.

AFA raste u malim cvjetovima koje čine mikrofilamenti, građeni od niza stanica. Stanice od 8. do do 20. mjesta u tim mikrofilamentima (heterociti) sadrže velike količine glikolipida, koji ( prema istraživanjima, provedenih u Nacionalnom institutu za rak i Nacionalnom institutu za zdravlje SAD) su veoma efikasni protiv virusa SIDE.

AFA-alge sadrže gotovo sve vitamine u uravnoteženom stanju, osobito vitamin B12 - najvažniji vitamin stvaranja krvi. Ustanovljeno je kako u toj algi ima sedam puta više vitamina B12 nego u svježim jetrima. To je vrlo važno za vegetarijance jer ne postoji opasnost razvoja anemije ako upotrebljavaju i sasvim male količine AFA-e ( 1g suhe mase sadrži dva puta više od dnevne potrebe za vitaminom B12).

Klamatske alge su najbogatiji poznati izvor željeza u organskoj formi, koje je lako usvojivo.

AFA je izuzetno bogata klorofilom - po strukturi molekule ona je slična hemoglobinu u eritrocitima ( koji prenosi kisik) i zato je nazivaju "zelena krv planete". Smatra se da klorofil također sudjeluje u stvaranju krvi te da djeluje kao snažan biostimulator s prirodnim pročišćavajućim i regenerirajućim učinkom na organizam.

Praksa pokazuje da AFA utječe nevjerojatno brzo na određena anemična stanja (sideropenična anemija). Često je teško objasniti rezultate s kliničke točke gledišta osobito kad se ima u vidu da su preporučene doze željeza u farmaceutskim preparatima veće nego u algama. Izgleda da je tajna AFA-e u kombinaciji sastojaka koju je priredila sama priroda.

AFA je izuzetno bogata beta-karotenom ( prirodni pigment od kojeg se u našem tijelu stvara vitamin A). Sva su međunarodna istraživanja jedinstvena i kažu da je kod ljudi, čija hrana sadrži više beta-karotena, značajno smanjen rizik raka. To zahvaljujemo njegovom moćnom regenerirajućem, antioksidantnom i imunostimulirajućem djelovanju.

Fiziološke aktivne tvari (FAT), kao što su različiti fikopigmenti, prirodni antioksidanti, encimi, klorofil itd. daju AFA-i naglašena radioprotektivna (zaštita od radijacije) i antikancerogena svojstva. Zahvaljujući njima mogu se zaštititi ljudi koji rade u radioaktivnoj sredini, pacijenti koji se zrače, žrtve Černobila kao i za prevenciju od raka ili njegovih recidiva kod rizičnih grupa stanovništva.

U svezi s tim, interesantno je spomenuti jedno istraživanje provedeno u Kanadi prema kome svakodnevno uzimanje jednog grama Klamathskih algi povećava za oko 40% sposobnost aktivne migracije T limfocita (stanica ubojica) u tkiva, te tamo postaju aktivniji i bolje uništavaju eventualne stanice raka i mikroorganizme (jačaju celularni imunitet). Utječu isto tako dobro i na humoralni imunitet.

AFA djeluje blagotvorno i na izmjenu tvari i na aktivnost svih organa i organskih sustava a istovremeno je efikasan tonizator i regulator PNEI-sustava (psiho-neuro-endokrino-imunog sustava).

Jedan od najinteresantnijih učinaka uporabe AFA- e je njegov blagotvorni učinak na nervni sustav, mozak i psihu. Prema dr Gabrielu Cousens, vodećem specijalisti holističke medicine iz SAD-a, ova alga aktivira neurotransmitorske sustave, koji mogu prevenirati depresiju, poboljšati koncentraciju, jasnoću i izdržljivost uma. Stimuliraju i kreativne sposobnosti te razvoj desne hemisfere tj. intuitivne i umjetničke crte osobnosti. Isti taj autor je promatrao obrnuti proces Alzheimerove bolesti kod pacijenata koji su redovno uzimali velike količine AFA-alge.

Saznajemo također o blagotvornom učinku kod multiple skleroze, epilepsije, depresije, psihoze, neuroze, mentalne zaostalosti, dječje paralize itd. To je rezultat ne samo činjenice što je AFA vrijedno stanično hranjivo, već i što sadrži velike količine neuropeptidnih prekursora koji su od vitalnog značaja za djelatnost mozga.

Razumljivo, mnogo je bolje zaštiti, nego li liječiti mozak. Taj je organ preopterećen našom užurbanom svakidašnjicom. Stres, učenje, nedovoljan odmor, pušenje, alkohol, premorenost, konkurencija u svemu... prije ili kasnije dolazi do pada koncentracije, a da ne govorimo o smanjenoj radnoj sposobnosti.

Rješenje je AFA alga! Poznata kao eliksir za mozak, ova se alga prikazuje kao super - gorivo za živčani sustav čovjeka. Ona je u stanju napuniti, obnoviti i energizirati umorne stanice.

Drugi aspekt djelovanja AFA-e je stimulacija kompleksa epifiza-hypotalamus-hipofiza. Funkcioniranje ovog kompleksa još nije dovoljno poznato te je predmet mnogih istraživanja i zato postoje brojne hipoteze: Jedna takva hipoteza tvrdi, da su u njima skrivene neke sposobnosti ljudskog uma kao intuicija, telepatija i holistična percepcija tj. sposobnost obrađivanje informacija na različitiji način od dosadašnjeg. Nije isključeno da primanjem algi olakšavamo razvitak malo poznatih viših sposobnosti čovječje psihe i tako pomažemo evoluciju čovjeka.

Trenutačno sušenje na niskoj ali fiziološkoj temperaturi (flash air drying, instant dry) - Ovom nježnom i fiziološkom metodom stanice ostaju nedirnute, bjelančevine ne-denaturirane i enzimi aktivni. Tako dobivena suha biomasa je savršene hranjive kvalitete i odlične probavljivosti. Upravo tako suši se Klamathska alga koju nudi AquaSource- momentalno kod temperature 30 C specijalnom tehnologijom koja čuva u cjelini kvalitetu proizvoda. Svaki čovjek koji ih koristi može biti siguran u porijeklo i kvalitetu proizvoda, tim više, što dobivanje i preradu algi kontrolira profesor William Bary.


Neka nam zdravlja i radosti!

Ana



„Vaš posao nije da udaranjem i vrištanjem vučete svijet u novu svijest. Vaš posao je da jednostavno napravite svoj ​​posao ... najsvetiji, potajno, tiho ... i oni koji imaju „oči da vide i uši da čuju ", odgovorit će……Često citiran nepoznati autor!

Svaki put kad razmišljam o novoj temi, dok je pišem i dok vam je šaljem, na pameti mi je zahvalnost prema vama.

Zahvalna sam svim prijateljima i obitelji, ali iznad svega, zahvalna sam vama, jer bez vas ne bih mogla napraviti svoj dio posla.

Navika mi je ustati rano i uz sve ono lijepo, što mi jutro u tišini nudi, neizmjerno me razveseli svaka vaša poruka koju pronađem u mojoj pošti; dobar humor, dosjetke, interesantne vijesti, pitanja, sugestije, odgovori….

Dijelite sa mnom svoje vrijeme, svoju pažnju i svoje misli. Treba li čovjeku išta više.

Bez vas, riječi bi bile mrtvo slovo na papiru. Čitajući ih vi im udahnjujete život, pa tako priču stvaramo zajedno.

Hvala vam, dragi ljudi i ugodan vikend.

Ana


Čini mi se da sam vas volio u bezbrojnim oblicima, bezbroj puta ...
U životu nakon života, u godinama nakon godina, zauvijek.
Moje začarano srce je napravilo ogrlicu pjesama,
Da je uzmete kao dar, nosite oko vrata u mnogim svojim oblicima,
U životu nakon života, u godinama nakon godina, zauvijek…… Tagore




U okviru Tv emisije o Japanskom tsunamiju bio je i intervju s čovjekom koji je, kao i mnogi članovi njegove obitelji, izgubio svoj dom. Intervjuiran je dok je stajao na ostacima svoje kuće, oko njega sve same ruševine, a on bi se povremeno nasmiješio. Novinar ga u jednom trenutku upita zašto se smiješi. Čovjek usmjeri pogled na ruševine ispod svojih nogu, kamera krene za njegovim pogledom i pronađe malu zelenu biljku koja pokušava doći do sunca. Ova mala biljčica mu je pokazala da se život nastavlja i da se treba baviti mogućnostima.

No, koliko god, u danima kada nam sve ide po planu, bili svjesni velike istine da imamo potpuni pristup beskrajnom izvoru stvaranja, da nam je moć svemira na dohvat ruke i da uz snažnu vjeru u Stvoritelja možemo pomicati planine, u trenucima bilo kakve nedaće, kada nam je ovo uvjerenje najpotrebnije, ono negdje nestane, izgubi se, a mi potpuno goli ostanemo na vjetrometini sudbinskih udaraca.

A događanja koje mi vidimo kao nedaće su nedaće samo zato što smo ih mi takvima ocijenili, pa onda to „loše“ u nama budi ljutnju na sve i svakoga, uvrijeđeni tragamo za krivcem, bavimo se „vraćanjem istom mjerom“, kroz glavu nam jure nesuvisle misli koje hrane nesuvislo ponašanje.

Zaboravimo tada sve dobro u koje smo bili vjerovali, nestane vjera u ljude i Boga, nemamo strpljenja za molitvu. A samo zato što smo sa naše točke gledišta, ne čekajući strpljivo vremenski i prostorni odmak, ocijenili nešto što nas je zadesilo kao loš događaj.

Zhou Enlai, kineski vođa, je ranih 1970-tih godina bio zamoljen da kaže nešto o utjecaju Francuske revolucije na ekonomiju i inače. Prepričava se da je Zhou Enlai tada navodno odgovorio: "Prerano je još bilo što reći."

Mudrost ove priče je da je mudro ne suditi odmah o nekom događaju, nego tražiti najbolju slijedeću mogućnost. Vrijeme koje će donijeti istinu o nekom događaju ne mora biti u okviru našeg vremenskog i prostornog življenja na ovoj lijepoj zemlji.

Uvijek moramo biti svjesni činjenice da utječemo na život na zemlji u okvirima našeg postojanja, ali i nakon toga. Život se nastavlja i poslije nas i možda će se tak tada osjetiti dobrobiti nečega što smo sami kvalitetno nosili kroz život.

Zato se trebamo truditi pa se i u najcrnjim danima baviti se mogućnostima,….

Što mi život ovim činom poručuje, što traži da sada napravim, što dalje? Mogućnost je kreativno carstvo. To je mjesto mašte, mjesto izlaska iz postojećih okvira, mjesto pronalaska puta.

Moja dobra prijateljica je proživjela iskustvo smrti supruga i teško razočaranje kad je shvatila da će, radi toga što nisu imali djece, morati dijeliti staru obiteljsku kuću sa članovima njegove familije.

Užasnuta, povrijeđena, odlučila je voditi sudski postupak i dokazati da joj ta stara kuća pripada. Kuća koja je bila vrlo loše izgrađena, zimi hladna tako da ju je bilo nemoguće ugrijati, a ljeti je u njoj bilo nesnosno od vrućine, fasada nakaradna. Od ljutnje i povrijeđenosti ona to ništa nije vidjela.

Osam godina je trajao sudski spor, a možemo samo pretpostaviti kako su neugodni obiteljski sporovi. Osam godina pod stresom emotivnim i financijskim, da bi se završilo s tim da se mogu dogovoriti dijele li sve popola, pa i kuću ili kuća pripada obitelji, a ona dobiva vrijedne parcele koje može prodati i sebi kupiti stan ili sagraditi novu kuću. Dakle nakon osam godina su bili na početku. Morali su se baviti mogućnostima. Prije nekoliko dana sam je posjetila u novoj prekrasnoj kući, sa svom dostupnom ovo vremenskom ugodom.

Svaki problem, svaka dilema, svaki ćorsokak s čime se suočavamo u životu, nerješiv je samo unutar određenog okvira u kojemu je nastao. Povećamo li okvir, ili stvorimo novi veći okvir, problemi nestaju a pojavljuju se nove mogućnosti.

Ben Zander, dirigent Bostonske filharmonije i koautor knjige Umjetnost mogućnosti nas svojim životom i razmišljanjem motivira da stremimo prema majstorstvu umjetnosti mogućnosti.

Zander je sklonost prema traženju mogućnosti počeo vrlo rano. On strastveno priča o svom ocu, koji je sa svojom židovskom obitelji pobjegao iz Njemačke neposredno prije Drugog svjetskog rata. Došli su u Englesku, ali su morali ostati u izbjegličkom kampu mjesecima. Okolnosti su bile bijedne. Živjeli su u šatorima bez ičega i bili vrlo zabrinuti za članove obitelji koje su ostavili u Njemačkoj, a sa kojima nisu imali nikakav kontakt. Većina ljudi je samo zurila u ogradu oko logora. No, Benov otac je okupio ljude intelektualno nadarene i otvorio neku vrstu sveučilišta.

"Bez papira, bez olovke ili knjige, počeli su podučavati jedni druge", kaže Zander.

„Zašto tako malo nas živi u mogućnosti? Svi smo rođeni kao inteligentni optimisti. Zna li netko i jednog petogodišnjaka da je pesimist? Djeca posrnu i padnu. Krvavih koljena, plaču, a onda brzo osuše svoje suze i pokušaju ponovno. Oni su savršeno disciplinirani optimisti koji žive u mogućnosti. Kako je moguće da smo izgubili tu sposobnost?

U dobi od šest-sedam, djeca ulaze u vrijeme koje ja nazivam svijet spirala", kaže Zander. "U školi se počne mjeriti vrijednost u odnosu na drugu djecu, i odjednom je za roditelje važno da je njihovo dijete bolje od drugog. Prije škole obitelj je bila uzbuđena sa svime što je dijete činilo, a onda ono počne dobivati ocjene koje donose strah i nesigurnost. Nema ništa objektivno o razredu. Izmišljeno je mjerenje koje odlučuje da je jedno dijete bolje od drugog. Naravno, da to nije bila loša namjera, ali treba pogledati što to donosi kao rezultat. Svatko će reći da obrazovanje otvara dječje srce i um novim iskustvima, ali ocjenjivanje stoji na putu tome. To je poražavajući iskustvo za dijete i nažalost, od tada pa nadalje dijete gubi inteligentni optimizam. "

„Nakon škole svijet spirala se nastavlja. Većina motivacijskih materijala, slike i metafore su o natjecateljskim sportovima, razne konkurentne situacije u kojima je cilj ubiti ili pobijediti drugu osobu.“

Zander uspoređuje slike suprotstavljenih momčadi nakon poznate Oxford-Cambridge veslačke utrke.

„Obje ekipe su ostvarile istu stvar, ali jedna momčad je apsolutno nevjerojatnom raspoloženju, a druga izgleda kao da su na samrti", kaže Zander. "To je ono što spirala svijeta radi. U mogućnostima ne postoji uspjeh ili neuspjeh. Energija je proizvedena od strane mogućnosti. Trenutak kada taknete u mogućnost, energija poteče. "

Zander sugerira da simfonijski orkestar bude krajnja metafora za budućnost. Cilj orkestra nije pobijediti, cilj je da se svaki glas čuje. Ako su u orkestru truba i viola, truba mora slušati violu jer je puno glasnija od violu. To zahtijeva veliku disciplinu. Orkestar razgovara o "mi a ne o ja".

Tijekom protekle godine Zander je dobio otkaz, nakon 45 godina rada na New England konzervatoriju, gdje je vodio orkestar mladih.

"Imao sam sve razloge da budem jako uzrujan i stvarno sam pao u očaj i bijes", kaže Zander. "No, u konačnici, uz pomoć moje supruge Roz, otkrio sam još jednom da postoji beskonačan broj stvari koje se mogu učiniti u životu. Da sam ostao na Konzervatoriju, iduće godine bih otišao u mirovinu, a sada imam novi orkestar mladih i nove mogućnosti i sve to mogu raditi i kada budem imao 90! "

Dragi ljudi, nakon Benjamina Zandera teško je reći bilo što pametno osim ne plačimo nad sudbinom nego pogledajmo mogućnosti.

Trudimo se da su nam misli i osjećaji u zahvalnosti i izobilju jer tada osjećamo svekoliku podršku i lako svladavamo eventualne poteškoće, a kada je najteže i teško nam je biti zahvalan i vjerovati, natjerajmo se na to.

Jer onda kad je najteže, kad nam se čini da su nam svi izlazi blokirani, ako smo u potrazi za mogućnosti i dobro pogledamo, ugledat ćemo odškrinut prozor, pukotinu u zidu, kroz koji se upravo probila topla zraka sunca.


Danas je 11. rujna, datum koji nas podsjeća na katastrofu u Americi prije 11 godina. Tada smo mislili da će se radi toga čina dogoditi preokret prvenstveno u glavama ljudi.

Evo odlomak iz jednog članka sa http://danas.net.hr/svijet/tri-kljucne-stvari-koje-ni-11-rujan-nije-uspio-promijeniti, u vezi toga:

"Tijekom 2001. i 2002. godine mogao je navesti i Kongres i javnost na ozbiljnu, radikalnu novu energetsku politiku, i uvesti značajne poreze na gorivo", piše Kurt Andersen i napominje kako se nedugo nakon napada život nastavio po starom. "Da, točno, ispravno: nismo se pokolebali. Ali s inzistiranjem da se američki način života ne smije nimalo promijeniti, implicitno smo objavili da će era iracionalnog obilja nastaviti i širiti se. Širenje duga i smanjenje štednje, cijene zemljišta i dionica koje skaču sve više i više - tako smo radili prije 11.9., i tako ćemo svakako nastaviti i nakon", zaključuje novinar.

A ako ćemo, u skladu sa mudrosti Zhou Enlaia, razmišljati o tome kakve promjene je svijetu donio ovaj događaj od 11.09., zaključit ćemo: „Rano je još o tome govoriti.“

Lijep dan, dragi ljudi!

Ana



AFA, nevidljivi vodeni cvijet. Ništa dodano, ništa oduzeto, potpuno ista kao što ju je Stvoritelj za nas pripremio. Sva hranjiva u idealnim omjerima, upravo onakvim kako zahtjeva naš organizam, iskoristiva gotovo u potpunosti.

Sve zagađeniji okoliš i hrana tretirana, nas usmjeravaju prema ovoj maloj biljčici, AFA algi staroj tri milijarde godina, hrani budućnosti.

Nećemo spominjati bolesne nego zdrave ljude, koje svakodnevno susrećemo, koji se tuže na zaboravnost, razdražljivost, koji imaju mentalni umor, depresiju, nesanicu, zbunjeni su, nemaju jasne misli, imaju bolesti zuba, paradentozu….. Sve su to pokazatelji gladnog organizma, a posebno nedostatka folne kiseline i klorofila, dvije hranjive tvari koje se u izobilju nalaze u zelenju, a posebno u velikim količinama u AFA algi.

Efekti AFA alge su kod nekih ljudi tako snažni da izazivaju skepticizam.

David Howell, voditelj homeopatskog koledža u Ujedinjenom kraljevstvu je jedan od gorljivih zagovornika AFA alge. On priznaje da ovako velike tvrdnje u korist algi mogu čak izazvati skepticizam:

Howell se uvjerio u vrijednosti AFA algi zbog iznenadnog poboljšanja kod nekih pacijenata koje je liječio homeopatski. Oni su uzimali i modro zelene alge:

„Odjednom je liječenje imalo bolje rezultate“, kaže Howell.

„Zaključili smo da, premda smo prepisali adekvatne homeopatske lijekove, njihova tijela nisu imala pravu nutricionističku ravnotežu da bi ih iskoristila. Kad su počeli jesti alge, lijekovi su počeli djelovati kako smo se i nadali.“

Howell zaključuje: „Vjerujem da, za razliku od drugih dodataka koji jednostavno otklanjaju neke nedostatke, alge pomažu da tijelo radi učinkovitije pa tako apsorbiramo više vitamina i minerala iz sve ostale hrane koju konzumiramo“.

„No, kako god da djeluju, sve je više onih koji se okreću prema tom dodatku kojeg mogu uzimati svi, uključujući djecu i trudnice“.

Howell je lansirao formulu pod nazivom Green Energy (Zelena energija), kombinaciju AFA algi (koja prirodno uspijeva u Klamatskom jezeru u Oregonu, SAD), spiruline (umjetno uzgojene modrozelene alge) i alfaalfe (ili lucerna).

Thea Lotzman, njemačka pedijatrijska medicinska sestra, kaže da joj je AFA pomogla kod anemije.

„Bila sam potpuni vegetarijanac kad mi se javila anemija. Naravno, moji liječnici su me savjetovali da jedem meso, ali umjesto toga ja sam počela uzimati mikroalge i moja je anemija nestala za tri mjeseca.“

To se može pripisati željezu i vitaminu B12 u modro zelenim algama, koji često nedostaju vegetarijancima.

Mahak Wasserscheidt, dietetičar iz Hamburga koristio je alge da bi izliječio kroničnu candidu, kvasnu gljivicu koja uništava probavni sustav. Osiguravajući hranjive tvari koje pomažu crijevima da proizvedu dobre bakterije, izgleda da su alge pobijedile candidu, koja inače može ostati u probavnom sustavu godinama.

Neka izvješća je teško objasniti. Jedna osamdesetogodišnjakinja koja je prošla kemoterapiju zbog raka štitnjače bila je toliko iscrpljena nakon liječenja da su liječnici bili skeptični oko njezina preživljavanja. Nakon jednog mjeseca uzimanja algi, Zelene energije, oporavila se toliko da je išla kuglati.

Jedna teorija kaže da, osim što priskrbljuje jednu dozu hranjivih tvari koje nekim ljudima nedostaju, kao B vitamini, zink, magnezij, željezo i masne kiseline, alge pomažu i u oksigenaciji tijela, što pomaže boljem prijenosu hranjivih tvari do organa kojima su potrebni.

Prema Penny Davenport, neovisnoj nutricionistkinji, okisgenirajući učinak modro zelenih algi može biti posljedica njihovog djelovanja na zagađivače:

„U današnje vrijeme tijelo ima vrlo malo kisika jer je zagađenje sveprisutno. Alge na sebe vežu teške metale i odstranjuju ih iz tijela.“ Kaže Penny

Dr. Gabriel Cousens, američki nutricionist i zagovornik modrozelenih algi izjavio je:

„Možda je najveća vrijednost AFA algi u njihovom pozitivnom učinku na hipofizu, epifizu i hipotalamus u mozgu. Izgleda da ima neki posebni učinak na energetiku mozga i njegovu funkciju.“

On ne nalazi drugo objašnjenje za iznenadno ozdravljenje jednog pacijenta koji je bolovao od kronične depresije nakon uzimanja algi i iznenadnu sposobnost autističnog četverogodišnjeg djeteta da progovori nakon otprilike mjesec dana uzimanja AFA algi.

Ovakvi slučajevi su potaknuli dr. Gabriela Cousensa da ispita moguće učinke na Alzheimerovu bolest, kod koje funkcije mozga degeneriraju.

66- godišnja žena koja je bolovala od Alzheimerove bolesti sedam godina, pokazala je znakove poboljšanja nakon šest mjeseci sa AFA algama;

64- godišnji advokat s trogodišnjim iskustvom te bolesti, zbog koje je rapidno propadao, nakon mjesec dana na jakoj dozi algi ( 5 grama AFA dnevno) stabilizirao se.

Podaci su ponovljeni i u kliničkim eksperimentima, koji su potvrdili, za tri milijarde godina staru algu, da možemo sa sigurnošću reći da je ovo hrana budućnosti.

Dragi ljudi, ulazimo u period godine kada će nam sve više nedostajati sunce. Pronađimo ga u zelenoj hrani koja je sakupila sunčeve fotone. Spirulina i AFA, radi svih bioloških sastojaka, imaju mogućnost najboljeg apsorbiranja sunca.

„Mi smo ljudske fotoćelije koje često pate od nedostatka svjetlosti. Naša sposobnost da se ispunimo sunčevom kozmičkom energijom ovisi o jedenju hrane koja sadrži visokosunčane elektrone.. Naše zdravlje i svjesnost ovise o našoj sposobnosti da privlačimo, spremamo i dovodimo energiju elektrona koja je bitna za energiziranje i reguliranje svih životnih sila. Što je veće spremište svjetlosne energije to je veća snaga našeg ukupnog elektromagnetskog polja, i posljedično više je energije slobodno za liječenje i održavanje optimalnog zdravlja.

Snažno sunčevo rezonantno polje najavljuje evoluciju čovječanstva u dosezanju punog kapaciteta kao ljudskog "sunčanog bića". Svjetlost podržava evoluciju, a nedostatak fotona u našem tijelu sprečava je.

Svjetlost i svjesnost su međusobno povezani.

Vraćajući se u nazad do prošlog stoljeća, Rudolf Steiner, osnivač Waldorf Schools, Antropozofske medicine i biodinamičkog vrtlarstva, mislio je da dozvoljavajući vanjskom svijetlu da uđe u naš sistem oslobađamo jednaku količinu našeg vlastitog unutarnjeg svijetla.

Što više povećavamo sposobnost apsorpcije i asimilacije svijetlosti to više svjesni postajemo. Što se više mijenjamo povećanjem naše apsorpcije svijetlosti to više sami postajemo svjetlost. Ovo je profinjena tajna "svjesne ishrane". dr. Gabriel Cousens

Ugodan vikend!

Ana



Sutra, 21. rujna, slavi se Dan mira, uključujući razne događaje diljem svijeta, meditacije, razgovore, koncerte….

Na mnogo načina možemo dati podršku promicanju mira u svijetu. Miru možemo posvetiti bilo kakvu aktivnost; organizirati skup namjere za mir, pjevati o miru, prirediti s prijateljima večeru za mir i slično.

No, iznad svega je važno ostvariti vlastiti mir i dati ga u zalog miru u našim domovima, školama, gradovima, planeti. Naš osobni mir će biti dar drugima i svijetu kroz našu energiju i samu našu prisutnost.

"Nikada ne možemo imati mir u vanjskom svijetu dok se ne pomirimo sa samim sobom." ~ Dalaj Lama

Svi mi imamo različite misli, vjerovanja i perspektive, a to je ono što nam stvara i mir i nemir. Naša iskustva uključuju paletu stanja što je sastavni dio puta koji prelazimo i sva ta stanja trebaju imati našu pažnju, ali ne i osudu ili nijekanje jer to dovodi do nedostatka unutarnjeg mira.

No nikada nećemo biti u stanju trajnog mira. Nekada smo više, a nekada manje aktivni, kreativni, kaotični, ili možemo doživjeti uzvišena stanja blaženstva, biti preplavljeni ljubavlju ili doživjeti dubinu boli, tamne noći duše, strah, gađenje, tugu i tako dalje.

Naše putovanje uključuje prihvaćanje svih naših stanja i prihvaćanje svih drugih ljudi koje susrećemo na našem putu, u stalnom i neprekidnom stremljenju stvaranju unutarnjeg mira.

Prihvaćanjem činjenice da je svatko, sa svoje točke gledišta i iz svog kuta poimanja stvarnosti, u pravu, doprinijet će stvaranju mira u nama samima i sa ljudima koje susrećemo.

Jer svakome je dana mogućnost da ima svoj način gledanja na stvari. Svatko ima svoje životne kriterije, što ovisi o informacijama koje imamo i o mislima koje smo stvorili nakon vlastite obrade tih informacija.

Čak i onda kada posjedujemo svi iste informacije mišljenja nam ne moraju biti ista. Svatko ih filtrira na svoj način, pod utjecajem vlastitog poimanja svijeta i vijeka, možda čak nesvjesno prilagođavajući ih sebi na putu osobnog ostvarenja.

Postavlja nam se u ovom času pitanje ima li onda koristi razgovarati, komunicirati, na bilo koji način?

Izreke 18:15 kaže: "Mudri su uvijek željni učenja, uvijek slušaju svježe uvide. "

Svjesnost činjenice da je svatko u pravu nam znači da ne očekujemo da će razgovor završiti tek onda kada mišljenja budu usklađena i kada bude potpuno jasno tko iz razgovora izlazi kao „pobjednik“, a tko kao „gubitnik“, što se zna događati, pa razgovor završi u neprijateljskom tonu, a sudionici definitivno gube svoj mir.

Komunikacija nas obogaćuje novim informacijama na osnovu kojih stvaramo nova saznanja i naravno, formiramo novo mišljenje.

Oni hrabri čak i u tijeku razgovora znaju reći „ ah, to nisam znao, hvala ti, sada sve izgleda drugačije“, no, rijetko se tako nešto dogodi jer u većini slučajeva sugovornik to bilježi kao svoju pobjedu, odnosno onoga drugoga smatra gubitnikom ili nekim tko „časno“, usprkos svim činjenicama, do kraja ne brani svoje mišljenje.

Napravimo pomak od ega do suštine kao izraz samog evolucijskog impulsa.

Ne možemo i ne smijemo kontrolirati druge ljude. Svaki muškarac i žena, osnaženi vlastitim mislima, osjećajima i maštom, sami jedre kroz život. Ne možemo poboljšati njihov osmijeh, pa čak ni uvećati njihove nevolje, osim ako nam, na nekoj razini, oni to dopuste. Isti takav učinak imaju i dragi na nas same. Želimo li ih zadržati u svom životu, ma tko god oni bili, učinit ćemo to razumijevajući ih, a ne mijenjajući ih. Na taj način ćemo poboljšati naše šanse da i oni nas zadrže u svom životu, stvarajući između nas mir.

Također, put ostvarenja mira je da smo usklađeni sa obiljem, jer svega ima dovoljno za svakoga!

Ljudi sa svijesti izobilja cijene sve što se događa oko njih. Cijene život i sva životna iskustva, dok su oni sa svijesti oskudice usmjereni na rušenju sebe i svega oko sebe.

Slušamo li sa zahvalnošću pjev ptica u proljeće, ili smo nervozni, ljutiti na sve oko nas do te mjere da promislimo „ ušutkaj te proklete ptice tamo gore“?

A vrijeme i prilike se mijenjaju. Uvijek, jaki nose slabije, bogati nose siromašnije, zdravi nose bolesne, a sretni nose nesretne. Tko je trenutno u kojoj ulozi nije bitno, ali je dobro ponekad zahvaliti svima onima koji nose.

„Kabalisti vjeruju da je iznad svake vlati trave anđeo koji plače i govori… rasti, rasti!
Ja ću ići dalje. Vjerujem da je iznad cijelog ljudskog roda jedan super anđeo koji plaće "Evoluiraj! Rasti! "~ Steven Pressfield iz rata umjetnosti

Dragi ljudi, budimo strastveni o svojoj vlastitoj transformaciji i jednako predano poduprimo razvoj svijeta. Uvijek nanovo radimo na uspostavljanju mira unutar nas i oko nas.

Sjećate li se kada je Forrest Gump rekao da je život kao bombonijera?

Koliko god birali nikada ne znamo što ćemo zagristi, ali smo, uzimajući čokoladni bombon, spremni na sva iznenađenja okusa. To je to. Koliko god birali ne znamo što ćemo dobiti u životu. Međutim, možemo biti spremni suočiti se svime što nam život donese, trudeći se ostvariti unutarnji mir.

Živimo jednostavno, budimo velikodušni i ljubazni sa svim ljudima. Budimo otvoreni za sve nove informacije, ali uvijek sami uradimo svoj domaći.

Za kraj interesantna priča o tome o važnosti razgovora, vrijednosti informacije ne uzimanju stvari zdravo za gotovo,

U jednoj vojarni su uvijek bila raspoređena četiri vojnika kako bi u svakom trenutku zaštitila betonsku ploču ispred vojarne. Vojnici su mijenjali smjene i čuvali ploču dugi niz godina. Različiti zapovjednici su dolazili i odlazili, a tradicija se nastavljala.

Nakon mnogo godina došao je novi zapovjednik. Između ostalog upitao je zašto vojnici čuvaju betonsku ploču. Odgovor je bio da to rade oduvijek i da je to tradicija, da ih je bivši zapovjedni uputio da to rade.

Zapovjednik je bio odlučan da sazna zašto. Otišao je u arhiv i pronašao objašnjenje u dokumentu koji je bio vrlo star.

Saznao je da se prije više od 80 godina u vojarni htjela izgraditi platforma na kojoj su se trebali izvoditi određeni događaji. Kada je napravljena betonska ploča, noću su preko nje hodale divlje životinje, dok se nije dovoljno osušila, pa su je morali popravljati sljedećeg jutra, a navečer bi se ponovo dogodila ista stvar.

Dakle, zapovjednik je naredio da će četiri vojnika čuvati betonsku ploču tri tjedna, dok se ne osuši.

Sljedeći tjedan zapovjednik je bio premješten. Došao je novi zapovjednik koji je samo provodio rutinu, tako da je osamdeset godina poslije vojarna još uvijek čuvala betonsku ploču, a nitko nije znao zašto.

Zahvalna za svu vašu ljubav

Ana



Sva divota što nas bez daha ostavlja, sva priroda, sav miris, sve boje i smiraj, svaki uspjeh i sva ljepota svijeta, počivaju na strpljenju. Jer za sve to je potrebno vrijeme i povjerenje, potreban je mir u duši i vjera u procese koji ponekad traju duže od života.

Strpljenje nam treba u sasvim običnoj dnevnoj rutini, u komunikaciji s djecom, s roditeljima, članovima obitelji, prijateljima, šefom, nadređenima, podređenima, u koloni na cesti, u redu pred šalterom, a pogotovo u nekim zahtjevnijim situacijama ili kada se odlučimo krenuti na put značajnih promjena u vlastitom životu.

Biti strpljiv ne znači biti nezainteresiran ili iz straha od nekih posljedica ne reagirati na događanja u životu, ne, biti strpljiv znači vrijedno raditi na ostvarenju dobrog življenja, poštujući svoju i tuđu osobnost i mišljenje, prirodne zakone i tijek vremena.

Nestrpljenje, s druge strane, je simptom sebičnosti. Nestrpljivi ljudi vjeruju da oni igraju glavnu ulogu, dok su svi drugi samo prateće sporedne uloge. To je osobina na koju nitko ne bi trebao biti ponosan, jer u većini slučajeva odvede u smjeru konflikta, stresa i odustajanja od najdražih zamisli, krivnje i patnje.

Svi smo sigurno bili svjedoci ponašanja nestrpljiva čovjeka dok, na primjer, čeka u redu pred nekim šalterom; nervozno se premješta s noge na nogu pogledavajući na sat, preglasno komentira koliko se tko zadržava na šalteru, a eto on ima samo nešto kratko obaviti i sve vrijeme grozničavo traži način da nekako uleti preko reda,…. I često uspije samo zato što ga se ljudi žele riješiti. Bude im neugodno. Neke od tih nestrpljivih možemo poslije pronaći malo dalje u nekom kafiću.

Strpljiv čovjek će čekanje doživjeti kao pauzu od dnevnog trčanja, priliku u kojoj se može sabrati, zahvaliti na danu, na ponovnoj prilici, presložiti dnevne obveze ili obaviti one važne stvari, koje nikako da dođu na red jer nisu u kategoriji hitnosti, kao na primjer kratko se javiti roditeljima ili prijatelju čije mu se ime već danima vrti po glavi.

Naravno da nije lako biti strpljiv. Nikada nije bilo lako, a pogotovo ne sada kad se svijet vrti na 78 okretaja, na dohvat ruke su nam razna instant rješenja i gotovo više nema vremenske i prostorne udaljenosti.

No, naučimo biti strpljivi, uporni, dosljedni, naučimo uspješno nositi sve prepreke i frustracije, posebno ako smo krenuli na važan životni put. Događa se naravno da se obeshrabrimo, rastužimo se nad sobom i želimo odustati. Svatko tko je ikada krenuo na neki važan put koji zahtjeva vrijeme, izgubio bi nadu u nekom trenutku, osjetio bi sumnju barem nakratko i htio je odustati. Trebalo je samo podsjeti se zašto je krenuo, koliko mu je to važno i nestale su sve sumnje za nastavak puta.

Naučimo biti strpljivi sa sobom, sa svojim sumnjama i greškama. Provjerimo povremeno jeli nam dobar smjer, pa ako utvrdimo da jest, sve što moramo učiniti je strpljivo nastaviti dalje.

"Naučite umjetnost strpljenja. Disciplinirajte svoje misli kad postanu zabrinute nad ishodom. Nestrpljenje rađa tjeskobu, strah, obeshrabrenost i neuspjeh, a strpljenje stvara povjerenje, odlučnost i racionalnu perspektivu, što na kraju dovodi do uspjeha. " - Brian Adams.

Dvije važne komponente koje su nam potrebne za postignuće boljeg zdravlja, bolje tjelesne i duhovne spremnosti općenito, su strpljenje i vrijeme.

Godinama obično ponavljamo iste pogreške, radi kojih nam tijelo stalno šalje iste pouke u vidu nekih manjih i većih zdravstvenih problema. To se ponavlja sve dotle dok ne shvatimo da trebamo izabrati drugačije, donijeti odluku i krenuti u promjenu. No, vrlo brzo se dogodi da smo frustrirani cijelim protokolom, ozdravljenje nam se ne događa dovoljno brzo, jer želimo biti dobro sada a ne za nekoliko mjeseci.

Smiješno je misliti na ovaj način. Problemi koje imamo se nisu dogodili preko noći. Tijelu je potrebno vrijeme da odradi svoj posao i neće obraćati pozornost na našu opsjednutost kalendarom i nekim vremenskim okvirima. Ono treba naše strpljenje, a ako nam izgleda da se stvari ne događaju dovoljno brzo, kriva su samo naša očekivanja.

Neka istraživanja su došla do zaključka da svaka godina bolesti, traži mjesec dana pažnje i liječenja. Ako smo bili bolesni dva desetljeća tada dvije godine liječenja ne izgledaju jako puno.

Strpljivi ljudi brže dođu do zdravlja, jer uživaju u svakom trenutku života, znaju odijeliti važno od nevažnog, strpljenjem otklanjaju napetost, potiču dobre odnose i slijede prihvaćeni protokol za bolje življenje, uvažavajući vrijeme.

K tome, nikada nije kasno usvojiti činjenicu da je naša hrana naš lijek i dobrim namirnicama probuditi potencijal našeg tijela.

Nažalost hrana koju kupujemo nema ni minimum prehrambenih vrijednosti koje bi trebala imati. Zašto? Od Drugog svjetskog rata, pokretanjem industrijske i poljoprivredne revolucije, tlo je ispražnjeno od većine minerala, a jaka kemijska gnojiva su usmrtila prirodne mikroorganizme potrebne u procesu promjene minerala u organske oblike, kako bi ih tijelo apsorbiralo. Zdravstveni problemi prisutni danas u svijetu su rezultat dugoročno akumuliranih prehrambenih nedostataka.

Ljudi su svjesni te činjenice i u stalnoj su potrazi za pravom hranom i pravim dodacima prehrani.

Postoje mnoga svjedočanstva o učinkovitosti AFA alge, ali to ne znači da je otkriven čudesni lijek, nego potvrđuju ono što znamo, da je tijelo čudo i ako smo spremni priznati i zadovoljiti njegove osnovne potrebe, na putu smo prema rješavanju tajne zdravog i radosnog života.

No, AFA alga treba naše povjerenje, strpljenje i vrijeme. Čak i onda kada nam se čini da se ništa ne događa, trebamo znati da ona iza kulisa vrijedno radi svoj posao.

Dragi ljudi, usvojimo ritam prirode, njena tajna je strpljenje, a ako smo ipak u nedoumici, prisjetimo se priče o kornjači i zecu. Brzina nije uvijek garancija za pobjedu, a niti život nije utrka, dobro je kušati svaki korak.

„Imate samo tri stvari za naučiti: jednostavnost, strpljenje, suosjećanje. To je vaše najveće blago.“ Lao Tzu

Na kraju vam želim zahvaliti na upozorenju na grešku koju sam napravila u prošlom javljanju. Tako rade prijatelji i zato hvala na ispravci i na prijateljstvu.

Budimo strpljivi i uživajmo u putovanju!

Ana




Dijelim s vama sjećanje na dan prije osamnaest godina

„kad moja su braća obukla košulje bile,

a dica i ja u crnu.“

/Stih iz moje pjesme posvećene tom danu/



Gubitak oca i supruga je strašan događaj za obitelj, no, na moju sreću ja nisam imala vremena, niti mogućnosti, prihvatiti ulogu žrtve bez ikakvog izlaza, radi čega sam neizmjerno zahvalna. Uspravila sam se i tješeći sebe i djecu krenula dalje.

Teške životne krize ili manja muka i problemi, svi nam govore „ evo sad ti je prilika, pokaži svoju emocionalnu izdržljivost, pokaži životne prioritete.“

Pasti u dugotrajan očaj ili se odati raznim porocima i sličnom neredu, je sebično i bezobrazno prema onima najdražima. Natovariti im se na njihova ionako preopterećena pleća, zaista je nerazumno.

Svatko ima svoju bol i tugu, ali nije uputno da je svakodnevno servira svijetu.

Naravno, treba priznati da svi jednako ne doživljavamo stvari i da je netko manje, a netko više otporan. No, vještinu otpornosti možemo naučiti ako se ne stavimo u bezizlaznu poziciju žrtve, nego zauzmemo ispravan stav, jer stav nas iznese u bilo kojoj situaciji.

Teško je ne misliti na najgore kada nam se događaju loše stvari i kada smo suočeni sa nekim lošim vijestima. Obično tada donosimo ekstremne zaključke.

Ako radi neke sumnje krenemo na pregled, sve dok ne dobijemo rezultate razmišljamo o najgoroj soluciji.

Ako iz bilo kojeg razloga izgubimo posao razmišljamo samo o tome kako više nikada sigurno nećemo raditi.

Mudri ljudi se klone ovakvih razmišljanja, jer ona crpe energiju i vuku prema dolje, u ništavilo, a svi iz iskustva znamo da se većina najgorih strahova nikada ne obistini.

Nora Ephron preporučuje da „budemo junakinje svog života.“

Naravno da ne možemo kontrolirati sve što nam se događa u životu, ali kontrolirajmo naš stav prema onome što nam se događa.

Nepredviđeni događaj, tužan ili težak na bilo koji način, uzrokuje da se u trenutku smrznemo, paraliziramo od straha i neodlučnosti. Tada su nam potrebni prijatelji da nas podsjete da smo mi ista ona osoba koja se kroz život nosila sa raznim teškoćama, ona koja je pronalazila mudra rješenja i koja će na isti način izaći i iz ove teške situacije.

Tjelesno zdravlje nam je tada stup otpornosti. Ako smo prije kriznih događaja imali zdrave navike, kvalitetno jeli, vježbali, izbjegavali alkohol i druge poroke, vrlo brzo ćemo se vratiti našim navikama, naročito vježbanju koje kontrolira kortizol, hormon stresa.

Psihoterapeut Jeffry B.Rubin „Uspjeh je često prepreka za učenje. Kad sve ide dobro mi i dalje radimo što smo radili, ali mnogo ne napredujemo kao osoba. Ali kriza, ona nas vodi do napretka.“

Dragi ljudi, svejedno volim jesen. Ni jedno godišnje doba nam ne nosi toliko poruka. Sve u jednome. S jedne strane nam nudi pune košare blaga raznoraznog, a s druge polako skida list po list, svlači drveće ostavljajući ga gola na zimskoj vjetrometini. Sjeta, tuga i radost, ruku pod ruku, baš kao što je i život. I ni jedno godišnje doba nam ne šalje tako snažnu poruku bliskosti života i smrti i ni jedno nas toliko glasno ne upozorava da zahvaljujemo i slavimo život, da živimo dok smo živi, a ne umiremo bojeći se smrti, jer to je sastavni dio života.

Ugodan vikend!

Ana




Pogled gotovo dječački, riječi blage, nastup nedvosmislen, bez silovanja trenutka, ali sve toliko jasno dorečeno da ne trpi suprotstavljanje. Gledajući ga u njegovom prvom nastupu promislila sam „ovaj čovjek ima neku drugačiju spoznaju“. Idealan pristup svakom problemu, svjestan da postoji rješenje, postavljao ga je na neku drugu razinu. Bez unutrašnjeg konflikta, znajući točno svoju ulogu, davao nam se jedinstven i cjelovit.

„Čovjek postiže takvu pravilnost, a time i više spoznaje, ako svoje osjećaje, misli i raspoloženja dovede u onakav red kakav je stvorila priroda, tako da može gledati, slušati, probavljati, disati, govoriti i tako dalje, u skladu s tim.

Zadovoljstvo s najmanjim što postigne donosi mu mir i opuštenost, koji sve više ovladaju dušom, što dolazi do izražaja i na vanjskom izgledu. Pogled oka postaje miran, kretnje sigurne, odluke jasne, a sve ono što se zove nervozom, odmiče se od takvog čovjeka.“ - Rudolf Steiner

Drevni pisci Talmuda su se pitali: "Tko je moćna osoba?" , na što je odgovor bio: "Onaj tko može kontrolirati svoje sklonosti i karakterne osobine.

Kroz sve vrijeme naukovanja unutar nas su dva života, onaj koji živimo i onaj koji bi željeli živjeti, koji uzrokuju neprestani konflikt. Suprotstavljajući se jedan drugome truju nas i blokiraju ostvarenje uloge za koju smo rođeni. Imamo sve darove i talente, sve potencijale za ostvarenje, ali se nađu uvijek neke nove prepreke koje guše te naše potencijale.

Stoga je dobro znati da u bilo kojem trenutku, kad u naš život uđu problemi i veće nesigurnosti, ako imamo snage susresti se s njima „oči u oči“, uočit ćemo i nove mogućnosti koje s njima idu ruku pod ruku.

Dakle, bez obzira koliko jadni, uplašeni, umorni ili bolesni bili, koliko izgubljeni, zbunjeni ili očajni postali, koliko usamljeno ili depresivno se osjećali, za ostvarenje naših potencijala će biti dovoljno, ako napravimo ono što možemo sa onim što imamo, iz pozicije u kojoj stvarno jesmo.

„A to prije svega zahtijeva da čovjek bude u dnu duše istinit prema samome sebi. Ni u čemu se o samom sebi ne smije obmanjivati. Čovjek mora s unutarnjom istinoljubivošću gledati u lice vlastitim pogreškama, slabostima, nesposobnostima.

Postoji samo jedan put za otklanjanje vlastitih pogrešaka i slabosti, a taj je: točno ih spoznati.

Sve drijema u ljudskoj duši i može biti probuđeno. I svoj razum i svoj um čovjek može unaprijediti ako si u miru i spokoju objasni uzroke zašto je u izvjesnom pogledu slab. Naravno, takva je samospoznaja teška jer je iskušenje da sami sebe obmanemo neizmjerno.

S blagošću će se u duši uskoro oblikovati i jedna druga osobina: mirno obraćanje pozornosti na sve tančine duševnog života u okolini uz potpuni muk vlastitih duševnih pokreta. Ako čovjek to postigne, tada duševni pokreti njegove okoline djeluju na njega tako da njegova vlastita duša raste i rastući se grana kao što biljka napreduje na sunčevoj svjetlosti.“ - Rudolf Steiner

Dragi ljudi, ključevi od svih želja, htjenja i imanja su u nama, koje doduše obično ne možemo pronaći. A vrijeme nije prepreka od trenutka kad shvatimo da nikada nije prerano niti prekasno za učiniti prave stvari. Svjedoci smo koliku golemu vrijednost može dati čovjek za samo šest mjeseci, ako se ne dvoumi, ne žali niti oklijeva, razmišljajući da možda nema dovoljno vremena.

Zahvalni smo mu.

Ana



Tužila mi se jedna mlada žena, još od prošle godine, kako ima alergiju na sunce, pa radi toga mora koristi vrlo skupe kreme sa visokim zaštitnim faktorom, a svejedno stalno koristi puder da prekrije osipe i crvenilo po licu i vratu.

Doslovce sam je nagovarala da proba prirodnu kozmetiku Natural being, iz dva razloga; bila sam sigurna da nije alergična na sunce nego na kemiju iz krema u kombinaciji sa suncem, a sama sam se uvjerila u blago djelovanje potpuno prirodnih Natural being proizvoda, koje već dugo koristim, kao i svi ženski članovi moje obitelji.

Međutim, više je vjerovala poznatim svjetskim markama, iako nije imala neke koristi, dapače.

Nakon skoro godinu dana, moja upornost je urodila plodom. Pred početak ovog ljeta se ipak odlučila. Uzela je cijelu paletu proizvoda. Tjedan dana se lice znojilo, ispirala se kemija, a onda je njena koža zablistala bez alergijskog osipa i bez pudera i tako glatka i sjajna prošla kroz cijelo ljeto, iako je bilo vrlo vruće i vrlo sunčano.

Tajna lijepe kože ne leži u skupoj nego u prirodnoj kozmetici, a povod ovoj priči je prilika da uz pogodnosti u listopadu, povoljno kupimo Natural being proizvode.

No, uz kvalitetnu kozmetiku ne smijemo zaboraviti da je za lijepu kožu gotovo jednako važno kako se hranimo, jer koža je hologram našeg tijela, koja sa nevjerojatnom preciznošću u svakom trenutku pokazuje stanje naše nutrine.

Pa će tako ljepoti kože, zdravlju uopće, pridonijeti detoksikacija. Potrebno je, bar jednom godišnje, osloboditi tijelo od toksina, loših bakterija i zalijepljenih naslaga u crijevima, a jesen je pravo vrijeme za to. Preporučam vam detoksikacijski program Lagani početak koji sadrži Bifidus, Acidofilus, Enzime i AFA algu.

U listopadu novi članovi mogu dobiti ovaj program za samo 380,00 kuna.

Najvažniji sastojak koji koža treba je voda, a u koži je najveća rezerva vode. Većina nas cijeli život konzumira suhu hranu i pića ( čaj, kava, alkohol, šećer i kruh), koja zahtijeva puno vode kako bi se probavila i isprala iz organizma. Pijmo vodu!

Također, konzumirajmo hranu bogatu vodom, sirovo voće i povrće, a ako ga moramo skuhati, kuhajmo ga sasvim lagano. Osim vode tijelo će ovim putem dobiti minerale, vitamine i elemente u tragovima. Ne skrivajmo posljedice loše prehrane slojevima šminke.

Sva hranjiva potrebna našem tijelu u savršenom odnosu se nalaze u modro zelenim mikro algama, AFA algi.

Jedimo namirnice bogate antioksidantima. Slobodni radikali oštećuju naše stanice i tkiva što dovodi do preranog starenja, posebno se to vidi na koži. Jedimo antioksidante; svježe voće i povrće, orahe, sjemenke, klice, a najsnažniji su u bobičastom voću, kojeg možemo konzumirati cijelu godinu koristeći Berry power u kojem je brižno pripremljeno 15 vrsta bobičastog voća.

Budimo ljubazni prema svim našim organima, pa tako i našoj koži. Nemojmo je gušiti kemijom koja se nalazi u kremama i losionima, bez obzira na poznatu marku i primamljivu ambalažu.

Svaka stanica kože upija i koristi tvari s kojima je tretiramo, što znači da upija i sintetičke kemikalije često prisutne u sapunima, losionima, kremama, čak i sintetičkoj odjeći koju nosimo, koji mogu biti vrlo toksični i iritantni.

Zato je potrebno provjeriti sastojke koji se nalaze u proizvodu kojim se tretiramo. Imamo li uopće običaj pogledati sastojke u kozmetici koju koristimo?

Tržište je danas vrlo bogato prirodnim kozmetičkim proizvodima, pa kada već planiramo potrošiti novac na kozmetiku, potrošimo ga na prirodne proizvode koji će opravdati potrošeni novac.

Preporučam vam blagu Natural being kozmetiku koja pomaže harmoniji naše kože, bez agresivnih kemikalija i kompliciranih tretmana. Jednostavna, prirodna, posebno formulirana sa tri osnovna sastojka, novozelandskim medom i uljem biljke manuka, prirodnim vitaminom E, najčišćim biljnim sastojcima.

U paleti proizvoda je sredstvo za čišćenje lica, gel za toniranje, krema dnevna i noćna, krema za njegu područja oko očiju, kao i krema za ruke i tijelo. Svi proizvodi su vrlo izdašni, uspostavljaju odličnu komunikaciju sa kožom, čisteći je prije svega od ranije nakupljene kemije.

Između ostalih pogodnosti u listopadu imamo priliku za povoljnu kupnju ovih proizvoda.

- Uz tonik i sredstvo za čišćenje dobit ćemo gratis dnevnu kremu,

- Uz noćnu krema dobit ćemo kremu za oko očiju po simboličnoj cijeni.

- A kremu za ruke i tijelo ćemo dobiti gratis uz kupljene 3 AFA alge.

I to je cijeli komplet prirodne kozmetike, koji smo već odavno razmišljali kupiti. Savršeno!

Ponuda traje do kraja mjeseca tako da se možete prezbrojiti, promisliti i odlučiti napraviti kupovinu na način koji vam najviše odgovara, bilo da želite postati član i iskoristiti pogodnosti za novog člana, ili želite kupovati iz posebne ponude, ili pak nešto treće. Na raspolaganju sam za sva pitanja i sve mogućnosti.

Sva ljubaznost i pažnja prema unutrašnjem i vanjskom tijelu će nam se vratiti dobrim zdravljem, lijepom kožom i veseljem.


Pa neka nam zdravlja i veselja!

Ana





Koliko god bio trivijalan nekakav materijalni poklon, više mu se pažnje posveti nego lijepoj gesti ili srdačnom pozdravu, čime se kaže „Hvala“ za neko dobročinstvo u potrebi. A zapravo ni ne znamo pravu vrijednost takvih poklona, ni ne zavirimo u njih, uvjereni da se daju prazni, tek iz navike.

Takav odnos smo stvorili i prema vrlo vrijednom poklonu, kojeg svako jutro dobijemo kao naš osobni dar. Novi dan. Umjesto da ga otvorimo i damo pažnju svakoj sekundi, često mu niti vrpce ne razvežemo, jer „ionako znamo što je unutra“, uvjereni da je isti kao i onaj jučer.

No, posvetimo li mu pažnju koju zavrjeđuje, osjetit ćemo energiju koja oblikuje naše želje, misli i osjećaje, osvijestiti buđenje, disanje, ustajanje, hodanje. Suočit ćemo se sa mogućnosti izbora stava, riječi, djela i reakcije, svega što oblikuje naš karakter. Prestat ćemo se skrivati iza iluzije bespomoćnosti i prihvatiti moralnu odgovornost za vlastiti život.

Nažalost, navikli smo da nam svane novo jutro, iz navike ga uzimamo zdravo za gotovo što zamagljuje njegov značaj, izostaje „buđenje“, pa nastavljamo u začaranom krugu navika i stvorenih uvjerenja koje upravljaju našim životima.

Prije više od 200 godina, dr. Benjamin Franklin je bio u potrazi za moralnim savršenstvom, kada je shvatio da mu životom upravljaju navike. Odlučio je promijeniti život na način, da neke od svojih najgorih navika pretvori u neke od najboljih osobina, jer kako je rekao „naša neto vrijednost se obično određuje onim što je preostalo kad se od naše dobre motivacije oduzmu naše loše navike.“ Izumio je cijeli sustav koji mu je pomagao da se kroz snagu volje riješi loših navika i negativnih karakternih osobina. I nije išlo lako.

Dvjesto godina poslije, čovjek je u potrazi više nego ikada. Unatoč naprednih tehnoloških dostignuća i ideja, čini se da je stvoren samo privid blagostanja i prosperiteta, jer većina ljudi pati. „Borba za život“ potroši sve vrijeme i sve strpljenje, neosjetljivost je prisutna na svim razinama, među svim generacijama i prema svem životu planeta. Svatko je sagradio maksimalni zid oko svoje duše, a druženje s prirodom sveo na minimalnu razinu. Sve to guši dobre osjećaje, ostavljajući prazninu u koju se naseljavaju tuga, depresija i bolest.

Kad nas u ovakvom stanju nađu financijske poteškoće i kakve god krize, osjećaj bespomoćnosti i jada nas vodi u krivnju, u gadan konflikt sa samim sobom. Caruje nestašica jer obilje nije negdje tamo vani, ono raste, buja i cvijeta, unutar nas u skladu sa našim osjećajima.

Znamo da možemo imati sve bogatstvo svijeta, ako nemamo ljubavi, poštovanja i vremena za ljude, za svakog živog stvora, za svaki djelić prirode, puki smo siromasi.

Izlaz nam blokiraju razni čimbenici, a jedan od značajnih su naše navike. One dominiraju našim životima i čvrsto se drže čak i onda kada smo odlučni riješiti se onih loših, a njegovati samo one dobre. Potrebno je silno strpljenje i snaga volje, ali ako je odluka čvrsta, a cilj svetinja, ni jedno ni drugo neće nedostajati.

Dobre navike, korisni dnevni rituali, će nam pomoći zadržati unutarnju ravnotežu, u tijeku smjenjivanja stalnih životnih ciklusa, tako da nas promjene neće poljuljati nego će obogatiti sve aspekte našeg života. Dnevni ritual vježbanja, povremeno duboko disanje tijekom dana, dobra prehrana u mogućem ritmu, njegovanje dobrih odnosa, sve ono što podržava naše zdravlje i harmoniju, održat će nas u promjenama i prijelazima iz očekivanog u neočekivano.

"Mi smo ono što uvijek nanovo činimo. Izvrsnost dakle, nije čin nego navika." kaže slavni Aristotel.

Kad bi znali sa potpunom sigurnošću, da će svaka mala stvar koju danas učinimo biti kasnije prisutna u našoj budućnosti i u budućnosti naših prijatelja, silan bi trud ulagali na strpljivost, ljubaznost i ljubav i to bi nam postala navika. Njegujemo li ovakvu naviku, pa usprkos jurnjavi i problemima, pokažemo svakodnevno ljubav, brigu i suosjećanje prema svemu što živi, donosimo radost u druge živote, a u naš privlačimo one lijepe energije ugode koje otvaraju neki novi svijet. Na nama je samo da posijemo sjeme dobrote.

Neki čovjek je 1784. godine zamolio Benjamina Franklina, da mu posudi novac. Franklin mu je posudio novac, ali pod uvjetom da mu ga ne vraća, nego da u nekom trenutku pomogne nekome drugome u potrebi. U 2000-toj ovo je bio predložak za film „Šalji dalje“, u kojem Haley Joel Osment, igra dječaka koji je pokrenuo lanac dobrote, nadajući se da će promijeniti svijet.

Ova priča nam može poslužiti za promišljanje da kod davanja ili primanja poklona, oni budu sjeme koje će producirati daljnju dobrotu.

Dragi ljudi, dijelimo razmišljanja i saznanja, gradimo dobar odnos, dodajući mu iz dana u dan sve veću vrijednost, a sve u interesu da se dobro osjećamo, dobro izgledamo, da se damo svijetu u našem najboljem izdanju. Nadam se da će nam svaki novi dan biti poticaj da budemo najsretniji, najzdraviji, sa najvećom energijom, bez obzira na godine koje nosimo i uvjete u kojima živimo. Da budemo, zapravo, naša najbolja verzija koju samo zamisliti možemo.

Neka nam strpljenja i ljubavi!

Ana



Bombardirani smo negativnim porukama, slikama, pričama o nasilju, smrti i razaranju, gubicima, činjenicama o manjku mnogo čega što je čovjeku potrebno za normalan život. Pustimo li sve to da se nastani unutar nas, otrovat ćemo se strahom i nemoći, bavit ćemo se idejom prepuštanja, ništa ne činjenja, pogotovo kad znamo da se u skorije vrijeme ništa značajno neće promijeniti na bolje.

I upravo zato, koliko god izgledalo suludo i koliko god nam se činilo da nemamo uporište, bitno je hoćemo li svaki dan započeti i završiti sa pozitivnim porukama sebi i svijetu, zadržati optimističan um i aktivno tijelo, stvoriti vlastito mišljenje i stav o svemu što se događa, trudeći se pronaći odgovor na pitanje „što ja tu mogu učiniti?“.

Ili ćemo zapeti negdje između sa pripadajućim posljedicama. Jer tijelo reagira na naše misli i vanjske podražaje, a situacije koje u nama proizvode brigu i strah prepoznaje kao „bori se ili bježi“, pa proizvodi dodatnu energiju za akciju. Ako akcija izostane, nagomilana nepotrošena energija ostaje unutar nas, pa ubrzo pištimo kao ekspres lonac i završimo sa dijagnozom stresa, najblaže rečeno.

Dakle, ne bavimo se time da možemo pronaći neki zaklon i čekati da se, nekako pomoću nečega, sve riješi. Trebamo se odrediti i biti aktivni.

Sa svih strana pršte razne sugestije, nove informacije i ideje, koje će nas cimati i ljuljati samo ako ih uzimamo zdravo za gotovo. S toga, poslušajmo ih umom, srcem, utrobom, uskladimo ih sa našom jedinstvenosti, obradimo zdravim razumom, stvorimo jasno vlastito mišljenje i stav.

Zapanjujuće je velik broj ljudi koji svojevoljno prihvaćaju tuđe misli i stavove, bez ikakve sumnje i preispitivanja. Jeli to iz lijenosti, nedovoljne zainteresiranosti ili se pak podsvjesno osiguravamo, da u nekom momentu, ako stvari krenu naopako, možemo uprijeti prstom u onoga tko je to rekao, tko je krivac?!

A možda je tome razlog što smo od malena naučeni da, bez obzira na naše mišljenje, trebamo prihvatiti stav „stručnjaka“.

I upravo nas se i tretira tako kao da smo nesposobni formirati vlastito mišljenje. Recimo, kad gledamo bilo kakvu raspravu, političku, ekonomsku, religijsku, na kraju rasprave dođe stručnjak koji nam objasni što smo zapravo gledali, servira nam svoje mišljenje i zaključke, tako da ne dvojimo što o tome sami trebamo misliti, čime se mi uredno dalje služimo, bez preispitivanja.

Najstrašniji primjer naše indolentnosti je slijepo dopuštanje liječnicima da nam tijelo pune raznim upitno potrebnim lijekovima, dok se s naše i njihove strane zanemaruje čudesna mudrost koja prebiva unutar tog istog tijela.

Čuti sve što nam svijet nudi i tražiti savjet je poželjno i uglavnom može biti korisno, ali slijepim prihvaćanjem, bez razlučivanja, kršimo odgovornost prema sebi kao jedinstvenom i veličanstvenom duhovnom biću. Um bez razlučivanja je poput korijena stabla koje apsorbira sve što dotakne, pa čak i otrov koji će ga možda ubiti.

Nismo ovdje da igramo na sigurno, a nismo ni roboti koji samo slijede pravila. Stvoreni smo na sliku i priliku Božju, rođeni za stvaranje, imamo misiju izraziti našu mudrost, a ne slijepo prihvaćati stajališta ili doktrine, pa makar kakav stručnjak stajao iza toga.

To ni u kom slučaju ne znači da trebamo zanemariti riječ znanstvenika i stručnjaka i njihov ogroman doprinos, dapače, samo im treba dozvoliti i mogućnost pogreške, imajući u vidu faktor čovjek.

Prošli mjesec je New York Times izvijestio da su znanstvenici otkrili za više od 4.000.000 gena DNK, koje su do sada držali nepotrebnima, da zapravo igraju ključne uloge u kontroli ponašanja stanica, organa i drugih tkiva.

Ili banalni primjer promjene mišljenja o važnosti slijepog crijeva, koje se često znalo usput odstraniti pri nekim operativnim zahvatima. Mišljenja su da kod velikih probavnih problema, kada sa svim ostalim iz probavnog sustava odlaze i dobre bakterije i narušava se crijevna flora, dio bakterija se skloni u slijepo crijevo i kada opasnost prođe nastave raditi svoj posao.

Dakle, dobro je imati na umu da su znanstvenici smrtni i da u svojoj predanosti radu neke stvari vjerojatno zaborave. Jer ludo je zapravo misliti da nas je naš moćni kreator opremio s nečim što nam nije potrebno.

U svakom slučaju, odnos prema našem tijelu, organima, kao i prema svemu drugome, bit će u skladu sa našim uvjerenjem, mišljenjem i stavom, ili ćemo u nedostatku istoga slijepo prihvaćati tuđe sugestije, a kad stvari krenu naopako imat ćemo zadovoljštinu u tome da znamo tko je kriv.

Dragi ljudi, neka nam je um otvoren za sve sugestije i nove ideje, ali uradimo svatko svoj domaći, jer upravo sadašnjost treba našu jedinstvenost, naše mišljenje i naš stav. Krize s kojima se suočavamo, slom svih dosadašnjih sustava, su evolucijski katalizatori, koji nas pozivaju na duboke promjene u našoj viziji i vrijednostima, kako bi dali kvalitetan doprinos promjenama na globalnoj razini.

Napravimo li samo korak, On će napraviti deset, krenemo li na dodatnu milju, On će nam čistiti put, ali ni trenutak ranije.

Zahvalna što mi dozvoljavate da s vama dijelim moja razmišljanja, želim vam lijep dan.

Ana



Suštinsku vrijednost životu daju one male stvari koje nam ostaju kad odradimo sve planove, sve obaveze, sva moranja. Te male stvari su životni začini, koje život čine pitkijim i probavljivijim, baš kao i začini u jelu.

Vrhunski kulinarski stručnjak, kod pripreme jela, vjerojatno koristi iste osnovne namirnice kao i svi mi drugi, ali njegovo jelo ima sasvim drugačiji okus. Za taj božanstveni okus su zaslužni začini, toliko bitni da su često kulinarska tajna.

Naravno, svako jelo je jestivo i nahranit će nas, ali bez začina naše nepce neće uživati u okusima, a i teže ćemo ga probavljati.

Koliko god je nemoguće napraviti obrok od samih začina, bez osnovnih namirnica, toliko su neophodni u svakom jelu, radi punine okusa koji mu daju.

Životni začini imaju gotovo istu svrhu i značenje. Dodajući ih, život nam dobiva radosnu puninu okusa, a poslovne i druge obaveze se lakše probavljaju.

Jedan od divnih životnih začina je zajednički obrok sa rodbinom i prijateljima. Bez obzira koliko smo zauzeti, okupirani obavezama i terminima, nikada ne bi trebali propustiti priliku za takvo druženje. Ovako upriličen obrok će nam nahraniti ne samo tijelo nego i dušu. Ujedno, prilika nam je to da stvorimo još jače veze i bogatija zajednička sjećanja.

Stoga, pronađimo vrijeme u dnevnom rasporedu i provedimo ga s ljudima koji obogaćuju naš svijet. I naravno, budimo zahvalni što se imamo, što smo svi još uvijek tu i iskoristimo danu nam priliku jer sutra, tko zna.

Život je jednostavan. Prihvatimo li tu jednostavnost, kao i činjenicu da život nije problem za kojega trebamo naći rješenje, nego čudesna tajna koju treba živjeti iz trenutka u trenutak, imat ćemo vremena i načina za sve životne začine.

Budimo potpuno prisutni kod zajedničkog druženja. Prisutnost je jedan od najvrjednijih darova koji poklanjamo jedni drugima. Ne razmišljajmo o nečemu što smo radili jučer ili o onome što trebamo raditi sutra. Potpuna prisutnost će pridonijeti empatiji, radosti druženja i dobroj atmosferi.

Prihvaćajmo se onakvi kakvi jesmo. Svi drugačiji, jedinstveni, jer upravo takvi, u tom životnom trenutku, iz nekog bitnog razloga, potrebni smo jedni drugima. Željni smo priče, govorenja, razgovora, ali ne zaboravimo i čuti te drage ljude koje volimo. I ne zaboravimo da su oni, jednako kao i mi, iskra Božje ljubavi.

„Svaki čovjek brine da ga njegov bližnji ne prevari, a onda dođe dan kada počne brinuti da on sam ne prevari svoga bližnjega. Dalje sve ide dobro, jer je promijenio svoja kolica za trgovanje u sunčana bojna kola“.

Ralph Waldo Emerson, 1803-1882 Američki esejist, pjesnik i filozof

Dragi ljudi, bez obzira jesmo li mladi, kao proljeće i ljeto i puni obećanja i želja, ili ispunjeni mudrim plodovima života kao jesen i zima, sa neograničenom strašću i radošću, za pitkost i puninu života, dodajmo začine u našu svakodnevnicu.

Volim vas.

Ana




Ovako neusiljena, prijateljska komunikacija, protkana dobrom energijom, pomaže da se međusobno ohrabrimo, da se osjećamo jači, sa više samopouzdanja, da nastojimo uočiti bolje mogućnosti naslanjajući se na brojne blagoslove koji prebivaju u nama.

Jer dotiču nas razne krize; oporavljamo se od teških bolesti, od ozljeda ili gubitka, mjesecima ili godinama tražimo posao, mnogi pokušavamo tek preživjeti, prekinuti neke nasilne odnose. Ukratko, žene i muškarci, djevojčice i dječaci svih uzrasta, gotovo u svakom kutku svijeta se suočavaju sa raznim nedaćama, u potrazi za mjestom i načinom kako izgraditi bolji i uspješniji život.

Prilike nas tako odvedu na neko potpuno „stoto“ mjesto na planeti, gdje gradimo život u drugim vremenskim i prostornim uvjetima, sa drugim ljudima, dok je tamo ostala naša obitelj sa svim divnim običajima, bez čega je, mislili smo, živjeti nemoguće.

Novom životu, kojega tkaju neka druga događanja, neki drugi ljudi i neke druge navike, dajemo svu našu ljubav i pažnju, dodajemo i neke običaje, dašak starog doma, no, ne držimo se grčevito i ne utapamo u nostalgičnom prizivanju prošlog vremena, jer uvažavamo neminovnost promjene.

"Čovjek je dio cjeline, ograničen u vremenu i prostoru. On doživljava sebe, svoje misli i osjećaje kao nešto odvojeno od ostatka, što je vrsta optičke obmane njegove svijesti. Ova zabluda je vrsta zatvora za nas, ograničava nas na naše osobne želje i ljubav za samo nekoliko osoba najbližih nama. Naš zadatak mora biti da se oslobodimo tog zatvora, proširiti naš krug suosjećanja i prihvatiti sva živa bića i cjelinu prirode u svoj njezinoj ljepoti. Nitko nije u mogućnosti da to postigne u potpunosti, ali težnja za tim je sama po sebi dio oslobođenja i temelj za unutarnju sigurnost. " - Albert Einstein

Ne možemo pobjeći činjenici da smo kreatori svog života. Nekome će ta činjenica biti na sreću, a nekome nažalost. Kako god, sami sa svojim uvjerenjima i osjećajima stvaramo svoju stvarnost.

Jedan od razarajućih osjećaja je osjećaj odbačenosti od strane društva. Izaziva tjeskobu i depresiju, odmiče nas od nas samih i usmjerava na traženje rješenje negdje drugo. K tome, aktivira područje mozga koje regulira tjelesnu bol i stvaran osjećaj hladnoće, što nas dodatno čini jadnima. Ovakvi osjećaji posebno veliku štetu čine u hladnim zimskim danima, jer njihovom razvoju osim hladnoće pogoduje i smanjeno dnevno svjetlo.

A najpogubnija prisutnost osjećaja odbačenosti i usamljenosti, je u vrijeme blagdana, koji su evo pred vratima.

„Lonely This Christmas; „It’ll be lonely this Christmas, lonely and cold, it’ll be cold so cold, without you to hold’’.

Krivca ili uzrok ovako destruktivnim razmišljanjima o društvenoj odbačenosti, naravno, trebamo tražiti u nama samima.

Razmislimo malo. Kada se jutrom ustanemo bavimo li se mišlju kako ćemo baš taj dan nekome zagorčiti život, pokazati mu da je gnjida i da nije poželjan u društvu, ili se bavimo našim dnevnim obavezama, djecom, roditeljima i sl,

Isto tako kao što se mi ne bavimo tuđim sudbinama, tako se oni drugi ne bavi našom.

Postavlja nam se pitanje zašto imamo osjećaj da nas ljudi ne žele u svom društvu?

Odgovora je sigurno mnogo, ali je važno znati da ih možemo pronaći u nama samima, ako se malo potrudimo.

Možda, na primjer, u nama tinja uvjerenje da nismo dovoljno dobri, dovoljno zabavni ili dovoljno lijepi, a da bi nas svijet volio imati u svom društvu. Ovakva razmišljanja potiču pomanjkanje ljubavi prema sebi, pa se i sami grozimo vlastitog društva. No, kada shvatimo svu našu vrijednost i jedinstvenost, kad sami počnemo uživat sa sobom i svi drugi će uživati u našem društvu. Naš stav, naša razmišljanja i uvjerenja šalju poruku, energetske vibracije koje komuniciraju sa energijama iz okruženja.

Recept je dakle jednostavan. Promijenimo i izgradimo nova uvjerenja. Njegujmo se i volimo kao rijedak dragulj i dajmo se svijetu otvorena srca.

"Mnogi ljudi su zatvorenici vlastitih uvjerenja. Postoje mnoge knjige koje opisuju različite psihičke poremećaje. Mislim da je stvarno samo jedan poremećaj: Ja bih to nazvao 'iluzija odvojenosti'. Ako smatrate da ste odvojeni od izvora svega što je i odvojeni jedni od drugih, imat ćete sve vrste problema u svom životu. Iluzija odvojenosti daje nam ideju da nam onaj drugi može naškoditi, a da u isto vrijeme ne naškodimo sami sebi. Ne možete bombardirati drugu zemlju ako prihvaćate da su ta djeca vaša djeca. Ne možete donijeti odluku da se uništi prašuma tamo negdje, ako znate da je šuma dio eko sustava o kojem i vaš život ovisi. " - Rob Williams

Dragi ljudi, dio smo cjeline i svaki od sedam milijardi ljudi je tu da nas nečemu pouči, samo ako mi to želimo i ako smo spremni uložiti dodatan napor u tom smjeru.

No, mi često ni ne vidimo čovjeka ispred nas. U žurbi smo, rutinski odrađujemo razne poslove i ne primjećujemo ga. A kad bi mu bar uputili pozdrav i dodali još k tome njegovo ime. Velike li radosti.

Njegujmo stara i gradimo nova poznanstva. Toliko ima mogućnosti stvaranja dobrih odnosa, pa čak da od potpunog stranca napravimo dobrog znanca. Otvorenost i iskren interes prema ljudima će izbrisati svaki osjećaj isključenosti i društvene neprihvaćenosti.

Možda ćemo čak u nekom trenutku pomisliti kako su odjednom ljudi postali bolji, a samo smo sami promijenili uvjerenje i percepciju.

Trudimo se živjeti bez osuđivanja, dati bez očekivanja i ljubiti bez razloga.

Ana



Roditelji, nastavnici, profesori, svi mi, imamo svetu zadaću osnažiti našu djecu, tinejdžere, mlade osobe, da se osjećaju sigurno sa visokim samopoštovanjem, kako bi otkrili svoje vlastite vrijednosti i imali pripadajući status u svojim domovima, školama i raznim drugim ustanovama i organizacijama.

Zaklinjemo se primjenjivati sve vrijednosti empatije, dobre komunikacije i autentičnosti, razne druge alate, koji će im pomoći izgraditi otpornost na sve izazove s kojima se suočavaju, inspirirati ih da shvate da su sposobni stvoriti život kakav god žele i ohrabriti ih da slijede svoje srce i prihvate svoju divnu jedinstvenost, da budu snažni i uporni na putu učenja i saznanja kako bi otkrili svoje talente i dali svoj pravi potencijal.

Uspijevamo li kvalitetno odgovoriti zahtjevima ovog najvažnijeg zadatka koji je pred nas postavljen ili ostajemo zarobljeni između onoga što bi trebali činiti i onoga što se zaista događa u stvarnosti?

Ovo vrijeme obilježava činjenica da smo na svim razinama i u svim institucijama, dozvolili da nam financijski strahovi budu prepreka na putu ostvarenja dobrog življenja. Strah od ne imanja se uvukao u sve društvene pore, novac daje životu intonaciju, postao je mjera.

Zbornice u školama, koje su osmišljene za konstruktivan razgovor obrazovnog kadra i pronalazak najboljih rješenja, postala su mjesta destrukcije, gdje prevladavaju razgovori o plaćama, financijama, politici, štrajku. Nakon ovakvih tema, u razred se odlazi frustrirano i s ljutnjom, što naravno ne producira nikome nikakvo dobro.

Gotovo da se ne vidi i ne čuje onaj mladi čovjek radi čije dobrobiti su sve velebne zgrade i toliki učeni ljudi. Izgleda kao da ne stanuje više tu.

U hladno kišno jutro, on je u zadimljenom kafiću dupkom punom školaraca, gdje vlada neko čudno neartikulirano ponašanje. Posljedica je to, valjda, konflikta trenutne situacije i pravila koja im se od prvog razreda usađuju u glavu; država ti omogućava školovanje, izostanak sa nastave, makar i jedan sat, mora itekako biti opravdan, rad je ono što te čini boljim čovjekom i tako dalje.

Između raznih dosjetki i komentara i salvi smijeha na račun nastavničkog kadra, čuje se i prijedlog kako bi bilo dobro da i sami štrajkaju kad bude sat nastavnika, koji nema pojma o svom poslu, pa da mu ne dozvole ulazak u razred, nego da ga pošalju kući kao što su i njih danas poslali.

Topli domovi su postali mjesta gdje se uglavnom raspravlja kako platiti, kako kupiti, a za one male detalje da se čuju njihova srca, stopli duša, uglavnom se nema ni živaca ni vremena. A djeca su vrlo osjetljiva na tuđe osjećaje, a posebno na osjećaje boli i ljutnje i to kod svojih najbližih. Zatvore se tada u sebe, ne žele provocirati i obično ne izražavaju svoje osjećaje niti potrebe niti želje. Čini im se da je sve važnije od njih samih i pitaju se kako to da ih nitko ne razumije.

Ništa novo, pa i sami smo se toliko puta u životu tako osjećali. Bez obzira koliko detaljno pokušavali objasniti što mislimo činilo nam se da nas nitko ne razumije.

Zapravo, željeli smo da drugi vide stvari onako kako ih sami vidimo, sve dok nismo naučili da svatko ima svoju jedinstvenu percepciju. To je odrastanje, a put do tog saznanja je puno lakši uz tihu podršku okoline, koju trebaju naročito mladi ljudi.

Oni dolaze živjeti svoje pune potencijale, živjeti život pun strasti i optimizma, trebamo ih osnažiti. Najvažnija podrška i razumijevanje je prije svega u obitelji, potom u školama i ostalim ustanovama.

Iako je svako dijete rođeno s beskonačnom ljubavi i snažnim samopoštovanjem, najveća prepreka kvalitetnom razvoju mladog čovjeka je izostanak samopoštovanja. Tijekom vremena pod kontrolom drugih, ove vrijednosti počinju opadati, jer im se nametne stav da je važnije kako ih vide drugi nego što sami misle o sebi.

Sa tako usvojenim stavovima uplove u tinejdžersko doba, kada se javlja potreba za stvaranjem vlastitog identiteta i nastaju prvi ozbiljniji konflikti, jer se ne osjećaju dovoljno snažno, dovoljno se ne vole, misle da nisu dovoljno dobri i nemaju dovoljno samopoštovanja.

A upravo u to vrijeme su pod pritiskom očekivanja svojih roditelja i društva u cjelini. Nažalost, pravila su takva da se dobar ili loš postaje samo za djelić postotnog poena, jer cijeli obrazovni sustav je usmjeren samo na brojke, dok se na najvažniji dio procesa, samo učenje, gotovo zaboravlja. Djeca se gube, napuštaju talente s kojima su rođeni i postaju samo bezvoljna karika u postavljenim paradigmama ponašanja. Samo najhrabriji zadrže svoju autonomnost.

A svijet ne treba 10 posto sretne djece nego bar 90 posto. Nikada kao sada mladi ljudi nisu bili potrebitiji pažnje i podrške.

To su sutrašnje vođe, čelnici, to su ljudi u koje se uzdamo. Njihov doprinos boljem življenju će biti presudan. Pokušajmo razumjeti ono kroz što prolaze, kako bi bili u mogućnosti osnažiti ih.

Možda bi pomoglo da se prisjetimo vremena kada smo i sami bili tinejdžeri, iako su bila sasvim drugačija vremena, ispričajmo svoja iskustva iz tog doba.

Kako god, zadatak nam je pronaći način i uspostaviti takav odnos da u svakom trenutku čuju našu poruku:

„Ne brini, to je vrijeme odrastanja. Znam da si snažan i možeš sve iznijeti sam i znam da ćeš nam se dati u svom najboljem izdanju, no, ja sam uvijek tu, uz tebe, pa ako zatreba osloni se na mene bez obzira ide li ti dobro ili si negdje zapeo.“

Zagrlimo ih, pošaljimo im našu beskrajnu ljubav, zahvalimo im što su svojom prisutnošću obogatili naše živote i što nas potiču na učenje dok tražimo odgovore na mnoga njihova, izgovorena i neizgovorena, pitanja.



Ana



Prosinac je iznimno zahtjevno doba godine. Svemu onome što uredno svakodnevno nosimo kroz godinu, hladnoća nam donese moguću virozu, koju ćemo morati odraditi na nogama, jer je na poslu ludnica za kraj godine. K tome, u ovom najdražem nam vremenu, oživi snažna želja i potreba da učinimo radosnim sve drage nam ljude, a unutar nas samih se probudi dijete u nekom čudesnom iščekivanju.

Kako bi zdravi i snažni iznijeli sve izazove prosinca, da nam ne promakne radost Božića, ponovit ćemo ono što znamo!



Jedimo cjelovitu hranu s puno svježeg voća i povrća

Cjelovite namirnice sadrže više vlakana i vode od rafiniranih namirnica. Povrće, voće, grah i žitarice imaju najbolje omjere hranjivih tvari u odnosu na broj kalorija. Dakle, možemo ih se najesti do sitosti, sa oko 40% manje kalorija!
Zamislimo da imamo bon za besplatnu kupovinu u trgovini koja prodaje plemenite metale i dijamante, a možemo uzeti samo ono što stane u mali kovčeg. Bismo li ga ispuniti bakrom i olovom ili dijamantima, platinom i zlatom?
Povrće, voće, grah i cjelovite žitarice su dijamanti, platina i zlato u našoj prehrani. Oni nam daju najviše prehrambenih vrijednosti po kaloriji. Nasuprot tome su rafinirana ulja i prerađene žitarice. Oni su poput bakra i olova. Donose dodatnu težinu, a tijelu daju malu ili nikakvu vrijednost.
Prehrana sa naglaskom na povrće, voće, grah, cjelovite žitarice …, bez zasićenih masti, smanjuje krvni tlak i kolesterol, smanjuje rizik od srčanih bolesti, dijabetesa tipa 2, pretilosti i osteoporoze ....

Osim toga imajmo na umu da PH unutarnjih tekućina utječe na svaku stanicu u tijelu i na kraju na naše zdravstveno stanje. Optimalno funkcioniranje svih naših metaboličkih procesa ovisi o PH okruženju.
Većina namirnica koju najčešće konzumiramo su procesirana hrana koja stvara kiselost. Na primjer kruh, šećer, alkohol, kofein, meso, mliječni proizvodi i rafinirani ugljikohidrati. Kisela prehrana će tijekom vremena korodirati naše tkiva i narušiti osnovne stanične aktivnosti i funkcije. Bolest uspijeva u kiselom okruženju, pa je odabir alkalnih namirnica najbolji način za stvaranje dugoročnog zdravlja.

Alkalne namirnice su one koje već znamo da su dobre za nas: svježe povrće, salate, lisnato zeleno povrće, voće, orasi, sjemenke i zdrava ulja, nerafinirana, organska, hrana koja ima visok sadržaj vode.
Kisela hrana nam je također već poznata: prerađena i brza hrane, trans-masti, meso, mliječni proizvodi, šećer, kofein, bijeli kruh, bijela tjestenina i riža, začini, alkohol, čokolada, čips , sladoled i pizze.



Držimo tijelo hidratizirano
Istraživanje je pokazalo da je oko 90 posto ljudi kronično dehidrirano što ima veliki utjecaj na njihovu kvalitetu života. Pijmo vodu 6-10 čaša dnevno.
Ujutro ili u toku dana popijmo čašu mlake vode sa svježe iscijeđenim sokom od pola limuna. To pomaže očistiti probavni sustav, pokrenuti metabolizam i otkloniti višak kiseline. Voda s limunom je alkalna.

Održavajmo bar rutinske vježbe

Pola sata brzog hodanja ili 10 minuta brzog hodanja stepenicama, tibetanci, odlično.
Jednostavna vježbe disanja jednom ili dva puta dnevno će biti velika pomoć u uklanjanju viška kiseline iz krvi. Plus toga, omogućuju nam da se na trenutak zaustavimo, usredotočimo i opustimo.
Sjednimo udobno, zatvorimo oči i slijedimo ovaj uzorak:
Udahnimo napuhujući stomak i brojeći do četiri.
Držimo dah brojeći do četiri.
Izdahnimo brojeći do osam tako da nam se stomak prilijepi uz kičmu.
Ovo ponovimo 10 puta.

Uzmimo dodatke prehrani
Postoji toliko mnogo dodataka, svi obećavaju i tvrde da su bolji od drugih. Pa tako možemo uzeti Multivitaminski napitak, vitamin C, Riblje ulje, Cink, Magnezij, nešto za jačanje imuniteta i tako dalje.

Umjesto ovoliko zasebnih, sve potrebno ćemo dobiti u kapsuli AFA alge.

AFA alga stimulira tijelo stvarajući trilijune zdravih stanica, čisti ga od toksina i hrani sa svim potrebnim hranjivima. Sve hranjive tvari su u idealnim omjerima, što posebno pomaže u apsorpciji i obnovi stanica. Ova nevjerojatna koncentracija životne energije se vrlo brzo apsorbira čak i u bolesnom probavnom sustavu, te često daje značajne rezultate u roku od nekoliko dana.

Odlična vijest je da nam se upravo u ovom mjesecu AFA alga nudi sa 20 kapsula gratis!

Dragi ljudi, kvalitetnom prehranom i cjelokupnom brigom o zdravlju ojačat ćemo naš organizam, koji će tada vrlo lako amortizirati avanturu prazničnog jelovnika.



Neka nam je radostan prosinac!

Ana




U džepu nam ista količina novca, oko nas isti ljudi, u nama ista pitanja, a osjećamo se drugačije, lagano, neopterećeno, dotiče nas neka ugodna vibracija. Blagdansko je vrijeme! U oku iskri ljubav koja isključuje ego, a uključuje suosjećanje, u srcu oprost koji oslobađa, u nama i oko nas treperi radost, a povrh svega zahvalnost uz koju smo svjesni ovog obilja osjećaja i stvari već prisutnih u našim životima.



"Ustanimo i zahvalimo na zahvalnosti, koja je ne samo najveća vrlina nego je roditelj svih ostalih vrlina."
- Ciceron


Zahvalnost se prakticira već stoljećima, a novija istraživanja dokazuju da je to jedan od najbržih i najučinkovitijih načina za vraćanje ravnoteže i sklada.
Dr. Emmons, autor knjige "Hvala: Kako vas nova znanost zahvalnosti može učiniti sretnijima“, je izučavao zahvalnost gotovo deset godina i mnogi ga smatraju vodećim svjetskim autoritetom na tom području. Jedna od stvari koju njegove studije pokazuju, je da su oni koji prakticiraju zahvalnost više kreativni, brže izlaze iz raznih nedaća, imaju jači imunološki sustav i imaju bolje društvene odnose od onih koji to ne čine.

"Biti zahvalan ne znači da je sve u našim životima nužno savršeno i značajno. To samo znači da smo svjesni svih blagoslova koje imamo.", Dr. Emmons.



No, prakticirati zahvalnost nije baš jednostavno. Treba je strpljivo vježbati s namjerom da nam postane navika. Osim toga, možda nam se čini da nemamo baš radi čega biti zahvalni. U tu svrhu, dobro bi bilo napraviti kratku vježbu; zamislimo kako bi bilo da izgubimo sve blagoslove koje imamo, topli mirisni krevet u kom se ujutro budimo, sposobnost da vidimo prekrasan izlazak sunca i čujemo ptičji pjev, da hodamo, volimo, radimo, razmišljamo, a onda zamislimo da sve te stvari, jednu po jednu, dobijemo natrag. Srce bi nam prepuklo od silne radosti, a glas zahvalnosti uz neprestano zazivanje bi se čuo do neba; O Bože, hvala ti, hvala ti, hvala ti!



Kad počnemo razmišljati za što sve trebamo biti zahvalni pronaći ćemo nove užitke u običnoj svakodnevnici i otkriti svetinju u običnim malim stvarima.



"Zahvalnost je najstrastvenija transformirajuća sila u svemiru. Zahvalnost nam daruje poštovanje, dopuštajući nam da svakodnevno osjetimo božju prisutnost, transcendentne trenutke divljenja koji nas zauvijek mijenjaju kako bismo iskusili bolji život i bolji svijet. Obilje i nestašica su paralelne stvarnosti između kojih svaki dan, svjesno ili nesvjesno, biramo u kakvom svijetu ćemo stanovati. Prestanimo se fokusirati na ono što nedostaje u našem životu i dajmo potpunu pozornost na sve ono što imamo. ", Sarah Ban Breathnach u knjizi "Jednostavnost obilja".



Dragi ljudi, budimo zahvalni u svakoj prilici, pa i kad se suočimo s teškim izazovom, jer je to prilika za rast i učenje i kad imamo težak dan jer će zahvalnost umanjiti njegovu težinu. Posebno budimo zahvalni za dragocjeno vrijeme koje nam je dano. Koristimo ga mudro i ostavimo otisak ljubavi u svemu što činimo.

Potrudimo se biti izvor radosti nama samima i svim drugim ljudima koje na bilo koji način dotičemo.

Zahvalna za suradnju i dobru komunikaciju, želim vam sretne blagdane!

Ana


Svjesni smo snage riječi, a pogotovo onih najmoćnijih.... žao mi je, oprosti, hvala ti, volim te.. No, čini mi se da bi njima trebalo, radi njene osobite važnosti u našim životima, dodati i riječ „izbor“.

U tumačenju riječi "izbor, izabrati", ukratko se kaže da označava odabir iz niza mogućnosti po kriterijima volje i želje.

Odabir, dakle, iz niza mogućnosti, a mogućnosti su gotovo neograničene.

Možemo izabrati živjeti statičnim ili aktivnim životom, možemo vjerovati u uspješan život ili vjerovati da nikada nećemo doživjeti željeni uspjeh..

Možemo izabrati vjerovati u nešto i onda kada svi oko nas kažu da je to teška glupost. Oni koji su svijetu ostavili snažne stvari, koje koristimo i na koje se u svakoj prilici i potrebi naslanjamo, svi oni su imali zajedničko to što nisu odustajali od svoje vizije ni onda kada su ostajali usamljeni u svom uvjerenju, ni onda kada su doživljavali poruge i pokude, ni onda kada je gomila vikala „raspni“.

Dragi ljudi, mi biramo!

Pa čak i onda kada se odlučimo da nećemo oko toga trošiti vrijeme, da nećemo birati, izabrali smo, pa zašto onda radije ne izabrati bezuvjetnu ljubav i zdravlje, te svojim primjerom učiti druge, pogotovo svoju djecu o snazi izbora.

Neka nam naš izbor donese ostvarenje naših želja i snova koje njegujemo u našim srcima.

Neka nam zdravlja i radosti!

Ana


Dragi ljudi, prije nego zakoračimo u Novu godinu, dopustimo sebi da osjetimo zahvalnost, postignuće i slavlje, za sva iskustva koja su nas obogatila u 2012-toj godini.

Nije mala stvar živjeti upravo u ovom vremenu. S toga, danas, nekim malim radnjama osvijestimo činjenicu da smo živi.
Uživajmo, na primjer, bar nekoliko trenutaka u ljepoti prirode.

Možda ćemo baš danas imati prilike vidjeti spektakularni zalazak sunca, koji će nam izmamiti usklik sreće… jer čovjek živ je dok kliknut može „koje li ljepote Bože“…, ili će nam priroda podariti neku drugu ljepotu.

No što god da je, zaustavimo se i potpuno se predajmo prizoru. Osjetit ćemo mir i pozitivne vibracije i svu svoju malenkost i veličinu. Poboljšat ćemo vezu između stvarnosti, našeg unutarnjeg sustava i nepresušnog izvora i moći ćemo, bez velikog napora, slijediti naše unutarnje smjernice, gdje je veza između srca i mozga potpuna, kada je jedino moguća prava sreća.

Zahvalimo godini koja odlazi, za doživljaj, sve misli i želje koje se u nama rađaju, ostvarenje kojih ćemo graditi na novim saznanjima, ali i na iskustvu proteklog vremena. Zahvalimo za miran um i toplo srce puno ljubavi, koje smo njegovali i sačuvali, usprkos svim problemima.

Volim vas!

Ana



Blagdanska slavlja i praznične dane privodimo polako kraju i ako ne želimo drugačije, uskoro ćemo se ponovo naći u staroj „špranci“ dnevne kolotečine. Nervozni, namršteni, podložni ljudima i prilikama, jutrom ćemo okolo tražiti nagovještaj o tome kakav će nam biti dan i što možemo općenito očekivati od života.

I kao da nam baš ništa više ne znači ono mnoštvo dobrih želja i obilje radosti, polako će nas preuzimati pesimizam i beznađe. Vrlo lako će nam preko usta prelaziti negativnosti u smislu da je sve „shit“ i da se ništa dobroga ne može očekivati od nikoga i ničega, pa ni od ove godine.

A kakva će zaista biti? Koliki je naš utjecaj budući smo sustvaratelji zajedničkog dobra. I što bi rekli nekome dragomu, pogotovo kad znamo da misli i riječi impliciraju određena događanja?

Razgovaramo, na primjer, sa našim djetetom, maturantom, koji nam kaže da je svjestan toga da nije baš neki učenik, ali svejedno silno želi upisati dobar fakultet. Boji se mature, jer bi morao baš zagrijati stolicu za imati dobre rezultate, što mu ne ide jer nema tu naviku….. Na kraju, hvatajući se za slamku, doda da bi volio znati kakva će biti ova godina u kojoj bi on trebao sve to odraditi.

U ovakvom trenutku važna je svaka riječ i svaki čin jer je možebitno usmjerenje. K tome, njegovi zadaci ne trpe odlaganja, pa mu ne možemo reći da sačeka neku drugu, bolju godinu. Također, bi bilo suludo usmjeriti ga na novinske kolumniste ili ekonomske analitičare ili vrhunske svjetske političare, koji bi mu prema nekim njihovim predviđanjima rekli što može očekivati od ove godine, pa da svoje aktivnosti prema tome posloži.

Radije ćemo mu skrenuti pažnju na njegovu slobodu izbora i mogućnosti koje mu se nude i naglasiti da može učiniti sve i to dobro, ako je spreman poduzeti potrebne aktivnosti, čime će mu i ova godina biti odlična.

Dotaknut ćemo se detaljno njegovih problema, ogoliti ih potpuno, svesti ih na obična pitanja za koja samo treba pronaći odgovore. Sugerirat ćemo mu da promijeni svoja uvjerenja, kao na primjer uvjerenje da nije dorastao zadatku, kao i da promijeni dosadašnje navike, budući mu one nisu dale rezultate sa kojima je zadovoljan.

Kako mu je upis na fakultet zaista goruća želja, spremno će promijeniti navike i uvesti produktivnije aktivnosti, a prvi pozitivni rezultati će mu pomoći da promijeni svoja uvjerenja i da sebe vidi u novom boljem svijetlu.

Tako opremljenom ništa mu više neće izgledati kao nemoguća misija. Gotovo će moći opipati dobre rezultate, osjetiti okus zadovoljstva i radost dostignutog. Na krilima tih osjećaja i razmišljanja sve će obavljati s lakoćom, jer je eto imao sreće da mu je najvažnije životno pitanje palo u najbolju godinu ikada.

Naravno, „recept“ je primjenjiv na sve moguće situacije i ljude. Važno je ne dopustiti prilikama da nas skreću s puta i mijenjaju nas. Preuzmimo odgovornost i promijenimo prilike.

Koliko god je značajno da živimo u ovom čarobnom vremenu ubrzane promjene i pogodnosti novih konstelacija u svemiru, ništa se samo od sebe neće dogoditi. Također, nema sumnje da će i dalje biti teških kriza i upravo zato nam je, više nego ikada, potrebno mudro bodrenje i suradnja sa samim sobom.

Bez naše unutarnje snage sasvim sigurno ćemo dobiti sindrom "Ja to ne mogu radi ovoga ili onoga“, što će nas odvući u navike ništa ne činjenja i još dalje odmaknuti od življenja kakvo smo zaslužili.

Dakle, želimo li dobru godinu i sve ostalo vrijeme ispred nas, krenimo u akciju. To sigurno ne znači akcija kauča i kafića. Naprotiv, budimo odgovorni za svaku radnju koju obavimo tijekom dana. Prestanimo tražiti izgovore „nemam za to alata“ „nemam za to zanata“. Započnimo sa alatima i mogućnostima koje su nam dostupne, a s vremenom ćemo naučiti nove vještine, dobiti nove alate i otvorit će nam se nove mogućnosti.

Nadasve pazimo čime hranimo naš um. Ne možemo ni slutiti sa koliko smeća ga svakodnevno nahranimo. To utječe na jasnoću naših misli, a već smo svi prihvatili dokazanu činjenicu, da naše misli postaju naša stvarnost.

Dragi ljudi, uživajmo u činjenici da živimo u vremenu novih uvida, vremenu kada je sve veličanstveno i sve dostupno. Možemo stvoriti čudo u svakom aspektu našeg života. Naši odnosi mogu postati jaki, a ljubav duboka, naša tijela mogu postati snažna, a srca i um otvoreni, naš život i naš svijet se može potpuno probuditi. Toliko je divnih novih izazova i novih mogućnosti.

Promijenimo li naša uvjerenja i navike, ugradimo li u naš dan aktivnosti koje čuvaju naš kredibilitet, iskoristimo li bar neke od mogućnosti koje nam se nude, imat ćemo najbolju godinu ikada!

Pišimo se. Hrabrimo se. Podsjećajmo se da smo iskra božanske ljubavi i da se odgovori na sva naša pitanja nalaze unutar nas samih. Pronađimo ih, to je put rješenja svih kriza.

Budimo radosni i zahvalni!

Ana




Zaista djeluje zbunjujuće kad sa gnušanjem govorimo o novcu i svemu vezanom uz novac, izvikujući parole „samo nek nam je zdravlja“, a već slijedeće rečenice otkrivaju da se u našim glavama dobar život mjeri količinom novca koji imamo ili se nadamo imati.

U ovom našem svijetu i vremenu ne postoji drugi način da priskrbimo od onog najosnovnijeg pa do novih iskustava, putovanja, zdrave hrane, udobnog doma i da te dobrobiti dijelimo s drugima, čineći ovaj svijet boljim mjestom, a naše putovanje kroz život ugodnim i zabavnim.

Nema, dakle, nikakve dvojbe da nam je za dobro življenje potreban novac, pa želja da ga imamo ni u kom slučaju ne bi trebala značiti da smo pohlepni, nehumani ili bez karaktera.

Svejedno, kad je novac u pitanju prijetvorni smo. Ne želimo priznati da nam je neophodan radi stigme koju nosi, jer mnoštvo je nehumanih i nemoralnih radnji učinjeno u vezi i radi novca. Svakodnevno možemo vidjeti te ljude–slučajeve i na sam njihov spomen u nama raste ljutnja i prezir i likujemo kada se „tim bogatunima“ dogode loše stvari. Puni smo gorčine koja truje i nas i okoliš, a jednako loše ili čak i gore je to što nam oni postanu izgovor, pa nam se u momentu pojavi gotovo tračak zadovoljstva što postoje, jer evo oni su razlog za sva naša neimanja i životne konfuzije.

I tako nam loši primjeri grade životni okvir. Nataknu nam na nos naočale kroz koje promatramo sav svijet bez iznimke. Osjećamo se nemoćni, puni smo ljutnje i osuđivanja, pa se prema pravilu „kako unutra, tako i vani“, malo čemu možemo nadati.

A kada bi se, umjesto neprestanih prematanja negativnih primjera, bavili onima koji su, u istim ovim uvjetima, odlučili dati svoj doprinos svijetu i vijeku, pa hrabro zakoračili u posao, svojim ga strpljenjem, znanjem i voljom organizirali tako da od njega odlično žive oni i njihove obitelji, kao i mnogi drugi, te sa kolikim zadovoljstvom govore o svom doprinosu društvu na različitim razinama, pomoći ljudima u potrebi, uvjerili bi se da novac može donijeti dobrobit, kao i da je obilje neiscrpno.

Nikada nitko nije uzeo ničiji dio obilja. Na nama je koliku posudu ćemo ponijeti kad krenemo uzeti ga. Neki prijeđu dug put, a u ruci im samo čajna kašičica.

„Od svitanja čovječanstva, veliki duhovni učitelji su poučavali istu osnovnu lekciju: Obilje je naše pravo stečeno rođenjem i jedini razlog zašto ga ne živimo je zato što ga ne znamo prihvatiti, nismo sigurni da smo obilje zaslužili.“ Wallace D. Wattles 1910

Prijetvorni smo i dok prihvaćamo manjkavo tumačenje biblijskih poruka koje slave siromaštvo „Lakše će deva kroz ušicu igle nego bogataš u kraljevstvo nebesko.“, a u isto vrijeme nam je neugodno što nemamo dovoljno novca za potrebe obitelji, školovanje djece i sl. No, prisjetimo se tada biblijske priče o talentima, kad Gospodar kazni onoga tko nije sa dobivenim talentima ništa učinio.

Prazan džep ne znači siromaštvo, nego prazna glava i prazno srce, a provesti život u iščekivanju, ništa ne činjenju, ne iskoristiti talente s kojima smo rođeni je grijeh. Nažalost, mnogim talentima se ni vrpca ne razveže, ostanu neraspakirani, dok njihov vlasnik živi kao promatrač sa čvrstim stavom da svi, koji na bilo koji način doprinose svijetu, čine to kroz prijevare a ne kroz pošten rad.

Zbunjujuće je naše ponašanje i u odnosu na zdravlje.

Koliko smo puta slušali nekoga kako se žali da ga uvijek zakači nekakva bolest, pa dok objašnjava svoje zdravstvene probleme, uzme predah da povuče dim cigarete ili zagrize u sočni sendvič. Upozorimo li ga da mu cijelu zdravstvenu situaciju pogoršava cigareta i loša prehrana, te da bi trebao bar deset minuta dnevno ubrzati rad srca sa nekim vježbama, odgovorit će da se neće baš svega odreći jer se ionako od nečega mora umrijeti, a da mu je život priredio dovoljno vježbe i srčanih stresova i ne želi dodatno trošiti svoje slobodno vrijeme na to, ne uvažavajući činjenicu da život nije generalna proba i da smo dužni funkcionirati u najboljoj mogućoj izvedbi.

Dragi ljudi, imajmo uravnotežen pristup novcu i onome što može ili ne može učiniti za nas. Trudimo se razumjeti njegovu važnu ulogu u svim procesima i imajmo pozitivna a ne ograničavajuća uvjerenja, jer uvjerenja definiraju našu stvarnost.

Budimo čvrsto uvjereni da nam pripada obilje u ovoj oazi među zvijezdama. Slavimo Stvoritelja, ali ne čekajmo da nam padne milost s neba, nego uz njegovu podršku vrijedno radimo i budimo zahvalni.

Neka nam zdravlja, ali neka nam i novca i svekolikog obilja.

Ana


Pravo na rad je jedno između pet osnovnih ljudskih prava ( hrana, krov nad glavom, rad, zdravlje i obrazovanje), kroz kojeg ostvarujemo pristojan životni standarda, za sebe i obitelj. Svako pravo nosi sa sobom i odgovornost i što su veća prava veća je odgovornost, pa tako uz pravo na rad imamo obavezu raditi odgovorno, uključujući naše najbolje sposobnosti. Upravo smo ovaj detalj o obavezama i odgovornosti, često zaboravljali ili čak uopće nismo imali u fokusu. Neštedimice smo koristili dana nam prava, pa čak i neka „hibridna“, našom dovitljivošću, dodatno kreirana.

Svatko od nas je bar jednom svjedočio sličnoj priči: „Posao mi je odličan! Ne umorim se previše, ne radim vikende ni praznike, imam dosta godišnjeg, a mogu dobiti i slobodne dane kad mi zatreba…. Uzeo sam desetak dana bolovanja, ma nije mi ništa, samo moram obaviti neke stvari, a kako nije problem dobiti bolovanje za vrijeme dok plaća firma, bolje mi je to nego trošiti dane godišnjeg odmora.“

Ni riječi o obavezama, nigdje odgovornosti. I čemu smo se onda mogli nadati nego bolnim promjenama koje su nas trebale preodgojiti za drugačiji, odgovorniji pristup općenito, a posebno odgovorniji i moralniji pristup prema poslu. Tako je ova kriza, kao i sve druge krize, uz mnoge negativnosti donijela i dobre stvari.

Na promjene je uvelike utjecala mlađa generacija, koja uglavnom voli svoj posao i daje mu se maksimalno, a ako slučajno ne voli pronađe razlog da zavoli, a ako baš ne ide, puna samopouzdanja, sigurna u sebe i svoje kvalitete, bez imalo straha, promjeni. Mladi ljudi su svjesni da im posao ne garantira ugovor nego njihova odgovornost i predanost, to koliko ga cijene, koliko dobre energije u njega ugrade i koliko kroz njega doprinose društvu u cjelini.

Vole zahtjevne zadaće koje pomiču njihove mogućnosti, dodatno proširuju usvojena znanja i svladavaju nove vještine, što je obaveza svih nas. Bez obzira u kojoj smo životnoj dobi obaveza nam je rasti i razvijati se. S toga je korisno da su nam aktivnosti upravo toliko zahtjevne da nam dotiču i pomiču granice naših mogućnosti. To jača našu osobnost. U tu svrhu, oni mudriji, postavljaju sebi dodatne zadatke, svjesni da su sami odgovorni za svoj psihofizički razvoj.

„Kao ljudska bića, imamo neograničen potencijal za samostvarenjem. S toga imamo obvezu izgradnje naših fizičkih, emocionalnih, intelektualnih i duhovnih kapaciteta u svoj njihovoj punini. Ne može se previdjeti važnost odgovornosti u konceptu postizanja samospoznaje.“ Opća deklaracija o ljudskim odgovornostima, Beč, travanj. 1997.g.

Živi smo primjer svima oko nas, a prvenstveno našoj djeci. Jedan od najvećih darova koje im možemo dati je primjer odgovornosti uopće, a posebno odgovornosti prema poslu. Iz toga mogu naučiti kako odgovoran čovjek svojim stavom utječe na okruženje stvarajući povoljne okolnosti, što će im biti dodatna vještina za budućnost. Na temeljima tako usvojenih principa, u svojoj budućnosti će, bez obzira na stanje u gospodarstvu, moći biti prosperitetni i spremni prihvaćati poslovne izazove.

"Ljudi su uvijek krivili okolnosti za ono kakvi su sami. Ja ne vjerujem u krivnju okolnosti. Ljudi koji su uspjeli u ovom svijetu su oni koji su tražili i dobili okolnosti kakve su željeli, a ako ih nisu mogli pronaći, sami su ih napravili." George Bernard Shaw

Princip da je naša stvarnost odraz naših radnji i naših misli, je uvijek prisutan u našim životima, bili svjesni toga ili ne, samo u slučaju kada ga nismo svjesni vjerujemo da se stvari događaju tek tako, bez našeg utjecaja, pa se osjećamo kao žrtva koječega.

No, ako želimo dati najveći doprinos, a pogotovo ako pokušavamo pokrenuti vlastiti posao i učiniti ga uspješnim, nema mjesta za mentalitet žrtve. Stvorimo jasnu poslovnu viziju, pronađimo u tome nešto što hrani našu dušu, neka to bude naš san za kojeg smo sigurni da smo ga sposobni ostvariti i ne odgađajmo čekajući bolje uvjete, nego krenimo u pustolovinu.

„Ne čekajte trenutak kada će sve biti u savršenom redu, jer to nikada neće biti. Uvijek će postojati izazovi, prepreke i uvjeti će biti puno manje nego savršeni. Pa što. Započnite sada. Sa svakim korakom rasti ćete sve jači, sve vještiji, sa sve više samopouzdanja i bit ćete sve više uspješni.“ Mark Victor Hansen

Oni koji su imali pravu ideju nisu digli ruke u zrak i odustali radi trenutnih teških uvjeta ili kod prvog pogrešnog koraka. „Potrošiti život čineći greške je ne samo časnije nego i korisnije nego potrošiti ga ne čineći ništa.“, George Bernard Shaw. Uporni vrlo često trijumfiraju usprkos pogrešnim koracima, baš usred velikih nedaća.

Početkom 20. stoljeća dva brata su imala malu ideju, na kojoj su neumoljivo radili i koja se pretvorila u njihov veliki san.

17. prosinca 1903, se konačno ostvarila vizija braće Wright. Svojim avionom su uspjeli poletjeti, pa iako su preletjeli samo 37 metara, a let trajao samo 12 sekundi, bilo je to veliko postignuće. A nadahnuće im je bila jedna mala igračka.
"Kasno u jesen 1878, naš otac je jedne večeri došao kući s nekim predmetom djelomično skrivenim u rukama, i prije nego što smo mogli vidjeti što je to, bacio ga je u zrak. Umjesto da padne na pod, kao što smo i očekivali, letio je po sobi dok nije udario u strop, gdje je lepršao neko vrijeme i na kraju se srušio. "

Ova jednostavna igračka izrađena od bambusa, pluta i gume, fascinirala je braću Wright i u njima izazvala životni interes i ideju o letu čovjeka, iako su tada imali samo 7 i 11 godina.

Možemo samo pretpostaviti koji je broj pokušaja i promašaja doveo do povijesnog leta prije 110 godina. Nisu imali visoku stručnu spremu ili neke druge kvalifikacije, samo su slijedili ideju kojoj su posvetili svaku misao i svaku sekundu svog života.

Dragi ljudi, ako imamo ideju i odlučni smo uložiti sebe u njenu realizaciju, nema ograničenja u smislu nisam kvalificiran, nisam dovoljno inteligentan, ne znam prave ljude i slično.

Doduše, istina je da smo svaki dan bombardirani negativnostima; politika, cijene, gospodarstvo, kamatne stope, porezi, nasilje, vremenske neprilike, zdravstveni odgoj, …uvijek nešto… i da nam zaista treba vrhunska mentalna snaga da se održimo u sferi pozitivnog.

Na svu sreću, snaga našeg uma je upravo vrhunska, a odgovorno ponašanje jača moral i osjećaj slobode, pa ako je ideja prava, bez obzira kakvo je gospodarsko okruženje, pronaći ćemo način stvarajući bolje okolnosti i bolje uvjete.

Neka nam dobrih ideja, hrabrosti i saznanja da uvijek postoji način, no, ne zaboravimo, vrijeme je za potpunu odgovornost. Ne nečiju tuđu, globalnu, nego moju, tvoju, što je dobro, jer sfera našeg najvećeg utjecaja smo mi sami.

Potrudimo se da nam je lijep dan!

Ana



„Promjeni se ili umri“ je zaista zloguki naslov, ali kako celofan i mašna ne bi utjecali na suštinu, nisam se trudila pakirati.

Naravno da nam je lakše prihvatiti teoriju da smo nemoćni, slabi, neuki, neinformirani i grješni, da trebamo nekoga da nas vodi, toliko jadni da čak i u odnosu sa Stvoriteljem trebamo posrednika. Lakše je jer odgovornost za vlastiti život, koji je stvoren na sliku i priliku Božju, sa mnoštvom talenata i mogućnosti, prepuštamo drugome, osobama i institucijama, koji držeći nas u vlastitim zatvorima, ističu važnost svoje uloge i uopće svoje postojanje. Ali ako zatremo sve naše vrijednosti i ulogu koja nam je namijenjena, živimo li uopće ili smo već davno mrtvi, a čega u odbijanju saznanja, nismo niti svjesni.

No, htjeli mi to priznati ili ne, promjene nas zahvaćaju u sve većem broju i sve brže i bez obzira koliko smo kolebljivi i sa skepsom gledamo na tu neminovnost, polako postaju dio nas. U jednu ruku smo svjesni da promjena znači život, ali strah od nepoznatog i strah od odgovornosti, nas drži prikovane za stare „šprance“ i najradije bi da se ništa ne mijenja. E neće ići!

Promjena je potrebna, moguća i gotovo jednostavna, ako napustimo ulogu marionete, uključimo vlastiti um i puni suosjećanja za sav okolni svijet, donosimo vlastite odluke. Povećat će nam se inteligencija i poboljšat svaki aspekt života. Bolje ćemo vidjeti i više cijeniti svakodnevni život. Ne samo da će nam život biti bogatiji, nego ćemo vrlo lagano prolaziti kroz probleme, koji su nam inače izazivali ogroman stres.

U svrhu života i ostvarenja namijenjene uloge, odnosno funkcije, promjena je neophodna za sve sustave, svaku stanicu u ljudskom tijelu, čovjeka, prirodu i čovječanstvo u cjelini, kao i za one sustave, privredne subjekte, organizirane od strane čovjeka.

Uzmimo primjer jednog od prvih društvenih medija, gotovo kao današnji facebook, kada je fotografija bilježila važne životne trenutke, koji su se uvijek iznova pregledavali, dijelili s prijateljima i povezivali ljude. Bio je to uspješni poslovni div Kodak, koji je zanemarujući potrebu promjene, prošle godine podnio zahtjev za stečaj. Jer koliko god poslovni sustavi bili stabilni, stare istrošene metode neće osigurati opstanak u novim uvjetima.

Kodak je još 1990-te bio jedan od pet najvećih i najvrjednijih svjetskih brandova. Njegova propast je neshvatljiva jer je poznato da su još 1979-te znali da će im proizvodi uskoro biti zastarjeli, što potvrđuje njihov interni dopis u kojemu se predviđa da će do 2010-te tradicionalni film biti zamijenjen. A nisu se promijenili?

Firma je bila uvelike prožeta kulturom samodopadnog monopoliste, pa su zaključili zašto se mijenjati ako još uvijek dobro zarađuju. 1999-te tvrtka je još imala 16 milijardi dolara prihoda i 2,5 milijarde dolara godišnjeg profita. Potražnja za film je bila još uvijek jaka jer digitalna fotografija još nije bila zahvatila mase. No, tijekom prvog desetljeća novog milenija, Kodak bespomoćno gleda kako digitalna fotografija brzo zamjenjuje film i kako smartphone zauzima mjesto kamerama. 2009-te potpuno je zaustavljena proizvodnja, a početkom 2012-te pokrenut stečaj sa dugom od 2 milijarde dolara.

Naravno čovjek se u mnogome razlikuje od nekog poslovnog sustava, ali Kodakova priča nam može pomoći da računamo sa činjenicom, da je promjena već stigla iako je možda nismo svjesni. Da je došao kraj starom načinu življenja, ma koliko god nam je bilo ugodno. Naravno, nije lako preseliti se izvan dosadašnje zone udobnosti, učiti nove vještine, na drugi način vidjeti i tretirati sebe same, druge ljude i sva živa bića, cijelu Zemlju, ali to je jedini način da preživimo.

Promjena cijelog čovječanstva zavisi od naše pojedinačne promjene. Imate li osjećaj kako o čovječanstvu govorimo kao o nečem trećem. Čovječanstvo je krivo za ovo i ono, uništilo je Zemlju i slično, kao da je čovječanstvo neka troglava strašna zvijer. Mi smo to čovječanstvo, ja i ti, mi smo to uradili, mi smo uništiti produktivnost zemlje i vode, radi brze zarade i nekoliko privremenih radnih mjesta. I koliko god obrambenih zidova postavili u našem umu, ta činjenica ostaje i dalje prisutna i čeka naše buđenje.

Već dugo vremena uspješno održavamo iluziju da smo nadređeni prirodi, da nismo podložni njenim zakonima i evo došlo vrijeme da se pitamo, „zar smo mogli biti toliko glupi i nadati se da to nikada neće doći na naplatu“. Svaka najmanja živa stanica, u nama i oko nas, već moli, promijenimo se zaboga još nije kasno. Počnimo skupljati razbacane krhotine, jer uz zasluženu pažnju i nadasve poštovanje, Zemlja će pružiti visoku kvalitetu života svim ljudima sada i u vječnosti. I umjesto „još nije kasno“, možemo čak reći „nikada nije kasno“. Kao i svaka majka, ona nas čeka raširenih ruku, zna što treba, moćna je, budimo bezbrižni u njenom naručju.

„Mi smo Zemljina djeca, ona je naša majka. Moramo je poštovati i brinuti se za nju kao što i ona voli i brine se za nas. Zajedno možemo iznaći ključ za partnerstvo utemeljeno u učenju i dubokom mudrošću njezinog 3800000000-godišnjeg iskustva, njegovanju i proširenju životnih kapaciteta za inteligentnu samoorganizaciju, za kreativne inovacije i samo refleksivnu svijest.“ Dr. David Korten

U prirodi, sve vrste i pojedinci su u cjelini ostvarili pravo na udio u izobilju koje je potrebno, kroz njihov doprinos, za održavanje dobrobiti kao cjeline. Dugoročno, samo oni koji doprinose napreduju, a oni drugi nestaju.

Ali sve počinje sa jednom jedinom stanicom u našem tijelu, s nama kao jedinkom. Zaludu masovni iskoraci tisuća ljudi, u svrhu najsvetijeg čina, ako svaki pojedinac po povratku u svoja četiri zida, u svoju stvarnost, postaje ona ista bolesna, depresivna, tužna, nevoljena jedinka, sa istim činjenjima ili ne činjenjima. Na dlanu su nam ponuđene sve informacije, otvorimo se, gledajmo umom, ali gledajmo i srcem i nećemo pogriješiti.

Ljudsko tijelo se sastoji od nekoliko desetaka milijardi pojedinačnih živih stanica, svaka sa osobnom sposobnošću za upravljanje i održavanje vlastitog zdravlja i integriteta kod svih promjena i često stresnih okolnosti. Istovremeno, svaka stanica predano i odgovorno izvršava svoje dužnosti koje služe potrebama cijelog tijela, od kojih ovisi cjelokupno zdravlje i integritet. Radeći zajedno, ove stanice stvaraju i održavaju samoorganizaciju ljudskog organizma s potencijalom za postizanje izvanrednih fizičkih podviga, fizičke i intelektualne oštrine, daleko iznad mogućnosti bilo koje pojedinačne stanice. Sve što trebaju je naša briga da pravilnim odnosom, hranom i pozitivnim mislima, podržavamo njihov život i njihovu ulogu.

Važnost svake pojedine stanice za funkcioniranje cijelog tijela, je jednako kao važnost svakog pojedinog čovjeka u funkcioniranju čovječanstva, odnosno svake jedinke u funkcioniranju planete Zemlje.

"Osjećati žaljenje za sebe, i za sadašnje stanje, nije samo gubitak energije, nego najgora navika što bi je mogli imati.", rekao je Dale Carnegie (1888-1955), autor mnogih bestselera i poznati govornik.

Dragi ljudi, umjesto žaljenja počnimo tkati novu priču za nas i za čovječanstvo. Utkajmo cijelo naše biće, mozak, živčani sustav, maštu, intuitivne sposobnosti, u ostvarenje najdubljih namjera naše duše.

Naša životna priča i iskustvo će biti jedinstvena poruka svijetu, vrjednija nego što možemo i zamisliti. Dijeleći je možemo utjecati na razvoj novih saznanja u roditeljstvu, poslu, svekolikoj brizi za ljude. U svakom slučaju, našim doprinosom ćemo značajno podići razinu sreće u svijetu. Treba nam samo malo hrabrosti i zasjat ćemo kao krijesnica u ivanjskoj noći.

„Budi promjena koju želiš u svijetu“ je najcitiranija Gandhijeva poruka, koja je tako jednostavna i primjenjiva. Na svaku našu zamjerku za ljude, stvari i događanja oko nas, postavimo si pitanje „Što ja tu mogu učiniti. Može li moja vlastita promjena doprinijeti da to bude bolje.“, pogotovo ako nismo zadovoljni bilo kojim aspektom vlastitog života, jer kako kaže Aldous Leonard Huxley “Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami.”

Volim vas.

Ana



Znanstvenici su otkrili da se kod razdraganih razgovora oko mozga stvara energetski oblak, nazvan „oblak entuzijazma“, koji pomaže u mnogim moždanim aktivnostima. Razlog je to da se kod neusiljenih razgovora, na primjer uz kavu, kad je sve svedeno na istu razinu promišljanja, bez nadglasavanja, osjećamo dobro, sve dok nas kroz razgovor vodi zdrav osjećaj našeg cijelog bića, ne procjenjujući što je netko drugi mislio u sklopu onoga što je rekao.

Komunikacija je prekrasna stvar ako se održi na toj razini razumijevanja, dosljedno preispitujući misli i pretpostavke, jer svatko od nas donosi svoju prtljagu u svaku situaciju, a riječi mogu biti nejasne radi različitih stajališta. A tu su i predrasude, kao i činjenica da ne postoji apsolutna istina.

No, sve je uglavnom dobro dok se ne prevrši mjera, kad u dokonosti uma i vremena izgubimo kontrolu nad mislima i riječima, pa najbezazleniji razgovor postane mučan, a komandu, radi povrijeđenosti ili sličnog osjećaja, preuzme njegovo veličanstvo ego.

Razgovor tada krene žučnije, reda se kava za kavom, uključe se i dnevno politička događanja, koja nas tjeraju da se svrstamo za ili protiv, nadglasavamo se, lica se čak i fizički promijene, pjenimo se, a ego traži pobjedu. Žuč kaplje okolo, zaboravljaju se životni prioriteti, odlučno stajemo u službu nečije ideologije bez obzira što nam je tek površno poznata, boreći se zdušno.

Konačno se odlijepimo od stolca, iza nas ostaju narušeni odnosi, a ostatke prolivene žući po odjeći i obući razvlačimo okolo šireći zarazu, sve dok sva ne nestane, „dok se ne ohladimo“. A čiju smo bitku bili, najčešće ni ne znamo.

Ne usmjereni na konkretne aktivnosti i dobrobit dragih nam ljudi, kad druženje postane ubijanje vremena što bi trebalo nazvati zločinom, znamo se pjeniti i nad imaginarnim pričama o tome što će se možda dogoditi ili se moglo dogoditi ili bjesnimo da imamo pravo biti ljuti jer nam je učinjeno ovo ili ono. Takvo ponašanje je proizvod povrijeđenosti ega koji navijački uživa u neartikulaciji i kaosu, a ne mudrog promišljanja i kontrole misli i riječi, što nam je primjerenije.

I evo to je činjenica koja nas tjera na razmišljanje kako velika većina uglavnom ne promišlja što misli i govori, pa nam se nameće zaključak da živimo u svijetu kojeg kontrolira ego, a to je prijetnja svima nama.

Zadržati mir i spokojnost uma znači izbjeći sudbinu kolateralne žrtve u uvjetima vladavine ega. Neka nam bude strano bilo kakvo destruktivno ponašanje. Radimo svatko na sebi. Svijet će biti onakav kakav želimo, samo onda kad svatko od nas bude na toj razini. Uzalud su sva druga stremljenja i nastojanja, trenutak nekakvog boljitka, bez promjene pojedinca, sve je samo kozmetika koja nestane kod prvog umivanja. Budimo svjetlo, njegujmo ljubav i dijelimo je neštedimice. Htjeli mi to ili ne, vrijeme u kojem će čovjek biti svetinja, a ne potrošna roba, „topovsko meso“ u ostvarenju bilo čijih mizernih ciljeva, je tu pred našim nosom.

Ne zamarajmo se pitanjima zašto smo tu gdje jesmo, takvi kakvi jesmo. Niti ne tragajmo za eventualnim krivcima iz prošlih vremena, niti sebe okrivljujmo, jer bez obzira tražimo li krivca među drugim ljudima i okolnostima ili se sami bičujemo krivnjom, to je samo način odbacivanja odgovornosti promjene. Takvi smo kakvi smo!

"Kronično kajanje, što preporučuju svi moralisti, je nepoželjan osjećaj. Ako ste se ponašali loše, pokajte se, napravite nešto što to može promijeniti i dajte sebi zadatak da ćete se ubuduće ponašati bolje. Valjanje u blatu nije najbolji način da postanete čisti.“ Aldous Leonard Huxley

Najdetaljnija analiza prijeđenog puta, također, neće ništa promijeniti. Tu smo gdje jesmo! Odlučimo li krenuti, u bilo kojem pravcu, krećemo upravo iz tog mjesta sa novim planom i novim stavom, spremni uskladiti se sa mogućnostima koje život stavlja ispred nas.

Nije naravno moguće samo graciozno prijeći iz starih obrazaca ponašanja. Svi naši sustavi osjete promjenu i gotovo se sruše kako bi bili obnovljeni. Učini nam se da je svemu kraj. Promislimo, vjeruje li gusjenica da svijet završava kada počinje metamorfoza?!

Podsjetimo se povremeno, kada smo jako, jako sretni, nekako nam se čini da smo oduvijek sretni i da će zauvijek biti tako, a isto je tako i kada se osjećamo tužni ili usamljeni, ili depresivni, ili bolesni, ili uplašeni. Podsjetimo se i ne dopustimo da nama zavlada očaj.

Dragi ljudi, bez obzira na teškoće i konfuznost, još uvijek vjerujemo u ljude i u suštini smo optimisti. Upravo iz te činjenice nastaju sva naša traganja. Želimo rasti i uspjeti, ne isključujući druge iz tog procesa, nego dati najveći doprinos osobnom i zajedničkom rastu. No, strah je toliko veliki da nas drži prikovane u nekom „zaklonu“ iako se tu ne osjećamo nimalo dobro, jer statičnost je u suprotnosti sa našim željama i mogućnostima. Pa čak i onda kad neka poželjna a neuobičajena aktivnost nema nikakav rizik, premišljamo se tražeći „u čemu je kvaka“, iz straha da ne budemo prevareni.

„Nitko nas ne može prevariti niti povrijediti ako mu mi to ne dopustimo.“ „Snagu, hrabrost i povjerenje možemo dobiti iz svakog iskustva kojeg prestanemo promatrati sa strahom.“ Eleanor Roosevelt

Smiješimo se, jer čak i uz usiljeni osmjeh tijelo nam uzvraća dobrim osjećajem. Mršteći se šaljemo signal da nešto nije u redu i tijelo guramo u stres, a uz osmjeh tijelo proizvodi serotonin, privlačniji smo, imamo više samopouzdanja, čak pridonosimo boljem raspoloženju i drugih. Probajmo, pošaljimo osmjeh ljudima oko nas i čuvajmo se dokonosti.

Pozdravljam vas osmjehom.

Ana



Svakodnevno se susrećemo sa mnogim pitanjima na koje se od nas traži odgovor, a vrlo često nismo spremni odgovoriti tom zahtjevu, jer smo nervozni, imamo neku tupu glavobolju, misli su nam nejasne i slično.

Razlog tomu je stanična glad. Neprestano imamo potrebu za hranom, stalno nešto žvačemo, no kako organizam u dobivenim namirnicama ne pronalazi potrebna hranjiva, samo ih odloži u masne naslage kao smeće, a radi neutažene gladi ponovi zahtjev za hranom.

Ne reagirati na ovakvo stanje znači izabrati bolest. Tek tada kad smo dovedeni pred zid, kad više ne možemo nositi ni jednu od naših uloga, dajemo svaki novčić i svaku minutu, kako bi vratili zdravlje.

Pravo vrijeme za brigu o zdravlje je bilo još jučer, a sada nam za mudar izbor ostaje tek samo danas.

Posvetimo pažnju hrani, ojačajmo PNEI sustav

Naučno je dokazano da psiha posredstvom živčanog sustava utječe na endokrini i imuni sustav. Cijeli aparat psiho-.neuro-endokrino-imunološkog sustava, hipotalamus, hipofiza, vegetativni živčani sustav, žlijezde sa unutrašnjim lučenjem, krvotvorni aparat, timus itd, možemo držati na zavidnoj razini ako unosimo u organizam dovoljno kvalitetne hrane uz dovoljan broj obroka u toku dana.

Znamo da je upitna kvaliteta hrane koja nam se nudi, ali našu prehranu možemo dovesti na zavidnu razinu, sa svim potrebnim vitaminima, mineralima i ostalim hranjivima, upravo u omjeru koji mu treba, ako u prehranu uključimo mikroalge.

Znanstvenici su AFA algu nazvali eliksir za mozak i hrana za genije.

AFA alga održava dobro raspoloženje, ima jako dobar poticaj za pozornost i koncentraciju i djeluje općenito na stimulaciju energije, bilo fizičke ili psihičke. Jedan je od modulatora moždanih procesa koji održavaju fizičku, emocionalnu i mentalnu energiju jer djeluje kao optimalna podrška na prirodan način, podržavajući različite aspekte, poboljšava moždanu aktivnost i radnu sposobnost. Posebno utječe na koncentraciju i sposobnost učenja i pamćenja, hrani, balansira i harmonizira PNEI sustav, osobito hipotalamus i hipofizu, koje su odgovorne za cjelovitu regulaciju organizma.

Želja mi je da se svatko sam osvjedoči o snazi ove sićušne biljke, pa evo u nastavku neke od pogodnosti za kupovinu ovih odličnih proizvoda.

Posebno naglašavam da se novim članovima, u sklopu dobrodošlice, nudi još dodatna pogodnost za kupovinu, po jedan komad, COQ10, Lagani početak, Soladey četkica za zube i Superantioxidant, i to po 10-20% nižoj cijeni i od članske, za što će dobiti bonove koji se mogu iskoristiti u narednih 14 dana od dana učlanjenja.

Od ostalih pogodnosti evo najinteresantnijih:

...Uz 2 kom AFA alge 120 kapsula i 1 kom Colactiv3(Kolostrum sa probioticima), dobijemo gratis još 1 Colactiv3 (Kolostrum sa probioticima).

Colactiv3 - kolostrum sa probioticima

Bioaktivne molekule u kolostrumu uključuju tvari poput imunoglobulina, imunih faktora, faktora rasta i antioksidanata. Za početak, imunoglobulini u obliku antitijela i drugi imuni faktori djeluju kao stražari koji čuvaju od bolesti. Antitijela su velike molekule proteina koje proizvodi imuni sustav životinja za borbu i neutralizaciju stranih antigena koji su potencijalni uzročnici bolesti. Zanimljiva karakteristika antitijela je da su specifična i da se za svaki antigen proizvodi posebno antitijelo.

Dodavanje kolostruma smatra se učinkovitim jer se tako mogu spriječiti infekcije gastrointestinalnog sustava i drugih organa. Izravne koristi od kolostruma koje su opažene do sada su brojne i uključuju bolje opće zdravlje, sprječavanje bolesti, poboljšanu aktivnost, skraćenje perioda ozdravljenja, poboljšan oporavak i bolji imuni sustav. Sve izvrsne tvari u kolostrumu djeluju zajednički na takav način da povećavaju učinkovitost svake komponente.

Kolostrumu su dodani probiotici budući je stalno prisutna potreba za kritičnom ravnotežom među raznim bakterijama u crijevima, kako bi se ona održala zdrava. Ako se na bilo koji način prouzroči smanjenje broja dobrih bakterija to može dovesti do velikih problema s crijevima, a slijedom toga i do ozbiljnih bolesti. Ideja o unošenju dobrih bakterija da bi se održao zdrav gastrointestinalni sustav nije nova. Prvi ju je predložio dr. Elie Metchnikoff pred više od 100 godina.

Aquasource proizvod ColActive 3 nudi kolostrum s zajamčeno visokim razinama IGG-a. Dodatni laktoferin i značajne količine laktobacilusa acidofila, na milijune bakterija u jednoj kapsuli, su tu da bi pojačali ovu dokazano učinkovitu formulu.

…Uz 2 kom Zelene energije dobit ćemo gratis prirodnu kremu za ruke i tijelo na bazi manuka meda.

Zelena energija se već dokazala u mnogim slučajevima, od brzog izvlačenja iz gripoznih stanja do podrške uz teške terapije kao što je kemoterapija. To je moćna hranjiva formula, jedinstveni spoj AFA alge, Spiruline i Organic alfaalfe. Odlična hrana za trudnice i dojilje, malu djecu, starije ljude, rekovalescente, kao i kod oslabljenog imuniteta, alergije, astme, a posebno se preporuča malaksalim i bolećivim ljudima, teško bolesnoj djeci, trudnicama i dojiljama, osobama sklonim mršavljenju , za lakšu probavu, kod nesanice, osobama sa hipertrofijom prostate.

Na bilo koje pitanje u vezi nabavke i konzumacije ove izvrsne hrane, rado ću vam odgovoriti. Moje druženje s algama je započelo 1998.g. pa imam mnogo osobnog i drugih iskustava.

Pravilnom prehranom, bolje rečeno pravilnom brigom o svom organizmu, lako ćemo odraditi sve postavljene zadatke, iznaći odgovore na sva pitanja i što je najvažnije, osvijestiti svoj značaj u hijerarhiji odnosa u sklopu kojih živimo, koji sigurno nije zanemariv.

Duboko udahnimo i uživajmo u životu. Nalazimo se upravo na mjestu i u vremenu gdje trebamo biti. Na nama je samo biti spremni odgovoriti zahtjevu trenutka.

Lijep dan!

Ana



Dokazano je da bez odgovarajućih hranjivih tvari i fizičke aktivnosti tijelo stari brže nego što je normalno, a pogotovo nakon 40-te godine kada će tako zanemareno za svaku godinu ostarjeti još dodatnih šest mjeseci, sa 44 godine ćemo izgledati i osjećati se kao da nam je 48 i tako slijedom, naravno, ako tako izaberemo. Prisjetimo se kako ponekad znamo i sami komentirati kako je netko odjednom ostario.

Izgubimo mišićni tonus, koža nam postane tanka, kosti lakše, a naslage masti se udvostruče. Vaga doduše pokazuje isto, a ipak nešto „ne štima“. Bezvoljni i bez energije prihvatimo da je to normalno jer starimo.

Prestanimo prihvaćati i pravdati se starenjem

Baviti se samo bolima i bolestima, odustati od života i prihvatiti da svaka slijedeća godina može biti samo gora, je loš stav. Ako se ne možemo sami motivirati, okružimo se ljudima koji misle drugačije i koji žude za izazovima. Svaki izazov potiče cirkulaciju i misli, pa se osjećamo mlađi i poletniji, a jedan od najvećih izazova je preuzeti kontrolu nad svojim tijelom i zdravljem. Tijelo nema mjerač godina. Istraživanja su pokazala da su muškarci i žene čak u 90-tim bili u mogućnosti povratiti tonus u samo nekoliko tjedana jednostavnih vježbi sa utezima.

Zaboravimo prehranu bez masnoća

Ovih nekoliko desetljeća bezmasna hrana je pomama i samo ako pogledamo oko sebe vidimo što nam je takva prehrana učinila. Deblji smo i bolesniji i više nego ikada u povijesti, ovisni o šećeru i ugljikohidratima. Nažalost, sve loše navike smo prenijeli i na djecu.

Naravno treba izbjegavati loše masnoće, ali obavezno uključiti u prehranu one zdrave, jer su masnoće neophodne za regeneraciju hormonalnog i ostalih sustava. Obilno i bez straha koristimo hladno cijeđena ulja; maslinovo, sezamovo, konopljino, bučino, koja su ne samo hrana nego zaista lijek.

Ovome svakodnevno dodajmo dozu kompleksa masnih kiselina, koje sadrže hladno prešane biljne ekstrakte sjemena lana, sezama, suncokreta, bundeve, jezgra marelice i lješnjaka, pšenične klice, češnjaka, mrkve, limuna, naranče, crne i crvene borovnice, šipka, ribizle, s dodatkom ribljeg ulja i lecitina. Savršeno!

Izbjegavajmo kroničnu dehidraciju

Voda nije samo "dobra za nas" nego je neophodna. Osim toga voda otapa masti, potiskuje glad i obnavlja kožu. 6-8 čaša čiste vode svaki dan će se vidjeti na licu već za nekoliko tjedana. Također ćemo imati više energije, a bubrege i jetru ćemo poštedjeti kroničnog umora.

Brzo hodanje je blagodat za sve generacije

Za razliku od trčanja i napornih kardiovaskularnih vježbi, koje mogu ubrzati proces starenja povećanjem broja slobodnih radikala, brzo hodanje, jednostavna i učinkovita vježba, povećava ukupnu kondiciju, te zajedno sa prehranom i drugim vježbama, održava tijelo i duh u savršenoj formi.

Svakodnevno kratko a žustro hodanje poboljšava performanse srca i pluća, cirkulaciju, smanjuje krvni tlak i rizik od srčanog i moždanog udara, drži razinu šećera stabilnom, povećava gustoću kostiju, smanjuje faktore rizika povezane s tjeskobom, depresijom, osteoporozom, pretilosti i kardiovaskularnim bolestima.

"Hodanje je dobro za kosti, kardiovaskularni sustav i cirkulaciju. Pomaže drenaži viška tekućine u nogama i u prevenciji proširenih vena. Povećana opskrba kisikom pomaže oslobađanju otpadnih produkata iz tkiva. Za kralježnicu je hodanje, također, bolje nego trčanje, jer je manji stres na diskovima, a kosti dobiju više minerala i vitamina radi pojačane cirkulacije. Naša stopala su napravljene za hodanje i to je najbolji način za aktiviranje 50-ak mišića. Baš kao i bilo koji drugi mišići u tijelu, moraju se koristiti da bi zadržali svoju funkciju, Marcus Davis, osteopat

Maksimalnoj koristi doprinosi i stav pri hodanju. Zato hodajmo sa uvučenim trbuhom, stisnutim trbušnim mišićima i zategnutim mišićima stražnjice, a ako k tome hodamo sa blagim okretima u kukovima trošimo još više kalorija.
Tu su i psihološke prednosti, jer se pri hodanju oslobađaju hormoni sreće, serotonin i endorfin, što je razlog odličnom osjećaju na kraju i poticaj za ponovo.

Hodanje je odlično za mozak

Još uvijek nije jasno kako ova tjelesna aktivnost štiti i hrani mozak, ali istraživači nagađaju da sve aerobne aktivnosti, potiču zdravlje srca, koje pak obogaćuje krv hranjivima koja potom hrane mozak.

"Ljudi u svojim sedamdesetim godinama, koji su sudjelovali u raznim fizičkim vježbama, uključujući i hodanje nekoliko puta tjedno, imali su manje znakove starenja mozga, od onih koji su bili manje fizički aktivni," rekao je autor studije Alan J. Gow na Sveučilištu od Edinburgu.

Ovo je u suprotnosti s tradicionalnim uvjerenjem da stariji ljudi neizbježno postaju fizički nježniji sa manjom psihičkom oštrinom. Najnovija istraživanja sugeriraju da procesi starenja, uključujući smanjenje kognitivnih funkcija, može biti usporeno relativno umjerenim intervencijama kao što je hodanje.

Brzo hodanje nije samo za mlade

Dapače, to je ključ za održavanje snage, ravnoteže i mentalnog blagostanja kod starijih ljudi. Nove studije o Alzheimeru, predstavljene na Međunarodnoj konferenciji u Vancouveru, donose mnoštvo dokaza o tome da bi se stariji trebali maknuti s kauča, jer redovita tjelovježba, kao što je hodanje i trening snage, bilo sa utezima ili slično, poboljšava pamćenje i smanjuje učestalost trenutnih blokada mozga.

"Uočili smo pozitivne povezanosti između aerobnih aktivnost, posebno hodanja i kognitivnog zdravlja. Posljednja istraživanja pokazuju, da brzo hodanje, osim što poboljšava pokretljivost i snagu, vidno poboljšava funkciju mozga“, dr. William Thies, glavni medicinski stručnjak i znanstvenik za Alzheimerovu bolest.

Dragi ljudi, uključimo u dnevni ritam kratke vježbe snage, na primjer tibetance ili desetak minuta utega, ujutro, a sa prvim lijepim danima, jer evo proljeće samo što nije, obavezno pola sata brzog hodanja, poslijepodne. K tome, dodajmo prehrani AFA algu, najbolju hranu za mozak.

AFA, AFA, AFA…. Dosadna sam znam, no, ne mogu si pomoći. Sva silna iskustva, osobna i druga, u kojima je AFA alga odigrala ključnu ulogu u očuvanju i dostizanju zdravlja, obvezuju me podsjetiti nas da nam je ova mala biljka neophodna na jelovniku. Ne samo kao izvrsna hrana sa svim hranjivima u savršenom odnosu, nego kao zaštita od slobodnih radikala i čistač toksina. Osim toga, budući je lužnata od 9-11, održava razinu našeg pH.

Tijelo je ujutro kiselo, pH je negdje oko 6, jer se radi metaboličkih procesa tijekom noći troše rezerve kalcija. Zanemariti ovu jutarnju kiselost, ostaviti tijelo u tom stanju i još mu dodati šalicu kave, pa ga tijekom dana dodatno zakiselili nesretnim izborom hrane i lošim osjećajima, bilo bi ravno samoubojstvu.

Ali kada odmah ujutro pojedemo gram do gram i po AFA alge, sa velikom čašom vode, pH se vrlo brzo popne na oko 7, što je željena razina.

Preporučam da bar jedan dan u tjednu kontrolirate razinu pH. Urin trakice za kontrolu možete naći u svakoj ljekarni ili ih možete naručiti na http://www.omegalan.info/. 100 trakica, sa troškovima dostave, je otprilike 100 kuna.

Kada je tijelo previše kiselo, osim AFA alge, dodajmo prehrani više voća, lubenicu, mango, papaju, grejp, povrća špinat, brokula, češnjak i pijmo vodu sa limunovim sokom, no, ni u kom slučaju nemojmo jesti bijelo brašno, svinjetinu, govedinu, kamenice, sir i sladoled.

Jednodnevnom kontrolom pH ujutro, sredinom dana i navečer, sami ćemo se uvjeriti kako hrana koju smo pojeli i osjećaji koji su nama vladali, utječu na razinu pH našeg tijela.

Njegujmo dobro raspoloženje i očekujmo dobro, bez obzira u kojoj smo životnoj dobi. U sebi i oko sebe, drugim ljudima, događanjima i odnosima, tražimo samo dobro i dobit ćemo samo i jedino dobro.

Hvala vam na svim divnim porukama. Volim vas.

Ana



Svima nam je poznat osjećaj mira i sigurnosti kad je majka dobro, pa je svugdje ima i sve dostigne. U vodu, u vatru, ako treba. Nema te prepreke koju neće preskočiti ili mudro zaobići, kako bi u njenom djelokrugu odgovornosti sve funkcioniralo savršeno. I uz sav umni i fizički napor, u svaku poru, stopu, dodir, unosi beskrajno puno ljubavi i suosjećanja, a njena snaga i njeno zdravlje ima čudesan učinak na mentalno i fizičko stanje cijele obitelji.

Žena je uvijek intuitivno osjećala da ima jedinstvenu svrhu, što se u njenim razmišljanjima i aktivnostima uglavnom svodilo na djecu i obitelj. No sada, na rubu ovog evolucijskog pomaka, ona je svjesna svog potencijala i činjenice da je, na neki način, pozvana doprinijeti promijeni svijeta.

Dalaj Lama već odavna spominje stvaranje žene kao vođe pokreta globalnih promjena, u sklopu čega je doslovce rekao da će svijet biti spašen od strane zapadne žene, a u listopadu 2011-te godine u jednoj izjavi CNN-a stoji da bi, sudeći po svim pokazateljima, žene mogle postati "spasitelji globalne ekonomije".

Usprkos privilegijama koje je izborila tijekom posljednjih desetljeća, kod žena je rijetko bio prisutan osjećaj sreće i blagostanja. Uz sve nevjerojatne društvene uspjehe i pogodnosti, do kojih ju je doveo feminizam, žena je neprestano tragala za dubljim iskustvom ljubavi, intimnosti i povezanosti. Čeznula je za potpunijim životom jer u novoj ulozi nije pronašla osobno i duhovno ispunjenje, dapače, stalno joj je bio prisutan osjećaj tjeskobe i depresije.

Posljedica je to dugogodišnjeg kopiranja muškog ponašanja, u društvenim i poslovnim krugovima, funkcioniranja po muškom principu, umjesto da je koristila i pronosila jedinstvene prednosti ženskog mozga, ženskog principa razmišljanja i funkcioniranja.

Osvijestivši sve nedostatke ove prakse, žena se odlučila na promjenu, unoseći u sve pore društva ženu sa svim svojim jedinstvenostima, ugradnjom najvećih ljudskih vrijednosti kao što je ljubav, povezanost, pripadnost, kreativnost, smisao, što je, uz intuiciju i suosjećanje, moćno oružje kojim će ona voditi i preusmjeriti obitelj, zajednicu, poduzeće, naciju, svijet.

„Ženski mozak daje ženama neke jedinstvene prednosti u odnosu na muškarce. One imaju bolju intuiciju i samokontrolu, suosjećajnije su, čak su u mnogim slučajevima bolji rukovodioci zbog više suradničke prirode, ali su isto tako više nego muškarci samokritične i osjetljive na negativne misli i više je vjerojatno da će patiti od tjeskobe, depresije, pa čak i Alzheimera. S toga, ženama mora biti stalo da čuvaju zdravlje mozga kako bi dosljedno donosili prave odluke, bilo radi toga da ​​žive duže i imaju više energije, da budu bolji uzor svojoj djeci ili da smanje rizik od Alzheimera ili da imaju važan posao i utjecaj u moćnim društvenim krugovima. U ovom vremenu eskalacije pretilosti, dijabetesa, depresije i demencije, kada društvo u cjelini sve brže ide u krivom smjeru, žena će pravim odlukama doprinijeti promijeni toga smjera“, kaže neuroznanstvenik i psihijatar dr.Daniel G. Amen

Žena koja shvati jedinstvenost ženskog mozga, poklonit će mu potpunu pažnju kako bi funkcionirao punom snagom i nema toga što će je tada zaustaviti. Žene najčešće potiču na promjenu, one planiraju obroke, koordiniraju kućanske poslove, imaju nadzor nad djecom, učestvuju u društvenim događanjima i donose odluke. U bilo kojoj ulozi, dati će najbolji dio sebe svojoj obitelji, zajednici, planetu.

Nasuprot tome, ako fizički i emocionalno ne podržava svoju jedinstvenost i rasipa svoj najvrjedniji resurs, negativni ishodi su neminovni, uključujući depresiju, tjeskobu, poremećaj prehrane i drugo.

Iznenađujuće je kakve promjene nastaju kad žena zna što se od nje očekuje i u skladu s tim poduzme korake fizičke i psihičke brige o sebi, kako bi mogla odgovoriti na izazove. Uz to ona otkriva neslućene rezerve mira, snage, vitalnosti i ljubavi, uopće radostan život koji proizlazi iz zdravih misaonih obrazaca, a to otvara nove mogućnosti za svaki aspekt života.

Prije nekoliko dana, na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, se raspravljalo na temu „Žene kao put prema naprijed“. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, Ban Ki-moon je sugerirao prisutnima, da se povećaju ulaganja i briga u žensko obrazovanje i zdravstvo, kako bi se osigurala njihova dobrobit, te ohrabrilo njihovo sudjelovanje u svjetskoj ekonomiji, budući se od žena očekuje značajan doprinos u promjeni negativnog smjera uopće.

Žena je usmjerena na izgradnju temelja, najmanju a najvažniju poru društva, obitelj, odakle se prema višim instancama šire fini koncentrični krugovi zdravih osjećaja za puninu življenja. Jer ona je donositeljica ljubavi, ali i mudrosti i mira i mjere i nepresušne vjere u muško-žensko partnerstvo za zajedničko stvaranje novog svijeta.

Uz pozdrav, čestitka za dan koji nas veseli, jer ga vežemo za čaroban osjećaj ljubavi ili nekoga možda rastuži jer mu je podsjetnik na prolaznost tog osjećaja, što naravno nije točno. Ljubav ne mora biti prolazna. Ljubav je imenica od glagola voljeti, pa ako se zauvijek želimo osjećati čarobno zaljubljeni, samo volimo. Volimo uvijek i zauvijek.

Sretno Valentinovo!

Ana




Često se u okviru neke neobavezne priče o današnjoj djeci, općenito o generaciji mladih, zna čuti rečenica „nije tako bilo kad sam ja bio dijete, znala su se pravila….“, a zaboravlja se, u tom trenutku i uopće, da su tadašnja djeca zapravo roditelji ove sadašnje djece. Ona nisu došla sa nekog drugog planeta.

Našim mislima i aktivnostima, kroz svaku ulogu koju obnašamo, doprinosimo promjenama u svijetu, no, najsnažniji i najdugoročniji utjecaj je kroz ulogu roditeljstva. Eho našeg roditeljstva se osjeća i kada sami više fizički nismo ovdje prisutni, jer djeca grade svoje živote i žive svoje roditeljstvo, na temeljima onoga što smo im gurali u njihove male drage glave, od prvog koraka i prve izgovorene riječi, pa sve dok su nas htjeli čuti.

Nevjerojatna je prilika koju dobijemo kroz ulogu roditeljstva. Isprepliću se tu privilegija i odgovornost, ali sa jednim jedinim ciljem da oko djeteta uspostavimo emocionalni štit, što bi mu trebalo pomoći da u životu zna vidjeti istinu, izdvojiti bitne stvari, da se osjeća sigurno, da njeguje zdravo samopoštovanje, da se ne boji emocija, da ne etiketira niti sudi…. , da jednostavno bude onaj koji jest, što je neprocjenjivo bogatstvo za cijeli život.

Ponekad pobrkamo prioritete, zaboravimo važnost roditeljstva i činjenicu da su djeca samo jednom djeca, pa se cijeli damo u neku drugu ulogu, a roditeljstvo obavljamo usput, konfuzno jer nemamo dovoljno vremena, postavljamo se kao kontrolori, vladari, a ne svjedoci i suučesnici dječjeg razvoja.

A kad nam je roditeljstvo primarna uloga, djecu ćemo bolje čuti, osjetiti njihove potrebe, razumjeti ih, pokazati im suosjećanje kad su ranjivi, jer u mnogim situacijama ni sami ne znaju što im se događa. Dozvolit ćemo im da se osjećaju kao čudo, iskra božje ljubavi, što zapravo i jesu, a mi sami ćemo se, radi spoznaje važnosti doprinosa, osloboditi neželjenih emocija, krivnje, ljutnje i drugih frustracija, koje znaju tinjati u nama kao posljedica nemoći i krivog usmjerenja.

Kad ih čujemo i osjećamo njihovu potrebu, stvaramo savez roditelj i dijete, pa se zajedno lakše nadiđu oni dani, koji su sastavni dio dječjeg razvoja, kad bude toliko prkosa da nam se kosa diže na glavi, pa odjednom više nemamo strpljenja, a naš ton i stav postane krut, učini nam se da više nemamo ni toliko ljubavi, a po glavi nam se počnu motati čudne kvalifikacije vlastitog djeteta i jedva primjetno nam prođe misao „kako je moje dijete tako loše“.

A znamo snagu misli! Ona se osjeća i u skladu s njom ćemo ispred sebe imati baš to što mislimo, baš takvo dijete. Još gore je ako takvu misao dijelimo i s drugima oko nas, pa se i oni pridruže takvim razmišljanjima. A sve zbog neke benigne sitnice kada nas dijete nije poslušalo i učinilo upravo ono što smo baš tada željeli da učini.

Nema loše djece. Ono što mi tumačimo kao dječji inat je vapaj za pomoć. Možda mu je, u tom trenutku, potrebna samostalnost, pažnja, prihvaćanje, uvažavanje, nešto što svi trebamo bar povremeno, jer svi želim biti shvaćeni i voljeni, čak dragocjeni.

Nije važno znati sve o podizanju savršene djece, važno je znati kako ih ohrabriti da budu sretni i uspješni i da donose prave odluke ... Čak i ako im ponašanje nije na zavidnoj visini, održati povjerenje i linije komunikacije uvijek otvorene.

Naučiti ih samopoštovanju, bitan sastojak razvoja. Ne dozvoliti da itko posije zrno sumnje što bi ga natjeralo da povjeruje da je manjkavo, nedopadljivo ili kako god nesavršeno.

Na sve načine pokazati i dokazati da je roditeljska ljubav bezuvjetna, da čak i onda kada roditelj ne odobrava neki čin i ponašanje djeteta, to ne utječe na njegovu ljubav.

Dijete zna kad napravi neki propust ili kakvu god grešku i sigurno se osjeća loše, jer je iznevjerio sebe i mnoge druge drage mu ljude. S toga, roditelj ne bi trebao stalno ukazivati na učinjeni propust, nego ga ohrabriti u onome što dobro radi, njegovati mu samopouzdanje i vjeru u njegove sposobnosti, stalno mu ukazivati na vrijedne osobine koje ima, na jedinstvenost talenata i svih darova koji svako dijete čine posebnim. Naučiti ga suosjećanju i zahvalnosti za sve blagoslove, jer svijet je beskrajan izvor bogatstva za one koji vjeruju u sebe i svoje sposobnosti.

Roditelj je kroz roditeljstvo vječni student, jer svako dijete je jedinstveno, sa jedinstvenim osobinama i traži jedinstveni pristup. Nažalost, dijete ne dolazi na svijet s uputama, gdje korak po korak možemo naučiti kako ga podići, osigurati mu da postane sretno, dobro prilagođeno i uspješno.

Bez bezgranične i bezuvjetne ljubavi, bilo bi nemoguće nositi se sa ovom zadaćom, a pogotovo što roditelj zna da će na osnovu njegovih misli, radnji i sugestija, djeca zauvijek oblikovati svoje postupke i svoj pristup životu. Energija, ljubav i prihvaćanje koje roditelji neštedimice dijele, su alati uz koje će djeca rasti i razvijati se u sretne i samouvjerene odrasle osobe sa zavidnom razinom empatije i visokim samopoštovanjem.

I tako prolazi vrijeme i odjednom ispred nas stoji odrastao čovjek, kojemu je život namijenio mnoga iskustva. Dobra ili loša, nije bitno, bitno je da je uz nas stekao samopoštovanje i da zna nositi ono što mu život servira. I bude nam drago kad se uvjerimo da je spreman uhvatiti se u koštac. I što god smo stariji bliže nam je shvaćanje da se najviše isplati ulagati u djecu. Taj ulog s godinama samo dobiva na vrijednosti.

Provedimo dan u slozi i razumijevanju sa našom djecom. Zahvalni za njihovo postojanje, recimo „volim te“, bez obzira koliko su stari.

Neka nam bude čudesno lijep dan!


Ana




Čuti i vidjeti ljepotu okoliša, zahvaliti vodi, dodirnuti drveće, osjetiti svetost zemlje i kamena..... , ispunjava veličanstvenim osjećajem punine i pripadanja!

Usprkos svoj toj ljepoti i opčinjenosti, dogodi se da smo odvojeni od prirode i da samo jurimo za nekim nedefiniranim nametnutim vrijednostima, i ne pitamo za cijenu. Okoliš niti ne uočavamo, a kamoli da svjedočimo njegovoj čudesnosti. Život nas uporno odvlači od istinskih vrijednosti.

Ništa ne može nadomjestiti osjećaje koji nas hrane i vraćaju u život dok smo uronjeni u svijet prirode. Bez obzira gledamo li stakleno jutro ili zanosni smiraj sunca, zvjezdano nebo ili samo beskrajno plavetnilo, hodamo li ili mirno sjedimo, čujemo li tek njen šapat ili silovite udare vjetra i glasnu grmljavinu.

Uz saznanje da je svaka naša intervencija u tom trenutku nepotrebna, osjećamo se u isto vrijeme maleni i beznačajni i veliki i ponosni, jer smo dio te siline. I upravo to shvaćanje, da smo dio nečeg većeg od nas samih, je najveći dar.

Priroda nas podsjeća na jednostavnost življenja i lakše shvaćanje nevolja koje nas zadese. Uz prirodu kreativnije i jasnije razmišljamo, lakše dišemo i bolje spavamo. Donosi nam mir, produbljuje naše promišljanje u nastajanju novih oplemenjujućih uvida, objava i smjernica. Samo jedan jedini trenutak dubokog uvida može u nama potaknuti nove stavove o životu i prioritetima, uopće. Za tili čas uspostavimo unutarnju ravnotežu, harmoniju i vitalnost, puneći se prostranstvima, zakonitostima i skladom, a sve to nas upućuje na razmišljanje o mudrijem načinu življenja.

Nova istraživanja su utvrdila da ljudi koji osjećaju snažnu vezu s prirodnom imaju brižniji stav, ne samo prema okolišu, nego i prema drugim ljudima. Općenito postaju bolji ljudi. Održavanje veze s prirodom, pa čak i kroz prisutnost sobne biljke ili umjetničkog djela s prikazom prirodnog okoliša, smanjuje razinu stresa i potiče ozdravljenje, a kamoli intenzivan boravak na otvorenom.

Jer nije dovoljna samo puka izloženost prirodi. Trebamo je primijetiti. Sigurno smo već svi zaključili kako gotovo svi pejzaži na fotografiji izgledaju tako lijepi, gotovo nestvarni. Razlog je samo što gledajući fotografiju to i vidimo, fokusirani smo upravo na taj prizor. Za razliku kada smo u prirodi, a um nam je nemiran, a misli lutaju ili smo toliko zaokupljeni svojim privatnim problemima, da uopće ne primjećujemo okoliš.

Potrebno je intenzivirati naš fokus. Vježbajmo, prisilimo se vidjeti, možda kroz objektiv fotoaparata ili kamere, ili opisujući prizor koji je pred nama, sve dok ne naučimo da umirimo tijelo i misli kada se susretnemo s prirodom.

Dubokim upijanjem iskustva iz prirode razvijat ćemo ljubav i brigu za dragu nam zemlju, dok će inače naš odnos prema prirodi ostati apstraktan i nikad nas neće duboko dotaknuti.

„Tek kad su promatrač i promatrano sjedinjeni, događa se istinska empatija, budi se ljubav u srcu promatrača. Tijelo nestaje i oslobođena duša izlazi vani. Naš identitet se širi izvan našeg fizičkog tijela, komuniciramo sa udaljenim horizontima, vidimo ptice prekrasnih boja i sve drugo što nas oduševljava. Sadržaj ljudske duše tada sadrži cijeli svijet.“… John Muir

Ljudi potpuno uronjeni u prirodu osjećaju euforiju, jedinstvo sa svim oko sebe, a sva ljepota svijeta tada stanuje u njima. Potiču se lijepe ljudske osobine kao poniznost, poštovanje, ljubav i radost u harmoniji i jedinstvom unutar i izvan sebe, jer sama priroda je naš učitelj.

Prirodno je za ljudska bića da žele i trebaju biti na otvorenom, jer su tradicionalno živjeli okruženi zelenilom i koliko god to bilo davno, još uvijek se bolje osjećaju u prirodi. Toliko smo usko povezani da ta veza ne može jednostavno nestati iz našeg sustava. Za sve što radimo osjećamo veću motiviranost, kad je zeleno oko nas. Na primjer, fizičkim aktivnostima u prirodi se posvećuje veća pažnja i dobiju bolji rezultati, jer se stvara snažna sinergija, nego u zatvorenom prostoru, tradicionalnoj teretani.

Prema nedavnom istraživanju, naš mozak i tijelo dobije mnogo više od biciklizma, trčanja ili šetnje na otvorenom nego nam dade bilo koja aktivnost u zatvorenom prostoru.

Zdrav učinak prirode se objašnjava time što se apsorbira sunčeva svjetlost, koja pomaže u zaštiti protiv mnogih bolesti, raka, depresije, osteoporoze…., bolje se regulira biološki sat, koji poboljšava spavanje i jedenje, a zrak u blizini stabala i biljaka je čišći, što smanjuje plućne probleme. I još su mnogi razlozi koji govore u prilog druženja s prirodom.

Dragi ljudi, potreba za vani je ukorijenjena u našim genima i vjerojatno bi potrošili puno manje vremena i novca na zdravlje, kada bi svakodnevno dobili dozu prirode, umjesto da se na svaki način od nje štitimo.

Kad smo posljednji put zaista zaronili u prirodu, kad smo dozvolili da nas opere kiša, osjećajući pritom svaku njenu kap na licu i bili zbog toga beskrajno sretni, unatoč svemu? Bez straha se izložili suncu?

Pogledamo li ponekad u zvjezdano nebo razmišljajući o nadasve divnom beskraju koji se već milijardama godina neprestano širi, koji nema kraja, kao i naš svijet koji je beskonačnost u oba smjera.

Zaronimo u prirodu kad god se sjetimo. Uvijek je pravi trenutak. A jedina stvar koju trebamo učiniti je obući dobre patike za hodanje i izaći!

Hvala vam! Volim vas!

Ana




Koliko god željeli, većini ljudi iz razno raznih razloga, nije moguće uzeti dnevnu količinu sunca, a tu su i naša postignuća koja nas dodatno odvajaju od svjetlosti; fluorescentna rasvjeta, razne zaštite od sunca, naočale, šeširi, odjeća, losioni. K tome jedemo meso, prerađenu hranu i kuhano povrće… Posljedice su kronični nedostatka svjetlosti, radi čega je, kao i kod neuhranjenosti, uskraćen potrebni nivo hranidbenih tvari i ritmičko stimuliranje, bitno za život zdravog bića.

Nobelovac Dr. L. Szent-Gyorgi je opisao osnovni životni proces kao mali strujni tok poslat nam od sunčeve svjetlosti. Bez svjetlosti nema zdravlja. Ovaj iskaz je ključ u razumijevanju značaja konzumiranja svježe biljne hrane, kao i drugih načina unošenja svijetla u naš organizam. Mi smo ljudske fotoćelije sa sunčevom svijetlosti kao osnovnom biološkom hranjivom tvari.

Dr Johanna Budwig nositelj diplome iz fizike, farmacije, biokemije i medicine, kombinirala je dubinu znanja kvantne fizike sa sveobuhvatnim znanjem ljudske biokemije i fiziologije, te zaključila:

„Ne samo da živa hrana bogata elektronima djeluje kao donator snažnih elektrona, nego elektronima bogata hrana djeluje kao sunčano rezonantno polje u tijelu koje privlači, sprema i povezuje sunčevu energiju u našem tijelu.

Energija dobivena tim sunčevim fotonima djeluje obrnuto procesu starenja. Iz točke gledanja kvantne fizike fotoni nikada ne stare, oni imaju brzinu vremena. Što više svjetlosti skupljamo u našem sistemu, to više obnavljamo zdravlje i unosimo energiju koja zaustavlja starenje ljudskog organizma.

Dr. Peter Naydenov, „Dvije namirnice najbogatije sunčevim elektronima, koje imaju sposobnost apsorpcije sučevih elektrona, su mikroalge, spirulina i AFA, te laneno sjeme u različitim oblicima, uključujući i laneno ulje.“

Kako spirulina raste u toplim predjelima, a AFA na visokoj nadmorskoj visini, imaju povećan beta-karoten i druge karotenoide, sisteme enzima i drugih bioloških sastojaka za bolje apsorbiranje pojačane sunčane i kozmičke radijacije.

Istraživanja su pokazala da su tri četvrtine ljudi hipersenzitivnih na sunčanu svjetlost bili u mogućnosti povećati vrijeme izlaganja suncu uz prehranu mikroalgama. Za one koji razumiju da smo mi ljudske fotoćelije koje često pate od nedostatka svjetlosti, ovo je izuzetno uzbudljiv pronalazak.“

Prema saznanjima moderne fizike, ne postoji druga živa stvar u prirodi koja više akumulira sunčeve elektrone od ljudskog bića. Svjetlost je naša pupčana vrpca sa svemirom.

Sposobnost da se ispunimo sunčevom kozmičkom energijom ovisi o hrani koju jedemo, a koja sadrži visoko sunčane elektrone. Naše zdravlje i svjesnost ovise o našoj sposobnosti da privlačimo, spremamo i dovodimo energiju elektrona koja je bitna za reguliranje svih životnih sila.

Rudolf Steiner, osnivač Antropozofske medicine i biodinamičkog vrtlarstva, mislio je da dozvoljavajući vanjskom svijetlu da uđe u naš sistem oslobađamo jednaku količinu našeg vlastitog unutarnjeg svijetla. Što više povećavamo sposobnost apsorpcije i asimilacije svijetlosti to više svjesni postajemo. Što se više mijenjamo povećanjem naše apsorpcije svijetlosti to više sami postajemo svjetlost. Ovo je profinjena tajna "svjesne ishrane".“

Dragi ljudi, nedostatak svjetlosti možemo nadoknaditi sunčevim fotonima iz AFA alge. AFA alga je fotosintetski organizam, koji funkcionira kao biljka proizvodeći vlastitu hranu, od sunca. AFA je prvi protein, najstarija hrana na Zemlji, kompletna u najosnovnijem obliku, sa najvećom razinom klorofila, vitaminom B12, betakarotenom, željezom, proteinima, enzimima, aminokiselinama i mnogim drugim komplementarnim vrijednostima u potpunosti iskoristivim. Rezultat uzimanja AFA alge je povećana energija, uspostava ravnoteže u svim sustavima organizma, opskrba stanica kisikom i visoka razina fizičkog i mentalnog zdravlja.

U nastavku su ukratko izjave nekih stručnjaka i istraživača, u vezi dobrobiti AFA alge.

Dr Christian Drapeau – smatra da je najvažnije saznanje da modro-zelena AFA alga stimulira oslobađanje i migraciju matičnih stanica.

Starenjem broj i kvaliteta matičnih stanica koje cirkuliraju u tijelu se postepeno smanjuje, pa tijelo postaje osjetljivije na ozljede i druge opasnosti povezane sa starenjem. Korištenje AFA alge aktivira i oslobađa milijune odraslih matičnih stanica iz koštane srži i to vrlo brzo. Te matične stanice mogu migrirati i pričvrstiti se na bilo koju stanicu, tkivo, kost, mišić, hrskavicu, bilo gdje u tijelu gdje je potrebna obnova. Kad je Christian Drapeau objavio svoj prvi rad o matičnim stanicama, znanstveni studiji o toj temi su još bili u povojima. Njegova teorija da matične stanice, kreirane u koštanoj srži, pronalaze oštećena tkiva ili organe i obnavljaju ih, stvaraju zdrave stanice, u početku je bila ismijana od strane medicinskih znanosti.

Pa ipak od 2006. godine interes za to otkriće raste geometrijskim tempom i znanost konačno priznaje ovo fenomenalno otkriće koje je obećavajuće na svim područjima ljudskog ozdravljenja.

Dr. S. Gitte Jensen, „U roku od dva sata nakon što pojedemo 1,5 gram AFA alge, prosječno 40% prirodnih stanica ubojica (bilijun) slijeva se u krv i odlazi u tkiva. Otkriveno je da u nekim slučajevima prirodne stanice ubojice ostaju u krvotoku i poslije u dva do tri puta većem broju adhezijskih molekula nego što ih je bilo prije nego je konzumirana AFA.“

J. Abrams, profesor kemije - "AFA ima više bio-dostupnog klorofila od bilo koje druge hrane. U biokemijskim istraživačkim krugovima se zaključuje da je prisutnost klorofila u tako visokim količinama jasan pokazatelj da AFA daje izuzetno visoku životnu snagu. AFA je najbolja hrana dostupna na zemlji.“ zaključuje dr. Abrams

Dr. Baxter D. Montgomery, - dr. med sa Houston kardiološko društva, "Imali smo odlične rezultate sa AFA algom u našem programu liječenja bolesti, posebno za srčane bolesti, hiperlipidemiju i šećernu bolest.

Dr. Gabriel Cousens ortomolekularni psihijatar , "Kao liječnik radim s tisućama klijenata, i imao sam mnogo potvrda da AFA – Aphanizomenon flos algue pomaže vratiti ukupnu biokemijsku ravnotežu brinući o tijelu na staničnoj razini. Prekrasna i jedinstvena, za vrhunske performanse tijela, uma i duha, trebala bi biti uključena u bilo koji program za pomlađivanje i detoksikaciju, a svatko od nas bi je trebao uzimati svaki dan. "

Dr. Gabriel Cousens u svom izvješću o liječenju Alzheimera AFA algom, kaže: „rezultati ukazuju na to da se degenerativni proces kod ovih i sličnih bolesti zaista može zaustaviti korištenjem Aphanizomenon flos alge.“ On zagovara korištenje AFA alge posebno za uvjete vezane uz mentalno i emocionalno funkcioniranje.

Dr. Apsley nam pruža prekrasan izvor informacija o hranjivoj vrijednosti divlje modro-zelene alge. Prema njenim riječima, ljudi koji konzumiraju divlje modro-zelene alge redovito (barem 1 gram na dan) uživat će brojne zdravstvene beneficije kao i poboljšanje izgleda njihova tijela, koje će biti očišćeno i nahranjeno na staničnoj razini.

Christopher H. Hassell, MD - "Od kada su moji pacijenti počeli koristiti AFA proizvode, vidim da svi sustavi organizma pozitivno odgovaraju na ovu vrstu prirodne prehrane. Također sam zahvalan na ovim moćnim alatima u moje ime i ime moje obitelji."

Dr. Fred Bisci - "Kao Klinički nutricionist sa preko 40 godina iskustva, impresioniran sam i oduševljen kako AFA pomaže tako širok spektar zdravstvenih problema. Mogu samo zaključiti da AFA ima terapijsku raznovrsnost, njegujući tijelo i um na više metaboličkih smjerova i na najdubljim fiziološkim razinama. AFA potiče energiju zdravo i trajno, za razliku od uspona i padova nezdravih stimulansa."

Steven Schecter, ND - "Ne postoji bolja zaštita od zračenja i zagađivača okoliša od ovog vodenog povrća ... može spriječiti asimilaciju različitih zračenja, teških metala kao što su kadmij i ostali otrovi."

Dr. Theresa Dale, međunarodni pionir u energetskoj medicini, hormonalnom pomlađivanju i samopomoći u zdravstvenom odgoju. "Predlažem da svaka osoba koja želi zadržati zdravo fizičko i psihičko stanje koristi AFA na dnevnoj razini. AFA je hrana. Lakše ćete probaviti i asimilirati sve druge hranjive tvari. AFA je dobra za djecu, mlade i odrasle, za ljudi svake dobi.

Ključni nalaz korištenja AFA alge u prehrani djece je bilo poboljšanje memorije i koncentracije, uopće rezultata u naobrazbi, te značajno smanjenje toksičnih razina aluminija u organizmu, koje su u koleraciji sa učenjem.

Posebno važno za napomenuti je da su modro-zelene AFA alge pomoć za hiperaktivnu djecu

John Taylor, dr.sc., licencirani je psiholog i vodeći za ADHD područje, pionirski autoritet na kemiji mozga s aspektima poremećaja pomanjkanja pažnje (ADHD,) otac troje djece s ADHD, naglašava često kako je nedostatak hranjivih tvari povezan sa AD/HD i opisuje kako AFA (Blue Green Algae) pruža sve potrebne komponente za kvalitetnu prehranu. Statistička analiza podataka prikupljenih tijekom ovog studija pokazuje da je hranjenje algama, AFA algom, pomoglo djeci sa ADHD sindromom.

Lijep dan!

Ana



"Jeste li čuli za modro zelene alge iz Klamtskog jezera?, upita nutricionistica Terry McCracken roditelje koji su došli po savjet za prehranu djeteta sa ADHD. „To je najhranjivija hrana. Ne postoji još nešto takvo na planeti. Bez aditiva, ekstrakta ili punila bilo koje vrste. Sve je prirodno, divlje, onako kako nam je sama priroda pripremila, ubrano i osušeno tako da do nas dođe enzimski još živo. Sa AFA algom su rađene dvije studije vezane za ADHD, koje su dale osobito pozitivne rezultate. Djeca hranjena AFA algom su pokazala značajan napredak u raspoloženju, ukupnom ponašanju, a posebno umnim sposobnostima.“

Karl J. Abrams, profesor kemije, prehrambeni istraživač, ugledni autor knjige Attention Deficit Hyperactivity Disorder A Nutritional Approach, navodi mnoge argumente u prilog uvođenja u prehranu AFA alge kao prirodnu alternativu za ADHD:
„AFA alga čisti toksine, koji su uzročnici loše funkcije mozga, pogotovo aluminij, a uz to pomaže aktivirati svaku stanicu u tijelu. Naime, vanjsku površinu stanične membrane čini što je moguće fleksibilnijom, što omogućava apsorpciju hranjivih tvari, a k tome vrlo efikasno eliminira otpad. Dakle, ne samo da pomaže eliminirati toksine iz tijela, nego također pomaže tijelu apsorbirati hranjive tvari.
Nedavno, je provedeno nekoliko studija na temu, kako AFA plavo-zelene alga utječe na djecu i odrasle osobe s ADHD-om. Rezultati studija su bili vrlo obećavajući i to uz konzumaciju samo 1,5 gram alge dnevno. To je doista nevjerojatno da tako skromna količina AFA alge može učiniti toliko ogromne prednosti, kao što je značajan napredak u koncentraciji, slijeđenju uputa, ukupnoj sposobnosti komunikacije sa okolinom, a posebno u akademskim rezultatima.“

U svojoj drugoj knjizi Algae rescues, Karl J. Abrams kaže: "Taj maleni protein je snažan neurotransmitter. Sastoji se od arginina, lizina i prolina, a svaki od njih je dostupan u AFA algi. Zadivljujući učinak tog proteina je da poboljšava sposobnost učenja i uzdiže naš osjećaj blagostanja . To čini stimulirajući stanice mozga.“

Dr. Lidy Pelsser je provela 10 godina proučavajući stotine djece, kako bi razjasnila vezu između hrane i ADHD.

„Inače je ogroman utjecaj prehrane na zdravlje, no, ljudi su toliko zatvoreni za novi pogled. Hrana koja izaziva alergije ili bilo koji drugi problem u tijelu, uzrokuje crijevne infekcije, neravnotežu u sustavima, lošu apsorpciju nutritiva pa tijelo gladuje, a sve to se najviše reflektira na moždanu funkciju.

Zato se kod tretmana za ADHD, odmah na početku provodi eliminacijska dijeta. Uklanjaju se sve namirnice koje su općenito poznate kao uzročnici mogućih alergija ili sličnih zdravstvenih problema. U prehrani ostaje samo strogo zdrava hrana. Ako tada simptomi nestanu, eliminirane namirnice se počnu vraćati jedna po jedna. Čim neka od tih namirnica izazove problem, stavi se na popis "loše hrane“, koja se više ne smije konzumirati. Nakon četiri tjedna, koliko traje ovaj proces, popis obično sadrži tri do šest nepoželjnih namirnica.“

„Utvrdili smo da ovo funkcionira za preko 60 posto djece s ADHD-om“, objavljeno je prošle godine u časopisu The Lancet. „Uglavnom, ADHD se može liječiti pomoću eliminacije hrane koja uzrokuje problem, a lijekove treba uzeti samo ako se ovo pokaže neuspješno.“

Ovo je jako važno postignuće s obzirom da sve veći broj odraslih i djece s ADHD imaju velike poteškoće u funkcioniranju u društvu. Posebno djeca su stigmatizirana, što ozbiljno narušava njihovo samopouzdanje.

„Za sve, ama baš za sve, treba tražiti uzrok u crijevima!“ rekla bi dr. Jadranka Komadina Gačić, „i sreća da je tako, jer tako imamo mogućnost gotovo jednostavnog popravka stanja, bez teških intervencija.“

Ona kao i dr. Lydi Pelsser preporuča eliminacijsku dijetu, vođenje dnevnika o prehrani, kako bi se utvrdilo koja hrana izaziva problem i k tome se hraniti mikro algama, naročito naglašavajući staničnu glad o čemu se malo razmišlja.

„Malo ljudi razmišlja o problemima staničnog gladovanja. Naime, pošast današnjice postaje gojaznost. Iako ljudi unose u svoj organizam velike količine hrane, njihove stanice mogu gladovati pa se javlja umor, slabost, opće loše osjećanje...Makro- (bjelančevine, ugljikohidrati, masti) i mikronutrienti (vitamini i minerali) ne apsorbiraju se u dovoljnoj mjeri. Prvenstveno se to odnosi na esencijalne aminokiseline (ima ih 8, plus 2 uvjetno esencijalne), koje se, dakle, u organizmu ne mogu sintetizirati nego se moraju unijeti putem hrane.

Klamatska alga (Aphanisemenon flos aquae AFA alga) sadrži sve esencijalne aminokiseline u profilu koji se gotovo potpuno podudara sa potrebama čovjeka.

U „staničnom gladovanju“ važnu ulogu ima i tzv. stanični mikrotubularni aparat (u organizmu čovjeka), kojeg čine stanična stjenka i strukturirana citoplazma. Stanična stjenka fizički stvara a samim tim i razdvaja prostranstva citoplazmi dok su citoplazme neophodne za provođenje bioelektričnih procesa važnih u metabolizmu. Da bi organizam optimalno funkcionirao, neophodno je dobro stanje već rečenog «aparata». I zato je važna kvalitetna prehrana.

Zašto AFA alga? Važna osobina AFA-e je stanična membrana. Ona je izgrađena od tvari slične glikogenu te je iskoristiva 97% (bez velikog opterećenja probavnog sustava). Za razliku od toga, stanične stjenke viših biljaka su građene od celuloze, a budući čovjek nema enzime potrebne za njihovu razgradnju, veliki dio hranjivih sastojaka se ne može iskoristiti. Hranjive tvari AFA-e su zbog toga, lako dostupne svakoj stanici našeg tijela, tako da ih mogu gotovo maksimalno iskoristiti. Sadrži sve sastojke neophodne organizmu, djelo je prirode a ne djelo čovjeka, laboratorija i kemije, jer još uvijek čovjek nije uspio napraviti ono što postoji dugi niz godina u prirodi.“

Dragi ljudi, svako naše dijete trpi posljedice loše prehrane i otrova koje konzumira na razne načine. Svjedoci smo nervoze, apatije, netrpeljivosti, nezainteresiranosti, loših ocjena, viška kilograma, prištića po licu. Još dok su mala dosta dobro se nose s tim, jer im je jak imuno sustav s kojim su rođeni, koji pod stalnim pritiskom ipak popusti. Posebno teško je djevojčicama čiji hormonalni sustav sazrijeva već u osmoj godini, radi hormona prvenstveno iz hrane, a sa psiho sustavom su zapravo još djeca.

Radi prištića po licu smo spremni kupiti najskuplje kreme, omogućiti vrlo agresivne metode kod kozmetičarki, a ne pada nam na pamet, da koža samo odražava stanje organizma, koji se preko kože pokušava riješiti otrova i drugog smeća.

Čudno je što sve ovo vidimo, svega smo svjedoci, a svejedno reagiramo tek onda kad dijete postane klinički ili neki drugi slučaj.

Jednom prilikom sam negdje pročitala priču liječnika koji je kao dijete patio od ADHD. Govorio je o potpunom košmaru u glavi što zdrava osoba ne može niti pretpostaviti. Postao je liječnik kako bi iz tog saznanja „iz prve ruke“, pomagao onima koji se nose sa istim problemima.

A mi, možda trenutno nemamo bliska iskustva sa problemom poremećaja ponašanja, niti sa depresijom, niti ičim sličnim što sputava u življenju punine života, stvaranju dobrih odnosa i slično, a k tome imamo saznanja da nam priroda uvijek nudi rješenje, na nama je samo da prepoznamo.

Budimo donositelji dobre vijesti!

Ana




"Naša reakcija na stres je to što nas ubija, a ne sam stres" Dr. Hans Selye, Mađarski endokrinolog

Evolucija stresa - priča o našem davnom pretku, kojega zamišljamo kako je upravo pronašao grm prepun slasnih bobica i svečano odredio da mu to bude ručak, kad se u sred gozbe nađe oči u oči sa zubatim tigrom, kojemu već sline cure od zadovoljstva i slasti, jer je i on upravo pronašao svoj ručak.

Što se događa u tom trenutku u organizmu našeg pretka.

U istoj sekundi kad se suoči sa opasnosti, hipotalamus šalje poruku nadbubrežnoj žlijezdi da organizam treba biti spreman trčati brže, udarati jače, skakati više, vidjeti i čuti jasnije, misliti brže i sve to treba biti sposoban u samo nekoliko sekundi nego što je mogao ranije.

Srce počne pumpati dva do tri puta brže nego u normalnim okolnostima, šaljući hranjive tvari u glavne mišiće ruku i nogu. Krvni tlak u trenu poraste jer se kapilari zatvaraju tako da, radi eventualnih površinskih rana, ne iskrvari. Oči se nenormalno rašire u želji da vidi što bolje. Prestaju sve funkcije tijela koje nisu potrebne za borbu. Zaustavljena je probava, seksualne funkcije, pa čak je i imunološki sustav privremeno isključen. Ako je potrebno eliminira se čak i višak otpada da bi tijelo bilo što lakše. Odatle valjda ona rečenica…. Us.. sam se od straha….

Tijelo je odjednom u super naboju i naš davni predak, jedva izbjegavajući smrt, će poskočiti i potrčati brže nego je ikada trčao i kada već dobro odmakne, naći će sigurno mjesto gdje će leći i odmoriti svoje iscrpljeno tijelo.

Unatoč tehnološkim dostignućima, čovjek sada hoda okolo, u suštini sa istim umnim i tjelesnim sklopom kao i prije 25000 godina.

Zamislimo se sada na pauzi u sobi za kavu i doručak. U ruci imamo kavu i mirisan sendvič. Na otprilike trećem gutljaju kave i slasnom zalogaju koji krijepi, ugledamo šefa kako dolazi.

Njegov izraz lica, hod i sve ostalo odaje da je „ u lovu“. Uđe i promuklim glasom, koji ne trpi prigovor, reče „ Mogu li te vidjeti na trenutak u mom uredu, molim te“. Ono molim te nije ništa ublažilo dojam. Našli smo se oči u oči sa zubatim tigrom.

Naše tijelo reagira isto kao kod našeg pretka. Gotovo da možemo osjetiti krvni tlak kako se penje sve više i više, dok hodamo kroz hodnik do šefova ureda. Kroz glavu nam jure razne glasine koje smo čuli u posljednje vrijeme, a između njih posebno one o otpuštanju. Um nam nalaže bijeg, srce nenormalno pumpa krv, krvni tlak je ogroman, usta suha, ruke hladne i znojne, u jednom momentu čak imamo snažan poriv da odemo na zahod.

Šef nas uvede u svoj ured i zatvori vrata. Mogućnost bijega je svedena na nulu kao i mogućnost borbe. Sva stvorena energija je unutar nas, hara, imamo osjećaj da ćemo eksplodirati. Kad je šef počeo govoriti vidimo da je bila lažna uzbuna.

No bez obzira na to tijelo trpi štetu od nakupljene energije, koju ne možemo potrošiti niti u bijegu, niti u borbi, a nemamo ni mogućnost odmora. I tako iz dana u dan.

Stres je povezan sa vodećim uzročnicima smrti: srčanim bolestima, rakom pluća, cirozom jetre, nesrećama i samoubojstvima. Utječe na svaki aspekt ljudskog života, posao, osobne odnose, spavanje i prehrambene navike, na cjelokupno zdravlje i dobrobit.

Alarmantna je, na primjer, epidemija nesanice kao posljedice stresa, što nas ne treba čuditi ako znamo da dan za danom naše tijelo i um stenje pod stresom suvremenog življenja. Stres i nesanica nas dovode u stanje tolike iscrpljenosti, da se ne uspijevamo opustiti, ma koliko to željeli.

Upravo tada kada nam je opuštanje potrebno ko zrak koji dišemo, kada nam trebaju pozitivne misli i molitva… ne uspijevamo ništa od toga, radi prevelikog psihičkog i fizičkog umora.

Radi toga ne čekajmo tako krizne situacije nespremni. Svakodnevno, čak i u danima kad nam je sve savršeno i kad naša duša klikće od veselja i kad mislimo da bolje ne može biti, prakticirajmo opuštanje, dobre misli i molitvu. Tako ćemo puno lakše napraviti to isto i u kriznim situacijama.

Jačajmo našu nutarnju snagu, bez obzira kako se osjećamo i bit ćemo spremni mudro reagirati kad krenu negativne misli i emocije, koje nas odvlače u stanje ljutnje i bijesa, kad tijelo preplave hormoni stresa koji su, ako ih ne znamo ili ne možemo amortizirati, hrana za sve bolesti.

Sposobnost opuštanja i pozitivno razmišljanje je jednako važno za očuvanje zdravlja, kao i dobra prehrana i sve ostalo što spada u zdrav način življenja.

Hrpa savjeta i uputa je o tome kako se opuštati, a praksa pokazuje da svatko za sebe treba pronaći najbolji recept. No, sigurno nećemo pogriješiti ako krenemo u nasumičnu šetnju u prirodu, isključimo svu buku oko nas i čujemo one najtiše zvukove …. ili priuštimo sebi susret sa samim sobom kroz meditaciju ili na satu joge, tako da čujemo one najtiše poruke naše duše i tijela, koje inače ne čujemo.

Također je mnoštvo savjeta kako njegovati samo pozitivne misli. Najvažnije je osvijestiti svaku misao, pa kad čujemo onu lošu, samo naći njenu dobru suprotnost. Jednostavno, zar ne?!

Isplati se potruditi. Održavajući pozitivno stanje svijesti u krvi nam raste serotonin i endorfin, što nam pomaže da lakše izađemo iz naleta negativnih misli, osjećaja i uvjerenja, a hormoni stresa, zajedno sa krvnim tlakom, se značajno smanjuju. Hormonalni i imunološki sustav, kao i svi drugi, se uravnoteže bez lijekova ili drugih invazivnih postupaka.

"Kada smo istinski razumjeli i cijenimo koliko naša razmišljanja kontroliraju našu biologiju, možemo koristiti to znanje za stvaranje zdravlja i sreće. " Dr. Bruce H. Lipton PhD, autor „Biologija vjerovanja“

Kako god ovo vrijeme u kome živimo izgledalo, tu smo gdje jesmo, pa ako želimo imati bar donekle dobar život, trebamo naučiti nositi ga. Lakše i mudrije ćemo nositi stvari na koje naiđemo, odnosno koje nas sustignu, ako ojačamo um i tijelo.

Psiha posredstvom nervnog sustava utječe na endokrini i imuni sustav. Faktori psiho-.neuro-endokrino-imunološkog sustava su hipotalamus, hipofiza, vegetativni živčani sustav ( simpaticus i parasimpaticus ), žlijezde sa unutrašnjim lučenjem ( štitnjača, nadbubrežna, polova i gušterača), krvotvorni aparat, timus ….

Cijeli ovaj aparat možemo držati na zavidnoj razini ako se bar malo sebi posvetimo, pa ne propuštamo obroke, ali jedemo male porcije hrane sa niskim glikemičnim indeksom. Konzumiramo raznovrsne namirnice sa posebnim naglaskom na voće i povrće, radi vitamina i minerala, zelenu hranu, koštunjičavo voće i žitarice kinoa, zob, ječam, radi magnezija koji stabilizira živce, regulira šećer u krvi i pomaže u stresnim situacijama.

S obzirom na nutritivni sastav AFA alge, njenom konzumacijom osigurat ćemo organizmu sve ovdje navedeno i više od toga. Zovu je eliksir za mozak, hrana za genije. Hrani, okrjepljuje, balansira i harmonizira PNEI sustav, osobito hipotalamus i hipofizu. Posebno u stresnim situacijama je važna radi neuropeptida, jer seratonin umiruje i štiti od depresije, a dopamin nas čini aktivnima i radno sposobnim.

„Sve morsko povrće, sve alge, su korisne za nervni sustav ali je najdjelotvornija AFA alga. Ona bistri misao, balansira lijevu i desnu moždanu hemisferu i pomaže razvoju integralnog i holističkog mišljenja koje kombinira logiku s intuicijom. Uz AFA algu se razvijaju kreativne sposobnosti i povećava produktivnost mozga, stimulirajući epifizu, hipotalamus i hipofizu. Osim toga, AFA alga aktivira suptilna osjetila, regulira san, obnavlja živčane stanice i olakšava njihovu međusobnu vezu.“ Dr. Peter Naydenov, pedijatar, homeopat, algoterapeut.

Dragi ljudi, manje-više smo svi osjetili stres, paniku, kad ne prestajemo griješiti, kad nam ne ide, kad se ne možemo sabrati, ili kad pokušavamo učiniti nešto kreativno, za što znamo da smo inače sposobni, odjednom ni traga od ideje i konstruktivnosti.

Za razliku od trenutaka kad se osjećamo opušteno, kad smo sigurni u sebe i kad smo svjesni da se u nama nalazi cijeli protokol, po kojemu će sve doći na svoje mjesto, upravo onako kako zamišljamo. To je naše prirodno stanje; opušteni, okretni, sposobni završiti i najsloženije zadatke.

Pomognimo sebi održati se na toj razini. Hranimo se kvalitetno, uključimo u prehranu alge, ne preskačimo obroke, upriličimo bar pola sata fizičkih aktivnosti i bar nekoliko minutna susreta sa samim sobom u tišini.

I bit ćemo u stanju da najbolje moguće odrađujemo sve postavljene nam zadatke, rješavamo sve probleme i osvijestimo svoj značaj u hijerarhiji odnosa, koji sigurno nije zanemariv.

Duboko udahnimo i uživajmo u životu. Nalazimo se upravo na mjestu i u vremenu gdje trebamo biti.

Napravimo danas čudo!

Ana




Čudesan ples boja, ni traga sivoj a kamoli crnoj, a sve živo oko nas vibrira najčistijom energijom. Korak nam lak, gotovo ne dotičemo zemlju, pozdravljamo sve ljude, znane i neznane i susret sa svakim je čista radost. Ptice pjevaju ljepše nego ikada, more nježnije šumi, cvijeće je jarkijih boja i opojnijeg mirisa, a sunčeve zrake su tople taman toliko da nam dotaknu dušu i srce i još jače potaknu predivno stanje zaljubljenosti. Divno li je biti zaljubljen!

‎No, zaljubljenost dođe i prođe, ali zato je tu, ne manje divan, osjećaj ljubavi, koji ako ga njegujemo može trajati uvijek i zauvijek. Voljeti, voljeti, voljeti, jer ljubav liječi, budi i usmjerava i u našim najdubljim dubinama pronalazi, izvlači van i prostire pred svijetom, ono najbolje u nama.

„Kad bi samo mogli voljeti dovoljno, bili bi najsretnije i najmoćnije biće u svemiru.“… Emmet Fox

Iako se čini da je priča o ljubavi, o kakvoj god bila riječ, onoj u romantičnom smislu ili uopće ljubavi za život, trivijalna tema u ovim teškim vremenima, trebamo biti neumorni i neprestano ukazivati da je ljubav put.

Ili bi možda trebali naborati čelo i „mudro“ razglabati o trenutnoj situaciji, dorađujući nedavne loše događaje i čineći ih strašnijima nego što stvarno jesu, kako bi bili pravo uporište naše diskusije, mudrih tvrdnji i zlogukih predviđanja o konačnom svršetku svega što je ikada valjalo.

Naravno, dovoljno je samo kratko ali trezveno promišljanje, da zaključimo kuda bi nas odveo ovakav stav, što će nam širom otvariti oči, srce, mozak i budniji nego ikada, odlučit ćemo radije biti donositelji dobrog raspoloženja i dobre vijesti, nadasve izvor ljubavi, makar što se događalo.

Jer dokazano je da je ljubav najmoćnije oružje za otklanjanje unutarnjih i vanjskih teškoća na osobnoj razini, pa sve do planetarnih odnosa. Zato je dobro osloboditi se trauma, boli, ogrebotina, razderotina, svih teških i bolnih iskustva, ostaviti ih vremenu u kojem su nastali i načiniti mjesta za ljubav.

Opraštajući se od svijeta, Gabriel G. Marquez kaže:

„Bože moj, kad bih imao još jedan komadić života, ne bih pustio da prođe ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim. Uvjeravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živio bih zaljubljen u ljubav. Dokazivao bih ljudima koliko griješe kada misle da su prestali zaljubljivati se jer su ostarjeli, a ne znaju da su ostarjeli jer su se prestali zaljubljivati.“

Pa naravno da nije lako. Biju nas strašne nevere i hladan vjetar zviždi oko ušiju, ispunjeni smo strahom da ćemo se razbiti o hridi, prema kojima nas neumoljivo nosi, a usprkos svemu, trebamo u nama pronaći iskru ljubavi za nas, za svijet oko nas, pa čak i za tu neveru koja nas šiba.

Spremni smo odgovoriti na sve životne izazove, a naročito u zahtjevnim vremenima, kada su naš um, duh i tijelo sabrani u jedno. Najveću ulogu u tome ima naš odnos prema nama samima. Posebno prehrana utječe, ne samo na naše fizičko tijelo, nego jednako i na um, a samim tim i na snagu duha. Gladni ljudi imaju malu energiju, lošeg su raspoloženja, skloni su depresiji i teško nose i najmanje teškoće.

Prof Sabella u Chicagu, koji je dugo bio posvećen istraživanju uma kod depresije, utvrdio je da depresivni ljudi imaju izrazito nizak feniletilamin. To je endogena molekula koja se proizvodi u našem tijelu, posebno u mozgu, koja aktivira glavne neurotransmitere, naročito dopamin i noradrenalin.

„Pheniletilamin (PEA) organizam proizvodi u velikom broju kad smo zaljubljeni, ne samo u drugu osobu, nego općenito zaljubljeni, u posao, krajolik, sliku, kada nas prožima oduševljenje i entuzijazam, kada smo puni razumijevanja, socijalizacije, i suosjećanja, kada smo definitivno povezani s osjećajima simpatije.

Dodavanje pheniletilamina kroz prehranu, značajno će poboljšati raspoloženje i smanjiti depresiju.“ smatra prof. Sabella.

I razne druge studije potvrđuju djelovanje PEA na raspoloženje, radi povećane proizvodnje endorfina, tvari koja stvara osjećaj općeg blagostanja i ima snažno proti stresno djelovanje.

PEA je prisutna u širokom rasponu namirnica, od čokolade do crnog vina, zrelih sireva i mahunarki, a najbogatiji izvor su AFA alge.

PEA u AFA algi ima nezamjenjivu ulogu u mentalnoj funkciji. Naučnici je, zbog sposobnosti promicanja razumijevanja i dobre volje, nazivaju molekula ljubavi.

Jedan gram sušene AFA alge sadrži oko 3 mg PEA, doza koja dnevno obnavlja njene rezerve, a u isto vrijeme ima izravne učinke na podizanju energije, pozornosti i koncentraciji. Prednosti uzimanja PEA iz AFA alge je činjenica da se uzima u snažnoj sinergiji sa ostalim hranjivim vrijednostima.

Zahvaljujući feniletilaminu AFA alga održava i poboljšava raspoloženje, ima jako dobar poticaj za pozornost i koncentraciju, djeluje općenito na stimulaciju energije, bilo fizičke, emocionalne ili psihološke. Jedan je od modulatora moždanih procesa koji održavaju fizičku, emocionalnu i mentalnu energiju jer djeluje kao optimalna podrška na prirodan način, podržavajući različite aspekte i različite faze stresa.

Nije lako ali se isplati. Isplati se ne podleći panici i strahu, ostati zdrav i snažan umom, duhom i tijelom, imajući na pameti činjenicu da svakoj oluji dođe kraj, da ni jedna nedaća, koja nam se dogodi, nije strašna ako nas nauči strpljenju, suosjećanju, razumijevanju, opraštanju i ljubavi. Zapravo, to i jest njena uloga.

Dočekat ćemo tada smiraj mudriji i bogatiji nego smo ikada bili, puni ljubavi za sav život. Bit ćemo najsretnije i najmoćnije biće u svemiru, bit ćemo ono što jesmo.

Ana



Vrijeme je ponovnog rađanja! Sva priroda klija, pupa, lista, cvijeta, rađaju se novi naraštaji kukaca, ptica, naše fizičko tijelo se obnavlja, stare stanice se ubrzano zamjenjuju novima,……, a kruna svemu je blagdan Uskrsa.

I tako uvijek sve iznova, svako proljeće nas se podsjeća da upravo imamo priliku, u obnovljeno fizičko tijelo nastaniti i obnovljen duh, a sve poteškoće, krivnju, nedaće i nesreće, ostaviti iza nas.

I te kako osjećamo važnost ovog blagdana. I te kako smo svjesni da je to puno više od kolača, obojenih jaja, pince, janjetine i mlade kapule, pa čak i od crkvenih obreda.

Prije dva tisućljeća, u trenutku kada je čista i bezuvjetna ljubav zasjenila sva loša djela i sve loše misli, dat je naputak koji vrijedi za sva vremena, za svakog čovjeka, bez obzira na vjeru i uvjerenje, baš kao što je i onda jednako vrijedio za vojnika, razbojnika, apostola, za cijeli puk.

Svakome od nas se čini da ima sto potreba koje treba zadovoljiti, a sve se zapravo svodi na potrebu dijeljenja čiste i bezuvjetne ljubavi, jer naše se duše dodiruju, naši osjećaji se miješaju u jedan zajednički iz kojega svi zajedno blagujemo, čiji okus svi probamo. S toga, valja voljeti, nikada ne suditi, nego u trenucima ljutnje, gnjeva, kušnje, voljeti još više.

Budimo zahvalni i odlučimo biti ono što jesmo, iskra Božje ljubavi.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Ana



Napokon proljeće. Vrijeme je da u naše domove ubacimo njegovu svježinu i živost.

Nered, prašni zidovi, podovi, namještaj, hrpe papira, odjeća godinama ne nošena, sve to zadržava staru opterećenu energiju, odražavajući kaos, ne samo u prostorima u kojima boravimo, nego i unutar nas.

Ako ne iskoristimo travanjski val nove energije, nego sa svim tim uplovimo duboko u svibanj, osjećat ćemo se poraženo i depresivno i stotinu puta ćemo se pitati zašto, a nećemo znati razlog.

Obnovimo prostor, oslobodimo se nekorisnih stvari, oslobodimo se svega što već ima prizvuk smeća,…… očistimo naš dom, osnažimo naš um.

Trebamo samo donijeti odluku, pronaći malo vremena, a naše vrijedne ruke, domišljatost i iskrice kreativnosti će učiniti čudo. Na kraju ćemo osjećati slatki umor pobjednika, sa ogromnom dozom oduševljenja potaknuto čistom energijom, koja će se zavrtjeti u prozračnom i mirisnom domu.

Očistimo podove, zidove,… ako negdje postoji vlaga ili gljivice, u sprej bocu pomiješajmo jednaku količinu vode i bijelog octa, dodajmo nekoliko kapi eteričnog ulja radi mirisa i poprskajmo kritična područja. Bijeli vinski ocat ubija plijesni i štetne bakterije.
A posljednje atome ustajalog zraka i mrtve energije izbacimo iz prostora na drevni način, kaduljom. Jednostavno je. Prije svega ispunimo srce pravom namjerom, kakav prostor želimo da nam bude. Otvorimo sve prozore i sva vrata za priliv svježeg zraka. Zapalimo par listova suhe kadulje na nekom zgodnom podlošku, pa sa onom namjerom kojom smo ispunili srce i kaduljom koja se dimi, obiđimo sve prostorije u kući. Kažu da ova drevna praksa donosi u prostor nove mogućnosti i kreativnu energiju. Probajmo!

No, kao što je naš dom zatrpan nepotrebnim stvarima, negdje po zaboravljenim ćoškovima, raznim smećem i lošom energijom, isto stanje je i sa našim tijelom.

Toksini skriveni u svakodnevnim stvarima nas polako, ali sistematično truju, ...alkohol, šećer, pesticidi, nezdrave masti, kemikalije koje se nalaze u kozmetici, vodi, zraku…... , primamljivo zapakirane razne stvari i hrana, proizvedene sa suvremenim kemikalijama u ovom suvremenom svijetu, tuš zavjese, šamponi ... nema kraja popisu.
Naša jetra nije u mogućnosti očistiti toliki otrov koji neprestano, na razne načine, ulazi u naš organizam. Radi prevelike toksičnosti nemamo energije, inertni smo, debljamo se, stalno su nam prisutne neke infekcije, prehlade, alergije, a misli su nam nejasne i konfuzne.

A proljeće je "sezona jetre", što je već odavno poznato u kineskoj medicini, pa bi pogotovo u ovim mjesecima, trebali podržati njen rad. Pokušajmo ograničiti unos kave i alkohola, jedimo citruse, papriku, kurkumu, pijmo čaja od đumbira i limun i med.

Naravno da želimo naše tijelo očistiti od otrova i ostalog smeća, počistiti sav nered koji se nakupio, za što postoji mnoštvo načina, od jednodnevnog posta svaki tjedan, do cijelih programa za čišćenje u koje je uključena i obnova bakterijske ravnoteže u crijevima.

O svim odličnim proizvodima koji su nam na raspolaganju za čišćenje organizma, probioticima koje trebamo dodati za obnovu crijevne flore, enzimima koji će pomoći u apsorpciji svih hranjiva, s veseljem ću opširno odgovoriti na svaki vaš upit.

Da, posebno je važno obnoviti probavni sustav jer je on mnogo više od toga. Odatle sve kreće, i zdravlje i bolest. U stvari, to je doslovno naš drugi mozak, a k tome i stanište 80% našeg imunološkog sustava.

Gotovo svaka studija je u probavnom sustavu pretilih osoba pronašla bakterijsku neravnotežu, više loših nego dobrih bakterija, pa se da zaključiti da je to jedan od razloga za pretilost. Ispravak ove neravnoteže će, dakle, imati neposredan učinak na mršavljenje, a to se može postići fermentiranim namirnicama, kiselim kupusom, kefirom, ili kvalitetnim probiotičkim proizvodima.

Nedavno objavljenim istraživanjem je utvrđeno da su osobe koje su svakodnevno uzimale probiotike uspjele za 12 tjedana smanjiti trbušne naslage.

Tako ćemo se čišćenjem organizma, obnovom crijevne flore i malim promjenama u prehrani, oslobodit onih nekoliko kilograma koje nam je skrivala zimska odjeća.

Posebno je važno isključiti sa jelovnika one najgore namirnice koje bi nas mogle blokirati na tom putu:

Šećer ... prekomjerni unos šećera često rezultira otpornosti na inzulin i dijabetesom tipa 2. Također, šećer djeluje kao gnojivo za loše zdravlje jer uništava dobre bakterije u crijevima. I ne samo čisti šećer, nego šećer u svim oblicima. Na primjer jogurti su također zaslađeni. Umjetni zaslađivači su čak gori od običnog šećera, jer se pokazalo da sadrže atom klora koji pogotovo ubija dobre bakterije u crijevima.

Slijedeće su obrađene, zapakirane namirnice, koje sadrže mnoge loše bakterije, kemikalije i aditive, i mnoge druge sastojke koji uništavaju naša crijeva i stvaraju otrovno okruženje u trbuhu, koje se brzo širi po cijelom tijelu .

Razmislimo i o pšenici i pšeničnim proizvodima, mlijeku i mliječnim proizvodima, mesu…..

Iz mnoštvo teorija o prehrani, o tome kako održati normalnu težinu i biti zdrav, može se zaključiti da ne postoje usuglašeni stavovi, zapravo da su mišljenja vrlo različita. Zato je važno da sve namirnice kombiniramo sa našim zdravim razumom i pronađemo što je za nas najbolje, no uvijek imajmo na umu da je hrana koja kontrolira razinu šećera u krvi u kombinaciji sa rutinskim vježbanjem, važna za poboljšanje osjetljivosti na inzulin, kardiovaskularno i ukupno zdravlje.

Počnimo sistematično misliti na sebe sa malim promjenama u dnevnoj rutini i imat ćemo rezultate u obliku veće energije, dobrog raspoloženja, što automatski utječe na brži metabolizam.

1. Prije nego što sjednemo za jelo, napravimo jednostavnu vježbu: udobno se smjestimo, udahnimo duboko brojeći polako do četiri ... zadržimo dah također do četiri ... izdahnimo do četiri ... zadržimo bez zraka do četiri. Ponovimo 4 puta. Radi ove jedne minute, koliko traje vježbica, osjećat ćemo se opušteno, snizit će nam se krvni tlak i broj otkucaja srca, a aktivirati parasimpatički živčani sustav. Bolje ćemo probavljati i apsorbirati hranu.

2. Vremenski razmak, od posljednjeg dnevnog obroka do prvog jutarnjeg, treba biti najmanje 14 sati. Tijelo će taj period iskoristiti za ubrzano sagorijevanje masnoća.

3. Predlažem vam, na neko vrijeme, mjesec, dva, provjeren jelovnik:

Ponedjeljak, srijeda i petak

Doručak:
2 žličice Lighten up-a ili 3 kapsule AFA alge
1 šalice nezaslađeno bademovo ili zobeno mlijeko
1/2 šalice nemasnog jogurta
1 šalica sada svježih jagoda, a može i smrznutih ili drugo voće po izboru
1/2 žličice cimeta
Ljeti se mogu dodati kocke leda

Rani ručak, oko 12 sati

Proteini; nemasna piletina, divljI losos ili puretina, tanki odresci veličine dlana.
Ugljikohidrati; pola šalice quinoe, ječma ili graha ili slatkog krumpira,
Vlaknasto povrće koje god želite, šparoge, brokula, cvjetača, grašak ili salata. Malo maslinovog ulja i začina po ukusu.

Večera najkasnije do 18 sati

2 žličice Lighten up-a ili 3 kapsule AFA alge
1 šalice nezaslađen zobeno ili bademovo mlijeko
½ šalice pirea od bundeve
1 žličica cimeta
½ žličice muškatnog oraščića
Ljeti se mogu dodati kockice leda

Oni koji ručaju kasno poslije podne, predlažem da zamjene večernji shake i ručak.

Ovi ukusni shakovi će doprinijeti ubrzanom metabolizmu.

Utorak, četvrtak i subota doručak i ručak po volji, a za večeru lagani obrok Lighten up-a, koji će doprinijeti čišćenju crijeva. Pojesti ga najkasnije do 18 sati.

U nedjelju sva tri obroka po volji, s tim da treći ne bude kasnije od 18 sati, nakon koga treba prestati jesti bilo što do prvog obroka idući dan.

Prije svakog obroka koji sadržava ugljikohidrate, uopće šećere, poželjno je pojesti pola žličice pravog ekstrakta cimeta, koji dobiven iz kore Indonezijskog ili Cejlonskog cimeta. Cimet će dramatično poboljšati osjetljivost na inzulin.

Svima nam je već poznato, ali je dobro spomenuti da je potrebno piti najmanje 8 velikih čaša vode dnevno, a ujutro može šalica zelenog čaja ili organske kave.

Vježbanje. Mnogi već zagovaraju vremenski kraće, a agresivnije vježbe, obrazlažući da je kod velikih napora tijelo izloženo dugotrajnom stresu i stvaranju slobodnih radikala. Evo primjera jedne rutinske kratke vježbe koja će poboljšati metabolizam:

30 sekundi čučnjeva, 30 sekundi sklekova, 30 sekundi stepa. Ponoviti 4 puta.
Ukupno vježba traje samo šest minuta, a kažu da će sagorjeti više masti nego duge kardio vježbe.

Dragi ljudi, proljeće je novi početak za prirodu i za nas. Zato ne smijemo zapostaviti ni područje našeg uma.
Ako dosljedno ne doživljavamo obilje, uspjeh, sreću i slobodu, vjerojatno je vrijeme za temeljito proljetno čišćenje podsvjesnog uma, koji je u velikoj mjeri zanemaren. Rezultat toga je da stalno okolo vučemo iste stare prašnjave kutije mentalnog smeća i zastarjelih uvjerenja, ponavljajući iste obrasce ograničenja i promašaja.

Izvucimo se, otvorimo se prema novim idejama i mogućnostima.

Uz pozdrav i veliko hvala za vrijeme koje ste odvojili na ovu moju poruku. Zaista je dugačka. Ispričavam se. No, nadam se da ste pronašli nešto korisno.

Ana



Jednako kao što stanje našeg tijela zavisi od stanja svake stanice u njemu, tako i stanje obitelji, poduzeća, države, svijeta, zavisi od zdravlja i mudrosti svakog pojedinog čovjeka. Obrnuto ne funkcionira, bez obzira što mislili, radili, čemu težili, obrnuto ne funkcionira.

„Ja ću biti drugačiji, bolji i doprinosit ću više, kad ovo društvo, država bude bolje i meni da više.“ …. To nema veze sa zdravom pameti. Ovo društvo, država, svijet, to smo ja i ti, mi svi zajedno i stanje je upravo onakvo kakav je naš zajednički doprinos.

 

Radost i prosperitet svakoga od nas pojedinačno, zavisi o radosti i prosperitetu drugih oko nas. Taj odnos funkcionira po principu spojenih posuda, dajemo i primamo i pozitivno i negativno i ne možemo se ograditi od događanja iz vanjskog svijeta, niti se vanjski svijet može ograditi od naših osjećaja i našeg činjenja, radi čega je važno da svaki pojedinac radi na osobnoj tj svekolikoj dobrobiti. Iz istog razloga se mnogi znanstvenici bave jedinkom, čovjekom, čak stanicom u tijelu čovjeka, a sve u cilju konačne dobrobiti svih, cijele planete, jer najvažnija karika svekolike dobrobiti je zdrav i radostan čovjek.

 

Kad je čovjek zdrav neće ga dodatno šokirati loše stvari, koje ulaze u njegov sustav, ili zaraziti jadom i čemerom. Zdrav čovjek će to primiti kao informaciju na koju će reagirati pitanjem „Što ja tu mogu učiniti. Koja je moja uloga u tome. Kako mogu doprinijeti?“.

Jer zdrav čovjek ima jasne misli, formiran stav, intuitivnost, mudrost, siguran je u svoje odluke, svjestan snage „leptirovih krila“ i zna da treba djelovati iz  izvora svoje osobnosti. S toga se ne priklanja „bukačima“ od slučaja do slučaja, masovnim neredima makar pod kojim motom, jer bi izgubio svoju osobnost i svrhu, nego iz minute u minutu, u okvirima kakvi taj čas jesu, ostvaruje svoju svrhu dajući uvijek i nanovo najbolji dio sebe. On vidi stvari onakve kakve jesu ali bez panike, jer ima otvorene oči, ali i otvoreno srce.

 

Zataškavanje, prikrivanje, ne prihvaćanje stanja i uzroka, eventualno samo kozmetička intervencija, vodi do kad-tad gorkog buđenja i posljedica koje su proporcionalne vremenu njegovanja privida, vremenu zavaravanja. Nažalost, svjedoci smo da to pravilo vrijedi za sve sustave, od države, preko firme, obitelji, pa do nas samih, našeg organizma.

 

Dani su sve topliji. Malo pomalo skinuli smo zimsku odjeću, kapute, jakne, veste, otkrili dio po dio tijela i evo vrijeme bikinija samo što nije. S tom mišlju i skoro goli, pogledamo se u ogledalo i nastane panika.

To što vidimo doslovce nas šokira, a onda razljuti i počnemo se ponašati ne baš  zdravo razumski. Ljutimo se na tijelo kao da je ono samo bez nas, cijelu zimu bilo negdje na odmoru, bez naše kontrole ljenčarilo, prežderavalo se i upravo nam se vratilo u tako groznom stanju?!

Ovakvu paniku možemo izbjeći samo ako smo u svakom trenutku svjesni svog fizičkog tijela, ako ga prihvaćamo takvog kao što jest, i ulažemo u njega da bude snažnije, zdravije….. i iznad svega da smo mu zahvalni.

Zahvalni nogama što nas nose, rukama kojima milujemo dijete, dotičemo cvijet, srcu koje u neprekidnom divnom ritmu hrani naš mozak, kojemu smo zahvalni za sve ideje, svu mudrost, …

Nažalost, često ga potpuno zaboravimo. Zaboravimo da naše fizičko tijelo treba našu pažnju kako bi dobro funkcioniralo i dobro izgledalo. Ponekad nam proleti neka takva misao, no, brzinski je pokopamo i obećamo sebi „ o tome ću sutra ili neki od slijedećih dana, a sada ću kao i jučer nabaciti na sebe odjeću da sakrijem, prikrijem, zakamufliram, na lice make up i debeli sloj pudera, jer od kreme, koliko god da je skupa, ništa“… i tako dan za danom

 

A onda dođe pet do podne, kada, ljutito, pribjegavamo drastičnim i nehumanim tretmanima, kao da ga želimo kazniti radi neposluha, umjesto da smo mu zahvalni za sve njegove poruke, koje nam šalje u obliku masnih naslaga, tromosti, pospanosti, depresije, osipa, lošeg stanja kože, kose, noktiju, akni, ništa mi se na da,…. umjesto da smo ih čitali kao zov u pomoć, upozorenje da žurno trebamo prestati sa lošom prehranom i uopće lošim tretmanom, jer ne stigne izbaciti sve otrove i lošu hranu pa ih skladišti u masne naslage, a zbog fizičke neaktivnosti nema kisika i stanice umiru.

 

A sve je zapravo tako jednostavno!

Tri osnovne stvari, koje ruše naše tijelo iznutra i dovode ga u ne baš zavidan izgled i formu, su loša prehrana, stres i izostanak fizičke aktivnosti, a svaka od njih za sebe i sve zajedno, čine naš organizam kiselim, što je uzrokom svih bolesti.

 

Njemački naučnik Otto Heinrich Warburg, je 1931.g. primio Nobelovu nagradu jer je kroz svoja istraživanja utvrdio da je osnovni uzrok raka prehrana namirnicama koje organizam čine kiselim, kao i fizička neaktivnost.

"Pomanjkanje kisika i kiselost su dvije strane iste medalje: ako netko ima jedno ima i drugo. Kisele supstance odbijaju kisik, s obzirom na bazične, koje privlače kisik. Stanica lišena kisika se za 48 sati može pretvoriti u stanicu raka. Za razliku od svake normalne stanice, koje imaju apsolutnu potrebu za kisikom, stanice tumora žive bez kisika, dapače, one su anaerobne i ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika.“ ….Otto Heinrich Warburg

 

Dr.George W.Crile, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu, izjavljuje: "Sve smrti takozvane "prirodne" nisu ništa drugo nego terminalna točka kisele zasićenosti."

S toga se krv neprestano sama regulira kako ne bi upala u metaboličku kiselost, koja nastaje ako se ph krvi spusti ispod 7. Za ovu regulaciju tijelo mora imati osnovne minerale, koje dobiva kroz prehranu, a ako ne koristit će rezerve iz tijela.“

 

Dr. Theodore A. Baroody u svojoj knjizi Alkalizirajte ili umrite: "U stvari, nisu važna bezbrojni nazivi bolesti, važno je to da sve bolesti, bez obzira kako se zvale, su rezultat previše kiselog organizma, pa čak i degenerativne bolesti."

 

Najveća kiselost je u jutarnjim satima jer organizam u toku noći obavlja metaboličke procese uravnotežuje ph krvi na teret zaliha. Čuli ste sigurno kako bolesnici znaju reći, kad odmakne jutro, da su preživjeli ovaj dan. Možemo samo zamisliti koja je sreća za organizam kada ga odmah nakon buđenja nahranimo AFA algom, koja svojom lužnatošću  od 9-11, radi velikog postotka klorofila, ispravlja kiselost u kojoj smo se našli, a k tome popijemo i dovoljnu količinu vode. Ili suprotno od toga, kako je strašno za organizam ako na već postojeću kiselost dodamo veliku šalicu kave i zakiselimo ga dodatno.

 

Dragi ljudi, naravno da vam i dalje preporučam AFA algu. Za ne povjerovati je da će ta mala biljčica riješiti sve probleme, a hoće. Hranjivima koje se u njoj nalaze, nahranit će organizam, nahranit će nam mozak pa ćemo lakše nositi dan, a bit ćemo i dobro raspoloženi radi čega ćemo vrlo lako odraditi dnevnu dozu fizičkih aktivnosti.

Govorim o AFA algi jer o njoj mogu svjedočiti, a vjerojatno postoje i neke druge  dobre namirnice koje će polučiti jednako dobre rezultate. U svakom slučaju njegujmo našu nutrinu, ne dozvolimo da smo „izvana gladac, a iznutra jadac“. Istražujmo, punimo se novim informacijama i saznanjima, a sve u cilju što kvalitetnijeg življenja, ne sutra, ne dogodine, nego sada i uvijek.

 

Sretan vam Praznik rada. Uživajte sa svojom obitelji i prijateljima uz ovo prekrasno proljetno vrijeme.

 

Ana




Prije svega, hvala! Hvala za sve vaše vrijeme, svu podršku, svu gomilu dobrih informacija koje smo razmijenili, pišući se već pune četiri godine. Jedni uz druge smo stekli nova saznanja koja su nam bila od koristi, bar kao maleni okidač za dalje u trenutku kad smo negdje zapeli.

Nevjerojatno lijep osjećaj je primati poruke zahvalnosti, ali zahvalnost ne pripada samo meni, nego svima nama, radi sve jednako uloženog truda da proslijedimo dobru informaciju ili učinimo neku drugu prijateljsku gestu. Svatko se trudio dati najbolji dio sebe, svijetu i vijeku, u danom trenutku.

I sreća da je tako, jer kakav ogroman gubitak bi bio pustiti da nam vrijeme dođe i prođe, da neprimijećeno nestane, jer izgubili bi ne samo taj dio vremena, nego i dio života. Kao pijesak kroz prste, nečujno ode u nepovrat, a pogotovo ako je ispunjeno ništa ne činjenjem, nesvjesnim dokoličarenjem …, ako u njemu nismo „nit suzu ronili, nit smijehom zvonili“.

E, ali dođe dan kad shvatimo svu njegovu vrijednost i očajnički tražimo još jedan dan ili bar jedan sat i sjetimo se svake izgubljene minute i zažalimo što je nismo, ma kako god, ali dubinski svjesno proživjeli.

U filmu „In time“, negdje tamo u budućnosti, vrijeme je zamijenilo novac. Sve se plaća vremenom, stanarina, hrana, putovanja… i jedini način da se ostane živ je zaraditi, ukrasti ili naslijediti još vremena.

"Nemam vremena brinuti o tome….", kaže na početku Justin Timberlake, dok sjajan zeleni sat na njegovoj podlaktici, odbrojava preostalo mu vrijeme. Sat, sa kojim se svi rađaju, počinje odbrojavanje sa prvim udahom, a kad se zaustavi na 00:00, nema više pomoći, život se ugasio, vrijeme je isteklo.

Ta činjenica da im vrijeme stalno curi, tjera ljude da očajni trče gdje god idu, ne bi li ga što manje potrošili i što više zaradili. Događaju se drastične situacije. Mlada žena, kojoj je vrijeme pri kraju, zna da ga može još dobiti na odredištu udaljenom dva sata hoda, no, sjajni sat na njenoj ruci pokazuje da ima još samo sat i pol. Odluči se ići autobusom, međutim vozna karta je upravo sa jednog poskupila na dva sata.

Film nosi poruku da prepoznamo svoje vlastite živote u vremenu koje imamo i koje istječe bez obzira što nam na ruci ne otkucava vremenski sat.

Zamislimo kako bi bilo super kada bi imali vremensku banku, u kojoj bi mogli uzeti dodatno vrijeme?! No, odmah nam se postavlja pitanje, čemu, ako ne znamo što učiniti s tim vremenom. Ako smo zbunjeni i neorganizirani, ako ne shvaćamo vrijednost danog trenutka, nikakvo dodatno vrijeme nam ne može pomoći.

Jedan od ključeva mirnog i kvalitetnog življenja je biti svjestan svog značaja u vremenu u kojem jesmo. Možemo uživati trošeći ga kako god, na način na koji god želimo, ako smo svjesni da je minuta koja je upravo istekla, nepovratna.

To saznanje nas tjera da posložimo stvari po prioritetima, da gotovo nikada ne dođemo u situaciju da obaveze koje su nam važne, našim nemarom, postanu, k tome, još i hitne. Panika nas tada zavrti u krug, izgubimo se, čini nam se da ničim više ne gospodarimo, da nas vrijeme „gazi“ i da baš za ništa nemamo vremena.

No, čak i tada, kad smo svjesni činjenice da nemamo vremena za gubljenje, dan za danom ustajemo ujutro bez ikakva plana, žureći se besciljno, dok vrijeme nepovratno odeeeee.

Nikakvo čudo. Gotovo da to i nije naša krivnja. Nitko nas nikada nije naučio kako dobro koristiti vrijeme i ispuniti svakodnevni život sa značenjem i svrhom.

Naš sustav nije postavljen da nas se nauči njegovati naše najbolje talente i najveće težnje, nego samo kako osigurati osnovni opstanak.

Obrazovni sustav je dizajniran za stvaranje dobrih radnika koji će se boriti za radna mjesta i graditi karijeru u životu. Ne potiče se razvoj najvećeg osobnog potencijala, da procvjeta u svoj svojoj snazi, niti stvara kreativne ljude, koji krče put naprijed za dobrobit planete. Oni stasaju samouki, do nedavno, šačica hrabrih, koji su prepoznali svoju jedinstvenost, a koja treba služiti svijetu.

Na sreću, nikada nije prekasno. Na vrijeme je kad god se krene. Dok god nam srce tuče, na vrijeme je. Jedini problem je što nam životni sat nije vidljiv i ne znamo koliko još ostaje do 00:00, zato stalno imajmo na umu da nije uputno odugovlačiti. Odugovlačenje je kradljivac vremena, a ono je neumoljivo u svom protoku. Možemo ga očajnički moliti da malo zastane dok se mi još snađemo, jer nam se čini da još nismo spremni…. zaludu, vrijeme je neumoljivo i juri dalje.

Dobro je promisliti što uradimo sa 24 sata koje svako jutro dobijemo. To je zaista ogromna količina vremena. 1440 minuta! Jesmo li zadovoljni kako ga potrošimo?

Postoje samo dvije prepreke koje će nas spriječiti da bolje upravljamo vremenom, da budemo učinkovitiji i zadovoljniji: nejasnoća i nedostatak motivacije.

Već smo rekli da zbunjeni um uvijek kaže ne. Ako nam ono što trebamo učiniti nije dovoljno jasno, mozak će stvoriti otpornost prema tome radi čega će izostati i motivacija.

Napravimo svoj vlastiti, jednostavan ali jasan, plan zadataka koje treba uraditi. Ne prepisujmo od nikoga, niti od onih najuspješnijih ili naj… što god, jer mi smo jedinstvena osoba i ne trebamo se bojati pokazati svoju pravu osobnost. Strah od različitosti i potreba da se prilagodimo postavljenom okviru, su lažne i destruktivne. Jedinstveni smo i svijet nas treba upravo takve. To je naše pravo, a i dužnost.

Donijeta odluka i plan se mogu korigirati, radi nekih novih saznanja, ali nikada ne odustati, ne iznevjeriti samog sebe, ne pronalaziti izgovore… od sutra ću, sad mi se neda.., tko zna jeli to to…. Potrebna nam je snaga volje.

Nitko nikada nije postigao nikakav uspjeh dok nije naučio koristiti snagu volje. Kada se nema snažna volja bitka je izgubljena.

Doba Kraljice Victorie (1819-1901) je bilo poznato kao jedno od najprosperitetnijih dinastija u povijesti. Viktorijanci su kroz povijest poznati po inteligenciji, brzom umu i drugim vrlinama. Siromaštvo je tada bilo gotovo uništeno, broj milijunaša je porastao ...Svi su bili sretni, ljubazni i suosjećajni ... Tajna ljudi tog vremena je eksplozivna snaga volje!

Znanstvenici tvrde da svatko može imati snažnu volju. To je mentalni mišić koji možemo trenirati.

U jednom restoranu u Londonu, Roy Baumeister, ugledni američki profesor socijalne psihologije, je naručio riblji ručak i čips, iako čips neće jesti. Naručio ga je samo da trenira svoju snagu volje.

„Snaga volje je“, tvrdi Baumeister tijekom ručka, „ono što nas razlikuje od životinja. To je sposobnost da ograničimo naše impulse, odolimo iskušenju, da učinimo ono što je pravo i dobro za nas na duge pruge, a ne ono što nam odgovara i želimo učiniti upravo sada. Snaga volje je središnja stvar u civilizaciji.“

Baumeister i drugi znanstvenici svjedoče stotinama genijalnih eksperimenata da je volja sila kojom kontroliramo i upravljamo našim mislima, impulsima i emocijama, sila koja nam pomaže ustrajati u teškim zadacima.

Dragi ljudi, stojim vam na raspolaganju za sva vaša pitanja i radujem se svim divnim porukama od vas kao i do sada, no, ovo je moja zadnja tema na ovakav način.

Želim vam svu mudrost svijeta u pronalaženju onoga što želite, u planiranju svojih postignuća i snažnu volju da to i ostvarite.

I naravno, neka vam svaki dan protekne u zdravlju i radosti, za što bi bilo dobro, kad god ste u mogućnosti, dodati svojoj prehrani alge.

Puuuuuuuuuno hvala!

Ana




Dobro zdravlje je samo uvjet, kojega treba zadovoljiti, kako bi, kroz sve male i velike uloge, pronašli smisao i ostvarili ciljeve.

Nešto čudno se događa u našem svijetu i našem vremenu. Objektivno govoreći, koliko god nam se činilo da nije točno, živimo u najboljim vremenima; manje je ratova nego u prethodnim stoljećima, manje ljudi umire od posljedica nasilja nego ikada prije u povijesti, sve manje djece umire od bolesti ili gladi, a s obzirom na sva dostignuća i dostupnost informacija, imamo duži život i uživamo ga ​​u relativno boljem zdravlju.
Usprkos svemu hara neviđena epidemija depresije i pesimizma.

Prije velike migracije u gradove, po veću naobrazbu, živjelo se na zemlji i veza sa obitelji je bila jasna, kao i uvijek prisutna podrška. Od samog početka se znao put kojim će se ići kroz život.

A onda su se otvorile mogućnosti i želje za većim doprinosom. Svaki dan nam je nudio mnoštvo izbora, što nam je omogućilo razviti pojedinačne identitete i dati jedinstveni doprinos društvu.

Međutim, kao i u svemu tako i u ovome postoji druga strana. Mnogi od nas su izgubili prirodnu vezu sa onim stvarima u životu koje nude smisao i svrhu, a nisu našli kvalitetno ispunjenje u novom izboru. K tome je došlo do nagle nestašice optimizma i inspiracije, što bi nas držalo uspravne u daljnjem traganju.

Nesigurni za svaki slijedeći korak, zavlačimo se u svoju ljušturu, hraneći crnilo i pesimizam, nadajući se nekom simptomu bolesti oko koga bi eventualno mogli istkati daljnju priču. I ono najvažnije osoba može biti zdrava samo u jedinstvu duha, psihe i tijela.

Njemački liječnik Rüdiger Dahlke, u svojoj knjizi „Ljekovita moć bolesti“ tvrdi da bolesni ljudi nisu samo nevine žrtve bolesti, nego su odgovorni za svoje bolesti. „Stvaramo bolesti našom psihom, a to je ujedno i temeljna razina na kojoj započinje iscjeljivanje. Bolest nije nešto što bismo trebali pokušati izbjeći, u stvari, potpuno zdravi ljudi uopće ni ne postoje. Umjesto toga, bolest je naša prilika da postanemo svjesni i saznamo zašto smo živi, da naučimo naše životne lekcije i kroz bolest otkrijemo naš cilj.“

Predstavnici medicinske struke su izrazili zgražanje. Ideja da je pacijent odgovoran za svoju bolest je neprihvatljiva u svijetu medicine, koja drži da je savršeno zdravlje to jest, izostanak bolesti, jedini razuman cilj.

"Problem je u tome što ljudi miješaju odgovornost i krivnju", kaže Dahlke.

" Kad sam tvrdio da je netko odgovoran za njegovu bolest, nisam rekao da je ta bolest njegova krivnja. Bolest pruža mogućnost odgovora, međutim, moramo znati što znači bolest u našim životima, što nam želi reći. Bolest predstavlja zadatak, a kada obavimo zadatak, možemo izliječiti tijelo."

Dahlke kaže da je kroz psihoterapiju shvatio da tijelo i duša rade na paralelnim stazama.

„Na primjer: stariji ljudi mogu patiti od "insuficijencije srca" Primarni simptom je da se srce širi. Na psihološkoj razini, izazov je živjeti s velikim, širokim otvorenim srcem. Ti ljudi se moraju otvoriti prema svijetu oko njih, a ne ostati izolirani"

"Zaljubljeni mladi ljudi često traže skrovište u prirodi. Ne žele biti u blizini svojih prijatelja ili u domovima svojih roditelja. Dakle, oni bi se, tako izloženi svakakvom vremenu, trebali lakše prehladiti, razboljeti se. Ali oni nikada dobiti gripu. Oni su tako sretni jedno s drugim. Ako pogledate povijest svoje gripe ili bolesti, naći ćete da se to dogodilo kad ste bili frustrirani i sami, odsječeni od ljudi."

U Dahlke viziji, nema mjesta za lošu sreću. On sam je sudjelovao na skijaškim natjecanjima u njegovim školskim danima, a karijeru je završio brutalno kad je slomio nogu tri puta u isto toliko godina.

"Uspjeh u sportu mi je donio prihvaćanje u novoj školi, ali me je zaslijepio u važnim drugim aspektima za mene. Da nisam slomio nogu tri puta, ja bi nastavio karijeru u sportu i nakon srednje škole i ne bih otišao na sveučilište, ne bi postao liječnik, a to je ono što volim biti danas. Nesreća je odnijela moj ​​život na pravi put.

Potiskujemo toliko stvari u životu, ne želimo ih čuti niti vidjeti, a kad se opustimo one izađu vani.

"Ono što izađe je ono što se u psihoterapiji često naziva "sjena ", dio nas samih koji ne želimo vidjeti,“ kaže Dahlke : "Sjena dobiva oblik u bolesti. Mnoge terapije potiskuju sjenu, a trebamo učiniti suprotno osvijetliti je. Ja sam zagovornik "cjelovite medicine“. Trebamo željeti da se integriraju svi aspekte našeg bića, pri čemu je i sjena vrlo važan aspekt.“

On je također otkrio važnost prehrane i postao vegetarijanac.

"Važno je ostaviti meso. Ako ste to učinili, otklonili ste temelj za puno vrsta raka, alergije, reumatizam, dijabetes 1 i 2 i jo mnogo toga.

Puno prirodnih lijekova ima mogućnost donijeti olakšanje i ozdravljenje pacijenta, tako da on može živjeti kao prije, ali iz moje perspektive, pacijent ne bi trebao živjeti kao prije. On bi trebao naučiti nešto od bolesti i promijeniti nešto u svom životu."

„ Uzrok pneumonije je izbjegavanje komunikacije i ako mi je život u opasnosti, naravno, uzet ću antibiotik, ali ću pokušati riješiti neki postojeći sukob na svjesnoj razini, a ne dopustiti mu da se utače u moje tijelo. Mogu samo reći da nisam uzeo antibiotike u posljednjih 35 godina.“

"Kemoterapija u slučaju raka? Kemoterapija nije dobar odgovor na rak", kaže Dahlke, no, ponekad je bolje nego ništa, a u nekim slučajevima to stvarno i radi. Ipak, ja bih preporučio psihoterapiju i promjenu prehrane, kao nešto što je bolje."

Dalhke je stekao puno poštovanja u Njemačkoj, kao i u Španjolskoj i Italiji. On bio u stanju izgraditi most prema mainstream medicini, gdje je njegov rad sve više prihvaćen. Već 10 godina je liječnik-trener u psihosomatskoj medicini, što se ne bi dogodilo da nije imao dokaze.

" Mi doista imamo fantastičan rezultate. To uključuje pacijente koji postaju ponovo zdravi, a koji nisu imali nikakvog izgleda sa stajališta mainstream medicine. Najvažnije u tome je da oni mijenjaju svoj način razmišljanja i stil života.

"Postoji puno čuda. Ona se mogu dogoditi, ali liječnik, najboljem slučaju, može pomoći da se čudo dogodi. Kao što je Paracelzus rekao, Medicus curat, natura Sanat : 'Liječnik brine ; priroda liječi.

"Mislim da dobar liječnik može u najboljem slučaju potaknuti energiju kod pacijenta tako da ga njegova unutarnja priroda može izliječiti. Na kraju, moramo shvatiti da nam naše bolesti mogu puno pomoći u tome, a liječnici mogu sve organizirati da se ne ometa taj proces."

Dragi ljudi, sve naše vrijeme potrošiti na bavljenje zdravljem bi zaista bilo suludo. Treba samo osvijestiti činjenicu važnosti zdravlja, uvažavajući u isto vrijeme krhkost i moć tijela, dati mu pripadajući tretman, prema vlastitim zahtjevima i mogućnostima, čime ćemo svesti zdravstvene probleme na najmanju moguću mjeru.

Saznanje da smo učinili najbolje moguće nas oslobađa daljnjeg bavljenja sa svojim zdravljem, pa sve svoje vrijeme i sav umni i fizički potencijal možemo staviti u službu svetih ciljeva… dati se maksimalno dragim ljudima, djeci, obitelji, prijateljima,… dati svoju mudrost, domišljatost, pamet, poslu, unaprijediti ga…

Veliki pozdrav!

Ana



Kao što val dotiče žal, pa nešto uzme a nešto ostavi, … pod jugom kad bijesno urla i mlati, pa cijeli žal izruje, a kad se smiri, i još dugo poslije, tiho mu šapće ….oprosti, oprosti, …..liže mu rane, nježno ga miluje…..,

Tako se dotiču i naši životi.

Dotičući se razmjenjujemo trenutna stanja naših duša, naša uvjerenja. Ponekad su to slapovi ljubavi, ponekad samo koja kap, a ponekad nas otruje ljutnja ili s nama zagospodari ego, pa u trenu napravimo krš i lom, u možda već godinama njegovanim odnosima.

Dobro je, s toga, da ne budemo previše strogi prema onome što se događa u nama i oko nas. Svrstajmo sve kao logično i razumljivo, nama prihvatljivo vrijeme naukovanja. I neka nam nedorečenog, neka nam nerazumljivog i nelogičnog. To su naši pokretači, donositelji novih saznanja, novih vidika, novih stavova, … donositelji svega onoga što polako mijenja našu percepciju, a stvarnost boji drugačijim bojama.

Pronađimo svijetle točke u našim životima, kojih sigurno ima i budimo zahvalni, od onih vrlo malih stvari koje nam još uvijek izmame osmjeh na lice, do onih velikih koje nas ispunjavaju i potvrđuju bit našeg postojanja ovdje i sada.

I budimo „široke ruke“ u ovom mjesecu darivanja, darivajući prije svega ljubav. Često puta nismo sigurni je li nešto što darujemo premalo ili previše, a naročito se preispitujemo kada su u pitanju naša djeca, no, sigurno nećemo pretjerati darivajući ogromne količine ljubavi, dapače, obogatit ćemo i sebe i njih.

Koliko god bilo teško i mračno, prosinac vrati vjeru u ljude i nadu za svakojako dobro, najavljujući ponovno svijetlo i skori odlazak mračne zime.

Milostivo nas usmjerava da pogledamo svijet dječjim očima, što donosi samo i jedino radost.

Pa neka nam radosti i zdravlja!

Ana




Uzbudljivo je razmišljati o potpuno novom vremenskom razdoblju, koje nam evo dolazi, netaknuto nam se nudi da ga oslikamo oduvijek željenom stvarnošću.

….. Uzmimo, dakle, paletu duginih boja, zaželimo, maštajmo, budimo najveći mogući sanjari. Obećajmo sebi da ćemo se više smijati, više voljeti, više živjeti, više davati, više dobivati, više slaviti život i još bolje spoznati osobne vrijednosti.

…..Prestanimo živjeti u strahu, jer život u strahu privlači još više straha.

„Snagu, hrabrost i povjerenje možemo dobiti iz svakog iskustva kojeg prestanemo promatrati sa strahom.“ kaže Eleanor Roosevelt

Mnogi će potvrditi činjenicu da im se cijeli svijet srušio, kada su iz nekog razloga, počeli funkcionirati u frekvencijskom području bijesa, straha i tuge.

Svi želimo biti pozitivni, puni samopouzdanja, želimo donositi sa sobom mir i radost,… Pa budimo to.
…Ispunimo naše živote mirom, živimo punim, živimo strasno, dijelimo radost življenja sa obitelji, prijateljima… , ali iznad svega, budimo ponizni i zahvalni za ono što već imamo, jer nam to donosi mir i samopoštovanje.

I naravno, ne zaboravimo zdravu prehranu i redovito vježbanje. Svaka stanica, svaki mišić, svaki djelić našeg tijela je stvoren da ga maksimalno koristimo, a što ga više koristimo to je veći protok energije, to je tijelo snažnije. Fizički, a samim tim i umno, smo tada spremniji na životne izazove, brže donošenje odluka, spremniji u činjenju prvih koraka, a znamo, ako mi napravimo prvi, On će nam se pridružiti i dati podršku u ostalim tisućama koraka.

Sviđa mi se razmišljati da će ova godina biti godina obilja, pa tako želim i vama obilje zdravlja, sreće, radosti, druženja, obilje novca i dobrog življenja.

Ana



Kad bi samo mogli zaustaviti te divne osjećaje tolerancije, suosjećanja i razumijevanja, koji su posljednjih petnaestak dana živjeli među ljudima i u ljudima.

Bilo je to vrijeme kad smo čuli jedni druge, prigrlili čudo života, živjeli i voljeli svim svojim bićem.

Kad bi samo mogli zadržati te osjećaje došlo bi do promjena nevjerojatnih razmjera u mnogim aspektima našeg života. Zavrtjela bi se nova energija i sasvim nečujno uplovili bi u eru mira, prosperiteta i sreće.

No, navike su nam drugačije. Kao da sa blagdanskim ruhom, u ormar spremimo i meki blagdanski vokabular, a na srce ugradimo protuprovalni alarm, dok blagi izraz lica zamijenimo borama i strogoćom.

Možda ni nismo svjesni da se sve naše dnevne obaveze, posao i ostalo, jednako hrane ljubavlju i dobrim odnosom i da su tako nahranjene podatnije, same se prilagođavaju našim zamislima i potrebama, bolje se usklađuju s nama, pa ih lakše obavljamo.

Potrudimo se radi toga zadržati blagdanski duh, doživljavajući svaki dan kao blagdan zaplešimo sa našim obavezama.

Poštujmo vrijeme. Godina je relativno kratka ili duga, zavisi od naših zamisli koje smo planirali učiniti u tom razdoblju.

Jer za tren oka evo nam Uskrsa, a onda još malo pa ljeto godišnji odmori, kada se sve aktivnosti svedu na pola gasa. Rujan, listopad i studeni je razdoblje koje se može jednako dobro iskoristiti kao ovo od siječnja do lipnja i eto nas, za čas, u razdoblju blagdana Božića i Nove godine.

Krenimo bez straha ili nekakvog grča. Puni elana krenimo u pravcu ostvarenja naših zamisli, ostavljajući iza sebe trag ljubavi i zadovoljstva.

Za dobar početak!

Ana




Nakon svih postignuća, uradaka mudrosti i pameti onih najmudrijih i najpametnijih, nakon nesebičnog truda onih čija luč svijetli zauvijek, na čije svjetlo se naslanjamo, onih koje citiramo i na čiju mudrost i djela se zaklinjemo, nakon brojnih ratova, sukoba razne vrste, uvjetovanih različitim idejama i razlozima, nakon plača tolike gladne, gole i bose djece i mnogih angažiranih na zadatku utjehe, da svaki plač i svaka nevolja nestane, nakon raznorazne neprestane borbe za svekoliku dobrobit….. evo nas u svijetu u kome nitko ne želi biti.

Evo nas u teškom konfliktu sa svim, svačim i svakim. Ridamo nad vlastitom sudbinom, upirući prstom na strahote oko nas, gusto sivilo, nit crne, nit bijele, a kamoli neke druge iz lepeze predivnih boja. Prozivamo krivce, imaginarne ili stvarne zločince i zločinačke klike…. I svatko se kune da ovakav svijet nije njegova zasluga.

Zapravo, najvjerojatnije, ovo i nije bio ničiji plan, nego je rezultat uzajamnog djelovanja mnogih stavova, odluka i inicijativa, jednako kao i ništa ne činjenja u pripadajućem vremenu koje je određivalo sudbinu svijeta.

No, što je tu je. Na sreću ili nažalost, natrag se ne može niti radi popravke, niti radi promjene, ali nam može poslužiti za naukovanje, jer ostaje činjenica da je trebalo nekoliko milijardi godina evolucije da dođemo do ove točke, i ma kako god nam izgledalo, ovo je točka sa koje krećemo učiniti svijet boljim mjestom.

Albert Einstein je veliku mudrost, kao što to obično čine mudri ljudi, sažeo u ovoj kratkoj rečenici:

„Ni jedan problem se ne može riješiti na istoj razini svijesti koja ga je stvorila.“

Citirano nebrojeno puta, napisano tamo gdje stoji i ne stoji, uzeto kao potvrda raznih teorija, poznato čini mi se svakome, ali s obzirom na rezultate koje imamo, ništa se od rečenog nije praktično primijenilo, a kamoli da je uzeto kao recept.

Svi se jednako ponašamo kao jučer, prekjučer, kao naši roditelji, naši preci i svatko je uvjeren da netko drugi treba učiniti nešto drugačije. Ali vrijeme i prilike nas tjeraju da se upitamo koga ili što čekamo.

Čekamo li nekoga sa čarobnom palicom, čiji je zadatak reći „neka bude bolje“, a koji je možda u dubokom snu već duže vrijeme, pa je zanemario tu svoju zadaću?!

Ili možda čekamo politička, ekonomska ili neka druga rješenja za koja već sada znamo kolika dobra mogu donijeti, samo zato što temeljena na uskogrudnom i uglavnom materijalnom uporištu, što nisu u skladu sa univerzalnim zakonima. A potrebna nam je tek mala količina znanja i razumijevanja o povezanosti i nepromjenjivosti univerzalnih zakona, pa da možemo predvidjeti posljedice neodgovornosti provođenja mogućih takvih rješenja, ma na koju god sferu života na zemlji se odnosila.

Kako god, možda je istina da je ekonomija grozna i da su svi društveni sustavi grozni, da su svi političari nemoralni, potkupljivi,…. Možda je istina da svijet nikada neće postati bolje mjesto.

Možda je istina, a možda i nije. Na nama je da odlučimo kakav stav ćemo zauzeti na početnom stajalištu, sa kojih pozicija ćemo krenuti u i koje ćemo braniti.

Možemo reći što god hoćemo, čak prikupiti dokaze za sve što nam um može dočarati i ništa neće biti daleko od istine. Zato je važno biti sebi potpuno jasan, odrediti se i imati neprestano na umu kakav želimo da ovaj svijet izgleda sutra, jer će to uvjetovati naše današnje ponašanje.

Proces promjena nam izgleda gotovo nemoguć ako se usmjerimo na promjene vanjskog svijeta. Lakše je izvodljiv ako nam je cilj promijeniti svoj svijet, čime će se naravno mijenjati i svijet oko nas.

Dakle, prestanimo biti zabrinuti i pogledajmo što možemo učiniti.

Dokazano je da su naše istinske mogućnosti izvan onoga što možemo zamisliti, a pogotovo su veće od onoga što možemo vidjeti ili osjetiti. To je beskonačan djelokrug mogućnosti, koje intelekt ne može spoznati.

Jedinstveni smo, ali naša jedinstvenost ne znači da ono što radimo na osobnoj razini ne utječe na druge ili da na nas ne utječu vanjska događanja. Sve funkcionira prema zakonu spojenih posuda. Svatko od nas je, u svojoj jedinstvenosti, dio velike slagalice. Samim tim ideja da svatko pojedinačno treba brinuti samo za članove svoje obitelji, ne doprinosi naročito napretku.

Ako želimo svekoliku dobrobit, a želimo jer nas prema zakonu spojenih posuda dotiče svačija nevolja i svačija radost, trebamo iskoračiti izvan tog koncepta i jaaaaako proširiti naš obiteljski krug, ……pa čak i do svega stvorenoga. Riješiti se ograničenih pogleda i njegovati viziju koja poštuje divnu raznolikost koja postoji na našem planetu.

Razmišljajmo o sebi kao čuvaru dva neprocjenjiva dara, dar života i dar izbora. Kvaliteta izbora će odrediti kvalitetu našeg života, a samim tim i kvalitetu života svega oko nas. S toga kod izbora trebamo biti odgovorni.

Sto postotna odgovornost nam daje snagu za potragu za rješenjem, priliku da učinimo nešto drugačije i da to učinimo odmah sada, da učinimo nešto što će napraviti razliku između do jučerašnjeg pokušavanja preživljavanja, prežvakavanja istih misli i istih činjenja iz pozicije žrtve i današnje pozicije odgovorne osobe koja je preuzela kontrolu.

Bolji život se ne događa radeći duže ili teže na poslu, povijest nas je to podučila, nego radeći duže i temeljitije na sebi, njegovanju nematerijalne imovine, onoga što nam se ne može oduzeti makar kakvi ekonomski, financijski, socijalni ili drugi uvjeti vladali. To je ono što nas čini imunima na stanje u gospodarstvu i sve druge vanjske čimbenike.

Kada živimo u situaciji u kojoj nam se mogućnost za zaradu, kojom osiguravamo hranu i dom za sebe i obitelji, može oduzeti u bilo kojem trenutku i potpuno je izvan naše kontrole, moramo jačati naše unutarnje resurse, ulagati u nove vještine, učiti nove jezike, čitati, čitati, čitati… Raditi na sebi, ulagati u sebe. To nam nitko nikada ne može oduzeti.

Vanjski svijet se ne mijenja tako brzo, ali se mijenja naš odnos prema tom svijetu. I dalje ćemo kad uključimo TV ili uzmemo novine vidjeti zastrašujuće vijesti, ali ćemo sve to drugačije doživljavati, bez panike jer znamo da postoji izlaz. To je rezultat njegovanja naših unutarnjih resursa i ulaganja u nematerijalnu imovinu, podizanja naše osobne vrijednosti i spremnosti uhvatiti se u koštac s čime god.

Zaista nije moguće biti istinski sretan živeći život u društvu, gdje su najviše vrijednosti usmjerene na sportske rezultate, pjevače, dijete koje skidaju kilograme, rješavaju nas celulita i slično.

Mi znamo u našim srcima i mislima da mora postojati nešto drugo, nešto više.

Naravno, sve je to dio našeg života i divno je radovati se rezultatima omiljenog tima, proživljavati uzbuđenje pobjede, međutim, to nije suština života, tu nije kraj svega.

Na raspolaganju nam je život kojeg trebamo kvalitetno živjeti, kreirati ga više oslanjajući se na instinkte i osjećaje koji se nalaze u nama, što će nas dovesti u poziciju da smo manje osjetljivi na vanjske utjecaje. Oni će i dalje biti isti. Promjena će se dogoditi samo u našoj svijesti.

Prisjetimo se kako nas zna fascinirati naše psihičko stanje ujutro kad se probudimo. Ponekad se osjećamo potpuno bezvoljni i neiskoristivi i čini nam se da ćemo imati grozan dan, a ponekad imamo divno stanje svijesti koja nas upućuje na to da je ispred nas divan veliki dan. I zaista bude tako!

Neobjašnjivo raspoloženje koje nam nosi poruku da imam moć izbora, da imamo moć svjesne odluke izabrati misliti ono što nam se sviđa.

Nitko od nas nije učinio ništa kako bi stekao tu moć. Rođeni smo se s njom i slobodnom voljom da biramo. To je nevjerojatno moćno oružje koje imamo na raspolaganju koje uz koje imamo mogućnost birati kako reagiramo na probleme, a kvaliteta života je izravno vezana za to koliko dosljedno i učinkovito koristimo ovo oružje.

Nadam se, dragi ljudi, da ste se probudili sa divnim stanjem svijesti za ljepotu ovog dana. Nadam se također da ćete danas donijeti odluku o ulaganju u svoju nematerijalnu imovinu, pa makar što to značilo, od čitanja nekog dobrog štiva, do upisa na tečaj novog jezika ili na tečaj za neku drugu vještinu o čemu odavna razmišljate.

Mali koraci promjene našeg pojedinačnog svijeta će polako ali sigurno mijenjati vanjski svijet i vidjet ćemo ga u svoj njegovoj ljepoti i šarenilu boja. Bit će to mjesto na kojem želimo biti, mi i generacije koje dolaze.

Želim vam zaista lijep i učinkovit ovaj dan.

Ana




Dva sveučilišna profesora, Justin Kruger i David Dunning, su učinila opsežna istraživanja na temu nekompetentnosti, što je rezultiralo popularnim nazivom Dunning - Kruger efekt.

Njihova tvrdnja je da nekompetentni ljudi često pate od zablude superiornosti, radi čega precjenjuju svoje sposobnosti, odnosno, imaju toliko nisku razinu znanja da ne mogu valjano procijeniti vlastite sposobnosti, ne vide razinu vlastite nekompetencije, niti mogu priznati višu razinu sposobnosti kod drugih.

U slučaju naše zbunjenosti, zabrinutosti i osjećaja potlačenosti od strane nesposobnih i nekompetentnih, dobro je sjetiti se kompetentnog Albert Einsteina, koji je jednom rekao … "što više učim ,više shvaćam koliko ne znam"… Malo znanja, kao što vidimo, može biti jako opasno i zato učiti, učiti, učiti, ne žudeći za superiornosti nego za kompetencijom.

Sretni su oni blagoslovljeni visokim stupnjem kompetencije u svom resoru djelovanja. Njihov doprinos svijetu i vremenu je nemjerljiv, bez obzira što ponekad ostaje neprimijećen. Oni drže razapeta jedra, održavaju željeni pravac, spremni zaploviti čim zapuše povoljan vjetar. Jedino zahvaljujući njima ugledat ćemo željeni žal.

Dobro vam jutro, dragi ljudi! Radosno prepoznajmo svaku iskricu dobra u današnjem danu, a one događaje koji će, ali samo po našem sudu, možda biti loši, ponesimo kao dio našeg življenja, sa saznanjem da će i to proći.

Ana



Takva sam osoba da osobna pozitivna iskustva prenosim svima znanim i neznanim, sa jednom jedinom željom da sa sretnim i zadovoljnim ljudima, ovaj svijet postane bolje mjesto. Već godinama sam usvojila činjenicu da prehrana utječe na naše fizičko i duhovno stanje, a samim tim na stav koji imamo u životu, a stav utječe na naše izbore, a izbori utječu na kvalitetu života, pa se radi kvalitetne prehrane već 16 godina družim intenzivno sa AFA algom i svakodnevno svjedočim efektima ove male biljčice, kod ljudi koji se je uključili u prehranu. I na „sva usta“ pričam svima o tome.

No, usprkos svemu, svakodnevno susrećem ljude, koji se tuže na zaboravnost, razdražljivost, mentalni umor, depresiju, nesanicu, zbunjeni su, nemaju jasne misli, krenuli su u razne bolesti, što je sve pokazatelj gladnog organizma, a posebno nedostatka folne kiseline i klorofila. A upravo ove dvije hranjive tvari se u izobilju nalaze u zelenju, a posebno u velikim količinama u AFA algi.

Kod njih sva moja priča o snažnim efektima AFA alge i potrebi njene konzumacije, izaziva skepticizam i ne žele niti uzeti u obzir takvu mogućnost rješenja njihovog problema.

Život ovoga našeg vremena nas usmjerava prema ovoj maloj biljčici, staroj tri milijarde godina, nevidljivom vodenom cvijetu, AFA algi, u kojoj su sva hranjiva u idealnim omjerima, upravo onakvim kako naš organizam zahtjeva, iskoristiva u potpunosti, koja k nama dođe sa ničim dodanim i ničim oduzetim.

David Howell, voditelj homeopatskog koledža u Ujedinjenom kraljevstvu, gorljivi zagovornika AFA alge, priznaje da ovako velike dobrobiti mogu izazvati skepticizam. Howell se uvjerio u vrijednosti AFA algi zbog iznenadnog poboljšanja stanja kod nekih pacijenata koje je liječio homeopatski, a koji su uz homeopatske lijekove počeli uzimati i modro zelene alge:

„Odjednom je liječenje imalo bolje rezultate“, kaže Howell. „Zaključili smo da, njihova tijela nisu imala pravu nutricionističku ravnotežu da bi iskoristila homeopatske lijekove i tek kad su počeli jesti alge, lijekovi su počeli djelovati kako smo očekivali.

Vjerujem da alge pomažu da tijelo radi učinkovitije pa tako apsorbira više vitamina i minerala iz sve ostale hrane koju konzumiramo. No, kako god da djeluju, sve je više onih koji se okreću prema tom dodatku kojeg mogu uzimati svi, uključujući djecu i trudnice“. zaključuje Howell.

Mnoge slučajeve učinka je teško objasniti. Jedna osamdesetogodišnjakinja koja je prošla kemoterapiju zbog raka štitnjače bila je toliko iscrpljena nakon liječenja da su liječnici bili skeptični oko njezina preživljavanja. Nakon jednog mjeseca uzimanja algi, konkretno Zelene energije, potpuno se oporavila.

Jedna teorija kaže da, osim što priskrbljuje jednu dozu hranjivih tvari koje nekim ljudima nedostaju, kao B vitamini, zink, magnezij, željezo i masne kiseline, alge organizam opskrbljuju kisikom, a to pomaže boljem prijenosu hranjivih tvari do organa kojima su potrebni.

Prema Penny Davenport, neovisnoj nutricionistkinji, taj okisgenirajući učinak modro zelenih algi može biti posljedica njihovog djelovanja na zagađivače:

„U današnje vrijeme tijelo ima vrlo malo kisika jer je zagađenje sveprisutno. Alge na sebe vežu teške metale i odstranjuju ih iz tijela.“ Kaže Penny

Dr. Gabriel Cousens, američki nutricionist i zagovornik modrozelenih algi izjavio je:

„Možda je najveća vrijednost AFA algi u njihovom pozitivnom učinku na hipofizu, epifizu i hipotalamus u mozgu. Izgleda da ima neki posebni učinak na energetiku mozga i njegovu funkciju.“

Ovdje možete poslušati vrlo kratku priču čovjeka kojemu je AFA alga pomogla da se izvuče iz depresije:

Dim lights

Dragi ljudi, budimo gladni zdravlja, dobrog raspoloženja, novih informacija i uvijek boljeg življenja. Svaki dan napravimo jedan mali korak naprijed, izvan one naučene šprance zone udobnosti koja govori „ne talasaj, dobro ti je, a vidi kako je onome loše“. Naprotiv, talasajmo, tražimo više, razvijajmo se u mudra bića koja korak po korak ispunjavaju svoju svrhu na ovoj planeti.

Želim vam savršen vikend.

Ana



Kosti se neprestano troše i nanovo izgrađuju. Izgradnja nadilazi trošenje sve do 30-te, kada se dostigne vrhunac koštane mase, nakon čega se polako počinje gubiti gustoća kostiju, a gubitak se ubrza tijekom menopauze. No, važno je znati da puno toga možemo učiniti kako bi sačuvali koštanu masu.

Najvažnija je prehrana

Uravnotežena prehrana temeljena na povrću i voću, sjemenkama, orašastim plodovima i nemasnim proteinima, nahranit će i održavati tijelo u kiselo-alkalnoj ravnoteži.

Metabolička acidoza, kiseli pH, je rezultat previše životinjskih proteina, žitarica, šećera, gaziranih pića, konzervansa i sl. Organizam, u toj situaciji, spašava pH ravnotežu uzimajući kalcij iz kostiju, što slabi mineralnu gustoću kostiju.

Često se u cilju održavanja zdravlja kostiju, odlučimo za neke dodatke, kao na primjer kalcij. No, tada trebamo imati na umu da mikronutrijenti djeluju u interakciji jedni s drugima i da nećemo imati korist od uzimanja samo jednog, u konkretnom i kalcija, nego treba obratiti pozornost na vitamine D i K.

Vitamin D je presudan za apsorpciju kalcija u organizmu.

Izlaganje sunčevoj svjetlosti je jednostavan i najbolji način da se dobiju dovoljne količine vitamina D. To je jedna od najmoćnijih terapija. Ne postoji lijek, tehnologija niti kirurški zahvat, koji ima toliku moć iscjeljenja kao prirodna sunčeva svjetlost, naročito u razdoblju između travnja i rujna. Za ostalo vrijeme bi ga trebalo nadopuniti iz drugih prirodnih izvora, kao što je organski vitamin D.
Adekvatna razina vitamina D je cijelog života potrebna za metabolizam kalcija. Osim toga, niska razina vitamina D je povezana sa opasnim bolestima poput raka, dijabetesa, bolesti srca, depresijom i poremećajem cirkulacije.

Kroničan nedostatak vitamina D se ne može riješiti preko noći. Potrebni su mjeseci i mjeseci izlaganja suncu ili uzimanja dodatka vitamina D.

Vitamin K je izuzetno važan u zaštiti kostiju, jer je neophodan u stvaranju osteokaIcina, proteina kostiju, koji djeluje kao ljepilo kod vezivanja kalcija u kostima. Po bogatstvu ovog vitamina prednjači karfiol, sve druge vrste zelenog povrća, avokado, kivi, banane, meso, mlijeko, jaja.

Vitamin K je topljiv u mastima, višak se zadržava u jetri, radi čega rijetko nedostaje organizmu. Međutim, ukoliko postoji neko oboljenje probavnog sustava, jetre ili neko od oboljenja radi čega organizma slabo apsorbira masnoće, postoji rizik nedostatka vitamina K.

Važno je očuvati i izgraditi mišićnu masu

Poput koštane mase i mišićna masa dostiže svoj vrhunac u mladosti, a zatim se postupno smanjuje. Znanstvenici imaju potvrdu da alkalna prehrana pomaže da se sačuva mišićna masa i u kasnijoj dobi, a zna se da tjelovježba pomaže u izgradnji kostiju. Naše kosti se prilagođavaju težini kojom ih opteretimo, pa tako što ih više koristimo one postaju jače. Intenzivan trening omogućuje mnogim ženama da povrate kvalitetne kosti i izgrade mišiće.
Čak i jednostavna aerobna vježba tri puta tjedno po pola sata, ili redoviti nježan ali moćan pilates, može učiniti čudo u sprečavanju gubitka koštane mase. Preporučam svakodnevno, najmanje pola sata brzog hodanja, a ako još k tome dodamo 5 tibetanaca, savršeno!

Hormoni Radi nedostatka estrogena, milijuni žena je stavljeno na hormonsku nadomjesnu terapiju za vrijeme menopauze, no nakon pozornijeg proučavanja, znanstvenici su otkrili da veliki gubitak koštane mase nastaje prije zadnje mjesečnice.

Istaknuti kanadski endokrinolog dr. Jerilynn Prije i drugi su proveli istraživanje o utjecaju progesterona na kosti. Utvrđeno je da progesteron i kosti imaju složen odnos i da progesteron može utjecati na izgradnju kostiju, jer je to hormon koji se prvi snižava u perimenopauzi, ali ni to ne znači da treba uzimati hormonsku terapiju kao nadomjestak.

Sve stvari u životu se odvijaju ciklički, uključujući i hormone i tijelo se sigurno može prilagoditi novonastaloj situaciji. Mi samo moramo paziti da ga kvalitetno podržavamo uravnoteženom prehranom, sa puno svježeg voća i povrća, visokokvalitetnim proteinima i mastima i biljnim terapijama za hormonalni balans.

Mršavljenje u perimenopauzi i menopauzi

Nagli gubitak težine u perimenopauza i menopauzi može biti značajan faktor rizika za gubitak koštane mase.

Gubitak težine nije nužno sam po sebi nezdrav, dapače, ali ako se planira izgubiti na težini tijekom perimenopauze i menopauze, moraju se poduzeti rigorozne mjere za zaštitu kostiju.

Brojke pokazuju da 10% gubitka tjelesne težine daje oko 1% gubitka koštane mase.

Dakle, žena koja se približava menopauzi ili je već, a želi ili treba izgubiti na težini, treba to učiniti na promišljen način koji je usmjeren ka poboljšanju ukupnog zdravlja, tako da ne gubi kosti zajedno s težinom.

Ključ je kompletna potpora tijekom mršavljenja: zdrava prehrana i odgovarajući prehrambeni dodaci ( AFA alga i proizvodi na bazi AFA alge ), tjelovježba koje izgrađuju mišiće, održavanje pH ravnoteže i razine vitamina D i K..

Kronični upalni procesi su još jedan uzročnik gubitka kostiju, kao i bolesti dijabetes, bolesti srca, visok krvni tlak i kolesterol, pa i alergije na hranu koja je uzročnik kroničnih crijevnih bolesti, što utječe na sposobnost apsorpcije hranjivih tvari za izgradnju kostiju.

Smanjiti upalne procese u organizmu, riješiti probleme probavnog sustava. Pozorno pratiti i utvrditi postoji li alergija na neku hranu, pogotovo su rizični pšenica, mliječni proizvodi, soja, orasi, jaja. Smanjiti unos šećera, kofeina, jer rafinirani ugljikohidrati imaju tendenciju da povećaju upalni proces i kiselost krvi. Kompleks masnih kiselina sa omega3 i omega6 u pravom omjeru, pokazalo se smanjuju upale, alkalna prehrana.

Smanjite fizički i emocionalni stres

Naša tijela su pod ogromnim stresom tijekom cijele hormonske tranzicije, bilo da je to pubertet, trudnoća, menopauza, a zajedno sa tim dolazi i emocionalni stres. Stres potiče više razine kortizola, što može dovesti do stanične smrti, apoptoza ili osteoblastičnih stanica.

Stres također može proizaći iz loše prehrane, alergije na hranu ili od lijekova. Smanjenje stresa je važan čimbenik i bez obzira na zauzetost, stres ne bi trebao biti zanemaren.

Tehnike za poboljšanje emocionalne snage imaju presudnu ulogu u borbi protiv gubitka koštane mase…. meditirajmo, jogirajmo, džogirajmo…. Vježbe će uz smanjenje stresa ojačati mišiće, izgraditi kosti, poboljšati ukupnu ravnotežu.

Neka nam ljubavi, razumijevanja i sunca u nepresušnim količinama.

Ugodan vikend!

Ana





Živimo u stanju stalnog kaosa, jurimo iz jedne krize u drugu, uvijek u strahu od one koja nas čeka možda već na slijedećem koraku. Sva naša pažnja, sa ono malo energije koju pronađemo, je usmjerena na gašenje požara, a krivce za trenutnu situaciju pronalazimo u vanjskom svijetu, čime se branimo da ne možemo preuzeti odgovornost za nastale događaje niti za vlastita činjenja.

Kako god mislili, koga god okrivljavali, život u kaosu crpi našu energiju, narušava odnose, potiče ovisnosti kroz koje pokušavamo pronaći kratkotrajan mir, remeti redovne aktivnosti, a dugoročno donosi velike zdravstvene i druge probleme.

S toga, želimo li drugačije, trebamo prihvatiti činjenicu da imamo puno više kontrole nad našim životima nego što to sebi priznajemo. U većini slučajeva nemamo vlast nad onim što se događa vani, ali imamo vlast nad nečim puno važnijim, a to je naša reakcija na te događaje. Mudra i nadasve mirna reakcija je put kojim ćemo uvesti red u naše kaotične živote i pronaći pravi odnos sa događajima i svijetom oko nas.

Naravno, za to nam je potrebna unutarnja snaga, koju crpimo iz obnovljivih izvora naše unutarnje energije;

kad provodimo vrijeme s obitelji i prijateljima, kad njegujemo dušu umjetnosti, glazbom, plesom, kad se družimo s prirodom, kad svjesno dišemo….

Iznad svega je važno da smo svjesni trenutka u kojem jesmo. Makar koliko bilo teško, pronađimo uporište kako bi u njemu uživali i cijenili ga. Zagrlimo to vrijeme, taj trenutak, kao najveću dragocjenost.

Tako ćemo izgraditi unutarnji mir i povratiti kontrolu nad našim odlukama i izborima.

Unutarnji mir je najveći obnovljivi izvor energije koji će njegovati našu nutrinu i kolika god bila količina vanjske buke i nereda, mir će biti naš odgovor.

Vanjski svijet nam uvijek vrati ono što mu pošaljemo. Baš kao što ogledalo ili bistra voda zrcale naše lice, tako i ljudi s kojima komuniciramo zrcale našu nutrinu.

Kad osvijestimo ovu mudrost dobit ćemo odgovor na pitanje, koje često čujemo, a i sami znamo reći… zašto se meni uvijek ovo događa?....

Dragi ljudi, želimo li biti voljeni, cijenjeni član društva, nesebično, ne birajući, dijelimo ljubav i poštovanje, baš kao što sunce ne bira koga će ogrijati a koga ne, niti kiša bira čija će polja natopiti, a čija ne.

I sjetimo se toga kad god na licu osjetimo toplu sunčanu zraku ili kap kiše.

Lijep dan!

Ana



Kako bi se zaštitila od iritacije nekim nepozvanim posjetiteljem, koje dospije u unutrašnjost kroz otvor za hranjenje i zastane između plašta i ljuske, školjka ga odmah počinje oblagati sedefom. Bilo da je to zrnce pijeska ili neko drugo strano tijelo, sloj po sloj sedefa, mineralne tvari koju nazivaju „ majka bisera“, pretvara tu smetnju u prekrasni biser.

Ovaj savršeni prirodni proces čovjek, naravno, nije iskoristio kao poticaj za razmišljanje u pravcu.. ako je ta mala školjka tako savršeno opremljena, možda i ja imam način da od mojih teškoća napravim nešto poput bisera.

Ne, čovjek je taj proces iskoristio za organiziranje farmi kultiviranih bisera, za čije stvaranje se reže mali prorez u plaštu školjke gdje se ubacuje neko iritativno zrnce kako bi se potakao proces izlučivanja sedefa, a čak samo rezanje plašta je dovoljno iritantno da se izazove taj proces. Grozim se na svaku ovakvu manipulaciju napravljenu radi nezajažljivosti.

Pada mi na pamet koja bi reakcija školjke bila da razmišlja kao čovjek, kad joj dospije zrnce pijeska u unutrašnjost; usmjerila bi se na traženje krivca i optužila, na primjer, hobotnicu da svojim dugim krakovima kovitla pijesak dok se kreće po dnu, te na taj način ugrožava cijelu vrstu školjki. Čak bi uvjerila sebe i druge da je to neka zavjera protiv školjki općenito, a da je hobotnica potplaćeni izvršitelj. S tim uvjerenjem, podigle bi se sve „ugrožene“ školjke i tražile referendum za donošenje zakona kojim se određuje, da krakovi hobotnice ne smiju biti duži od 20 cm i da se u tu svrhu odmah počnu cijepiti mlade hobotnice, a onima koje već imaju duže krakove, da se onemogući kretanje, kao društveno nepoželjnima, jer su drugačije nego je propisano.

I kada bi konačno zadovoljno zaključila da je sve uređeno na željeni način, školjka bi osjetila da je nešto žulja i shvatila da je tu već duže vrijeme neželjeni gost, koji ju je toliko izgrebao da joj prijeti dugotrajni opravak ili čak smrt. U žaru borbe, dok je rješenje problema tražila tamo negdje vani, zaboravila je koristiti alat kojim je opremljena, zaboravila je taj grubi trun obložiti sedefom.

Svatko od nas ima zrnca šljunka koja ga žuljaju. Neki su skriveni i žuljaju nas godinama, kao neriješene sumnje, strah, krivnja, .. namjerno ih ignoriramo iako njihovu prisutnost osjećamo svaki dan i mogu nas stajati života.

Često kamenčić dođe kao loše iskustvo koje može biti poticaj da napravimo nešto dobro, pravi biser. Potrebno je samo vidjeti šansu, vjerovati da smo opremljeni potrebnim alatima, zaroniti duboko u sebe, pronaći ih i prisjetiti se kako funkcioniraju.

Istresimo cipele, dragi ljudi i čvrstim korakom, puni samopouzdanja krenimo u ovaj dan. Prisjetimo se povremeno da od onog što je žulja školjka napravi biser.

Ana



Knjiga pjesama Linde Ellis, koja nosi vrlo intrigantan naslov „Dash“, mene je, kao i mnoge, potakla na razmišljanje o tome koliko cijenimo život, zapravo, kako živimo, kako našim življenjem utječemo na druge i što oni zaista mogu reći o našem životu, ciljevima, težnjama… zar sve to stane u jednu malu crticu između broja koji označava naše rođenje i broja koji označava našu smrt.

Sva naša lutanja, traženja, dostignuća, odluke kojima smo učvrstili sve naše stavove i brzo odustajanje od istih, spoznajući, na manje ili više bolan ili zahtjevan način, neku novu dimenziju koja nas vodi u ponovno građenje, ciglu po ciglu od temelja, svjesni da će možda neko novo saznanje, kao tajfun, ponovo sve očistiti … zar sve to stane u malu beznačajnu crticu.

Svako dijete dočekamo kao Mesiju jer je svako predodređeno za nevjerojatne stvari. Otuda slavlje. No, onda ga odmah počnemo popravljati, kao što popravljamo i svu ostalu Prirodu, svodimo ga na našu razinu razmišljanja, uguravamo u naše forme.

S toga, čim počne samostalno razmišljati, kao i gotovo svatko od nas, postane dvoje ljudi.

Jedno je osoba koju dajemo onima oko nas, sa fasadom za koju vjerujemo da nas najbolje predstavlja, zapravo da nas predstavlja onako kako nas oni žele vidjeti. Taj vanjski identitet, kojega dajemo svijetu, ima vrlo male ili nikakve veze sa našim unutarnjim identitetom.

Drugo je osoba koju držimo pod sigurnosnim ključem, mekana, nježna i iznimno osjetljiva, koju držimo daleko od povećala drugih, koja je često puta zanemarena i od nas samih.

Cijelo životna borba je postati jedinstvena osoba. Osoba koja je pronašla svrhu svog postojanja i postigla mir. Zato smo na putu vječnog traganja za mogućim rješenjima i načinima prevladavanja emocionalnih i drugih zamki, na kojem smo neminovno praćeni strahom od neuspjeha, osude, a iznad svega strahom od neprihvaćanja.

I kolika god iskustva imali, nespremni smo za svaki slijedeći trenutak, jer se baš svaki razlikuje od onog već proživljenog. Tražimo u starim ili tek objavljenim knjigama, iako nitko ne može pronaći upute za život u niti jednoj knjizi, svejedno, iščitavamo, pretražujemo, uspoređujemo, pokušavamo čak primijeniti, uglavnom neuspješno.

No, tragamo neumorno, suočeni s nepobitnom stvarnošću promjene i prolaznosti, koju često ne možemo shvatiti niti prihvatiti. Koračamo kroz razine duhovne svijesti na kojima se smjenjuju bijeda, brige i bol, što odbija cijelo naše biće, kao i sa radosti, ljubavi i poštovanjem prema svakom trenutku života, što miluje svaku našu stanicu.

Tako, vremenom naučimo prepoznati sebe upravo tamo gdje je zasijano sjeme tuge, uzdići se iznad svih okolnosti i početi se ostvarivati tamo gdje je zasijano sjeme radosti.

Pa kad promislimo o tako kompleksnom življenju, njegovoj važnosti, neizrečenosti, nedorečenosti i tajnosti, jasno je da drugi mogu malo reći o nečijem životu, ciljevima, težnjama i ostvarenjima.

Njima ostaje jedino da između datuma rođenja i smrti napišu crticu, a svakome ponaosob da, radi sveg života na zemlji, napravi što kvalitetniji sadržaj te crtice, prisjećajući se povremeno konačne istine, da svi moramo umrijeti.

Marco Aurelije, u „Samome sebi“ kaže:

„Nastoj steći znanje o tome kako se sve mijenja, prelazeći jedno u drugo, stalno se time zanimaj i vježbaj u toj oblasti znanja. Ništa drugo neće stvoriti istinsku veličinu duha. Čovjek se u tom trenutku oslobađa tijela, pa se, svjestan da će uskoro sve morati odbaciti i oprostiti se s ljudima, u svojim djelima sav posvećuje pravednosti, dok se u ostalim događajima predaje Prirodi.“

„Ono što udjeljuje Priroda svakome je korisno. Korisno je upravo onda kada mu udjeljuje.“

Dragi ljudi, iskoristimo čudesnu energiju svibnja. Budimo svjesni svoje vlastite vrijednosti. Zapitajmo se dajemo li koliko smo sposobni dati, odnosno, dobivamo li ono što smatramo da nam pripada. Napravimo mjesta i vremena za oboje i za bolje.

Ovaj svibanj će biti prekrasan mjesec za ostvarenje svoje osobnosti i uživanje u životu divne jednostavnosti! Ne zaboravimo se zaustaviti i pomirisati cvijet!

Ana




Poznat nam je osjećaj „leptirića“ u trbuhu, u trenutku nekakvog značajnog iščekivanja, događanja pred javni nastup ili uslijed neke slične nervoze. Jedan je to od mnogih pokazatelja uzročno-posljedične povezanosti mozga i probavnog sustava. Neki znanstvenici naglašavaju važnost probavnog sustava u toj povezanosti, do te mjere, da ga nazivaju drugi mozak.

I zaista bi bilo pogrešno tako kompleksno sačinjen sustav, sa sto milijuna neurona koji ga povezuju sa mozgom, koji ima stalne i snažne refleksije na stanje cijelog organizma, doživljavati kao mehanizam koji samo probavlja hranu. Njegova uloga je puno veća od pukog probavljača hrane, jer velikim dijelom određuje naše mentalno stanje i igra ključnu ulogu u održavanju sveukupnog imunog sustava.

Komunikacija je neprestana u oba pravca, kao što uznemireni mozak šalje signale u crijeva, tako i uznemirena crijeva šalju signale u mozak.

Ljutnja , tjeskoba , tuga , ushićenje… svi jaki osjećaji ostavljaju svoje otiske i izazivaju različite simptome u crijevima, utječu na stvarnu fiziologiju crijeva. Drugim riječima, stres ili depresija ili drugi psihološki faktori, mogu utjecati na kretanje i kontrakcije u probavnom sustavu, uzrokovati upale i povećati osjetljivost na infekcije.

Isto tako loša funkcija probavnog sustava, ostavlja otiske na psihičkoj razini.

Kada se osjećamo umorni, radno nesposobni, kada imamo glavobolju i probleme s pamćenjem, dokazano je da je tome uzrok, gotovo uvijek, začepljenje organizma otpadnim i štetnim tvarima, odnosno usporen rad crijeva.

"Probavni sustav je previše kompliciran da bi služio samo za probavu i izbacivanje smeća putem debelog crijeva", kaže Emeran Mayer, profesor fiziologije, psihijatrije i behavioralnih znanosti. „Moje istraživanje crijevnog živčanog sustava me dovelo na pomisao da će se u psihijatriji morati, osim samog mozga kojega nosimo na ramenima, proširiti liječenje na drugi mozak, to jest na crijeva.“
„O tretmanu probavnog trakta moramo razmišljati na dnevnoj razini. Zanemarivati ga znači dramatično povećati rizik za nastanak mnogih bolesti, kao i kontinuiranu borbu sa težinom. Istraživanja su utvrdila povezanost neadekvatne razine probiotika sa različitim zdravstvenim problemima. Kod pretilih osoba je također pronađena veća količina loših bakterija u odnosu na dobre.“

Zaključak mnogih studija je da je svakodnevni dodatak probiotika gotovo važniji nego dnevna doza vitamina.

No, radije uvedimo u prehranu kvalitetne namirnice koje u svojim riznicama imaju sva hranjiva, pa čak i probiotike, kao što su alge.

Alge sadrže i vitamine i minerale i preko 2000 različitih enzima, a k tome još blagotvorno utječu na jačanje crijevne flore, povećavajući količinu laktobacilusa i bifidusa, čime se smanjuje opasnost od razvoja patogenih bakterija kao što su Escherichia coli i Candida albicans.

Prosječne dnevne potrebe odraslih osoba za algama su oko 1 gram, a ako je organizam iscrpljen ili već postoji ozbiljno oboljenje, doza se treba povećati nekoliko puta s ciljem bržeg obnavljanja i normalizacije biokemijskih pokazatelja. Nije moguće predozirati se budući su hrana, a ne lijek.

Blagotvornost ove namirnice, kod mnogih, se osjeti već u prvih nekoliko dana, dok neki mogu imati potrebu za većim količinama ili učinak osjete tek nakon mjesec i više dana.

Uz alge se rješavaju problemi na fizičkoj i na psihičkoj razini, pa i oni skriveni, kao problem " staničnog gladovanja", no, ne treba očekivati trenutačna čuda.

Pravi rezultati su vidljivi tek nakon 3-6 mjeseci, ovisno o stanju organizma, a ako uistinu želimo temeljito promijeniti stvari, na dubljem nivou, alge nam trebaju biti godinama svakodnevna namirnica i vremenom ćemo doslovno preustrojiti tijelo i uživati u stvarnom zagrljaju zdravlja i vitalnosti.

Alge na jelovniku znače temeljitu brigu o jednom i drugom mozgu, što ne znači da ćemo biti oslobođeni nenajavljenih psihičkih ili fizičkih potresa. Ni govora, život će se i dalje odvijati po istim zakonitostima, bez upozorenja za promjene, koje vrlo često dolaze u trenutku kada mislimo da vladamo situacijom.

No, bit će drugačije to što ćemo se sa svim tim potresima bolje nositi, jer je nahranjeno i dobro održavano tijelo u stanju, u vrlo kratkom vremenu, stvoriti ponovnu ravnotežu, bez obzira koliko je zaljuljano.

Veliki pozdrav!

Ana



Koliko god nam se činio surov …. C'est la vie!

Katastrofe oduzimaju dah, misao, riječ, i ne samo onima kojima se dogode, nego svima koje zahvati njihova jeka. Za trenutak prestajemo disati, misliti, govoriti, stojimo nepokretni i nijemi, dok nam se pred očima izmjenjuju do nedavne slike udobnog življenja. A upravo na to smo do malo prije imali stotinu prigovora.

I blagoslovljen je onaj koji se, u tom trenutku, sjeti priče kralja Solomona i njegova prstena na kom je pisalo „I to će proći“.

Loše stvari se događaju i da bi se lakše s njima suočili, lakše ih nosili, dobro ih je prepoznati kao sastavni dio života. Sve ono što se nekome, negdje, nekada dogodilo, može se dogoditi bilo kome drugome, bilo gdje drugdje, bilo kada.
I bez obzira koliko smo pametni, uspješni i koliko god dobro planirali, nepredviđene okolnosti su moguće i s njima treba računati. Zapravo, niti nemamo drugog izbora nego ih prihvatiti kao sastavni dio života.

Što ne znači da neprestano trebamo biti opterećeni s nečim mogućim lošim, živjeti u strahu od onog što nas očekuje iza svakog slijedećeg ugla. Ni govora. Treba samo znati postaviti događaje u kontekst prostora i vremena, u odnos koji pokazuje relativnost dobroga, odnosno lošega. Naučit ćemo tako vidjeti stvari na drugi način, pronaći u svakoj situaciji, ma koliko god bila strašna, neku malu i najmanju dobrotu, za koju ćemo se moći uhvatiti, kao brodolomac za splav, a za koju ćemo moći biti zahvalni. A zahvalnost, zahvalnost je čudo, zahvalnost gradi, pokreće energiju, čisti misli i pronalazi izlaz i najvažnije, otvara srce za dotok još više dobroga.

Loši događaji nas podsjećaju da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo, daju nam priliku da činimo dobro, da suosjećamo, pomažemo, volontiramo, a posebno nas podsjećaju da zahvaljujemo na daru života, na zdravlju, snazi i mudrosti i da nikada ne izgubimo iz vida činjenicu da je sve u životu relativno, pa tako i problem koji nam se doseli u život. Na nama ostaje da imamo dovoljno mudrosti kad se s njime suočimo i odlučujemo za koji kraj ćemo ga uzeti.

Pa i onda kad nam izgleda da je život samo neprestan niz problema, koji se redaju jedan za drugim, izdvojimo jedan po jedan i postavimo ih u relativan odnos.

Svaku bolest koja nam se dogodi doživljavamo kao problem, ali ako nismo zahvaćeni nekim teškim terminalnim bolestima ili onima koje oduzimaju osnovne životne funkcije, zapravo, imamo puno razloga za biti zahvalni, pa zahvalni i na tom podsjećanju da trebamo biti zahvalni.

Milijuni ljudi su nezadovoljni sa svojim relativno lošim primanjima, a milijuni drugih koji dobivaju samo par dolara dnevno, doživljavaju sve ove nezadovoljnike kao bogataše.

Usamljenost, financijski problemi, državne represije, ljude baca u očaj pa se razbole ili imaju strašne emocionalne poremećaje, stanje koje devastira ono najvrjednije što čovjek ima, vrijeme i energiju. A dovoljno bi bilo postaviti sebi pitanje „u odnosu na što mi je to problem?“

Razmišljati o problemima u relativnom svijetlu, ne zatvarati ih u ekspres lonac da kuhaju do točke eksplozije, donosi razumijevanje i prihvaćanje, što smanjuje ukupno opterećenje, a otvara prostor za duboko disanje, mudro razmišljanje, zahvalnost i akciju. K tome, problem je smanjen do njegove relativne veličine i nevjerojatno je koliko je lakše s njim rukovati, koliko se lakše s njime nositi.

U sebi, na sebi i okolo sebe, cijeli život, vučemo daleko više prtljage nego nam je potrebno, a bilo bi dobro, kao u avio kompanijama, postaviti neka ograničenja za prtljagu koju nosimo i obavezu plaćanja u zahvalnosti.

Kako god, povremeno se dogodi da se priroda umiješa i optuži nas za višak prtljage, jer ona koja na kraju plaća cijeli ceh, ne može sebi priuštiti platiti toliku cijenu, ne može više nositi toliku količinu loših emocija, loših riječi, bespotrebnih stvari… i sve to bez trunke zahvalnosti.

No nikada nismo potpuno napušteni, izgubljeni. Svjedoci smo da u vrijeme teške katastrofe, bilo osobne ili šire, svi dobijemo dodatnu snagu i mudrost, prihvatimo novu razinu razmišljanja i spremni smo uraditi stvari za koje nikada nismo mislili da ih možemo uraditi.

A nakon svega tu je prilika za novi početak, za gradnju sa novim boljim materijalima, bojama i oblicima, jer stvari su nam jasnije, bolje ih vidimo, na drugačiji način, sve postavljamo u drugačije okvire… samo povjerenja, snage i strpljenja.

I naravno, budimo zahvalni za sve što imamo, pa i za ono što mislimo da nam pripada, a još nemamo. I ne zaboravimo one u potrebi.

http://www.youtube.com/watch?v=803XRvxaiss

Ana



Dr. Jeffrey Bland, u intervjuu povodom njegove nove knjige „The Disease Delusion“, na pitanje, pokušava li već samim naslovom reći da bolest zapravo ne postoji nego je samo obmana, je odgovorio:

„Ne baš. Ono što mi zovemo "bolest" je rezultat neravnoteže u jednom ili više od sedam osnovnih fizioloških procesa.
Za razliku od perioda akutnih bolesti, sada imamo novu vrstu poremećaja, koji je postao dominantan problem, a koje nazivamo kronične bolesti. To su bolesti srca, dijabetes, pretilost, artritis, demencija i druge. Ovim kroničnim bolestima se pristupa na pogrešan način, pokušavaju se koristiti isti alati koji su se koristili za liječenje akutnih bolesti. Nažalost, ne možemo ih riješiti tabletom. One se ne liječe jednim lijekom, nego se mora koristiti složeniji pristup, preko načina života, prehrane i okoliša. Svaki od ovih poremećaja zahtijeva personalizirani pristup u liječenju.
Ono što želim reći je da su to bolesti koje zapravo nisu bolesti, radi čega trebamo sustav koji je usmjeren na postizanje zdravlja, a ne samo na liječenje „bolesti“. Na kraju krajeva, ishod za kojim smo u potrazi je zdravlje, radi čega ne možemo sve aktivnosti svesti samo na liječenje bolesti. Pokušavajmo potaknuti ljude da budu zdravi.

Također, veliko otkriće našeg doba je da geni, sami po sebi, ne uzrokuju bolesti, osim kada su pod utjecajem okoliša, koji štetno djeluje na pojedini organizam. Tada se dogodi ono što mi zovemo bolest. No, promjenom okoliša će se promijeniti način na koji naši geni komuniciraju sa našim tijelom i rezultat će biti zdravlje.“

Dr. Bland, ovaj oblik zdravstvene zaštite definira kao funkcionalna medicina, koja se fokusira na razumijevanje uzroka kroničnih bolesti i njihovom liječenju pomoću kompleksnog pristupa načinu života i prehrani, a sve dizajnirano kako bi se zadovoljile specifične potrebe pojedinca. On razbija naše poimanje bolesti i tvrdi da je bolest lažni idol i da ne postoji na način na koji mi o njoj razmišljamo.

I zaista, ništa neće pomoći osobi, koja ima simptome tuge, beznađa, nesanicu, nedostatak interesa za svakodnevne aktivnosti i sl, kad joj se kaže da ima depresiju, jer depresija nije uzrok tih simptoma. Depresija je samo naziv nekakvog stanja.

Uzroci za sve "bolesti" stavljene pod isti naziv, mogu znatno varirati od osobe do osobe, pa tako depresija može biti rezultat propusnih crijeva uzrokovanih alergijama, usporene funkcije štitnjače, višegodišnjeg korištenja lijeka za refluks što dovodi do manjka vitamina B12, slabo izlaganje suncu i manjak vitamina D, manjak omega3, prehrana bogata tunom koja izazva toksičnost živom ili previše šećera u prehrani što dovodi do stanja pred-dijabetesa, prevelika upotreba antibiotika što mijenja crijevnu floru, a samim tim i kemiju mozga i još stotine drugih raznih uzroka. Baš sve, od prehrane, okoliša, načina života, utječe na ravnotežu tj neravnotežu u nekom od sustava i uzrokovati neki poremećaj, ali nam ama baš ništa ne pomaže ako znamo ime toga poremećaja, te „bolesti“, jer nam to ništa ne govori o istinskom uzroku.

Otvara se ovdje još jedno pitanje; Bježe li ljudi u neku od „bolesti“ radi ostvarenja identiteta, značaja i pažnje, jer nisu u mogućnosti, radi malog samopouzdanja i samopoštovanja, kao i velike nesigurnosti u ovom poludjelom svijetu, ostvariti se na neki drugi način, na primjer, kroz razvoj nekoga od talenata? Pitanje o kojemu se traži dublje promišljanje svakog na osobnoj razini. Odgovor bi mogao biti smjerokaz za rješenje problema.

Kako god bilo, personalizacija potrage za zdravljem će sigurno donijeti bolje rezultate u zaustavljanju ove epidemije kroničnih bolesti.

Za razliku od vremena prije antibiotika, kad su ljudi umirali od akutnih infekcija, žene od jednostavne porodiljske groznice, streptokok grla uzrokovao zatajenje srca, a udovi amputirani zbog zaražene rane, kronične bolesti traže drugačiji pristup, traže tretiranje korijena simptoma i uspostavu ravnoteže svih sustava, traže da dovedemo tijelo u stanje samoregulacije, radi čega svatko treba preuzeti odgovornost za osobno zdravlje.

Velika je sreća da su se znanstvenici – entuzijasti, shvaćajući potrebu drugačijeg tretiranja i čovjeka i prirode, uputili tražiti odgovor u prirodi i pronašli pravu riznicu super hrana, između kojih onu najviše prilagođenu potrebama čovjeka, AFA algu.

AFA alga nosi odgovor za fizičko i psihičko stanje čovjeka. To je biljka sa najvećim udjelom klorofila, a znamo da je klorofil zaslužan za naše postojanje. AFA uravnotežuje sve sustave, temeljito hrani tijelo na staničnoj razini, a isto tako temeljito čisti nakupljene toksine koji su inače prepreka redovnim metaboličkim procesima. Spriječit će mnoge bolesti koje nastaju kao posljedica lošeg raspoloženja, loših misli, naročito osjećaja bezizlaznosti, jer osim koncentracije hranjivih tvari u savršenom omjeru, ona kvalitetno hrani moždane stanice i ima snažan učinak na živčani sustav, što se reflektira kroz opći porast mentalne budnosti i izdržljivosti, dobru memoriju, lakše rješavanje problema, kreativnost, kvalitetan san, veći osjećaj blagostanja, razvoju intuicije..

U mojih 16 godina druženja sa algama, mnogo puta sam čula pitanje, „ako je AFA alga tako dobra, kako to da nema nigdje reklame?“, a ja obično odgovorim pitanjem „jeste li negdje vidjeli reklamu za brokulu?“

Bez obzira što nemaju reklamu, ja ipak biram algu i brokulu, pogotovo nakon dugogodišnjih osobnih iskustava u konzumaciji algi i ostalog bilja, kroz vegetarijanstvo. I naravno, pokušavam potaknuti ljude da budu zdravi!

Veliki pozdrav

Ana




Bilo kroz ljude koji „slučajno“ dođu u naš život, bilo kroz događaje koji nas se naročito dojme, svakodnevno imamo priliku za učenje nečeg novog ili fokusiranje na ono što već znamo, a nikako da provedemo u djelo. I svatko je u isto vrijeme i učitelj i učenik.

Vijest o smrti Robina Williamsa svijet je dočekao s nevjericom. Onaj koji je drugima podizao raspoloženje, vraćao volju za životom, sam sebi je presudio.

„Robinova trezvenost je bila netaknuta i on je bio hrabar dok se borio sa depresijom, anksioznošću, kao i sa ranom fazom Parkinsonove bolesti, koju još nije bio spreman podijeliti sa svijetom.

Nadamo se da će njegov tragični odlazak probuditi druge koji će smoći snage da potraže njegu i podršku koja im je potrebna kako bi se osjećali manje uplašeno i tako izborili svoje bitke.“…. Susan Schneider, Robinova supruga.

Kao i velika većina, tako je i Robin bio dvoje ljudi. Jedno je bila osoba koju je davao svijetu, sa fasadom za koju je pretpostavljao da je svijet želi vidjeti, a drugo je bila osoba koju je držao pod sigurnosnim ključem, daleko od očiju drugih, sa svim strahovima, nesiguran, bojažljiv… A cjeloživotna borba svakoga od nas je postati jedna osoba, za što mnogima uzmanjka snage, izgube jasnoću misli, optimizam i samopouzdanje, baš u presudnom trenutku.

Jasnoća misli i pozitivan stav grade divno stanje uma, optimizam, samopouzdanje, ljubav prema svijetu, na krilima čega se život lakše nosi, kroz teškoće se lakše brodi. No, za to je potrebno kvalitetno hraniti mozak.
Još 1951.g. psihijatri Abram Hoffer i Humphry Osmond, su odlučili pronaći lijek za shizofreniju, što je tradicionalna psihijatrija smatrala nemogućim. Njihov rad je iznjedrio primarnu teoriju o liječenju ljudi koji pate od mentalnih bolesti, pomoću prehrane, zdrave, ne prerađene hrane, sa velikim dozama vitamina.

Nešto kasnije Linus Pauling, američki znanstvenik, dva puta dobitnik Nobelove nagrade, postao je poznat, između ostalog, kroz propagiranjem drevnog oblika liječenja, što je nazvao "orthomolecular", - "prave molekule u pravim količinama."

Hoffer, Osmond i Pauling su bili daleko ispred svog vremena. Bilo je to doba buđenja farmaceutske industrije i uvođenja novih antipsihotičnih lijekova. Potrošači su povjerovali u ideju "čarobne pilule", pa je od tada sve do danas psihijatrija u velikoj mjeri pod kontrolom farmaceutske industrije. Hoffer, Osmond, Pauling i stotine istomišljenika liječnika, su imali ozbiljne prigovore od strane svoje struke za šarlatanski pristup. Tek sada, 60 godina kasnije, prihvaća se činjenica da su možda ipak bili u pravu.

Danas možemo naći na stotine studija koje potvrđuju ogromnu ulogu hrane u održavanju dobrog zdravlja, a pogotovo u održavanja zdravlja mozga.

Namirnice koju se posebno preporučuju su one bogate omega3 masnim kiselinama, koje poboljšavaju kognitivne funkcije, a također su anti upalne, pa one bogate antioksidantima (vitamin A,C i E) što pomaže boljem dotoku krvi u mozak, pa bogate polifenolima radi bolje funkcije mozga i manjeg odumiranja stanica, one bogate dopaminom za povećanje koncentracije i motivacije, pa one bogate vitaminima B skupine posebno B6 i B12, za pamćenje i koncentraciju i obavezno one sa vlaknima radi održavanja uravnotežene razine energije, da moždane i sve druge stanice u tijelu dobivaju dovoljno energije, kako bi funkcionirale optimalno.

Sve navedeno možemo naći u namirnicama koje su nam dostupne, ako imamo sreće pa živimo u takvom okruženju, no, ako smo u nedostatku vremena ili nismo sigurni u kvalitetu namirnica koje nam se nude, možemo jednostavno u prehranu uključiti AFA algu, koja u savršenom omjeru hranjivih tvari sadrži sve što nam je potrebno.

Zapravo, najveća vrijednost AFA alge i jest njen učinak na živčani sustav i to zahvaljujući pheniletilaminu i njegovoj nezamjenjivoj ulozi na mentalne funkcije. Pheniletilamin, kratko PEA, je endogena molekula koja aktivira glavne neurotransmitere, naročito dopamin i noradrenalin.

Prof Sabella u Chicagu, je dugo bio posvećen istraživanju, te utvrdio da depresivni ljudi imaju izrazito nizak pheniletilamin(PEA), pa dodavanje istoga značajno i brzo poboljšava raspoloženje i smanjuje depresiju, jer dovodi do povećane proizvodnje endorfina, tvari koja stvara osjećaj blagostanja i ima snažnu proti stresnu aktivnost.

„AFA alge su najbogatiji izvor pheniletilamina radi čega se vrlo brzo poboljšava raspoloženje, gradi optimizam i samopouzdanje. Depresiju i drugi slične poremećaje možemo ukloniti konzumiranjem AFA alge upravo radi pheniletilamina. Tek nekoliko grama klamatske AFA alge ima bolji rezultat nego 10mg amfetamina, posebno zato što je amfetaminu potrebno dodavati i druge hranjive tvari, koje AFA alga već sadrži.

Jedan gram sušene AFA alge sadrži oko 3 mg PEA. Ova doza može, ako se uzima svaki dan, obnoviti PEA rezerve, a u isto vrijeme imati izravne učinke na energiju koja pomaže pozornosti i koncentraciji. AFA alga je jedan od modulatora moždanih procesa koji održavaju fizičku, emocionalnu i mentalnu energiju, jer djeluje kao optimalna podrška na prirodan način.“ …navodi prof. Sabella u svom izvješću

Dr. Gabriel Cousens je osnivač "Tree of Life Rejuvenation Center" Patagonia, Arizona, gdje se pacijenti hrane pomno biranim namirnicama i AFA algom.

"Kao liječnik radim s tisućama klijenata i imao sam mnogo potvrda da AFA pomaže vratiti ukupnu biokemijsku ravnotežu brinući o tijelu na staničnoj razini. Prekrasna i jedinstvena, za vrhunske performanse tijela, uma i duha, trebala bi biti uključena u bilo koji program za pomlađivanje i detoksikaciju, a svatko od nas bi je trebao uzimati svaki dan. "

„Nakon što sam osobno doživio i svjedočio poboljšanju kvalitete moždanih funkcija mojih pacijenata koji su konzumirali modro-zelenu AFA algu, Aphanizomenon flos-aqua, i kad sam pročitao još neka izvješća, bio sam zainteresiran kakve će učinke AFA imati na Alzheimerovu bolest.

Nakon 12 mjeseci terapije AFA algom ( 5 grama dnevno) od dva temeljito dokumentirana slučaja, jedan je pokazao povratak nekih značajnih funkcija, a drugi prestanak progresivne degeneracije. Oba su službeno prijavljena na osnovu čega je i službeno potvrđeno da se AFA alga koristi u liječenju Alzheimera, Parkinsa, Multiple i Dijabetesa.“

Dr Gabreil Cousens je patentirao svoje otkriće o utjecaju AFA alge na moždane funkcije.
Budući se trudim da, bez obzira na važnost informacija, mailovi ne budu dugački, ostaje mi samo prostora za kratak pozdrav.

Pa dragi moji, uživajte u ostatku ljeta, a za jasne misli i pozitivan stav, nahranite mozak.

Ana







Više članaka...

Stranica 1 od 81

Početak
«
1