Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Metafizika


Val serija poglavlje 07


Poglavlje 7



Baloni, Anti-baloni i vatromet ili Laura je pala u rupu i Ark dolazi kao spas


Kao što sam rekla, bila sam se počela osjećati prilično sigurno s ovim kanaliziranjem. Za nekoga tko je u pravilu smatrao da je većina kanaliziranih materijala bila nepromišljeni psihoblabla u najboljem slučaju, ili podmukle dezinformacije koje bi dovele do uništenja u najgorem slučaju, postajala sam prilično fascinirana materijalom kojeg su davali Kasiopejci. Nakon nekoliko godina, sumnjajući duboko u sve što su dosada rekli i tražeći nedostatke sa dubokom skepsom, sada sam bila na početku toga da mislim da sam izumila točak!

Uostalom, činilo se da oni mogu držati svoje vlastito stajalište u raspravi sa "pravim" znanstvenikom, proizvodili su informacije za koje se u početku mislilo da se nevjerojatne ili gluposti, a onda se na čudesne načine ispostavilo da su stvarne, a najviše od svega, vrlo su pažljivo izbjegavali bilo kakva direktno mješanje u naš osobni život, a davali su nam informacije, koje, ako su bile razmatrane i dodavane našim kriterijima za vrednovanje naše stvarnosti, kao da se pomogle rješavanju naših problema i razumijevanju onoga što se događalo "Ispod površine." Oni nam, u stvari, nisu davali ribu, nego su nas učili kako da pecamo. I, naravno, s tim rastućim povjerenjem, odlučila sam otići još dublje, da tako kažem. Nema više zabave i igara. Idemo pravo do dna, riješimo ovu slagalicu i pođimo kući!

29.06.1996

P: Htjela bih ići direktno na moja pitanja kako su se i stvarala zadnjih nekoliko dana. Prva stvar je u vezi sesije sa sesijom kada je bio prisutan i Santilli: da li je svijest isto što i gravitacija?
O: To je unutarnji dio.
P: Da li akumulacija znanja i svijesti odgovara povećanju gravitacije?
O: Ne.
P: Rekli ste da se energija može mijenjati vrijednost denziteta. Vrijednost denziteta ide ili u plus ili u minus, kako ja to razumijem. Da li to znači da ubacivanje energije u 3. denzitet iz drugog realiteta vremena/prostora može intenzivirati gravitaciju u takvo stanje da ona mijenja svoje dijelove i postaje antimaterija?
O: Ne.
P: Rekli ste da je EM isto što i gravitacija. Da li povećanje u EM, sakupljanju EM ili izrada EM vala, da li se tako povećava gravitacija stvari ili objekata ili osobe koje su izložene tome?
O: Gravitacija se nikad ne povećava ili smanjuje; ona se samo sakuplja i disperzira.
P: Ako se gravitacija sakuplja i disperzira ( širi ) i planete i zvijezde su prozori, a rekli ste da ljudska bića "imaju" gravitaciju, da li to znači da su, ljudska bića ili životni oblici na određenim planetama ili solarnom sistemu, sakupljači te gravitacije?
O: Ne. Gravitacija je sakupljač ljudskih bića i svega ostalog! Stavite "sakupljač" u jedninu.
P: Da li je OPD ekvivalent za širenje ( disperziju ) gravitacije?
O: Ne, OPD je REFLEKSIJA egzistencije disperzije gravitacije.
P: Da li je OPS također širenje gravitacije?
O: Ne. Sakupljanje se reflektira. OPS je refleksija ili se reflektira pomoću sakupljanja gravitacije.
P: Rekli ste da promjena jedinice uključuje pomak u drugi denzitet. Također ste rekli da je realitet antimaterije - vrata ili put koji vode do eteričkoj egzistenciji. Da li je zato, 4. denzitet, univerzum antimaterije?
O: Ne.
P: Da li se ta bića sa 4. denziteta manifestiraju u antimaterijalnom stanju?
O: U oba.
P: Da li je 4. denzitet nivo na kojemu materije i antimaterije ima isto?
O: Ne isto, već su očigledni.
P: Dakle, materija i antimaterija su oboje dostupni za korištenje individualcima prema volji i svijesti?
O: Blizu. Antimaterija i materija su balansirani posvuda.
P: Koji efekt radi sakupljanje gravitacije - rekli ste da gravitacija sakuplja ljudska bića - koji efekt...
O: Ne, mi nismo to rekli. Ne učiš kad "preskačeš preko" materijala.
P: Što sam preskočila? Rekli ste da je "gravitacija sakupljač ljudskih bića"?
O: Da, ali ključ je "svega ostalog". Kad netko to kaže tako, tu nema razlike.
P: Da, pa ja postavljam pitanja sa NAŠEG nivoa ovdje. Koje efekte ima gravitacija na tijelo?
O: Prekomplicirano. Probaj raščlaniti pitanje.
P: Rekli ste da povećavanje svijesti "unutarnji dio" gravitacije. Dakle, ako osoba povećava svijest, da li također povećava gravitaciju?
O: Ne.
P: Koja je veza između povećanja svijesti i gravitacije?
O: Ništa direktno.
P: Pokušavam saznati koje efekte povećanje svijesti ima na ljudska bića u vezi sa tim nestabilnim gravitacijskim valom koji ste spomenuli, kao i u vezi sa nadolazećim "valom".
O: Vi pokušavate "vjenčati" dvije paralele. [Primjetite da je namjera ovdje da je “povećanje svijesti” paralelno sa "nadolazećim valom".]
P: Imamo 2 paralele... dobro... dakle ako je jedna eksponencijalni porast u svijesti, iznosi jedinica energija tijela se ne mijenjaju?
O: Vi još uvijek pokušavate generirati.
P: Pa samo pokušavam shvatiti neke ideje ovdje...
O: Onda promjeni misaone forme. Gravitacija je "stvar" sve egzistencije; zato ona ima nepromjenjivo svojstvo u kvantitetu.
P: Dakle, gravitacija nije "korištena", sama po sebi?
O: Blizu.
P: Rekli ste da je svjetlo energetski izražaj gravitacije. Onda ste rekli...
O: Možete koristiti gravitaciju, ali ju ne možete "iskoristiti". Vi ne možete povećati ili smanjiti nešto što je u perfektnom balansirajućem statičkom stanju.
P: Dakle, gravitacija je u savršenom "statičkom" stanju. Pa ipak, ona se može "koristiti". Možete mi pojasniti prijelaz iz statičnog stanja u korištenje? Što se dešava?
O: Tu nema prijelaza, samo primjena.
P: Što se dešava kod savršenog statičkog stanja kad se predje u primjenjeno stanje? Da li me netko prati ovdje?
O: Ne, uključujući i nas!
P: Prekrasno! Ono na što pokušavam doći je: 1) gravitacija postoji u statičkom stanju 2) svjetlo je energetsko izražavanje gravitacije, pa zato i primjena? Točno?
O: Ne. Svjetlo je izražavanje gravitacijske energije.
P: Pa kad nešto ima izražaj, ono se izražava u, na ili preko nečeg negdje...
O: Da?
P: Pa...
O: Ako drvo padne u šumi i nema nikog da to čuje, da li to drvo napravi neki zvuk?
P: Kažete da je gravitacija svugdje u balansu i statična i onda kažete da primjena uzrokuje nestabilne gravitacijske valove. I onda ste rekli da je gravitacija Bog i da je Bog sva kreacija i da smo mi svi dio sve kreacije i zato, mi smo Bog i gravitacija. Dakle, ono na što pokušavam doći ovdje je: koja stvar ili događaj, manifestacija, način primjene koji uzima gravitaciju iz savršenog statičkog stanja u nestabilno stanje, jer ste rekli da je ona uvijek savršeno balansirana. To mi nema smisla.
O: Nestabilnost ne znači automatski ne-statičko. Nestabilni valovi mogu biti statički u svojoj nestabilnosti.
P: Ništa od ovog nema mnogo smisla. Mislila sam da počinjem razumijeti to sve, a očito, nemam pojma. Pokušajmo drugim smjerom. Rekli ste da se univerzum sastoji od jednakih iznosa materije i antimaterije. Da li su prva tri denziteta - denziteti materije?
O: I antimaterije.
P: Da li su jednaki iznosi materije i antimaterije u svim denzitetima?
O: Da. Zapamtite, denzitet se odnosi samo na nečiju svjesnu svjesnost. Jednom kad je neko svjesan, sve ( mnogo spirala plancete ) se podesi prema toj svjesnosti.
P: Što je s tim nadolazećim valom koji će osvjestiti određene osobe?
O: Ne još... Prvo: vaši proroci su uvijek koristili simboliku 3. denziteta da bi pokušali objasniti realitete 4. denziteta. Vi pokušavate dobiti odgovore na nivou 3. denziteta da bi objasnili principe 4 - 7. denziteta. Zato vi postanete isfrustrirani, jer se to ne "uklapa".
P: Da li su manifestacije u 3. denzitetu mjesta sakupljanja gravitacije?
O: Djelomično. Ali, tako se manifestiraju i u svim ostalim denzitetima.
P: Dobro. Dakle ako...
O: Što mislite, što je suprotno od gravitacije?
P: Antigravitacija?
O: Da.
P: Dakle, ako je sve što postoji kao raznijeti balon i površina alona predstavlja statičko stanje gravitacije, 7. denziteta možda... i ona počne udarati prema van u različita mjesta... i svi ti mali udarci su mjesta manifestacije različitih nivoa denziteta - i to je vrlo pojednostavljeno, samo pokušavam dobiti sliku - da li je ta slika, čak makar pojednostavljena, ideja s kojom bih mogla poraditi?
O: Toliko dugo dok imaš i "antibalon", također.
P: Dakle, možemo li predstaviti vanjsku površinu balona kao "balon" i unutarnju površinu zraka kao "antibalon"?
O: Ne.
P: Dva balona jedan pored drugoga?
O: Ne. "Nebalon".
P: Nebalon? Izluđujete me! Kažete da NIŠTA postoji! Mi čak nismo ni ovdje!
O: Ne.
P: Pa za boga miloga! Pomozite mi sa tom slikom! Dobro, balon ispred ogledala, refleksija balona je "nebalon".
O: Ne.
P: Nebalon je onda kad se balon ugasi - ali on to napravi toliko brzo da niste toga svjesni - kao pulsiranje...? Mislim, očajna sam!
O: Vidiš, draga moja, kad stigneš u 4. denzitet, onda ćeš vidjeti.
P: Pa kako da stignem tamo ako to ne mogu "shvatiti"?
O: Tko je rekao da to moraš "shvatiti" prije nego što tamo stigneš?
P: Pa to vodi natrad do: što će val napraviti u vezi širenja ove svijesti? Jer ako je val ono što vas "dovede tamo", što je što proširuje svijest?
O: Ne. To je poput ovoga: Nakon što ste kompletirali sve vaše lekcije u "trećem razredu", kamo onda idete?
P: Dakle, to je pitanje...
O: Odgovorite, molimo.
P: Onda idete u 4. rezred.
O: Dobro, sad, da li bi vi već morali biti u 4. razredu da bi imali dopuštenje ići tamo? Odgovorite.
P: Ne. Ali vi morate znati sve stvari s 3. denziteta...
O: Da. Još: morate naučiti sve lekcije.
P: O kojoj vrsti lekcija ovdje govorimo?
O: Karmičkih i jednostavnih razumijevanja.
P: Koji su ključni elementi tih razumijevanja i da li su oni prilično univerzalni?
O: Oni su univerzalni.
P: Koji su?
O: Ne možemo vam to reći.
P: Q: (L) Ha! Ova moja večer ne bi bila potpuna bez toga! Da li imaju nešto sa otkrivanjem ZNAČENJA simbolike 3. denziteta, viđenjima iz vela... i reagiranju na stvari prema izboru? Davanje svakoj stvari ili osobi ili događaju ono što ste im dužni, ono što ih spada?
O: U redu. Ali vi ne možete forsirati stvar. Kad ste naučili - naučili ste!
P: Samo želim biti sigurna da činim koliko god mogu. Ne želim se vratiti natrag ovamo na 3. denzitet. Ako malo mogu ubrzati stvari...
O: Ne možeš, pa samo uživaj u vožnji. Učenje je zabavno!
P: Sad, rekli ste da istražim i meditiram u vezi nestabilnih gravitacijskih valova. I jednom kad to shvatim, kvantna fizika će mi biti potpuno jasna i jednostavno sve će mi biti potpuno jasno. Sad, malo sam se borila s time...
O: U tome je i bit, Laura! Kad se boriš, ti ne učiš. Dakle, prestani se boriti i meditiraj, tj. uživaj u vožnji.


Tako, pala sam u jamu ega - a mislila sam da sam na tragu. Ali, kako se dovraga možete prestati boriti i "uživati u vožnji", kad cijeli svijet izgleda kao da je u vlaku bez kontrole koji vodi ravno na most, koji više nije tamo, jer je odnesen vodom, nakon što se raspala brana nakon silovitog pljuska? Barem tako je izgledalo u to vrijeme. Htjela sam razumijeti. Htjela sam znati što se događa ovdje na ovoj Velikoj Plavoj Kugli . Zaista sam trebala te odgovore!

Dakle, budući da su Kasiopejci predložili da istražujem gravitacijske valove, to je upravo ono što sam odlučila učiniti. Otišla sam u knjižnicu. Ništa. Pretraživala sam prilično primitivno po internetu (nisam bila vrlo kompjuterski pametna u to vrijeme) i našla par čudnih referenci koje su bile bez smisla i napokon se odlučila da učinim nešto odvažnije. Shvatila sam da dr. Santilli mora biti odgovor! Ako je on izgubio interes za Kasiopejce, možda bih ga mogla ponovo zapaliti. Sastavila sam materijal iz Santilli sesije sa materijalom o gravitacijskim valovima isporučenim više od godinu dana kasnije i poslala mu sve to faksom uz molbu da pogleda to što je došlo nakon njegove posjete. Bio sam siguran da će biti zainteresiran. Ali ne.

Ok, plan A je propao. Plan B: dobiti dopuštenje od dr. Santillija da koristim njegovo ime, a zatim da postam materijal na internetu u nadi da će pročitati netko tko je znao nešto o gravitacijskim valovima i tko bi mogao uzvraćati sa više informacija sa kojima bih mogla raditi dalje. Srećom, on je bio dovoljno milostiv za pristanak, a sam poslala cijeli slijed naznaka pukovniku Steve Wilsonu za njegovo mišljenje i pitala da li bi on to stavio u svoju "Skywatch mail grupu". Pukovnik Wilson bio vrlo zainteresiran za materijal i Kasiopejce, jer smo prije toga bili razmjenjivali e-mailove o mnogim temama. On je ocjenio da su Kasiopejci otkrivali informacije koje su bile točne i to je mogao potvrditi.

No, neke od informacija mogao ni potvrditi niti komentirati. Pukovnik Wilson je objavio Santilli sesiju na mail grupi 27. juna 1996 i ja sam čekala da vidim hoće li to pročitati bilo tko, tko bi mi mogao pokazati pravi smjer za moje istraživanje. Naslov poruke je bio: "Dr. Roger Santilli i Kasiopejci" Mislila sam da je dovoljno privlačan da ga ljudi ne bi samo tako izbrisali. Priznajem da sam bila malo paranoidna zbog slanja materijala na taj način. Uostalom, ja sam već bila iskusila neke prilično zlobne napade iz različitih izvora, i bilo mi je jasno da postoji opasnost za mene ako javno objavljujem Kasiopejske informacije u nekim od "osjetljivih" područja. Ali, bila sam očajna i jedino rjesenje su bili očajnički koraci.

Ništa se dogodilo. Nitko nije komentirao post. Nitko nije rekao ništa, niti jedna duša na toj navodno brojnoj mail grupi. Imala sam te karte, igrala sam na njih i izgubila. Neće više biti informacija o gravitacijskim valovima.

Četvrti srpnja je dolazio i moja teta me je pozvala da dođem kod nje kako bi proslavili, jer su i neki članovi obitelji imali rođendane - jedan 3. i jedan 5. - tako da smo htjeli da cijela obitelj slavi, da idemo na vatromet i imamo roštilj. Bio sam prilično depresivna, ali djeca su htjela ići, i kako sam se konačno nešto oporavila od mojeg višemjesečnog invaliditeta, mislila sam da trebam iskoristiti priliku i otputovati. Osim toga, moj bratić je svemirski inženjer i odlučila sam da ću malo pričati o mojoj aktivnosti kanaliziranja i dobiti pomoć u razumijavenju materijala u smislu fizike ili matematike koji bi mi pomogli dalje u tom projekta. Tko zna? Možda on zna nešto o gravitacijskim valovima!

Tako smo otišli. To je udaljeno oko 150 milja i put obično traje oko tri sata, ali to se činilo kao puno manje sa djecom tako uzbuđenom i sretnom da su "na putu". Prolazili smo zajedno kroz šumu Sjeverne Floride sa muzikom U2 i Pink Floyda. Mora da sam čula stotinu puta: "Jesmo li stigli?"

Roštilj je bio fin, a ja sam osvojila štap za ribolov na lutriji za lokalne dobrovoljne vatrogasce. Djeca su se zabavaljala sa rođacima, ali ja sam se umarala brzo i nisam mogla ići ukorak sa svim tim aktivnostima. Moj rođak inženjer nije znao ništa o gravitacijskim valovima ili je mislio da nije bilo prikladno o tome raspravljati sa ženom. Njegov stav je bio snishodljiv, tako da
razgovor nije išao nikuda. Tako sam bila tamo, hodala unaokolo po vrućini, sa vlažnosti u zraku, sa svim tim bubama onaokolo, i sa pitanjem što ću dovraga učiniti sljedeće.

Prenoćili smo tamo i imala sam vrlo neobično iskustvo - spavajući u toj nepoznatoj postelji. Osjećala sam se potpuno sama - više nego što sam to ikada imala u životu - ja sam htjela tako očajno riješiti te probleme o našoj stvarnosti, našem postojanju, našem mjestu u svemiru, ali izgleda da se nisam mogla povezati niti sa jednom jedinom osobom na svijetu koja je kao i a ja htjela razumijeti ZAŠTO? I KAKO? I sve to.

Počela sam plakati od frustracije i vikala sam to pitanje svemiru u mom umu. Činilo se da odjekuje beskrajno u prostranstvu svemira, što me je uplašilo, ali onda je došao čudan osjećaj utjehe, osjećaj da se sudbina nadvila nada mnom kao deka. Znala sam da će odgovor doći ako sam uporna.

Najčudniji osjećaj nepovezanosti sa tim okruženjem bezumnog slavlja je rastao u meni sve do sljedećeg dana i bila sam sve više i više nemirnija. Imala sam osjećaj da ću iskočiti iz kože. Konačno, nisam mogla to mogla više izdržati i rekla sam djeci da nakon vatrometa idemo doma. Srećom, on su bili dovoljno umorni od svih aktivnosti, da im je pomisao na spavanje u njihovim krevetima bila ugodna, mi smo se izvinuli što ne ostajemo puna tri dana, i krenuli nakon što je završio jedan od najboljih vatrometa koje sam ikad vidjela.

Ponovo na putu. Noćna vožnja po šumskim predjelima Floride – jedno od najvećih životnih zadovoljstava. Minimalan saobraćaj, mekani mirišljavi zrak duva kroz prozore, glatki, dvostrutki asfalt između uzdižućih borovih stabala proteže se miljama i miljama.
Djeca su skoro zaspala i ja sam vozila direktno kući, stižući nedugo nakon ponoći. Smjestila sam ih u krevet i onda se opustila jednim dugom kupkom prije nego odlaska u krevet. Ali, neposredno prije nego što ću kročiti u njega odlučila sam da provjerim svoj e-mail da vidim da li mi je neko nešto poslao.

„Imate mail“! obavjesti me kompjuter.


I jesam.

Predmet: Dr. Roger Santilli i Kasiopejci...
Pošalji odgovor na:\n ajad(at)physik.uni-bielefeld.de
Datum slanja: Petak, 5 jul 1996 19:07:43+1
Pozdrav, koja je adresa (e-mail) Dr.Rogera Santillia? Volio bih da pogledam njegove radove.
Hvala.
Ark

Kakvo smiješno ime! I koji smiješan osjećaj mi je to dalo. Suptilan, nejasan, poput malog daška toplog vazduha po mom obrazu.
„Ništa“, rekao je moj svjesni um! Uostalom, ova osoba sa smiješnim imenom je samo htjela Santillijev mail, i nije imala ništa za reći o Kasiopejcima. Koje razočarenje! Ali bio je to prvi „zagriz“ u 8 dana od kad sam poslala materijal. Progutala sam svoje razočarenje i odlučila biti što je moguće više od pomoći.

Krajnji rezultat je bio ovo: zaista, Kasiopejci su bili u pravu kad su rekli da je naš mali demo na MUFON sastanku bio "predodređen“. Budući da je to stvorilo situaciju koja je zaplijenila Santilijevu pažnju i zbog toga, jednu godinu kasnije, objavila sam Santillijevu sesiju na mail listu na internetu i to je proslijeđeno jednom fizičaru koji JE BIO zainteresovan za Kasiopejski materijal. I ne samo BILO KOJEM fizičaru - nego jednom fizičaru sa odličnom reputacijom, dobitniku Humboldt nagrade, fizičaru sa popisom publikacija dugim kao moja ruka, i jednim stručnjakom u oblasti koja je neophodna za rad na masi problema koji su zaokupljavali moj um cijeli moj život. Štaviše, on je bio kao stvoren za njihovo razumijevanje i rješavanje kao što sam i sam bila.

I, čudna je činjenica da je on zapravo pisao o gravitacijskim valovima u svojim istraživačkim novinama tokom istog perioda u kojem su MENE Kasiopejci požurivali da proučavam gravitacijske valove. On je sjedio na jednom slomljenom, drevnom megalitu koji se nalazio uzduž jednog od njegovih najomiljenijih šetališta u Firenzi i odlučio je, na dan nakon što sam mu napisala svoj prvi odgovor, da ode i fotografiše taj kamen kao neku vrstu „dokumenta“ o tom događaju.

Druga interesantna stvar koju bi netko mogao i pomisliti je da fizičar JESTE jedan „doktor za spin“.

06-22-96

P: (L) Da li postoji i jedna tačka na tijelu koja bi mogla biti iskorištena da pomogne u otvaranju vrata prema podsvjesnom?
O: Takva pomoć nije potrebna. Prvo, željeli bismo predložiti da potražiš jednog „spin“ doktora za tvoje traganje!!

Vrh: Drevni megalit na kojem je Ark sjedio dok je pisao u svojim istraživačkim novinama o gravitacijskim valovima.

Dno: Pogled sa prozora iz Arkovog ureda u Firenzi.

Univerzitetske zgrade koje tu postoje su veoma stare – bivši samostan.


Dakako, čudni događaji koje sam ispripovjedala u prethodnom poglavlju i koji su se dogodili tek nakon susreta sa Arkom su sugerisali da je ta veza bila sudbinska za „otvaranje vrata prema podsvjesnom“ u meni.

U jednom početnom trenutku naših odnosa saglasili smo se da je naša „potraga“ bila ta stvar koja nas je spojila, tako da smo bili sigurni da ćemo krenuti sa našim zajedničkim radom na tome od istog momenta. Ark bi čitao dijelove iz transkripata, i sastavljao pitanja koja mi je slao putem maila.

On bi takođe postavljao pitanja u vezi sa mnogim predmetima sa kojima bi postajao upoznat u njegovim vlastitim istraživanjima.

Devet dana nakon tog prvog maila, Ark je prisustvovao jednoj sesiji. Na jedan čudan način to nas je dovelo natrag na temu „Vala“.


14.07.1996

P: Prvo, kontaktirala sam s fizičarem koji se zanima za ovaj materijal. I radi toga, bila sam motivirana da uzmem knjigu koju sam pročitala prije mnogo godina, koja govori o okupaciji Poljske od strane Njemačke, i tamo sam pročitala neke čudne stvari, ali i vidjela neke smješno sinhronizirane brojeve... Izgledalo mi da je to bilo protutip realiteta današnjice u globalu. Moje pitanje jest: ima li kakvog dubljeg sinhroniziranog smisla između tog kontakta, čitanja te knjige kad sam imala 11 godina i materijala koji smo primili kroz ovaj izvor?
O: Otvoreno.
P: Rekli ste da je Holokast bio "pokusna trka" za ultimativnu svemirsku invaziju. Da li bi se ta invazija trebala desiti kao stvaran scenarij "vanzemaljci zauzimaju planetu", ili...
O: Previše misaonih formi odjednom. Korak po korak, molimo.
P: Da raščlanimo. Da li je Hitlerov plan probna trka za budući scenarij?
O: Blizu. Bilo je "testiranje" volje.
P: Čija se volja testirala?
O: Vaša.
P: Naša specifično ili na planeti?
O: Ovo drugo.
P: Gledajući na taj scenarij, da li je tu neka lekcija koju mi možemo naučiti oko toga što bi se moglo, ili ne, desiti iz te knjige koju sam spomenula?
O: Možda, ali savjetujemo naučite se pomješati kao mozaička svijest.
P: Što je mozaička svijest?
O: Razmišljanje na način unutrašnjih sfera, rađe nego korištenje linearnog, "bez značaja", pristupa. Cijela slika se vidi viđenjem čitave scene.
P: Pa, mislima da sam zato i imala toliko mnogo misaonih formi...
O: Zamislite sebe kao da ste centar mozaika.
P: MM ( nerazgovjetni komentar o mozaicima koji su negdje na popravku ) L: Dobro, znam o čemu govorite, ali ja jednostavno ne mislim da tu ima nekog načina da ja to učinim!
O: Da, ti možeš nešto učiniti!
P: Dobro. Dobro. Ova čitava situacija, ta veza Poljske, Njemačke (VIDI OPASKU u vezi Njemačke na kraju teksta), Amerike i vanzemaljske stvari, vojno/Nefilska stvar, to su sve manifestacije presjecanja granica realiteta, točno?
O: Blizu.
P: I neke od manifestacija presjecanja granica realiteta su te da neki ljudi maturiraju ili pređu u 4. denzitet, da se njihova svijest mijenja, sve se mijenja, teren za igru se poravnava. Dakle, ono što se desilo u Njemačkoj je "pokusna trka" ali ono što će se dogoditi je to da će se "igralište" nivelirati, pa to baš neće biti točno isti scenarij. Da li je to točna tvrdnja?
O: Možda. Dobro, draga moja, željela si činjenice pa ćemo ti ih i dati i nadamo se da ćeš ih razumijeti. Ako ne sada, onda možda kad će to biti potrebno...

Činjenica jedan: Sve što postoji - su lekcije.
Činjenica dva: ovo je jedna velika škola.
Činjenica tri: Vremensko podešenje ( timing ) kao što ga vi percipirate, nije nikad, ali NIKAD konačno.
Činjenica četiri: Ono što će se desiti, kako vi to izjavljujete, je jako daleko, i neće se desiti sve dok ne dostignete tu točku u ciklusu učenja, a niste još blizu. Sad promotrite sve prije nego što dobijete još činjenica!!!

P: Dobro, ovo je sve jedna beskonačna škola i mi svi izgleda da lutamo unaokolo u mraku...
O: Činjenica pet: Ciklus učenja je varijabilan i napredak po njemu je određen događajima i okolnostima koji se razvijaju.
P: Dakle, događaji i okolnosti u našim životima mogu, individualno i kolektivno, pokazivati gdje smo mi na tom ciklusu učenja? I mi tražimo da nam se kaže za te stvari, ili da nam se otkriju, a koje su u stvari, same po sebi, neophodne lekcije? I bilo bi tako virtualno beskorisne i da tako saznamo za njih, budući da se one moraju iskusiti?
O: Djelomično točno. Ako želite naznake, onda ćemo ih i dati. Ali, ako tražite "cestovnu mapu", zaboravite!!! ( forgetitski, prim. prev., poljski nastavak -ski )
P: Dobro, želimo neke naznake. I Ark želi neke naznake, također! On želi znati da li mi možemo izumiti alat koji pojačava slobodnu volju.
O: Nikakav alat nije potreban radi činjenica 3,4 i 5.
P: Hmmmm... Dakle, kad je osoba hipnotizirana i kontrolirana izvana, radi onog o čemu smo diskutirali ranije, oni su hipnotizirani i kontrolirani sve dok ne nauče kako to zaustaviti?
O: Da.
P: Dakle, koristeći analogiju svinjca, oni su se jednostavno uvaljali u to i pate sve dok im nije dosta?
O: Koristeći vašu analogiju bicikla: Ima li alata koji vam je potreban, kao djetetu, da naučite kako naučiti voziti bicikl?!?
P: MM: Nemate li više slobodne volje pomoću upijanja ( asimiliranja ) znanja?
O: Da!!! Da!!!
P: L: Dakle, drugim rječima, znanje i svijest vas naprave svjesnima da imate slobodnu volju i također napravi vas svjesnima o tome koje SU akcije stvarno djela slobodne volje, i zato, kad znate ili vidite razliku između laži i prevara i istine, onda ste u poziciji kontrolirati svoj život?
O: Da.
P: Ark također želi pitati... pa, njegov problem je vjera, kao što mi je to i rekao.
O: Vjera dolazi također iz znanja i kao što smo istakli već prije... Lažno znanje je gore nego da ga uopće nemate!!!!!
P: Dakle, važno je da se sve uzme sve da se nauči, ili analizira, da se kompletno rastavi i prokopa u svim smjerovima oko toga, čak i u suprotnim pravcima, da bi POTPUNO ustanovili da je to istina? Kao što je C.S.Levis rekao, znanje je poput konopa... sve dok ga koristite da svežete kutiju, nije važno da li je perfektno ili ne, ali ako ga hoćete koristiti da na njemu visite nad provalijom, onda morate biti apsolutno sigurni da je dovoljno čvrsto da izdrži vašu težinu.
O: Da.
P: Dobro, Ark pita o sljedećem: "1979., Projekt Phoenix, s asistencijom Sivih, da li je bio uspješan u proizvodnji pojačala misli"?
O: Ne.
P: Dobro! To je bilo vrlo precizno! Iduće: "Da li je moguće da, pod utjecajem droga, fizičari, ili oni koji imaju mentalne mogućnosti iznad normalnih, da budu zakvačeni na neku vrstu stroja i da zato budu u mogućnosti da kreiraju neku vrstu fizičke forme"?
O: Moguće. Sad proučite ponovo: "Sivi" su kibernetske sonde "Lizzard" bića, pa tko točno čini tu asistenciju? I tko je iza Lizzard vrsta?? Mogu li biti vaši preci, možda?!?
P: Ovdje kaže: "Vatra unutar čovjeka, koja je okarakterizirana kao žudnja, je tajna koja se može koristiti. Tajna svih stvari je žudnja. Pomoću žudnje/strasti sve su stvari moguće. Eksperimenti pojačavanja kod Phoenix projekta bili su objašnjeni kao pojačanje moždanih valova. U stvari, to pojačava žudnju ( želju ) subjekta. To što se pojačava je "unutrašnja volja" subjekta, odnosno unutrašnji duh unutar svih nas koji je pokretačka sila i manifestira se kao električna energija. Ovladavanjem te sile vi postižete da se vama ne može kontrolirati, svemir je vaš. Ovladate unutrašnjim duhom i vi ćete vladati fizičkim." Komentirajte, molimo.
O: Prvo i prvo: Tko vrši asistiranje? I na koji način se to radi?!?!??!??!?!?
P: Pa, oni kažu da Sivi asistiraju Konzorciju, to je Hopi materijal... Tko vrši asistenciju? Hmmm... dajte neki trag... Mislim da Nordijski vanzemaljci kontroliraju Lizzarde, koji su kreirali Sive, koji su sonde Lizzarda i za koje se tvrdi da asistiraju Konzorciju...
O: Asistiraju? Ili možda utječu?!? I ako je tako, kako to?!? I nije li to sav smisao? I na kraju, ne utječe se na vas stalno?!? U SVEMU što vi radite? Istaknuli smo ovo bezbroj puta... Dakle, molimo da ne skrećemo s puta, dobro?
P: Drugim rječima, sve dok smo u svinjcu - u svinjcu smo, i sve dok ne izađemo VAN iz toga, mi smo UNUTRA?
O: Sve dok ne dostignete tu točku u ciklusu učenja.
P: MM: Koja je to kemikalija koju oni koriste kod tih fizičara, da li je ona sama po sebi "akashina kemikalija"?
O: Ta informacija na koju se vi pozivate je potpuno lažna, kompletno!
P: L: Dakle, cijela stvar je lažirana?
O: "Žudnja" ne čini nekog "slobodnim", već je potpuno suprotno!
P: Ali ako vi žudite za znanjem?
O: To nije žudnja, to je zamolba duše.
P: Što je to što ljudima daje tu silu, taj efekt snažnog vala kojim oni odrede da dođu do apsolutnog dna svega i strgnu sve laži sa sebe sve dok ništa ne ostane na njima, sve osim gole istine? Što je izvor te želje?
O: Krivi koncept. To je jednostavno kad je netko u toj točki u ciklusu učenja. U toj točki, nije potrebna sila.
P: Dakle, vi ste, više-manje, tu radi neke kritične mase koju ste postignuli i vi "skačete" prema točki gdje je traženje istine jednostavno ono što vi jednostavno i jeste? To definira parametre vašeg bića. To je kao ciklus od 360 stupnjeva i svaka osoba je na drugačijoj točki u ciklusu i čitava stvar kruži i vi se nikad ne mijenjate s obzirom na ljude iza sebe i ispred sebe, a jedina stvar koju realno možete napraviti je ta da pomognete nekome da se pomakne u tom ciklusu, zato gurate onoga iznad sebe i vučete onog ispod sebe na vaše prethodno mjesto? I mjesto na kojem se nalazite u tom ciklusu, određuje ono što vi radite?
O: To je jedan ciklus, da. Postoji samo jedan ciklus učenja i tamo gdje ste vi na njemu određuje vaša ISKUSTVA, i obratno.
P: Ima li ikad neke točke gdje su linije povezane sa drugom točkom u ciklusu, tako da vi možete "skočiti" s jedne točke na drugu? Poput crvotočine u svemiru ili nešto tako?
O: Pogledajte činjenice 1, 2 i 3.
P: Dakle, nema prečica?
O: Sad, pogledajte činjenice 3, 4 i 5.
P: Dakle, izvjesni događaji i okolnosti bi mogle pomoći osobi da napravi "skok"?
O: Ne "skok", ubrzanje.
P: Jedna stvar, kad smo pričali nedavno kad smo govorili o nestabilnim gravitacijskim valovima i ja sam pitala što je uzrokovalo da oni postanu nestabilni, vi ste odgovorili "upotreba" i da je OPD disperzija, a OPS "sakupljanje" gravitacije. Napravila sam par nagađanja o tome i htjela bih pitati o tome. Da li to znači da davanje drugima, čak iako dajete sa zadrškama kod te asistencije jer znate da bi ta asistencija samo odgodila lekciju, da li je to širenje gravitacije i stvaranje mentalne ili druge kontrole nad drugima, čak iako je netko nesvjestan da se on kači druge i uzima drugima energiju, da li je to oblik sakupljanja gravitacije?
O: Blizu.
P: Dakle, kad vi sakupljate gravitaciju, vi postajete kao crna rupa, uvlačite u sebe?
O: Definitivno.
P: I izgleda mi da jedna od stvari koje radimo jest da mi oslobađamo gravitaciju sakupljenu u nama?
O: Ako je to vaš izbor, ili ako je to vaš put.
P: Da li je izbor intimno povezan s putem kao što ja to razumijem? Da li je on samo jednostavno to kako smo izgrađeni u našem bitku duše?
O: Blizu.
P: I tu su ljudi za koje je OPS jednostavno njihov izbor. To je njihov put.
O: Blizu.
P: Dakle, to je osuda i šteta koju radite nekome, ako pokušate nekoga preusmjeriti na vaš put, čak iako vidite da je rezultat puta na kojem je taj netko - smrt? To je još uvijek njegov izabrani put?
O: Da.
P: I ako nekom od njih pošaljete "kante ljubavi i svjetlosti", a oni su taj put odabrali, vi kršite njihovu slobodnu volju?
O: Vi bi mogli, također, slati i "kante" bljuvotina jer će oni tako i reagirati na to.
P: MM: Zašto slati išta? Samo da budemo neutralni?
O: Prosudjivanje je OPS.
P: L: Rekli ste nam prije da su zvijezde i planeti portali, ili otvori prema drugim denzitetima. Da li je moguće da ovaj nadolazeći val, to presjecanje granica realiteta, da li će se pristupiti kroz te tipove portala, što nije stvarno u našem "svemru", već što bi moglo proizaći iz zvijezda i planeta? Da li sam na nečem?
O: Možda počinješ ići dugim putem. Zapamtite samo ovo: Sva proročanstva koja su prikačena na kalendarske datume su beskorisna, jedino ako ne želite biti usisani od OPS sila 4. denziteta!
P: Kad već govorimo o usisavanju OPS-a 4. denziteta, MM-i je rekla lokalna gatara da ona usisava Hindu skupinu i njihove energije i rečeno joj je da se iil pnaša po njihovom programu ili da produži i nadje si neku drugu grupu. Koja vrsta interakcije je to bila? Zašto im je bilo toliko neugodno kad je ona bila prisutna?
O: Jer su željeli biti obožavani.
P: Dali to znači da je "željeti biti obožavan" ekvivalent za usisavanje energije?
O: Blizu.
P: Sad, znatiželjna sam oko slike psa koju je MM snimila kao fotografiju aure.
O: U ova vremena, bića 2. denziteta će sakupljati sve više i više privjesaka.
P: Da li su ti privjesci kao drugi entiteti?
O: Da, i drugo.
P: Kad oni sakupljaju te privjeske, da li ih sakupljaju od nas, kao zaštitu?
O: Ne.
P: Da li su oni korišteni da sakupljaju privjeske da bi nam se naštetilo?
O: Da.
P: Mislite da ćemo morati raditi duhovna oslobađanja i na našim psima, također? V: Uh, baš nam i to treba!
O: To neće djelovati.
P: Zašto naše životinje kupe te privjeske?
O: Radi povećanja vibracijskih frekvencija tj. dolaska Vala.
P: Ima li nešto što bi mogli učiniti? Mislim, da li bi trebali rješiti se ljubimaca?
O: Nikad nebi savjetovali nešto oštro kao to. Pa ipak, budite svjsni: OPS orijentacija 3. denziteta uključuje misao "dominacije" nad 2. denzitetom, i to je samo nastavak energetskog stvaranja nadolazećeg vala... Neke lekcije su stavrno interesantne. Kad vi pretpostavljate da hvatanje i zatvaranje onih s manjim kapacitetom nego vašim, da je to "za njihovo dobro", zašto ne bi i očekivali da oni s većim kapacitetom to isto rade i vama?!?Željeli bi da ovo dublje promotrite. Mislimo da možete dobiti mnogo iz uvida koji su sakriveni ovdje.

Tema Vala je u ovom trenutku stavljena na čekanje, jer toliko mnogo obaveza u "stvarnom životu" je imalo prioritet - kao napori da Ark dodje u prvi posjet i detalje o tome kako organizirati naše budućnosti da možemo raditi zajedno u stvarnom prostoru/vremenu, a ne u amorfnoj virtualnoj stvarnosti.

Ali, kada se se stvari konačno sredile, na kraju smo došli natrag na temu. Do toga trena morali smo učiniti našu domaću zadaću, morali smo naučiti da nema slobodnog ručka, a cilj - rješavanje najvećih misterija naše stvarnosti je postajao prilično velik projekt.

OPASKA u vezi riječi "Njemačke"

Ono što je navedeno ovdje je situacija iz mog prethodnog života opisana u "Amazing Grace". Cijeli ovaj život bila sam progonjena snovima i slikama iz prošlog života u nacističkoj Njemačkoj gdje sam bila udana za Židova, koji je bio uhapšen. Naše četvero djece su također odvedeni u logore. Ja sam počinila samoubojstvo kao posljedicu moje tuge za mojom obitelji. Cijeli ovaj moj život sam se pitala gdje je moj muž iz tog vremena? Nakon sastanka sa Arkom, oboje smo imali toliko snažne doživljaje da je bilo očigledno da je on ta "Izgubljena Ljubav" iz tog drugog života, možda čak i iz mnogih drugih života. Kao što su Kasiopejci rekli kasnije, mi smo bili "komplementarne duše."
--------
Preveo: Victor Fingolfin


Val serija poglavlje 06


Poglavlje 6

 

Životinjska psihologija ili
Ono što je bilo A, bit će A.
Ono što nije bilo A, neće biti A.
Sve je bilo i bit će ili A ili ne-A.


11.02.1995

P: Ranije smo čitali iz Ouspensky-jevog Tertium Organum-a o percepcijama, da li je to bilo točno opisivanje stanja naše svijesti i stanja percepcije 2. denziteta?

O: Da.

P: Dobro, sa time, napravimo skok prema percepciji 4. denziteta, da li je percepcija 4. denziteta...

O: Čekajte i vidite.

Znam da se dosta vas čudi u vezi te napomene o Ouspenskyevom opisu percepcija u 2D što je spomenuto u prethodnom dijelu ovih serija, jer ste mi bili pisali pitajući me o čemu se zapravo radi. Prije nego se upustim u diskusiju, želim citirati taj dio iz sesije, jer će se tema ponovo pojaviti, a čitatelj bi možda htio biti upoznat sa tim, jer svih zanima zašto i kako može biti da mi živimo u svijetu tako ogromnih razlika u percepciji, i da to može imati duboki uticaj na nas, jer nam ukazuje da je moguće da živimo među bićima koje mi ne možemo opažati.

Tu je i tema o tome kakva može biti naša percepcija, opažanje, nakon „diplomiranja“ i prelaza u 4D i to je pitanje na koje svi želimo čuti odgovor. I tako, u svojim špekulacijama, Ouspensky nam je možda dao neke naznake, iako je prilično sigurno da nije bio skroz u pravu. Zapravo, Ark i ja smo diskutirali o tome da li treba objaviti ovaj dio, jer je on misli da postoji ozbiljan propust u Ouspenskyevim „znanstvenim argumentima.“ Ark kaže da oni uopće nisu znanstveni i da Ouspensky pravi pretpostavke i izjave bez dokaza. To može biti istina, no smisao ovog dijela je bio da da nagovještaj razlika između ljudskog i životinjskog doživljavanja svijeta oko nas, tako da bismo mogli imati okvir iz kojega ćemo izvoditi daljnje špekulacije. U međuvremenu Ark će pripremati neke dodatne informacije o današnjim saznanjima u području teme koju Ouspensky možda nikad nije ni zamišljao, ili ako jest, onda nije dovoljno, zato „ostanite na liniji.“

Izvadak će biti poduži, ali ne vidim načina kako da ga skratim, a da se ne izostavi nešto važno. Iako je jezik malo „staromodan“, obzirom da je pisan 1920-ih ili ranije, Ouspensky je prilično jezgrovit i ekonomičan sa riječima, i samo ih je nekoliko koje su „ekstra“. No, krajnji rezultat će biti, čak i za one koji nemaju ili ne mogu nabaviti knjigu, razumijevanje onoga o čemu ovdje govorimo, a to je precipiranje u denzitetima. A želim prenijeti ideju o razlikama percipiranja u različitim denzitetima, ne nužno onako kako je iznio Ouspensky. Dakle, molim, pročitajte to iako možda isprva nećete vidjeti povezanost; možda ćete biti iznenađeni sa idejama koje će vam početi padati na pamet!


Iz Tertium Organum:

Osnovna jedinica naše percepcije je osjet. Osjet je elementarna promjena stanja našeg unutrašnjeg života koja nastaje, ili se nama tako čini, zbog neke promjene stanja vanjskog svijeta s obzirom na naš unutrašnji život, ili zbog promjene stanja u našem unutrašnjem životu s obzirom na vanjski svijet. U ovom slučaju fizičko tijelo je dio vanjskog svijeta. Tako nas uče fizika i psihofizika. Ovdje nećemo ulaziti u raspravu o tome koliko su točna ili netočna tumačenja tih znanosti. Dovoljno je odrediti osjet kao elementarnu promjenu stanja svijesti, tj. kao element ili osnovnu jedinicu te promjene. Doživljavajući osjet držimo da je on, da tako kažemo, odraz nekih promjena u vanjskom svijetu.

Proživljeni osjeti ostavljaju neki trag u našem pamćenju. Gomilajući se, pamćenja osjeta se u svijesti spajaju u grupe po sličnosti, združuju se, slažu, suprotstavljaju. Osjete koje obično doživljavamo u bliskoj vezi s nekim drugim osjetom u istoj će vezi iskrsavati u pamćenju. I postupno se iz pamćenja osjeta stvaraju predodžbe. Predodžbe su, da tako kažemo, grupe pamćenja osjeta. Pri stvaranju predodžbi osjeti se grupiraju u dva jasno izražena smjera.

Prvi je smjer po naravi osjeta: osjeti žute boje spajat će se s drugim osjetima žute boje, osjeti kiselog okusa s drugim osjetima kiselog okusa. Drugi je smjer po vremenu primanja osjeta. Kad jedna grupa, koja stvara jednu predodžbu, sadrži različite istovremeno doživljene osjete, pamćenje te određene grupe osjeta pripisuje se zajedničkom uzroku. "Zajednički uzrok" se projicira u vanjski svijet kao objekt i pritom se pretpostavlja da određena predodžba odražava zbiljska svojstva tog objekta. Takvo grupno pamćenje je predodžba, npr. predodžba stabla - tog stabla. U tu grupu ulazi zelena boja lišća, njegov miris, sjena, šum vjetra u granama itd., itd. Sve to zajedno stvara nešto poput žarišta svjetala što izviru iz našeg razuma i postupno se usmjeravaju na vanjski objekt, usklađujući se, bolje ili lošije s njim.

U daljnjem zapletanju mentalnog života pamćenje predodžbi prolazi isti proces kao i pamćenje osjeta. Gomilajući se, pamćenja predodžbi ili "slike predodžbi" povezuju se u najrazličitijim smjerovima, poklapaju, suprotstavljaju, stvaraju grupe i naposljetku daju pojmove. Tako od različitih osjeta, doživljenih u različito vrijeme (u grupama), u djeteta nastaje predodžba stabla (tog stabla), a potom iz slika predodžaba različitih stabala stvara se pojam stabla, tj. ne određenog stabla, već stabla općenito.

Stvaranje pojmova povlači za sobom stvaranje riječi i pojavu govora. Govor se sastoji od riječi, svaka riječ izražava pojam. Pojam i riječ su u biti isto, samo je prvi (pojam), da tako kažemo, unutrašnji vid, a drugi (riječ) vanjski. Riječ (tj. pojam) je algebarski znak stvari. U našem govoru riječi izražavaju pojmove ili ideje. Ideje su širi pojmovi, no one nisu grupni znak za slične predodžbe, već grupe različitih predodžaba, ili čak grupe pojmova. Dakle, ideja je složeni ili apstraktni pojam.

U sadašnjem trenutku imamo tri jedinice mentalnog života: osjet, predodžba, pojam (i ideja) i počinje se formirati četvrta jedinica - viša intuicija.

Ako je Kantova ideja istinita, ako je prostor sa svojim osobinama svojstvo naše svijesti, a ne vanjskog svijeta, trodimenzionalnost svijeta mora na neki način ovisiti o aparatu našeg mentalnog aparata. Konkretno, pitanje se može postaviti ovako: kakav je odnos trodimenzionalne protežnosti svijeta prema činjenici da u našem mentalnom aparatu postoje osjeti, predodžbe i pojmovi, i to upravo tim redom?

Mi imamo takav mentalni aparat, a svijet je trodimenzionalan. Kako dokazati da trodimenzionalnost svijeta ovisi o takvom mentalnom aparatu?

Kad bismo mogli promijeniti naš mentalni aparat i vidjeti da se tom promjenom izmijenio i svijet oko nas, to bi za nas bio dokaz ovisnosti svojstava prostora o svojstvima našeg razuma. Kad bismo, na primjer, trima postojećim jedinicama našeg mentalnog života mogli pridodati četvrtu, tj. višu intuiciju, koja zasad postoji samo u zametku, kad bismo je mogli učiniti određenom, točnom i djelotvornom u skladu s našom voljom, poput pojma, i kad bi se pritom povećao broj karakteristika prostora, tj. kad bi prostor od trodimenzionalnog postao četverodimenzionalan, to bi potvrdilo našu pretpostavku i dokazalo Kantovu ideju da je prostor sa svojim svojstvima oblik naše osjetilne percepcije.

Kad bismo mogli ustanoviti da je za biće koje ima samo osjete svijet jednodimenzionalan; za biće koje ima osjete i predodžbe dvodimenzionalan; a za biće koje uz pojmove i ideje ima i više oblike percepcije da je svijet četverodimenzionalan, Kantova ideja bila bi eksperimentalno dokazana. Odnosno, Kantova tvrdnja o subjektivnoj naravi ideje prostora mogla bi se smatrati dokazanom:

a) kad bi se biću koje ima samo osjete sav naš svijet sa svom raznolikošću oblika činio kao jedna crta; kad bi svemir toga bića imao jednu dimenziju, tj. kad bi to biće bilo jednodimenzionalno po svojstvima svoje percepcije; i

b) kad bi za biće, koje osim sposobnosti doživljavanja osjeta ima i sposobnost stvaranja predodžbi, svijet imao dvodimenzionalnu protežnost, tj. kad bi sav naš svijet s plavim nebom, oblacima, zelenim stablima, planinama i ponorima njemu izgledao kao ravnina; kad bi svemir tog bića imao samo dvije dimenzije, tj. kad bi to biće bilo dvodimenzionalno po svojstvima svoje percepcije.

Ukratko, Kantova tvrdnja će biti dokazana kad shvatimo da se broj karakteristika svijeta određenom subjektu mijenja u skladu s promjenama njegova mentalnog aparata. Na žalost, nemoguće je izvesti takve pokuse, ne umijemo ograničiti ni svoj, niti tuđi mentalni aparat.

Stoga moramo tražiti druge načine dokazivanja. Ako je pokus nemoguć, moguće je promatranje. Moramo si postaviti ovakvo pitanje: ima li u svijetu bića u kojih je mentalni život na razini nižoj od našega u tome smislu? Ne znamo za bića s mentalnim životom višim od našega, koja bi postojala u uvjetima poput naših. No bića s mentalnim životom nižim od našega nedvojbeno postoje. To su životinje.

Ali ne znamo je li mentalni život životinje ograničen upravo onako kako nama treba i moramo pažljivo razmotriti sve što o tome znamo. Vrlo malo znamo u čemu je razlika između mentalnog procesa životinje i mentalnog procesa čovjeka. To ne zna ni obična "razgovorna" psihologija.

U pravilu, životinjama ili posve odričemo posjedovanje razuma ili im, naprotiv, pripisujemo vlastitu psihologiju, samo "ograničenu", a kako i u čemu, ne znamo. Kažemo da životinja nema razuma, već instinkt, tj. kao da ona nije svjesna sebe, već je automatska sprava. No, imamo vrlo maglovitu ideju o tomu što zapravo instinkt može značiti. Ne govorim samo o popularnoj, već i o "znanstvenoj" psihologiji.

Pokušajmo istražiti što je instinkt i kakav je mentalitet životinje. Prvo ćemo razmotriti radnje neke životinje i odrediti u čemu se one razlikuju od naših. Ako su to instinktivne radnje, što to znači? Kakve radnje uopće postoje i po čemu se razlikuju?

Kod živih bića razlikujemo refleksne, instinktivne, svjesne i automatske radnje.

Refleksne radnje su jednostavno odgovori kretanjem, reakcije na vanjske podražaje, koje se uvijek odvijaju na isti način, neovisno o svrhovitosti ili nesvrhovitosti, o primjerenosti ili neprimjerenosti u određenom slučaju. Početak i zakoni tih radnji potječu iz jednostavne podražljivosti stanice.

Što je podražljivost stanice i koji su njezini zakoni? Podražljivost stanice je njezina sposobnost da kretanjem odgovara na vanjske podražaje. Pokusi s najjednostavnijim jednostaničnim živim organizmima (poput "morske zvijezde", amebe) pokazali su da podražljivošću upravljaju strogo određeni zakoni. Stanica kretanjem odgovara na vanjski podražaj. Snaga reaktivnog kretanja povećava se s povećanjem snage podražaja, no nije moguće utvrditi točan razmjer. Da se izazove reaktivno kretanje podražaj mora biti dovoljno jak. Svaki doživljeni podražaj ostavlja u stanici neki trag koji je čini prijemljivom za druge podražaje. To se vidi po tome što na ponovljeni podražaj jednake jačine stanica odgovara jačim kretanjem nego na prvi. Ako se podražaji dalje ponavljaju, stanica će na njih odgovarati sve jačim i jačim kretanjima do određene granice. Kad dođe do te granice stanica kao da se umori i stane na isti podražaj odgovarati sve slabijim reakcijama. Čini se da se stanica navikava na podražaj. On postaje dijelom njezine stalne okoline i prestaje na njega reagirati, budući da reagira samo na promjene u okolnostima koje su stalne.

Ako je podražaj toliko slab da ne izaziva kretanje kao odgovor, on ipak ostavlja u stanici neki nevidljivi trag. To vidimo po tome što se ponavljanjem slabih podražaja može postići da stanica stane reagirati na njih. Dakle, u zakonima o podražljivosti otkrivamo začetke sposobnosti pamćenja, umora i navike. Stanica stvara iluziju bića, koje, premda nije svjesno i razumno, u svakom slučaju je u stanju pamtiti, navikavati se i umarati. Ako nas stanica gotovo može obmanuti, koliko nas lakše može obmanuti životinja sa svojim složenim životom. No vratimo se našoj analizi radnji.

Refleksnim radnjama organizma nazivaju se takve radnje u kojima ili sav organizam ili njegovi odvojeni dijelovi djeluju poput stanice, tj. u okviru zakona o podražljivosti. Takve radnje primjećujemo i kod ljudi i kod životinja. Čovjek zadrhti od iznenadne hladnoće ili neočekivanog dodira. Kapci mu zatrepću ako mu se brzo približi ili ga dodirne neki predmet. Noga koja slobodno visi kad čovjek sjedi trza se od udarca po tetivi ispod koljena. Ta se kretanja zbivaju neovisno o svijesti, mogu se zbivati čak i usprkos svijesti. Svijest ih obično zamjećuje kad je radnja već izvršena. Ta kretanja nisu nužno svrhovita. Noga će se trznuti od udarca po tetivi bez obzira na to da li je pred njom nož ili vatra.

Instinktivnim radnjama nazivaju se svrhovite radnje, ali one koje se izvršavaju bez svijesti o izboru ili o cilju. One se javljaju s pojavom emocionalne kakvoće u osjetu, tj. od trenutka kad se na osjet nadoveže svjesni osjećaj lagode ili nelagode. Zapravo, prije pojave ljudskog intelekta, radnjama u životinjskom carstvu upravlja težnja da se stekne ili zadrži lagoda ili izbjegne nelagoda.

Schopenhauer nije priznavao drugog zadovoljstva doli spasenja od nelagode i držao je da samo nelagoda upravlja životom životinje. No ta je misao previše proturječna i u biti netočna. Lagoda i nelagoda nisu različiti stupnjevi iste stvari. Lagoda nije uvijek i samo prestajanje nelagode. U lagodi nije samo poništavanje minusa, već i aktivni plus. Okus lagode posve je drugačiji od okusa prestajanja nelagode ili neovisne lagode. S najvećom sigurnošću možemo reći da je lagoda i nelagoda instinkt koji poput pozitivnog i negativnog pola elektromagneta odbija i privlači životinju sad na jednu sad na drugu stranu, prisiljavajući je da izvršava nizove složenih radnji, ponekad toliko svrhovitih da se čine svjesnima; i ne samo svjesnima, već utemeljenima na predviđanju budućnosti, gotovo vidovitosti, poput seljenja ptica, svijanja gnijezda za još nerođene ptice, pronalaženja puta za jug u jesen i
za sjever u proljeće itd. No sve se te radnje zapravo objašnjavaju samo instinktom, tj. potčinjavanjem lagodi-nelagodi.

U razdobljima u kojima se tisućljeća mogu računati kao dani, odabirom se razvio tip koji živi u skladu s tim potčinjavanjem. To je potčinjavanje svrhovito, tj. ono vodi traženom cilju. Posve je jasno zašto je to tako. Ne može biti drugačije. Zato jer određena vrsta drugačije ne bi mogla živjeti i odavno bi izumrla. Instinkt upravlja njezinim životom, ali samo dotle dok je svrhovit. Čim prestane biti svrhovit, on postaje nosilac smrti i vrsta izumire. Najčešće, lagoda-nelagoda je lagodna ili nelagodna - ne zbog korisnosti ili štetnosti koju donosi, već zbog same lagodnosti ili nelagodnosti.

Utjecaji koji su se pokazali korisnima za određenu vrstu za njezina vegetativnog života, s prijelazom na animalni život počinju se osjećati kao lagodni, a štetni utjecaji kao nelagodni. Isti utjecaj - recimo određena temperatura - može biti za jednu vrstu koristan i ugodan, a za drugu štetan i neugodan. Stoga je jasno da potčinjavanje "lagodi-nelagodi" mora biti svrhovito. Lagodno je lagodno zato jer je korisno, nelagodno je nelagodno zato jer je štetno.

Poslije instinktivnih, na sljedećem stupnju su svjesne i automatske radnje. Svjesnom radnjom naziva se radnja poznata subjektu koji je izvršava prije njezina izvršenja, radnja koju subjekt koji izvršava može imenovati, odrediti, objasniti, reći njezin uzrok i cilj prije no što je izvrši. Ponekad se svjesne radnje izvršavaju tako brzo da izgledaju nesvjesne. No to su ipak svjesne radnje ako subjekt koji ih izvršava zna što radi.

Automatske radnje su radnje koje su bile svjesne radnje određenog subjekta, a zbog čestog ponavljanja prešle su u naviku i postale nesvjesne. Naučene automatske radnje dresiranih životinja bile su svjesne radnje, ali ne životinje, već dresera. Takve radnje često izgledaju posve svjesne, no to je čista iluzija. Životinja pamti redoslijed radnji i na taj način njezine radnje izgledaju osmišljene i svrhovite. One i jesu bile smišljene, ali ih nije smislila ona. Automatske radnje često se brkaju s instinktivnima. Zapravo, one su slične, no istovremeno je među njima ogromna razlika. Automatske radnje stvara subjekt tijekom svog života. Prije no što postanu automatske, one dugo moraju biti subjektu (ili drugoj osobi) svjesne. Instinktivne radnje stvaraju se tijekom života vrste i sposobnost za njih predaje se u gotovom obliku nasljeđivanjem.

Automatske radnje mogu se nazvati instinktivnim radnjama koje je određeni subjekt razvio za sebe. Instinktivne radnje ne možemo nazvati automatskima, koje je razvila određena vrsta, jer one nikada nisu bile svjesne u nekih pojedinaca određene vrste, već su posljedica složenih nizova refleksa.

Reflekse, instinktivne radnje i "racionalne" radnje mogu se smatrati odraženim, tj. kao ne - samostalne. Prve, druge i treće ne dolaze iz čovjeka, nego iz vanjskog svijeta. Čovjek je samo prenosnik ili pretvarač snage; sve njegove radnje pripadaju u ove tri kategorije koje su proizvodene dojmovima iz vanjskog svijeta. U ove tri vrste radnji čovjek je zapravo automat - ili nesvjestan ili svjestan svojih radnji. Ništa ne dolazi iz čovjeka samog.

Samo najviše kategorije radnji, tj. svjesne radnje (koje općenito govoreći ne promatramo, jer smo ih brkali sa racionalnim radnjama, uglavnom zato što nazivamo "racionalne" radnje svjesnima) - samo ove radnje su ovisne ne samo o dojmovima iz vanjskog svijeta, nego i od nečeg drugog. Ali kapacitet za takve radnje je vrlo rijedak i samo vrlo malo ljudi ga ima. Ove ljude se može definirati kao VIŠI TIP čovjeka.

Pošto smo ukratko utvrdili razlike među radnjama, moramo se vratiti na postavljeno pitanje: - po čemu se mentalni aparat životinje razlikuje od čovjekova? Znamo da životinje ne govore poput nas.

Od četiri kategorije akcije samo dva niža tipa su dostupne životinjama. "Racionalne" radnje nisu dostupne za njih. To je dokazano, prije svega, činjenicom da životinje ne govore. Ranije smo ukazali da je stjecanje govora neraskidivo povezano s posjedovanjem pojmova. Dakle, možemo reći da životinje ne posjeduju pojmove.

Je li to točno i je li moguće posjedovanje instinktivnog razuma bez posjedovanja pojmova?

Sve što znamo o instinktivnom razumu upućuje nas na to da on djeluje tek kad posjeduje samo predodžbe i osjete, a na nižim razinama kad posjeduje samo osjete. Mentalni aparat, koji misli uz pomoć predodžaba, mora biti istovjetan instinktivnom razumu koji mu omogućuje da odabere između dostupnih predodžaba, što izvana ostavlja dojam rasuđivanja i zaključivanja. Životinja zapravo ne misli o svojim radnjama, već živi po emocijama, pokoravajući se onoj emociji koja je u određenom trenutku jača. Premda, dakako, u životu životinje ima vrlo kritičnih trenutaka kad je sučeljena s nužnošću da odabere iz nekog niza predodžaba. Tada njezine radnje u određenom trenutku mogu izgledati posve promišljene. Primjerice, životinja u opasnosti često se ponaša začuđujuće oprezno i mudro.

No u zbilji, postupcima životinja upravljaju samo emocije. Već smo istaknuli da su emocije svrhovite i potčinjavanje njima mora biti svrhovito za normalno biće. Svaka predodžba životinje, svaka zapamćena slika povezana je s nekim emocionalnim osjetom ili emocionalnim sjećanjem; nema neemocionalnih hladnih misli ili slika u naravi životinje. Ako ih i ima, one su nedjelatne, nesposobne da je pokrenu na bilo kakvo djelovanje.

Dakle, sve radnje životinja, ponekad vrlo složene, svrhovite i naizgled razumske mogu se objasniti i bez pretpostavke da u životinja postoje pojmovi, sudovi i zaključci. Naprotiv; moramo priznati da životinje nemaju pojmova. Za to je dokaz to što one nemaju govor.

Uzmemo li dva čovjeka različite nacionalnosti, različite rase, koji govore različitim jezicima i nastanimo ih zajedno. Oni će odmah naći način da razgovaraju. Jedan prstom nacrta krug, drugi uz njega nacrta drugi krug. To je dovoljno da utvrde kako se mogu razumjeti. Ako se ljudi odvoje debelim kamenim zidom, ni to ih neće odvratiti. Jedan pokuca tri puta, drugi za odgovor pokuca tri puta. Komunikacija je uspostavljena. Ideja komuniciranja sa stanovnicima drugog planeta temelji se upravo na sistemu svjetlosnih signala. Na zemlji bi trebalo postaviti golemi svijetleći krug ili četverokut. Morali bi ga spaziti s Marsa ili bilo odakle i odgovoriti sličnim signalom.

Sa životinjama živimo zajedno, a s njima nismo u stanju uspostaviti takvu komunikaciju. Očito je među nama veća udaljenost i dublja razlika nego medu ljudima koje odvaja nepoznavanje jezika, kameni zidovi i velike udaljenosti.

Drugi dokaz odsutnosti pojmova u životinja je nesposobnost životinje da radi s polugom, tj. njezina nesposobnost da samostalno shvati značenje i rad poluge. Uobičajeni zaključak da životinja ne zna kako upotrijebiti polugu jednostavno stoga što njezini organi (noge i sl.) nisu prilagođeni za takve radnje ne bi izdržao kritiku, jer se svaka životinja može naučiti da upotrebljava polugu. Znači, ne radi se o organima. Životinja jednostavno ne može sama doći na ideju poluge. Pronalazak poluge smjesta je odvojio prvobitnog čovjeka od životinja i to je tijesno povezano s pojavom pojmova. Mentalna strana razumijevanja rada poluge sastoji se u sklapanju točnog silogizma. Bez mentalnog sklapanja silogizma nemoguće je razumjeti rad poluge. Bez pojmova je nemoguće izvesti silogizam. Na mentalnom polju silogizam je doslovce isto što poluga na fizičkom. (silogizam – logički zaključak koji se izvodi iz dviju ili više pretpostavki )

Upotreba poluge jednako silno razlikuje čovjeka od životinje kao i govor. Kad bi zemlju promatrali neki učeni Marsijanci i objektivno je ispitivali kroz teleskop, bez mogućnosti da izdaleka čuju govor, niti da ulaze u subjektivni svijet žitelja zemlje, i bez ikakva dodira s njima, oni bi bića koja žive na zemlji podijelili u dvije grupe: oni koji znaju raditi s polugom i oni koji ne poznaju rad poluge.

Psihologija životinje nama je uopće vrlo maglovita. Bezbroj promatranja svih životinja, od slona do pauka i bezbroj anegdota o inteligenciji, oštroumnosti i ćudorednim odlikama životinje ne mijenjaju ništa u tom pogledu. Mi zamišljamo životinje ili kao žive automate ili kao glupa ljudska bića. Odveć smo se zatvorili u krug našeg mentaliteta. Ne pomišljamo na neki drugi i nehotice mislimo da je jedini mogući oblik mentaliteta onaj koji mi posjedujemo. No to je iluzija koja nas priječi da shvatimo život. Kad bismo mogli ući u unutrašnji svijet životinje, razumjeti kako ona zamjećuje, shvaća i postupa, vidjeli bismo mnogo izuzetno zanimljivih stvari.

Na primjer, kad bismo mogli zamisliti i mentalno rekonstruirati logiku životinje, to bi nam mnogo pomoglo da razumijemo vlastitu logiku i zakone našeg mišljenja. U prvom redu bismo shvatili uvjetnost i relativnost vlastitih logičkih sklopova i zajedno s tim uvjetnost naše ukupne predodžbe svijeta. Životinja mora imati vrlo osobitu logiku. To, dakako, nije logika u pravom smislu riječi, jer logika podrazumijeva postojanje logosa, tj. riječi ili pojma. Naša uobičajena logika po kojoj mi živimo, bez koje "čizmar ne bi mogao napraviti čizme", svodi se na jednostavnu shemu koju je formulirao Aristotel u onim djelima koja su njegovi učenici objavili pod zajedničkim naslovom Organon, tj. "Oruđe" (mišljenja). Ta se shema sastoji u ovome

A je A.
A nije ne-A.
Sve je ili A ili ne-A.

Logika te sheme - Aristotelova logika, posve je dostatna za promatranje. Ali za iskustvo ona je nedostatna jer se iskustvo zbiva u vremenu, a u Aristotelovim formulama vrijeme nije uračunato. To je uočeno na samom početku utvrđivanja našeg iskustvenog znanja, zabilježio je Roger Bacon, a formulirao, nekoliko stoljeća kasnije, njegov slavni prezimenjak lord Francis Bacon u djelu Novum Organum, "Novo oruđe" (mišljenja). Baconovu formulu ukratko se može svesti na ovo:

Ono što je bilo A, bit će A.
Ono što je bilo ne-A, bit će ne-A.
Svaka stvar je bila i bit će A ili ne-A.

Sve naše znanstveno iskustvo izgrađeno je na tim formulama, neovisno o tomu da li ih naš razum uzima u obzir ili ne. Upravo na njima se temelji šivenje čizama, jer kad čizmar ne bi bio siguran da će koža koju je kupio jučer biti koža i sutra, vjerojatno se ne bi odlučio šiti čizme, već bi tražio sigurnije zanimanje.

Logičke formule, i Aristotelove i Baconove, jednostavno su izvedene iz promatranja činjenica, ne sadrže i ne mogu sadržati ništa drugo doli sadržaj tih činjenica. One nisu zakoni mišljenja, već samo zakoni vanjskog svijeta kako ga mi zamjećujemo, ili zakoni našeg odnosa prema vanjskom svijetu.

Kad bismo mogli predočiti sebi "logiku" životinje razumjeli bismo njezin odnos prema vanjskom svijetu. Naša glavna greška u pogledu unutrašnjeg svijeta životinja sastoji se u tome što im pripisujemo našu logiku. Mislimo da je logika jedna, da je naša logika nešto apsolutno što postoji izvan nas i mimo nas. Međutim, to su samo zakoni odnosa našeg unutrašnjeg života prema vanjskom svijetu ili zakoni koje naš razum nalazi u vanjskom svijetu. Različit um naći će druge zakone.

Prva razlika između logike životinje i naše logike je u tome što logika životinje nije opća. Postoji posebna logika za svaki slučaj, za svaku pojedinačnu predodžbu. Za životinju ne postoji klasifikacija prema zajedničkim svojstvima, tj. prema razredima, odlikama, vrstama. Svaki pojedini predmet postoji sam za sebe, sva njegova svojstva su specifična svojstva.

Ova kuća i ona kuća za životinju su dva posve različita predmeta, jer prva je njezina kuća, a druga neka tuđa. Općenito govoreći mi prepoznajemo predmete po njihovoj sličnosti, a životinja ih vjerojatno prepoznaje po njihovoj različitosti. Ona svaki predmet pamti po onom obilježju koje za nju ima najveće emocionalno značenje. U takvom obliku, tj. s emocionalnim odlikama, predodžbe se održavaju u pamćenju životinje. Očito, mnogo je teže čuvati u pamćenju takve predodžbe te je stoga pamćenje životinje neusporedivo opterećenije od našega, premda je po količini znanja i po količini onoga što se zadržava u pamćenju ona mnogo iza nas.

Kad jednom vidimo predmet mi ga svrstavamo u određeni razred, rod, vrstu, uvrštavamo ga u ovaj ili onaj pojam i u našem ga umu povezujemo s nekom "riječi", tj. s nekim algebarskim znakom, zatim s drugim koji ga određuje itd. Životinja nema pojmova, ona nema te mentalne algebre uz pomoć koje mi mislimo. Ona mora znati određeni predmet i zapamtiti ga sa svim njegovim karakteristikama i osobitostima. Neće se vratiti niti jedna zaboravljena karakteristika. Za nas se glavnina karakteristika podrazumijeva u pojmu s kojim smo povezali neki predmet i možemo ga pronaći u pamćenju po bilo kojoj njegovoj karakteristika.

Iz toga je jasno da je pamćenje životinje mnogo opterećenije od našega i da je upravo to glavni razlog koji koči mentalni razvoj životinje. Njezin je razum odviše zauzet. Ona nema kada kretati se naprijed. Mentalni razvoj djeteta može se zaustaviti ako se prisiljava da uči napamet nizove riječi i brojeva. Životinja je točno u istom položaju. To objašnjava neobičnu činjenicu da je životinja inteligentnija u mladosti. Vrhunac intelektualne moći čovjek doseže u zrelom dobu, vrlo često čak i u starosti. U slučaju životinje upravo je obrnuto. Ona je prijemčiva samo dok je mlada. U zreloj dobi njezin se razvoj zaustavlja, a u starosti nedvojbeno nazaduje. Logika životinje, ako je pokušamo izraziti u formulama poput Aristotelovih i Baconovih, bit će ovakva:

Životinja će razumjeti formulu A je A. Ona će reći: ja je ja, itd.

Ali formulu A nije ne-A ona više neće razumjeti. Ne-A je već pojam. Životinja će ovako reći:

Ovo je ovo.
Ono je ono.
Ovo nije ono.

ili

Ovaj čovjek je ovaj čovjek.
Onaj čovjek je onaj čovjek.
Ovaj čovjek nije onaj čovjek.

Kasnije ću se morati vratiti na logiku životinja. Zasad je bilo nužno samo utvrditi činjenicu da je psihologija životinje osobita i bitno se razlikuje od naše. Ona nije samo osobita, već i vrlo različita.

Među nama poznatim životinjama, čak među domaćim životinjama, toliko su velike psihološke razlike da ih to postavlja na posve različite razine. Mi to ne opažamo i sve stavljamo pod zajednički nazivnik – "životinje".

Gusak je nogom stao na komad kore lubenice, nateže ga kljunom i ne može ga izvući, a nikada neće doći na to da podigne nogu. To znači da su njegovi mentalni procesi toliko neodređeni da gusak slabo poznaje svoje tijelo i slabo ga razlikuje od drugih predmeta. To se ne može dogoditi ni psu ni mački. Oni odlično poznaju svoje tijelo. No, u odnosima prema vanjskim predmetima pas i mačka su vrlo različiti. Promatrao sam psa, "vrlo inteligentnog" setera. Kad mu se zgužvao prostirač na kojemu je spavao i postalo mu neudobno ležati na njemu, on je shvaćao da je neudobnost izvan njega, da je neudobnost u prostiraču, točnije, u položaju prostirača. Hvatao je zubima prostirač, vrtio ga, vukao tamo-amo i pritom režao, uzdisao i stenjao dok mu netko ne bi došao pomoći. Ali sam nikada nije uspio poravnati prostirač. S mačkom se takvo pitanje čak ne bi ni pojavilo. Mačka dobro pozna svoje tijelo, ali sve izvan sebe ona prihvaća kao takvo, kao nešto dato. Ispravljati vanjski svijet, prilagođavati ga za svoju udobnost mački nikada neće pasti na pamet. Stoga, kad nešto ne bi bilo u redu s njezinim ležajem, mačka bi se sama vrtila i gnijezdila bezbroj puta dok se ne bi udobno smjestila; ili bi otišla i legla na drugo mjesto. Majmun bi, dakako, s lakoćom prostro sebi prostirku. To su četiri posve različite psihologije. I to je samo jedan primjer, a lako bi bilo navesti ih na stotine. Ipak, za nas je to sve jedno životinja. Mi miješamo zajedno vrlo mnogo posve različitih stvari. Naše su "podjele" vrlo često netočne i to nas ometa da se snađemo u ispitivanju nas samih.

Uostalom bilo bi posve netočno tvrditi da spomenute razlike odredjuju "evolucijske stadije", da su životinje jednog tipa višlje ili niže od drugih. Pas i majmun, po svojim sposobnostima da imitiraju i vjernosti čovjeku se čini da su višlji od mačke, ali mačka je beskrajno nadređena njima u intuiciji, istančanom osjećaju, nezavisnosti i snazi volje. Pas i majmun očituju sebe u cijelosti. Sve što se nalazi u njima se može vidjeti. Ali nije bez razloga da se mačka smatra čarobnom i tajnovitom životinjom. Ima puno u njoj što je skriveno, koliko ni sama ne zna. Ako netko govori o evoluciji, bilo bi mnogo više točnije reći da su to životinje različitih evolucija, kao i, po svemu sudeći, ne postoji jedna nego i nekoliko evolucija u čovječanstvu.

Priznanje nekoliko nezavisnih i iz određene točke gledišta, ekvivalentnih evolucija, razvijanje posve različitih svojstava, bi nas dovelo do izbavljenja iz beskonačnog labirinta proturječnosti u našem razumijevanju čovjeka i pokazalo bi nam put do razumijevanja jedine prave evolucije važne za nas, evolucije ka nadčovjeku.

Utvrdili smo veliku razliku između duhovnog aparatstva čovjeka i životinje. Ta razlika bez sumnje mora imati velik utjecaj na percepciju vanjskog svijeta životinja. Ali kako i u čemu? Upravo to je ono što ne znamo i što moramo nastojati utvrditi. Zbog toga se još jednom moramo vratiti na našu percepciju svijeta i detaljno ispitati kako ga mi zamjećujemo, a zatim pogledati kako mora zamjećivati svijet životinja sa svojim ograničenim mentalnim aparatom.

Prije svega moramo pribilježiti da je, s obzirom na vanjski izgled i oblik svijeta, naša percepcija krajnje netočna. Znamo da se svijet sastoji od tijela, no mi vidimo i zamjećujemo samo površine. Nikada ne vidimo i ne zamjećujemo tijela. Tijelo je već pojam sastavljen od niza predodžaba stečenih razmišljanjem i iskustvom. Za neposredni osjet postoje samo površine. Osjećanje težine, mase, obujma, koje misaono povezujemo s "tijelom", zapravo je vezano s osjećanjem površina. Mi samo znamo da to osjećanje površine potječe od tijela, ali samo tijelo nikada ne osjećamo. Možda se složeno osjećanje površine, težine, mase, gustoće, čvrstoće i sl. može nazvati "osjetom tijela". No mi moramo umom povezati sve te osjete u jedan i taj opći osjet nazvati tijelom. Izravno osjećamo samo površinu, a zatim odvojeno težinu, čvrstoću itd. Tijelo kao takvo nikada ne osjećamo.

Ali mi znamo da se svijet ne sastoji od površina, znamo da pogrešno vidimo svijet. Znamo da nikada ne vidimo svijet kakav on jest, ne samo u filozofskom smislu, već u najobičnijem geometrijskom. Nikada nismo vidjeli kocku, kuglu itd., već samo površine. Znajući to, mi misaono ispravljamo ono što vidimo. Iza površina promišljamo tijelo.

Nikada ne možemo čak ni zamisliti tijelo. Ne možemo zamisliti kocku ili kuglu, ne u perspektivi, već sa svih strana odjednom. Jasno je da svijet ne postoji u perspektivi iako ga mi drugačije ne možemo vidjeti. Mi sve vidimo samo u perspektivi, tj. zamjećivanjem mi našim okom iskrivljavamo svijet. I znamo da ga iskrivljavamo. Znamo da nije onakav kako ga mi vidimo. Umom stalno ispravljamo ono što oko vidi, zamjenjujemo zbiljski sadržaj s onim simbolima stvari koje nam naš vid pokazuje.

Naš vid je složena sposobnost. Sastoji se od vidnih osjeta i pamćenja osjeta opipa. Dijete nastoji opipati sve što vidi: nos svoje dadilje, mjesec, "zečića" na zidu. Tek postupno uči samo vidom razlikovati što je blizu, a što daleko. Ali znamo da i u zreloj dobi vrlo lako podliježemo optičkim iluzijama. Udaljene predmete vidimo kao plošne, tj. još pogrešnije, jer je reljef ipak simbol koji ukazuje na neko svojstvo predmeta. Iz velike udaljenosti čovjek nam se čini poput silhuete. To se događa stoga što na velikoj udaljenosti nikada ništa ne možemo opipati, a oko nije naviklo uočavati razlike među površinama koje se na maloj udaljenosti mogu osjetiti vrhovima prstiju.

Nikada ne možemo, čak niti na vrlo malom prostoru, vidjeti dio vanjskog svijeta onakav kakav on jest, tj. onakav kakvog znamo da jest. Pisaći stol, ormar, nikada ne možemo vidjeti istovremeno sa svih strana i iznutra. Naše oko na određeni način iskrivljava vanjski svijet kako bismo, pogledavši oko sebe, mogli odrediti položaj predmeta u odnosu na sebe. No, nemoguće nam je pogledati svijet ne sa svog gledišta i nikada ga ne možemo vidjeti točno, neiskrivljena našim vidom.

Reljef i perspektiva - to je iskrivljavanje predmeta našim okom. To je optička iluzija, obmana viđenja. Kocka u perspektivi uvjetni je simbol trodimenzionalne kocke. Sve što vidimo samo je uvjetna slika uvjetno zbiljskog trodimenzionalnog svijeta koji izučava naša geometrija, a ne sam zbiljski svijet. Na temelju onoga što vidimo moramo nagađati što je u zbilji. Znamo da je ono što vidimo netočno i mislimo, tj. pretpostavljamo da svijet nije onakav kakvim ga mi vidimo. Kad ne bismo sumnjali u točnost našeg viđenja, kad bismo mislili da je svijet onakav kakvim ga mi vidimo, mi bi mislili da je on takav kakvim ga vidimo. U stvarnosti, mi konstantno uvodimo korekture u ono što vidimo.

Sposobnost ispravljanja onoga što oko vidi zahtijeva posjedovanje pojmova, jer se ispravke stvaraju rasuđivanjem, što je nemoguće bez pojmova. Bez te sposobnosti ispravljanja onoga što oko vidi mi bismo svijet vidjeli drugačijim, tj. mnogo onoga što postoji vidjeli bismo pogrešno, ne bismo vidjeli mnogo onoga što postoji i vidjeli bismo vrlo mnogo onoga što u zbilji uopće ne postoji. U prvom redu vidjeli bismo veliku količinu nepostojećih gibanja.Za izravni osjet svako naše gibanje povezano je s gibanjem svega oko nas. Mi znamo da je to gibanje iluzorno, ali ga vidimo kao zbiljsko. Predmeti se okreću pred nama, jure mimo nas, pretječu jedni druge. Kuće pokraj kojih se sporo vozimo polako se okreću; ako se vozimo brzo i one se brzo okreću; stabla naglo izrastaju pred nama, jure i iščezavaju.

To naizgledno oživljavanje predmeta, zajedno sa snovima, pribavljalo je i još uvijek pribavlja glavnu hranu bajkovitoj mašti. U tim slučajevima "gibanja" predmeta mogu biti vrlo složena. Pogledajte kako se čudno ponaša žitno polje gledano kroz prozor vašeg vagona. Ono pritrčava do samog prozora, zaustavlja se, polako okreće oko sebe i bježi u stranu. Stabla u šumi trče različitim brzinama, prestižući jedno drugo. Cio krajolik iluzornog gibanja! A tek sunce koje i dalje u svim jezicima "izlazi" i "zalazi" i vjera u "gibanje" kojega se nekoć tako strasno branila! Sve to nama izgleda tako. I premda već znamo da su ta gibanja iluzorna, mi ih ipak vidimo i ponekad se prevarimo. Koliko bismo više iluzija vidjeli kad ne bismo razumom mogli shvatiti uzroke zbog kojih one nastaju i kad bismo držali da sve postoji upravo onako kako mi vidimo.

Ja vidim, znači to postoji!

Ova tvrdnja glavni je izvor svih iluzija. Točno bi bilo reći:

Ja vidim, znači to ne postoji!

ili barem:

Ja vidim, znači to nije tako!

Mi to možemo reći, a životinja ne može. Za nju ono što vidi, to i postoji. Ona mora vjerovati onomu što vidi. Kakav životinji izgleda svijet? Svijet životinji izgleda kao niz složenih pokretnih ploha. Životinja živi u dvodimenzionalnom svijetu, njezin svemir ima svojstva i izgled plohe. Na toj plohi odvija se velika količina svih mogućih gibanja najčudesnije naravi. Zašto će životinji svijet izgledati kao ploha? Ponajprije stoga što on i nama izgleda kao ploha. No mi znamo da svijet nije ploha, a životinja to ne može znati. Ona prihvaća sve onako kako njoj izgleda. Ona ne može ispravljati ono što oko vidi - ili ne može u onoj mjeri u kojoj mi možemo.

Mi možemo mjeriti u tri smjera, jer nam to dopušta narav našeg razuma. Životinja može mjeriti samo u dva smjera istovremeno. Nikada odjednom u tri. Kako životinja nema pojmova, ona nije u stanju zapamtiti mjere prvog smjera dok mjeri drugi i treći. To moram bolje razjasniti.

Zamislimo da mjerimo kocku. Pri mjerenju kocke u tri smjera, dok mjerimo jedan, druga dva moramo držati u pameti, pamtiti. Pamtiti ih možemo samo u obliku pojmova, tj. samo ako ih povežemo s različitim pojmovima, ako na njih nalijepimo različite znakove. Tek kad na prva dva smjera nalijepimo znak duljine i širine, možemo mjeriti visinu. Drugačije je nemoguće. Kao predodžbe, prve dvije mjere kocke posve su istovjetne i svakako će se u duhu sliti u jednu. Životinja nema pojmova, pa ne može na prve dvije mjere kocke nalijepiti znakove duljine i širine. Stoga, kad životinja stane mjeriti visinu kocke, prve dvije mjere stopit će se u jedno.

Životinja koja mjeri kocku, a posjeduje samo predodžbe bez pojmova, bit će poput mačke koju sam jednom promatrao. Ona je odvukla svoje mačiće bilo ih je pet ili šest - u različite sobe i nije ih mogla sakupiti zajedno. Hvatala je jedno, prenosila i stavljala pored drugoga. Zatim je trčala tražiti treće, donosila ga i stavljala uz prva dva, ali onda bi uzimala prvo i odnosila u drugu sobu, stavljala ga pored četvrtog, zatim opet trčala tamo, uzimala drugo i vukla ga negdje petomu itd., itd. Mačka se kinjila sa svojim mačićima cijeli sat, iskreno se mučila i ništa nije mogla uraditi. Bilo je jasno da nije imala pojmova uz pomoć kojih bi mogla zapamtiti koliko je ukupno mačića.

Izuzetno je važno objasniti odnos životinje prema dimenziji tijela. Radi se o tome da životinja vidi samo plohe. (To možemo reći s punim uvjerenjem jer i sami vidimo samo plohe.) Budući da vidi samo plohe, životinja može zamišljati samo dvije dimenzije. Treću dimenziju, zajedno s prve dvije, ona bi već morala promišljati, tj. ta dimenzija mora biti pojam. No životinja nema pojmova. Dakle, treća dimenzija se javlja i kao predodžba. Stoga se, u trenutku kad se pojavi treća dimenzija (kao predodžba), dvije prve predodžbe neizbježno stapaju u jednu. Životinja vidi razliku između dvije dimenzije. Razliku između tri dimenzije ona ne može vidjeti. Tu razliku treba znati. A da bi se ona znala, nužni su pojmovi.

Istovjetne predodžbe moraju se životinji stapati u jednu kao što se nama stapaju u jednu dvije istovremene, istovjetne pojave koje se zbivaju u jednoj točki. Životinji će to biti jedna pojava kao što su za nas jedna pojava sve istovjetne istovremene pojave koje se zbivaju u jednoj točki. Na taj način, životinja će vidjeti svijet kao plohu i mjerit će tu plohu samo u dva smjera.

Kako objasniti činjenicu da se životinje, živeći u dvodimenzionalnom svijetu, ili videći sebe u dvodimenzionalnom svijetu, savršeno snalaze u našem trodimenzionalnom svijetu? Kako objasniti da ptica leti i gore i dolje i naprijed i postrance, u sva tri smjera; konj skače preko jaraka i prepona; pas i mačka vjerojatno shvaćaju svojstva dubine i visine istovremeno s duljinom i širinom?

Da to objasnimo moramo se vratiti na temeljna načela psihologije životinja. Već smo ukazali da mnoga svojstva predmeta, koja mi pamtimo kao opća svojstva vrste i oblika, životinja mora zapamtiti kao pojedinačna svojstva predmeta. Da se snađe u toj golemoj zalihi pojedinačnih svojstava sačuvanih u pamćenju životinji pomaže emocionalna odlika koja je za nju povezana sa svakom predodžbom i svakim zapamćenim osjetom. Recimo da životinja zna dvije staze kao posve odvojene pojave koje među sobom nemaju ničeg zajedničkog; jedna pojava, tj. jedna staza sastoji se od niza određenih predodžaba obojenih određenim emocionalnim karakteristikama; druga pojava, tj. druga staza sastoji se od niza drugih određenih predodžaba obojenih drugim karakteristikama. Mi kažemo da je i jedno i drugo staza, jedna na jednom, druga na drugom mjestu.

Za životinju dvije staze nemaju ničeg zajedničkog. No ona pamti sav redoslijed emocionalnih karakteristika prve i druge staze i na taj način pamti obje staze s njihovim okukama, rupama, ogradama itd. Dakle, pamćenje određenih svojstava viđenih predmeta pomaže životinji da se snalazi u pojavnom svijetu. Ali, u pravilu, pred novim pojavama životinja je mnogo bespomoćnija od čovjeka. Životinja vidi dvije dimenzije. Treću dimenziju ona stalno osjeća, ali je ne vidi. Ona je osjeća kao nešto prolazno, kako mi osjećamo vrijeme. Plohe koje životinja vidi za nju imaju mnoga čudna svojstva, a ponajprije mnogobrojna i različita gibanja. Kao što je već rečeno, za nju su vjerojatno posve zbiljska sva iluzorna gibanja. Ona se i nama čine zbiljskima, no mi znamo da su iluzorna: okretanje kuće mimo koje se vozimo, izrastanje drva iza ugla, putovanje mjeseca kroz oblake i slično.

Osim toga, za životinju će postojati mnoga druga gibanja o kojima mi čak i ne slutimo. Radi se o tome da se mnogi, za nas nepokretni predmeti - upravo svi predmeti, životinjama moraju činiti pokretnima. I upravo u tim gibanjima njoj će se očitovati treća dimenzija tijela, tj. treća dimenzija tijela njoj će izgledati kao gibanje.

Pokušajmo zamisliti kako životinja zamjećuje predmete vanjskog svijeta. Pretpostavimo da pred njom stoji veliki disk i uz njega velika kugla istog promjera. Stojeći nasuprot njih na određenoj udaljenosti životinja će vidjeti dva kruga. Ako ih stane obilaziti, uočit će da kugla ostaje krug, a disk se postupno sužava, pretvara se u usku prugu. Pri daljnjem kretanju oko te pruge, ona se počinje širiti i postupno se nanovo pretvara u krug. Ako se kreće oko kugle, ona neće mijenjati oblik. Ako joj se životinja približi, s njom će se početi zbivati neobične pojave.

Pokušat ćemo opisati kako životinja zamjećuje površinu kugle, za razliku od površine diska. Nedvojbeno je da ona sfernu površinu zamjećuje drugačije od nas. Mi konveksnost ili sfernost zamjećujemo kao opće svojstvo mnogih ploha. Po naravi svog mentalnog aparata životinja mora sfernost zamjećivati kao pojedinačno svojstvo određene kugle. Kako sfernost može izgledati kao pojedinačno svojstvo određene kugle? S punim uvjerenjem možemo reći da će sfernost životinji izgledati kao gibanje plohe koju ona vidi.

Kad se životinja približi kugli vjerojatno se događa otprilike ovo: ploha koju životinja vidi stane se brzo gibati. Središte se pomiče naprijed, a sve ostale točke udaljavaju se od središta brzinom razmjernom udaljenosti tih točaka od središta (ili kvadratu udaljenosti od središta). Upravo na taj način životinja mora osjećati sfernu plohu. To podsjeća na način na koji mi osjećamo zvuk. Na određenoj udaljenosti od kugle životinja je vidi kao ravninu. Približavajući se i dodirujući neku točku na kugli ona vidi da je odnos svih drugih točaka prema toj točki drugačiji u usporedbi s tim kakav bi on trebao biti na ravnini, kao da su se sve ostale točke pomakle, povukle se u stranu. Dodirujući drugu točku ona vidi, da i od nje sve ostale točke uzmiču. To svojstvo kugle njoj će izgledati kao gibanje, kao "vibracija". Kugla će zaista biti nalik na plohu koja vibrira, njiše se. Na isti način i životinji mora izgledati kao gibanje svaki kut nepomičnog predmeta.

Životinja može vidjeti kut trodimenzionalnog predmeta samo ako se kreće mimo njega i pritom će joj se činiti da se predmet okrenuo, pojavila se nova strana, a prethodna se povukla ili pomakla u stranu. Kut će se zamjećivati kao okretanje, kao gibanje predmeta, tj. kao nešto prolazno, vremensko, odnosno, kao promjena stanja predmeta. Sjećajući se ranije viđenih kutova, koje je vidjela kao gibanje tijela, životinja će držati da su oni već prošli, završili, iščezli, da su oni u prošlosti. Dakako, životinja ne može tako razmišljati, ali će postupati kao da je tako razmišljala. Kad bi životinja mogla misliti o pojavama (tj. o kutovima i zakrivljenim plohama) s kojima se još nije srela u životu, ona bi ih nedvojbeno zamislila samo u vremenu. Drugim riječima, životinja im ne bi mogla priznati zbiljsko postojanje u sadašnjem trenutku, dok se one još nisu pojavile. Kad bi mogla izraziti mišljenje o njima, ona bi rekla da ti kutovi postoje kao mogućnosti, da će postojati, ali ih sada nema.

Ugao kuće pokraj kojega svaki dan protrči za konja je pojava što se ponavlja u određenim okolnostima, no koja se ipak zbiva samo u vremenu, a nije prostorno i stalno svojstvo kuće. Kut je životinji vjerojatno vremenska pojava, a ne prostorna kao nama. Na taj način vidimo da životinja svojstva naše treće dimenzije zamjećuje kao gibanje i ta svojstva pripisuje vremenu, tj. prošlosti i budućnosti ili sadašnjosti, odnosno, trenutku prijelaza iz budućnosti u prošlost. To je izuzetno važna okolnost u kojoj leži ključ za razumijevanje naše vlastite percepcije svijeta i stoga je moramo podrobnije ispitati.

Dosada smo razmatrali o višim životinjama: psu, mački, konju. Sada uzmimo nižu, na primjer puža. Mi ništa ne znamo o njegovu unutrašnjem životu, ne možemo biti sigurni da je njegova percepcija vrlo različita od naše. Puževa osjetilna percepcija okolnog svijeta najvjerojatnije je vrlo nejasna. On vjerojatno osjeća toplinu, hladnoću, svjetlo, tamu, glad i on instinktivno (na poticaj lagode-nelagode) puzi prema nepojedenom kraju lista na kojemu stoji i odmiče se od suhog lista. Njegovim kretanjem upravlja lagoda-nelagoda, uvijek teži jednom i izmiče drugom. On se uvijek kreće samo po crti - od nelagodnog prema lagodnome. On ne zna i ne osjeća ništa osim te crte. Ta je crta sav njegov svijet. Sve osjete što dolaze izvana puž osjeća na toj crti svoga kretanja. A oni dolaze iz vremena, od mogućnosti postaju zbilja. Sav naš svemir za puža postoji u budućnosti i u prošlosti, tj. u vremenu. U prostoru je samo crta. Sve ostalo je u vremenu. Puž najvjerojatnije nije svjestan svoga kretanja. Napinjući čitavo svoje tijelo on se kreće naprijed prema svježem kraju lista, no njemu se pritom čini da list ide prema njemu izranjajući u tom trenutku, pojavljujući se iz vremena kao što se nama pojavljuje jutro.

Puž je jednodimenzionalno biće.. Životinje na višem stupnju razvoja: pas, mačka, konj dvodimenzionalna su bića. Njima se prostor ukazuje kao ploha, ravnina. Sve izvan te ravnine za njih leži u vremenu. Vidimo, dakle, da je viša životinja - dvodimenzionalno biće u usporedbi s jednodimenzionalnim - izdvojila iz vremena jednu dimenziju više.Svijet puža ima jednu dimenziju. Za njega se naša druga i treća dimenzija nalaze u vremenu. Svijet psa ima dvije dimenzije. Za njega je naša treća dimenzija u vremenu. Životinja može pamtiti sve pojave koje je opazila, tj. sva svojstva trodimenzionalnih tijela s kojima je došla u dodir, ali ne može znati da je ono što su za nju pojave koje se ponavljaju, stalno svojstvo trodimenzionalnih tijela - kut, zakrivljenost, ili konveksnost.

Takva je psihologija percepcije svijeta dvodimenzionalnog bića. Za njega svaki dan izlazi novo sunce. Jučerašnje sunce je zašlo i više se neće vratiti. Sutrašnje još ne postoji. Pijetao ne bi mogao misliti da svojim kukurijekanjem budi sunce. Za pijetla sunce i ne ide spavati. Ono odlazi u prošlost, iščezava, nestaje, prestaje biti. Sutra, ako se pojavi, to će biti novo sunce. Da bi postojalo, ono se ne mora probuditi, već nastati, roditi se. Pijetao bi mogao misliti da on svojim kukurijekanjem stvara, rađa sunce, da ga on prisiljava da se pojavi, da se rodi iz ničega, ali ne bi mogao misliti da budi sunce. To je psihologija čovjeka. Za pijetla svakog jutra izlazi novo sunce kao što za nas svaki dan dolazi novo jutro, svake godine novo proljeće. Pijetao ne može shvatiti da je sunce jedno i isto i jučer i danas, upravo onako kao što mi vjerojatno ne možemo shvatiti da je jutro jedno i proljeće jedno.

Gibanje predmeta, ono koje nama nije iluzorno, već zbiljsko poput okretanja kotača, vožnje kočije itd., životinji se umnogome razlikuje od gibanja koje ona vidi u svim za nas nepomičnim predmetima, od gibanja u kojemu se njoj prikazuje treća dimenzija tijela. Te dvije vrste gibanja za nju će biti nesumjerljive. Kut ili konveksnu plohu životinja će moći mjeriti premda neće razumjeti njihovo pravo značenje i smatrat će ih gibanjem. No zbiljsko gibanje, tj. ono koje je zbiljsko i za nas, ona neće biti u stanju mjeriti. Za to je potrebno naše shvaćanje vremena i mjerenje svakog gibanja u odnosu na neko stalnije, tj. uspoređivanje svih gibanja s jednim. Životinja nije u stanju to uraditi jer nema pojmova. Stoga će za nas zbiljska gibanja predmeta za nju biti neizmjerljiva i, budući neizmjerljiva, i nesumjerljiva s drugim gibanjima koja su za nju zbiljska i izmjerljiva, a za nas iluzorna - ona koja zapravo predstavljaju treću dimenziju tijela.

Ovo posljednje je neizbježno. Ako životinja osjeća i mjeri kao gibanje ono što nije gibanje, onda je jasno da ona ne može istom mjerom mjeriti ono što jest i ono što nije gibanje. No to ne znači da ona ne može znati narav gibanja u našem svijetu i prilagoditi im se. Naprotiv, vidimo da se životinje savršeno snalaze među gbanjem predmeta u našem trodimenzionalnom svijetu. U tome joj pomaže instinkt, tj. sposobnost, razvijena tisućgodišnjim odabiranjem, da svrhovito postupa bez svijesti o cilju. Životinja se zaista odlično snalazi u svim gibanjima oko sebe.

Međutim, kako razlikuje dvije vrste pojava, dvije vrste gibanja, jedno od njih životinja mora tumačiti kao nerazumljivo unutrašnje svojstvo predmeta, tj. najvjerojatnije će to gibanje držati posljedicom oživljenosti predmeta, a predmete koji se miču živima. Mače se igra loptom ili svojim repom jer lopta ili rep bježe od njega. Medvjed će se tući s granom dok ga grana ne zbaci sa stabla zato što on u zaljuljanoj grani osjeća nešto živo i neprijateljsko. Konj se plaši grma jer se grm pokrenuo i mahnuo granom. U posljednjem slučaju grm se uopće nije trebao micati - trčao je konj. No njemu je izgledalo da se grm miče - dakle, bio je živ. Životinji je vjerojatno sve što se miče živo. Zašto pas tako bijesno laje na kola u prolazu? Nama to nije posve razumljivo. Mi ne vidimo kako se u očima psa kočija što prolazi vrti, prevrće i krevelji. Živa je - kotači, krov, blatobrani, sjedalo, sve se to miče, okreće. Pokušajmo sažeti sve naše zaključke.

Utvrdili smo da čovjek ima osjete, predodžbe i pojmove, da više životinje imaju osjete i predodžbe, a niže samo osjete. Zaključak da životinje nemaju pojmova izveli smo iz činjenice da one ne posjeduju govor ni riječi. Zatim smo ustanovili da, budući da nemaju pojmova, životinje ne mogu pojmiti treću dimenziju i vide svijet kao plohu, tj. nemaju sredstava, oruđa da isprave svoje pogrešne osjete svijeta. Zatim smo zaključili da, kako svijet vidi kao plohu, životinja na toj plohi vidi vrlo mnogo za nas nepostojećih gibanja. Naime, kao gibanja njoj se moraju činiti sva ona svojstva tijela koja mi smatramo svojstvima njihove trodimenzionalnosti. Tako kut i sferna površina životinji moraju izgledati kao gibanje plohe. Došli smo do zaključka da sve ono što za nas, kao nešto stalno, pripada području treće dimenzije, životinja mora smatrati prolaznim, nečim što se događa predmetima - vremenskom pojavom. Na taj način, u svim svojim odnosima sa svijetom, životinja je posve nalik nestvarnom dvodimenzionalnom biću koje smo pretpostavili da živi na ravnini. Sav naš svijet čini se životinji poput ravnine, kroz nju prolaze pojave i gibaju se po vremenu ili u vremenu.

Prema tome, možemo reći da smo utvrdili sljedeće: pri određenom ograničenju mentalnog aparata kojim zamjećuje vanjski svijet, subjektu se moraju mijenjati obličja i sva svojstva svijeta. Ako dva subjekta s različitim mentalnim aparatem žive jedan pored drugoga, oni moraju živjeti u različitim svjetovima, njima se moraju potpuno razlikovati svojstva protežnosti svijeta. Uostalom, vidjeli smo kakvi su uvjeti, ne izmišljeni niti umjetni, već zbiljski postojeći u prirodi, tj. mentalni uvjeti života životinja u kojima svijet izgleda ili kao ravnina ili čak kao crta.

Drugim riječima, utvrdili smo da trodimenzionalna protežnost svijeta nama ovisi o svojstvima našeg mentalnog aparata; ili, da trodimenzionalnost nije svojstvo svijeta, već samo svojstvo naše percepcije svijeta. Odnosno, trodimenzionalnost svijeta je svojstvo njegova odraza u našoj svijesti. Ako je sve to tako, onda je očito da smo doista dokazali ovisnost prostora o osjećanju prostora. A čim smo dokazali postojanje osjećanja prostora nižeg od našega, dokazali smo i mogućnost osjećanja prostora višeg od našega.

Kad bi se u nama uobličila četvrta jedinica mišljenja, koja se razlikuje od pojma kao što se pojam razlikuje od predodžbe, moramo priznati da bi se istovremeno s tim, u svijetu koji nas okružuje, nama pojavila četvrta karakteristika koju geometrijski možemo nazvati četvrtim pravcem ili četvrtom okomicom, jer bi ta karakteristika sadržala svojstva predmeta koja su okomita na sva nama poznata svojstva i nisu paralelna niti s jednim od njih. Drugim riječima, mi ćemo sebe vidjeti ili osjećati ne u trodimenzionalnom, već u četverodimenzionalnom prostoru, a okolni predmeti, baš kao i naša vlastita tijela, otkrivat će opća svojstva četvrte dimenzije koja ranije nismo zamjećivali, ili smo i ih smatrali pojedinačnim svojstvima predmeta (ili njihovim gibanjem) upravo onako kako životinje protezanje predmeta u trećoj dimenziji smatraju njihovim gibanjem.

Vidjevši ili osjetivši sebe u četverodimenzionalnom svijetu ustanovit ćemo da trodimenzionalni svijet nema i nikada nije imao nikakva zbiljskog postojanja, da je bio proizvod naše mašte, utvara, priviđenje, opsjena i optička varka, bilo što, samo ne zbilja.

Sve to nipošto nije neka "hipoteza", pretpostavka; to je egzaktna metafizička činjenica, baš kao što je činjenica postojanje beskonačnosti. Da bi opstao, pozitivizam je morao odbaciti beskonačnost ili je u najmanju ruku nazvati "hipotezom" koja može biti istinita, a može biti i neistinita. Ali beskonačnost nije pretpostavka; ona je činjenica. A isto takva činjenica jest i višedimenzionalnost prostora i sve ono što ona implicira, tj. nezbiljnost svega trodimenzionalnoga.

Ouspensky, 1920


Nakon što sam pročitala ovaj dio iznad, NAKON što su Kasiopejci govorili o percepciji na 4. denzitetu, postala sam svjesna jaza izmedju naše percepcije ovog našeg svijeta i onoga što bi naš svijet zapravo morao biti. Mi ćemo se vratiti na Ouspenskog i njegove špekulacije o percepciji na višim denzitetima, ali za sada se moramo vratiti na našu priču o Valu I otkrićima, kuda su vodila ta otkrića i ono što mi razumijemo u sadašnjosti. Oko tjedan dana nakon što je moje "Sufi" pitanje dovelo do teme "nestabilnih gravitacijskih valova", odlučila sam se pitati pitanja o denzitima. Stvarno sam pokušavala shvatiti ZAŠTO mi možemo percipirati stvari samo u ovom uskom okviru naše stvarnosti. Htjela sam znati zašto su stvari koje postoje u drugim "oblastima" zastrte od nas. Nisam mogla posve shvatiti razliku između 4. i 5. denziteta jer toliko mnogo poznatih učenja govore o fizičkom planu, a zatim - fiju! - odeš na eterični ili "astralni" plan. Kasiopejci su govorili da postoji nešto "parafizičko", neki srednji stupanj - fizički, ali na osebujan način - i ti možeš "umrijeti" tamo, a zatim ideš na "astralni" ili eterični plan. Ovo je bila potpuno nova ideja, i ja sam pokrenula pitanje na tu temu:


22.06.1996

P: Željela bih večeras pitati u vezi 5. denziteta. Kako funkcionira "linija razdvajanja" između fizičkog 4. denziteta i 5. denziteta?
O: Reciklirajuća zona, netko mora imati direktan kontakt u perfektnom balansu s onima na 6. denzitetu da bi ispunio potrebu za fazom kontemplacije/učenja dok je između inkarnacija u denzitetima 1 - 4.
P: Kad osoba završi sva svoja iskustva u denzitetima 1 - 4, da li oni ostaju na 5. u nekom periodu dok se ne pomaknu u 6?
O: Da.
P: Kad umrete u 3. i odete u 5. denzitet, da li prolazite kroz 4., ili ga vidite?
O: Ne.
P: Kad ste u 5. denzitetu, da li je dio vašeg služenja da budete vodstvo? Da li su tamo 2 vrste bića, na 5. denzitetu, ona koja su tamo za recikliranje i ona čiji je to, jednostavno, nivo?
O: Ne. Svi su kao jedan u bezvremenskom razumijevanju svega što tamo jest.
P: Ako osoba 5. denziteta ima bezvremensko razumijevanje, što to njima određuje gdje će se "reciklirati", kao suprotnost prebacivanja iz 5. u 6. denzitet?
O: Kontemplacija otkriva potreban put / sudbinu.
P: Dakle, ujedinjeni sa drugim bićima na 5. denzitetu, vi dođete do, u neku ruku, razumijevanja vaših lekcija...
O: Balansirani. I to je, draga moja, drugi primjer gravitacije kao veze svih kreacija... "Veliki izjednačivač"!
P: U slici u mojoj glavi, ciklus ide prema van, disperzira, i počinje rasti i vraćati se izvoru. Da li je to točno?
O: Blizu.
P: Da li je to, u stvari, točno pola svega što postoji, što se kreće u debalans, dok druga polovica ide u balans?
O: Blizu.
P: Cijeli svemir? Sve što postoji?
O: Da.
P: Da li je moguće da jedno područje svemira ima više balansa, tražeći energiju, dok drugi ima više onog što traži debalans?
O: Oh, da!
P: Da li je Zemlja jedno od tih područja koje je više u debalansu nego u balansu, trenutno?
O: Da, ali brzo se kreće natrag, prema balansu.
P: Da li je granica realiteta ( Val ) dio tog balansiranja?
O: Da.
P: V: Prije nekoliko tjedana neki od nas su počeli patiti od unutrašnje topline, besanice i drugih stvari. Što je to bilo?
O: Slika. Duboka veza vlakana se povezuje u DNA strukturi.
P: Pa, želim znati da li je to u mojoj glavi da postajem toliko vruća ili da li moja temperatura tijela zbilja raste?
O: Samo u 4. denzitetu. Curenje (bleedthrough, prim. prev.), naviknite se na takve stvari!
P: L: Da li to znači da mi stvarno doživljavamo curenje do 4. denziteta?
O: Slika.
P: V: Da li su maleni bljeskovi svjetla koje vidim, također manifestacija toga?
O: Možda je tako, ali pokušajte se koncentrirati na eterički značaj, rađe nego na fizički.
P: L: Kad kažete "Duboka veza vlakana se povezuje u DNA strukturi", da li to znači da se mi povezujemo sa tijelom 4. denziteta koje raste, razvija se?
O: Polako, ali sigurno.Rekli smo vam prije da su nadolazeće "promjene" vezane uz spiritualne faktore i faktore svijesti, a ne na toliko objavljivane fizičke. Simbolizam je uvijek neophodno oruđe kod učenja. Ali, trik je u tome da se čitaju sakrivene lekcije predstavljene simbolikom, a ne da se zakači na doslovno značenje simbola!
P: Rekli ste da simbolika ima mnogo toga sa sakrivenim značenjima. Simbolika koju ste koristili je "slika" i "duboka veza vlakana" DNA. Sad, da li je to fizička, simbolička slika?
O: Da.
P: Što je vaša definicija "slike"? Mi ih imamo mnogo.
O: Učenje je zabavno, Laura, kao što si mnogo puta iskusila!
P: Pa, ja sam toliko "vruća" sada da bih odmah željela znati! I kako to da sam uvijek ja ta kojoj se dodijeli posao ili onaj tko to mora shvatiti?
O: Jer si ti pitala za "moć" da shvatiš najbitnije stvari u cijelom realitetu. I mi smo ti asistirali u tvojem napretku.
P: Slika. DNA veza. V: "Moć" je bila pod navodnicima.
O: Pusti to zasad, ubrzo ćeš znati dosta toga.
P: Da li je to tijelo u 4. denzitetu nešto što već postoji tako da mi možemo komunicirati s njim?
O: Imaš tijelo? (Habeas Corpus?)
P: Pa, oni su upravo rekli... L: Pa ono što to mora značiti je to da ti JESI ono - ti se transformiraš malo po malo i svi neugodni usputni efekti su samo dio toga.
O: Da.
P: V: Pošteno! L: TR mi je pokazao nekoliko akupunkturnih točaka koje izgleda da induciraju promjenjeno stanje svijesti. Da li je to, kao što on kaže, način da se otvore vrata prema podsvijesti?
O: Stimulira endorfine.
P: Ima li nekog dijela tijela koji se MOŽE koristiti za asistiranje za otvaranje prema podsvijesti?
O: Takva asistencija nije potrebna. Prvo, željeli bi predložiti da potražiš doktora za "spin" za tvoju potragu!!!
P: Da li bi doktor za "spin" bio Sufi učitelj?
O: Jedan primjer.
P: Da. Oni stalno ukazuju na stvari koje uključuju i vrtenje. ( spin je svojstvo subatomskih čestica da se vrte oko svoje osi )
O: Hilliard. Leed Skallen. Koralni Dvorac.
P: Pa, oni zbilja forsiraju tu stvar sa gravitacijom. Mogu li pitati pitanja s drugom temom?
O: Možeš pitati i o Uskršnjem Zeki ako želiš.
P: Da li je svijest 3. denziteta jedina sa percepcijom vremena?
O: Ne.
P: Pa, koje još?
O: 4,5,6,7.
P: Ali mislila sam da je percepcija vremena - iluzija?
O: TVOJA percepcija vremena je iluzija. Sjećate se primjera kad se pas i mačka voze u autu?
P: Da. Ouspensky i konj. Dakle, vrijeme, kao esencijalna stvar, POSTOJI?
O: Ali ne kao što ga vi znate. Kad mi spomenemo "bezvremenski", mi samo govorimo sa stajališta koje je vama poznato.
P: Onda, da li vrijeme postoji i da li svemir ima granica?
O: Vi postajete zbunjeni jer vaša urođena linearna percepcija zaklanja sliku vaših napora koje pokušavate ostvariti.
P: Dobro, vratimo se natrag na "balansiranje" Zemlje. Kako se to može postići?
O: Nejasno pitanje.
P: Da pokušam ovako: grupa "kanti ljubavi i svjetla" kaže da će se izbalansirati jer će svi početi misliti lijepe misli i da će njihove kante ljubavi i svjetla dosegnuti kritičnu masu i raširiti se na ostatak čovječanstva i da će svi loši momci biti transformirani u dobre momke. To je standardna verzija. Da li ste na to vi mislili?
O: Ne.
P: Napuhano! Da li će energija koja se manifestira u pozitivnom, na i oko planete, reducirati nivo negativnosti u bićima koja egzistiraju na planeti?
O: To nije bit. Kad "Zemlja" postane realitet 4. denziteta, sve sile, i OPS i OPD će biti u direktnom kontaktu jedne s drugima... Bit će to "igralište na istom nivou", i zato, balansirano.
P: Govoreći o balansu, jedan od krugova u žitu ste interpretirali kao "astronomski dvojni fenomen". Što je astronomski dvojni fenomen?
O: Mnogo savršeno sinhroniziranih značenja. Duplikat, kao kod "Alisa kroz naočale".
P: Dvostruke slike. Da li je to vezano uz materiju i antimateriju?
O: Da, i...
P: Gravitaciju i manifestiranju na jednoj strani i manifestiranju slike u ogledalu na drugoj...
O: Da, i...astronomskih.
P: Dobro, to je vezano uz zvijezde i planete... astronomski u smislu drugog univerzuma, alternativnog univerzuma sastavljenog od antimaterije?
O: Da, i...
P: I da li će se taj alternativni univerzum doć u presjek sa našim univerzumom...
O: Ne.
P: Da li je taj alternativni univerzum od antimaterije točka iz koje se dešava fenomen ili manifestira u našem univerzumu?
O: Više kao vrata "tunela".
P: Da li taj alternativni univezum sredstvo kojim ćemo morati putovati u 4. denzitet? Da li je on veo, ili neka vrsta ponora?
O: Razmislite o tome kao o autoputu. Granica realiteta je putujući val.
P: Dobro, rekli ste "putujući val" i onda ste rekli da je antimaterija autoput. Da li to znači kretanje kroz antimateriju ili na neki način, interakcija s antimaterijom kroz impuls putujućeg vala, ili granice realiteta?
O: Savija prostor/vrijeme, to je tamo gdje se vaši nestabilni gravitacijski valovi mogu primjeniti.
P: Korištenje antimaterije pomoću kreiranja EM polja, koje destabilizira gravitacijski val, dozvoljava antimateriji da se ujedini s materijom, kreira portal kroz koji se vrijeme/prostor može saviti, ili putovati koristeći to "savijanje". Drugim rječima, stvaranje EM polja, donošenje u antimateriju, JEST savijanje vremena/prostora? Da li je to?
O: Da.
P: V: Da li postoji portal za svaku osobu ili jedan veliki portal?
O: Ne.
P: Dakle, mi se krećemo kroz portal u masama?
O: Ne.
P: V: Ako nema osobnih portala za osobe za jednu osobu, ili portala za grupe ljudi...
O: Portal je tamo gdje ti poželiš da bude. Sa odgovarajućom tehnologijom vi možete kreirati portal gdje poželite. Tu su neograničene opcije.
P: L: Odgovarajuća tehnologija. Nestabilni gravitacijski valovi. I jednom ste nam rekli da proučavamo Tesline zavojnice... antimaterija... destabilizacija gravitacijskih valova pomoću generiranja EM polja omogućuje antimateriji da bude u interakciji s materijom što tada kreira portal... da li u antimaterijskom univerzumu sve to putovanje natrag i naprijed čine vanzemaljci kad otimaju ljude?
O: Blizu. Oni transportiraju kroz njega, ali većina otmica se dešava ili u 3. ili u 4. denzitetu.
P: Da li je to kretanje kroz univerzum antimaterije ono što ljudi opaze kao njihovu otmicu kao "vatreni zid"? Rastavljanje. Demolekularizacija?
O: Ne. To je TransDimenzionalna Atomska Remolekularizacija. ( TDARM )
P: Dobro, ako je osoba prolazila kroz antimaterijalni univerzum, kako će ona to vidjeti?
O: Neće.
P: Zašto?
O: Nema prostora, nema vremena.
P: Univerzum antimaterije nema prostor, niti vrijeme... dakle, taj univerzum je vjerojatno tamo gdje su jadni momci sa Leta 19?
O: Da.
P: I može se zaglaviti na tom mjestu?
O: Da. I ako ste u čahuri vremenskog iskrivljenja, vi ste hipersvijesni, tj. vi opažate "nula vremena", kao da su doslovce milioni godina, tj. ako je krug povezan ili zatvoren, kao u "Filadelfijskom eksperimentu". I na to, laku noć.


Sada želim staviti ove dvije primjedbe iz gornjig prijepisa zajedno:

Kad "Zemlja" postane realitet 4. denziteta, sve sile, i OPS i OPD će biti u direktnom kontaktu jedne s drugima... Bit će to "igralište na istom nivou", i zato, balansirano.

i

P: Dakle, ujedinjeni sa drugim bićima na 5. denzitetu, vi dođete do, u neku ruku, razumijevanja vaših lekcija...
O: Balansirani. I to je, draga moja, drugi primjer gravitacije kao veze svih kreacija... "Veliki izjednačivač"!

Sjećate se što je bilo rečeno o "bićima suštine" u drugom dijelu Serije o Valu:

P: Ima li drugih dijelova nas u svim realitetima, čineći druge stvari u ovome trenutku?
O: Da.
P: I kako će utjecati granica križanja realiteta na to?
O: Stopit će se (ujediniti).
P: Da li trebamo proširenu hipnozu da iznesemo te aspekte nas samih i da se nosimo s njima pomalo?
O: Desit će se nenamjerno. Bit će kao termonuklearna eksplozija.

I iz diskusije o "Oz-u":

P: Sad, kad onaj tko se pomakne u 4. denzitet, da li će on iskusiti kompletnost ili se stopiti sa svim drugim denzitetima postojanja svojeg bića, na toj točki, pa čak iako je to jako kratko?
O: Za nekog mali nemjerljivi trenutak, to je ono pod čim se podrazumijeva "prosvjetljenje"!
P: Ali, u tom kratkom trenutku, jer tu ne postoji vrijeme, možda trenutak kao eon, ovisno o tome kako bi to neka individua mogla mjeriti, mi možemo iskusiti jedinstvo sa višim "nama"?
O: To može izgledati da traje "zauvijek".
P: L: Da li je to poznato kao "ushićenje"?
O: Neki su pokušali objasniti instinktivne misaone forme na taj način.


Tako, čini se da smo identificirali naš val - to je Gravitacijski val.

Do sada je sve dobro, zar ne? Slijede li me svi ovdje? Svi znamo što sam pokušavala saznati sa ovim pitanjima? Mislila sam da je tako. A što je više, mislila sam da polako držim stvar u ruci. Mislila sam da imam trag. Postala sam tako intenzivno progonjena referencama o gravitacijskom valu koji će otključati tajne fizike, da nisam mogla ni spavati zbog svih vizija Nobelove nagrade u mojoj glavi! Tamo sam bila ja, gospodja obična Amerikanka sa petoro djece i spritističkom pločom u sobi pored kuhinje koja će mi dati tajne da otključam sve tajne prostora, vremena i postojanja! Ja ću to napraviti za sve žene u svijetu koji su bili tretirane kao drugi sloj gradjana otkad je taj stari Gušter Jehova / Yahweh dao jabuku Evi.

Ja ću to napraviti za sve neopjevane heroje i svu genijalnost koja je nastala kod kuće i za sve one koji žive svoj život u tihom očajanju, moleći nebo noću "Zašto sam ovdje? Što moram uraditi?" Moja mala praktična ploča će mi dati NOVU teorija SVEGA! Umotati ću to sve u lijepi, krasan mali paket i poslati ga najbližem sveučilištu, a oni će samo preći preko toga u čudu i poslati me da u Stockholmu podignem moju medalju!

Kako tvrdoglav osjećaj! Ja sam trebala vidjeti da to dolazi, ali nisam. Jama, znate ona jama koju iskopa ponos? Pala sam u takvu jamu u slijedećoj sesiji.



Val serija poglavlje 05


Poglavlje 5

 

Okomite stvarnosti, Tesserakti (hiper dimenzionalne kocke), i ostali neobični fenomeni...

Između „demo“ (pokazne) sesije u 3.mj.1995., i posjete dr.Santillija u Maju iste godine, Kasiopejci su nas uveli u još jedan neobičan koncept, koji se izgleda odnosi na Val. Neću ga ovdje ubaciti kronološkim redom jer sam osjećala da bi na taj način poremetio seriju događaja koja je rezultirala iz naše interakcije sa MUFON-om, ali na izvjestan način on ih povezuje – iako je ta veza bila očita jedino retrospektivno.

U ovoj sesiji ponovo, na neobičan način, Kasiopejci su iznijeli stvar koja nas je vodila korak po korak do ideje koju su željeli da mi shvatimo, a ovoga puta Terry je bila katalizator. Mislim da bi za vas čitatelje bilo bolje da to pročitate baš kako se dogodilo, a da komentare sačuvate za kasnije. Podebljala sam nekoliko napomena, da ih lakše zadržite u mislima.

P: Pa, malo kasnimo večeras ...

O: Terry, da li je to bio Oktobar, 1964.?

P: L: Na što se to odnosi?

O: Pitaj Terrya! Jezero, zgrade od žutih i smeđih cigli, hladan dan, ograde, veliki cilindar boje kobalta, osciliranje...

P: T: To je moralo biti 14. L: Kladim se da govore o otimanju... T: Bio sam brucoš... bratić od mog oca imao je mjestašce na jezeru Kuka i tamo smo išli cijelo vrijeme... ograde? Ne sjećam se ičega. Oprostite. Praznina.

O: Slike mi vidimo... Sada vidimo viktorijanske kuće... polje... zgrade od smeđe cigle...

P: T: Oktobar?

O: Mi smo pitali tebe.

P: Tamno plavo? J: Kobalt plavo. T: Tamno plavo, skoro crno? J: Kobalt je svjetloplava.

O: Kobalt je metalik - mornaričko - plava.

P: Znam o čemu govorite! Da, vidio sam nešto. Neznam da li je to bio Oktobar 1964., ali sjećam se da sam to vidio!

O: Dobro, sad dolazimo do nekuda... što misliš, što se desilo tog dana?

P: Ne sjećam se ičega drugoga, nego da sam vidio objekt; došao je lebdjeći nad kuću i onda odletio u drugom smjeru. Ne sjećam se ičega drugog da se dogodilo. Stajao sam vani, gledao kako dolazi i odlazi; i stajao sam vani izvjesno vrijeme to promatrajući.

O: Susjedstvo, što se pojavilo?

P: Izgledalo je kao susjedstvo. Ne vidim neku razliku. Ne sjećam se...

O: Opiši...

P: Tamo su u pedesetima razvijali u predgrađu grada Rochestera, okruženog većinom Kodak-om, izvan tog područja, a u Rochesteru većinom su bila polja preko ceste i školskim dvorištem okruženim ogradom. Velika zgrada sa dva kata, smeđa, bila je škola, ili sa crvenim ciglama... tu sam išao u jezičnu školu. Neznam o zgradama s žutim ciglama, ali naša kuća bila je zelena u to vrijeme i susjedova kuća bila je žuta u to vrijeme, sa malom bijelom ogradom i ukrasima na krovu. Nije bio tavanski, iako je izgledao kao da je tavan. Bili su mali tavanski prozori nad ulaznim vratima kod većimom kuća. Prednja vrata imala su mali vrh iznad sebe. Bio je stadion na drugoj strani školskog dvorišta, tamo su igrali nogomet i to je preteča Aquinas-a, nihovog stadiona. Neka područja su ostala zadnji pošumljeni dio koje nisu pretvorili u parkiralište... bile su željezničke tračnice 5 blokova dalje, prema istoku. Jezero, jezero Ontario, Rochester je točno nasuprot njega, mi smo bili oko 7-8 milja od tamo, možda i deset. Vozio sam se biciklom tamo i natrag... susjedstvo se nije činilo nešto drugačije jer sam promatrao tu stvar koja je došla nad taj prostor. Sjećam se svoje majke, neznam da li je tamo bio moj brat, ali sjećam se majke i susjede. Susjeda je stajala tamo vani i zvali su me van jer sam u kući gledao TV. Neznam da li je bio Oktobar, iako je bilo još uvijek toplo, sunčano. Došlo je iz pravca zapada, iz visina, preko stadiona, spustilo se dolje, prema nama, prošlo točno iznad nas. Mislio sam da se kreće ravno na nas. Nije se kretalo prema nama sve dok mi nismo gledali u njega...

O: Kretalo se.

P: Da. Kretalo se prema nama. Izgledalo je da mijenja smjer kad sam izašao van i počeo gledati u njega. Prešlo je točno iznad i ...

O: Objekt si bio ti.

P: Objekt sam bio ja? Ne mislim da su me tada pokupili.

O: Oh, da?

P: Pa bilo je tamo ljudi koji su stajali... L: To ne znači ništa.

O: Vrijeme se "smrzava" za vrijeme otmice.

P: Objekt je imao karakteristično kretanje padanja, mislio sam da je to neobična stvar da to napravi. Došao je do ruba kuće postrani, gdje, nekad u budućnosti, mi se dogodila ona stvar kad sam bio u podrumu. Bio sam točno tamo gdje bih spavao...

O: Osciliranje.

P: Mislim da je zaista izgledao metalno i poželio sam imati malu pušku na loptice da bi ga mogao i pogoditi; nije bilo više od 50 stopa u zraku. Možda je bio 10-15 stopa dugačak i možda 3-4 stope visok. Izgledao je poput hot-doga zaobljenog na oba kraja, ali nije bio toliko debeo; bio je duži i tanji. F: Izgledao je kao hot-dog? T: Izgledao mi je metalno. Bio je gladak, perfektno gladak. L: Na što dolazimo ovdje? To je očito iznešeno radi nekog razloga. Ako je Terry bio otet...

O: Križanja.

P: To je bilo raskršće u Terryevom životu?

O: I sad... konekcija je kompletirana.

P: T: Ne shvaćam baš ovo...

O: Pristupi svojim nedavnim snovima.

P: T: Nedavni snovi... sanjao sam nešto poput kretanja u neku zgradu i imao sam nešto kao strujni kabel ili nešto što sam ostavio vani... neku vrstu povezanosti... Je li se nešto baš nedavno moglo dogoditi što je počelo sa tim iskustvom?

O: Da.

P: To ima nešto s time što ovdje radimo, ali to nije kompletiranje konekcije o kojoj govorimo?

O: Ne baš.

P: Konekcija koja je završena bila je nešto drugo?

O: Međusobno povezano.

P: Ima li to što s mojim poslom?

O: Djelomično.

P: Da li to ima kakve veze s tim što sam izvjesnim osobama s posla rekao ili kome sam god mogao, o ovim događajima koji se dešavaju ovih dana i koji pokušavaju podići svoje nivoe razmišljanja prema svemu ovome?

O: Da, sad, istražimo tvoje prijatelje i veze i iskustva u godinama koje su slijedile događaj, da vidimo da li možemo "iskopati" nešto od velike važnosti!!!

P: Da li smo sigurni da je to bilo 1964. a ne 1974.?

O: Terry, ti znaš bolje!

P: Samo pitam jer se taj i događaj koji se desio u zimi s glasovima vani ispred prozora i sve te čudne stvari te noći, izgledaju jako bliski i taj drugi se dogodio nekad u 1970-tima. To je bilo blizu mojeg puta u Arizonu i čudnim dešavanjima s autom i sve to.

O: Oh, tu ima puuuuuno više, zar ne, Terry? Vrijeme je za odgovoriti.

O: T: Poslije srednje škole. Ali tih dana sam većinom družio se s nekim ljudima koje sam sreo preko kod Edisona. Tom..., mnogo ljudi zvanih Tom. Obično sam išao na jezero i vozio se oko njega noću. Samo smo trošili benzin. Osjećao sam se komforno jer sam napravio mnogo stvari, ali većinu ljudi koje sam znao nisu se slagali skupa. Tako je i danas, naučio sam iz teškog iskustva da ne mogu miješati svoje prijatelje. S vremenom sam naučio da je svaka osoba iz moje grupe imala neprijatelja u bilo kojoj drugoj grupi. Grupe mogu biti različite, ali one sve imaju istu shemu, i ja sam uvijek bio "svoj" u svakoj od grupa. Nije bilo nikoga iz bilo koje grupe s kim bi izašao i tko bi bio kao ja; ja sam bio ta individua u nekoliko grupa. Da li to ima što s onim kad sam dobio vozačku dozvolu i svi smo se vozikali unaokolo, kroz cijelu državu? Vozili smo se svi kroz jezersko područje...
O: Nešto.

P: Obično smo se vozili kroz brda noćima... duge vožnje. L: Da li se što desilo na nekoj od tih vožnji?

O: Možda ...

P: T: Ima li to što s bizarnim gradom koji sam prešao jedne noći i nikad ga više nisam mogao naći? Da li je to nekako vezano uz ovo?

O: Da.

P: Najčudniji grad koji sam ikad vidio. Govorim kao David Lynch! Vozio sam kroz jugozapadni dio New Yorka jedne večeri. Bio sam završio školu. Obično sam pio tada također, pa mnogi od mojih doživljaja nisu pouzdani jer sam se odrvenio ( napio ). Prošao sam kroz grad jedne noći tamo kroz Southern Tier, u području jezera, i to je bila najčudnija stvar. Bio sam već prolazio kroz sve te male gradove, i obično je bilo ljudi i stvari vani. U ovom slučaju, Nitko, ali baš nitko nije bio vani unaokolo. Bilo je to oko 21 ili 22 h, i prolazio sam kroz taj grad. Bile su tamo dvokatnice, kroz čitavu glavnu ulicu s dvije trake, sa malim pločnikom sa strane, i bila je to vožnja kao kroz kanjon, i zgrade su se izdizale u zrak. Bilo je semafora svako malo, ali su bili oni mali sa žutim svjetlima koji nisu baš dugo na cesti. Apsolutno nije bilo nikoga tamo. Nije bilo nikoga u bilo kojoj od zgrada, sve su bile ograđene i zatvorene. Izgledao je kao grad, ali to nije više tako izgledalo kad sam ušao u njega. Prošao sam oko 4 bloka. Skrenuo sam i okrenuo sam se i provozao kroz njega ponovo jer nisam to mogao vjerovati. Poslije ga više nikad nisam mogao naći i nisam znao njegovo ime.

O: Otkrij.

P: S: Bila je to Zona Sumraka... T: Da li je taj grad bio...

O: Da.

P: L: Odvezao si se u drugi realitet. T: To nije u stvari bio grad, zar ne?

O: Ne.

P: Imao sam želje. I okrenuo sam se i provezao kroz njega drugi put jer nisam vjerovao da je bio tamo. S: Da li si bio pri sebi? T: Da, i bio sam sam. Nikog nije bilo. Jedno signalno svjetlo je izgledalo kao da je bilo iz 1920-tih, stara svjetiljka na cesti... poput grada duhova, doslovce. L: Što nam momci hoćete reći ovdje o Terryu, kroz njega? Je'l događaj koji se upravo dogodio privatan, od Terrya, i samo se desio u njegovom životu?

O: Da.

P: T: Svaka moja veza bila je sa individuom koja je mislila na sebe, razumjela je stvari, imala je svoje doživljaje koji su bili različiti od mnogih ljudi, i znala je da većina ljudi nebi mogla s njom biti u vezi ili razumijeti ju. To ne moraju biti doživljaji otmica, ali imale su doživljaje u životu...

O: Da, ali to je znak nečega mnogo značajnijeg.

P: T: Da li je to činjenica da sam u stanju formirati prijateljstva s mnogo različitih tipova pojedinaca?

O: Svi dolaze iz istog "nivoa".

P: L: Drugim rječima, on formira veze s drugima koji su poput njega? I da li oni svi dolaze sa istog nivoa, odnekud?

O: Blizu.

P: Da li je brod o kojem smo počeli, imao mnogo interakcija sa svim tim ljudima s kojima je Terry formirao prijateljstva i veze, sa posljedicama za ovo vrijeme?

O: Da, ali nije to glavna stvar.

P: T: Da li mi svi dijelimo isto iskustvo?

O: Blizu.

P: L: Da li oni svi potiču od istog?

O: Da.

P: I što je to?

O: Neormm.

P: Neormm?

O: Najbliži ekvivalent na engleskom.

P: Da li je to mjesto?

O: Da.

P: Gdje je to?

O: Provjerite zvjezdane mape.

P: T: To je zvijezda? Svi smo mi koji formiramo veze kao te, sa druge zvijezde, specijalni pojedinci koje bi ja mogao smatrati trajnim?

O: U okomitom realitetu. ( perpendicular, prim.prev. )

P: L: OK. I gdje smo sada? Otkrili smo da je Terry imao stvar zvanu „Okomiti realitet“ koji je prolazio kroz njegov život i vjerojatno još traje, je'l to točno?

O: Da.

P: T: Što je okomiti realitet ( realnost, stvarnost )?

O: Presjek je granica realiteta.

P: Dakle, drugim rječima, ti ga možeš sljediti uzduž, u svojem umu, do granice jer ti imaš presjek tih realiteta sa sobom. Točno?

O: Ne. Spajaju se. (oblasti realiteta)

P: L: Dobro, mi smo otkrili značaj činjenice da je Terry dijelom vanzemaljac s okomitim vanzemaljskim realitetom koji uzrokuje njegovu interakciju sa drugim ljudima koji također imaju te okomite realitete. U čemu je smisao? ( smjeh ) S: Nešto poduzeti! J: To je hobi.

O: "Smisao" je koncept 3. denziteta, i vi trebate kurs "osvježenja"! ( refresh, prim. prev. )

P: T: „Kasiopejac lječnik“. L: Pa, ja samo pokušavam razumjeti ovu cijelu stvar, o čemu se radi. Što time dobivamo?

O: Onda naučite iz onog što smo komunicirali sa vama i što ste već "zaključali" unutar sebe, vrijeme je za dobiti ključ!

P: L: Ono što mislim da jest, možda svatko to čini, sad na planeti. Imamo uvijek različite grupe koje formiraju vezu sa drugim ljudima s kojima dijele alternativnu realnost. J: Drugim rječima, mi smo svi bili privučeni jedni od drugih? F: Točno. To ima smisla. L: U kojem slučaju mi dijelimo, ili ne dijelimo, alternativnu realnost i da li je svaka osoba predstavnik jedne alternativne realnosti različite od drugih, i postoje li povezne točke?

O: Zadnji koncept je potpuno točan!

P: T: Mi smo ono što je istovrsno od svih drugih u našoj grupi?

O: Što smo rekli o porastu moći?

P: L: Obzirom na „ključeve“, čula sam koncept, napisan ili o kojem smo govorili, da izvjesni ljudi, ili možda svatko, ima unutar sebe zaključane "vreće" energije ili znanja kao elektromagnetsko stvaranje uzoraka njihovih polja...

O: Kao sastavljanje skupa svih dijelova slagalice ( puzzle ).

P: Mi smo dijelovi slagalice?

O: Nacrtajte na komadu papira jedno okomito presjecanje.

P: ( Donijeli smo papir i nacrtali skicu ) L: Kao ovo?

O: Ne, nacrtajte kao naopačke slovo "T".

P: Dobro, to je to. ( crta figuru ) Sada... Zašto jednostavno niste vi to nacrtali za nas? ( stavlja olovku do plancete zajedno s papirom ) Dobro momci, crtajte! ( planceta crta figuru koja ja unutrašnji krug okružen vanjskim krugom koji je povezan sa 7 zubaca, slično kao kotač od kočija)

P: J: Da li je to kao krug u žitu?

O: Bio je, da. Označava uniju okomitih realiteta ( perpendikularnih ).

P: L: Da li je grad kroz koji je prošao Terry bio jedan od gradova okomitih realiteta?

O: Blizu. Treba sedam spojnica ( prečki ).

P: Svaka osoba u grupi je spojnica?

O: Da.

P: L: Ima li tu nečega još u tom konceptu što ćemo tek otkriti kako idemo dalje?

O: Naravno!

P: Jednom kad se 7 spojnica nađu na svojim mjestima, misleći pri tom na osobe, da li će to povećati našu moć/znanje eksponencijalno?

O: Eksplozivno

P: T: Dobro, imamo sliku na papiru sa 7 spojnica. Što ćemo s njom dalje učiniti?

O: Neodređeno. Leći će na svoje mjesto, sad vi morate proučiti značenje, a mi moramo reći laku noć!

Kad čitam opet ovu sesiju, sa kasnijim uviđanjima, izgleda mi da pod „završeno spajanje“ Kasiopejci možda misle na činjenicu da je Terry povezao našu malu grupu sa MUFON grupom, koja je onda dovela do „demo“ (pokazne , demonstrirajuće) sesije pri drugoj MUFON grupi i posljedično do „Santilli sesije“ koja je kasnije imala značajne odjeke koje u to vrijeme nismo predvidjeli. No zapravo mislim da nagovještaji dani u ovoj sesiji zaslužuju dublje analize, posebice glede čudnovatog grada, označenog s kasiopejske strane kao „Neormm“. Ta mi je sesija još uvijek zagonetka, i ako netko ima bilo kakvo shvaćanje o tome, cijenila bih da ga čujem.

Mi se JESMO vratili na predmet „Vertikalne realnosti“, i to nešto kasnije, a subjekt je bio proširen na zanimljiv način:

17.06.1995.

P: T: Prije nekoliko sesija, kad smo diskutirali o "Perpendikularnim realitetima", govorili ste o nečemu što se meni desilo i da bi trebao pogledati natrag kroz moj život i analizirati moje veze sa drugim ljudima od izvjesne točke pa nadalje, pa sve do sada i rekli ste da je to bila perpendikularna realnost. Što je definicija perpendikularnog realiteta?

O: Primarno, iako ne i isključivo, perpendikularni realitet se odnosi na nečiji životni put, i kako se nečiji put uklapa u ciklus ili u kotač kad je spojen sa onima koji imaju sličan životni put. Ako možete zamisliti sliku umetnutog kotača koji je formiran kao krug unutar kruga, i pripaja particije u perfektnom balansu. To bi bila najbolje predsavljanje perpendikularnog realiteta i u njega se ne uključuju kompletno nečiji osobni doživljaji, već više kao grupni doživljaji pojedinca radi napretka iz većih razloga, ako razumijete to što smo mislili. To je ono na što mi mislimo kad kažemo perpendikularni realitet. zamislite opet, krug unutar kruga skupa pridruženi jednakim dijelovima ( particijama ) u perfektnom krugu. To je perpendikularni realitet.

P: T: Nacrtali ste taj simbol i stavili sedam dijelova ili particija između dva kruga.

O: Točno.

P: T: Da li je 7 optimalan broj?

O: Sedam je uvijek optimalan broj. Imamo 7 nivoa denziteta. To se reflektira kroz sve faze realiteta.

P: T: Ljudi s kojima sam u vezi za ovo vrijeme, također su otišli raditi druge stvari, a ne one koje su trebali raditi jer se desila njihova interakcija samnom u toj perpendikularnoj realnosti, u kojoj svi egzistiramo?

O: To je točno.

P: T: Također ste rekli da svatko od nas u ovoj grupi dolazi iz različite perpendikularne realnosti.

O: To je točno.

P: Da li je ovo točka gdje se presjecaju naši različiti perpendikularni realiteti da bi svi naučili iz doživljaja drugih članova?

O: To bi se moglo opisati kao točno.

P: L: Jednom je bilo rečeno da je unutrašnji krug spoj s tim realitetom i da vanjski krug i segmenti koji se spajaju, je bilo to gdje se perpendikularni realitet "Pridružuje Valu". Da li to znači, u toj tvrdnji, da je formiranje ovog tunela kroz te perpendikularne realitete, pripomaže u donošenju na vidjelo taj val, tu promjenu, taj dimenzionalni pomak, ili pomak denziteta, i da li je to nešto što se radi i na drugim mjestima?

O: Mi vam želimo čestitati za upit 6 pitanja odjednom. [T: Još jedno pitanje i ti bi imala perfektno perpendikularno pitanje! ( Veselje! ) ]

P: L: Da li smo mi na neki način spojeni s valom, individualno i kao grupa?

O: Pa, naravno. Sve je povezano s valom.

P: Mi smo, radi povezanosti u tom krugu ( kotaču ), takoreći, aktivirali val na neki način?

O: Nismo sigurni što ste tu htjeli pitati tom interesantnom interpretacijom, ali je istina da imate interaktivnu vezu sa valom.... pa ipak... tu je prekid... kao što je prije izneseno, vi ste u interaktivnoj vezi sa valom u nekom smislu, u tome što je val dio vašeg realiteta, uvijek je bio i uvijek će biti. I, naravno, to uključuje vaš napredak kroz veliki ciklus. I u perpendikularnom realitetu, opet, naravno, je napredak iz jezgre prema van što je još jedna refleksija svih realiteta i svega što postoji. Sad, željeli bi se vratiti na vizualnu prezentaciju kao što smo prije spomenuli. Ako ste primjetili, jezgra kruga se spaja sa svih 7 sekcija sa vanjskim krugom. Sad, zamislite to da vanjski krug, kao uvijek-povećavajući ( ekspanzioni ), i svaki od ovih 7 segmenata, da se uvijek povećavaju. Naravno, sad, to će se proširiti i izvan kružnog ili cikličkog uzorka kruga. Promatrajte to i onda molimo iznesite vaše osjećaje onoga što to predstavlja.

P: Da li to predstavlja ekspanziju našeg znanja i svijesti?

O: To je jedan dio toga.

P: Da li to također predstavlja proširujući utjecaj onog što smo i tko smo i onog što je oko nas?

O: To je točno. Promotrite, ako želite, uvijek-proširujući vanjski krug i ne-proširujući unutrašnji krug, i naravno, sedam particija koje se također kreću prema van. Koja vrsta oblika se formira u vašem pogledu na to?

P: Kotač?

O: To je sve?

P: T: Pita?

O: Nastavite.

P: L: Oko.

O: Sad, počinjemo to pretvarati u kuglu! Zašto bi se to pretvaralo u kuglu?

P: Kako se može pretvoriti u kuglu?

O: Zašto se nebi moglo!

P: SV: To ide u SVIM pravcima, nije samo spljošteno, ravno...

O: Da li je ravna linija, ravna linija ili je...

P: L: Oh, pa vi ne govorite o krugu?

O: Mi govorimo o krugu. Što postaje krug ako ga proširujete na van, zauvijek?

P: J: On nestaje.

O: On nestaje? Kako bi mogao nestati? Gdje on nestaje? Mi te to pitamo, Jan? Jan?

P: J: Vizualno, kad se vanjski krug širi, unutrašnji krug postaje manji i manji sve dok ne nestane. Kako vi nastavljate proširivati prema van vanjski krug, unutrašnji nestaje.

O: Ali gdje on nestaje?

P: J: U crnoj rupi?

O: U crnoj rupi. Pa, to je mogućnost. Ali, mi zbilja ne želimo da se vi toliko koncentrirate na manji krug, zar ne? To je vanjski krug.

P: T: Vanjski krug se koristi da bi uključili sve više i više.

O: I koji oblik on počinje dobivati? Pogledajte na taj vanjski krug koji se neprestano širi!

P: J: Da li da pretpostavimo da 7 žbica ostaju istih veličina u odnosu na krug?

O: Pa, sami odgovorite na to pitanje.

P: L: Dobro, mi gledamo na to kao plošnu prezentaciju. Kao ravnu površinu.

O: Pa, što se dešava sa ravnom površinom ako je proširujete prema van, zauvijek?

P: Pa, mi neznamo. To je, to... SV: Ona se nastavlja kretati.

O: Ona se nastavlja kretati?

P: Pa da, veća i ravnija!

O: Da? Što se dešava s linijom ako ju proširujete unedogled, zauvijek?

P: ( Laura i S. ) Ona nastavlja ići.

O: Ona nastavlja? Gdje ona ide?

P: SV: Zauvijek. J: Natrag k sebi. L: Mi to neznamo.

O: Oh, netko kaže "Natrag sebi". I zašto to ne znamo?

P: J: Kao što zmija guta svoj vlastiti kraj.

P: L: Zato jer neznamo. Nagađa se da je svemir zakrivljen...

O: "Jer neznamo". Sad, zašto neznamo?

P: Zato jer nismo bili tamo.

O: Da li je Kolumbo bio izvan Italije i Španjolske?

P: Pa, naravno da je Kolumbo imao ideju da ima nešto tamo gdje još nije bio, odnosno ne. Ali on je pošao i provjerio to.

O: Da li je imao samo ideju?

P: Pa, vrlo vjerojatno, mislim.

O: Hmmm. To nije način na koji mi to pamtimo. Način na koji mi to pamtimo je taj da je imao instinkt i imaginaciju i kad je oženio svoj instinkt sa imaginacijom, to je postao realitet. I kad je postao realitet, on je kreirao realitet koji je potpuno pouzdan i koji bi se manifestirao u realitetu fizičkog 3. denziteta. Nije to da je on bio pouzdan. On je znao da će biti takav. On se nije zaustavio dodavajući predrasude jednadžbi, što vi radite kad kažete: "Pa, mi neznamo što se dešava jer nikad nismo bili tamo!" Mislite logično, molimo. Rekli smo vam već mnogo puta da je sve veliki ciklus. Ako je to veliki ciklus, govorili smo vam i o krugovima unutar krugova. Rekli smo vam o ciklusima. Rekli smo vam o kratkim ciklusima i dugim ciklusima ( kratkovalni i dugovalni ciklusi ). Sad, poslije svih tih informacija, za koje ste nas pitali, i sretni smo jer smo vam ih mogli dati, da li bi vi očekivali da bi ravna linija jednostavno išla van zauvijek i uvijek kao ravna crta? Kako bi to uopće bilo moguće? Što se dešava ako uzmete, na vašoj Zemlji 3. denziteta, i povučete ravnu liniju na istok ili zapad ili na sjever ili jug...

P: J: Ona dolazi tamo gdje i počinje.

O: Točno...

P: L: Dobro, dakle mi živimo u velikoj kugli!

O: Da li?

P: Pa, tako bar zvuči, veliki krug?

O: Oh, oj,oj,oj. Ti trebaš više proučavati i učiti, draga moja. Trebaš više studiranja. Čak je vaš Albert Einstein imao teoriju o tome što se desilo.

P: Da, ali je to bila samo teorija.

O: Oh, pa tada mislimo da to mora bitiodbačeno. Nikad nećemo znati. To je samo teorija. Pa, mi ćemo samo zaboraviti na to.

P: T: Ja još uvijek proširujem krug... SV: I ja također.

O: Vrlo dobro, to je bila i ideja. To se nastavlja i nastavlja.

P: L: Pa, moj također, ali se nije vratio i sreo nekoga. Dakle, u čemu je smisao?

O: Da li treba biti smisla?

P: Naravno!

O: Tko kaže? Mi vam pokušavamo pomoći da naučite. Kad očekujete prekinuti ovaj proces?

P: J: Nikad. L: Da, nadam se nikad.

O: Onda je "nikad" smisao!

P: J: Smisao prihvaćen! L: Nema smisla. ( smjeh ) Pa, ako proširujete krug na van i nastavite ga proširivati u svim smjerovima, on povlači sedam žbica za sobom, što postiže sve više i više mjesta u presjecima, i onda pretvara taj krug u sferu.

O: Točno tako. Ali Laura kaže da to znači da mi živimo u velikoj kugli. I, možda i živimo.

P: Pa, to nebi bila velika kugla, takoreći, to bi jedino bila velika kugla unutar kruga. Ako se krug nastavlja širiti, on bi jednostavno nastavio ići prema van i kugla bi postajala sve veća i veća i veća... L: Nerviraš me... T: Ali ona ide prema van zauvijek... jer tu nema kraja da izađe van...

O: Nema?

P: SV: Ne.

O: Pa, tada možda nema ni početka.

P: T: Pa, tu nebi trebalo biti početka, samo veliki, otvoreni void. Beskonačni void... ( praznina )

O: Ako nema ni kraja ni početka, tada, što imate?

P: L: Nema točke. J: Ovdje i sad.

O: Ovdje i sad su također i budućnost i prošlost. Sve što je bilo, jest i bit će, sve je odjednom. Zato su samo nekoliko vaših osoba 3. denziteta bili u mogućnosti da razumiju putovanje svemirom, jer čak i putovanje u svemir u vašem 3. denzitetu, je kao ležanje na vašem krevetu po noći u vašem komfornom domu, i pojam vremena je tada izuzet. Nešto kao da se držite vrlo blizu njedara vaše majke. I, to je najveća iluzija koju imate. Mi smo vam neprestano govorili da nema vremena, pa ipak, naravno, vama se toliko isprao mozak u tom konceptu da se toga ne možete rješiti bez obzira što radili, zar ne? Možete li? Zamislite da idete van, u svemir. Vi bi bili izgubljeni kad bi se suočili sa realitetom koji je sav kompletan odjednom? Nebi? Zamislite sebe kako plutate unaokolo svemirom!

P: T: Da li se kugla nastavlja širiti... kao što se krug širi i okrenete ga za 180', dobijete kuglu. Kako se kugla nastavlje širiti, uzmete točku na vanjskom rubu kugle da bi došli na nju samu na drugi kraj, dobijete krafnu, ili zauvijek-proširujuću unutrašnju tubu. Ako to uzmete i svinete, dobit ćete čak veću unutrašnju tubu. To se samo širi i obuhvaća više prostora...

O: I sada, kad spojite denzitete ili napravite presjek denziteta, ono što imate jest presjecanje fizičkog realiteta sa eteričkim realitetom, što uključuje misaonu formu nasuprot fizikalnosti. Kad precizno napravite presjek, ono što tada shvatite, je to da razlog toga što nema početka ni kraja jer ni nema potrebe da promatrate početak ili kraj, pošto ste kompletirali svoj razvoj. Kad ste u uniji s jednim na 7. denzitetu, kada ste postigli sve to, tada više nema neke potrebe za razlikom između fizičkih i eteričkih formi.

P: SV: Želim pitati jedno pitanje: Ako nema vremena, nema prošlosti i budućnosti; nema prošlih i budućih života, nema takve stvari kao što je reinkarnacija, onda kako vi možete biti mi...

O: Da, ima reinkarnacije. Vi se odmičete od sebe tamo. Mi nikad nismo rekli da nema reinkarnacije.

P: SV: Ali, ako nema vremena? J: To je naša percepcija. L: Sve se dešava simultano. Mi imamo sve te živote odjednom. SV: Ima li načina da se možemo spojiti sa nama samima u tim drugim životima?

O: Zamislite to ovako: mi ćemo pristupiti nekima od vaših baza memorije i pamćenja, i dat ćemo vam druge reference koje, dovoljno interesantno, pašu vrlo dobro sa perpendikularnim realitetom kotača kojeg smo ranije opisali. Znate kako izgleda projektor ( dia-filmova, slajdovi )? Da vam damo neki osjećaj te proširene prirode realiteta kakav i jest, zamislite sebe kako gledate veliku prezentaciju dijapozitiva sa velikim kotačem na projektoru. U bilo kojoj danoj točki na njemu, gledate jednu posebnu sliku. Ali, sve ostale slike su prisutne na kotaču, zar ne? I, naravno, to paše u perpendikularni realitet, što paše s krugovima unutar krugova i ciklusa unutar ciklusa, što također paše u Veliki ciklus, koji također paše u ono što smo vam rekli prije: Sve što postoji su lekcije. To je sve što je tu i molimo vas da uživate u njima kao što vi gledate prezentaciju dijapozitiva...

P: J: U toj analogiji, svjetlo koje sija kroz dijapozitiv, odnosno kako se ono projicira na zid, to je naša percepcija.

O: I, ako pogledate natrag u centar projektora, vi vidite original i bit svih kreacija i vas samih, što je, nivo 7 gdje ste u uniji s Jednim.

Krenimo sada za trenutak u drugom pravcu. Čitatelj koji je također pročitao Noin Sindrom , bit će upoznat sa mojim slomom Ouspenskyeve prezentacije „4.dimenzije“ vremena, kako je uzeto iz njegove knjige, Tertium Organum :

Mi kažemo da je svemir beskrajan – da je neograničen prostorno i smjerno. (može biti nekih koji postuliraju vanjsko ograničenje svemira, ali ono što pretpostavljaju da se nalazi van te granice predstavlja još veći problem od bezgraničnosti) Svemir, kako ga mi percipiramo, ima samo 3 dimenzije; dužinu, širinu i visinu. Mi definiramo to stanje kao tri neovisna pravca – od kojih je svaki istovremeno postavljen pod pravim kutom prema ostalima.

Ali to je kontradikcija. Ako je svemir beskrajan, tada mora posjedovati beskrajno velik broj pravaca okomitih i ne paralelnih jedan sa drugim.

Je li beskrajnost onda i glupost i da li svemir nužno ima ograničenje (limit)? Ako ima limit, u kojem svemiru onda postoji naš svemir? Ali ako svemir posjeduje beskrajan brojpravaca okomitih jedan na drugi, onda moramo pitati zašto mi percipiramo samo tri. Ako mi postojimo u stanju misli koje percipira samo tri dimenzije, to mora značiti da su osobine svemira stvorene – ili diferencirane od izvjesnih osobina unutar nas. Iz jednog ili drugog razloga, Cjelina nam je nedostupna.

1908.g. Ouspensky je napisao u eseju „Četvrta dimenzija“ :

Mi možemo imati vrlo dobar razlog da kažemo da smo mi sami bića od četiri dimenzije i da smo okrenuti prema trećoj dimenziji sa samo jednom od naših strana, npr., samo malim dijelom našeg bića. Samo taj naš djelić živi u tri dimenzije, i mi smo svjesni samo tog djelića kao našeg tijela. Veći dio našeg bića živi u četvrtoj dimenziji, ali smo mi nesvjesni tog većeg dijela sebe. Ili bi bilo više istinito da kažemo da živimo u 4-dimenzionalnom svijetu, ali smo svjesni sebe samo u 3-dimenzionalnom svijetu.

Činjenica je da je Ouspensky u svojem razmišljanju bio pod velikim uticajem Charlesa Howarda Hintona, engleskog matematičara. Ali, davno prije no što je Hinton imao nagovještaja o idejama „četvrte dimenzije“, postojao je Riemann. Michio Kaku priča priču u svojoj knjizi Hipersvemir Znanstvena odiseja kroz paralelne univerzume, vremenska iskrivljenja i desetu dimenziju i ja sam se prilično držala njegove okosnice, iako sam skratila dužinu i kompleksnost priče.

10.06.1854., na Univerzitetu Göttingen, Njemačka, Georg Bernhard Riemann dao je lekciju naslovljenu Na hipotezama koje leže u osnovi geometrije, oglašavanje pogrebnih zvona za klasičan, linearni pogled na univerzum i uvođenje teorije viših dimenzija. Kao što sam zabilježila u Noinom sindromu, prevladavajući pogled fizike konačno je filtriran da utiče na naše kulturne i društvene interakcije, i bilo je prošlo samo oko 30 godina nakon što je Riemann govorio da će „zagonetni četvero-dimenzionalni“ svijet početi temeljno utjecati na umjetnost, filozofiju i literaturu.

60 godina poslije, Einstein je upotrebio 4-dimenzionalnu Riemannovu geometriju da objasni stvaranje Univerzuma i njegovu evoluciju, a 130 godina kasnije, fizičari će koristiti 10-dimenzionalnu geometriju da pokušaju da ujedine sve zakone fizičkog univerzuma.

Euklidska geometrija drži da je svemir 3-dimenzionalan i „ravan.“ U ravnom svemiru kutovi u trokutu uvijek (zbrojeni) čine 180 stupnjeva što izostavlja mogućnost da svemir može biti zakrivljen, kao na kugli. Dvije hiljade godina Euklid je bio „kralj“ i cijelo se krščanstvo oduševljavalo njegovim shvaćanjima. Prema njegovim principima bile su izgrađene katedrale i bile su rođene civilizacije. Euklid i Crkva – neobični, ali odani ortaci.

Većina ljudi može se prisjetiti borbe sa Euklidovim teoremima: da je obim kruga jednak pi puta promjer, i da se paralelni pravci nikada ne sijeku. Uvijek su to bile prilično standardne stvari osim jednog malog problema kojeg većina ljudi nije svjesna: pokušaj (u smislu prakse – p.p.), kao što će oni kroz vijekove, veliki matematičari jednostavno nisu mogli DOKAZATI te varljive male propozicije. Dokle god ste ostajali u „ravnozemlju“ (ili 'Plošnozemskoj', kako su to preveli naši izdavači izvjesne knjige – p.p.) bili ste sigurni sa Euklidom. U momentu kad biste odlutali u zakrivljeni svemir, Euklid bi bio vaš nemezis.

Riemann se pobunio protiv tzv. „matematičke preciznosti“ Euklida, jer mu je bilo očito da prirodan svijet NIJE napravljen od Euklidovih ravnih, idealiziranih geometrijskih figura. Bilo je jasno da je STVARNI svijet bio napravljen od krivulja (zakrivljenosti) koje se zakrivljuju i uvijaju (uvrću) na beskonačne načine.

Euklid je rekao „očito je“ da točka uopće nema dimenziju. Pravac (linija) ima jednu: dužinu. Ravan ima dvije: dužinu i širinu. Čvrsto tijelo ima tri : dužinu, širinu i visinu. I to je to! Nema više! Ništa nema 4 dimenzije, prema Euklidu.

Još jedan Grk koji je dugo vremena dominirao našom kulturom, Aristotel, kategorički je tvrdio da je četvrta prostorna dimenzija nemoguća. Ptolemej, egipćanizirani Grk otišao je čak dalje i konstruirao dokaz da je četvrta dimenzija bila nemoguća. Ako nacrtate 3 međusobno okomita pravca, i zatim pokušate dodati četvrti koji će bit okomit na ostala 3, otkrit ćete da je to nemoguće. Više od 3 međusobno okomita pravca nisu samo nemoguća za crtanje, nego i za razumijevanje.

Ali, ono što je Ptolemej STVARNO učinio, jest da je pokazao da je nemoguće vizualizirati četvrtu dimenziju sa našim trodimenzionalnim mozgovima! Danas matematičari i fizičari znaju da postoje mnogi objekti za koje se može matematički dokazati da postoje, ali ih se ne može vizualizirati.

Michio Kaku piše: „Ptolemej može proći u povijesti kao čovjek koji se suprotstavio dvjema velikim idejama u znanosti: heliocentričnom solarnom sistemu i četvrtoj dimenziji.“

Interesantno je da mnogi matematičari, očito duboko pod uticajem kršćanstva i vjerom u Bibliju kao „istinite i jedine riječi božje“, redovito osuđuju ideju četvrte dimenzije, nazivajući je „čudovištem u prirodi“. I tako su Euklid i Crkva dominirali našim mislima, ispirući mozak čovječanstva sa time da stvari koje ne možemo zamisliti ne mogu ni postojati. Bio je to dovoljno neobičan, kad se uzmu u obzir navodna „spiritualna dostignuća“ religije, i rijedak pad u debeli materijalizam.

Kao što je spomenuto, priča o Riemannu, te kako i zašto je pripremio svoje famozno predavanje, je fino ispričana u knjizi Michio Kakua Hipersvemir, i vrijedna je čitanja. No, ono što nas ovdje zabrinjava je to da je Riemann razvio ideju metričkog tenzora i također bio jedan od prvih koji je raspravio višestruko povezane svemire, ili crvotočine. Da bi to vizualizirali uzmite dva lista papira i stavite jedan preko drugoga. Napravite mali rez na svakom koristeći škare ili nož, i zalijepite listove samo oko rezova. Ako buba živi na gornjoj stranici, ona jednog dana može slučajno ući u rez (pukotinu, rupu) i naći se na donjoj stranici. Ona će biti u nedoumici, jer je sve na pogrešnom mjestu. Nakon mnogo eksperimentiranja, buba može otkriti da će ponovno iskrsnuti u svom originalnom svijetu ponovnim prolaskom kroz rupicu. Dokle god hoda oko rupice, sve je u redu i normalno, ali kada pokuša koristiti prečicu, ima problem.

„Riemannovi rezovi“ su bili korišteni sa velikim efektom od strane Lewisa Carolla u njegovoj knjizi Kroz ogledalo. Riemannov rez je ogledalo.

Nedugo nakon Riemanna, istraživači diljem Europe počimali su popularizirati ideju četvrte dimenzije među običnim ljudima (neznanstvenicima). Kako se to zbilo, Riemannova napredna matematika bila je toliko daleko ispred tadašnjih razmišljanja da nije bilo fizikalnog principa koji bi vodio daljnje istraživanje. Bilo je to tek nakon idućih 100 godina, kada su fizičari došli do njegovog nivoa.
Ali jedna stvar koja se JEST dogodila bilo je shvaćanje da bi biće iz četvrte dimenzije imalo ono što bi nama izgledalo kao Božje moći. Kaku piše:

Zamislite sposobnost prolaska kroz zidove.

Ne biste se trebali zamarati sa otvaranjem vrata; mogli bi proći pravo kroz njih. Ne bi trebali zaobilaziti zgrade; mogli bi proći kroz zidove zgrade na drugu stranu. Ne biste trebali obilaziti planine; mogli bi proći kroz n jih. Kada ste gladni, mogli biste dohvatiti hranu kroz vrata frižidera bez da ih otvarate. Nikad ne biste imali problema jer vam je automobil zaključan a ključevi ostali unutra; mogli bi jednostavno proći kroz vrata auta.

Zamislite sposobnost nestajanja ili ponovnog pojavljivanja po volji.

Umjesto vožnje u školu ili na posao, samo bi nestali i rematerijalizirali se u svojoj učionici ili uredu. Ne bi trebali avion da posjetite udaljena mjesta, mogli bi samo nestati i rematerijalizirati se gdje ste željeli. Nikada ne biste zapeli u gužvi gradskom prometu, vi i vaš automobil jednostavno bi nestali i rematerijalizirali se na vašem odredištu.

Zamislite imati rentgenske oči (oči sa X-zrakama).

Bili biste sposobni vidjeti događanje nesreće iz daljine. Nakon nestajanja i pojavljivanja na mjestu nesreće, mogli bi vidjeti točno gdje se nalaze žrtve, čak i da su zakopane.

Zamislite biti u mogućnosti ući u objekat bez da ga otvorite.

Mogli bi izvaditi kriške naranče bez da ju ogulite ili izrežete. Bili biste pozdravljani kao vrhunski kirurg, sa sposobnošću popravke unutrašnjih organa pacijenata bez da im prorežete kožu, stoga i sa smanjenim bolom i rizikom od infekcije. Jednostavno biste dosegnuli unutrašnjost tijela osobe, prolaskom direktno kroz kožu i izvršili delikatnu operaciju.

Sa tim moćima, ni jedan zatvor ne bi mogao zadržati kriminalca. Tajne se ne bi mogle skrivati od nas. Ni jedna zapreka ne bi nas mogla zaustaviti. Istinski bi bili čudesni radnici, sa radnim sposobnostima izvan shvaćanja smrtnika. Također bi bili svemogući.

Kakvo biće može posjedovati takve moći poput Boga? Odgovor: biće iz višeg dimenzionalnog svijeta. [Kaku, 1994.]

1887.g skandal u Londonu iznio je ideju o četvrtoj dimenziji u javnu svijest na bombastičan način. Spiritualist Henry Slade održavao je seanse u kućama istaknutih ljudi, i uhapšen zbog prevare „korištenjem suptilnih vještina i naprava, hiromantijom i na druge načine.“ [Kaku,1994.]

Sud je Sladea osudio zbog prevare, ali on je inzistirao na tome da može dokazati svoju nevinost ponavljanjem svojih podviga pred znanstvenom komisijom i Johann Zollner, profesor fizike i astronomije na Univerzitetu u Lajpcigu, okupio je grupu znanstvenika koji su bili voljni učestvovati. Njihov razlog da to naprave javno je obznanjen i sastojao se u izjavi da su podvizi za koje je Slade tvrdio da je radio, zapravo mogući manipuliranjem objekata u četvrtoj dimenziji! Na takav način medijsko pokriće dalo je javnosti realnu ideju o tome što je zapravo moguće u tom nama stranom svijetu.

Među Sladeovim braniteljima bili su William Crookes, izumitelj katodne cijevi; Wilhelm Weber, Gaussov suradnik i Riemannov mentor; J.J. Thompson, koji je odvojio Nobelovu nagradu 1906.g. za otkriće elektrona; Lord Rayleigh, jedan od najvećih klasičnih fizičara kasnog 19-og st. I dobitnik Nobelove nagrade 1904.g.

Prvo, Sladeu su dali 2 odvojena cijela drvena prstena, karike. Je li mogao spojiti jedan sa drugim bez da ih slomije? Da je Slade uspio, piše Zollner, to bi „predstavljalo čudo, fenomen koji naše koncepcije do sada, fizikalni i organski procesi apsolutno ne mogu objasniti.“

Drugo, dali su mu školjku, kućicu od morskog puža koja je (spiralno) uvrnuta na jednu ili drugu stranu. Može li Slade trensformirati desno uvrnutu kućicu u onu koja je ulijevo uvrnuta ili obratno?

Treće, dali su mu zatvorenu omču napravljenu od sušenog životinjskog crijeva. Je li mogao napraviti čvor na njoj bez da je presiječe?

Sladeu su također dali i varijacije tih testova. Npr., konopac je bio svezan u desnoruki čvor, a njegovi krajevi su bili zapečaćeni voskom i Zollnerovom osobnom plombom. Slade je zamoljen da razveže čvor i ponovo ga zaveže u lijevoruki čvor. Obzirom da takvi čvorovi uvijek mogu biti odvezani u četvrtoj dimenziji, taj podvig je trebao biti jednostavan za četvero dimenzionalnu osobu.
Slade je takođe bio zamoljen da izvadi sadržaj zapečaćene boce bez da ju razbije.

Je li Slade mogao demonstrirati te zapanjujuće vještine? Danas shavćamo da bi manipulacija više dimenzionalnim prostorom, kao što je tvrdio Slade, zahtijevala tehnologiju daleko napredniju od bilo čega mogućeg na planeti u dostižnoj budućnosti. Ono što je u ovom notornom slučaju interesantno, jest da je Zollner ispravno zaključio da bi Sladeov čarobnjački podvig bilo moguće objasniti ako bi netko mogao nekako micati objekte kroz četvrtu dimenziju.

Npr., u 3 dimenzije, odvojeni prstenovi nemogu se gurnuti jedan kroz drugi da se spoje a da se ne slomiju. Slično tome, zatvorena, kružna omča od konopca nemože se uvrnuti u čvor bez da se presiječe. No, u višim dimenzijama se to može. To je zato što tamo ima „više mjesta“ i koje se mogu maknuti konopac ili prstenovi da bi se to napravilo. Da je postojala četvrta dimenzija, omče i prstenovi mogli bi biti izvađeni, podignuti iz našeg univerzuma, isprepleteni i onda vraćeni u naš svijet. Ustvari u četvrtoj dimenziji, čvorovi nikad ne ostaju svezani. Oni uvijek mogu biti odmršeni bez presijecanja konopca. Taj je podvig nemoguć u 3 dimenzije, ali je trivijalan u četvrtoj. Treća je dimenzija, kako se pokazalo, jedina u kojoj čvorovi ostaju zavezani!

Slično, u 3 dimenzije nemoguće je promijeniti kruti lijevo-orijentirani objekat u desno-orijentirani. Ljudi su rođeni sa srcem na njihovim lijevim stranama, i nijedan kirurg, bez obzira koliko talentiran bio, ne može okrenuti stranu ljudskog unutrašnjeg organa. Ovo je moguće (kako je prvi puta iznio matematičar August Mobius 1827.g.) jedino ako podignemo tijelo izvan ovog univerzuma, rotiramo ga u četvrtoj dimenziji, i zatim vratimo nazad u naš univerzum.

Zollner je potakao oluju kontroverzi kada je publicirao i u Kvartalnom Znanstvenom Žurnalu i u Transcendentalnoj Fizici, tvrdnju da je Slade zapanjio svoj auditorij tim čudesnim podvizima tijekom seansi u prisustvu istaknutih znanstvenika. Zolnerova produhovljena obrana Sladeovih podviga bila je senzacionalizirana kroz društvo London. Podržavanje Zolnerovih tvrdnji bio je njegov krug uvaženih znanstvenika, uključujući Webera i Crookesa. To nisu bili prosječni znanstvenici, nego Gospodari umjetnosti znanosti i sezonski promatrači eksperimenta. Oni su potrošili životni vijek radeći sa prirodnim fenomenima. A sada je Slade izvodio svoje podvige pred njihovim očima, koji su bili mogući jedino ako duhovi žive u četvrtoj dimenziji. [Kaku,1994., zadebljanja moja]

Bilo je tamo, naravno divljih kritika i klevetnika, ali po mom mišljenju nijedan od njihovih argumenata nije držao vodu. Ustvari, takav dokaz bio je demonstriran mnogo puta kroz vijekove, daleku u udaljenoj prošlosti, i uvijek je bilo „divljaka“ i klevetnika koji su kritizirali u ime svojih materijalističkih gospodara ili bogova.

Zanimljiva stvar glede Kakuovih opisa mogućnosti „4-dimenzionalnog bića“ je da su ti opisi precizno opisane stvari koje karakteriziraju „fenomen vanzemaljaca“ koji je u interakciji sa našom realnošću u sve većem obimu, sa svakom proteklom godinom. Štoviše, postoji brdo dokaza da su bića koja imaju takve moći bila (i jesu) u interakciji sa čovječanstvom vrlo dug period vremena, iako su u prošlim vremenima bila nazivana vilama, demonima, vampirima i sl. Dalje, te sposobnosti koje su opisane kao „sposobnosti četvrte dimenzije“, upravo su ono što Kasiopejci označavaju terminom „četvrti denzitet“, radije nego dimenzija.

1884., poslije desetljeća kontroverzi, Edwin Abbot, upravnik Londonske Škole, napisao je novelu Plošnozemska: romansa Kvadrata s mnogim dimenzijama.

{ Plošnozemska je zapravo matematička pustolovina u plošnom svijetu s dvije dimenzije, nastanjenom hijerarhijskim društvom pravilnih geometrijskih likova koji misle, govore i osjećaju kao ljudi. Glavni lik i pripovjedač je Kvadrat, plošan geometrijski lik koji se susreće s bićem iz treće dimenzije – s Kuglom. To iskustvo posve mijenja njegov život i svjetonazor. Ako se na temelju postojanja prve i druge dimenzije analogijom može matematički izvesti teorija o postojanju treće dimenzije, zaključuje on, to znači da se također može zaključiti kako postoje četvrta, peta i još brojne dimenzije. Kada se Kvadrat odvaži otvoreno progovoriti o trećoj, pa čak i o četvrtoj dimenziji, propovijedajući svoje »Evanđelje triju dimenzija«, njegova tragična sudbina postaje vrhuncem suptilne parodije viktorijanskog društva. Završi, dakako, u zatvoru zbog huljenja, neshvaćen i odbačen od društva koje ne može i ne želi prihvatiti ništa što ne može racionalno spoznati. – p.p. }

Abbot je bio svećenik, što nije previše iznenađujuće, jer su sada imali „mjesto“ za smještanje nebesa i pakla, anđela i demona – u četvrtu dimenziju (što vjerojatno i nije bilo tako daleko od istine!). Jedinstvena stvar u vezi Plošnozemske bila je ta da je to također bila ujedajuća satira društvenog kriticizma. Abbot je udario humorom po pobožnim ljudima koji su odbijali mogućnost postojanja četvrte dimenzije. To je knjiga zaista vrijedna čitanja zbog mnogih primjera netrpeljivog i suženog intelekta koji prevladava, čak i danas, u znanstvenim i religioznim zajednicama {egiptolozi su najbolji takav primjer – p.p}

Plošnozemska je popločila put za više umjetnička izražavanja červrte dimenzije, uključujuću radove Oscara Wildea, Lewisa Carolla, Josepha conrada i ostalih. Razvoj mnogih „okultnih društava“ uključujući Teozofiju, bio je pod uticajem ideja četvrte dimenzije. To je tada bila, kako bismo to rekli danas, „zadnja moda“.

To je imalo dobru i lošu stranu. Na lošoj strani, ozbiljni su se znanstvenici nekako „distancirali“ od „kao tabloidske“ prirode subjekta, baš kao što su se danas distancirali od svega što ima neke veze sa „vanzemaljcima“. Na dobroj strani, to je postala kulturološka metafora. Kubizam i ekspresionizam bili su pod uticajem 4-dimenzionalne ne-Euklidske geometrije.

Charles Howard Hinton donio je ideju o četvrtoj dimenziji u Ameriku. Na Oxfordu, Hinton je bio pokušavao iznaći način na koji bi se mogla vizalizirati četvrta dimenzija. Kao matematičar, znao je da ne možemo vizualizirati 4-dimenzionalni objekt u svojoj cijelosti, ali možemo vizualizirati njen poprečni presjek.

Nakon nekih osobnih problema, Hinton je došao u Ameriku, neko je vrijeme radio na Princetonu, i kasnije u Uredu za patente u Washingtonu. Potrošio je godine razvijajući pametne načine na koje bi prosječni ljudi mogli „vidjeti“ 4-dimenzionalne objekte. Na kraju je usavršio specijalne kocke, koje ako se dovoljno jako potrudite, mogu omogućiti da se vizualiziraju hiperkocke, ilitiga kocke u 4 dimenzije. S vremenom će ih nazvati Hintonove kocke. On je iskovao ime za odmršenu hiperkocku: Tesseract.

Hintonova kocka ili „Teserakt“

Plošnozemljani ne mogu vizualizirati kocku, ali mogu pojmiti 3-dimenzionalnu kocku tako da je rastvore (odviju, razmrse). Njima ta kocka kada se rastvori liči na križ koji se sastoji od 6 kvadrata kako se vidi na gornjem dijelu slike. Na isti način mi ne možemo vizualizirati 4 dimenzionalnu hiperkocku, ali ako je „odvijemo“ imat ćemo niz kocaka poredanih u križu nalik teserakt. Iako sliči u „čvrst, stabilan“ objekat sa 3 dimenzije, ideja je da se razumije da je to zapravo samo naš prikaz hiperkocke koja je „potpuno umotana“ u četvero dimenzionalni prostor na isti način na koji se „križna“ figura „potpuno umotava“ u kocku kada prelazi iz dvo-dimenzionalnog prostora u trodimenzionalan.

Kao što bi čitatelj mogao pogoditi, Hintonove su kocke ubrzo postale objekti od „mistične važnosti“. Tvrdilo se da osoba može uhvatiti, baciti letimičan pogled na četvrtu dimenziju tako da meditira na jednu od hiperkocki. Njegovi su učenici potrošili sate na kontempliranje tih kocki dok nisu postigli sposobnost da ih mentalno preurede i okupe pomoću četvrte dimenzije u hiperkocku. Oni koji su mogli izvesti taj mentalni podvig, rečeno je, dostigli bi najviši stupanj nirvane!

Hintonov najveći doprinos stvari o četvrtoj dimenziji bila je popularizacija viših dimenzionalnih figura. One su korisne na mnogo načina jer čak profesionalni matematičari poimlju više dimenzionalne objekte preko njihovih križnih presjeka, njihovih odvijanja (odmršivanja, rasplitanja) i njihovih sjena.

Čitatelj bi mogao baciti pogled na Nelson Bondova Monstruma od nigdje, koji opisuje kako se monstrum iz četvrte dimenzije može manifestirati u našoj. Tu su i neki bizarni opisi koji zapravo odražavaju neke slučajeve „vanzemaljskih prikazivanja“ u naše vrijeme.

E sad, gdje smo stigli sa svim ovim?

Mislim da možemo razumijeti da svatko ima „vezu“ sa Valom, ili granicom realiteta preko „reza“ (usjekline), [koji sliči četvrtoj dimenziji], ili crvotočine zvane „Okomiti Realitet (stvarnost)“. Da li možete tome pristupiti ili ne to je drugo pitanje. I, da li je za pristup potrebno više od jedne osobe da bi se „proizveo“ ili „manifestirao“ „rez“, to je opet drugo pitanje. Ako je ova zadnja ideja točna, možemo pretpostaviti grupe od 7 pojedinaca, ako su to PRAVIH 7 pojedinaca (određenih dinamikom svake grupe) oni mogu uzajamno djelovati na takav način da donesu eksponencijalno znanje i svjesnost svakom pojedinom članu grupe, stoga mogu „otvoriti“ rez, ili crvotočinu, što je za daljnje razmatranje. Takve grupe bi zvali „kanali“ (conduits) kao što su nam Kasiopejci naznačili, i kao što smo ranije naučili, kanal je vrsta „otvora za bijeg“ koji se može aktivirati pri dolasku Vala.

Ali, kako zapravo takva stvar može funkcionirati? Pa, kako smo išli s kraja na kraj našeg puta, dolazilo je sve više dijelova slagalice (zagonetke). U ovoj točki, 'Santilli sesija' je bilo zadnji puta kada se raspravljalo o Valu u zadnjih skoro godinu dana. Ne bismo se bili vratili na to do Juna 1996.g. kada se mnogo vode prelilo preko brane i preko mosta. Promjene, promjene, promjene. Oni koji su zainteresirani mogu pogledati u Amazing Grace, iako nije bitno za ovaj subjekat. Kada je konačno to raspravljano ponovno, bilo je zbog toga što sam počela sa pitanjem o nečemu što je naizgled bilo nevezano (za temu). I, u ovom slučaju, „val“ koji je iznešen, nije izgledao, u tom trenutku, povezan sa VALOM, o kojem inače raspravljamo. Tek smo kasnije posumnjali na povezanost.

Samo da dam malo pozadne priče o tome što je izazvalo pitanje koje je vodilo do sljedećih nizova nagovještaja. Bila sam kupila knjigu Sufi staza znanja od Williama Chitticka jednostavno jer sam željela biti bolje obaviještena o Sufijima zbog mog zanimanja za radove Ouspenskog i Gurdjieffa. Čak sam i blia pitala malo o Ouspenskijevoj prezentaciji svijesti druge dimenzije, što Kasiopejci zovu „Drugi denzitet“

11.02.1995.

P: Ranije smo čitali iz Ouspenskyevog "Tertium Organuma" o percepcijama, da li je to bilo točno opisivanje stanja naše svijesti i stanja percepcije 2. denziteta?

O: Da.

Dopustite da još jednom primijetim da izgleda da je matematičko izražavanje dimenzija više u skladu sa onim što Kasiopejci opisuju kao denzitete, dok je izraz „alternativne realnosti“ više u skladi sa popularnim shvaćanjima dimenzija. Sigurno je da ovdje postoji mnogo zabuna ipogrešnog razumijevenja, među mnogo New Age gurua u odnosu na ovaj subjekt. A tužna je stvar da oni upotrebljavaju riječi bez imalo razumijevanja matematičke preciznosti i dubljeg značenja, i mnogi ljudi su bili hranjeni porcijom meda sa ovom „salatama od riječi“. U isto vrijeme ima mnogo onih koji imaju razumijevanje, ali nemaju pravi riječnik da ga izraze, i tako je konflikt između inspirirane percepcije i znanosti beskonačan.

Tijekom i poslije razdoblja dubokih promjena u mom životu, moram priznati da sam zaista bila prilično ljuta na Kasiopejce. Mislim, bili su tu, navodno svjetlosna bića 6-og denziteta, koja su bila čavrljala sa nama neko vrijeme, koja su me mogla savjetovati na način koji bi spriječio bol i patnju ili strašne i grozne događaje, i sve što sam proživjela od trenutka kada sam počela primjenjivati njihove sugestije u praksi, te nesmanjene napade na moju psihu, moju osobnost, čak i obitelj. Jedne sam se noći njima požalila:

11.01.1996.

P: Pisala sam MNOGIM ljudima u vezi objavljivanja... kad ću naći ono što tražim? Zaprepaštena sam koliko ljudi želi pročitati taj materijal poslije toga kad sam poslala te izvode.

O: Zar ti nismo rekli, zar ti nismo savjetovali za umreženje??!??

P: Naravno...

O: I što si učinila?

P: Pa, napravila sam to čim sam mogla...

O: I što se desilo?

P: Lizziji su pokušali ubiti me! ( smjeh )

O: Lizzardske Sile, tj., OPS, napadale su te još od prvog dana. Mi smo te savjetovali samo kroz godinu i pol, kao što vi mjerite vrijeme.

P: Situacija je takva da mi nedostaje snage kod rada protiv tih konstantnih terora i suprotstavljanju. Možete li mi reći da li ću ikad imati neki mir u umu da bi mogla nastaviti funkcionirati?

O: Moramo li?


I jesu... na mnoge suptilne načine. Jedini problem bio je što to nikad nije bilo točno određeno. Bilo je to kao da vam kažu da postoji blago u labirintu koje ćete trebati pronaći, a onda vas stave u labirint vezanih očiju. Naravno, Kasiopejci su bili ondje i na neki način šaptali: „približavaš se toplijem! Opa, hladno... hladnije... LEDENO hladno...! OK, da... postaje toplije... toplije... vruće, vruće!“. Ali, bio je to nekako suludi način života. U to vrijeme nisam shvaćala da su me podučavali da prepoznajem stvari na način i na nivou koji je rijetko dostupan čak i onima koji su provode svoje živote u oblastima metafizike i paranormalnog. Bila sam samo frustrirana i bijesna kao dijete koje se mučilo sa matematikom, ne shvaćajući kako će vrijedne postati te praktične vježbe.

Bio je to proces koji je izgledao da će trajati vječno. Nekoliko je mjeseci prošlo bez sesija jer sam jop bila ili sepresivna ili pre umorna da učinim taj napor. Kada smo napokon napravili još jednu sesiju, opet sam se požalila:

01.06.1996.

P: Nekoliko je ljudi naciljalo me, i sve od kad smo počeli s ovim projektom kanaliziranja i sve te strašne stvari koje mi se dešavaju u životu. Moj život je prava klaonica!

O: "Strašno" je subjektivno.

P: Rekla bih da su stvari koje su mi se desile, kolaps mog braka, stvari koje su se desile mojoj djeci, da su prilično strašne, subjektivno ili ne!

O: Prije nego što se te promjene počnu manifestirati, bila si dublje u "smrtonosnoj iluziji" nego što si sada. Hitnost je, prema svojoj prirodi, neugodna. Ali, to te ojačalo i još će te ojačati, obećajemo!!!!!!!

P: Ovo je teško vrijeme kad sve pokušavam i suočavam se.

O: A tu je i drugo i bit će drugih, ali to ne znači da ćeš lako biti nagrađena. Ti si na putu sudbine i tu nema povratka.

U misaonom okviru u kojem sam bila, zvučala sam zlosutno! Nisam imala entuzijazma za išta, i bila sam u neprekidnom stanju psihičkih kriza iz jednog oboljenja u drugo. No, tijekom razdoblja bolesti ili umora i depresije, počela sam dokono listati kroz stranice knjige o učenjima Muhyi al-Din Muhammad ibn 'Ali ibn al-'Arabi-ja koja je nekoliko godina stajala neotvorena na polici. Kako sam počinjala čitati dijelove, bila sam zapanjena sličnošću učenja sa onime što su Kasiopejci bili rekli. Također sam bila prilično uzbuđena što sam pronašla da iste stvari od kojih sam patila nisu neobične za nekoga koji se pripremao za neku vrst „skidanja vela sa očiju.“ To mi je dalo srčanosti da odlučim za sljedeću sesiju pri kojoj se zbila sljedeća konverzacija:

15.06.1996.

P: Kao što znate, proučavala sam Sufi učenja i otkrila sam mnogo istih stvari u tim Sufi "uklanjanjima vela" i u ovome što dobivamo iz ovog izvora, utoliko da sam podosta zaprepaštena, u najmanju ruku. Dakle, moje pitanje jest: može li ono što radimo ovdje biti smatrano kao "uklanjanje vela", kako oni to zovu, koje je u toku, i povećava se?

O: Da.

P: Sad, iz onog što čitam, u procesu skidanja vela, na izvjesnim točkama, kad se baza znanja uspješno proširi, unutrašnji velovi se počinju odstranjivati. Da li je to dio od sadašnjeg procesa?

O: Možda.

P: Tokom nekoliko zadnjih godina, moj doživljaj je bio taj da kad god se desi neko povećanje znanja, što je nekako ciklički - idem kroz depresiju prije nego što to mogu asimilirati - i to je poput unutrašnje transformacije s jednog nivoa na drugi. Ima li nešto što mi možemo učiniti, i ako je tako to poželjno, da povećamo ili da olakšamo ovaj proces nekako?

O: To je prirodan proces, neka ide tako.

P: Jedna od stvari koju je Al-Arabi napisao o ontološkom nivou bića su koncentrične kružnice, takoreći, stanja bića. I svako stanje samo definira odnose. Na svakom idućem nivou vi ste bliže direktnoj vezi sa gradivom. To točno objašnjava 7 denziteta koje ste vi opisali nama. On također govori o "zračenju prema van" i "kretanju prema unutra" u odnosu na znanje. Moja misao je da izvjesna bića, kao npr. OPS 4. denziteta i druga OPS bića 3. denziteta, koja misle da ona kreiraju situaciju gdje će ona imati koristi i moći za sebe, ali mogu, u stvari, biti dio "zračenja prema van" ili disperzije u znanju. Da li je to korektna percepcija?

O: Blizu.

P: Al-Arabi kaže, a to odjekuje i od vas, da možemo ostati u iluziji gdje jesi, možemo se kretati prema nazad ili naprijed. Da li je to djelomično, da koji god smjer izaberete, da je to funkcija vaše pozicije na kružnici?

O: To je kompleksnije od toga.

P: Pa, sigurna sam u to. Al-Arabi prikazuje vrlo kompleksnu analizu i vjerojatno nije znao to sve niti... Nije bitno, to skoro reflektira riječ po riječ ono što ste nam vi dali kroz ovaj izvor.

O: Sad, učite, čitajte, istražite sve što možete o nestabilnim gravitacijskim valovima.

P: Dobro. Nestabilni gravitacijski valovi. Vidjet ću što mogu naći. Ima li još nešto o tome?

O: Meditirajte također!

P: Da. Pa, govorili su nam da meditiramo. Da li si meditirao, Frank? F: Ne baš u zadnje vrijeme.

O: Mislili smo na tebe, Laura, da meditiraš o nestabilnim gravitacijskim valovima kao dio istraživanja. Nestabilni gravitacijski valovi otključavaju zasad neznane tajne kvantne fizike da se dobije čista slika.

P: Izgleda da je gravitacija svojstvo materije. Da li je to točno?

O: I antimaterije!

P: Da li je gravitacija koja je svojstvo antimaterije "antigravitacija"? Ili samo gravitacija na drugoj strani, takoreći?

O: Vezivo. Gravitacija povezuje sve što je fizikalno sa svime što je eteričko kroz nestabilne gravitacijske valove!!!

P: Da li je antimaterija eteričko postojanje?

O: Prijelaz k eteričkom postojanju.

P: Da li su nestabilni gravitacijski valovi... ne, čekajte... da li nestabilni gravitacijski valovi potječu iz 7. denziteta?

O: S kraja na kraj ( skroz naskroz ). Nema točke iz koje proizlaze.

P: Dakle, oni su svojstva ili atributi egzistencije materije i veza materije prema eteričkom planu?

O: Poput toga, ali oni su svojstvo antimaterije, također!

P: Dakle, kroz nestabilne gravitacijske valove vi možete pristupiti drugim denzitetima?

O: Svemu.

P: Možete li ih generirati mehanički?

O: Generiranje je u stvari prikupljanje i širenje ( disperzija ).

P: Dobro, koja vrsta naprave bi sakupljala i širila gravitacijske valove? Da li to spirale rade?

O: Na neki način prema tome. Kad napišete "Noah", gdje ste smjestili gravitaciju?

P: Mislila sam da je gravitacija indikator potrošnje elektriciteta; da je gravitacija nusprodukt neprestanog toka električne energije...

O: Gravitacija nije nusprodukt! Ona je centralni sastavni dio svih egzistencija!

P: Procjenjivala sam električni tok i potrošnju... i mislila sam da je elektricitet dokaz neke vrste svijesti i da je gravitacija dokaz da je planet ima, da je živ...

O: Rekli smo ti prije da su planeti i zvijezde prozori. I gdje ona ide?

P: Pa, gdje ide gravitacija. Sunce je prozor. Čak i naš planet mora biti prozor!

O: Ti ga imaš, također!! Gravitacija je sve što postoji.

P: Da li svjetlo proističe iz gravitacije?

O: Ne.

P: Što je svjetlo?

O: Gravitacija. Gravitacija je Bog.

P: Ali, mislila sam da je Bog svjetlost.

O: Ako je gravitacija sve, nije li onda to? Svjetlo je energetski izraz generiran od strane gravitacije. Molimo imenuj nešto što nije gravitacija.

P: Pa, ako je gravitacija sve, nema ničeg što nije gravitacija. Fino. Što je apsolutno ništavilo?

O: Samo misao.

P: Dakle, nema takve stvari kao što je ne-postojanje?

O: Ima.

P: Da li misli stvaraju gravitaciju?

O: Da.

P: Da li zvuk stvara gravitaciju?

O: Da.

P: Može li zvuk manipulirati gravitacijom?

O: Može.

P: Može li se to postići ljudskim glasom?

O: Da.

P: Može li se to izvesti tonovima, ili pomoću snage kroz misli?

O: Oboje. Gravitacijom se manipulira zvukom kad misao manipulirana gravitacijom izabere proizvesti zvuk koji manipulira gravitacijom.

P: Sad, da li se momak koji je sagradio Koralni dvorac ( Coral Castle, prim. prev. ) okretao u svojem sjedalu iz aviona dok je razmišljao i stavljao svoju manipulaciju na mjesto?

O: Ne. On se okretao kad je gravitacija izabrala da manipulira njime da se okreće da bi manipulirao gravitacijom.

P: Da li gravitacija ima svijest?

O: Da.

P: Da li je ikad moguće za pojedinca da inapravi izbor, ili JE gravitacija ta koju on izabire?

O: Gravitacija koja je bila unutar njega bila je sva gravitacija koja postoji.

P: Pa, mislila sam da su Sufiji bili teški! F: Pa to je vjerojatno radi tvojih istraživanja koja su otvorila ta vrata. L: Jako dobro! Što sam napravila! Dobro. Zbunjena sam.

O: Ne, nisi.

P: Onda, recimo jednostavno to ovako: ja sam opijena i preopteretila se.

O: Opijenost je zabavna!

P: Pa nagađam da ako će išta od ovog biti nama značajno, onda ćemo zasigurno saznati detalje kako ćemo i trebati usput.

O: Koliko puta ti to moramo reći?!? Cjelokupna suma svih egzistencija postoji unutar svakog od vas i obratno.

P: Onda što je objašnjenje za "mnogobrojnost" koju mi vidimo?

O: Percepcija 3. denziteta.

P: Dakle, cjelokupni univerzum je unutar mene... dobro, to je... razumijem. Dovoljno čudno, ali razumijem. Problem je pristupa tome, kidanju velova.

O: To je zabavan dio.

P: Dakle, momak koji je sagradio Koralni Dvorac bio je sposoban da pristupi ovome. Neprestano ili sa prekidima?

O: Djelomično.

P: Prema onome kako ja to razumijem, kod brzine svjetla nema mase, niti vremena i nema gravitacije. Kako to može biti?

O: Nema mase, nema vremena, ali da, ima gravitacije.

P: Foton ima gravitaciju?

O: Gravitacija premašuje brzinu svjetlosti.

P: Gravitacijski valovi su brži od svjetlosti?

O: Da.

P: Što bi moglo učiniti gravitacijski val nestabilnim?

O: Korištenje.

P: Osjećam se da zbilja promašujem glavnu smisao ovdje...

O: Promašuješ, ali ti ju jedino možeš naći svojim vlastitim tempom. I na to, laku noć.


U to vrijeme, svi oni koji su mislili, s vremena na vrijeme, da sam ja malo spora na shvaćanju, u to su se i uvjerili! Istina je da sam pročitala i proučavala mnoge godine da bi otkrila tajne našeg postojanja u ovom svijetu, i jednom sam mislila kako se prilično dobro, za jednu neprofesionalku, snalazim u svemu tome. Sada je sve to jednostavno palo u vodu, i bila sam natrag u prvom razredu, ili je tako izgledalo. A u ovoj školi očito nisam bila najbistriji učenik!

Nestabilni gravitacijski valovi otključavaju još nepoznate tajne kvantne fizike.

Gravitacija je izgleda svojstvo materije i antimaterije. Antimaterija je prolaz ili hodnik prema eteričnom postojanju? Gravitacija povezuje sve što je fizičko sa svime što je eteričko kroz nestabilne gravitacijske valove.!!!

Iako, kroz nestabilne gravitacijske valove možete pristupiti ne samo denzitetima, nego svemu.

Mehaničko „generiranje“ gravitacijskih valova zapravo predstavlja skupljanje i širenje gravitacijskih valova.

Gravitacija je središnji sastojak cjelokupnog postojanja. I vi ju imate također !!

Misli stvaraju gravitaciju. Vezano s tim, stvaraju je i znanje i svjesnost. Sjećamo se, naravno, da su znanje i svjesnost „ključevi“ za formiranje kanala, i mislimo da je „kanal“ (conduit) Okomiti realitet ili nešto slično Riemannovom Rezu, ili crvotočina.

Neznam da li vi, čitatelji, mislite ono što ja mislim o svemu tome, ali držite ovo iznad u mislima kako budemo nastavili sa pokušajima da otkrijemo prirodu VALA i kako je najbolje biti pripremljen za interakciju sa njim u našu korist.

------------------

Preveo: Equilibrium 2008.


Val serija poglavlje 04-a


Poglavlje 4a - SANTILLI SESIJA

 

27.05.1995.

Frank, Laura, Jan i Terry, Carla i Roger Santilli

P: T: Imamo neke goste večeras sa nama. Roger i Carla Santilli su sa nama. Roger ima neka pitanja za kasnije.

O: Pozdrav, Roger.

P: RS: Pozdrav. Želim znati možemo li dobiti neke naznake o pokretačkom mehanizmu NLO-a?

O: Sigurno!

P: RS: Koji je mehanizam propulzije?

O: Teško je odgovoriti na to pitanje koje je samo tako postavljeno, jer govorimo o višestrukim realitetima, nivoima denziteta, a i raznim načinima !!!

P: Da li je gravitacija koja se javlja, uzrokovana antimaterijom u polju, privlačna ili odbojna?

O: Odbojna kada razmišljamo na način koji je paralelan s vašim proučavanjima, ali, kao što smo spominjali u prethodnom odgovoru, imamo više uključenih realiteta osim ovog što je vama najpoznatiji ( u kojem živimo ).

P: Sljedeće pitanje jest: čestice se gibaju, materija se giba, u našem smjeru vremena... Da li anti-čestice, anti-materija putuju u suprotnom smjeru ( natrag kroz vrijeme ) ?

O: Razmisli o ovome skoro kao o jednoj sedmini čitave formule, Roger !

P: Možemo li dobiti odgovor na ovo kada isključivo pričamo o samo trećem denzitetu ?

O: Unatrag.

P: RS: Da! Zainteresiran sam za pokretačke sisteme NLO-a, jedini način na koji mogu shvatiti putovanje velikim distancama koje su među zvijezdama je da imamo ono što zovemo „prostorno - vremenskim“ strojevima. Ne možemo se kretati velikim distancama ukoliko ne možemo nekako „savinuti“ prostor i vrijeme. Ne možemo savinuti prostor ukoliko mu ne pridružiš i savinuto vrijeme. Ne možemo imati međuzvjezdanih putovanja ukoliko nemamo prostorno-vremenski stroj. Ali prostorno-vremenski stroj isto znači da imamo i mogućnost prolaska unatrag i unaprijed u vremenu, tj. putovanja kroz vrijeme, odnosno možemo manipulirati vremenom. L: Da, mogli bi prelaziti udaljenosti i simultano kretati se natrag kroz vrijeme, tako da bi se mogli pojaviti tamo gdje želimo, praktički istovremeno kada smo i krenuli. RS: Zato sam i pitao da li možemo koristiti antimateriju kao pogon, zbog toga jer bi bila odbojna u pravom smjeru. Drugo pitanje bilo bi, kada koristimo antimateriju, gibali bismo se unatrag kroz vrijeme. Zbog toga neke od tih objekata vidimo kako se kreću i mogu se kretati kroz prostor, ali ne i kroz vrijeme, ili se kreću kroz vrijeme, a ne i kroz prostor. Ako ugledate NLO, ne znači da je on u našem vremenu. On može biti u totalno drugom vremenu. L: I ponekad isčeznu baš prije pogleda nekog posmatrača. I pitanje je: kamo idu? RS: Mogu mirovati u prostoru, ali kretati se kroz vrijeme. Ili kretati se unatrag. L: I bilo je puno prijavljenih otmica kada se činilo da uopće nije bilo „izgubljenog“ vremena. Oni dođu, povuku žrtvu, učine sve što namjeravaju, i nakon toga vrate natrag unutar nekoliko sekundi, ako ne i u istu sekundu kada su uzeli žrtvu! RS: Da! Taj članak je baš o tome. U stvari, ako se anti-čestice povuku, tada neophodno idu unatrag kroz vrijeme. Zatim oni manipuliraju sljedećim: imate otmicu bilo kojeg trajanja vremena unutar broda, ali u našem vremenu, na nivou 3 ( 3. denziteta ), to je nulto vrijeme ! L: Da, točno ! I tu nije samo to, već i fenomen broda koji izgleda mali izvana, a u stvari unutra je ogroman ! RS: Sve je vezano za unutar njega ! Ovo je vrlo uzbuđujuće. Učim jezik. Na našem se 3. nivou, gibanje u prostoru i vremenu dešava promjenom jedinice vremena i prostora. Da li zbog toga možemo promjeniti jedinice?

O: Da, to je točno ono pod čim podrazumijevamo kad govorimo o „prelasku iz 4. u 3. denzitet“.

P: Dakle, kad oni putuju iz 4. u 3., oni mijenjaju jedinice. To je točno ono o čemu govori u članku u časopisu ( drži taj časopis ). To je objavljeno u Ukrajni ( okrene stranicu na kojoj su dijagrami i formule ), to je eksperiment za testiranje anti-gravitacije. Tamo je dvije milje dug tunel u kojem je vakuum. Isisali su zrak van. Prvo mjerenje je bilo ispucavanje fotona prema cilju na drugom kraju tunela u svrhu pronalaženja točke gdje nema gravitacije. Drugo mjerenje je bilo ispucavanje neutrona, a mi znamo da je on privlačan. Dakle, poslije dvije milje, energija je jako, jako mala. Dakle, nemamo gravitacijskog efekta kad neutron pogodi tu točku. Zatim, treći korak je ispucavanje anti-neutrona istovremeno i onda da vide što će se dogoditi. Ovaj eksperiment će rješiti ovo o čemu smo sad pričali ( pomoću ouji ploče preko koje komuniciraju Kasiopejci s nama ). Datu točku možemo nazvati gravitacijom anti-čestica zbog toga jer neznamo drugačije. To se može učiniti... Einstein je predviđao ovo kao privlačno kao neutron, a da i materija i antimaterija imaju istu gravitacijsku privlačnost. To je što je Einstein rekao. Ali kad je njegova teorija predložena, 1915.g., antimaterija još nije otkrivena još 50 godina od toga. Ako sada, teoretski, jedini način da čestica, u našoj teoriji, može ići gore, može se podići, jedino ako se vrijeme „okrene“. Nema druge mogućnosti. Dakle, ako je eksperiment korektan, tada je prostorno-vremenski stroj apsolutno posljedica toga i može se testirati u laboratoriju. Možete imati česticu koja se giba kroz vrijeme ( unaprijed i unatrag – pokazuje novi dijagram ). To je drugi eksperiment koji je u ovom slučaju napravljen kao stavljanje neutralne čestice kao subjekt u... budući da nemamo svežanj antimaterije – idealno bi trebali imati zrno materije i zamjeniti ju sa antimaterijom – u ovom trenutku nemamo zrno antimaterije još, ali ima još načina kako to učiniti makar mjerili na način kako se kreće, gore ili dolje. Sada, pitanje mjera je vrlo bitno, fundamentalno, zbog recimo, vi ste izvan NLO-a, i vidite ga velikog kao automobil, a kad dođu unutar njega vide enormno veliki prostor. Nema drugog načina nego da se promjene jedinice. Ono što je za nas jedan inch ( oko 2,5 cm ), ta mjera je totalno drugačija unutar. Za nas je ta jedinica ista unutar 3 smjera. Sad, ako ste unutra, oni mogu imati drukčije mjere za drugačije smjerove. To znači da ako ste izvan kocke, i uđete unutra, oblik, a ne samo dimenzije, mogu biti drugačiji.

Na našem 3. nivou, da li korištenje antimaterije mijenja predznak jedinice? Da li to implicira suprotni predznak jedinice prostora i vremena?

O: Taj koncept prelazi barijeru denziteta, nije ograničen na nivou 3.

P: Idemo na 4. nivo. To podrazumjeva pogon NLO-a.

O: Razlog za eksponencijalnu svijest „eksplozije“ je u dolasku vala ( val koji dolazi u ciklusima svakih otprilike 309000 godina, razdvaja realitete i denzitete ). Sada, koncentrirajte se na vizualizaciju, odgovori su locirani tamo... Poslije perioda kontemplacije, Roger je pogodio prijelomno pitanje da riješi slagalicu koja trenutno okupira „centar“ njegove psihe, sa samo jednim malim dijelom koji trenutno nedostaje.

P: RS: Primjetio sam da ako pitanje nije propisno sročeno... L: nećeš dobiti odgovor! Budi specifičan.

O: Oprezno, ne zbunjujte se sa previše podataka koji nisu povezani sa tim konceptom odnosno područjem, kao gosta primarno zanima određeno područje; radi lakšeg pristupa, neka podaci budu apsorbirani u opsegu koji odgovara istražitelju! Kao kad bi matematiku željeli naučiti u prevelikim lekcijama odjednom!

P: RS: Dva kratka pitanja i onda prestajem...

O: Pitaj koliko te volja!

P: Na našem 3. nivou, da li korištenje antimaterije mijenja predznak jedinice? Da li to implicira suprotni predznak jedinice prostora i vremena?

O: Da, ali problem je oduvijek bio, za entitete 3. nivoa, taj da je „druga“ strana nezabilježena ( grafom ), zato eksperimentiranje nije preporučljivo ukoliko nemate asistenciju sa viših nivoa ( od 4 – 6 ) OPD entiteta. ( opredjeljenih prema drugima )

P: To je nevjerojatan odgovor zbog toga jer je to putovanje kroz vrijeme. Prvo su rekli da korištenjem energije možemo promijeniti numeričku vrijednost jedinica, i kroz ovo ____ možete dobiti ovo ____. Sad pitanje: kako možete ići unatrag kroz vrijeme; mijenjajući predznak jedinice: plus 1 sekunda i idemo naprijed, ako ta jedinica promjeni predznak u minus jednu sekundu, idemo natrag. Dakle pitanje: bilo da koristimo antimateriju, mi možemo ići unatrag. Ali njihov odgovor je bio precizan, da se gibamo sa nivoa 3 na nivo 4.

U grčkoj, u ovo vrijeme, na Univerzitetu Santie (?), laboratoriju nuklearne fizike, radi se potencijalno fundamentalni eksperiment utemeljen na mojoj studiji traženja fundamentalnog novog izvora energije pomoću bombardiranja cinka 70 ili molibdema 100 sa gamma zrakama sa 1,294 MeV energijom. Da li će eksperiment biti uspješan...

O: Svi od tih eksperimenata o kojima ste govorili imaju jednu zajedničku stvar: Svi oni dotiču „granično područje“ glede 3. denziteta.

P: Da li ćete nam pomoći? Carla: Da, budite praktični! ( smijeh )

O: Moguće je prijeći u 4. denzitet iz 3. koristeći tehnologiju 3. denziteta. U stvari, to je već napravljeno od strane raznih individua i grupa na manje-više slučajni način, problem je „što netko radi kad stigne u realnost 4. denziteta sa treningom i iskustvom iz 3. denziteta ?“ Da, ali što s time namjeravate učiniti? Znajte da to nije kao ići u Diznilend na dan-dva! Koje je vaše znanje sljedećeg: elektromagnetizam, Einsteinova teorija relativiteta? I da li je on ikada kompletirao danu teoriju, ili je kompletirao pod prismotrom Konzorcija i tada nedostupna za javnost? I ako jest, koje su posljedice?!? Također, Roger, da li si sposoban „popuniti rupe koje nedostaju“? Mi mislimo da jesi! ( mislili su na čitanje između ovih redova - koje su posljedice u ovom smjeru istraživanja? )

P: Sa gledišta 3. denziteta ne možemo unificirati elektromagnetizam i gravitaciju jer su identični. Tu je identitet između elektromagnetizma i gravitacije. Dakle, nema potrebe za unifikacijom zbog toga jer su identični. Da li je taj pogled korektan?

O: Da. Što je sa 4. denzitetom?

P: Moje razumijevanje 3. nivoa kaže da je to mogućnost odlaska na idući nivo. Ako su gravitacija i elektromagnetizam identični, onda antimaterija postoji. Porijeklo antigravitacije nije sjedinjavanje. Einstein je bio u krivu, ali identifikacija koja kaže da su isto podrazumijeva postojanje antigravitacije.

O: U krivu kad istražujete s 3. nivoa isključivo, ali tu nastupa Konzorcij, tj. „Konzerva puna crva“! ( krivo – se odnosi na Einsteinovu teoriju )

P: Zvanično je objavljeno da Einstein nije kompletirao svoju teoriju, ali to bi mogla biti laž. Dio dezinformirajuće kampanje. Ono što mi znamo, Einstein nije uspio postići cilj teorije jer su pretpostavke bile neostvarive. Možda su njegove ideje bile preuzete od nekoga drugog i kompletirane i neobjavljene. ( Roger sjeda za ploču ) Mogu li postaviti pitanje? Porijeklo mase elementarne čestice primarno mora biti elektromagnetske prirode. Zato je pogled na vanjsku masu sa gledišta 3. denziteta, da su gravitacija i elektromagnetizam identični. To je naše uvjerenje današnjice, podržano eksperimentalnim dokazima. Zašto to nije točno? Trebam objašnjenje.

O: Nije krivo na 3. nivou, krivo je ograničiti se samo na 3. nivo.

P: Da li je istina da univerzum ima iste količine materije i antimaterije s gledišta 3. denziteta?

O: Da, kao i sa gledišta ostalih denziteta.

P: Tada je istina da je totalno vrijeme u univerzumu jednako nuli?

O: Da.

P: To je nevjerojatno!

O: Ali, Roger, manje pritiska! ( Roger se „zapalio“ )... hvala. Sad zapamtite, najvažniji koncept je balans. Kako se postiže balans?

P: RS: Materija i antimaterija. Dakle, ako se materija kreće u ovom smjeru vremena, antimaterija se kreće u suprotnom smjeru. One balansiraju jedna drugu. J: Zato sam pitao o totalnom vremenu u univerzumu, koje je nula. Ako se mi krećemo u ovom smjeru, možda se drugi u nekoj drugoj galaksiji kreću u suprotnom smjeru. Suma je nula.

O: Ne galaksiji, dimenziji.

P: Da. Drugi nivo. Ja uvijek razmišljam sa gledišta 3. nivoa!

O: Ne više! ( smijeh )

P: Kako možemo matematički izraziti identifikaciju gravitacije i elektromagnetizma, uključujući 4. nivo koji nam preporučujete? Kako se to može učiniti? Kako možemo realizirati uključenje 4. nivoa?

O: Tražili smo da vizualizirate odgovore. Uvijek to vi morate otkriti.

P: Neće biti lako, ali ću pokušati.

O: Što?

P: Pitanje je kako matematički prikazati tranziciju u 4. denzitet. Mislim da to možemo učiniti pomoću izogeometrije, geometrije o kojoj smo ranije raspravljali, koja je generalizacija jedinica vremena i prostora...

O: Geometrija je jedan ključ, ali tu je i drugi.

P: Koji je drugi ključ? Možda trodimenzionalna matrica. To je ono što koristimo. Također koristimo i kocku. Možete nam dati neki trag? Samo mali neki. Dajte nam formulu!

O: Već jesmo... pristupite...

P: Trebali bi imati sesiju... zbog toga jer je to potvrda jedinog matematičkog modela koji imamo za dokazivanje NLO-a... jedini koji postoji koliko ja znam. Imamo kompjuterski model... ne možemo sagraditi NLO, nemamo tehnologiju, ali možemo staviti formulu u kompjuter i dobiti model.

O: Kombinirajte geometriju s optikom.

P: Što? To je znanost o svjetlu.

O: Matrica.

P: To je upravo što sam učinio. Napravio sam reprezentaciju svjetla zamišljenu kao jedinicu koja je matrica. Već sam to učinio! Prije nekoliko godina!

O: Ali si izostavio važan faktor, zapamti, hipoteza ne čini teoriju!

P: Napravio sam koncepcijsku hipotezu u mojim mislima. To nije teorija. Morat će biti formulirana na kvantitativan način, to je matematika, formula i mora biti dokazana na eksperimentalan način da radi. Hipoteze, formula, i eksperimentalna provjera je proces za teoriju.

O: Sada, koji faktor nedostaje, Roger?

P: Ne znam. Ali kako... ne znam kako da to izrazim matematički...

O: Svjetlosni valovi... gravitacija... elektromagnetizam...

P: Moram ponovo razmisliti. U izogeometriji...

O: Po kojem zakonu se valovi šire u načelima fizike 3. denziteta?

P: Transverzalna oscilacija etera... medija koji ispunjava cijeli univerzum. Val ne može postojati ukoliko nemamo medij kroz koji se širi. Transverzalne oscilacije ispunjavaju cijeli univerzum.

O: Svjetlost, gravitacija, optika, atomske čestice, materija, antimaterija... sjedinite sve, molimo.

P: RS: To uključuje sve... J: Što sve imaju zajedničko? RS: Oh! Sve su vibracije medija koji ispunjuje univerzum! Mi primjećujemo stvari, sve, čak i prostore između stvari. Realnost je suprotna tome. Jer je svjetlo val, kao i zvuk. Ako uklonite zrak, zvuk se ne može širiti. Svjetlo je ista stvar. Svjetlo je val koji se ne može širiti ako nema medija kroz koji prolazi i ispunjava čitav univerzum. Ono što mi primjećujemo kao čvrsto i prazno, nije točno. Cijeli svemir je ispunjen sa vibracijama medija. Dakle bez medija, bila bi potpuna tama. Svjetlo je oscilacija tog medija. Čestica je također oscilacija samo što val i oscilacija ostaju tamo. Dakle kad maknem ruku odavde do ovdje, upravo sam pomaknuo oscilaciju. Prostor ( svemir ) oscilira. Mi smo potpuno prazni, ali prostor je ispunjen. Dakle, odgovor na pitanje što imaju zajedničko je taj da su to sve oscilacije medija koji ispunjuje cijeli univerzum – iz pogleda sa 3. denziteta, a mislim i s 4.

O: Sad, koja je relacija između gravitacije i svjetlosti?

P: Ne znam. U ovom momentu, neznam. Svjetlost može biti pretvorena u materiju, zato je tu i gravitacija. L: Koja bi mogla biti veza između gravitacije i svjetlosti?

O: Pristupite bazi znanja i diskutirajte ( mreža ).

P: RS: Jedina veza među svjetlosti i gravitacije... foton i foton proizvodi par elektrona i pozitrona, čestice i antičestice, i te čestice imaju gravitaciju. Dakle na taj način elektromagnetski valovi... foton može kreirati materiju... L: I materija ima gravitaciju... RS: I materija ima gravitaciju, znači... može biti konvertirana... L: Ali odakle dolazi? RS: To je dobro pitanje, jer se nezna. Može doć iz vakuuma... L: Ali kako se to događa? RS: U eksperimentima u laboratorijima, možete ispucati foton u jezgru i jezgra izbaci jedan elektron i jedan pozitron i imate konverziju fotona u čestice. Te čestice imaju gravitaciju. Neznam da li foton ima gravitaciju. Mislim da ne, on putuje brzinom svjetlosti. Tamo nema vremena. Vrijeme je izbačeno. L: OK, da li je istina da na brzini svjetlosti nema gravitacije? RS: Nema. L: OK, onda je brzina svjetlosti antiteza gravitacije kao i antimaterija je suprotna materiji? RS: To je dobar zaključak. Vrlo dobar zaključak.

O: Blizu.

P: Radi se o balansu?

O: Sve je u balansu...

P: L: Ako pri brzini svjetlosti nema gravitacije... RS: nema vremena... L: Onda gravitacija mora biti... RS: Trag... Ali nemamo pravi... diskutiramo o nedostajućem faktoru da se prebacimo iz 3. u 4. denzitet?

O: Da.

P: Onda je smisao valjan. Da li je gravitacija ono što nas drži u 3. denzitetu? Znači ako idete brzinom svjetlosti, tada ste u 4. denzitetu.

O: Sad, koji je faktor koji nedostaje koji vam dozvoljava materiji iz 3. i 4. denziteta da postigne brzinu svjetlosti bez dezintegracije? Razmislite...

P: RS:To je fundamentalno pitanje nuklearne fizike... materija ne može postići brzinu svjetlosti netaknuta... J: Antigravitacija? RS: Čak upotrebom antigravitacije. U ovom trenutku, materija ne može to učiniti... L: OK, ako imate neku materiju i ona se ubrzava, i približava brzini svjetlosti i počinje gubiti svoj integritet što brže ide, što ako, na nekoj točki počinjete povećavati dodavanje antimaterije koja... RS: Koristi suprotni proces... uzmi elektron i pozitron i stavi jedan u drugi i kreirate foton. Ali materija ne može dostići brzinu svjetlosti... ukoliko bi postigla, vrijeme staje... nema dimenzije... L: Možda je svijest?

O: Što nedostaje u vezi između materije i svijesti?

P: RS: Ah! L: Da to znamo, ne bismo bili ovdje! ( smijeh ) RS: Pretpostavljam da bi to bilo polje. J: Elektromagnetsko? RS: Ne, bioenergetsko polje. L: Što ako svijest kreira gravitaciju? RS: Gravitaciju stvara materija. L: Ali, ne kreira li svijest materiju? RS: Da, misao može kreirati materiju...

O: Nema tu „gravitona“.

P: RS: Ne, po mom saznanju. Oni ne postoje. Oni jesu u Einsteinovoj teoriji, ali ja u to ne vjerujem... Da li naša svijest kreira gravitaciju?

O: Postaje „toplije“... Ne „naša“.

P: L: Nečija svijest kreira gravitaciju? 4. nivo?

O: 7. nivo.

P: RS: O, da! To mogu razumjeti! Krajnji nivo. Da li je istina da univerzum, iz pogleda 3. nivoa, od kojeg se očekuje da se sastoji od jednakih količina materije i antimaterije, je zapravo otvoren? Npr. materija se konstantno stvara negdje u univerzumu? Materija i antimaterija?

O: Bolja riječ bi bila: reciklira.

P: RS: Da li je istina da se to isto recilkiranje događa i u centru Zemlje? Ima teorija koja kaže da se Zemlja širi. Čuo sam to na kongresu, da se zemlja širi obujmom radi procesa u centru Zemlje koji kreira materiju. Da li je to točno?

O: Skrenuli smo s teme, ali svi koncepti su vrijedni unutar sjedinjene dimenzionalnosti.

P: RS: Moj najveći problem nikad nije bio novo znanje, nego politika, posebno politika glede Einsteina. Pošto ste spomenuli „kanticu crva“ prije, možete li dati nešto o tome? Čak i ako izostavimo Einsteina, tu su masu problema, političkih, u našemu društvu. Neke sugestije?

O: Politički problemi imaju korijene u pokušaju skrivanja znanja, već postignutog, u smislu kontroliranja civilizacije.

P: To je najbolji odgovor koji sam ikad čuo. Vrlo, vrlo dobro... T: Za vrijeme dok sam šetao okolo vani i pušio cigaru, predočio sam si sliku jednog razloga zbog kojeg je Roger ovdje s nama večeras da bi ovo iskusio, tj. da bi i vidio i pročitao što smo dobili. Mi to ne izmišljamo. To dolazi od nekud. Tu je smisao u tim informacijama. Roger će ići u Europu. Imaš kolege u Europi koji rade na istoj stvari. Kasiopejci su rekli da si na rubu otvaranja te barijere. To se može učiniti, to je već bilo učinjeno nekoliko puta sa katastrofalnim posljedicama, a vjerojatno je nekolicina i uspjela prijeći, a mi to neznamo. Dolazim na to da je razlog što si tu i što ovo vidiš je u potrebi uzimanja te informacije s tobom, jer kad probiju barijeru, morat će razumjeti što su napravili. Jer ako neće razumjeti, postoji mogućnost da ono što je otkriveno prirodnim putem, bit će ubrzano. Da li umjetno probijanje barijere između denziteta ubrzava...

O: Da.

P: T: To može biti zašto smo pitali kad će taj proces doći, ta nadolazeća promjena denziteta, odgovorili su: „između 1 mjeseca i 18 godina“. I pomislili smo da nam to ne mogu reći za ovu tranzicijsku točku, ovu granicu realnosti koja stiže kroz ovaj sektor vremena/prostora i što god on učinio. Možda to nisu željeli napomenuti, nego što bi ljudi mogli učiniti probijajući barijeru neznajući što rade. Znanstvenici proširuju ono što znaju i guraju dalje, ali ne razumiju o čemu je u stvari riječ.

O: Da.

[ laku noć Carli i Rogeru ]

Diskusija:

(L): Od dana tri para, izgleda da su suprotni jedan od drugog: svjetlost i gravitacija, optika i atomske čestice, materija i antimaterija...

(J): Sve je u balansu. Koja je relacija između gravitacije i svjetlosti? Koji faktor nedostaje koji dozvoljava 3. i 4. denzitetskoj materiji da postigne brzinu svjetlosti bez dezintegriranja? Koja je nedostajuća veza između materije i svjesnosti?

(L): Koji? Mislim da je veza upravo ovdje. Što je to što usporava svjetlo što uzrokuje fotone koji se manifestiraju, slabe val i kreiraju materiju?

(J): Mogao bi to biti isti faktor koji dozvoljava materiji 3. denziteta da postigne brzinu svjetlosti bez dezintegriranja. Koja je veza između materije i svijesti? (L): (L): Relacija je tu. Rekli su nam da smo bili blizu kad smo spomenuli svijest, ali ne naša, već sa 7. nivoa.

(J): Rekli su da je „kreacija“ u stvari reciklaža.

P: Da li ste još uvijek tu?

O: Kao i uvijek, Laura... Da li si možda mislila da smo otišli na ručak ili tako nešto?

P: ( smijeh )

O: I ti stalno pitaš jesmo li ovdje?!?

P: Da li ste uživali razgovarajući s Rogerom i da li bi željeli opet?

O: Da. Hoćemo.

P: Postalo mi „vruće“ kad kažem... imamo svjetlost i gravitaciju, optiku i atomske čestice, materiju i antimateriju, sve su putevi koji vode tranziciji... da li su ta tri para međusobno u relacijama?

O: Blizu.

P: Što je stvar koja slabi funkciju vala? Je li svijest?

O: Da...

P: Ima tu još toga. Može li ta svijest biti izražena... T: Željeli bi prevesti formu koncpta 3. denziteta u koncept 4. gdje nema fizičkog, per se. Na 4. denzitetu nemaju problem kretanja brzinom svjetlosti i dezintegracije, jer to ne postoji tamo...

O: Blizu.

P: Dakle, za nas razmišljajući na 3. nivou...

O: Varijabilnost fizičkog je ključ.

P: Što čini fizičko varijabilnim?

O: Svjesnost veze između svjesti i materije.

P: Koja je veza među svijesti i materije?

O: Iluzija.

P: L: Što je priroda iluzije? T: Da nema veze između svijesti i materije. To je samo iluzija koja je tu. To je dio 3. denziteta...

O: Ne. Iluzija je da nema veze među njima.

P: Iluzija je dakle da nema veze među njima.

O: Da.

P: T: Iluzija je da nema veze. U 3. denzitetu... L: Znam! T: Nemojte sad nestati! ( smijeh ) Veza je ta da svijest jest materija.

O: Blizu. Što je obratno?

P: L: Samo sve učini suprotnim. Svjetlost je gravitacija. Optika su atomske čestice. Materija je antimaterija... samo okreni sve da bi razumio idući nivo... to ne može biti tako lagano. T: Čekaj malo, gravitacija izjednačava svjetlost, atomske čestice izjednačavaju optiku, antimaterija izjednačava materiju? Sve je u balansu. L: I odgovor uvijek mora biti nula.

O: I nula je beskonačna.

P: Dakle, govorite da tu nema veze, da je to iluzija koja govori o separaciji. Tu nema razlike, sve je isto?

O: Da.

P: T: Ako ubrzavaš prostorom/vremenom pomoću tvojeg cilja koji ti se približava. L: Ili možeš obrnuto i shvatiti da tu nema razmaka između nas, i recimo, Alpha Centauri ( sazvježđe ), to je promjena percepcije koja mijenja os i kreira iluziju udaljenosti.

O: Sad, sve što vam još treba, jest tehnologija.

P: T: Tehnologiju razvijamo upravo sada. J: Ona je već vjerojatno razvijena, samo je skrivena od javnosti.

O: Da.

P: L: Imam vrlo stran osjećaj da će ovaj razgovor imati posljedice.

O: Da.

P: Savjet?

O: Mogli bi vam dati, ali ne još sada.

P: T: To su glavne posljedice?

O: Da.

P: Još nešto za ovu večer? Da li još nešto moramo nadodati?

O: Ne.

P: Tada, hvala i laku noć.

O: Laku noć.

Jedna od najznačajnijih stvari glede ove sesije bila mi je otkriće da bi MOGLO biti moguće riještit neke od velikih zagonetki našeg svijeta uz pomoć Kasiopejaca. Opet, tako je mnogo, mnogo izvora slične vrste tvrdilo da su to napravili – barem u filozofskim terminima – ali ovdje smo imali stvarnog fizičara koji je možda mogao razumjeti i pitati prava pitanja, uzeti odgovore i prevesti ih u upotrebljive tehnološke termine za boljitak cijelog čovječanstva, ne samo za „istinske vjernike“. Bila sam zanesena činjenicom da oni nisu imali problema razgovarati sa prof. Santillijem o fizici iako mi se želudac svezao u čvor na početku sesije od razmišljanja da će mi to dokazati da su Kasiopejci bili samo prazna maštanja moje podsvjesti – da će pasti na ispitu. Ali nisu. Naravno, nisu bili dali ništa osim naznaka, ali zadivila me činjenica da su oni to mogli. Otvorila je beskrajan vidik mogućnosti.

Kao dodatak takvom razmatranju, efekt na mene bio je također jako izrazit. Izgledalo je da iako je sesija bila završena i ja sam otišla u krevet, da još „kanaliziram“. Glava mi je bila ispunjena idejama i slikama predubokima za riječi i bila sam nestrpljiva da napredujem na „projektu“.

Čekali smo da se prof. Santilli vrati iz Europe da vidimo kakve će biti „posljedice“ sesije. Kada se vratio, izgledalo je da ima drukčije „stajalište“ prema Kasiopejcima, i postalo je jasno da nije želio biti povezan sa tako „bizarnim“ eksperimentom. Više je to bilo nalik na početnu reakciju MUFON grupe koja se tada tako dradtično promijenila da smo bili reducirani sa jednog sata na 15 minuta. Nešto čudno se zbivalo. Toliko o našim očekivanjima pomoći od takvih grupa. Položila sam svoje nade o produbljivanju fizike duboko na policu, i prošlo je više od godinu dana prije no što smo se ponovo vratili na subjekt.

Ali jš uvijek, u terminima efekta „Vala“, izgledalo je da se nešto glede naše pozicije promijenilo, makar samo na suptilan način. Nova vrata bila su se otvorila u našim mislima i vjetrovi vječnosti otpuhali su naš mali brod prema nepoznatom odredištu.


Val serija poglavlje 04


Poglavlje 4

U kojem su Kasiopejci izvađeni iz ormara i odvedeni na „probnu vožnju“

Pošto smo do sada govorili o Valu u manje-više 'filozofskom' smislu, odsada će stvari postati malo intenzivnije. U našim životima događaji su se počeli ubrzano odvijati što se odrazilo u našem „čeneling“ (kanaliziranje) eksperimentu na prilično upečatljive načine, koje ću opisati što sažetije.

Dva člana naše grupe, Terry i Jan Rodemerk, također su bili i članovi MUFONa (jedna američka NLO organizacija). Iako je MUFON prilično bezvezna organizacija, T i J su mislili da ponešto od materijala koji smo dobivali kroz eksperiment vrijedi da se prikaže na sastanku MUFON-a. I tako su uredili da se nađem sa grupom u Clearwateru, gdje su oni bili članovi.

Prvobitno je bilo dogovoreno sa ljudima iz MUFON-a da dobijem 1 sat za svoju prezentaciju, što sam procijenila da će biti dostatno za mali uvod u stvar, pokazivanje nešto materijala i nekoliko pitanja i odgovora. U neko vrijeme, iz razloga koji mi nikada nisu postali jasni, vrijeme je skraćeno na 15 – 20 minuta. Bila sam u panici pitajući se što bih smisleno mogla reći u 15 minuta! Dali su mi na znanje da MUFON s neodobravanjem gleda na „čeneling“, i da su više zainteresirani za „NLO Kadilak (automobil)“; znate kao ono kad na rabljenom automobilu poskidate gume i sl. Razmišljala sam kako da to pripremim, a da ipak uspijem reći nešto o Kasiopejcima. (Trebam dodati da je to bio isti onaj MUFON sastanak koji je Tom French opisao u članku u 'St.Petersburg Timesu' [časopis]. Dakle bio je to na više načina čudnovat događaj , kao što ćete vidjeti.)

Na dan sastanka, (zvanični „izlaz iz ormara“), nakon što su članovi MUFON-a raspravljali o različitm poslovnim stvarima, i nekoliko najnovijih viđenja NLO-a, glavna atrakcija je započela. Govorili su o „čanelingu“ iz Knjige Urantia! Gospodim koji je održavao govor, proslijedio je oko 15 ili više fotokopiranih stranica svakom pojedincu u publici od 200 ljudi. Dok sam čekala da se to svima podijeli, što je oduzelo poprilično vremena, pročitala sam svih 15 stranica. Mislila sam da je tako bolje, jer ću steći neki uvid koji će mi pomoći da bolje razumijem njegovo izlaganje. Loša ideja!

Kao što se pokazalo, fotokopirani izvodi BILI SU (njegov) govor. I slijedećih sat i po, čovjek na podijumu čitao je tih 15 stranica, bolno sporo, povremeno zastajkujući i bacajući ispitivačke poglede po publici, da bi se uvjerio da ga svi pozorno prate redak po redak. Svaki puta kada bi došao do kraja stranice, zastao bi, i začulo bi se glasno šuštanje 200 ljudi koji su okretali stranice. To masovno okretanje stranica stvorilo je propuh u prostoriji. Dovoljno da čovjek poludi. Bila sam očajna. Jednostavno NISAM mogla povjerovati da je OVO stvar koju smo došli slušati! I, kada je Tom French napisao u svom članku da je SPAVAO tokom sastanka doklegod ja nisam počela govoriti, sada znate i ZAŠTO! Nije to bilo zato što sam ja veliki govornik – nego zato što je prethodnik bio tako grozan! Naravno, ne bih smjela biti tako kritična jer sam sigurna da je čovjek koji je čitao izvode iz knjige Urantia bio draga osoba i koji je stvarno osjećao da je bio u misiji koja je imala zadatak da nas sve uvjeri kako Urantia ima sva objašnjenja NLO fenomena. On jednostavno NIJE rođeni govornik. Glas mu je bio monoton; jednostavno osoba koja čita tekst i još k tome loše! Tom French nije bio jedina osoba u prostoriji koja je zaspala! Jedina stvar koja me držala budnom, bilo je ono prokleto okretanje listova koje je zvučalo kao da 5.000 leminga maršira preko litice! Poželjela sam da je čovjek na podijumu jedan od pomenutih leminga na litici!

No i to se završilo; tortura je privedena kraju i digli smo se da protegnemo noge. Poslije pauze, Terry i Jan dali su fini, kratki, zabavni uvod i ja sam sažeto pričala – gotovo točno onih 15 – 20 dozvoljenih minuta – o svojim iskustvima koja su me uvela u subjekt NLO-a, uključujući i viđenje Crnih Bumeranga iznad moje kuće, itd. Onda sam dalakratak opis o tome kakav materijal dobivamo od Kasiopejaca i kako se blisko poklapa sa sa istraživanjima na nekoliko polja, uključujući NLO istraživanja; jedina je razlika u tome što nam Kasiopejci daju vanjske i „unutrašnje“ (insajderske) informacije koje pomažu da se slika razjasni i da to bude shvatljivije.

Još je jedan od voditelja MUFON-a bio prisutan na tom sastanku, i mislio je da je naš materijal dovoljno interesantan da bi dobio dužu prezentaciju od ove u Clearwateru, pa je to dogovorio sa nama i na kraju ovog sastanka najavio je da ćemo napraviti još jednu prezentaciju na njegovom predstojećem sastanku / okupljanju sljedeći mjesec.

Bili smo malo zabrinuti oko tog rada u grupnom okruženju, jer smo do sada pažljivo kontrolirali okruženje projekta, a bilo je uključeno tako puno varijabli. I tako smo prije ove prezentacije upitali Kasiopejce za mišljenje, a njihov je odgovor pobudio znatiželju:

04.03.1995.

P: Hoćemo li biti u stanju izvesti prezentaciju na MUFON okupljanju u subotu?

O: Da, jer je predodređena.

Sigurno da je to pobudili znatiželju, i, kako su se stvari odvijale, još i više no što smo mogli pretpostaviti.

Pri drugom sastanku MUFON-a i prezentaciji, jedan od skeptičnijih učesnika donio je do našeg stola napravicu – mislim da je to bio gaussmetar – i smjestio ga pored nas. Naštimao ga je na EM prostorije, a mnogo je ljudi stajalo straga i okolo.(željela bih objasniti da mi je trebalo nekoliko dana da postavim ovo na web stranicu jer sam htjela transkriptirati trake sa tog okupljanja kako bi čitatelj dobio potpniji uvid sto se tada događalo.)

Jan je dala kratak uvod u kojem je objasnila da ona nije „vjernik“, čak štoviše da je imala mnoge sumnje glede NLO/Vanzemaljci realiteta. Objasnila je da je to zbog toga što nikada nije imala takvih osobhih „iskustava“. No, zbog svoga muža, Terrya, koji je bio duboko uvučen u proučavanje takvih fenomena (i imao brojna iskustva kroz godine), solidarizirala se sa njime i postala uključena u MUFON, i bila svojevremeno sekretarica u Hillsborough/Pinellas Counties oblasti. Ona i Terry također su editirali i objavljivali, a često i pisali članke za oblasni vijesnik MUFON-a.

No unatoč tome, priznala je Jan, NIJE bila vjernik, iako je smatrala da su ideje koje su prezentirali Kasiopejci bile fascinantne.

Nakon Janinih napomena, okrenula je podijum prema meni i ja sam prošla kroz kratku rekapitulaciju dugog procesa koji smo prošli kroz nekoliko godina, prije nego je uspostavljen kontakt sa Kasiopejcima. Zatim sam počela objašnjavati što nam je materijal priopćavao u formi „objašnjenja poretka Univerzuma“, da se tako izrazim. Imajte na umu da je to bilo VRLO rano na početku eksperimenta – primali smo informacije nepunih 9 mjeseci, dakle činjenica je da MI nismo imali cjelokupan uvid o tome što će sve doći u sljedećih nekoliko godina. Umetnuti ću ovdje transkriptu mog tadašnjeg govora:

U terminima uvoda tko i što ste vi u svojoj sveukupnosti, jedna od stvari koje su Kasiopejci rekli da su originalno ljudi stvoreni sa više aktivne DNK nego što trenutno rade. Desio se događaj koji je bio upamćen od svih kultura na svijetu kao „pad“, ili gubitak edenskog stanja, i to se prvenstveno desilo zbog, ovisno o tome čiji kulturološki mit istražujete, zmije, guje ili zmaja, svejedno. No, općenito to je reptilski tip bića prekriven krljuštima. Ono što su Kasiopejci rekli indicira da tu ima više od pukog mitskog naklapanja.

Kasiopejci su govorili o činjenici da DNK može biti rekonstruirana ili ponovno povezana jer je još uvijek tamo, samo je razlomljena ili „deaktivirana“. Važni elementi tog procesa uključuju oksigenaciju, vrtnju ili centrifugiranje, jednako kao i izvjesne aktivnosti kao meditacija i prikupljanje znanja.

Jedna od stvari koje sam nedavno iskusila, bila je prilično zanimljiva u smislu ove ideje. Nakon mojeg udesa imala sam dosta tjelesnih vježbi, uključujući različite crste „energetskog rada“, i nakon nekog vremena, to se počelo na neobične načine odražavati na meni . Nakon jedne od tih sesija energetskig vježbi, kroz sljedećih 7 dana ili duže, osjećala sam kao da mi je glavna vodovodna cijev prikopčana na solarni pleksus i upumpavala mi sjećanja i osjećaje iz svakog života kojeg sam ikad imala; mislim, na stotine i hiljade slika! Svi kažu: „Oh, želim se prisjetiti mojih prošlih života!“ ali promislite još jednom! Trebala sam iskusiti svaku emociju svih života o ovom ponavljanju! Bilo je tako loše da sam mislila da ću se utopiti u tome i umrijeti! Sjedila bih tamo – i svi bi vam rekil da sam bila stravična u to doba – klimala bi se u stolici za ljuljanje i govorila „O Bože! O Bože! Ne mogu ovo izdržati! Molim te neka se ovo prekine! Neka se prekine!“ Slike ljudi, mjesta, događaja, dvoraca, vitezova na konjima koji mašu oružjem, pustinje, smrti, uništenja, bolesti, kuge, pomora; sijevale su sve vrste takovih stvari, kao Dorothy u tornadu; sve mi je to prolazilo pred očima! U međuvremenu, emocije svake od tih scena pogađale su me punom snagom! Mogla sam vidjeti sliku i samo sekundu, ali bi me pogodila cijela emocija koja je išla sa njom, dahtala sam i gušila se od jednog incidenta do drugog, jedan za drugim. I tako smo u jednoj sesiji pitali što je to bilo što mi se događalo... Bila sam na putu da kolabiram od napora – a Kasiopejci su rekli: „Oh, upravo si aktivirala još DNK!“ No, krasno! E pa neka prestane! Uzmite si to nazad! Ne mogu to više izdržati!

Ali očito, to je ono što može učiniti posjedovanje ovog znanja! To je uvjet za pristupanje univerzumu informacija! Kasiopejci su bili rekli: „Zabavno je pristupiti...“ a ja sam ih upitala: „Zabavno KOME?!“

Nakon nekoliko napomena, okrenula sam podijum prema Terryu, ali htjela bih spomenuti činjenicu da sam opis događanja iz mog stanja „prisjećanja“, kao sličnog sa Dorothy u tornadu, potpuno zaboravila dok sam transkribirala trake u prošlih nekoliko dana.

Terry je predstavio sebe i dao nekoliko napomena o prisustvovanju nekim od ranijih eksperimentalnih sesija PRIJE nego što su se Kasiopejci „spojili“, i da su on i Jan bili više-manje digli ruke od projekta, jer je tokom tog vremena izgledalo da se ništa ne događa. Tek je kasnije, kada su se pojavili Kasiopejci, uspjela sam ih uvjeriti da pogledaju materijal. Cijenila sam njihovo mišljenje jer sam znala da su oboje bili skeptični kao i ja, i osjećala sam da trebam „drugo mišljenje“, nisam htjela upasti u zamku „zadrtog vjernika“ koja je tako uobičajena danas. Nakon svog uvoda Terry je dao sljedeće napomene:

Možete reći da je ovdje MNOGO informacija. Vrtim se oko teme već 20 minuta, i ima toga još. Nije važno otkuda počnete, završite tako da morate objasniti cijelu stvar. Do sada je za nama 9 mjeseci vrijednog materijala i za još 3 mjeseca morat ćemo objašniti cijelu godinu, jer Kasiopejci nastavljaju da nam daju nove informacije - dodavaju ih kako mi učimo postavljati prava pitanja. Kao što je moja žene rekla u svojoj napomeni, nijedno od nas nije bilo sklono vjerovati u „čenelirane“ informacije, i Lauri je trebalo 7 mjeseci da nas uvjeri da dođemo do nje i vidimo što se zbiva. Bili smo nekoliko puta prije u ranim danima eksperimenta i ništa nismo napravili. Živimo dolje u St. Peteu i to je preduga vožnja koju treba napraviti da se provede samo jedno veče, sjedi i ništa ne napravi..

Kada smo konačno došli, Laura nam je rekla „nećete vjerovati šta ovo radi.“ Došli smo u novembru – oni su primali Kasiopejske informacije od jula – i malo sam gledao kako se ta mala stvarčica miče naokolo po ploči; nikada nisam vidio da se nešto tako brzo miče! Miš koji pokušava pobjeći od mojih šest mačaka je otprilike jedina tako brza stvar!

I tako sam sjeo. Pustili su me da sjedim neko vrijeme tako da mogu staviti ruku na nju (pločicu/planketu). Htio sam je dotaknuti; htio sam vidjeti šta je to bilo. I sjedio sam tamo otprilike 25 minuta i ruka mi se umorila! Ja radim sa kompjuterima i navikao sam na rad, klikanje, sa mišem po cijeli dan. Moja ruka se tako brzo pomicala po toj ploči, sa sam osjećao probadanje u ramenu, jer nisam navikao na taj položaj na tako dugo vrijeme. Nisam mogao vjerovati kako brzo se pomiče. Nisam mogao vjerovati u količinu energije koja je strujala kroz taj mali dio sobe.

Otada, primijetio sam da se ne radi o samo jednoj osobi, i ne samo o osobama koje sjede za pločom, nego je to rezultat svih ljudi u sobi, svih ljudi u Laurinoj sobi. Više ljudi, više energije, i brže se kretala. Dvaput je planketa čak odletjela sa ploče. Na novogodišnje veče, bila je tamo cijela gomila ljudi i toliko puno energije – slobodne energije, ne usmjerene energije, jer su se ljudi samo muvali, i bila je novogodišnja noć – i nismo mogli zadržati planketu na ploči. Letila je tamo amo tako brzo da bi došla do ruba ploče i odletila na pod. Pokupili bi je i to se onda ponavljalo. Trebalo je oko 20 minuta da se energija smiri, kako bi mogli dobiti suvisle informacije. Zatim, informacija je mogla i nije mogala biti dobra, jer svi lljudi nisu bili koncentrirani. Bila je to slobodna (nefokusirana) energija u zraku.

Nekoliko tjedana prije, došlo je nekoliko ljudi koji su povezani sa NLO istraživanjima i razumiju tokove energije i kako da je usmjere. I, imali smo isti doživljaj. Tada su nam Kasiopejci rekli da će trebati vremena da se energija primiri i usmjeri jer je ima toliko. Mala planketa opet je letjela sa ploče nekoliko puta... trebalo je 25 minuta da se smiri. Rekli su nam „slomili ste kanal.“ Pretpostavljam da se „žica“ koja ide odavde do šestog denziteta povećala drugu noć. Stvarno smo se „umrežili“!

Laura: To fizički utiče i na nas također, jer možemo OSJETITI tu energiju.

Pitanje iz publike: Ima li efekta ošamućenosti?

Laura: Ne, osjećaj je više kao topli propuh u zraku prema koži, i zatim povišen osjećaj.

Pitanje: Je li kao euforija?

Laura: Ne, više kao intenzivna mentalna oštrina... fokus n-tog stupnja... zapravo nas energizira. Radili smo sesije koje su trajale i do 8 sati, traku za trakom, i nitko nije bio umoran!

Pitanje iz publike: Da li je bilo nekih drugih kretanja u sobi tijekom sesija, npr., padanja predmeta sa police i sl?

Laura: Nije. Zapravo smo i postavili to pitanje i Kasiopejci su bili rekli da je i bilo takvih pokreta, bila bi to striktno energija iz donjih čakri. Ovdje nemamo posta sa tim nivoom. Ako dobijete poltergeist vrstu fenomena, jasno vam je sa kojeg nivoa dolazi. Naravno, tijekom ranijih faza eksperimenta, IMALI smo nešto od takve vrste aktivnosti. Jednom prilikom je svijećnjak pao sa police, i nekoliko drugih stvari se razbilo. Bila je to zaista neugodna energija.

Terry: Nismo čak ni sigurni tko ili što su Kasiopejci. Oni kažu da su šesti denzitet i da su oni „mi“ u budućnosti – ali, to ne mora biti slučaj. Nećemo samo sjediti i vjerovati da je to tako samo zato jer oni to kažu. Prezentiramo to na ovaj način jer je to NJIHOV opis. Mi ne pravimo greške vjerujući u sve što dobijemo, samo prezentiramo informaciju. Mi se još pitamo što je to na što smo nabasali. Je li to neka vrst univerzalnog kozmičkog kompjutera? Je li to Jungova arhetipska svjesnost? Ne znamo.

Ono što me impresionira glede toga, čak i više od potvrda koje smo dobili kroz različite materijale, jest dosljednost informacije. Tamo su već hrpe materijala koji nema varijacija. To nije kao kontakt koji je jedan tjedan krajnje inteligentan, a drugi priglup. On je dosljedan, uniforman i ima kontinuitet.

Laura: Jedna iznimka koju bih htjela istaknuti: ako su u sobi prisutni ljudi koji bi se uznemirili bilo kojom posebnom informacijom, Kasiopejci bi više-manje zadržavali/zavlačili, i predložili da pitamo kasnije. To je iz pristojnosti prema osobi u prostoriji koja nije spremna da čuje odgovor. Kada smo samo mi prisutni, dobijamo informacije koje možda ne bi da su prisutni novi ljudi.

Terry: Također ne dozvoljavaju da budu prisutna djeca, jer kako kažu, takva bi aktivnost bila štetna, jer su generirani energetski nivoi prejaki za „mlade sklopove (strujne krugove)“, da se tako izrazimo.

Pitanje iz publike: Vaši su izvori očito šampioni Slobodne Volje. Očito je to način na koji je univerzum pretpostavljen. Jesu li vam rekli zašto izgleda da je naš denzitet posredan po pitanju slobodne volje? Znam da ima dosta izvora koji kažu da smo mi pristali da budemo otimani prije nego smo došli ovdje, ali to mi nekako ne drži vodu, po mom mišljenju.

Terry: Rečeno nam je da je ovaj univerzum stvoren kao univerzum slobodne volje. Stvoren specifično da dozvoli svim dušama da rade što god hoće; imaju kompletan izbor što žele raditi. Sivi, Gušteri, tkogod da jesu oni koji otimaju ljude, stavljaju im usadke, imaju pravo da to čine jer je to njihova slobodna volja da dođu ovdje i to nam rade. I imaju pravo da nam kažu štagod im padne na pamet kako bi racionalizirali svoje postupke. Naše je pravo da NE vjerujemo ono što nam otmičari kažu. Mi imamo slobodnu volju da im vjerujemo ili ne. Ako nam u jednom životu kažu da imaju pravo da nam to čine, i izaberemo da im vjerujemo, onda u ovom životu kada pokušaju sa istim trikovima mi možemo izabrati da im NE vjerujemo, u svakom slučaju mi ispoljavamo svoju slobodnu volju, a isto tako i oni. Ovo je univerzum slobodne volje... Možemo promijeniti naše mišljenje. ONI nas pokušavaju uvjeriti da nemamo izbora u tome. Ima tu više od toga, jer njihovo posredovanje, miješanje u nas očito se zbiva kroz cijelo vrijeme. Oni imaju više snage nego mi, fizički ili pseudo-fizički. To je jednak odnos kao i između nas i životinja u našem realitetu. Krave, ovce i pilići imaju Slobodnu Volju također, ali mi imamo više snage7moći od njih i uvjerili smo ih ( a i sebe same) u našu potrebu za konzumacijom hrane, kao ono: „to je dobro za vas, to je svrha vaših života.“ Kao što mi konzumiramo životinje, tako i oni iz višeg denziteta konzumiraju nas. No, najvećim dijelom to se zbiva u energetskom smislu, a ne specifično (konzumacija našeg) mesa, iako se i to dešava. Mi smo dio hranidbenog lanca, da se tako izrazim, i NISMO nipošto na njegovom vrhu!

Unazad 300.000 g., bila je bitka između snaga Orijentiranih Prema Sebi (OPS) i Orijentiranih Prema Drugima (OPD) na svim denzitetima. Na nesreću, snage OPS-a su pobijedile. Lizardi (gušteri) su OPS bića četvrtog denziteta. Oni mogu doći u 3. denzitet, ali se tu mogu zadržati samo kratko vrijeme, jer im njihova tehnologija ne dozvoljava više.

[Laurina bilješka: zbog velike konfuzije koja vlada oko tih podataka, molim pogledajte Privremene Putnike ( Transient Passengers ) prije nastavka čitanja.

U 4. denzitetu oni još uvijek koriste tehnologiju, još uče parafizičke stvari. Oni su nas pokorili; implantirali; uzeli našu DNK i manipulirali njome da se ne možemo sjetiti tko smo i što stvarno možemo napraviti. Knjiga Barbare Marciniak, Donosioci Svitanja pokriva dosta od tih informacija. Kasiopejci su bili rekli da kada je Barbara komunicirala sa Pledijcima (Pleiadians), da je zapravo komunicirala sa njima; jer postoji nešto tamo vani što se zove Granica Oblasti/Realiteta (Realm Border), koja je val, zid, frekvencija neke vrste, kao hodnik (prelaz) između različitih denziteta; i Kasiopejci, Pledijci, tkogod prenosi kroz to – to proširuje njihove mogućnosti transmisije iz 6. denziteta prema 3.

U vrijeme kada je Barbara kanalizirala svoje informacije, taj je val bio lociran u dijelu svemira koji zovemo Plejade, pa su sebe nazivali Pledijcima da bi dali referentnu točku. Kako ga mi percipiramo, taj prozor sada prolazi kroz ono što nazivamo Kasiopea. Kada je to bilo u regiji Arkturusa, nazivali su se Arkturijancima. U neko doba su bili Orionci, iako se sada ne sjećam koji je točan redosljed. Kako dolazi sve bliže i bliže, tako je sve jači i jači, i očito postoje ljudi koji su predodređeni da u pojedinim točkama budu kontakti. Što nam val prilazi bliže, signal postaje čišći. Sljedeća postaja, prema Kasiopejcima, je Lav. Naravno, nisu sve zvijezde u sazviježđu na istoj udaljenosti, to je navedeno samo kao referentna točka u odnosu na specifične zvijezde ili zvjezdane grupacije.

I tako, Lizardi su kreirali Sive, koji su također 4.denzitet. Oni nemaju duše, oni su roboti. Sivi su stvoreni na takav način da ih Lizardi mogu slati u 3.denzitet kao projekcije, da se tako izrazim. Oni mogu projicirati dio svoje vlastite energije u Sive, tako da kad su u 3.denzitetu, to nisu samo robotska bića kontrolirana od strane Lizarda, jer su ovi zapravo „u njima“, da tako kažem, gledaju kroz njihove oči. Može čak biti da se nekoliko Sivih napaja energijom jednog Lizarda. Cijela svrha pokoravanja ljudi od strane Lizarda jest ta da nas koriste kao hranu. Stari materijali Johna Leara / Billa Coopera o bačvama sa dijelovima tijela možda sadrže dio istine. Ali uglavnom oni uzimaju energiju. Oni žele našu energiju. To ih hrani u 4.denzitetu, jer su u osnovi energetska bića 4.denziteta. Hrane se energijom. Postoji pozitivna i negativna energija. OPS bića iz 4.denziteta hrane se negativnom energijom koju proizvode bića iz 3.denziteta, povremeno čak i bića iz 1. i 2. denziteta. Oni nas vole jer imamo emocije. Emocije proizvode energiju. To je razlog zašto uvijek čitate da izgleda kako su Sivi „tako zainteresirani za naše emocije! Našu ljubav, našu mržnju, naše ovo, naše ono.“ Oni nas kontroliraju i stvaraju situacije koje proizvode negativnu energiju. Što više negativne energije stvore, to više hrane imaju. To je čitava svrha toga.

Postoji također još jedna svrha: oni žude za time da budu fizička/materijalna bića 3. denziteta. Nisu to bili već jako dugo vremena, a fizikalnost im je toliko privlačna jer su toliko ogrezli u OPS, da je dio njihovog plana da se kreira nova rasa za njih same.

Trebate razumijeti da mi posjedujemo toliko puno informacija i da još prekopavamo po njima nastojeći da shvatimo što nam govore. Oni su nam dali brdo informacija. Sada se sesije ne svode samo na pitanja, već nastaje konverzacija. To nije ono što se obično radi sa 'Ouija' pločom – znate ono: „da li ću se obogatiti?“ „Da.“ „Hoću li biti siromašan?“ „Ne.“ „Da li ću se razbiti sa automobilom?“ „Da.“ I takve stvari. To je kao da stvarno sjedite sa gomilom ljudi i razgovarate. Mi pričamo. Oni će pričati sa nama. Možemo postaviti pitanje, dobiti odgovor, i onda između sebe diskutirati, a oni će komentirati našu diskusiju, ubacivati napomene, složiti se ili usprotiviti našoj analizi.

O tome danas pokušavamo govoriti – i ovo je prvi puta da to radimo pred tako velikom grupom – i o tome da se još uvijek probijamo kroz te informacije. Kada sjedite u kući ipričate, recimo o politici; dakle pričate o politici i onda netko nešto doda, a vi kažete „oh, to me podsjetilo, jeste li vidjeli onu rasprodaju u centru?“ i diskusija tako skrene sa teme, neko se sjeti nečeg drugog i može se desiti da nakon uvodnih rečenica više uopće i ne pričate o politici. Naše su sesije također slične tome. Možemo krenuti sa temom, onda jedna stvar vodi ka drugoj, koja opet vodi trećoj i onda sve to ode nekamo drugamo, tako da su informacije iz transkripti poprilično nesređene, u slobodnom obliku strujanja svijesti, i moramo ponovno proći kroz sve to i sastaviti dijelove. To je kao velika slagalica pitanja i odgovora, komentara i informacija, i sve je to izmiješano skupa. Moramo proći kroz te materijale; bilješke, audio trake, a Laura je potrošila puno vremena na transkripcije tih traka. To je dugotrajan i zamoran posao, jer kada je bila prisutna veća grupa ljudi, Laura treba identificirati glasove i dodijeliti im prava imena, tako da znamo tko je šta rekao. Imamo ovdje 155 stranica u 10 točaka a to su samo sesije od prije nešto više od mjesec dana. Sve to moramo sortirati i proučiti kako bismo mogli kasnije postavljati prava pitanja, ili razjasniti neka od prije koja nam nisu dovoljno jasna, ili o kojima nije bilo riječi u dovoljno velikom opsegu.

Jan: Da, i oni se uvijek sjećaju da li su nam nešto već bili rekli. Možemo se i svađati da nisu, ali ako se vratimo unazad, onda i pronađemo taj odgovor.

Laura: Da, i ako bi netko postavio pitanje na koje je odgovoreno prije 6 mjeseci, Kasipoejci kažu da se vratimo unazad i ponovno pregledamo materijale. Rekli bi „stavite to-i-to na svoje mjesto“

Terry: Da, tražili bi da se vratimo unazad i potražimo.

Jan: Jednom su nam rekli: „NE! Stop! Slušajte! Čekajte!“ – pokušavajući zadobiti našu pažnju jer smo se udaljili od teme – i rekli bi: „IMATE odgovore!“ Ili bi rekli da prestanemo sa kanaliziranjem, sjednemo i razmislimo, raspravljamo o temi. Rekli su nam i da možemo pronaći odgovore putem „umrežavanja“.

Laura: I tako bi potrošili sat vremena ili više na raspravu o nečemu i na kraju shvatili da smo zaista imali neki odgovor.

Terry: Glavna stvar koju nam izgleda pokušavaju reći je da „mi“ u 6.denzitetu pokušavamo pomoći „nama“ u sadašnjosti, da shvatimo da će u sljedećih otprilike 20 godina taj Oblasni Val, taj prozor, da tako kažem, stići do nas. I kada dođe, ukazat će nam se prilika da se preselimo iz 3. denziteta u 4., i to grupno, kao suprotnost pojedinačnom prelasku nakon mnogih proživljenih života. Ako i kada budemo sposobni. Prvi objekt / zadatak je da se preselimo, a drugi je dio kontranapada protiv Lizarda od strane OPD bića koji nas pokušavaju vratiti natrag u pravu slobodu. Oni se ne mogu umiješati u Slobodnu Volju, ali mogu informirati dovoljan broj nas, koji onda možemo napraviti Slobodan izbor, što će prekinuti dominaciju Lizarda nad ljudima. Zadatak je izgleda, da se prekine vladavina Lizarda nad ljudima. Nakon toga, funkcioniralo to ili ne, štogod da se desi u 3.denzitetu, desit će se. I tada se čitava žarišna točka te kampanje premiješta negdje drugdje u univerzumu, jer oni to rade i na drugim mjestima. Ovo NIJE jedino mjesto gdje se to dešava.

Laura: I nemojte misliti da je to nešto strašno. Jeste li svi upoznati sa simbolom Yin-Yang-a, pola bijelim pola crnim? To je stvarno ono o čemu se sve ovdje radi. Ne moramo to gledati kao da je to zaista stvarna bitka (u smislu oružanog sukoba), iako se ona u nekim terminima odražava u ovom denzitetu. Također se menifestira i kroz Zemljine Promjene. Ono o čemu se tu radi je da već preko 300.000 godina mi boravimo u OPS oblasti/realitetu, ili u crnoj polovici kruga (Yin-Yanga). Sada se približava okret kruga. Trebate zapamtiti da mi (ljudi) ovo radimo „iz zabave“ [smijeh].

Sada ćemo napraviti malu pauzu, i poslije nje probat ćemo demonstrirati – ne znam da li će to funkcionirati – ali, pokušat ćemo. Ne želimo da postavljate osobna pitanja. Ne pitajte kakvu ćete kuću kupiti sljedeće godine. Pokušajte postaviti zaista dobra pitanja, zapišite ih i proslijedite do nas, i vidjet ćemo što će se dogoditi.

Tijekom pauze pripremili smo ploču i namjestili stolice prema poravnanju sa točkama kompasa. Laura je sjela na istok, Frank na sjever, Terry na zapad, a južna pozicija je bila otvorena/prazna. Bila sam stvarno nervozna kad smo sjeli, jer nisam imala pojma hoće li to funkcionirati ili ne na drugoj lokaciji. No, nakon nekoliko sekundi kontakta, planketa je počela spiralno kružiti u velikim krugovima, i na kraju došla do riječi „Pozdrav“.

P: Pozdrav.

O: Nova lokacija?

P: Da. Otkuda prenosite?

O: Kasiopea.

P: Imate li teškoća sa radom na novoj lokaciji?

O: Ponekih, ali će se stabilizirati.

P: Imamo pitanja iz publike, možemo početi?

O: Svakako!

P: Prvo je: „U kojem je denzitetu naša astralna egzistencija?“

O: U 5., denzitetu kontemplacije; niste to objasnili, zar ne?

P: Da, to smo zaboravili. Oprostite.

O: OK, molimo da sada objasnite 5.denzitet.

Terry: 5. denzitet je gdje duše odlaze nakon što umremo. Kada napustite svoje fizičko tijelo iz bilo kojeg od prvih 4 denziteta, duša odlazi na 5.denzitet. Zovu ga denzitet kontemplacije. Tamo analizirate prošli život, učite iz njega, i odlučujete što ćete dalje u sljedećoj inkarnaciji. U lancu denziteta od 1 – 7 , duše egzistiraju u 1 – 4 i u 6. aktivno, a 5. je pasivan. Jesam li to dobro iznio?

A: Da.

P: (iz publike) koja se energija koristi za kreiranje kanala (conduit) ?

A: Otvorena frekvencija EM vala.

P: (iz publike) Postoji li matematička formula za to, i ako da, koja je?

A: Napravi jednu u trenutcima dokolice!

P: (L) Pretpostavljam da ako želiš matematičku formulu, trebaš ju napraviti u slobodno vrijeme! [smijeh] (J) To je, pretpostavljam, humor.

A: Nije baš u potpunosti humor!

P: (iz publike) Je li to iznad našeg trenutnog znanstvenog nivoa?

O: Da.

P: (iz publike) Što postoji u unutrašnjim oblastima Zemlje, kao što je izvijestio admiral Byrd? Mislim da bi trebali dodati „navodno“ izvijestio admiral Byrd.

O: „Prozor“ križanja svjesnosti.

P: (L) Dakle postoji prozor u unutrašnjoj oblasti Zemlje?

O: Postojao je za admirala Byrda u tome slučaju.

P: (L) Dakle, on je prošao kroz prozor svjesnosti?

O: Da.

P: (L) Što je to prozor svjesnosti?

O: Već smo ti rekli.

P: (L) Da, to je u transkriptama.

O: Oblastima, realitetima (realms) može se pristupati po želji ako je ispravan balans svijesnosti.

P: (L) Ako je ispravan balans svijesnosti, „prozor križanja svjesnosti“ znači da možeš preći preko u svjesnost druge oblasti realiteta? Da to skratim, ako ti je svjesnost izbalansirana, ti stvaraš „prozor“?

O: Blizu.

P: (L) Može li se to osobi dogoditi spontano?

O: Da.

P: To nije nešto na čemu treba raditi, može se dogoditi svakome u bilo koje doba...

O: Ne baš.

P: (L) Dakle MOŽE, ali bez izvjesnih priprema, teško.
OK, sljedeće pitanje: „Nakon 7.denziteta je Veliki Prasak (Big-Bang), i sve opet počinje ispočetka?

O: Blizu i djelomično. Uvid u Veliki Ciklus.

P: (L) Mislite, 7.denzitet je „Uvid u Veliki Ciklus?“

O: Ne, prikaz / pregled / osvrt (review).

P: (L) 7.denzitet je Veliki Prasak i onda sve počinje ponovo i to je Veliki Ciklus? Tako da stvarno nema početka ili kraja, samo beskrajno kruženje?

O: Ne. Veliki Ciklus je samo-objašnjiv za 6 ljudi ovdje.

P: (L) Pretpostavljem da ja nisam među tih 6. (netko iz publike daje objašnjenje, ali je nemoguće točno dešifrirati sa audio trake, jer su bili u pozadini prostorije. Zvuči nešto kao „u 7.denzitetu je prozor kojim se pristupa Velikom Ciklusu.“)

O: Da.

P: (iz publike) Koja je prava starost Velike piramide?
(L) To je već rečeno.

O: Da.

P: (L) Mislim da je to više-manje bilo prije 10.600 g.
(pitanje iz publike) Gdje idu vanzemaljska vozila, koja su viđena kako uranjaju u vodu jezera, rijeke, mora... Gdje idu?

O: Varira.

P: (iz publike) Gdje je išao onaj kojeg sam ja vidio kod sprudi Longboat?

O: Ne-specifično.

P: (L) Različita odredišta? (T) Jesu li neki od njih išli u bazu?

O: Nije tamo, ali zapamtite, vi pričate o dvostruko denzitetnom prijenosu, stoga se pravila 3.denziteta ne primijenjuju uvijek.

P: (iz publike) Koriste li oni oceansku vodu kao kanal (conduit) ili kao prozor?

O: Možda, ali to nije jedina „metoda“.

P: (T) Dakle, kad se spuste u vodu, mogu raditi što god hoće.

O: Da.

P: (T) Uključujući da samo sjede i čekaju.

O: Zašto ne?

P: (iz publike) Jeste li ih ikada pitali tko je sagradio Veliku piramidu? (L)
Jesmo. Odgovor je bio Atlantiđani.

O: Potomci istih.

P: (iz publike) Jesu li ikada rekli o svrsi piramida?

(L) Jesu. Prije svega, civilizacija Atlantiđana postojala je veoma dug period i bila je veoam rasprostranjena po globusu, a ne samo ograničena na polu legendarni „kontinent Atlantidu“. Očito su interplanetarna putovanja za Atlantiđane bila laka kao nama odlazak u trgovačke centre. Imali su baze na Mjesecu, na Marsu; spomenici na Mjesecu i Marsu su Atlantiđanskog porijekla; također su imali divovske kristale na Marsu i Mjesecu i bili su korišteni za prikupljanje kozmičke i solarne energije. Pričali smo o lokacijama takvih kristala na Zemlji i zašto nisu uništeni tijekom kataklizmi koje su uništile Atlantidu, i odgovor je bio da je planirana funkcija tih kristala bila da apsorbiraju masivne količine energije koja je u interakciji sa njima i da je transmutiraju, da se tako izrazim. Da stavite atomsku bombu u jedan od njih on bi ju apsorbirao i transducirao. To je bila dizajnirana funkcija. Kada smo pitali da li naša današnja tegnologija može dešifrirati kako se koriste ti kristali, odgovorili su „bi li Neandertalac znao upravljati Boeingom 747? [smijeh]. Dakle kada pričamo o atlantiđanima, onda pričamo o super razvijenoj civilizaciji i njihovim potomcima koji su nakon uništenja te zapanjujuće civilizacije, izgradili piramidne oblike koji su imali sličnu funkciju kao i divovski kristali piramidnog oblika, iako sa mnogo manjim učinkom. Drugim riječima, piramide su jednostavno divovske mašine. Korištene su za manipuliranje enerigijom za kontrolu vremena (u meteorološkom smislu), da napajaju mnoge stvari koje trebaju civilizaciji da bi se smatrala „naprednom“, zatim u svrhe očuvanja, transmutacije i izlječenja. Raznolika primjena, kao što je raznolika primjena električne energije u nas. Pa ipak, to je bilo korak niže od daleko naprednije Atlantiđanske tehnologije, i kako je vrijeme prolazilo, dešavale su se druge stvari i događaji i to je znanje bilo izgubljeno.

(Pitanje iz publike) Postoji li velika piramida ili stepenasta piramida u Kini?

O: Da.

P: (T) Možete li nam dati neke informacije o toj piramidi?

O: Da.

P: (L) Jesu li i nju sagradili potomci Atlantiđana?

O: Da.

P: (L) Mislim da je civilizacija Atlantiđana bila dosta slična našoj... nije bila vezana za jedno određeno mjesto, iako ovdje može biti ekvivalent „Zapadnom tehnološkom svijetu“ kao što je Amerika danas. Zapravo, kada smo pitali za brojčanost tadašnje populacije, odgovor je bio sličan kao danas, preko 6 milijardi. Zatim smo pitali koliko je ljudi preostalo nakon uništenja, odgovor je bio 19 ili 119 miliona. Zeznula sam pri transkribiranju pa ću morati to ponovo potražiti među trakama da dobijem točan broj. Pa, koji je?

O: 19 miliona.

P: To je ozbiljno smanjenje sa 6 milijardi.

(pitanje iz publike) U svim raznoraznim tranzicijama duša između 1.denziteta i 6.denziteta, da li ikada koja duša „pogine“, ugasi se?

O: Ne.

P: (T) To smo nekoliko puta pitali. Očito sve duše počinju iz iste točke u „vremenu“, i vratit će se u 7.denzitet u isto vrijeme. Ne stvaraju se nove duše i nijedna nije nikada uništena, samo se mijenjaju iz stanja u stanje u skladu sa njihovim „lekcijskim profilom“, ili što su naučile ili trebaju naučiti i iskusiti. (L) Da. To je dobra vijest; a evo i loše: oni koji ne diplomiraju za 4.denzitet u ovom prelasku Vala, idu ponovo u 3.denzitet sve ispočetka, u cjelokupni ciklus. [smijeh]

(pitanje iz publike) Da li ste ikada pitali zašto je tako puno patnje na Zemlji? (L) Da, i to nije Evina greška!

(pitanje iz publike) Ne znam za ostale, ali ako tamo negdje postoji utopija, rađe bih bio tamo i nikada se više ne vratio ovamo! A vi mi kažete da iako se vratimo u 6.denzitet, da se ponovo moram vratiti ovamo?

(L) Ne, to je 5.denzitet – kontemplacijski nivo. Tamo donosiš odluke i ako si ovdje, to je zato što si izabrao da budeš tu. Ali jedini način da se izvučeš iz ciklusa 3.denziteta OPS nivoa, konzumacijskog nivoa gdje se moraš hraniti drugima – i to je zaista glavna stvar ovdje – moraš nadići taj problem, fizikalnost. Postaješ energetsko biće koje samo daje, sjedinjeno sa ostalim bićima koja isto tako samo daju, i u takvoj simbiozi nitko nikad ne gubi. Dalje; da, postoji točno određen razlog za patnje na ovom nivou i Terry ga se dotakao prije – dominacija reptilskih bića koji se hrane nama zadnjih 300.000 godina. Zaglupili su nas, usadili kontrolne mehanizme koji produciraju ljubomoru, zavist, pohlepu i tome sl., tako da konstantno proizvodimo negativnu energiju, dok oni sjede u 4.denzitetu sa slamčicom u ustima i usisavaju je! „Mljac!“ Dakle, kada osjećate negativno stanje, želite li ga nadići, samo trebate shvatiti da to nije VAŠE. Ne „posjedujete“ ga. Pa opet, to je dio fizikalnosti ovog denziteta, ali fizikalnosti koja je bila genetički čačkana i promijenjena (pokvarena) tako da takve emocije dominiraju. NE možete ih odglumiti, možete odbiti da budete kontrolirani takvim stanjima, možete izabrati da budete drugo, čak i ako to zahtijeva unutrašnju borbu između izbora duše i potreba tijela, koje su prilično pametne pri racionalizaciji od strane mozga, tako da mi ne vidimo vrlo jasno šta se zapravo dešava.

(Pitanje iz publike) Znači, mi smo zapravo izabrali da prihvatimo to stanje bivanja u nekom trenutku, i sada možemo izabrati drukčije?

(L) To je upravo tako. U svakom trenutku, mi imamo izbor da li da prihvatimo Lizardski program, ili da slijedimo linije drugačijeg izbora. Masa (tijelo) čovječanstva, naša grupa (duša) – a rečeno nam je da je legenda o Luciferu zapravo priča o ovom izboru i odnosi se na ljudsku rasu – napravila je taj izbor. Ne znam za vas, ali meni je dosta. Promijenila sam mišljenje! [smijeh]

U ovom momentu, član iz publike je sjeo za Terryevo mjesto za pločom. To je bio onaj skeptik koji je, na početku sesije stavio svoj mali gauss-metar na stol, pored ploče.

P: (L) Ok, imamo novu osobu za pločom...

O: Da.

P: (L) Imamo pitanje od nekoga o „Walk-ins_ima“ (slučajevi kada neki drugi entitet zaposjedne tijelo domaćina i preuzme kontrolu – p.p.) i prije no što ga postavim, htjela bih par „pred-pitanja“. Pitanje: koliko često se nešto slično toj ideji „walk-in_a“ dešava?

O: Rijetko.

P: (L) Da, to je bila vrlo popularna ideja, i još je. Mislim, kako je lako reći „oh, nisam ja to napravio! To je bio ondašnji okupator ovog tijela!“ Ili: „Mogu OVO učiniti jer sam upravo preuzeo ovo tijelo. Zapravo ja nisam smetlar nego neuro kirurg, dajte mi skalpel!“ i takve stvari. Ljudi su kreirali svakakve egzotičnosti, proučivši i sastavivši podlogu za sebe, i kako se čuje, to je svaki put sve gore iz dana u dan! „Ja sam princeza ili princ od toga-i-toga sa planete HugaBuga! Obožavajte me, kmetovi!“

(Pitanje iz publike) Jeste li pitali o aktualnim fizičkim životnim oblicima na drugim planetama, ili smo sami u univerzumu?

(L) Da, jesmo, ali vratimo se na ovo koje imamo: „Jesu li ikoji od onih koji tvrde da su Walk-insi, pravi?“ To već imamo odgovoreno. DA, ali rijetko. Pitanje se nastavlja „Moja prijateljica sa otočića Longboat, je li ona jedna od tih?“

O: Ne.

P: (L) Toliko o tome. (Gleda člana publike koji energično isteže glavu) Jesi li to već znala? (AM) Da. Htjela sam biti sigurna.

(Pitanje novog učesnika za pločom, AB) Obzirom na količinu štete na DNK koju su napravili reptili, što možemo učiniti da to popravimo? Postoji li dijeta (način prehrane) da se to sredi?

O: Možda. Otvoreno pojedincima da eksperimentiraju i otkriju.
Morala sam primijetiti da se energija, u tom trenutku, prilično razlomila, sa novom osobom za stolom i planketa se micala vrlo sporo.

P: (L) Mislim da se kanal treba ponovo uštimati na novu energiju.

O: Da. Primijetite svjetlosne valove u uređaju.

P: (L) Mislite na mjerač pokraj nas? Okrenite ga tako da ga vidimo. (T) Koji je rang..? (AB) .1 .2 je okolina. Dodiruje 5-icu prije nego sam sjeo. To je u mikro-gausima. (J) Na koje ste svjetlosne valove mislili?

O: Pored prozora.

P: Prostorno/vremenskog prozora? [Nije bilo fizičkog prozora u prostoriji]

O: Da.

P: Mislim da je to u odgovoru na tvoje pitanje o DNK. Trebamo primijetiti da mjerač mjeri neku vrst energije i da to predstavlja svjetlosne valove pokraj „prozora“ ili kanala koji je uspostavljen kanaliziranjem, i da je to jedna od stvari koja može promijeniti DNK. Ne mislim da će hrana i piće druge vrste tome pomoći., to je ono što je iznutra – što u nekom smislu MOŽE promijeniti ono što jedeš i piješ, ali to je promjena koja dolazi iz drugačijeg smjera od one koja je napravljena namjerno da se promijeni DNK. Bili su rekli da svjetlosni valovi mijenjaju DNK. (AB) Koje specifične frekvencije svjetlosti?

O: 6,5

P: Angstrema?

O: Da.

P: (AB) To je zapravo frekvencija srednje crvenog neonskog lasera. Laser je monokromatska frekvencija. Nešto kao oni laserski pokazivači (obično na privjescima). Koristi samo jednu boju, jednu točno određenu frekvenciju. 6,5 bi bila srednje-narančasta?

O: Da.

P: (pitanje iz publike) Što izvjesni ljudi iz naše vlade i vijske dobivaju sa time što drže informacije u tajnosti umjesto da su bjelodani?

O: Otvoreno.

P: (T) Mnoge stvari. Ima li koja pojedinačna stvar posebno, što dobivaju iz toga?

O: Koliko je nama poznato, odgovor je opasan.

P: (T) Dobili smo nekoliko puta takav odgovor, kadgod smo postavili osjetljivo pitanje.

U tom trenutku vrpca je došla do kraja, i završili smo prezentacijsku sesiju, koja je navodno bila „predodređena.“ Je li bila? Koje su posljedice, osim što je mala lokalna MUFON zajednica imala najveću prezentaciju od kad postoji?

Kao što se pokazalo, bilo je zanimljivih razvoja događaja ubrzo nakon toga.

Dva mjeseca nakon te sesije prisustvovali smo još jednom susretu lokalne MUFON grupe, gdje je fizičar prof. Ruggero Santilli imao zakazan govor. Bilo je i ljudi koji su bili prisustvovali našoj prošloj demonstraciji, i oni su se sakupljali u pauzi da se raspitaju o daljnjem tijeku eksperimenta. Među njima sa našao i prof. Santilli, kojem je ukratko objašnjeno o čemu se tu radi. To ga je dovoljno zaintrigiralo da zamoli da i on prisustvuje jednoj sesiji. Ispalo je da smo baš tu večer imali u planu sesiju, pa smo se nakon sastanka svi odvezli kući skupa sa prof. Santillijem i njegovom ženom i sjeli za stol sa pločom da vidimo što će se dogoditi. Sesija je stavljena na web stranicu, ali ja ću je ubaciti ovdje da prištedim vrijeme:

Opaska: Suprotno onome što Chris Hillman tvrdi na svojoj stranici Refutations of Some Incorrect/Erroneous/Vacuous Claims about Cosmology and Relativity, Roger Santilli ni na koji način nije „povezan sa mističnom grupom zvanom Kasiopejci“. R. Santilli prisustvovao je samo jednoj sesiji, ovoj koja slijedi.

-------

Preveo: Equilibrium 2008.


Više članaka...

Stranica 289 od 324

289

Jedinstvenih posjetitelja:

mod_vvisit_counterDanas36
mod_vvisit_counterJučer423
mod_vvisit_counterOvaj tjedan2456
mod_vvisit_counterOvaj mjesec13781
mod_vvisit_counterUkupno od 01.08.2010.3752540

Online:

Trenutno aktivnih Gostiju: 38