Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Metafizika


Ljubiša Grlić - Enciklopedija samoniklog jestivog bilja 2. izdanje



PDF, 211 MB

Download:


Tagovi: pdf word mp3 doc dokument software program rapidshare link megaupload download deposit files hotfile zshare uploading filesonic fileserve dokumentarci video saznanja dokumentarna emisija hrt reporteri national geographic discovery channel zdravlje liječenje bolesti metafizika duhovnost linkovi kasiopejci pledijci pledijanci materijal transkripte ra ljekovito bilje biljke ozdraviti problem karma lječenje multidimenzionalno hiperdimenzionalno fizika kemija matematika sport kultura sportski sportske vijesti zarada novca novac novaca dionice dionica banka banke disanje djelotvorno pop crkva crkveno biskup karta grad selo planine more turizam turizma hotel odmor svjež zrak osnove škola škole srednjoškolski univerzitet fakultet institucije gradska gradsko promet veze student studenski život smrt prijatelj životinja životinje ljudi ljudskih popravak mobitel prijenosno računalo kompjuter računala kupnja prodaja riječi tablica dijeljenja množenja učilica akne prištevi bubuljice prištići miteseri alergije angina arteroskleroza slabljenje krvnih žila astma problemi sa disanjem atletsko stopalo infekcije stopala bol u kralježnici kičmi križima lumbago bol kod slomljenih kosti nakon namještanja bol općenito bol u sinusima bol u rukama ili nogama bol u vratu bol u želucu bol zapešća sindrom tunela zapešća bol živaca neuralgija bradavice brige zabrinutost bronhitis celulit cirkulacija krvi cista ćelavost gubitak kose čežnja za domom čirevi na nogama depresija dermatitis suha koža upala kože detoksifikacija oslobađanje od otrova dijabetes disk kičme kralježnice pomak diska edem nakupljanje tekućine ispod kože ganglija mrtva koža na zglobovima glaukom visoki očni tlak glavobolja bolovi u glavi gljivice gljivične infekcije gnojne rane na koži grč gripa gubitak glasa promuklost gubitak sluha nagluhost hemeroidi herpes hiperaktivnost hladna stopala hrkanje impotencija iscrpljenost karijes truljenje zuba kašalj kašljanje kiselina u želucu kontuzije nagnječenja kostobolja krvarenje krvarenje iz nosa melankolija depresija migrena jaka bol glave modrice moždani udar mucanje mučnina mučnina kod putovanja nadutost napuhnutost plinovi u crijevima napetost mišića nedostatak željeza u krvi neplodnost nervoza noćne more odrvenjenost gubitak osjećaja dijela tijela ogrebotine opekotine opekline opekotine od sunca operacije prije i poslije osjetljivost na promjenu temperature osjetljivost na promjenu vremena osteoporoza slabljenje kostiju ozljede mišića ožiljci peludna groznica alergija perut prhut posjekotine porezotine povraćanje prehlada problemi bubrega upala bubrega kamenci problemi dojenja laktacija problemi imunog sistema problemi jetre problemi kod dojenja problemi kod menopauze problemi kod menstruacije periodička bol problemi kod seksa problemi kod spavanja i nesanice problemi kod učenja problemi koljena meniskus problemi koncentracije problemi kože čišćenje problemi limfnog sistema problemi mokrenja mokraćovoda mjehura kamenci problemi oka problemi pamćenja problemi prirodnog rasta djeteta problemi probave problemi prostate problemi sa težinom debljinom gojaznost problemi srca problemi stopala problemi tiroidne žlijezde u vratu problemi uha i sluha problemi usta problemi vida problemi zglobova problemi zuba problemi želuca proljev proširene vene psorijaza psihička zaštita rak maligne izrasline tumor rane rane od ležanja regeneracija fizička i psihička reuma rođenje djeteta prije i nakon rođenja slabost mišića strah stres svrab sunčanica škrgutanje zubima šok pad u nesvjest temperatura vrućica groznica teniski lakat titranje očima nistagmus tlak visoki niski trudnoća tuga jad ubodi insekata uganuće iščašenje istegnuće ugrizi i ubodi životinja ugriz krpelja umor očiju napinjanje očiju umor općenito slabost upala očiju konjuktivitis upala sinusa upala uha upale općenito apsces upala zgloba vid dalekovidnost kratkovidnost ametropija vid mrena na oku vid šiljenje razrokost gledanje u križ začepljenje crijeva konstipacija znojenje u snu kod spavanja zubno meso upala bolest zubnog mesa zubobolja žgaravica kiselina u želucu žuljevi ozdravljenje svjesno duhovno općenito boljitak svih ljudi stolarija građevinarstvo arhitektura biologija kemija matematika fizika


 


Prepoznavanje vanzemaljskih otmica kod djece



Kada pričamo o djeci i vanzemaljskim otmicama, ulazimo u područje koje je prilično zamagljeno, ako ne razumijemo ili nemamo više informacija o onome, što nam moguće – ona govore ili ne shvaćamo što moguće znače, crteži koje crtaju!

Osnovni problem je taj, što je vrlo teško razdvojiti u pokušaju objektivnog sagledavanja događanja – što je istina – a što dječja mašta!

Dječju maštu bi svakako trebali promatrati i kroz ono što dijete okružuje i čemu je «izloženo» tokom svog svakodnevnog života. Ali, upravo je u tome problem, jer danas su izložena određenim utjecajima, moguće baš iz razloga, da se stvarna događanja sakriju.

Dakle, ono što se djeci danas nudi, možda i nije slučajno – već smišljeno s namjerom.

Kako su nekada bajke bile «krivci» za strahove (a same bajke mogle bi se promatrati i kroz filter prenešenog značenja!), tako i danas možemo razloge za nešto što nazivamo «noćnom morom», pronaći u tim istim bajkama (ako ih čitamo djeci), ali i u novonastalim pričama, crtanim filmovima i igračkama kojima se igraju.

Svjedoci smo i prilično «nakaznog» okruženja, u kojem je seks, nasilje, konzumacija alkohola i droge postalo svakodnevica, čak i poželjeno ponašanje koje nam nude idoli, što isto djeluje na njih, kao uostalom i na nas. I ne čudi onda, ako dijete razvija strahove čisto kao ogledalnu sliku svijeta u kojem živi, ako ni zbog čega drugoga – zato što je sve oko njega viđeno u suprotnosti s njegovom unutrašnjošću ili komponentama Duše, Duha i Uma.

Kada dijete noću plače i tvrdi da mu je u sobi bio dinosaur, koji ga proganja – nećete se možda, nimalo začuditi baš iz svih do sada navedenih razloga – jer normalno je da njegova omiljena igračka, odigra eventualno i tu «zlu» ulogu.

Sami ćete sebi lijepo objasniti, da je to sasvim normalno, ako je, recimo i prekasno leglo ili pojelo navečer nešto «preteško».

Druga objašnjenja, možda nećete ni tražiti, jer ćete «zapeti» na samome početku – a on je u samom liku dinosaura!



crtež L., 4 godina

Današnji pristup toj životinji je takav, da je on toliko drag i simpatičan, da se njime «odijevaju» čokolade, sakupljaju se sličice pod krinkom edukacije iz prirode i evolucije, a može se naći u raznim izvedbama, u liku gumenih malih koje dijete može koristiti za žuljanje desni dok mu rastu zubi ili plišanih velikih s kojima može i spavati. Tu uglavnom gigantsku životinju, koja zasigurno nije bila nježna, gurate u ruke djeci ne shvaćajući uopće što činite, niti kad ste krvoločnost pustili u zagrljaj djeteta.

Nije ovo pretjerivanje, dragi Spielberg je iskreno to prikazao u filmu «Jurski park», u kojem je oživio Tiranosaura koji proganja ljude.

U biti se o njima malo zna, spominju se i u Bibliji, kao Behemot - «prvijenac Božjeg stvaranja»! Nadalje spominje se i kao Levijatan, ljuskavo biće, s vatrom iz ustiju, pa se nekako često baš dinosaur može nazvati i zmajem. A sama riječ dinosaur, grčkog je porijekla – dinosauria – a znači – strašni gušter! U mom radu – oni su stalni gosti!

Kad pričamo o djeci i «napadima» na njih, zato je dobro proširiti sliku viđenja, što svakako znači da bi trebali sagledati i sebe unutar toga!

Pogotovo ako je riječ o slučaju, gdje dijete noćne more i «halucinacije» ima često, te se smisao njegova kreveta kao dijela namještaja gubi, jer noći provodi u krevetu roditelja.

Ovakve situacije, često izazivaju strogost odgoja i inzistiranje da se dijete ostavlja u svojoj sobi/krevetu – ne bi li naučilo «osamostaljivanje». To je tako uobičajena preporuka dječjih psihologa, da se dijete pušta da plače – ne bi li samo zaspalo! I sve pod krinkom – da ga slučajno ne razmazite! Okrutnost ovakvog dobronamjernog savjeta je strašna.

Rijetki će u takvom ponašanju spram djeteta, prepoznati malu začkuljicu unutar koje se sakriva i činjenica da takvo dijete ometa intimu roditelja.

I na koncu, to rezultira jednim događanjem koje je već toliko isprepleteno – a sve učesnike dovodi u stanje straha/grizodušja/ljutnje i rezultira najčešće još većim nerazumijevanjem!

Jer – neosporno je da napadano dijete nije samo u tome, napadnuta je cijela obitelj! Što najčešće ne prepoznajemo.

Ako se jedan od roditelja ipak pita što se događa djetetu, a drugi moguće to neće na taj način htjeti dalje promišljati, već će inzistirati na tezi da se to ionako događalo svima i da je riječ o sasvim prirodnim stvarima, razvijat će se unutra obitelji daljnja nerazumijevanja. U konačnici, to može dovesti do lančane reakcije – koja se najčešće ispoljava time da dijete ostaje samo!

Kad se nađe samo i shvati da ga ne razumiju, zvat će u pomoć. Možda će i zašutjeti, a možda će pričati bez riječi: crtežima!

Međutim i tu vrijedi ona, da je moguće crtež koji dijete nacrta, a unutar sebe ima vidljive elemente nasilja, straha, čudnih oblika, povezati s utjecajima okoline, televizije, kompjuterskih igara. Ili ga jednostavno proglasiti nedužnom škrabotinom! Naravno, većina crteža i može biti obična škrabotina – zato je dobro naučiti prepoznati razliku, kad je škrabotina, a kad podsvijesna potreba!

Ponuda svega navedenog, od igara do dječjeg televizijskog programa s ciljem da se dijete subliminalno programira je šarolika, pa je sasvim normalno danas, odgledati crtić u kojem neki tamo zločesti gmaz krade i vadi ljudske Duše, leteći tanjuri se spuštaju i zrakama podižu životinje i ljude u svoje letjelice.

I nije ovdje stvar samo u crtanim filmovima, isto je s igricama na mobitelima, kompjuterima – jer, sve one sadrže ove iste elemente. Pa bi bilo dobro znati i što dijete gleda, čita i čime se igra.

Sve to zajedno, uključujući stres kojem ste izloženi kroz brigu, kako za dijete tako i za sebe i svoje potrebe, može vas kao roditelja dovesti u situaciju da jednostavno nećete vjerovati svojoj djeci!

Točnije, znati ćete da se boje – jer noćna plakanja su vrlo uvjerljiva kao i panika koju dijete tada ispoljava, ali nećete vjerovati da je to utjecaj nečega što se zaista događa.

Zbunjenost obično dovede do toga, da ćete izabrati krivca u tim vanjskim utjecajima, a on možda neće biti pravi, iako za dio takvih događanja nije isključiv.

No, tu je moguće da ste i sami izloženi činu vanzemaljskih otmica, što onda iz vašeg vlastitog straha, može utjecati i na prosudbu straha te njegovih uzroka i kod vaše djece.

Najčešće je, na žalost – problem baš u ovome!

Jer, ako mislite da pišem ludosti i paranoje – teško da ćete bilo što od ovoga što slijedi u tekstu – kod vašeg djeteta zaista i vidjeti!

A ako i vidite točno to što pokažem – smatrat ćete slučajnošću, pa pribjeći onoj: «hm, da, možda se to i događa – ali ne meni i ne mom djetetu. Toga sigurno ima, tamo negdje u Americi. Ako sam ja preživio svoje strahove u djetinjstvu – preživjet će i moje dijete – jer to je normalno!»

Ovdje vrijedi ona, da u većini slučajeva nije «problem» u djeci – već u roditeljima.

U ovom slučaju pak – «problem» nije ni u roditeljima, jer većina roditelja otimane djece i sami su otimana djeca!

Često zato viđam, da baš događanja s djecom, budu pokretač da se i roditelji zapitaju o sebi samima. I da dijete «dovede» roditelje do poticaja kojim mijenjaju kut percepcije, a time i do načina na koji dolaze do objašnjenja svojih vlastitih strahova.

Kako prepoznati crteže koji možda nisu samo obična škrabotina?

Najbolje s pravim crtežima jednog običnog malog djeteta! Za ovakvu analizu, svakako nije dovoljan samo jedan crtež, primjerice na ovom ništa ne izgleda neobično. Sasvim je normalno da dijete crta likove u boji! I bilo bi to sasvim normalno da unutar rada s otetima – neki likovi koje se nalazi u interakciji s ljudima nemaju baš te boje. Dapače, plavi je jako često vrlo nezgodan.



Lara, 3 godine

Lara čiji je ovo crtež, kao i ostali koje ću u nastavku objasniti – ima 27 godina. Crteži su nastali kad je bila 3 i 4 godine staro dijete. U radu s njom, otkrile smo da je od ranog djetinjstva, izložena vanzemaljskim otmicama. One su je na određeni način odredile, točnije – duboko unutar nje formirale strahove, koji su se u ovom svijesnom stanju, zbog neravnoteže unutarnjeg bivanja – ispoljavali prvenstveno kroz emocionalne blokade.

Nadalje, snovi više nisu bili samo snovi, a poput većine otimanih, tokom vremena razvila je mogućnost viđenja otimača vrlo jasno u u svojoj sobi. Sve je češće dolazila u situaciju da se nekih događanja iz noći, ujutro ne sjeća, ali izgled sobe i razbacanost garderobe, pričalo bi neku drugu priču.

Da nije riječ o halucinacijama, svjedoči i ostatak njezine obitelji, koji je baš poput nje u svojim sobama znao viđati neke vrste vanzemaljaca! Ovakva događanja izazivaju vrlo veliku zbunjenost, a svakako djeluju izuzetno traumatično. I kad se iscrpe sve mogućnosti za takva događnja (umor, stres, halucinacije izazvane pretjeranom konzumacijom alkohola) ostaje i ova – da je možda riječ o nečemu što se zaista događa.

Prema crtežima koje je crtala – dolazimo do toga da je u biti kao trogodišnje dijete upozoravala na to što joj se događa! Pričala je o tome na svoj način, da viđa patuljka koji joj stoji u sobi i kojeg se jako boji! Nitko na to nije reagirao, prestala je to spominjati. Ali nije šutjela – pričala je i dalje na jedini mogući način - onaj koji je tada kao izbor imala – crtanjem.

Na sljedećih nekoliko crteža pojavljuju se određeni simboli koji se ponavljaju, simboli nečega što bi se moglo nazvati suncem, mašnom i simbol poluge s dvije kugle!



Lara, crtež 1.



Lara, crtež 2.



Lara, crtež 3.



Lara, crtež 4.



Lara, crtež 5.



Lara, crtež 6.



Lara, crtež 7.



Lara, crtež 8.



Lara, crtež 9.

Svi ti simboli, koliko god uobičajeno izgledali i bili lagani za crtanje djetetu starom 3, 4 ili 5 godina, vidljivi su i pronalaze se vezani za razne teme i događanja. Na crtežu broj 9. mogu se pronaći svi na jednome mjestu, mašne, sunca, nešto što izgleda kao TV, kukci i nešto što izgleda kao "pismo".

Ovo je jedna zgodna sličica:



Vezana je uz Annunakije, a ima unutar sebe elemente crteža 7. a ako usporedimo «Anunnakijevski» lijevi gornji kut na fotografiji i skupinu okruglih oblika s Larinim svijetlo plavim krugom, zatim simbolom «sunca» na crtežu 7. i 5. djelomice nacrtano i na 6. pa na crtežu 2. - dolazimo do sličnosti. Očito je da sunce Lara nije crtala takvo, što se vidi na slici broj 8. gdje je sunce nasmijano s očima i ustima. Točnije, crtala ga je na način na koji se prikazivalo nekada davno – ako je uopće riječ o suncu.

Ponovno ću se vratiti na slučaj Roswell. Dio materijala tada nađenog imao je po sebi određene gravure – ili simbole. O tome su već i tada izvještavali svjedoci. Dio tih simbola izgleda ovako:





Sasvim ćete lagano otkriti Larinu «mašnu».

Skeptici će sada "a pro po" simbola iz Roswella reći, da je nevjerojatno da su u javnost «izašle» takve informacije, te mora da su lažne, ali koliko su god truda uložili u zataškavanje svega oko Roswella, dio se događanja uvijek zadrži – ako ništa drugo u pričama očevidaca i njihovih potomaka. I kad tad «ispliva» na svijetlo dana!

Konačno, godine prolaze i dio ljudi uključenih u te događaje, odlučio je prije smrti podijeliti s javnošću neke informacije. Jedan od njih je i Philip J. Corso – autor knjige «Dan poslije Roswella» koji je u svom djelu opisao što se od tada nađene «opreme», s navodnog palog vanzemaljskog broda, danas koristi i kako je to ubrzalo tehnička dostignuća našega doba.

Spominje laser, integrirane čipove, satelite, sve što mi danas poznajemo kao «napredak», moguće je dio vanzemaljske tehnologije nađene baš tada.

U tom kontekstu – ovi simboli za koje se kaže da su vezani uz to događanje i pad NLO-a u Roswellu – postaju interesantni, jer traže odgovor na pitanje – zašto ih nalazimo na crtežima djece? I gdje su ih djeca vidjela?

Na crtežima 3., 4. i 5. pojavljuje se varijanta simbola kojeg možemo pronaći u raznim oblicima u još jednoj priči!

Trilateral Insignia – ili u prijevodu zastava vanzemaljaca – veže se za priču koja otkriva kako vladajući znaju više od nas. I ne samo da znaju, oni rade i to stalno, ali ne za nas! Rade za njih i za sebe. Zato i jesu tajna vlada. I zato znaju za otmice.

Znak koji ih povezuje je ovaj:



ili u drugačijoj varijanti ovaj:



U ovom tekstu ima više informacija kako o znaku, tako i o tajnoj vladi i njezinom djelovanju.

Svakako je dobro pogledati i kako izgleda zviježđe Oriona:



Jel to mašna????? Obzirom da kad se radi s otetima – nađeni implantati i oni koji su ih postavljali navode Orion kao mjesto s kojeg dolaze. Sam Orion (Orionski pojas) povezan je i s gradnjom piramida u Egiptu.

Naime, položaj piramida u Gizi odgovara položaju zvijezda Orionovog pojasa:





Ovo spominjem zato, što uopće nije ne važno u kontekstu vanzemaljskih otmica! Dapače – izuzetno je važno! Osim svima poznatih Sivih ili Greysa, ona puno «opasnija» ekipa pojavaljuje se u radu kroz likove koji bi svojom simbolikom/izgledom upućivali na Ozirisa, Ra ili Horusa. Horus se zna pokazivati u radu i kao «kokoš» ili ptica!

Kako izgledaju te kokoši kad ih nacrtaju? Ovako:



Larina "kokoš"

Na trenutak ću se odmaknuti od crteža djece, ali u biti i neću jer ovi koji slijede su crteži danas odraslih – ali nastalih kao viđenja onoga što im se događalo dok su bili mala djeca!

Kada oteti crtaju ono što su vidjeli, najčešće kao znakove na uniformama otimača navode trokutove, strelice, a ponekad i simbole krila – krilatog diska, te nešto što izgleda kao dio Ozirisove krune:



Ozirisova kruna



Krilati diskovi

Ilustrirat ću to sada primjerom - Ana je danas, 19 godina stara djevojka, koja je ovu otmicu (koju je onda i nacrtala) doživjela kao trogodišnjakinja. Jasno joj je rečeno da su bića koja su joj to radila (između ostalog gurala cijevi s kamerama u analni i vaginalni otvor) s Oriona, ali i s Zirona ili Zigrona. Riječ je bila o T- rexu, a uz njega otmici je prisustvovalo i 5 Sivih, niskih i nekih vrlo visokih (ženke!), s sluzi po prstima koja jako smrdi.



Mali i veliki Sivi, Ana, 19 godina - dob otmice - 5 godina



T-rex, Anin crtež iz iste sesije

I slijedi ovaj:



Simbol koji se nalazio na lijevoj strani prsa, uvećano nacrtan, sadrži petokraku, te varijacije Ozirisove krune i krilatog diska!

Petokraka zvijezda - prikazana na ovom znaku kojeg je Ana vidjela na uniformama bića koja izgledaju kao svijetli ljudi – s repovima, na mjestu gdje se čuvaju klonovi ljudi ispod Altlantskog oceana, u smjeru Južne Afrike) osim što je simbol koji je znan kao komunistički znak i Pentagram - jedan je od simbola za Božicu ili mogli bismo reći i Peti element. Što može biti jedno novo istraživanje, zašto petokraka.

Dakle, svakakve varijante krila, poput ovih – isto su tako vrlo česta!

Potrebno je osim ovih simbola, pokušati razaznati što djeca crtaju, jer jako često crtaju crteže koji doslovno opisuju otmicu.

Tako nije neobično da se na crtežu, vidi dijete u ležećem položaju, spojeno na nešto što ne možete objasniti.



Larin crtež



Crtež dječaka E., star 6 godina - žrtva otmica - poput Lare i on ih može vidjeti u svijesnom stanju!



Crtež A. danas odrasle žene, nastao nakon regresije u kojoj je nakon probijanja "paravn memorije" vraćena u otmicu kad je imala 5 godina!

Sva tri crteža imaju jednu te istu poveznicu – prostor u kojem se nalaze je okrugli!

Evo još jednog crteža s interneta!



I crtež klijentice A. koja je u istoj sesiji (iz koje je crtež otmice i otimača) nakon "razbijanja" paravan memorije, proživjela ponovno ono što je pamtila kao šetnju po livadi i veliku oluju (pamtila je sivi, tamni gusti oblak nad sobom!) i strah!



Gotovo je ista stvar s zamišljenim prijateljima. Svakako je dobro istražiti kako ti prijatelji s kojima se djeca «druže» izgledaju, obzirom da se prvi kontakti s djecom pretežno događaju u trenucima kada se oni djeci predstavljaju kao «spasitelji» ili na taj način maskiraju sebe kroz paravan memoriju.

Što se samih likova koje crtaju tiče – sljedeća stvar koja bi mogla izazvati vašu pažnju su ruke i prsti likova. Ako stalno crtaju ruku s 6 prstiju – ne mora značiti da je riječ o tome da dijete ne zna izbrojati prste. Dapače, u radu je za mene to vrlo vrijedna informacija.



Ovaj Larin crtež prikazuje «patujka» koji iz zraka dolazi nad kuću, okolo su «mašne» i očito još jedno biće. Patuljak ima simboličnu kapu, nosi «poklon» što je jako čest način podmićivanja djece, a ako mu sada izbrojite prsteotkrit ćete da ih ima 6! Na jednoj su ruci zašiljeniji. To ne čudi, jer prsti i njihov oblik su često poput noževa, kandži, svakako ne dragi i simpatični.

Evo još jednog Larina crteža ruke i jednog prsta:



A evo još prikaza prstiju!



Ups - prstići "izmišljenih" likova u filmovima! Ah, dragi Kruger - lik koji napada u snovima!

Zanimljiv je prikaz iiz sesije s A., njezini "gosti" isto su imali upadljive prste:



Općenito su prsti važni, jer očito je da su ponekad «alat» rada na otetom!

Nadalje, slijede crteži Vladimira, 40 godišnjaka, koji je ove crteže crtao u dobi od 17 i 20 godina. Vladimir je tek danas svijestan što je crtao. Kako je nakon suicidalnih situacija odlučio «raditi na sebi» te saznati što mu se događa, tokom hipnoze i regresije sa sebe je maknuo implantate i upoznao sve koji su na bilo koji način bili s njime u interakciji – još od ranog djetinjstva. Njegovi crteži govore, da je podsvijesno, vrlo jasno mogao detektirati što mu se događa i tko to radi! Na žalost samo podsvijesno, svijesno je tonuo u mrak! Opaske na njima su Vladimirove! Crtež koji prikazuje uzimanje sjemena – je crtež u kojem se mogu vidjeti prsti kao «alat».









Vrlo čest "gost" vanzemaljskih otmica je i meduza, lignja, hobotnica!







Osim ovoga - još jedan crtež na kojem se vidi "kaciga" - najčešće je riječ o implantatu! Netko to naziva "maskom".



Što se dječjih crteža tiče, često će na njima biti i letjelice! One su bile čest motiv i Lari:







U ovom posljednjem primjeru, vidljiva su dva znaka "sunca", a oko jednoga, nacrtan je skup svijetlo plavih loptica, viđenih već na crtežu br. 7! Dakle, riječ je o isto ponavljajućem simbolu - iste boje. Moguće da je i crtež broj 7 - prikaz letjelice! Na prvom crtežu ovih letjelica, taj je krug crven i unutar njega je isto "sunce"!

Pretražujući internetom u potrazi za simbolima Roswella, naišla sam na ovaj tekst – koji se lijepo uklapa u sve ovo o čemu sam pisala! Zahvaljujem Filipu na prijevodu!

Žrtvin simbol – misterija (zagonetka) koja traje

piše: Chris Holly

U posljednjih nekoliko godina, u potrazi sam za simbolom kojeg osoba, otimana tijekom cijelog života, crta od svoje treće godine.

Žrtva se prvo sjeća čudnih događaja, koji su se počeli pojavljivati u njenom životu, u dobi od otprilike 3 godine. U to je vrijeme započelo, njezino neprestano crtanje (škrabanje) ovog zagonetnog simbola.

Dok je bila dijete, žrtvi je ovaj simbol bio pokazivan noću na zidovima. Tijekom nekoliko godina, bio je to redoviti noćni događaj. Pošto su imali još djece, žrtvini su roditelji držali to za dječju noćnu moru i nisu tome pridavali pažnju.

Žrtva se također prisjeća čudnih događaja u to vrijeme, uključujući otimanja za vrijeme igre i vraćanja iz visina putem bijele zrake svjetla.

Simbol je neprekidna linija, crtana jednim potezom, kojeg bi trogodišnje dijete trebalo imati problema svladati, što ovdje nije bio slučaj.

Uz normalne crteže tipičnog trogodišnjeg djeteta, žrtva je neprestano crtala ovaj simbol. To se nastavilo tijekom cijelog djetinjstva, sa svakim crtežom kojeg je žrtva napravila. Kada bi je roditelji pitali za značenje, odgovorila bi im: "To sam ja!". Cijelo iskušenje oko simbola, postajalo je vrlo čudno za obitelj i za dijete.

Simbol se nastavio pojavljivati u školskim i umjetničkim uradcima, i posvuda gdje je dijete moglo škrabati ili crtati. U dobi od otprilike 8 godina, škola je zahtijevala da ono prestane sa dodavanjem simbola svim svojim radovima.

Žrtva mi je rekla da je, pošto je to postalo važnim dijelom njezine osobnosti, bio potreban veliki trud i ogromna koncentracija i fokus, kako ne bi crtala taj simbol.

Danas, u dobi od 60 godina, ova je žrtva otmica provela cijeli život noseći ovaj simbol. Navika, ili ritual automatskog crtanja ovog simbola je kontrolirana, ali ga se i dan danas može naći posvuda na stvarima poput bankovnih knjižica, kalendara, bilježaka i svemu što nije poslovne, ili neke druge važne prirode.

Čudno je, da bi dijete razvilo takav složeni jednopotezni simbol u toj ranoj dobi. da se potreba za neprestanim ponavljanjem tog simbola, nastavila tijekom cijelog života, dok osoba istovremeno nije pokazivala nikakve znakove, drugih kompulzivnih karakternih osobina.

Ispitivala sam moje čitatelje jesu li ikada vidjeli ili imaju saznanja o ovom simbolu u posljednje dvije godine.

Mnogo dobrih ljudi pokušalo mi je pomoći, međutim većina sugestija nije bila niti blizu ovom jednopoteznom simbolu.

Dvoje ljudi dalo mi je materijal, koji bi mogao dati neke odgovore ovoj zagonetki. Nadam se da bi ovim posljednjim pozivom mojim čitateljima, i onima koji imaju interes i neki uvid ili znanje vezane uz ovaj simbol, mogli pronaći odgovore na ovu zagonetku.

Tražila sam žrtvu otmice da još jednom nacrta ovaj simbol i pokaže mi kako ga se crta jednim brzim potezom olovke. Ona crta taj simbol takvom brzinom da je nemoguće je pratiti. Tako da smo podijelili taj proces na korake, kako bi se vidjeli pravci koji se koriste da bi ga se narctalo jednim brzim potezom.

Ukoliko se već vidjeli upravo taj simbol ili imate neke informacije o njegovom značenju, molim vas da mi se javite.

Zasada ovaj simbol ostaje zagonetka, kao i cijeli život ove otimane osobe.

Budite oprezni i uvijek obraćajte pozornost na svoju okolinu.





I što vidimo? Sasvim jednostavno ovo bi mogla biti i petokraka zvijezda!

Ovime završavam ovaj tekst, koji se u svom nastajanju, na trenutke učinio kao nemoguć za pisanje!

Prvenstveno zbog toga, što bi detaljnije objašnjenje zahtijevalo puno više mjesta i vremena, pa bi na koncu završila ne dugim tekstom – već sasvim solidnom knjigom u dva dijela!

Međutim, smatram da je za samostalno istraživanje – ovo sasvim dovoljno, a u ostalim tekstovima koji slijede bit će više informacija o našim otimačima! Slika o njima, zahvaljujući svima koji odluče uroniti u sebe, a ono što nađu podijeliti sa svima nama – svakoga dana postaje sve jasnija.

Završavam s još jednom verzijom prikaza simbola iz Roswella! Obratite pažnju na njih i vratite se korak po korak - Larinim crtežima - većinu ovih ljubičastih crtarija pronaći ćete bez problema!

I nakon svega izloženog - ostaje činjenica, da niti jedno dijete ne treba živjeti u strahu. Djeca pričaju o njemu i kad šute! A ako odrastu u strahu, on će ih voditi dalje i dovesti do toga da kao roditelji, jednoga dana vođeni njime - «okrenu glavu» od svoje strahom zaplakane djece.


Hrvatski dokumentarac "Voda, misterij života" nagrađen u Indoneziji

 

Film je prilično bojkotiran od starane hrvatskih medija, zbog tema o kojima govori, a i autori nemaju nekih većih sredstava za marketing. Film je financiran njihovim osobnim sredstvima, a posebni je raritet da im je M. Emoto jedan od glavnih suradnika na filmu.

Odlukom festivalskog žirija film "Voda misterij života" je nagrađen u kategoriji dugometražnog dokumentarnog filma sa nagradom izvrsnosti na međunarodnom filmskom festivalu u Indoneziji.

International Film Festivals for Peace, Inspiration, and Equality je međunarodni filmski festivali mira, inspiracije i jednakosti. Osnovana je s ciljem da podržava i promovira filmova iz cijeloga svijeta koji su vezani uz mir, jednakost i nadahnuće.

To je prva međunarodna nagrada mladih hrvatskih autora Roberta Bezbradice, Porečana Mladena Đakovića i Manuela Paljuha.

Film obrađuje obrađuje problematiku eksploatacije i manipulicije vodom, te ujedno ukazuje da ova obična tekućina ima vrlo neobična svojstva. Voda posjeduje sposobnost memorije.

U filmu gostuje priznati japanski znanstvenik dr. Masaru Emoto. Metodom fotografiranja vodenih kristala dr. Emoto je dokazao da voda ne samo da može pamtiti informacije nego čak i reagirati na različite emocije i podražaje. Osim dr. Masaru Emota u filmu gostuju ruski, slovenski i hrvatski znanstvenici, istraživači i publicisti. Film je također uvršten u službenu konkurenciju prestižnog filmskog festivala u New Yorku. Ovog kolovoza američka publika imat će priliku vidjeti film na New York City International Film Festivalu.
 

Bezuvjetna ljubav - Duhovni principi kolumna - 2








SVIJEST I UM O HRANI I VODI

Pišem onako kako mi dođe, rijetko sređujem tekst. Duboko osjećam rupe u energetskom polju unutar sebe, a jednako tako i izvan sebe. Trudim se koliko mogu popravit to stanje, preko znanja, mira, aure, jer se to hologramski i spiritualno može. Koliko u tome uspijevam, otvoreno je pitanje. Uvijek je bilo i biti će onih „za“ i onih „protiv“ . Netko će sebe pronaći između ovih redaka i time malo proširiti svoje znanje, a netko neće ni čitati, govoreći da tu nema ničeg novog. Naravno nema novog, jer svijet nije od jučer, niti je svijest čovjeka od jučer.

Suvremena fizika ne može objasniti promjenu u sjaju vode, koja je u tehničkom smislu čisti fizikalni proces i sastoji se od električnog izbijanja zraka oko kapljice. Glavni je razlog tome činjenica da velika većina današnjih „znanstvenika“ potpuno zanemaruje našu svijest (razmjenu informacija) u percepciji stvarnosti. Povećanje aure oko kapljice vode ne može se objasniti bez energije i vibracije naše svijesti. Eksperimenti s aurom vode pružaju dokaze da naš um, ako je primjereno izvježban, može doista mijenjati materiju.

Sposobnost vode da „zapamti“ svjesnu informaciju zapravo je zapanjujuća. Ne samo da je voda glavni sastojak naše prehrane, već je i naše tijelo sazdano mahom od vode koja čini preko 70 % tjelesne mase. Ne čudi onda što naša svijest i sposobnost koncentracije itekako može uvjetovati naše tjelesno stanje. Mentalne vježbe mogu dramatično promijeniti ljudsku auru i ubrzati samoozdravljenje.

Također je vrlo vjerojatno da je tajna života usko povezana sa sposobnošću vode da pohrani i obnovi svjesne informacije. Postoje više vrsta vode, a nama je ovoga puta zanimljiva blago lužnata voda stvorena pri metaboliziranju duše u tijelu.

Obično kažemo da se u tijelu odvija metabolizam uz biokemiju i alkemiju, međutim, imajući u vidu um i svijest, slobodno možemo reći da se radi o bio-elektro-kemiji, na razini atomske fizike i alkemije duha. Za metabolizam je veoma važan red i optimalni uvjeti. Kod viškova hrane i vode u tijelu, metaboliziranje je otežano i tada tijelo pravi deponije nedovoljno probavljene hrane, kojih se teško oslobađa, ako mu ne date priliku.

Sva dosadašnja znanja nisu dovoljna za potpuno sagledavanje života. Dolazi vrijeme kada se moramo zabaviti pravim znanjem kojim ćemo postaviti sve na svoje mjesto u prostornom hologramu svijeta. Nije teško naslutiti o kom se znanju radi; upravo je apsolutna inteligencija najveća riznica znanja svijeta, a čovjek je može, temeljem spiritualnih moći i usmjerenosti pažnje uma, isčitavati i pretraživati kao na Internetu, u trenutku svijesti i uma.

Kada je riječ o hrani, ono što unosimo u tijelo, detoksikacijom se izbaci 99,99 % tog sadržaja. Znači, tjelesne stanice veoma malo energije primaju od metabolizirane hrane. Ipak je život neovisan od hrane ili bilo čega materijalnog ili metafizičkog.

O životu, hrani, vodi, svijetu, Bogu, svijesti, umu, tijelu, bolestima, ljubavi, radosti i mnogo čemu drugom, veoma malo znamo i ono što znamo nije temeljem istine.

Za život i obnavljanje stanica tijela potreban je šećer, točnije, ugljikohidrat, polisaharid, kao glukoza i nešto malo fosfornih tvari. I tijelo je tako stvoreno, od sjemena, energije preko duše, glukoze i fosfora u tragovima, u ambijentu vode i mikrokozmosu materice majke.

Moramo se pitati u kojim namirnicama hrane najviše ima onoga što pogoduje životu i obnovi tjelesnih stanica. Naravno, već je poznato da se radi o integralnim žitaricama, od ječma, riže, pšenice, kukuruza, raži, zobi, prosa, kamuta, amaranta, kvinoe, te kukuruza i heljde koje ne spadaju baš u čiste žitarice, zbog visokog sadržaja bjelančevina. Pohlepni prekrajači svijeta sa sojom su uprskali stvar jer su je učinili GMO, neprimjerenom za ljudsku prehranu, tako da sve više njenu ulogu preuzima slanutak.

Voda je posebna priča, o kojoj zaista veoma malo znamo, a malo je i znanstveno istražena.

Čovjeku je voda važna po pitanju prehrane i pijenja. U tome je i najveći kamen spoticanja, gdje se neznanje direktno očituje na nekontrolirani unos vode, što preko hrane, što pijenjem, a za posljedicu ima prekomjerne viškove vode u tijelu, koja obavezno prouzroči jin stanje organizma, sa značenjem da se na taj način podržava rast svih mikroorganizama u tijelu.

Izbor namirnica prehrane mora biti takav da u njima već postoji optimalna količina vode, a to su upravo integralne žitarice, u kojima ima i preko 90 % vode; još kada se uzme u obzir termička obrada kuhanjem, onda sve postaje jasno, da dodatno pijenje vode uopće nije potrebno. Svi oni koji se hrane makrobiotičkom dijetom, integralnim žitaricama, dobro znaju da im voda za pijenje, ili juha nije potrebna. Uz to, nije potrebno, ni povrće, ni voće.

Voda iz vana se ponaša kao hrana i stvara kiseli efekat u tijelu što pogoduje razvoju mikroorganizama.
Voda koju stvara tijelo preko metabolizma, blago je lužnatog sadržaja i u njoj mikroorganizmi ne opstaju.

Sigurna zaštita od mikroorganizama iznutra je blago lužnati sadržaj želudačnih sokova, jer se tako tvori čistija krv i limfa. Svim bolestima pogoduje kisela krv.

Što se tiče zaštite od mikroorganizama iz vana, preko kože, tu je stvar obrnuta, zaštita treba biti kiselog sadržaja. Od davnina su ljudi mazali ruke i kožu limunom, đumbirom, alkoholom i octmom, jer od toga koža postaje kisela i odbija mikrobe.

Kroz istinu se jasno uočava da voda od metabolizma ima pH 7, zato su i makrobiotičke preporuke riže u tom smjeru, jer je riža jedina namirnica koja prirodno ima pH 5, temeljem odnosa kalija i natrija 5:1. Nutricionisti uzimaju omjer kalija i natrija u određivanju kakvoće namirnica.

Kada je u pitanju voda koju trebamo piti, onda mi je teško to napisati, jer je riječ o destiliranoj vodi, najobičnijim postupkom.

Poznato je da izvorska, čista voda, kada se duboko smrzne, mijenja svoju strukturu i kao takva je kvalitetnija za piće, naravno na sobnoj temperaturi.

Voda je svakako izvor života tijela, jer je i sama živa, najbolje regulira toplinu, a i u duhovnom smislu pokazuje posebna svojstva. Priču o vodi možemo proširiti na njenu jednostavnu kemijsku formulu H2O, s punim značenjem da najbolje podržava materiju, ali je i najbrže razgrađuje. Ujedno vodik iz vode je najbolje gorivo, a kisik najbolje podržava element Vatre, sagorjevanje i oksidaciju.

Piti dodatnu vodu ili ne, jednostavno možemo spoznati kroz broj mokrenja pojedinca u toku 24 sata. Normala je da muškarci mokre 4-5 puta, a žene 3-4 puta. Naravno na taj broj utiče količina vode u tijelu, vrsta unete hrane, stres i ostalo.

Hraneći se integralnim žitaricama i ne piti dodatnu vodu, ne znači da ćete dehidrirati, naprotiv samo ćete naviknuti tijelo na pravilan odnos prema duši. Podsjećanja radi, duša najlakše metabolira čistu pranu, što znači da svaki unos hrane i vode, samo komplicira stvar. Pravilnim izborom hrane i znanjem, svi rizici se mogu svesti na najmanju mjeru. Život nikada ne ovisi od hrane, vode, energije ili bilo čega drugog, izuzev svijesti. Dok je svijesti, dotle je i život tijela i duše. Kada bi sakupili svu energiju svijeta, ne bi mogli povratiti u život nekoga u stanju traume, besvijesti ili umiranja. Jedino povratak svijesti, oživljava čovjeka, a zašto? Zato što je svijest, kao i život od istog oca Boga.

Jednostavno, voda je pravo čudo zbog nedovoljnog znanja o njoj.

Od ovih riječi netko će se naježiti, imajući u vidu stare navike po pitanju hrane i vode, ali smo vrlo blizu osvjetljavanja istine o hrani, vodi, Bogu-životu i postojanju svijeta.

U svakom slučaju istina je jedini prirodni parametar na osnovu koje možemo prosuđivati da li nešto podržava život ili ne, da li je nešto na evolutivnom putu ili se protivi tome. Tu moramo isključiti, tradiciju, navike, strast pojedinca, dubok džep, intelektualni pristup, neznanje i sve ostalo što bi za posljedicu imalo negativan efekat na sam život.

Znanstvenici ne miruju i uporno pokušavaju spoznati život i svijet, međutim, upravo oni nemaju pojma o istini, o duhovnim vrijednostima, pohlepni su za titulama i novcem, zato do pravih rezultata istraživanja nikada neće doći.

Pojedincu ništa od tih istraživanja nije potrebno, jer se vlastitim umom može uzdignuti do najjasnijeg uvida u život i postojanje.

Bolesti ne postoje, jedino pojedinac može imati rupe u energetskom tijelu, zbog kojih osjeća neugodu, strah ili bol i također to stanje može aurom prenijeti na druge. Čovjek poremećenog karaktera najprije ima strah, koji je duboko ukorijenjen u nesvjesnom umu. Ako se taj plaši bolesti bubrega, upravo će time napraviti energetsku rupu u regiji bubrega i to će biti bolest. Jednako tako, kada se pojedinac posveti duhovnim vrijednostima, istini, svijesti i slobodi, kada se tijelom pročisti, bolesti nestaju, jer se energetske rupe trenutačno mogu zacijeliti. Naravno, u priči je to jednostavno, ali sprovesti takvu proceduru u nesvjesnom umu nije ni malo lako, jer zahtjeva pročišćenje karme.

Kada je u pitanju rak, od čega sve više ljudi poboljeva, upravo se radi o umišljenoj bolesti, koja se godinama priprema u podsvjesnom umu, da bi na kraju i same tjelesne stanice prihvatile naredbu uma i počele mutirati u rak. Stvori se previše ugljičnog dioksida i tjelesne stanice se počinju drugačije ponašati. Svi procesi u tijelu čovjeka su temeljem metaboliziranja duše, to znači da su svi ovisni o suptilnoj energiji.

Bez znanja i istine ništa jasno ne možemo spoznati, pa ni vlastiti život duše na koju je okačeno fizičko tijelo. Čovjek je u svakom slučaju duhovan, kao Bog-život, za koga se veže duša, a za dušu tijelo. To je JEDNO. Obzirom da ništa nije slučajno, ni ova naša slijepost o životu nije slučajna, ali je svakako sastavni dio evolutivnog toka. Sve što postoji (apsolutno, metafizički ili relativno), ima svrhu, tako i prolazno vrijeme, u kome sve stari, oksidira, raspada se i prelazi u višu stvarnost. Upravo je svaki čovjek mikrokozmos, sa svim aspektima stvarnosti, materijalne, duševne i duhovne.

Koliko vam je stalo do tijela, plavog neba, mora, zelene vegetacije i šarene prirode, odlučujete sami, jer je to kozmička pravda, apsolutno savršena, bez ostatka. Svijest o životu je osobni mir zbog apsolutne vječnosti, pravi Bog , u svakoj stanici tijela i mnogo suptilnije od toga.

Život moramo kroz znanje razumijeti, preko uma i duha potvrditi i osvijetliti u istini i preko svijesti duboko doživjeti u sebi.

Obzirom da svijest izvire iz apsolutne inteligencije, jedino je moguća jasnim uvidom; potrebno je napraviti nekoliko faznih pomaka u frekfentnom opsegu duše, od opažanja, misli uma i duha, do svjetlosti istine, kada se svijest javlja. To znači, svijest je uvijek prisutna u tjelesnim stanicama, u onom dijelu apsolutnog vakuuma (što predstavlja Bog-život), ali je potrebno spiritualno, duhom doći do toga. Od same reakcije uma i znanja, ovisi da li će doći do fokusiranja duha na istinu i pojavu jasnog uvida. Naravno, svijest nije ovisna ni od čega, pa ni od razmišljanja. Jednostavno svijest je uvije prisutna, samo ako imate iskustvo takvog uvida. Sam proces inkarnacije duše traje čitav život, kada se znanjem stalno penjete ka višim spoznajama i jasnijem uvidu. Jedino sama duša najbolje zna što je svijest, što je apsolutna inteligencija, jer je i sama krenula od Izvora. U tom smislu, preko uma i duha, duša izlazi iz tijela i iznad tjemena glave, možda na metar, gdje se spaja s keteričkim oklopom (kauzalnim tijelom kozmosa) i to je trenutak jasnoće i svijesti.

Svijest ne možete zamisliti, niti posjedovati, jednostavno se njome samo možete služiti i to u trenutku, brzinom svjetlosti. Ono što vrijedi za život, vrijedi i za svijest, duhovno je i božanstveno.

Um je u čovjeku sve i sama evolucija čovjeka upravo se tiče evoluiranja uma. Ako je beba rođena božanska, a malo kasnije, zbog uma, zaboravila na Božanstvo, to znači da sa umom nešto nije u redu. Kada naučite pisati desnom rukom, to ne znači da je ruka postala svjesna, nego je um moćan upravljati njome kad god je to potrebno.

Nove generacije djece, nazvane kristalna djeca, pokazuju da jednovremeno mogu raditi više radnji.

Transcendiranjem uma, također se dokazuje kako se njime može veoma brzo napredovati.

Ponašanje stanica tijela, duše, aure, upravo se tiče usmjerenosti pažnje uma. Genetska struktura čovjeka se popravlja evoluiranjem uma. Da li ste zdravi, zadovoljni, u ljubavi ili bilo kom drugom raspoloženju, samo je pitanje stanja vašeg uma. Pogrešno se tumači strujanje energije kroz tijelo, tim prije imajući u vidu što ništa ne može blokirati energiju. Točno je da u ovisnosti usmjerenog uma, imate doživljaj ugode života ili neko drugo stanje, neizvjesnost, strah, bolest. Mnogo su puta pojedinci dokazali da su se riješili „neizliječivih“ bolesti, samo zato jer su promijenili stare navike uma.

Suvišno je govoriti, ali zbog početnika to moramo, da je vaše ukupno raspoloženje u svemu ovisno od uma. U duhovnosti se teško napreduje zbog neznanja, zbog toga što je svaki čovjek uvijek duhovan, zbog života u sebi, tako da vi ne možete postati duhovni, ako već jeste. Ali samo znanje proširuje svjesnost.

Ako išta trebate raditi po pitanju duhovnog rasta, onda neka to bude rad na treningu uma, preko najjednostavnijih formi pročišćenja tijela, fizičkih aktivnosti, joge i meditacije. Sve te forme imaju veze sa dahom, kao elementarnom svijesti čovjeka. Dubokom koncentracijom, vlastiti um možete usmjeriti na bilo koji djelić tijela, na bilo koju energetsku rupu, na bilo koju bol. Ne samo to, um možete usmjeriti i prema drugoj osobi. Pomoć drugima upravo se tiče božanske milosti, kada vi kao davatelj, popravljate stanje primatelja, jer on nema potrebnog znanja da to sam uradi. U suštini ništa ne dajete od sebe, samo navodite um primatelja da se pokrene, iz nesvjesnog uma, u nešto usmjereno, čime se slabosti otklanjaju. I na kraju ispada da je nekome pomogla vjera u sebe; a u suštini to nema veze sa nikakvim vjerovanjem, niti sudbinom, nego sa vođenjem uma.

Vaše tijelo, do posljednje stanice, reagira baš kao i vaš um. Sve ono što umislite, bude realizirano preko uma, jer je on jedini vodič duše kroz tijelo. Zato ne umišljajte ništa, oslobodite sebe i um i živite bezbrižno u miru.

Tko upravlja umom?

Um je ista ona duša, koja te podržava od početka, od vibracije, samo što sada ima mnogo veći posao, nego dok je samo brinula o oblikovanju tijela. Sada duša i dalje oblikuje tijelo, mijenja stanice, ali ujedno prati sve promjene iz vana. Sada tvoja duša ima i novo ime - UM, u stalnoj evoluciji. Kada nisi prisutan u umu, kada mu znanjem ne pomažeš da savlada sve izazove iz vana, onda se on prepušta onome što je najjače, dovodeći u pitanje metaboliziranje duše, a time i život. Upravo tako počinje bolest.

Umom upravlja inteligencija života, ona univerzalna i apsolutna koju nazivamo Bog. Znači Bog si TI i nikada nemoj biti tužan, nikada nemoj imati želju, jer želja je samo priznanje da ne umiješ voditi svoj um. To rade samo nezrela djeca i zbog neostvarenih želja obično plaču, a Ti ne možeš plakati jer te sram, već postaješ tužan, obuzima te potajna patnja. Inteligencija nikada ne utiče na tebe jer je apsolutna, a ti se ponašaš u relativnoj stvarnosti, onako kako vodiš um. Obično neki kažu: kakav je to Bog ako ne pomaže; ali Bog nezna za sebe, za njega znaš samo TI.

Pravo je pitanje tko stoji iza tebe, tko te štiti, tko reagira na sve vanjske podražaje? U svakom slučaju je u pitanju UM koga usmjeravaš na pomoć od znanja, a znanje od svjesnosti i inteligencije. Jedino po toj vertikali možeš biti na Putu života. Kada navikneš um da može biti slobodni šetač i sveprisutan u tvom životu, onda zaista imaš život.

Naravno, um ima beskrajno mnogo reagiranja, baš onoliko koliko je moguće igrati se svjetlom. Temeljem stanja uma govorimo o nesvjesnom umu, usmjerenom umu, svjesnom umu, osjećanju, opažanju, mislima, emocijima, sjećanju, budnom stanju, snu, transu, bolesti, ljubavi, radosti, duši, duhu, egu, imaš volju, nemaš volju, mrzi te, kreativan si, znaš, nemaš pojma, vruće ti, smrzavaš se, imaš energiju, osjećaš se prazno, strah te, ništa ti ne treba, ne voliš nikoga, patiš zbog nečega, bijesan si, miran si, a uvijek iza tih pojmova stoji um. Bog-život, kao apsolutna inteligencija u tebi je na jednoj strani, tijelo je na drugoj strani, a između je UM. Život nezna za um, niti tijelo zna za um, ali zato UM zna za život i tijelo. Um je neumoran i šteta ga je ne iskoristiti. Šteta je držati usmjerenost pažnje uma samo u jednoj točki, to je već neznanje. Čarolija doživljaja života upravo je UM, sa kojim možeš napraviti spektakularnu igru svega što uopće možeš poželjeti ili zamisliti.

Kada um spustiš nisko u ravan nagona, onda imaš snagu životinje. Ako taj isti um podigneš na najvišu razinu božanske ljubavi, onda si milostiv.

Zašto uopće vaspitavamo djecu i obrazujemo ih? Upravo zbog novih znanja, kako bi lakše njime upravljali umom i konačno bili slobodni ljudi. Međutim, roditelji su također preslika društvenih normi, nemaju pravo znanje i zato ne mogu pravilno usmjeravati djecu. U društvu sve vodi jednom cilju, društvenoj poslušnosti, a to nije sloboda čovjeka, bez obzira na demokraciju. Jedino pojedincu ostaje prostor u kome se on sam mora snalaziti, a to nije jednostavno, kada nisi podržan od sredine u kojoj živiš. Kada jednom duhovnost postane moda, biti će lako afirmirana i manifestirana, jer ona postoji, samo netko treba dati zeleno svjetlo, kada svi krenu za njim.

I kada bi zlatna ribica ispunila sve tvoje životne želje, a onda te sreo susjed i pitao: „Gdje bi sada želio biti“?, kakav bi bio tvoj odgovor? Naravno, jedini odgovor je cilj života - SLOBODA.

Moramo biti jasni do kraja. Nije stvar u iluziji ili mašti, ili prevari uma, nego u dokazivanju samom sebi kako je ŽIVOT božanstven, kako je neovisan od bilo čega materijalnog, kako je to najljepša čarolija svijeta. Temeljem takvog znanja, spoznaje i dubokog doživljaja života u sebi, postaješ MIR, a kada je mir sve je na svom mjestu.

Po pitanju svijesti i uma, stvar je u pravom znanju, temeljem koga ti nešto može biti jasno.

Najjednostavnije je urediti život preko ljubavi, jer ti za nju nije potrebno nikakvo znanje. Kada si ispunjen ljubavlju, onda prikupljaj znanje za neko dublje duhovno putovanje, a dotle, nemoj se smarati duhovnim, jer to nema nikakve veze sa ovozemaljskom realnošću.

Usmjeriti um, savladati branu ega, izgraditi duh i na kraju biti svjestan i slobodan, ovisi od znanja, od umijeća življenja.

Da li će doživljaj života biti slatkoooooo, ili ćeš morati dodvati rafinirni šećer, ipak ovisi od znanja. Mora li sve slatko biti od šećera, ako znamo da je najslađi šećer na svijetu, koncentrat kiseline 3000 puta slađi od šećera. Slatko ili ne, stvar je odgoja, navike uma, gdje je strast isključena.

Da utvrdimo, šećer da, ali kao polisaharid iz žitarica, iz koga se izdvaja glukoza u uvjetima metabolizma, a ne iz dućana.

Većina ljudi uživa u slatkom, u keksima, brašnu, kruhu, ali to nije ona glukoza od koje žive tjelesne stanice. Samo iz složenih šećera žitarica, kroz probavni sustav i metaboliziranje duše, sve postaje prirodno energizirano, baš kao što je životu potrebno.

Kada um tako navikneš, postaće tvoje poslušno unutarnje dijete, a ti radostan zbog toga.

I tako život, koga si bio zapostavio zbog želja, strasti i nebitnih stvari, ponovo poprima božansku notu, a ti zračiš, samo ovoga puta znaš zašto.

Princip života je uvijek jednostavan i sastoji se od DAVANJA i to najjednostavnijeg prirodnog davanja onoga što možeš imati u izobilju, a to je ljubav prema Božanstvu. Obzirom da je Božanstvo vezano za dušu, ljubav se odnosi na cjeli svijet, jer sve ima dušu, pa i ono zrno pijeska.

Svi oni koji nisu na liniji ljubavi, zaista nemaju što dati, jer zbog neznanja, ograničenosti uma, zbog pohlepe, želje za posjedovanjem, nikada nisu u prilici nešto odvojiti radi davanja. Njima je sve malo. Oči su im ovolike, uprte prema vani, kada uopće ne doživljavaju sebe.

Od Izvora prema Izvoru, čovjek je najprije Apsolut, onda individualizirana duša, sjeme vrste, oblikovano tijelo, još uvijek sve božansko, ali rođenjem, za dušu i za tijelo postaje otvoreni problem njihovog usklađenja. Tek onda nastupaju mnogi problemi, hodanja, govora, osjetila, misli, uma, ega, duha, da bi na kraju nekako došao do istine života, temeljem koje konačno možeš biti svjestan i slobodan. Cjeli život čovjek potroši da bi spoznao sebe, da bi se ostvario kroz cilj slobode. Tko na početku shvati suštinu života da je uistinu Bog, njemu sve ide bez napora i jasno. A ostali, ipak se moraju više puta vraćati u školu života.

Kada sebi prilaziš sa negiranjem da nešto ne možeš napraviti, onda zaista postaješ bespomoćan. Na drugoj strani kada koncentracijom daš sebi sugestiju kako sve možeš napraviti, onda se u tebi budi kreativnost. Jednako tako i drugima možeš pomagati. Zbog Božanstva, u tebi je beskrajna moć, samo je pitanje da li to znaš iskoristiti.

Dovodeći sebe u stanje bilo kakve ovisnosti, jednostavno gubiš moć. Oslanjajući se na nešto drugo iz vana, zapostavljaš sve božanske moći koje su već u tebi.

Uvijek vrijedi pravilo, tvoje postojanje je stvar vječne mijene, uzroka i posljedice, evolucije stvorenog. U tom lancu ti si samo točkica, beznačajan ako si izdvojen od cjeline, ili kreativan i moćan, ako sebe doživljavaš kroz Božanstvo.

Ovo što ću ti reći moraš posebno upamtiti; navodiš li um prema dolje, prema nesvjesnom umu, ili prema van, prema linearnom vremenu, vraćaš se u vibracijski plan kozmičkih dešavanja koji se odigrao prije mnogo desetaka milujuna godina, a ti nesvjesno samo to preživljavaš kroz fizičko tijelo kao nekakav kasni val, kao eho.

Na drugoj strani, kada koncentracijom navodiš um prema duhu, prema gore, prema istini i svijesti, vraćaš se u najvišu dimenziju jedine duhovne stvarnosti - SADA. Ništa na svijetu nije SADA, izuzev duhovne suštine, izuzev Boga-života. Ti uvijek odlučuješ, živiš sada ili si negdje odlutao umom u prostoru i vremenu. Takvo preživljavanje nije život, već rascjep života, kao strah; tijelo je ovdje, a um negdje, umjesto da oboje budu uvijek JEDNO.

Vjerojatno imaš problema, često nemaš mir, ali nisi više nezrelo dijete, nitko ti ne može pomoći ako nemaš znanje. Sam si sebe doveo u iluziju kada ti se čini da život ovisi od tebe, a u suštini sve je obrnuto, ne treba biti nikakve ovisnosti, niti podvojenosti. Svi pokušaji da nešto iz vana uneseš u sebe, mira radi, beskorisni su, jer si zatrpan viškovima, najprije se trebaš pročistiti, ali najteže je obrisati sve aktivnosti uma, zapisane u karmi.

Svi oni koji konzumiraju namirnice hrane životinjskog porijekla u mnogo su težoj situaciji kada je pročišćenje u pitanju, iz jednostavnog razloga što kroz životinjske hormone i karmu, vraćaju sebe na nižu razinu evolutivnog puta.

Takvi će se nasmijati na ovu priču u vezi integralnih žitarica, jer naprosto uživaju u mesu. Njihovo je to pravo, ali je zasigurno i zajednička rupa u energetskom polju holograma.

Život je definitivno božanstven, a čovjek pravi Bog, to i ptice znaju, međutim većina ljudi nema taj doživljaj, jer im nedostaje znanje.



PRAKTIČNA DUHOVNOST

Kako povratiti mir, osloboditi se želja, misli i patnji?

Tvoj duhovni život mora u svemu biti jednostavan i praktičan, bez obzira što je na prvi pogled nevidljiv.

Praktična strana duhovnog života se sastoji u tome da proširivanjem znanja širiš prostor svoga bića izvan sebe. Umjesto da cjelog života imaš želju prigrabiti više materijalnih stvari iz vana, ti znanjem proširuješ vidike, tvoja duša postaje slobodnija, širi joj se aura, a time oslobađa duh, što će na kraju postati istina, svijest i sloboda, kao stvarne duhovne vrijednosti i tvoj cilj.

To je pravi način i Put kada princip DAVANJA u tebi ima punog smisla. Evolutivni tok traži od tebe da se mijenjaš na putu povratka ka Izvoru, a kako ćeš se mijenjati ako nećeš sebe dati, ako se duhovno ne oslobodiš tijela? Zato ništa ne grabi, već daj sve što imaš, a ono što stvarno i vrijedno imaš u sebi jest duhovni vječni život i možeš ga svakome dati, naravno kroz simbolizam srca i ljubavi.

Širenje prostora tvog bića se postiže u astralnom tijelu, na liniji srca, upravo u regiji gdje se stvara imunitet i budi ljubav. To je polazište kada se osmjeliš izaći iz tijela na spiritualan način duha; kao da srebrnom niti ostaješ povezan sa svojim bićem, a suštinski si izašao iz sebe. Otišao si beskrajno daleko, na sva ona mjesta koja poznaješ i gdje ćeš prvi put biti. Povratak u sebe je jednostavan, jer si preko niti vezan da se ne izgubiš u prostoru.

Umijeće življenja se sastoji od moći prosuđivanja, od načina kako se postavljaš prema svemu, kako uređuješ odnose prema ljudima i stvarima, i širiš prijateljstva. Tako se njeguju vrline čovjeka, ljubav, Božanstvo, kreativnost, zahvalnost, pažnja i odgovornost.

Kroz znanja mijenjaš sebe; tvoj feng shui prostora dobiva pravo usmjerenje, ti si na Putu života, koji postaje osvjetljen i sve jasniji. Na jednak način pomažeš drugima , jer i oni primjećuju da zračiš iznutra.

Početnik će pitati gdje počinje životni Put, a odgovor je krajnje jednostavan - u svakom pojedincu, u svakoj duši i biću, u svakom srcu. Postavljanjem sebe u prostoru i vremenu na najbolji mogući način, kada te ne šibaju vjetrovi utjecaja iz vana, znači da si na putu. Put života jednostavno osjetiš kroz dubok i miran dah. Svaka tvoja reakcija na vanjske podražaje označava skretanje s puta, jer svijest čovjeka je uvijek brža od reakcije uma u tijelu. Kada si prema svim utjecajima određen i miran, znači da ti je sve već jasno. To ne znači da ne smiješ imati emociju ili da postaneš gluh i slijep prema onome što opažaš, naprotiv, trebaš svoja osjetila zamijeniti duhovnim osjetilom - sviješću.

Sva ograničenja tvog karaktera koja prate karmu, jednostavno nestaju, jer se to zaista spiritualno može. Polako poprimaš onu notu što si praktički jedinstven na svijetu. To se veoma dobro uklapa u JEDNO s Božanstvom.

Dijete je puno želja, veoma osjetljivo i nemirno samo zato jer je nezrelo, jer nema potrebnih znanja i iskustava.



SVIJEST I UM

Kada si svjestan onda si i budan. U stanju pune svjesnosti bezuvjetno si prisutan u životu, čak i budno spavaš.

Um ti uvijek pomaže dok ne postigneš punu svijest, jer je neumoran; dok spavaš on radi u podsvijesti.

No svijest je prava sloboda, a um je uvijek napor, jer se ponaša kao nestašno dijete, nikada mu znanja nije dosta. Pun je želja a kada ih ne ispuniš prelazi u patnju. Ipak je to dijete u tebi i boli te.

Prilikom uranjanja u svjesnost snagu ti daje Božanstvo, jednostavnim principom vakuuma, koji se iz vana prenosi na biće iznutra. Tada ne moraš ni disati.

Da li uopće možeš zamisliti duhovnu stvarnost, Božanstvo i svijest, obzirom da ti iz perspektive tijela mnoge stvari ne mogu biti jasne? Potpuna je suprotnost u svjesnosti između nesvjesnog uma i nadsvijesti; razlikuju se baš kao zemlja i nebo; u zemlji ništa ne vidiš, a na nebu je sve jasno.

No duhovne vrijednosti nisu nametljive iz jednostavnog razloga što su izravno prisutne u tebi kroz život, ali su na glup način zaboravljene, zbog nebitnih utjecaja iz vana, zbog osjećanja, misli i uma koji ne može doći do iskustva ako mu to znanjem ne pokažeš.

Vrteći se u krugu i tražeći istinu što je starije koka ili jaje, spoznaješ da je ipak Božanstvo suština života, svijesti i postojanja. Duša i tijelo su samo dokaz nesavršenosti metafizičkog i fizičkog, u odnosu na Apsolut.

Kao dijete znanje usvjajaš od roditelja. Kasnije, znanje usvajaš od duhovnog učitelja ili vodiča. Ali tvoj um jedino može dobiti znanje od TEBE.

Ti nisi stvaran u tijelu, niti u duši; jedino možeš biti stvaran u svijesti. Dok duboko spavaš dokazuješ sebi svu nestvarnost.

Može li se čovjek ikako prizvati svijesti?

Naravno može, jedino trebaš stati na pravi PUT.

Put života, je put istine, svijesti i slobode, kao viša stvarnost, od ove fizičke koja te smara svaki dan.

Bez mnogo priče, Put vodi preko daha (elementarne svijesti), a na tebi je da pribaviš potrebno znanje o disanju i da budeš stalno prisutan u njemu. To je sve.



LJUBAV JE PUT


Ljubav te prati od samog rođenja, preko bezuvjetne ljubavi majke i roditelja. To je posebno stanje kada doživljavaš Božanstvo, kroz posebno blaženstvo i milost. Ljubav spada u osobno iskustvo, ali po mjestu gdje se manifestira u tijelu, u astralnom polju, na liniji srca, na granici između fizičkog i duhovnog, između tri fizičke i tri duhovne čakre, možemo reći da se ljubav odnosi i na grupu, u širenju duhovnih veza božanske milosti.

Manje-više svatko ima iskustvo ljubavi, međutim nisu je svi zadržali odrastanjem, već je kod nekih pažnja uma usmjerena na neke nebitne životne stvari. Kod takvih je ljubav potisnuta i moraju je ponovo oživljavati.

Svi oni koji duboko osjećaju ljubav, na pravom su Putu života duše, jer je u prirodi ljubavi da čovjeku daje jasnoću, budi duh i sigurno vodi ka istini, svijesti i slobodi. Zato kažemo da je ljubav preduvjet duhovnosti svakog pojedinca.

Neki smatraju da je ljubav seksualna želja ili obično voljenje. To ne može biti ljubav, jer se vezanost za Božanstvo tako ne manifestira.

Kroz samospoznaju i samorealiziranje, svatko treba čim više, preko znanja, koristiti više frekfencije stvarnosti, čime se duša prirodno izgrađuje u duh.

Sama ljubav nije, niti može biti duhovna stvarnost, jer joj je uloga posredovanje između fizičkog i duhovnog aspekta, između osjećanja i mira, između nagona i svijesti, međutim svjesna osoba je svakako sveprisutna u svim aspektima života, tako da je ljubav uvijek manifestirana.

Ne možeš se ničemu tako predati kao ljubavi, jer te ona direktno uvodi u blaženstvo i milost od Božanstva. Čarolija ljubavi je moćna i od pojedinca ne pravi ovisnika, kao što je slučaj sa nagonom. Ljubav se jednostavno predaje duhu, čime si iz blaženstva uplovio u čistu svijest. Naravno, u svijesti je sve sadržano, pa i ljubav.



komentar:

Svaki je čovjek duhovan, jer je živ.

Nitko ne bi mogao probuditi duhovnost da mu nije svih iskustava od duše, sjemena, od mikrokozmosa majke, od rođenja. Vidiš i sam da se teško možeš vratiti na ono što si bio u trenutku rođenja, a zamisli da moraš pokrenuti život, bez života, to baš nije moguće. Takav perpetum mobile ne postoji. Možeš se udaljiti od života prilično, ali ako si i dalje u stanju povratiti svijest, život ćeš imati. I oni poslije smrti imaju drugu šansu, kroz reinkarnaciju. Ponovo idu sve od početka, ponovo se rode u novom životu duše i ponovo pokušaju osvijestiti se do potrebne razine. Božanstvo je nešto apsolutno, inteligentno i može urediti život individualizirane duše, bez obzira kroz kakve rupe ona prolazi.

Kada netko napravi mnogo rupa u svom energetskom polju, onda mu eterično tijelo ne može obavljati funkciju; dolazi do pojave bolesti, pa i smrti.

Što se poslije dešava?

Ono što je pokvareno - tijelo, odbacuje se, a čista duša ulazi u drugi život preko nove inkarnacije. To znači da zadržava karmu, ali će zamijeniti istrošeno tijelo. Neki prođu kroz mnogo života, a da pri tome nisu postigli duhovno i svjesno oslobađanje duše.

Dok imaš život sve je izvjesno i podržano Božanstvom, ali kada se previše udaljiš od životnog puta, jednostavno ne vidiš način povratka i nemaš izbora, duša te napušta konačno.



ISTINA SVIJEST SLOBODA

Istina, svijest i sloboda su temelj duhovnosti čovjeka i života općenito.

Jedino kroz njih nemaš strah i neizvjesnost, život ti je jednostavno jasan u svim aspektima.

Bez pravog znanja ove duhovne vrijednosti nisu vidljive, niti stvaraju dublji doživljaj u sebi.

Sve skupa čine životni put čovjeka, po vertikali širenja duše i oslobađanja duha.

Potrebno je znati da si zamišljen u ideji.

Dobio si na poklon dušu.

Predstavljaš sjeme ljudske vrste i jedinstven si na svijetu.

Duša ti oblikovala tijelo.

Rodio si se u ovoj materijalnoj prirodi, uz bezuvjetnu ljubav roditelja.

Božanstven si u svemu, iako još nisi svjestan.

Počeo sisati, jesti hranu.

Progovorio si.

Počeo hodati.

Tijelo i dalje raste.

Možeš opažati, misliti, aktivirao ti se um.

Iz dana u dan imaš sve više navika.

Učiš od roditelja, sredine, društva.

Postao si podložan i ovisan, nešto ti godi, sa nečim se ne slažeš, lagano se dijeliš u sebi, između tijela i intelekta.

Kako si zreliji sve je više želja.

Znanje ne prati tvoje potrebe i mogućnosti.

Nisi baš usklađen.

Nedostaje ti mir.

Imaš svega u izobilju, ali ti ipak nedostaje život.

Postaješ nemoćan, bez volje, bez ljubavi, bez smisla kako dalje.

Okrenut si prema van, ne vidiš vlastitu dubinu.

Osjećaš nepravilan rad srca.

Kao da ne dišeš, nema nigdje tvog daha.

Naporno je to izdržati i mučiti se.

Počeo si tražiti PUT.

Hm, našao si ga u tuđim iskustvima.

Počeo si učiti i odmah ti lakše, vidiš smisla u tome.

Uz znanje si postao moćniji, kao da si ovladao širim prostorom oko sebe. I jesi proširila ti se aura.

Postao si odlučniji, nisi više zbunjen.

Nekako ti sve jasnije.

I ljubav se vratila.

Mijenjaš se, a ono iz vana ostaje kako jest, u tome je suština.

Povratio ti se mir.

Osjećaš snagu svog daha.

Vidiš smisao života.

Drži se novih znanja, na pravom si putu, nisi više napor ni sebi ni drugima, a život, pa uvijek je duhovan, zašto ne bi bio i TI?



SVIJET I SPOZNAJA


Svijet u kome živimo predstavlja jedinstvo duhovne suštine, energije i materijalne prirode.

Prostor svijeta definira njegovu kreaciju.

Duhovna suština svijeta je beskraj, apsolutni vakuum, koga nazivamo Apsolut, hologramski u svakoj točkici prostora.

Veći dio prostora svijeta čini energija sa svojom metafizičkom realnošću.

Beznačajni dio prostora svijeta pripada materijalnoj prirodi.

Vrijeme kao posebna dimenzija prostora svijeta prati materijalnu prirodu.

Svijet je JEDNO nepodvojeno, kao jedan život.

Od najjednostavnijih formi najsuptilnijih tvorevina, preko subatomskih čestica, atoma, molekula, do elemenata, biljaka, životinja i čovjeka, širenjem valova, energija oblikuje sve što se počne stvarati u prostoru svijeta. Ista ta energija u povratnom smjeru razgrađuje i pročišćava sve što je stvoreno, vraćajući se najčistijoj svjetlosti istine i Izvoru.

Apsolutna inteligencija je praktički prisutna u svemu, ali su mehanizmi postojanja specifični za svaki oblik i vrstu.

Sve stvoreno, djelo je jedinstvenog kozmičkog reda, nama poznate evolucije i ima dušu. Ništa ne može biti izuzetak. Temeljem duše, sve se odvija nesvjesno, recimo kod biljaka fotosintezom, kod životinja instinktom, jedino kod čovjeka postoji svijest.

Za čovjeka je posebno važno što se ponaša kao izuzetak, iako posjeduje spiritualne moći i može biti prosvjetljeno biće? Čovjek je u svemu griješnik bez presedana.

Postavlja se pitanje gdje je Bog u prostoru svijeta?

Bog je u svemu Apsolut, koji po duhovnoj terminologiji pripada svijesti čovjeka i ničemu drugom. Preko duše i spiritualnih moći, čovjek može uzdignuti sebe do razine Božanstva, kada prestaju svi antagonizmi, jer je to trenutak samospoznaje, samoostvarenja, apsolutne svijesti i uranjanja u JEDNO.

Spoznati svijet jedino možemo preko sebe, sredine u kojoj živimo, svega onoga što opažamo do horizonta, znanjem, pročišćenjem i raznim tehnikama joge i meditacije, kada postajemo svjesni potencijala u sebi, koji je samo komadić svijeta.

Jedinstvo svijeta je savršen i pravedan kozmički red, bez izuzetka i ostatka. Tom redu i pravdi jedino možemo uzvratiti kroz ljubav i Božanstvo, biti zahvalni, pažljivi i odgovorni što postojimo.

I sam život izvire iz Boga, kao beskrajno stablo koje se stalno grana na živote individualiziranih duša.

Početak spoznaje života je moguć samo kroz jedan Put i to obrnutim smjerom nego nas je duša stvorila.

Krupni plan neba i zvijezde koje vidimo, pomaže nam u proširivanju znanja do razine potpunog uvida, a to znači uranjanje u ocean svijeta, obzirom da je naše biće kao najsitnija točkica prostora svijeta, ili kap vode beskrajnog oceana.

Zbog spiritualnih moći, preko apsolutne svijesti, postaješ pravi Bog.

Naravno ništa ne ide bez pravog znanja i bez navika, koje lagano prerastaju u iskustva.

Početak samospoznaje i početak životnog puta kreće iz daha i završava u njemu, preporađanjem ili prosvjetljenjem. Bezuvjetna prisutnost u dahu vodi u svjesnost i konačni cilj slobode.

Život je najjednostavniji na svijetu i sva ponašanja pojedinca izvan te jednostavnosti, ravno je nezrelosti, neznanju i neosvještenosti. To se najbolje vidi po Božanstvu, koje većina ne razumije.

Nedovoljno znanje o tijelu još više se odražava na poznavanje duše i Boga.

Zbog toga centar tvog tvog života nikada ne možeš biti TI, sa imenom, prezimenom, diplomom, položajem u društvu, novcem, obitelji, djecom, čak ni tijelom.

Simbolizam života duše i tijela jest srce, kome ništa nije potrebno izuzev mira.

Sve drugo što radiš zbog života, nepotrebno je i liči neznanju, jer je život duhovna stvarnost, neovisan od bilo čega materijalnog i metafizičkog.

Dahu je potrebna prisutnost, srcu mir, a životu ljubav. Sve to zrači toplinom, svjetlošću i božanskom milošću, u smislu slobode, bez ostatka.

Život je istinski Bog i jedino ga svjesno možeš doživjeti u sebi i dopustiti postojanje te čarolije.

Biti svjestan znači osjećati se jasno, kao da je sva moć svijeta tvoja, kao da si kap vode beskrajne moći oceana, JEDNO snjim. Spiritualno se to može postići, naravno uz pravo znanje i pročišćenje.

U stanju pune svijesti ne postoji materijalna ovisnost, ego, ljubav, želja, ne postoji ništa, sve je podređeno univerzalnom, u smislu božanske milosti i slobode.


JEDNOSTAVNOST ŽIVOTA

Život mora biti krajnje jednostavan, nenametljiv, bez napora, svima drag, u svemu kao Božanstvo, moćan kao prostor, istinit kao svjetlost, jasan kao svijest i slobodan kao beskraj vječnosti.

Jednostavnost života izvire iz vakuuma prostora Apsoluta, prenosi se na čistu vibraciju energije, materijalizira u fizičkom tijelu i kao svjesnost se ponovo vraća Izvoru.

Život je uvijek podržan Božanstvom, kako u nesvjesnom, tako i u svjesnom stanju uživaoca, uz bezuvjetnu podršku apsolutne inteligencije.

Da bi život imao smisao, moraš biti bezuvjetno prisutan u njemu, preko svijesti, koju opet koristiš od same inteligencije.

Sve počinje sa prostorom i završava u njemu. Zbog ograničenosti materije, potrebno je neko vrijeme da se slože svi čimbenici života.

Prostor tvog bića je ovisan o dahu, čime sebe povezuješ sa cjelinom prostora izvan tvoje kože.
Prisutnost i praćenje daha dovodi te u sklad sa univerzalnim postojanjem, jer kada je prostor izvan tijela jednak prostoru u tijelu, onda si ti krajnje jednostavan, miran, životan.

No dah je kao nemirni mjehurić zraka libele, u svemu kao intuitivna svjesnost, koji prati odnos duše i tijela, manifestirajući se kroz otkucaje srca koje osjećaš.

Jednostavnost života je u tome što prema njemu nemaš nikakvu obvezu, jedino trebaš biti bezuvjetno prisutan u njemu kroz stalnu budnost.

Moraš shvatiti da je život pravi Bog, neovisan od tvog ponašanja, znanja, navika. On će uvijek biti Bog, a da li ćeš TI postati toga svjestan, upravo ovisi od TEBE, od tvog znanja i umijeća. Samo te svijest dijeli od bezuvjetne ljubavi, od blaženstva i božanske milosti, od istine, mira i slobode. Ali i svijest nije tvoja i ona je univerzalna, samo joj trebaš dopustiti da dahom uđe u tebe, a kada osjetiš tu moć i čaroliju, poslije će biti lako. Zbog ograničenosti fizičkog tijela, tvoj dah trebaš pretočiti u duh i tada ćeš postati svjestan života.

Nemamo potrebe proširivati ovu priču, jer život mora biti jednostavan. Sve se svodi na pročišćenje, na jasnoću, na mir.

Životni put ne može biti krivudav, jer njime struji energija brzine svjetlosti i uvijek mora biti čist. Zato ne smiješ ništa komplicirati, odbijati, blokirati, posjedovati i tjerati po svome, jer je sve stvar beskraja čiji si i TI sastavni dio.

Zbog suvremenih tokova život je u svemu izgubio jednostavnost i za većinu ljudi postaje napor. Pojedinac je primoran sve više misliti, nema mir, zaboravio je ljubav i prave vrijednosti, a u njemu se uselila želja, koja će prije postati patnja nego biti ispunjena. Mnogo je danas onih koji sebe vide u mraku i kavezu života, često u velikim patnjama i teškim bolestima. Naravno, neznanje je jedini krivac, iako se čini da je za život čovjeka uvijek netko drugi kriv. Uz pravo znanje jasnije reagiraš kada život postaje jednostavniji.

Ako si odlučan povratiti radost života, onda mu priđi na jedini mogući način, preko duhovnih principa, jer je on u svemu duhovne prirode.

Da li si TI jednostavan ovisi od mira u tebi. Neki ljudi vode računa o hrani, kulturi stanovanja i mnogim drugim stvarima, ali u konačnici nisu jednostavni, jer nemaju mirne misli, jake su im emotivne reakcije, podložni su osjećanjima, sjećanjima, a ego im se brani kroz jednu ili više karakternih obrana, preko straha, pohlepe, neiskrenosti, mržnje i ponosa.

komentar

Pravo znanje kanalizira misli, a one smiruju osjetila, tako se um lakše prepušta višoj vibraciji - duhu, a on svijesti.

Osvješćivanje tijela ima i praktičnu manifestaciju, ispoljenu kroz nagon, nesigurnost, tremor nogu i ruku, šmrcanje u nosu, zujanje u ušima, suzenje očiju, sušenje usta, promjenu glasa, nemirne misli i niz drugih fizičkih manifestacija.

Sve se to dešava zbog ega koji se upravo brani pred umom koji hoće po svaku cijenu preći u duh. Kada postoji pravo znanje, kontemplacijom pomažeš umu, koncentrirajući ga prema duhu. Prevođenjem uma u duh, ego se ponaša kao napušteno dijete, međutim, pojavom svjesnosti ego kao da ne postoji.

Pravo znanje je kada koračaš putem istine, gdje se um predaje, a svjetlost obasjava svijest. U suštini od nesvijesti do nadsvijesti samo se dešava svjetlosni prijelaz iz tame u kojoj ništa ne vidiš, uranjajući sve dublje u jasnoću uvida, moći i slobode.



ISTINA O HRANI

Hranu koju jedeš ima veze sa kulturom i navikama, koje nisu u skladu sa znanjem i istinom, u pogledu metaboliziranja duše u fizičkom tijelu.

Kada želiš nešto pojesti, automatski dolazi do pokretanja metabolizma i to još u žučnoj vrećici koja reagira na tvoju želju. Enzimi, hormoni i drugi čimbenici metabolizma kreću u akciju razgradnje hrane. Najbolje je da njihov rad uvijek bude optimalan i to ovisi od tvog znanja o hrani.

Prerađeni i rafinirani industrijski okusi hrane, pogotovu šećera, alkohola, kave, čokolade i drugih, čine metabolizam ekstremno brzim, sa efektom lažnog užitka i drogiranosti. To stvara jaku ovisnost, koja zasigurno vodi u bolest.

Kroz znanje o hrani točno znaš suštinu i efekte konzumirane hrane i tako se ponašaš.

Znanost promatra hranu kroz fizičke zakone materije, ne uvažavajući njen učinak na sve aspekte života.

Poznato je da se od ukupne količine pojedene hrane 99,99 % izbaci iz tijela, dok se zanemarljivi dio metabolizira u krv, limfu i životnu silu. To ukazuje da optimalno fizičko tijelo ne živi od hrane, već od energije. Na taj način znanost o hrani veoma malo zna, kao što malo zna o vodi, vatri i ostalim elementima.

Hrani prilaziš da bude raznovrsna, sa izobiljem bjelančevina, ugljikohidrata, minerala, vitamina, masti i ulja, temeljem nekakvih kalorija. Pitanje je kakve to veze ima sa pročišćenjem tijela, jer, jedna je stvar znanost, logika i biokemija tvari, a druga stvar energija i život. Niti je dobar prebrz metabolizam, niti onaj veoma usporen, a sve to ovisi o namirnicama koje jedeš.

Hrani moraš prilaziti temeljem istine života, a ne uživanja. Sladokusci kao da nemaju pojma da se i od kraljevske trpeze hrana u želucu ponaša kao obične splačine. Na taj način samo podržavaju ego.

Prerađena hrana je podložna brzoj oksidaciji čime se munjevito mijenja nutritivna kakvoća. Primjera radi, zrna od žitarica su veoma postojana, prirodna, mogu proklijati i stvoriti novi život, ali kada se ta zrna samelju u brašno, ono već oksidira za dva sata. Jednako tako sok od iscjeđene jabuke na otvorenom zraku ne živi dulje od pola sata. Sok od lubenice ne živi ni minutu. Zamisli onda hranu koja mjesecima stoji u magacinima velikih trgovačkih lanaca. Svakako se radi o potpuno mrtvoj hrani koja je umjetno zaštićena od kvarenja, sa veoma jakim konzervansima. Kada pogledaš sastav nekakve slastice ili bilo kog prerađenog proizvoda, vidiš da u njemu bude na desetine raznih dodataka. Možeš li uopće zamisliti kako će se to razgraditi u želucu? Ti se onda slijepo usudiš kupiti tu hranu i pojesti je sa užitkom. U vegetarijanstvu i makrobiotičkoj prehrani teži se da pripremljena hrana ne sadrži više od četiri sastojka, upravo zbog kasnije razgradnje.

Mora ti biti jasno da je najbolja hrana koju možeš prirodno čuvati na sobnoj temperaturi i fermentirana hrana sa dodatkom samo morske soli, jer ona daje blago lužnati učinak želudačnih sokova, od kojih kasnije nastaje zdravija krv i limfa.

Kada pitaš dijete zašto jedemo hranu, ono odgovara zato jer smo gladni. Naravno, ne možeš se ponašati kao dijete, nego o hrani moraš znati mnogo više.

Već se rađaju bebe sa tri spirale DNK, kojima ova hrana ne godi, nego im treba čiste energije. To ukazuje da će neke nove generacije sa više spirala DNK (čak 12), živjeti bez ove hrane na koju si navikao. Svakako će to biti evolutivni pomak ka višoj razini stvarnosti, od ove sada.

Imajući u vidu sve više prerađene industrijske hrane, koja ni u čemu ne liči prirodnoj, jasno ukazuje na činjenicu da se po pitanju hrane navikavaš kao ribe u nečistoj vodi, bez znanja i odluke da nešto popraviš na tom planu.

Utisak je, život ti ovisi od nekakvih nebitnih stvari i s njim uopće nisi u stanju upravljati.

U samospoznaji života dolaziš do istine o svemu, pa i o hrani. Naravno, istina je uvijek na suprotnoj strani.

Ova priča nije za one koji životu prilaze sa znanjem, istinom, jasno i slobodno.



ŽIVOT JE PRIRODNA SVJESNOST

Postojanje je život, u svemu jednostavan i neovisan, koga mogu razumijeti i djeca od desetak godina. Strah od života, bez mira i slobode, umišljaš sam i ponašaš se kao ovisnik u nebitnim stvarima, iako si božansko biće, jedinstven na svijetu.

Što trebaš znati o životu?

Sam život predstavlja apsolutnu inteligenciju, koju ćeš shvatiti odrastanjem, sazrijevanjem, znanjem i doživljajem u dubini svoga bića.

Radi se o zatvorenom krugu - životnom putu, sastavljenom od više faza stvarnosti.

Original života je duhovna božanska stvarnost, kao vječnost.

Druga faza života je duša, koju prati metafizička realnost energije.

Treća faza života je fizičko tijelo, materijalno, objektivno, relativno i prolazno u vremenu.

Promatrajući ove faze, možeš zaključiti da je život cjelina JEDNO, izražen u tvom biću, kroz više aspekata: duhovni, intelektualni, mentalni i fizički. Osjetilima opažaš fizičko tijelo, a sviješću doživljavaš dublju stvarnost života, nekada nesvjesno, nekada jasnije, a mogao bi postići i stanje nadsvijesti.

Duhovni aspekt života je tvoj anđeo čuvar, predstavlja vječnost i slobodu, ali tebi to ništa ne znači ako nisi postigao svijest na nižim razinama.

U spoznaju života trebaš od nečega krenuti i to će biti početak tvog životnog puta. Naravno, jedino možeš krenuti od vidljivog i opipljivog tijela, jer dušu i sam život još ne vidiš. U suštini život je vječan, to ćeš shvatiti mnogo kasnije, a tebi preostaje osvjetljavanje puta na kome ćeš spoznati sve točke života.

Početak je tvoj DAH, koga slobodno možeš zamisliti kao DUH. Udah predstavlja oživljavanje tijela, ali i zatvaranje duha (u bocu), a izdah predstavlja preporađanje, u smislu oslobađanja duha. Kroz simbolizam daha možeš sagledati cjeli životni put. Ako si već krenuo u samospoznaju, onda moraš biti odlučan, budan i prisutan na putu kako bi mogao doživjeti što će se sve dogoditi. To znači moraš pratiti svoj dah; a to se postiže vizualizacijom, koncentracijom i dubljim promišljanjem (kontemplacijom). Tvoj dah je za tebe novorođena beba, nad kojom moraš biti bezuvjetno budan i voditi računa da slučajno ne prestane disati.

Često ćeš se umoriti od praćenja daha i prirodno ćeš zaspati. Dok spavaš tvoj um je i dalje budan, ali ovoga puta u nesvjesnom umu. Zato ti se dah usporio, a tijelo ohladilo. Ponovnim buđenjem, opet nastavljaš pratiti dah i život.

Znanje o životu i prisutnost u dahu definira tvoje ponašanje.

Za udah si odgovoran ti i navikavaj se da bude što mirniji i dublji, a izdah je nešto drugo, dogodit će se i bez tvoje volje, jer mu sam život nalaže pročišćenje i preporod.

Već možeš zamisliti životni put kao zatvoreni krug daha (udaha i izdaha), manifestiran u tvojoj svijesti. Znači, na životnom putu si na nekoj razini svijesti, nekada u nesvjesnom, nekada u nagonskom, nekada u ljubavnom, a nekada u najjasnijem uvidu. I tako si prisutan u životu, preko daha. Međutim, to rade i životinje, a čovjek je ipak evoluirao do više razine spiritualnih moći.

Što bi to moglo biti?

Tvoj dah ukazuje na fizičko postojanje tijela, konzumiranje hrane, seksualnost i mnoge druge stvari koje radiš, s voljom, željom, uspješno ili neuspješno, često naporno i uz boli, a život ti nudi potpunu kreativnost i slobodu, samo kada uroniš duboko u sebe, u božanstvo, u istinu i svijest.

Pročišćenjem tijela, jogom i meditacijom, možeš postići prosvjetljenje, nadsvijest i slobodu, kada ne moraš misliti o dahu, hrani, tijelu ili bilo čemu drugom, na prirodan i komforan način, putem znanja, kada se služiš apsolutnom inteligencijom koja uvijek postoji u tebi. Mnogi ljudi griješe, kada imaju želju, pate, neodlučni su, bolesni i nesvjesni svega onoga što im život istinski pruža.

Život je apsolutno znanje, kojim možeš proširiti sebe od jedne točke do beskraja prostora, hologramski u svim smjerovima, u smislu svjesnosti i potpunog uvida. Na taj način postaješ pravi Bog, o kome mnogi nemaju pojma što jest, a ti se zaista osjećaš moćno kao Bog, jer nisi više samo beznačajno tijelo, nego si čitav Svemir, bezvremen, beskrajan i vječan. To već nije nikakva izmišljotina, nego jedina duhovna stvarnost, ona koju nisi poznavao na početku životnog puta. Tek sada, u nadsvijesti, oslobođen si svega, pa i onog daha sa kojim si se toliko uzdigao. Postao si JEDNO s apsolutnom inteligencijom i tvoje tijelo više nije bitno. Ali to ne znači da si poludio i udaljio se od običnog života, nego si u svemu postao prirodan i jednostavan.

Sada ti upravljaš životom, možeš raditi što god hoćeš, sve ti je jasno i za svaku životnu situaciju u trenutku ispravno reagiraš. Ne samo to i drugima možeš biti od velike pomoći.

Za tebe više ne postoji strah, želja, patnja, bol, strast, jer si postao božanska milost, koja je samo tebi jasna, a drugi mogu sanjati o njoj.

Vidiš da se oko tebe priroda uvijek mijenja, ali i u toj stalnoj mijeni postoji red kao vječno postojanje, koje jedino možeš prepoznati u svijesti.

Ljubav i znanje te vode u mir, svijest i radost života.




KOLIKO ZNAŠ O ŽIVOTU

Sve što postoji na svijetu stvoreno je iz Izvora u prostoru duhovne suštine, kao individualizirani život duše. Duša se metabolizira u fizičko tijelo, koje odrasta i sazrijeva preko uma. Život je u svemu podržan prirodnom inteligencijom, a u slučaju tijela, uz znanje um prerasta u iskustvo i preko duha nalazi istinu, budi intuitivnu svjesnost i ponovno se vraća Izvoru, u smislu konačne slobode.

Životni put ovisi od samog sjemena i karme. Najbolje je kada se životni put realizira po vertikali evolutivne zrelosti, neovisno od vremena i svih materijalnih utjecaja iz vana.

Trebaš naučiti i znati da si u svemu božansko biće, kao istina i duhovna stvarnost, manifestiran fizičkim tijelom, koje je ograničeno kao materija, relativno i prolazno u vremenu, ali sa spiritualnim moćima, preko kojih možeš potpuno spoznati život u svim aspektima. Tako će tvoje ponašanje biti vođeno osjetilima, mislima i umom, koga možeš prevesti u duh, istinu i svijest.

Ljubav, blaženstvo i milost definiraju karakter, ponašanje i kreativnost, čime postižeš potreban mir i lakoću ostvarenja svih zamisli, u skladu sa stvarnim mogućnostima i potrebama.

Kreativnost je znak pročišćene karme, volje, moći i radosti, temeljem koje lako realiziraš materijalne potrebe.

Jednostavan si kada imaš znanje, kada si miran, kada ti je sve jasno i naravno kada dobro činiš drugima. Tako se razvija moć prosuđivanja i sve postaje lakše.

Većina ljudi ima naviku iz djetinjstva, da uvijek nešto očekuju u životu. Samim rođenjem, po pitanju života, već si realizirao sebe, nemaš što drugo očekivati, jer si svakako na Putu koga ćeš sam osvjetljavati u svijesti ili ćeš ići stranputicom kroz želje, patnje, strasti i boli. Trebaš se navikavati duboko osjećati sebe, a ne očekivati nekakav zamišljeni život koji nema nikakve veze s tobom, jer ti već jesi život. Sve drugo što bi se moglo dogoditi, samo je materijalne prirode i nema nikakve veze sa duhovnim životom. Ako je tijelo prolazno, onda su i sva materijalna ostvarenja prolazna. Zato ideal ne možeš tražiti u materijalnom, već u duhovnom.

Mnogi ljudi nešto žele, planiraju, smaraju se nepotrebnim mislima i time postaju komplicirani, zbunjeni, uvijek u kaosu, bez mira, bez ljubavi i radosti. Takvi lako ostaju bez volje, bez snage i skloni su nagovoru, vjeri i sudbini.

Život je nešto veoma konkretno, prirodno i jednostavno, ako ga neznanjem sam ne zakompliciraš.

Biti ćeš miran i radostan samo kada si prisutan, budan i koncentriran na dah, kada si u skladu, libeli i životu, koji te uvijek vodi Putim savršenstva, ako imaš znanje to napraviti.

Suština duhovnog plana jest što na toj razini uvida nemaš zbrku i nemaš što birati, jer duhovno je uvijek samo JEDNO. Jednostavno ne moraš misliti i ne postoji nikakva negativnost zbog koje bi ti bio nezadovoljan ili ugrožen.

U čemu se razlikuješ od vlastitog života?

Gdje god si ti, život te bezuvjetno prati. Međutim, često puta ne sjetiš se svog života, eto u tome je razlika, u budnosti i prisutnosti.

Koliko je za tebe neshvatljiva duhovna stvarnost, toliko je i apsolutna svijest neshvatljiva za tvoj um. Sve su to ograničene mogućnosti fizičkog tijela u odnosu na energiju i duhovnu stvarnost. Zbog toga ti je znanje potrebno.

Životni put duše prolazi kroz mnoge inkarnacije, jer je to neminovnost evolutivnog toka i pročišćenja svega stvorenog do apsolutnog stanja.

Ništa ne može biti slučajno, sve je sa svrhom, uz mijenu uzroka i posljedice.

Sve što znaš, misliš, govoriš, radiš, jedeš i sve ostale tvoje aktivnosti trebaju biti jednostavne, jer ako to nije, ni život ti ne može biti jednostavan.




ISTINA JE PUT ŽIVOTA

Odozdo prema gore ili iz vana prema unutra, uviđaš razliku što život jest.
Najprije je to fizičko tijelo, osjećanje, misao, sjećanje, emocija, strast, nagon ili želja.

Dubljim uranjanjem u sebe, osjećaš da je život ipak ljubav.
No to je tek polovica puta i uz malo znanja, spoznaješ istinu života, kroz slobodni duh.

Iza istine dolazi jasnoća uvida stvarnosti života, u smislu najdubljeg osjećanja mira, milosti i slobode.

Sama istina nije znanje ni iskustvo, već bezuvjetno dopuštenje kozmičkog reda u svakom trenutku, bez ostatka, od strane svjesnog entiteta.

Istina nije ni raj, ni pakao, ni vjera, ni sudbina, ni mogućnost, ni svijest, već svjetlosni zid ili vrata koja najblještavijom svjetlošću štiti apsolutno stanje Boga, kada svjesni entitet uranja u Božanstvo.

Istina je svršeno stanje bez ostatka, kada najčistija energija ulazi u apsolutno stanje.

Kroz vrata istine ne možeš proći TI, ni objektivno ni subjektivno, jedino prolazi univerzalni duh ili apsolutna inteligencija, koja je u svakoj točki prostora svijeta.

Zašto ljudi teško prihvaćaju duhovnost?

Odgovor je zaista jednostavan, jer ljudi ni u čemu nisu jednostavni. Ne žive u granicama svojih mogućnosti i potreba, niti su slobodni.

Običan čovjek radi previše, stvara previše, grabi previše, uživa previše, ovisan je o društvu previše, nikada nije slobodan, nikada nema mira, nikada nije u ravni kreativnosti, pune ljubavi, slobodnog duha i jasne svijesti. Nikada ne daje sebi priliku pročišćenja, oslobađanja od misli, sjećanja, emotivnog reagiranja, već je stalno napet ili u depresiji, van sklada duše i tijela. Nikada nije u libeli.

Zbog takvog ponašanja, genetskog naslijeđa, nečistog sjemena i zaprljane karme, običan čovjek nije u prilici dati pravo mjesto duhovnom aspektu života, već se muči u željama i iluziji, pri čemu nema jasan uvid stvarnosti. Za njega je stvarnost ego. Što možeš očekivati od nekoga tko na život gleda kroz prizmu maske ega? Ponašanje takvog pojedinca ne može biti usklađeno.

Svima je stalo do sirove snage, pri čemu nitko ne prepoznaje božansku moć kroz milost.

Običan čovjek ne vidi istinu, nije ni zainteresiran za pravo znanje, nego se zadovoljava materijalnim vrijednostima.

Promatrajući običnog čovjeka, uvijek opažaš da je u grijehu i da ništa ne radi kako treba, imajući pri tome izgovor za svaku situaciju.

Život nije moranje ni izgovor, već božanska vječnost, kao beskrajna čarolija i radost.

Svjesni entitet ne može imati koristi od Božanstva ako se bezuvjetno ne preda duhovnoj stvarnosti. Tada pročišćeni duh (suptilna energija) prelazi kroz vrata istine u svjetlost i to je dokaz da više u duhovnom prostoru um ne mešetari, da je postignuta nirvana kao potpuna sloboda vakuuma i apsoalutnog stanja, da je svijest postigla jasnoću apsolutne svijesti. U stanju slobode sve postaje milostivo, zdravo, bezvremeno, mirno.

Kreacija svijeta je definirana prostorom i u tom prostoru je sve: Apsolut, energija, materija, sve individualizirane duše, Bog, sve stvoreno, ništa ne može biti podvojeno i sve predstavlja cjelinu JEDNO. Jedino čovjek uzima sebi pravo biti izdvojen od cjeline, zato jer ima um, može misliti i ponašati se na svoj način, izvan kozmičkog reda.

U prostoru je sve hologramski postavljeno i ništa drugome ne smeta.

Jedino duhovna stvarnost, sa svojim beskrajnim vakuumom ima potpunu slobodu.

Energija ima konstantu vibracije.

Materija je u svemu ograničena i relativna.

Prostor je izobilje individualiziranih duša i svaka ima svoj životni put i kodove sa kojim je direktno povezana sa Izvorom. Duše su neprekidno u kozmičkoj igri, odbijaju se, privlače, oblikuju materijalnu prirodu i na kraju se ipak povlače odakle su i došle, u Izvor. Životni put svake duše predodređen je evolutivnom zrelošću. U slučaju ljudske duše, životni put ovisi o potpunom oslobađanju duha, istini i povezivanju s univerzalnim duhom (univerzalnom dušom) i apsolutnom inteligencijom. Obzirom da Bog ne može biti zarobljen u fizičkom tijelu, duša predstavlja poveznicu, jer će kroz um pokušati dosegnuti Izvor u ovoj inkarnaciji. Kada će duša realizirati životni put do kraja, ovisi o svjesnom entitetu koji upravlja umom.

Na prvi pogled sve to izgleda nedostižno, ali je najjednostavnije jer se samo radi o znanju, budnosti i prisutnosti u vlastitom dahu.

Ponašanje čovjeka direktno ovisi od njegove želje. Ono što čovjek želi, svjesno ili u podsvjesnom umu, biti će glavno usmjerenje pažnje uma. Čak i kada je netko bolestan, u principu, on to želi duboko u sebi. Za duhovnu stvarnost želja nije potrebna, jer se na toj razini nema što ostvariti.

Običan čovjek uvijek ističe SEBE, jačajući dominaciju ega i kada bi pokušao uzdignuti se na višu dimenziju stvarnosti, ego se tada jako brani i duhovno preporađanje ne uspijeva. Tu je potrebno pravo znanje i dobar trening uma.


ŠTO JE ŽIVOT

Najkraće rečeno život je evolutivna, kozmička i božanska svjesnost (različito manifestirano kod svega stvorenog - atomski, molekularno, instiktivno, foto-sintetičko i spiritualno), u smislu apsolutne slobode i vječnosti, na način utjelovljenja Boga, kroz bezuvjetnu ljubav prema Stvoritelju.

Bog nije ništa ako nije manifestiran kroz život individualizirane duše. Tako se postiže cjelina JEDNO, kao nešto kozmički pravedno, apsolutno uređeno i vječno, bez linearnog vremena.

Od Boga, preko energije, do svake materijalizirane duše, provlači se (u prostornom hologramu svijeta) kod pripadnosti Bogu, kako bi se stvoreno moglo identificirati s njim, evolutivno pročistiti i ponovno vratiti Izvoru.

Ti što osjećaš i misliš, trebaš iskoristiti dar svjesnosti i stalno biti prisutan na svom životnom putu, koga si najprije osvijetlio. Međutim, ti nisi brzo leteći satelit koji bi kružio orbitom zamišljene staze života, brzinom svjetlosti koju postižu tvoja osjećanja i misli, ali zato postoji jednostavan, miran i komforan način da se održiš na putu života, oslobađanjem duha, koji će u trenutku - hologramski, biti budan i prisutan u svakoj točki tvog životnog puta i životnog puta svake duše cjeline svijeta.

Duhovni principi za oslobađanje duha su krajnje prirodni i jednostavni, svodeći se na prošireno znanje i ljubav, šireći tako svoju svjetlu auru i povezujući je sa aurama svih duša svijeta.

Tako postaješ istinit, moćan, miran, jednostavan, kreativan, radostan, svjestan i slobodan. Na taj način Božanstvo postaje tvoja stvarnost, jer je izravno doživljavaš kroz blaženstvo i milost, jer zračiš i svima si dobro došao.

Tvoj život je materijaliziran kroz tvoje tijelo, tako što tvoja duša kopira tvoju božansku sliku, preko kodova DNK, samo onda kada si miran i kada joj dopustiš da se oblikovanje tijela, kroz svakodnevnu zamjenu tjelesnih stanica, neometano odvija.

Stvoren si od vlastite ideje, božanske duše, jedinstven si na svijetu i možeš biti moćan i neprimjetan kao Bog, čineći dobro svima. Oblikuje te energija, zrak, voda (čista H2O - destilirana voda), kroz dah i klorofil od vegetacije - majke prirode, kroz metabolizam, stvaranjem hemoglobina, krvi i limfe, kao prirodne hrane za tvoje tjelesne stanice.

Kao što sam možeš prosuditi, život od tebe ne traži ništa; budi miran jer je sve već božanski zamišljeno preko duše. Nemoj misliti o onome što nije istina jer tako gubiš mir, blokiraš um, jačaš obranu ega (rušiš karakter), čime držiš vlastiti duh u kavezu svojih želja, strasti, emocija, vjere i sudbine, umjesto da mirno upravljaš svojim životom, onako kako je prirodno zamišljeno. Umjesto mira, ljubavi i radosti u tvom srcu, ti postaješ društveno ovisan, lažno ponosan, religiozno moralan, pohlepan, nasilan i bolestan, grabeći sve i svašta, a upravo ti ništa nije potrebno osim života koga si dobio na dar.

Sve tvoje životne radosti neka budu dio tebe, a ne lažnog perja iz vana. Zaboravi na osjećanja i misli, ne vjeruj kao neznalica i nezrelo dijete, nego budi budan, zahvalan, pažljiv, ljubazan i odgovoran za život svoje duše i sve duše svijeta, jer su ti one braća i sestre po Stvoritelju.


DUH JE MATERIJALAN

Duh čovjeka je najšire znanje i svjesnost u smislu sveprisutnosti uma u svakoj stanici tijela.

Kada imaš prošireno znanje o nečemu, osjetiš nekakvu sigurnost u vidu istine i prožme te ugodna vibracija u cijelom tijelu, a to nije ništa drugo nego blaženstvo, ljubav, radost, svjesnost i sloboda; sve u jednom.

Bez stanja duha tvoja svjesnost je ograničena na opažanja putem osjetila, ali osjetila nemaju moć opažati tijelo iznutra. U opažanju onoga što te okružuje, osjetilima pomažu misli, tražeći istinu. Osjetila su stalno aktivna, misli također i sve se to ugrađuje u nekakvu reakciju cjelog bića koju nazivamo UM čovjeka.

UM je neizbježno stanje čovjeka, nazivamo ga EGO, uvijek se brani, ali ga jednostavno napadaš znanjem da srušiš njegovu branu koja se manifestira kao maska bića, od koje ti umišljaš da si samo tijelo iz vana, negirajući suštinski život iznutra.

Znanje se manifestira kao iskustvo uma u pinealnoj žlijezdi, hipofizi i mozgu čovjeka. Um sa iskustvom ne reagira kada je u pitanju istina i ti se zbog toga osjećaš mirno. Kada u glavi kulminira napetost tražeći odgovor u istini za nešto, mora postojati način da se te napetosti oslobodiš.

Trenutak kada imaš jaku odluku skočiti umom sa tjemena glave, niz kralježnicu, nazivamo DUH, koji si oslobodio iz kaveza misli, uma i mozga i konačno krenuo ka svim stanicama, jer on raznosi u prostoru tijela istinu o životu i postojanju, a to predstavlja tvoju svjesnost, slobodu, mir i radost.

Kroz duh čovjeka se pokreće volja, osjećaš je kao da te nešto gura u leđima, a ujedno se pokreće životna sila, kao moć tijela, manifestirana u spolovilima, kod muškarca u testisima, a kod žene u jajnicima.

Životna sila je nagon čovjeka, kao ruda uranijuma koji još nije aktivan u zračenju. Aktiviranje životne sile ovisi o kreativnosti iznutra, o potrebi da se uspostavi neprekidni tok opažanja, misli, uma, duha, volje, nagona, imuniteta kroz ljubav, istine, svjesnosti tijela što sve završava zatvorenim krugom kada je duh dobio moć i odlučnost ponovo skočiti iz glave duboko u unutarnji prostor tijela gdje je mrak i ništa se ne opaža osjetilima.

Potpuna svjesnost zadovoljava sve potrebe tijela u smislu materije.

Zamišljanje duha izvan tijela je neznanje. On najprije tebi služi da osvijestiš cjelo tijelo, da ne misliš ni o čemu, da si miran, da misliš samo onda kada opaziš nešto nepoznato, da se ne mučiš u mislima zbog sjećanja niti razmišljanja o budućnosti.

Kada duh dobije potvrdu od istine, onda se to u tebi manifestira kao jasan uvid ili puna svjesnost, koju možeš znanjem proširiti do razine prirodne inteligencije.

Ovom spoznajom možeš zaključiti da je duh potpuno materijalan, jer je i sam Bog materijalan. U kozmosu samo postoji Bog sa licem i naličjem, sa svjetlijom i mračnom stranom, kao apstrakcija apsolutnog i manifestacija fizičkog. Bog je JEDNO sa dva lica, a između je vibriranje materije, najprije kroz metafizičku realnost, koju nazivamo zračenje duše. Najmanjim iskorakom iz tame apsolutnog, odvaja se duša kao početna vibracija i zračenje, koje će na kraju završiti nekom materijalizacijom, u obliku ili životu jedinke neke vrste. Tako se stvara materijalna priroda, koja je pod stalnim utjecajem individualnog vibriranja i zračenja svega stvorenog, što nazivamo evolucijom pročišćenja materije.

Sve to predstavlja zatvoreni krug ili prostor svijeta u kome postoji beskrajni VAKUUM i MATERIJA, a to nije ništa drugo nego BOG.

Sada ti je jasnije zaključiti što je stvarnost, a što iluzija o postojanju, jer je istina jedna, a ona se upravo odnosi na JEDNO, cjelinu materije i Boga, što sve čini duhovnu suštinu svijeta.

Nemaš potrebe više razmišljati da li Bog postoji ili ne, što je stvarnost, a što nije, jer postoji samo Bog, kao apsolutna inteligencija, nevidljiv, svemoćan i manifestiran kroz tvoju dušu i tijelo, jedino kada proširenim znanjem izađeš iz slijepog opažanja, oslobodiš se misli, uma i ega i duhom skočiš unutar sebe u istinu života, čime si svjesno doživio Boga. Eto taj čin nazivamo utjelovljenje Boga.

Prema tome, svi oni koji nemaju prošireno znanje, nego sve doživljavaju nagonski preko površinskih osjećanja, nemaju probuđeni duh iznutra i naravno da su podvojeni, tragajući za istinom, podvojeni u sebi, a ta podvojenost izaziva strah, ne možeš biti miran, ne osjećaš ljubav niti radost. Time blokiraš rad unutarnjih organa, svih funkcija tijela, slabiš imunitet i na kraju osjećaš nesigurnost, peckanja po tijelu u vidu crnih rupa i bolesti, a u pitanju je samo neznanje.

Svako dijete je nesigurno bez roditelja, nadajući se da će mu on znanjem i iskustvom uvijek pomoći. Odrastanjem i novim znanjem um postaje iskusan i miran, ne reagira pred istinom, a ti si miran i jednostavno zračiš iznutra, sebi i drugima. Odlučan si, kreativan, nisi napor nikome, sve ti jasno.

Danas imamo mnogo umnih ljudi koji mnogo znaju, koji su u stanju prepraviti svijet u kome živimo, ali to nije pravo znanje, jer je usmjereno uništenju prirode nesvjesno, bez ljubavi i Božanske milosti.

Prava je utopija negirati i uništavati sam sebe, samo zbog jednog običnog znanja. No, problem ipak dolazi od društva, lažnog morala i religije, od obrazovanja koje je u funkciji društvene kontrole nad pojedincem, čime se ograničava sloboda, negira ljubav, život i Bog i sve se dovodi u ravan lažnog ponosa o lagodnom društvenom životu. To zaista nema smisla.

Prekrajači svijeta imaju pravo negirati Boga i duhovnu suštinu svijeta, ali pojedinac jednako ima pravo osvijestiti sebe i spoznati istinu.

Suvremenost je surova za čovjeka, nepodnošljiva, ali evolutivno opravdana. Ako je UM uzrok, onda je posljedica djelovanja tog uma neizbježna, na način kakvim se znanjem oblikovao taj um.

Uništenje prirode je neizbježno, ali to ne mora biti bolno, nesvjesno ni tragično. Sve ima početak i kraj, sadržan u samom Bogu. Sve što postoji je negdje u nekoj točki prostora. Radi se o stalnoj mijeni, o kretanju, gdje se nešto vidi, a nešto ne vidi. Ti opažaš samo krupne i materijalizirane oblike, ali ne opažaš vibraciju u tim oblicima, ne opažaš njihovu dušu, a to je ista ta materija, samo u različitim stanjima materijalizacije; od apsolutnog vakuuma, preko vibracije, do krutog stanja same materije.

Možeš jasno zaključiti svijet je samo materija ili Bog, svejedno, drugo ništa ne postoji. Priča o energiji nije praktična jer je to ista materija u najsitnijem obliku, koji mora vibrirati. I ti si Bog samo kada istinski znaš da je to tako. Bez takve spoznaje i dalje ćeš biti u mraku i podvojen od života. Osvjetliti sebe iznutra samo se tiče znanja, duha i svijesti. Ako netko može osvjetliti sebe kao Isus i Budhha, onda možeš i ti, samo ti treba pravo znanje.

Ništa se ne može riješiti silom, ratovima, ograničavanjem slobode pojedincu, ali se ni preporod čovječanstva i civilizacije također ne može riješiti bez znanja, bez ljubavi, bez svijesti pojedinca. Nije problem u moćnicima svijeta, u vlasti, u granicama, u podjelama, nego je problem što pojedinac sve te negativnosti podržava, jer ne vidi istinu života.

Ipak tu krivac ne postoji, sve je stvar evolutivne zrelosti materije.

Zbog neznanja svi su odnosi krivo uređeni, gdje su prave prirodne vrijednosti, ljubav, radost i sloboda postale nebitne, jer je iluzija o lagodnom društvenom životu veoma jaka. Samo se buntovnici bune protiv toga i oni koji zbog ljubavi izgube glavu i ništa ne misle. Ali za radikalnije mijenjanje stanja treba se promijeniti pojedinac, na jednak način kao što se postiže prosvjetljenje preko duha i svih tjelesnih stanica. Pojedinac u društvu je kao stanica tijela, koja može biti ovisna, o zraku, hrani i vodi, a može biti i svjesna da živi mirno bez ičega.

Ništa nije slučajno i već se rađaju nove generacije djece sa tri zavojnice DNK, a to znači evolutivni progres ka rađanju čovjeka sa 12 zavojnica DNK, a to bi značilo život fizičkog tijela ni od čega, po uzoru na Boga i to nije perpetum mobile, već prirodna mogućnost materije. U biti je materija apsolutno inteligentna, jer je naličje Boga. E sad, ta inteligencija ovisi o zrelosti samog sjemena, od novootkrivenog Higssovog bosona, od atomske strukture, od fotosinteze kod biljaka, nagona kod životinja i svijesti čovjeka.

U prirodi ima svega u izobilju i kada je prehrana u pitanju nije potrebna nikakva industrija niti prerada hrane. Priroda je organska, nastala od same vibracije sjemena materije, u čistoj vodi (H2O), uz dodatak malo esencijalnih tvari za građu fizičkog tijela, ali je ipak voda zadržala utjecaj u građi sa 70 %. Novom spoznajom o prehrani; koja nije nova već godinama poznata i osporavana od većine, svatko ima prirodnu šansu preporoditi se, povratiti vitalnost tijela, imunitet, zdravlje, ljubav, radost, kreativnost, svjesnost i slobodu.

Tvoje ponašanje nije sramno i posljedica je neznanja, ali nikada nije kasno proširiti znanje i preporoditi se.

Svaka tvoja želja je samo neznanje, kao kod malog djeteta. Proširivanjem znanja želja nestaje jer gubi smisao. Sve imaš u sebi, ti si Bog kome zaista ništa nije potrebno. Da li moraš patiti, biti umišljen, jadan i bolestan zbog neznanja? Jasno ti je da je istina negdje skrivena, daleko od onoga što vidiš, daleko od društvenih utjecaja, pohranjena u tebi i ako je ne vidiš, onda je to tvoja greška i zato ne zračiš punim sjajem prirodnog čovjeka, jer si u iluziji, zaveden, opčinjen, ovisan, strastven, griješan, a ni ti neznaš zbog čega. Jednostavno se u tebi sve odvija bez znanja.

Nova demokracija i društvo uvijek će težiti ograničavati tvoju slobodu, učinit će te zombijem, zato uči i mijenjaj se. Oni sve znaju, samo se igraju pokusnih kunića i tragaju za spoznajom svijeta na način koji tebe užasava novim tehnologijama. Oni neka rade svoj posao, a ti budi svoj i bez njih, jasan sebi i drugima, u ljubavi, zdrav i radostan. Ne treba ti nikakvo materijalno bogatstvo, jer ti si Bog. Ne treba ti ni vjera u Boga, ni sudbina, samo prikupljaj znanje i najdublje osjeti život u blaženstvu srca.


VODA JE NA RED

Voda - H2O je živa i spoznajući prirodu vode, pročistićeš se, preporoditi, osvijestiti i prozračiti ljubavlju.

Sunce zrači i podržava oblikovanje naše prirode samo zato jer je pročišćeno čistom jezgrom vodika.

Dijamant također zrači jer je u biti pročišćeni ugljik.

Da bi čovjek zračio mora pročistiti sebe do razine bezuvjetne ljubavi, istine, svijesti i Božanstva, i vratiti se na početak kada je bio božansko dijete, čisto bez otpada u tijelu. Naravno, i karma je mentalni otpad koju najprije moraš pročistiti.

Sve se to postiže znanjem, koje nikada nećeš proširiti čekajući, kao nezrelo dijete, da ti netko drugi iz vana uradi. Društveno možeš napredovati, ali spoznati život i prozračiti ljubavlju iznutra, jedino možeš sa čistim tijelom i proširivanjem znanja do razine pune svijesti i slobode.

Prosvjetljenjem Buddhe, Isusa i drugih, ljudska vrsta je pokazala evolutivnu zrelost za život čovjeka bez zraka, vode i hrane, samo na kozmičkim zračenjima (kroz 12 utjecaja Zemlje i 10 utjecaja Neba). Priroda na Zemlji je oblikovana upravo zbog postignutog sklada zračenja u atmosferi.

Zbog linearnog vremena, evolucija je spor proces, međutim upravo prosvjetljenje čovjeka potvrđuje da se u duhovnoj stvarnosti, unutar tijela, metaboliziranje duše odvija brzinom svjetlosti. Tijelo je na prvi pogled tromo i više statično, ali najsitnije čestice u njemu vibriraju kozmičkim ubrzanjem.

Osobna je stvar pročišćenje i preporod pojedinca, zato neki dostižu nadsvijest, a većina još uvijek ovisi o nagonu tijela, egu, primitivno, jer je to dokaz nepročišćene karme kada je čovjek bio na razini životinje.

Već se rađaju bebe sa tri zavojnice DNK (običan čovjek ima dvije) i imaju veliki problem probave hrane na koju smo navikli.

Kroz evoluciju i povijest čovjek je ubijao životinje i hranio se mesom. Pronašao je vatru i počeo ga kuhati i uživati u pečenici (to još uvijek radi), ali je sve više onih koji se protive tome, zbog duša životinja i zbog svijesti da životinjska hrana više nije za ljudsku prehranu, kada zelene vegetacije ima u izobilju, biljke ne bježe kada ih bereš, već se prirodno daju da ti napreduješ. Vegetacija je majka prirode, puna klorofila i čiste destilirane vode, sa organski rastvorenim esencijalnim tvarima za građu tijela. Od klorofila se tvori hemoglobin i dalje čista krv, za pravilno metaboliziranje duše u tijelo, obnavljanjem stanica.

Znači čovjek je koristio meso za prehranu, onda biljke, na red dolazi čista voda H2O, kasnije će život biti samo na zrak i konačno život koliko hoćeš, samo na kozmičkim zračenjima.

Nismo daleko od toga, bez obzira na nedovoljnu prosvjećenost čovječanstva, jer je čovjek u biti uvijek duhovan, samo mu nedostaje spoznaja, do koje će lako doći ako to postane opći trend. Još uvijek se bavimo materijalnim bogatstvima i uživanjem u prolaznim vrijednostima.

Naravno i sada su kozmička zračenja prisutna u prostoru i u tebi, ali bez pravog znanja i pune svijesti, još se nisi oslobodio utjecaja nesvjesnog uma, misli, površinskih osjećanja, emocija, sjećanja, vjere i sudbine, ovisan si iz vana, bez ljubavi u srcu i bez jasnog uvida što je istina o životu u tebi. Još uvijek ti je ego jedina stvarnost tijela, nedostaje prošireno znanje, iskustvo i zrelost, duh i istina za pročišćenje i preporod u onostranom, gdje ništa više neće utjecati na tvoj život. Biti ćeš neovisan i slobodan. I sada si vječan (zbog duhovnog života u sebi), ali ne zračiš toplinom ljubavi iznutra, zato tvoja svijest oscilira između stvarnosti i iluzije. Nešto ti je jasno, više toga nije i zato lako griješiš u svemu.

Cilj života je prosvijetliti i biti slobodan, ali to nije moguće bez pročišćenja tijela od otpada hrane u tijelu i karmičkog otpada, kako bi nakon toga ostalo ono čisto, prirodno tijelo čovjeka, koje jedino tada može zračiti iznutra, toplinom ljubavi i božanskom milosti.

Voda je došla na red, u njoj si stvoren i moraš se vratiti njoj, bez obzira na sve grijehe, jer čovjek uvijek radi ono čega je svjestan, ono bez čega ne može i ono u čemu uživa. Do sada si uživao u mnogim stvarima koja se novcem kupuju, red je došao na čaroliju čiste vode (naravno uz zrak i zračenja iz vana), kojih u prirodi ima u izobilju.

Mnogi sada pokušavaju vegetarijanstvom, makrobiotikom i na druge načine pročistiti sebe, ali je sve više pojedinaca zainteresiranih za pročišćenje i preporod destiliranom vodom i sokovima od svježeg voća i povrća. Radosti nema kraja ako ne trebaš ništa kuhati niti jesti splačine, jer svaka termički obrađena namirnica preko 54 stupnja Celzija, praktički je mrtva i nije za prehranu. Sve što prođe stanje elementa vatre, konačno umire, baš kao i tijelo s povišenom temperaturom.

Voda kao pojam označava čistu H2O. Svaka druga voda, bila ona iz najčistijih planinskih izvora, nije najbolja za prehranu, jer je svaka voda za metaboliziranje duše u tijelu nečista, sadrži mnogo otpadnih tvari i minerala koji su neprobavljivi i od kojih se voda kvari baš kao tijelo. Destilirana voda - H2O je živa, zrači i ne kvari se. Ako razmisliš i medicina koristi destiliranu vodu za infuzije i ljekovite pripravke. Što oni ne bi koristili vodu iz gradskog vodovoda, jer sigurno znaju da je nečista, tim prije imajući u vidu činjenicu klor kao najjači otrov. Ništa manji otrov nije ni kuhinjska sol koju jedeš (natrijev klorid). Sol se u probavi ne veže u tijelu, već je u cjelosti izbaciš preko mokraće i znoja. Drugo je pitanje prirodne potrebe tijela za natrijem u voću i povrću, u obliku tragova organskog rastvora. Bez mnogo kompliciranja, kroz arterije ništa ne prolazi ako nije čista destilirana voda, zato je ona lijek u urgentnim slučajevima. Međutim, s destiliranom vodom izravno si priključen na prirodnu infuziju.

Umišljeni znanstvenici se plaše kako nam planet ostaje bez čiste vode za piće i nisu svjesni da je voda onečišćena, ustajala i bolesna baš kao i tvoje tijelo, ali lijek je uvijek na mjestu gdje je i bolest, u samom tijelu, u njegovom pročišćenju i osvješćivanju. Kada bilo koju nečistu vodu destiliraš, ponovo postaje živa i u tome je sva mudrost, ako uopće postoji. Znači industrija mineralane, pročišćene i deminiralizirane vode je jedan od načina društva za zaglupljivanje ljudi i stvaranje aprofita, koji se vraća kao bumerang u novim nepodnošljivim tehnologijama, podjelama među ljudima i ratovima u svijetu.

Spoznajom ćeš shvatiti suštinu vječnog božanskog života, svoju neuništivost i nemaš potrebe biti griješan, patiti zbog grijeha u bolestima, nego budi slobodan i igraj se bezbrižno kao dijete. Gdje god da si, jedinstven si i cjelovit, ništa ti nije potrebno, niti ime, niti identitet, niti država, niti tvoja stranka, ni vjera, ni sudbina, niti putovnica, niti pripadnost naciji, obitelji ili bilo čemu drugom, jer dok god moraš biti ovisan i nečemu pripadati, nećeš biti slobodan.

Ako je čista destilirana voda H2O, tvoj život (tijelo ti sadrži više od 70 % vode) i vegetacije i zraka ima u izobilju, zbog čega si u strahu, zbog čega brineš za sebe i obitelj, kada se svi možemo igrati kao djeca u ljubavi. Ako i najmanji stvor bezbrižno i božanski opstaje u prirodi, zašto bi se ti plašio kao najsvjesnije biće evolucije. Ipak moraš proširiti znanje i osloboditi se grijeha.

Na kraju ispada da je u tebi božanski život, ali toga još nisi svjestan, mučiš se izaći na pravi put, ali ne popustaš u uživanju iz vana. Moraš se konačno okrenuti sebi iznutra. Kada uroniš u svoju stvarnost, zračićeš kao dragulj koji ti je još uvijek nedostižan.

Tvoja svijest mora biti oslobođena iluzije o lagodnom društvenom životu, o moralu, religiji, obrazovanju, braku, novcu, nezdravoj industrijskoj hrani, karakternim obranama koje su ti omča oko vrata, jer od svega toga ti si zbunjen, bez zahvalnosti, pažnje, ljubaznosti i odgovornosti prema sebi i drugima.

Istinit si jedino kada si u svemu kao novorođena beba, jer se to odnosi na tvoju kreativnost.

Drugo je pitanje kako ćeš se izraziti u običnom životu, temeljem prirodnih sklonosti i sve što ćeš kreativno stvoriti neće biti napor niti otpad.

Bolest dolazi od otpada i ako postigneš moć dijeliti nemoćnima ono što s lakoćom stvaraš, to neće biti greška, jer nećeš dijeliti milostinju nego sve što imaš - ljubav i milost iz srca.

Sve što je mir, ljubav, istina, svijest, sloboda, nije napor.

Za moje iskustvo s destiliranom vodom, sokovima od svježeg voća i povrća, nemam riječi hvale. Jedini je to put. Samo kada se sjetim neznanja, lutanja i traganja za spoznajom sebe i sav napor koji sam imao kroz 30 godina tražeći put, istinu i ljubav, uz knjige, makrobiotiku i duhovnu praksu, konačno je voda došla na red.




JEDNOSTAVNOST ŽIVOTA

Svi smo početnici života, ali svojim znanjem i iskustvom pokušavam u tebi pokrenuti sve ono što je blokirano, što ti ne vidiš jer si mislima negdje odlutao.

Najsloženije si biće u prirodi, ali si ipak oblikovan na najjednostavniji način, iz sjemena, uz dušu, čistu vodu H2O i potrebnih količina esencijalnih tvari preko majke. Red je da i poslije rođenja održiš princip jednostavnosti, uz povoljan feng shui života, kroz zrak, destiliranu vodu i potrebne količine esencijalnih tvari za građu tijela, kojih najviše ima u sokovima od svježeg voća i povrća.

Hrana za dušu je samo knedla, bez ništa. Navikni se da poslije svakog zalogaja gutaš knedlu, tako rade i božanske bebe. Uporedo s hranom za tijelo, trebaš hraniti i dušu. Jednostavno je - progutaš praznu knedlu. Kada poslije zalogaja ne možeš progutati knedlu, siguran je znak da prestaneš jesti, jer će gutanje hrane i vode biti višak. Višak hrane nećeš povratiti kao beba, jer si vješt u obmanjivanju svog uma, pri čemu ćeš jako povrijediti dušu, koja će morati te viškove hrane metabolizirati u nove mutirane stanice tijela. Tako nastaju sve crne rupe u tijelu, u vidu bolesti i na kraju pretilost. Nisi znao da jednako pravilo važi i za zrak. Kada poslije udaha ne možeš progutati knedlu, sigurno će se dijafragma podići i zaljepiti za grudni koš. To je znak da si pun sagorjelih plinova i toksina, a vakuum dijafragme podržava duboki izdisaj. Izdisaj je jednako povraćanju hrane.

Na ovaj način sigurno si prisutan u srcu, duša veselo metabolizira u tijelo, osjećaš ljubav, radostan si i zračiš. Eto to je jednostavnost života.

Sigurno ćeš reći kako ništa nije novo, da si to već znao i da je jednostavno. Međutim, znanje ničemu ne luži ako nije pretočeno u iskustvo. Svi znaju za Boga, život, istinu, ljubav, svijest, slobodu, kao simbole duhovnog bića, svjetlosti i zračenja iznutra, pa ipak većina ljudi je ovisna o nebitnim stvarima izvana, kroz želje i najrazličitija uživanja.

Po meni je to neznanje.

Kada netko nešto nezna, nije problem naučit će, međutim kada znaš, a činiš nešto drugo, onda je to već poremećaj karaktera.

Zasigurno je srce centar života, jer osjećaš njegov ritam, a dušu ne vidiš, no najteže je održati prisutnost i budnost u srcu, jer si u raznim aktivnostima, ili misliš nešto drugo. Jedino prirodan način za prisutnost u srcu i životu jest LJUBAV. To je neovisno stanje, čije te blaženstvo najviše privlači, jer izvire iz Božanstva.

Možda ćeš po misliti pa gdje je ljubav?

Kao za sve drugo i za ljubav je potrebno znanje; možeš je probuditi u srcu, bez ikoga, naravno na jednostavan način uz destiliranu vodu, malo sokova voća i povrća, i ne zaboravi na knedlu. Dah je u tom slučaju viša inteligencija, odvija se autonomno.

Bez obzira u kakvoj si životnoj situaciji, uvijek možeš biti u libeli, miran u mislima, jasan sebi, pun ljubavi i da zračiš. Duhovna stvarnost jest suprotnost objektivnoj stvarnosti i tijelu, ali to je samo cjelina JEDNO, s licem nevidljivog Boga preko duše (aure) i vidljivog tijela preko tvojih osobnih generalija pomoću kojih te ljudi prepoznaju. Ti možeš biti čovjek od društvenog ugleda, ponosan, ali ako ujedno nisi duša i ne zračiš ljubavlju, nećeš privlačiti ljude. Ono što je lažno kao ponos, moral i vjera, i ostale karakterne obrane (strah, pohlepa, neiskrenost i mržnja), nema nikakvu vrijednost u odnosu na ljubav, istinu i slobodu.

Većina ljudi emotivno reagira i svi umišljaju da su čestiti ljudi, puni znanja, međutim to zaista nije bitno u odnosu na božanski život. Svi problemi koje imaju ti ljudi i sve njihove bolesti pokazuju da su duboko nesretni ljudi i čemu onda služe njihovi umovi?

Često mi se javljaju ljudi visokog obrazovanja za savjet, čije su duše tako sićušne da uopće ne mogu zračiti, a razlog je što su se predali društvenom moralu, ponosu i religiji, a potpuno su zaboravili na život i sve ide s njim. Svi oni imaju ogromnog znanja, ali duhovno zanje je nešto drugo, jednostavno, vezano za dah, čistu vodu i gutanje knedle u grlu. I ako je ovo mudrost, onda zaista ni jedna mudrost ne postoji. Mudraci Istoka ne vide sebe kao mudrace, već jednostavne učitelje života sa znanjem i iskustvom, koje veoma mali broj pojedinaca razumije.

No kome je stalo do jednostavnosti života u ovoj pomami za novcem i novim tehnologijama? Samo pročišćenim pojedincima, ljudima od pravog znanja, koji zrače dušom i ljubavlju. Oni ne traže za život više od zraka, destilirane vode i naravno uvijek gutaju knedlu, jer im je karakter čist, istiniti su i božanski kao svaka beba.

Prirodni test zdravlja je gutanje knedle. Možeš li je sada progutati? Ako možeš u libeli si, ako ne možeš - hitno se pročisti živom vodom (destilirana voda), jer je u njoj duh. Obzirom da svoj duh držiš u kavezu misli, uma i ega, treba ti duh iz zraka i vode.

Prosvjetljena bića ne trebaju ništa, ni disati, ni piti vodu, ni jesti, ni misliti, jer su osvjetlili životni put, potpuno im je jasan život duše u svim segmentima, puni su duha iznutra i naravno ništa im izvana nije potrebno.

Beba je božanska jer joj za gutanje knedle nije potrebno znanje, a ti ne možeš progutati knedlu bez znanja, jer nisi tijelom čist, pun si otpada od viškova hrane i mentalnog otpada od misli, što sve skupa predstavlja grijeh prema životu. A božanski je princip da griješnik kažnjava sam sebe, na način poremećaja karaktera, nezadovoljstva, bolesti ili smrti tijela.

Međutim, sve ono u čemu griješiš zbog neznanja, jednostavno možeš popraviti znanje. Sva djeca iz neznanja kake u gaće i čine razne pogreške, ali kada odrastu, kada znanjem sazriju, postaju kreativni ljudi puni duha. Tebi jedino nedostaje pravo znanje.



DAVANJE I PRIMANJE

Što misliš, zašto nema ljubavi?

Taj duhovni princip davanja i primanja se odvija u prirodi na svim razinama, kod biljaka fotosintezom, kod životinja instinktom, a kod čovjeka sviješću.

Upravo je spiritualna moć osvješćivanja čovjeka glavna prepreka zašto princip davanja i primanja ne živi u njemu. Čovjek je iskoristio moć svijesti i zamijenio teze u principu, najprije je osmislio PRIMANJE, usladilo mu se to i potpuno je zaboravio na DAVANJE.

Tako je taj svjesni entitet, princ svijeta i moralni ponos društva - čovjek, i pored svijesti, ostao u iluziji stvarnosti, samo zbog niskih strasti i uživanja. Da iluzija bude još veća, čovjek negira Boga, držeći sebe u iluziji da postoji samo materija, i tu je djelimično u pravu, jer duhovnu suštinu svijeta zaista samo čini MATERIJA u prostoru vakuuma, ali ta materija nije živa bez Boga i apsolutne inteligencije u smislu pročišćenja sebe.

Tijelo kao materija i objektivna činjenica, nema nikakvog smisla, bez potpune svijesti i apsolutne slobode. Čovjeku nedostaje znanje kojim bi pobijedio sam sebe, usmjerio um, zaustavio misli, zamijenio iluziju za stvarnost, probudio ljubav i radovao se koliko god mu je volja.

Najprije moraš dati da bi oslobodio prostor za novo primanje. Zatrpavanjem sebe hranom, mislima, postaješ nepodnošljiv i tijesan sam sebi. Obzirom da i dalje jedino vjeruješ primanju iz vana, nemaš izbora, moraš biti bolestan od viškova.

Zbog duhovnog principa davanja nema ljubavi u odnosima među ljudima, jer ljubav se ne može dati bez srca, a malo je takvih koji bi to učinili, jer ne vjeruju u ljubav, nego u iluziju primanja.

Temeljem ove iluzije, čovjek nepravilno diše, samo guta zrak, a ne ispušta sagorjele plinove i guši se lagano, usput umišlja rak i leukemiju, naravno za sve okrivljuje nekog drugog, ne popušta promijeniti princip da jednom počne samo DAVATI, radije pristaje umrijeti.

To je neznanje, nije šteta. Takve ne treba žaliti, čeka ih ponovna inkarnacija duše, ali će ona biti mnogo manja nego što je ovu imao.

Čovjek je u svemu ostrašćeni um i nema znanje biti slobodan duh. Griješnik je to koga se plaši cjela priroda. Kako stvari stoje, prije će nesvjesna priroda prosvijetliti i napustiti tog griješnika, nego li on prosvijetli sebe. Zatrpavajući sebe smećem od hrane i smećem od karme, duša ne uživa podršku. Na jednak način i velika duša Zemlje osjeća taj grijeh.

Ako se čovjek ne osvijesti, priroda mora nestati, jer je to božanski princip.

Sve mu je dato, ali on i dalje živi u iluziji strasti.



INTELIGENCIJA

Materija je apsolutno inteligentna, jer u prostoru svijeta ništa drugo ne postoji.

Prirodna inteligencija materije se jedino očituje kroz ispoljeno zračenje duše, jer ne možeš znati koliko je kamen inteligentan ako to ne pokaže zračenjem iznutra.

Kod čovjeka se inteligencija pokazuje u njegovoj svijesti. Znači, jednako je inteligentan nesvjesni um, kao nadsvijest, međutim samo ponašanje materije u tom rasponu će biti različito. U podsvijesti materija je kruta, ne zrači, kao da nema dušu. U nadsvijesti ili prosvjetljenju zračenje je prirodno, punim sjajem svjetlosti. Duh je oslobođen, a svjestan entitet ima pun uvid i jasnoću. I zrno pijeska je inteligentno jer ima dušu i oblik, ali nije svjesno toga.

Zbog toga je stvarnost materije u apsolutnom stanju Boga, a iluzija u krutom stanju bez zračenja.

Onda je sve jasno po vertikali života, po stazi životnog puta. Sve ono što je dolje nisko, na koje utječe gravitacija, spada u materiju koja ne zrači. Ako se ista ta materija pročisti do razine duha, onda će napustiti gravitaciju i potpuno biti slobodna, najprije kao vibracija, a zatim apsolutno stanje u vidu prirodne inteligencije i slobode.

Prevedeno na fizičko tijelo i ljudsko ponašanje, sve što je nagonsko, sex, hrana, manje je vrijedno u odnosu na ljubav u srcu, svjetlu istinu, uvid i milost.

Zbog same prirodne inteligencije, čovjek je ponizan i srami se niskih strasti. Zato je sex tabu, jer kroz sex nitko ne zrači, ali je on ipak na stazi životnog puta, kao nešto neizbježno kod rađanja novog sjemena.

Suština inteligencije je u njenoj slobodi i sveprisutnosti. Kada si i ti sveprisutan u prostoru, ujedno si i slobodan. Ako si mislima betoniran u jednoj točki onda si lud. Misli su uvijek slobodne, jedino ih ti, sabereš u fokus tvoje koncentracije uma. Naravno to može biti kreativno, ali i bolesno. Kada si mislima izvan sebe u želji i strastvima, onda je to bolesno za dušu, a kada si okrenut prema sebi i srcu, onda je to kreativno i životno, duša zrači.

Na razini logike ne postoji istina ni suština.

Upravo je društvena stvarnost temeljem logike, ali u tome nema ni istine ni suštine života. Sve ono što nije osvjetljeno istinom nije apsolutna stvarnost, već relativnost kojoj samo pripada ime iluzija.

Što se prostora svijeta tiče, upravo je u svemu definiran materijom, u opsegu od krutog stanja kada ne zrači, preko metafizičkog stanja kada intnzivno zrači frekfencijom svjetlosti i na kraju izvan svih opsega u apsolutnom stanju.

Simbolizam u Bogu ima za cilj prikazati materiju u njenoj sveprisutnosti u prostoru svijeta. Zato se u duhovnosti uvijek pominje JEDNO, jer drugog i nema. Što se VAKUUMA prostora svijeta tiče, kao beskrajne snage koji drži materiju u kozmičkom redu, to dolazi od svih sila samih vibracija materije. Vakuum savršeno odgovara apsolutnom stanju, jer je i on apsolutno prisutan u svakoj točki prostora.

Uvijek se obraćam tebi u jednini, jer spoznaja ne može biti grupni čin. Prije više tisuća godina Istok je probudio duhovnost čovjeka i došlo se do mnogih iskustava, međutim, spoznaji nikad kraja, mnoge stvari sada uviđaš bliže stvarnosti.

Temeljem najširih znanja spoznaje, na red dolazi jednostavnost života koja se približava apsolutnoj svijesti i inteligenciji. Na toj razini mora ti sve biti jasno bez ikakve ovisnosti, misli ili osjećanja, bez ostatka. Konačna sloboda je kao sterilno stanje vakuuma, ali to nije praznina, već istinska moć svijeta koja zrači. Upravo to zračenje iz vakuma, iz „NIŠTA“, nazivamo BOG.

I što dalje reći - sve je Bog, samim tim i ti si Bog.

Da li je potrebna vjera u Boga, kada je to stvarnost i pravo znanje. Vjera treba u slučaju iluzije, koja je izražena kod ponosnih moralista i religioznih umišljenika.

Čemu Gospodin i vjera u Boga, ako je Bog jedina stvarnost, a dokaz te stvarnosti je tvoje tijelo, duša i svijest?

Milostivi ljudi nisu ništa od toga, izvan su svake podjele, svrstavanja i ovisnosti, jednostavno su lobodni.

Naravno, ti si Bog samo onda kada si sve u jednom: tijelo, duša i svijest, nepodvojeno. Imaš li priliku biti u takvom stanju?

Spisi kažu Buddha i Isus su to postigli i prosvijetili, u smislu zračenja svjetlosti, božanske milosti, apsolutne inteligencije i slobode. Bili su oni Bogovi i kao mala djeca, bez znanja, ali nisu imali probuđenu inteligenciju do najviših razina. To je i sa tobom slučaj.

Proširuj znanje i postaćeš inteligentniji no sada.

Energija i psiha su pojmovi izmišljeni znanstveno i ne odgovaraju stvarnosti. Zato nitko ne prihvaća niti shvaća energiju ni psihu čovjeka. Čak i znanstvenici koji to proučavaju, ne mogu doći do istine.

Nitko ne može shvatiti da njegovo tijelo ima energiju, jer većina zamišlja energiju kao električnu struju koja ubija.

Međutim, svatko razumije pojam zračenja duše, kroz ljubav, cvijet, cvrkut ptica, žubor potoka, kap rose, povjetarca, oblačića na nebu i zrake sunca, kroz miris livade.

Naravno, temeljem izmišljene energije i psihe, većina sebe doživljava kroz fizičku snagu tijela, što je potpuno nebitno za životnu silu, bez koje nećeš postići dugovječnost, ili moć bez koje ne možeš uroniti u Božanstvo i milost.



SEKS

Kreacija svijeta je predodređena sex-izmima, kozmičkim, tantričkim, fizičkim, životinjskim, jer se sve dešava temeljem sjemena, rađanja i umiranja, kao vječna mijena materije od krutog do apsolutnog stanja.

Razlika između sexa životinja i čovjeka jest u uživanju. Životinje prirodno ne uživaju u sexu. Za njih to nije sex nego prirodna potreba za održanjem vrste. Životinje sve rade prirodno i ne skrivaju se kao čovjek. No, sve što je u blizini čovjeka, kao kućni ljubimci, nauče uživati. Maštari kod pojedinih vrsta životinja vide uživanja u sex igrama, međutim tu se radi o prirodnoj potrebi pripreme njihovih tijela za taj čin, što možda liči na uživanje (takvih primjera je puno).

Što reći o sexu, je li to normalna stvar?

Seksualnost čovjeka spada u prirodni koncept, što za sex ne možeš reći. Drugo je pitanje seksualnog čina zbog rađanja djece. Međutim, istine radi, svaki nenasilni sex je u funkciji buđenja ljubavi. Ekstaza je tantrički sex na dubljoj razini, koji vodi u prosvjetljenje.

U svakom slučaju sex je poželjan za čovjeka kada nije iz niskih pobuda nagona. U partnerstvu muškarca i žene, po pitanju sexa je sve jasno. Partneri se ponašaju u sexu sukladno osjećanjima, kemiji i alkemiji privlačenja ili iz nekih drugih pobuda.

Prava je stvar pretočiti sex u ljubav, iz običnih iluzornih površinskih uživanja, do najdubljih osjećanja u srcu i blaženstva koje ide snjim.

Znanja radi i istine, jedino prirodno uživanje jest blaženstvo ljubavi, sva druga uživanja spadaju u grijeh prema tijelu i duši.

Iz činjenice gdje ima ljubavi, sex nije potreban, proizilazi odgovor.

Između muškarca i žene sex i ljubav nikada nisu shvaćeni na pravi način i temeljem želja, neznanja i strasti, česte su rasprave, ljubomore, rastave i mržnje. Mnogi su zbog toga navukli na sebe mnoga nezadovoljstva i boli. Od njih se traži sex i ljubav, međutim ta iskustva su osobne prirode i služe pojedincu za otklanjanje vlastitih ograničenja, a ne kao sredstva zadovoljavanja drugih. Ako se sex i ljubav pokreću u pojedincu, onda se ne mogu dati drugome, nego kao zračenje i privlačnost, služe uređenju skladnog odnosa.

Izmišljeni društveni brak između muškarca i žene nema veze sa sexom i ljubavi među njima, zato se ubrzo pokaže kao nešto neprirodno.

Iluzorno je pokušavati nekome ograničavati seksualnost i ljubav, jer gdje je ljubavi i sexa, biti će ih još.



SVIJEST PRAKTIČNO UTJELOVLJENJE

Lako je reći ali dobro trebaš znati što ona jest.

Stvoren si od živog sjemena, s dušom i apsolutnom inteligencijom, kao neizbježno manifestiranje duše u fizičkom tijelu, zbog suštine svijeta i mijena koje se odvijaju u prostoru, čineći tu kreaciju vječnom.

Tvoja stvarnost je u nesvjesnom umu, koji funkcionira po principu obrazaca, pretočenih iz znanja u iskustvo. Obzirom da je tvoje znanje još uvijek ograničeno na iluzornu stvarnost ega, trebaš novog znanja za izlazak iz kaveza iluzije, kako bi radosno osjetio stvarnost života.

Ego je površinski doživljaj, bez istine.

Najbolji prirodni način rušenja iluzije ega jest LJUBAV, koja se bezuvjetno manifestira u dubini srca, neovisno od bilo čega iz vana, neovisno od bilo kog obrasca, navike ili nesvjesnog uma. Tvoja karma i karakter mogu biti zaprljani i srušeni, ali uz ljubav biti će oprani kao novi i tvoje će se ponašanje vratiti u normalu prirodnog toka.

Ti si sada i uvijek SVE, svjesno i nesvjesno, međutim trebaš biti u svakoj stanici tijela, kako bi uspostavio vezu sa stvarnim životom iznutra. Zato što nemaš najdublju vezu sa sobom iznutra, često si u grijehu prema duši, jer je malo ili nikako ne doživljavaš. Temeljem grijeha osjećaš strah, pohlepu, neiskrenost, mržnju i ponos, koji čine ego u branjenju i sebe držiš u kavezu iluzije života.

LJUBAV, LJUBAV i LJUBAV, to je jedini prirodan način za uspostaviti vezu s dušom, bilo svojom ili tuđom, u konačnici sve su one jedna velika duša.

Život kao stvarnost nema smisla ako nije jasan djeci. No ona još uživaju božansku vezu s dušom, nisu toliko zaprljana u karakteru, osjećaju srcem, nemaju društveno znanje ni iskustva, ali sve više postaju ovisnici obiteljskog odgoja u čemu se sve svodi na moralne obrasce ponašanja, a ne na ljubav.

Za dijete iluzija stvarnosti postaje jedina njegova moć prosuđivanja života, kada kroz fizičko tijelo duboko vjeruje da je to stvaran život, potiskujući dublja osjećanja.

Spoznao si da u prostoru izuzev materije, s licem Boga i naličjem svijesti, drugo ništa ne postoji. Iluzija o tvom životu ti nije potrebna, već pravo znanje s kojim ćeš konačno osjetiti sebe u cjelom biću, kada nećeš biti podvojen, ograničen i ovisan o tijelu. Ne možeš biti kreativan bez slobode, a sloboda nije moguća bez duha.

Život je jednostavniji od zraka i vode, a ti se moraš pitati i naučiti koje su njegove dimenzije. Dimenzija života je apsolutno čist prostor tvoga bića. Uviđaš tu jednostavnost, moraš se pročistiti, najprije tijelom, a onda duhom i svijesti će biti u izobilju, ljubavi također, radosti, blaženstva, Božanstva i milosti. Biti ćeš jednostavan, bez obzira na sva ograničenja i obrasce po kojima uviđaš stvarnost života.

Tijelo je fizičko i ne možeš utjeloviti svijest umišljanjem, već praktički fizičkim uranjanjem u sebe, temeljem najdubljih osjećanja, koja se manifestiraju u srcu. Svaka tehnika bi bila napor, zato je ljubav najbolja, jer nije tehnika, već prirodna moć zračenja, a sve što zrači živo je i stvarno.

Uroniti u sebe možeš gutanajem svijesti iz mozga u tijelo i dopremanjem do svih stanica. To se radi gutanjem knedle, bez zraka, vode i hrane. Tebi je taj obrazac poznat još kada si bio u majci, gutao si inteligenciju i tvoja duša je bila plemenita. To trebaš uraditi i sada.

Nekoliko puta prirodno udahni i izdahni. Nakon dubljeg izdaha nemoj udahnuti, nego progutaj knedlu. To će podići dijafragmu i zaljepiti za pluća i grudni koš. Proradiće vakuum, koji je moćan povući inteligenciju iz mozga u tijelo. Tako ćeš umjesto udaha, napuniti rezervoar životne sile, pravom prirodnom inteligencijom. Upravo je to hrana za dušu, a kada je duša sabrana, biti ćeš moćan.

Temeljem toga dobio si snagu i nagon. To imaju i životinje, zato se ne zadržavaš u nagonu, nego spiritualno ideš dalje u vođenju inteligencije kroz tijelo. Sada je postupak obrnut, ne uranjaš više, nego se penješ prema mozgu, uz kralježnicu. Mnogima to ne ide, jer imaju jake obrasce i navike uživanja u nagonu, sexu i hrani. Zato te upućujem na znanje i fizičko pročišćenje tijela i ljubav. Kada urediš prehranu odabranom hranom koja zadovoljava prirodne potrebe tijela, lako ćeš nahraniti dušu, jer se ona hrani vitalnim tijelom i tvojom sviješću, što znači probuđenom inteligencijom.

Cilj gutanja „prazne“ knedle i vakuuma jest uspostavljanje kotača života izvan glave i mozga. Na taj način će nesvjesno tijelo poprimiti sasvim novi obrazac koji je njemu već poznat iz perioda trudnoće. Kada tijelo mirno proradi bez disanja, ti ćeš se preporoditi, prvi put osjetiti stvaran život, toj radosti neće biti kraja, obuzet će te jeza, volja, jednostavno ćeš toliko zračiti da će sve tvoje stanice biti kao svjetlucave zvjezdice na nebu. To se prosvjetljenjem zove, a potpuno je praktična stvar.

Primjećuješ koliko je sve jednostavno i nije bilo nikakvih duhovnih formi koje još nisi spoznao, jer je život po prirodi duhovan, spontan, apsolutan i neovisan.

Tibetanci odavno znaju za tehnike preporađanja; Lame to koriste kada trebaju položiti ispit zrelosti u dugoj meditaciji, bez zraka, vode i hrane, i dobiti titule najviših duhovnih zvanja.

Dugo godina sam radio na toj spoznaji, međutim iz knjiga ništa nisam naučio, sve dok nisam praktično „umro“, gutajući praznu knedlu bez zraka.

Ljubav nije moguća dok ne izgubiš glavu i misli, skok u nepoznato nije moguć bez odlučnosti i svijest nije moguća u nečistom tijelu, jer se mora osloboditi duh.

Jednostavno je, nije iluzija, samo moraš proširiti znanje i stvoriti iskustva, kao što djeca dobro znaju igrati se jer to rade svaki dan.



PLEMENITA DUŠA

Sve što je stvoreno ima dušu, od najsuptilnije vibracije do univerzalne duše svijeta. Međutim, nisu sve duše plemenite jer ne zrače, ako su blokirane u objektu ili subjektu - čovjeku.

Kako oplemeniti dušu?

Princip oplemenjivanja duše čovjeka je jednostavan. Od male duše, blokirane u kavezu tijela, sa slabom aurom i ograničenim zračenjem, proširenim znanjem odabereš hranu za dušu, nahraniš je i ona postane velika, jasna, aura joj dobije svjetlije nijanse boja i počinje zračiti. Koliko vodiš računa o njoj, toliko će zračiti skupa s tijelom.

Hrana za dušu je mir i ljubav, i duhovne vrijednosti istina, svijest i sloboda, koje izviru iz kreativnosti pojedinca.

Duša kao metafizička stvarnost ne može zračiti bez tijela, zato i tijelo moraš pročistiti. kada će dobiti živost, kao da je balzamirano Božanstvom. Takvo tijelo se ne kvari i zrači kao dijamant. Hrana za tijelo je opet jednostavna, a tiče se znanja o prehrani. Tu najprije spada zrak, destilirana voda H2O, sokovi od svježeg voća i povrća.

Zašto baš ta hrana?

Zato jer se pokazalo da je prirodna, organska, živa, u navedenim namirnicama se nalazi u koloidnom obliku i kao takva se najlakše asimiliraa u tijelo i pomaže metaboliziranju duše. Uz to, ta hrana sadrži sve potrebne hranljive tvari. Ova hrana je znanjem pročišćena u samoj pripremi, prije konzumiranja i to je preduvjet da u tijelu neće biti taloga otpadnih tvari.

Naravno, metabolizam se može mučiti sa svakom pojedenom hranom u kojoj uživaš, međutim posljedica toga će biti nečisto tijelo, zapušene arterije, slaba krv i limfa, slab imunitet i životna sila. Nečisto tijelo ne zrači.



SVIJEST JE MATERIJALNA

Proučavajući duhovnost Istoka, samospoznaje radi, imaćeš jedno veliko mučenje jer ti ništa ne može biti jasno. Onostrano i nirvansko su dimenzije za iskusne učitelje života, a ti si samo početnik.

Tom mučenju moraš biti zahvalan, jer će te kad-tad dovesti u pročišćenje i preporod, kada ti život konačno postaje jasan.

Snebivanjem po kozmosu gubiš tlo pod nogama i shvatićeš da život ipak počinje i završava u tebi. Kada ostaviš Nebo i Zemlju po strani i uđeš u sebe, osjetićeš stvarnost.

Ne bih ništa komplicirao riječima, jer sve mora biti jednostavno. Da li je nešto crno ili bijelo, svijetlo ili mračno, svjesno ili nesvjesno, jedino možeš prosuditi kroz istinu i stvarnost.

Dilema je, što je u svijetu stvarnost, a što iluzija. Obzirom da je sve BOG kao JEDNO, dileme ne smije biti. Sve je stvarnost materije i tijela, kroz više stanja pročišćenja, od onog ovisnog i fizičkog, preko metafizičkog, do apsolutnog i slobodnog. Jednom riječi od nesvjesnog do svjesnog.

Početnik se prepadne kada mu svi ukazuju da je tijelo iluzija, a on ničeg drugog u sebi ne vidi izuzev tijela. U samospoznaji se ništa ne dešava, sve je onako kao i na početku, jedino što iluzija prelazi u stvarnost, na način direktnog najdubljeg osjećanja, bez posredovanja osjetila, misli i uma.

Najlakše ćeš spoznati život kroz jednostavnost postojanja, a to je apsolutna inteligencija. Takvo apstraktno stanje nije ništa drugo doli VAKUUM. Ako je vakuum univerzalna inteligencija, onda ćeš jednostavno spoznati sebe, jer je vakuum u svakoj stanici tijela i temeljem njega, fizičko, ograničeno i relativno tijelo, može prirodno pratiti metafizičku dušu i apsolutnu svijest.

Jednostavnost se postiže u par praktičnih koraka. Duhovna sluđivanja ti jedino ukazuju na činjenicu da se ništa ne završava onim što vidiš, onim što promiče pored tebe, nego je sve mnogo suptilnije i odvija se na planu vibracija. Ali ti ne radiš sa vibracijama, ograničen si na ove obične krupne stvari. Važno je da jednovremeno imaš svijest o apsolutnom stanju, vibracijama i krupnom planu materije. Svijest čovjeka je davno potvrđena evolutivno i prosvjetljenjem, ali se ovdje radi o pojedincu koji mora imati prošireno znanje da bi uronio u stvarnost života. S time ne trebaš žuriti, jer je mir u svemu jako potreban.

Pređi na stvar....

Sebe ćeš bolje uočiti ako skineš odjeću i potpuno ostaneš nag. Na golom tijelu bolje uviđaš stvarnu prirodu i ujedno otklanjaš komplekse ovisnosti o modi i iluzijama koje ih prate. Bez odjeće na sebi imaš povoljan feng shui života. Legni na leđa, opusti se, udahni i izdahni par puta, bez napora, kod dubljeg izdisaja prestani disanje i progutaj knedlu. Time se dijafragma podiže prema grudnom košu i plućima, stvarajući jak vakuum unutar tijela. Drži vakuum koliko ti godi. Time su sve stanice tijela fokusirane prema vakuumu koji direktno vuče prema prirodnoj inteligenciji, prema svijesti. Obzirom da svjesnost osjećaš u glavi, sada je trebaš pogurati prema vakuumu, prema stanicama, da se stanice i svijest spoje jednovremeno. To se dešava u grudnom košu, na liniji srca, tamo gdje je duša, srce, imunitet, ljubav i kreativnost.

Od grla gdje se manifestira istina, do spolovila, niz sredinu tijela i čakre, guraj na dolje svijest iz glave. Ponavljaj to i osjetićeš ugodu u smislu prave radosti.

U tebi je sve materijalizirano, osjetila, misli, emocije, sjećanja, um, ego, duh, duša, tijelo, nesvjest, svijest, apslolutno, metafizičko, fizičko, osvjetljeno, mračno, iluzija i stvarnost, to si TI jedno nepodvojeno, kao svjestan hodajući entitet i pravi Bog.

Pročišćenje je proces, koji na kraju završava preporodom, kada iz pretilog tijela imaš prirodnu vitalnost, kada je u tebi sve gola svijest, kada su iluzija i stvarnost jednovremene u jasnoći uvida. Tvoja životna sila, imunitet, ljubav i kreativnost, samo su rijeka toka svijesti, ovisne od tvoje budnosti i odlučnosti da si stvaran. To je stanje kada ništa ne moraš umišljati, nego sve doživljavaš u dubini srca, baš kao mala beba. Na taj način tvoje tijelo zrači, jer je pročišćeno, puno enzima koji su prirodni eliksir vitalnosti, dugovječnosti, zračenja, zbog čega se ne možeš pokvariti.

Shvatićeš da si pun stvarnosti i života, ništa ti iz vana nije potrebno, zbog čega bi bio ovisan i bez slobode.

I nemoj ništa logički prosuđivati i umišljati. Ono što neznaš uči i pitaj iskusne, jer život nije samo logika beskrajnih iluzija (svatko nudi svoju logiku), već STVARNOST.

Nikada nemoj miješati babe i žabe, život i obične ljudske potrebe. Nemoj mudrovati i uvjetovati, jer sve mora biti jednostavno, a uvjeravam te da je život jednostavniji i od samog daha.

Uz imunitet, ljubav, kreativnost i zračenje prema svima, jednostavno ćeš imati svega u izobilju. Običan čovjek to odavno ima, ali je njemu stalo do uživanja i zbog neznanja živi u iluziji.

Na kraju samospoznaje uviđaš da je život unutar tijela, da je glava, koliko praktična zbog osjetila u njoj, nepraktična zbog misli i uma, ali se sve svodi na svijest kada lako gutaš knedlu za sve ono što budi reakciju u tebi. Temeljem te reakcije gubiš moć prosuđivanja stvarnosti, a onda sve ide negativnom stranom božanskog života.

Svijest nije čudo ni apstrakcija, materijalna je u svemu i zato je moraš probuditi jednostavno.

Život nikada neće biti stvarnost dok ne materijaliziraš iluziju.

To je znanje i jednostavna alkemija vakuuma.

Kad god možeš budi jednostavan, jer je i život najjednostavnija forma.

Gutaj knedlu, drži vakuum i budi bez odjeće go po kući, jer je golo tijelo živo i bolje zrači bez odjeće i tako ćeš više pažnje usmjeriti na sebe.

Netko je previše materijaliziran, ovisan i strastven, drugi lebdi u oblacima u strahu od iluzije, a najbolje je biti svoj u tijelu, miran i stvaran.

Biti dugovječan je jednostavno i ovisi koliko si zainteresiran, budan i odlučan živjeti, jer je to velika odgovornost. Životna sila je beskrajni tok, ako je znanjem održiš. Nije svatko u tom smjeru. Mnogi odustanu od života i nije točno da su glupi, već vjeruju da će u novom životu biti uspješniji. Takvi su pesimisti, koji nemaju nikakvu odlučnost, zato ne zrače iznutra i napor su drugima.

Nije sporno, živjeće moralisti i duhovnjaci, ali je razlika u duši, ljubavi, svjetlosti iznutra i zračenju. Iluzionisti imaju želju, pate, ponose se moralom, svi bježe od njih i često su bolesni. Duhovni ljudi su radosni, čisti, preporođeni, kao anđeli.

dopuna

Da ne bi bilo zabune VAKUUM je DUH.

Jednostavnost života je u apsolutnoj inteligenciji, koja je vakuum ili duh u svakoj točki svijeta, u tvojim stanicama tijela. Običan čovjek nikada nije mogao shvatiti apsolutnu jednostavnost života u smislu bezvremenosti i vječnosti i nije imao pogodniji naziv od apsolutne inteligencije. Praktično značenje jest u preporađanju, u pročišćenju, u novom izdahu. Sve što radiš treba biti kao prvi put, kao klijanje sjemena, inteligentno, naivno, djetinjasto, bez umišljanja, bez reakcije. Apsolutna inteligencija - vakuum - duh jest beskrajna moć i u to stanje možeš uroniti nakon svakog dubljeg izdaha, običnim gutanjem knedle i dizanjem dijafragme. Apsolutna inteligencija je i apsolutni uvid. Prema tome, sve što je apsolutno, predstavlja JEDNO, stvarno, istinito, bez ostatka i bez drugih mogućnosti.

Budi jenostavan - budi duh.

Ne postoji slabost, crna rupa ili bol u tvom biću koju nećeš otkloniti duhom - vakuumom. Postiže se u trenutku, zato je tako jednostavno.

Duša ti je sabrana kada je u stanju novog sjemena, na početku. Moćna je, s najjačom aurom. Snjom zrači i tijelo.

Rastrgana duša je kada si pun svega, hrane, problema, misli, reakcije uma (aktivnost tijela sabire dušu).

Imaš dušu anđela ako se čistiš, resetiraš, dovodiš u mir, predaješ životu i sve bezuvjetno prihvaćaš kao beba.



PRIRODNI IMUNITET

Novorođene bebe imaju prirodni imunitet, što znači da ih štiti aktivna velika žlijezda TIMUS u grudima (ispred duše i srca), sa značenjem da su božanska, kada je sastav njihovog nejakog tijela od balzama koji se ne kvari, a to su prirodni enzimi, eliksir života, alkemijske kakvoće, kao živa voda (čista H2O) ili dijamant.

Kada je tijelo optimalno, kada se hraniš u granicama stvarnih potreba, odabranom prehranom, od encima u sebi, tijelo postaje vitalno i dugovječno, božanski zaštićeno kao kod bebe.

Odrastanjem imunitet slabi jer se duša rasipa na mnoge potrošače, dijeli se i usitnjava zbog stresova, nepravilne prehrane i svega onog što čini ponašanje pojedinca (svjesnog entiteta i nositelja duše). Često puta, zbog pretilosti, u tijelu ima više mutiranih stanica tijela (bolest), u odnosu na prirodni broj stanica.

Kada si udahnuo novi zrak, za dušu to znači smrt, zato tijelo oživljava jer kisik dolazi do stanica. Kada izdahneš, duša je sabrana i preporađa se u anđela, u duh, ali tijelo umire. Zato je dah prirodna inteligencija, kao elementarna svijest, živ si i mrtav ciklično i tako možeš ostati vječno, ako znaš, ako ti je život zanimljiv, ako se ne predaš neznanju.

Do 25 godine starosti, timus potpuno oslabi, praveći mjesto ljubavi, poznatom lotosovom cvijetu, na istom mjestu u grudima.

Što ako ne dođe do buđenja ljubavi?

Naravno, tada se sve komplicira, imunitet jako slabi i moguće su pojave mnogih bolesti.

Mnoge su posljedice neznanja, duša nije sabrana i imunitet obavezno slabi, kada se životna sila gasi.

Bez obzira na sve učinjene pogreške u pogledu života i imuniteta, sve se može popraviti, na istom mjestu gdje su slabosti i boli, uz malo više pažnje prema sebi, uvažavajući životne principe koji su uvijek prirodni i jednostavni.

Pročišćenje i preporod su normalne stvari za svjesnog čovjeka, nisu napor, lako se uče i jednostavno izvode, jedino je potrebno pravo znanje.

Prvi životni princip prirodnog samoiscjeljenja svih boli jest prirodna inteligencija, znanjem utjelovljena u tijelo i svijest.

Prirodna inteligencija nije ništa drugo doli VAKUUM (duh), jednostavno se pokreće i ako se pravilno shvati i pravilno izvodi, ne postoji bol u tijelu koja neće s njim nestati.

Prirodna inteligencija je uvijek prisutna u tebi, jer si temeljem nje živ, no nije ti se dalo naučiti, zbog zauzetosti na drugoj strani. Nikada nije kasno.



SNAGA ŽIVOTNA SILA I MOĆ

To su tri ljudska kvaliteta, od nesvjesnog uma - nagona, preko ljubavi i dugovječnosti, do moći zračenja i milosti.

SNAGA

Dobiješ je kada u sebe uneseš previše hrane, koju će duša metabolizirati u mišićnu masu, masna tkiva, ali to nije prirodno stanje tijela. Praktički je snaga upalni proces, kada se javlja povišena temperatura tijela. No čovjek je razumno biće, ne treba mu fizička snaga iznad stvarnih potreba tijela, nego znanje i svijest.

ŽIVOTNA SILA

To je stvarna živa sila u vidu vibracije, pohranjena u Kundalini rezervoaru, u spolovilima. Manifestira se kao nagon, koji čeka usmjerenje. Da li će životna sila biti kreativno usmjerena ili će hraniti ego, ovisi o znanju i razini svijesti.

MOĆ

Duhovne vrijednosti daju čovjeku jasnoću i moć, po uzoru na Božanstvo. Moć čovjeka zaista može biti beznačajna ili beskrajna kod prosvetljenih bića. Moć ovisi od znanja, čistoći tijela, karme i karaktera, kroz duhovnu jednostavnost prirodne inteligencije. Moćna bića mogu imati sitnu tjelesnu građu, ali je njihova duša toliko plemenita i zrači beskrajnom toplinom božanske milosti.

Život duše i tijela, kroz metaboliziranje duše u tijelo, kroz dijeljenje duše u sitnije dušice -stanice tijela, najbolje i najbrže podržava viša SVIJEST, onda DAH i čista VODA - H2O, destilirana voda.

To je sasvim dovoljno da si živ u prirodnom tijelu.

Za svaku fizičku aktivnost trebaš i životnu silu, a to se postiže pojačavanjem metaboliziranja duše, unošenjem hranljivih tvari u esencijalnom i koloidnom obliku. Prema tome, hranljive tvari ne grade fizičko tijelo, već samo ubrzavaju metaboliziranje duše. One su samo skela za zidanje kuće (tijela).

Uživanje u hrani je neznanje, strast, glupost i ovisnost, nezrelost i nedovoljna svijest o životu.

Za život duše i tijela potrebno je čiste vode H2O, oko 75 % sokova od svježeg voća, oko 25 % povrća, oko 5 % oraha ili drugih sjemenki.

Tijelo je sastavljeno od stanica tijela, a to nisu krute tvari, niti njima trebaju kruti kristali. Zrak voda i hranljive tvari u koloidnom obliku i organski žive, jedino dolaze u obzir, i jedino će obaviti funkciju u tijelu. Sve druge prehrambene navike su neznanje i iluzija. Minerali kao kristali nisu organske tvari i nemaju živost. Jedino u svježem voću i povrću, nama potrebne hranljive tvari su žive, kroz glukozu-fruktozu (voćni šećer), aminokiseline od ugljikohidrata, masne kiseline od masnoća, vitamini i minerali u koloidnom obliku. Kada se takve hranljive tvari unesu u tijelo ono postaje životno, lako se probavljuju i prirodno čiste iz tijela.

Uživanje u hrani je nešto potpuno nesvjesno, jer tijelu trebaju ograničene količine stvarnih potreba, a ne što te baka naučila.

Ako si već napravio grijeh prema duši i tijelu, iz neznanja, pohlepe, strasti, emocija, želja, intelektualno ili ideološki, za kaznu si dobio pretilost i sada u sebi možda nosiš dva tijela, jedno stvarno, prirodno i božansko, a ono drugo, mutirano. Duša ga je stvorila jer si previše unosio hranu, a ona je to metabolizirala.

Što je tu je, sve možeš popraviti na istom mjestu, ovoga puta proširenim znanjem o prehrani.

Uzimaj odabranu hranu za tijelo, to je destilirana voda čista H2O, sokovi od svježeg voća i povrća, kao najbolja hrana, koja se najlakše probavlja i sadrži organski i koloidno topive hranljive tvari, i duši daj njenu hranu, a to je MIR i LJUBAV.

Pretilost će tako nestati, Ostaće samo stvarno tijelo.

Shvatićeš da je svaka iluzija neznanje, kao grijeh koji završava bolešću.

Prirodno jesi inteligentan, ali to pokaži znanjem ponašanjem i duhom.


HRANLJIVE TVARI

Pod pojmom HRANA običan čovjek umišlja da sve što pojede od hrane, biti će od koristi za tijelo. Međutim to ni blizu nije istina, jer su HRANLJIVE TVARI, sasvim nešto drugo u odnosu na navike.

Hranljive tvari su prirodne, organske, žive, u koloidnom obliku, u smislu aminokiselina (ne kristali bjelančevina), prirodni šećeri - glukoza i fruktoza (ne kristali ugljikohidrata), masne kiseline (ne ulja i masti), mineralne tvari (ne kristali elemenata) i vitamini. Pokazalo se da hranljivih tvari ima najviše u sokovima od svježeg voća i povrća, orasima i još nekom zrnevlju, temeljem čega je sačinjen dnevni obrok hrane: 75 % sokovi od svježeg voća, 25 % sokovi od povrća i 5 % orašasti plodovi. Naravno i voda ulazi u hranu, a to je čista H2O, destilirana voda, jer su sve vode u prirodi toliko onečišćene krupnim kristalima elemenata i nisu pogodne za upotrebu. Zrak koji dišeš također je veoma nečist.

Duša u smislu nositelja božanskog života, sa tijelom čini cjelinu, koja je najbolja u granicama prirodnih kvaliteta. Život može podržati samo ono što je živo. Definitivno sve ima dušu, ali su mnoge stvari umjetne , kao neživa priroda. Sve ono iz čega se ne može roditi sjeme, nije živo.

Hrana koju jedeš potrebna ti je za dvije stvari; da se od hranljivih tvari podrži metaboliranje duše u stanice tijela i da dobiješ fizičku snagu.

Stanicama tijela trebaju samo navedene hranljive tvari, a za snagu tijela možeš pojesti svašta, jer sve što je veća fizička snaga od životne sile, predstavlja povišenu toplinu tijela, kao upalni proces, kada započinje dehidracija, koja je uzrok svim bolestima.

Naravno, većina voli imati mišićavo tijelo i sirovu snagu, ali cijena toga mora biti plaćena kroz taloženje viškova, otpada i otrova u tijelu. To dovodi do stvaranja krutih naslaga u arterijama i krvnim žilama, kao nedefinirano stanje pojave reumatskih problema, artroze, multiple i svih drugih bolesti krvi i limfe.

Tvoje tijelo nije računalo da će živjeti u neprirodnim uvjetima, neznanju i maltretiranju zbog uživanja u mnogim stvarima, zato je ozbiljno ugroženo i jedino mu ti možeš pomoći, ako osjećaš da je tvoje, skupa s dušom.

Optimalno tijelo, s encimima (katalizatorima) i hormonima (čistači, ima ih preko tisuću), može prepoznati 81 hranljivu tvar. Sve drugo je otpad, bez obzira na tvoje razmišljanje.

Pravilno grupirani enzimi održavaju tijelo čistim i vitalnim jer imaju božansku moć. Voda, kisik i encimi čine strukturu oko stanica, kao skela za gradnju kuće i kako se koja stanica obnovi, oni dalje prenose skelu, a hormoni čiste izumrle stanice.

U slučaju loše prehrane, pretilosti i dehidracije, encimi se ne snalaze i tijelo gubi imunitet, slabi životna sila i duša odlazi nedovršenog posla.

Znanje je laboratorij za pravilan izbor hrane. Što medicini vrijede sve suvremene kemijske pretrage tijela, ako na sve gledaju analitički, ne vezano za dušu i život? Njima je važno da čovjek jede i uživa u hrani, bez obzira da li je ona organska i živa ili je potpuno mrtva zbog industrijske obrade. Zaboravljaju da nije stvar života u gutanju hrane i zraka, nego u detoksikaciji tijela, od viškova i otrova.

Što će uopće strast i viškovi hrane u tijelu, ako će time biti život ugrožen? Valjda se te dileme danas mogu razriješiti znanjem.

No ništa nije slučajno, kome je do života stalo, povešće računa o njemu, oni drugi su odustali.

Ako se život svodi na strast, neznanje i bolest, to nije život.

Čovjek je prirodno predodređen na dugovječnost, jer ima svijest, koja je kod većine u nesvjesnom umu.

Uživati mogu samo nezreli, jedino prirodno uživanje je ljubav.

I božanska djeca se zbog uživanja kvare.

Sve ono prirodno iznutra tiče se blaženstva i možeš uživati, u ljubavi i radosti.

Svako drugo uživanje prema nečemu iz vana (hrani, sexu, novcu), grijeh je za dušu, jer nije prirodno i nema svrhu.

Želja i ovisnost su dokaz da li je nešto prirodno ili nije. U ljubavi i radosti ne možeš pretjerati, imati želju, niti biti ovisan. Prema svemu iz vana, imaš želju, pretjeruješ i postaješ ovisan.

Za čovjeka je najteže kada na vrijeme ne proširi znanje, ostari i ne sazri.



UMJETNA SVIJEST

Iz perspektive postojanja, u prostoru svijeta sve je apsolutno i apsolutno inteligentno, jer je pod utjecajem vakuuma, koji je za materiju potpuna suprotnost i reaktivnost.

Za čovjeka je najvažnija svjesnost i temeljem toga prosuđujemo stvarnost. Praktički je sve stvarno ali različite kakvoće, materija je fizičko i kruto stanje, zračenja su metafizička realnost, a vakuum je sam po sebi apsolutno stanje. U tom kontekstu, proilazi da je apsolutno stanje stvarnost, a na suprotnoj strani materija iluzija.

U prirodi je nešto živo, a nešto umjetno, ali su i jedno i drugo apsolutni i apsolutno inteligentni. Razlika je u aktivnosti stvaranja i reaktivnosti pročišćenja, što nazivamo evolucijom.

Nama je priroda značajna po atmosferi i zraku, vegetaciji i hrani, vodi, jer smo za opstanak vezani za organsku živu prirodu,a ne za umjetnu i mrtvu. Naravno, podnosimo i mrtvu prirodu, umjetnine i industrijsku hranu, međutim mnogo problema imamo od toga, jer prirodno nismo stvoreni za to.

Sve je izvjesnije da ljudska svijest ne vodi u prosvjetljenje pojedinca, već u promjeni same vrste, tako što će se genetika prilagoditi, agresivnim utjecajima novih tehnologija. Nove generacije djece, već su uveliko naviknute na industrijski prerađenu hranu, što za posljedicu ima rađanje beba sa tri zavojnice DNK. Takvi ljudi neće moći jesti prirodnu hranu, nego preparate iz kapsula, možda specijalnih sprejeva, jer se tehnološko čudo ne može smiriti, kada jedno otkriće širi mogućnost novom.

Na taj način ljudska svijest će ipak produžiti životni vijek čovjeka i to je svakako progres u evoluciji, ali se dovodi u pitanje što je organsko i živo. Valjda će sve biti neorganski živo.

Ne vidim drugačiju mogućnost, jer iz okvira svijeta, apsolutnog, vakuuma i prirodne inteligencije, ne možemo ići dalje.

Za prostor svijeta i Apsolut svejedno je da li je nešto prirodno ili nije. Prirodna i neka nova neprirodna svijest ovise o univerzalnoj svijesti i apsolutnoj inteligenciji.

U prostoru nije bitno da li je nešto kao cvijet ili srušeni most, ali za nas ljude - SADA, to je nezamislivo, ali potpuno izvjesno.

Navike se mijenjaju i ako se svjesno ne prilagodimo evolutivnim tokovima, taj tok će nas promijeniti, kroz nove generacije.

Sasvim je izvjesno da će nove tehnologije stvoriti umjetne stanice tijela, umjetne organe, a na kraju će biti i čovjek umjetno stvoren. To će biti pravi evolutivni pomak, a onda plavi planet Zemlja neće biti bitna, jer će postati iznurena starica koja mora umrijeti, jer su njeni potencijali iskorišćeni i živa priroda neće biti održiva. Uopće nije slučajno sve što nam se kroz povijest i evoluciju dešavalo. Uvijek se čudimo zašto prekrajači svijeta nemaju dušu, ali oni ipak imaju svoj cilj. Ne bez razloga troše milijarde dolara (koji potiču iz resursa Zemlje), da bi pronašli put novoj civilizaciji na nekom drugom mjestu svemira.

Bio sam djetinjast zašto duhovnjaci nisu usmjerili čovječanstvo prema Božanstvu, međutim potpuno je jasno da to nije moguće, ne zato jer oni nemaju znanje, nego što njihovo znanje ne može doći do izražaja kod običnog pojedinca.

Buddha i Isus su nam pokazali put, a sami znamo da je sve to osporavano, prikazivano bez istine i pojedinac u tom košmaru nije mogao pronaći slamku spasa, već je radije Božanstvu okrenuo leđa, jer su umjetnine postale cool, hit, moda, trend i iluzorna stvarnost.

Bez obzira što čovjek smjera i radi u kozmosu je uvijek red. Jača moć od apsolutnog ne postoji, gdje pravda i grijeh idu ruku pod ruku, kao stvarnost i iluzija, kao živo i mrtvo, ovisi iz koje perspektive to promatraš.

Nove tehnologije i umjetnine su nama ušle pod kožu, prihvatili smo ih, što nesvjesno, što iz pohlepe i strasti, ali su nam one promjenile smjer životnog puta. Pojedinci su na mukama pronaći sebe na putu Božanstva, ali u tome vide veliki otpor sredine. Religije su odavno perfidno prekrojene u korist suvremenog. Obrazovanje i ideologije također.

Navikli smo na živo, cvrkut ptica, cvijet, žubor vode, mrtvo nas užasava, ali u kozmosu su mrtvo i živo uvijek JEDNO.

Polako izvire na površinu davno osmišljen koncept psihe (umjesto duše) i lažnog morala. Većina su danas psihički poremećeni i lažnog ponosa, međutim psiha će biti pretočena u novu umjetnu svijest, a moralna iluzija će postati jedina stvarnost. Ništa slučajno nije, samo se pojedinac, još uvijek s dušom koprca u sredini gdje živo izumire. Novim ljudima duša neće značiti ništa, jer će umjetno biti stvarani i programirani.

Moramo znati čovjeku je ipak trebalo vremena da devastira Zemlju, a možete još zamisliti što će sve izmisliti da uništi svemir. Priroda je stvarana suptilno, s dušom, milijardama godina, čovjek će to ubrzati na nevjerojatnu umjetnu progresiju. Jednostavno neće čekati ništa, imat će moć leteti brzinom svjetlosti. Duhovnjaci su leteli sviješću, meditirali i astralno putovali, a novi čovjek će leteti cjelim bićem, koje će mu biti umjetno tijelo i svemirska letilica u jednom. Moćnici svijeta znaju da se i sunce hladi, zato će pokušati pronaći neko mlado sunce, ako će uopće biti svjetlost potrebna.



PROČIŠĆENJE I PREPOROD

Kada se rodiš u netaknutoj prirodi, odrastaš i sazrijevaš u njoj, jedeš prirodnu hranu i ponašaš se prirodno, uz ljubav koja te prati, jednostavno se pročišćuješ i preporađaš.

Osjećaš se cjelovito, nepodvojeno i umjesto nevidljive duše, samo duboko osjećaš ljubav, kao odgovor na prirodan tok života, mir i radost u srcu.

No nije sve tako savršeno, duša je manifestirana u tijelu kroz um i sva ograničenja koja idu snjim, preko površinskih osjećanja, sjećanja, umišljenu budućnost, misli, emocije i ego. Caruje um, TI si odgovoran pokazati mu put života znanjem.

Sabrana duša na vrhuncu ljubavne ekstaze, prelazi u prosvjetljenu dušu, koja duhom skida ruho tijela, prelazi u svjetlost i uranja u Boga (apsolutno stanje). Bog je svemoć bez manifestacije i zračenja, zato prosvjetljena duša više ne zrači, ali je ostalo prosvjetljeno tijelo koje zrači.

Pročišćenjem se duša umnožava i stvara novi kvalitet duše kroz duh.

Proizilazi da je u svemu bitno živjeti jednostavno i prirodno uz ljubav, naravno tko zna i može.

Razlika između ljubavi i sexa nije za razmatranje jer su to dvije različite stvari, međutim običan čovjek to svodi na relativno isto.

Ljubav se inteligentno pokreće u tijelu neovisno od bilo čega drugog i vodi prirodnom pročišćenju.

Sex je slabost čovjeka manifestirana u trenutku strasti, kroz nagon i nižu svijest.

Ako je u pitanju produžetak ljudske vrste, onda se dovodi u pitanje prosvjetljenje čovjeka, jer podržavajući sex od pročišćenja nema ništa. Kada si na strani ljubavi produžetak ljudske vrste nije u pitanju, jer si pročišćen do razine Boga kome ne treba nikakva vrsta.

Suvremeni tokovi života su suprotni smjer od prirodnih tokova i jedino ti preostaje prihvaćanje svega kako jest, jer je to ipak evolucija. Bez obzira na zbrku oko tebe, ne moraš imati zbrku u glavi i tijelu. Neka bude kaos i rat, ti ostani miran, čist, svjestan i slobodan, jer to nema veze sa sredinom u kojoj živiš.



PRIRODA SVIJESTI

Svijest, svijest, svijest, svjestan si samo čist, izvana i iznutra, jer je svijest fluidalno-vibracijsko stanje u tijelu, kakvoće čiste H2O.

Od viškova hrane i mentalnog smeća, u tijelu se fluidi mute, a vibracija u tom mulju postaje spora, samim tim jasnoća se gubi. Svijest je obično zračenje kristala vode.

Sve što je u tebi ukočeno predstavlja nesvijest, jer ti ništa ne možeš uraditi svojim tijelom bez svijesti, niti jedan pokret.

Svijest je biokemijski i alkemijski tok izmjena i vibracija u tijelu i potiče iz stanica tijela. Kada se poremeti metaboliziranje duše u tijelo, lošom prehranom, stresom ili nečim drugim, stanice ostaju bez vode i kisika ili bez hranljivih tvari. Tada se lanac svijesti prekida i na tom mjestu se pojavi blokada u vidu rupe u hologramu prostora tijela.

Svijest je prostorni hologram tijela, sa bezbroj neprekidnih lanaca u svim pravcima, tako da su sve stanice u tijelu uključene u taj proces.

Nesvjesno je ukočenost pogleda, nemoć muskulature, reumatske slabosti, artitis i slične bolesti, nesvjesno je i spolna prenadraženost, zbog erekcije muškarca i histerije žene, strasti, karakterne slabosti u strahu, pohlepi, neiskrenosti, mržnji i ponosu. Nesvjesno je u moralu, religijama, ideologijama i društvenom obrazovanju. Nesvjesno je sve u čemu nema istine.

Mnogo toga je u tijelu i ponašanju čovjeka nesvjesno, međutim onako u hodu , mnoge se blokade popravljaju, jer se tiču mentalnog sadržaja, proširenog znanja i ponavljanja kroz aktivnosti.

Naravno, blokade svijesti mogu ostaviti na pojedinca dubokog traga, kada mu je život duše ugrožen.

Učenja Istoka govore kako smo ovdje u prolazu, u fizičkom tijelu. U tome nema istine, jer ništa u prostoru svijeta nije u prolazu, sve je sa svrhom i sve je na pravom mjestu, zato jer su mogućnosti vibracije, promjene i odnosi u prostoru ičinili da se nešto tako dogodi. U svakoj točkici prostora je centar svijeta, tako da je sve u centru, ništa nije negdje na periferiji.

Zbog toga je Bog svemoć i sveprisutnost prostora, jer nije u jednoj točki, već u svakoj točki prostora, u smislu apsolutnog vakuuma. Otuda je i lakše shvatiti da se i u tvojim stanicama tijela nalazi Bog (vakuum). Put od tebe do Boga, da li si jedno snjim ili nisi, jedino ovisi od prostornog holograma svijesti tvog tijela, kako su ti stanice u tijelu povezane i ima li u tim vezama prekida toka.

Tebi sada kao početniku ne treba sluđivanje s onostranim i duhovnim, jer je to još uvijek duboko u tebi i nije povezano kroz lanac svijesti, ali s proširenim znanjem i iskustvom, doći će na red i to. Najbitnije je krenuti od vidljivih stvari, od daha, vode, hrane, čišćenja tijela, vanjski i iznutra. Kada je tijelo oprano izvana, onda je čisto, ali kada je pročišćeno i iznutra, onda zrači. To dolazi od same vode, koja, kada je višom temperaturom destilirana u čistu, živu vodu H2O, podržava ti život i još ako je na minus temperaturi kristalizirala, njeno zračenje će biti jače. Zato učitelji života predlažu za piće destiliranu vodu, po mogućnosti zaleđenu, onda otopljenu na sobnoj temperaturi, sipanu u tamnoplavu staklenku, izloženu suncu najmanje na jedan sat i čuvanu na sobnoj temperaturi, jer se više neće pokvariti ako je u zatvornoj posudi. To je živa voda koja, ako se pravilno i u potrebnim količinama pije, najbolje revitalizira stanice, otklanja dehidraciju tijela, a samim tim i sve bolesti koje snjom proizilaze.

Beba po rođenju nema ništa razvijeno, pa ni svijest, zato samo spava, sa minimumom onih urođenih pokreta iz trudnoće. Međutim, malo po malo, lanci svijesti u tijelu se povezuju, stanice se povezuju i tijekom odrastanja tijela i sazrijevanja ličnosti, ipak dođe do jedne fine svijesti, naravno ako se stvari odvijaju prirodno.

Uz česta ponavljanja pokreta i radnji, samo tijelo se navikne oponašati znanje i na kraju zaživi svijest.

Kreativno je sve ono što te smiruje, što ti je jasno, što te ne blokira, što ti daje mir i radost.

Na žalost, biznis ne spada u kreativnost, već u neku ludu društvenu mašineriju koja ti blokira svijest i sve počneš odrađivati mehanički. Takve navike prave od čovjeka zombi i onda se pitamo što ćemo svi jednog dana postati hodajući automati, s veoma sofisticiranim softferom, u zamjenu za prirodnu svijest tijela.

Ni u kom slučaju odnos s Bogom i apsolutnom inteligencijom se ne mijenja, jer to ne ovisi od njih, oni su uvijek prisutni u prostoru, a na svjesnom entitetu je da li će za njih znati ili neće.

Tko može biti učitelj života?

Onaj tko ima toliko prošireno znanje i iskustva da s lakoćom uroni u tvoju dušu, preuzme odgovornost za sve tvoje slabosti i božanskom milosti povuče tvoje misli i um u njegovu dubinu da se sam uvjeriš u njegovo znanje. Tu se uspostavlja direktna veza učenika i učitelja, kao u slučaju bebe i majke

Kako pomaže učitelj života?

Kao prvo on je za tebe pojam proširenog znanja i iskusta. Ti si njegovim znanjem očaran, kao da je bacio magiju mudrosti na tebe. Dojam ti je da učitelj zrači kao dijmant i to ti veoma godi. Sva tvoja nemoć nadopunjuje nadopunjuje se njegovom moći. Ti nisi mogao uroniti u sebe, u dublja osjećanja i proširiti svijest, a sve činiš da uroniš duboko u učitelja. On je za tebe posrednik znanja i svijesti. Naravno, ista je inteligencija u učitelju i tebi, ali to nisi osjećao.

I što se dogodilo?

Nije ti učitelj prelio svijest, nego si ti svoju iluziju pretočio u svijest, zato jer si dopustio da stanu misli i um, i da koncentraciju usmjeriš na svijest učitelja.

U svakom slučaju iscjeljenja su stvar onoga tko osjeća bol ili pati. Naravno, autoritet kao učitelj života, slakoćom otklanja sve napetosti, strah i boli.

Ništa posebno, ti ćeš postati učitelj života i svojoj ćeš djeci uvijek govoriti kako si ti pravi učitelj a oni učenici. Da li si u pravu?



MATERIJA I NEMATERIJA

Materija i nematerija su potpuno ista stvar, s licem i naličjem. Kada shvatiš nemateriju kroz vakuum prostora, onda taj vakuum nikako ne mijenja kakvoću materije. Snaga vakuuma u materiji pokreće najsitnije čestice i od toga se stvaraju suptilne vibracije. Kada se cjeli lanac tih čestic pokrene, prostor je pun zračenja.

Teško možeš shvatiti suštinu toga iz jednostavnog razloga što materija nije samo jedan komad, a nematerija jest, u obliku beskrajnog vakuma.

Materiju sačinjavaju bezbroj komada, slobonih u prostoru nematerije. Svi ti komadi nisu iste kakvoće i sastava, već su kroz različita agregatna stanja slobodni u prostoru. Tu su i najsitnije čestice materije, vibracije čija se veličina mjeri metafizičkom realnošću.

Sve je jasno, sve je u prostoru, sve je JEDNO, a ipak se dešavaju stalne mijene, vrtnje, privlačenja, odbijanja, sudaranja, spajanja, cijepanja, tako da na kraju prostor svijeta obiluje od beskrajnih mogućnosti svega, naravno, temeljem same materije, vibracije i apsolutnog stanja.

Ništa u prostoru nije važnije jedno od drugog. Nema tu ni koke ni jajeta, jer je cjelina u pitanju.



DUHOVNA SUŠTINA LJUDSKOG BIĆA

Svijet u kome živimo, kao duhovna suština, ima veze samo sa sviješću čovjeka i temeljem toga su sva istraživanja i spoznaje.

Cjeli svijet je preslikan u ljudskom biću i umjesto beskrajnih mapa univerzuma, svemira, galaksija, kozmosa, nezamislivih dimenzija i brzine svjetlosti, jednostavno možeš spoznati sebe i biti će ti cjeli svijet jasan.

Na početku samospoznaje duhovnost nije bitna, jer si živ i duhovan. Samospoznaja ne smije biti napor, jer ni život prirodno nije napor, već jednostavan princip praznoga i punoga. Prazno je sve apsolutno čisto, a puno konačno tijelo. Puno i prazno su skupa u tijelu, nisu svjesni jedno drugog, izuzev u onom dijelu apsolutne inteligencije samog sjemena.

Tijelo čovjeka je taj svemogući, sveprisutni Bog, sadržan u samoj svijesti. Tijelo je svakako apsolutno intelignetno jer je živo, kada si budan i kada spavaš. Simbolizam tijela je krv i limfa, duša je srce, a svijest dah.

Tijelo je cjela duhovnost i preko njega i duše - srca, imaš sve što ti treba za samospoznaju.

Još si na početku, tijelo je živo, božansko i ne moraš se odmah uplitati u njegove slabosti - mentalni sadržaj. Promatraj ga kao novorođenu bebu koja spava.

Zastani na trenutak i uviđaš tu ništa nije sporno, sve je jednostavno, prirodno postavljeno, apsolutno inteligentno i vidjećeš kasnije tko će tu jednostavnost upropastiti. Inteligentna klica sjemena se mogla sama razviti, a tebi je teško spoznati sebe, iako si sposoban svojim sjemenom izroditi još milijarde tijela.

U cjeloj priči tijelo nezna za sebe, kao što nezna Bog. Život se svodi samo na dušu, koja se isključivo hrani vibracijama. Skup svih vibracija potrebnih duši, manifestira se u krupnom planu kroz ljubav i najdublja osjećanja vezana za srce. Duša i srce su jedno, nema veze koji ćeš izraz koristiti.

Zbrka nastaje kada dijete poraste, progovori, prohoda, počne misliti, jer gubi božanski duh i prelazi u građansku osobnost, kada se budi karakter, površinska osjećanja, emocije, sjećanja i sve te reakcije nazivamo um. Srce ti više nije bitno jer njime ne ideš među ljudima, nego tijelom. Tako potiskuješ dublja osjećanja, dušu, ljubav i svu pažnju poklanjaš onome što primaš iz vana. Za taj vanjski dio sebe, vremenom postaješ majstor, ali i ovisnik, zaboravljajući na pravi život iznutra. Tu počinje još veća zbrka, jer činiš pogreške (u hrani, aktivnostima, sexu), što za posljedicu ima zapostavljanje stanica tijela, zbog nesvjesnog unosa viškova od hrane i misli, što će ubrzo postati pravi otpad i mentalno smeće koje nesvjesno tijelo nije u stanju izbaciti.

Svijest je samo najobičnija koncentracija. Ako te netko zatvori u četiri zida, veoma brzo bi došao svijesti, jer ti pažnju ne odvlače sve one stvari na koje reagiraš. A svijest je prosta ili složena hologramska veza između svih stanica, kisika, čiste vode H2O i hranljivih tvari koje ih održavaju živim. Sve je tu jednostavno i jasno, nema nikakve potrebe sluđivati se galaksijama.

Svijest se budi u tebi, u tijelu, kada sva površinska osjećanja, kao neuhvatljiva, nestalna, kao iluzije, preseliš u ona prava duboka osjećanja u srcu. Život je pročišćeno stanje, bez utjecaja i iluzija, zato je tako duboko zaštićen u tebi, u srcu.

Kada je pročišćenje tijela u pitanju i to famozno apsolutno stanje, moram ti reći da ništa jednostavnije od toga nije. Kada materiju sagoriš, onaj pročišćeni dio je nematerija (naravno, pod vatrom se podrazumijeva svjetlost, a ne ostaci sagorjevanja), tako je materija i nematerija ili apsolutno stanje, u suštini JEDNO. Između ta dva stanja, unutar te cjeline, zbrku čini prostor ispunjen suptilnom vibracijom, tako da je u jednom prostoru tijela, jednovremeno kruta fizička materija, njeni dijelovi u vibracijama kao metafizičko stanje i onaj pročišćeni prostor sa vakuumom, kao apsolutnim stanjem ili apsolutnom inteligencijom.

Sve mogućnosti u tijelu, svi odnosi među stanicama, organima i njihovim funkcijama i sve moguće promjene, dolaze zbog vibracija, zbog duše - ritma srca, koje bezuvjetno nadgleda cjelu stvar života. Tijelo kao materija je statično, relativno, ograničeno, apsolutni vakuum je indiferentan, jedino duša u svim svojim oblicima (njeni oblici su sitne duše u svim stanicama, u fizičkom, mentalnom i intelektualnom aspektu i duhu do istine i svjetlosti), opstaje između vode, vatre i zraka u tijelu. Principijelno to i ti radiš u običnom životu, između vode, vatre i zraka.

Sa pravim znanjem čovjeku je svijet dokučiv kao na dlanu. Tu tajni nema, niti je potrebno Božanstvo. Prejaka izjava ali je istina. Božanstvo ima smisla kada znanje ne postoji, kao kod novorođene bebe, kada je svo znanje sabrano u najdublje osjećanje - bezuvjetnu ljubav u srcu. Taj obrazac jednostavnosti života potreban je uvijek, kao jedini prirodni princip uživanja, jer su sva druga uživanja grijeh, sa manjim i većim posljedicama, po stanice tijela i život duše. Kažem život duše, jer tijelo baš briga za život, ako nekome treba, neka misli o njemu.

Obzirom da je srce u materijalnom tijelu i ono je materijalno, Božanstvo je jedino moguće kroz ljubav i blaženstvo.

Sad možeš shvatiti zašto vladari svijeta nemaju dušu i srce, ne osjećaju ljubav, jer imaju cilj spoznati svijet, ali ne u smislu potrebe pojedinca, nego na globalnom planu materije, gdje Božanstvo jednostavno nije potrebno. Traži se najšire znanje, kako bi se tehnološkim procesima moglo upravljati najsuptilnijim česticama, skoro otkrivenim Higssovim bosonima.

Znanost se bavi vibracijama i zračenjima, a srce su prepustili pjesničkim dušama i medicini (koja nije zaiteresirana za dušu zbog mogućnosti novih tehnologija). Kako je čovjek otkrio vatru, počele su nove tehnologije, korak po korak, do ovoga što danas imamo.

U podsvijesti, čovjeku je prirodan život sve manje bitan, jer mu duboko u mozgu odzvanja informacija da ne brine ni o čemu jer su na pomolu nevjerojatne mogućnosti u liječenju bolesti, recikliranju organa, a nije isključeno stvaranje umjetnog čovjeka, koji će vjerodostojno imitirati živog. Oni razmišljaju, ako ukrote najsuptilniju česticu i vibraciju, postigli su cilj, sve drugo je rutina.

Svi suvremeni trendovi umjetnina upravo su s jednim ciljem, da se konačno postigne neovisnost civilizacije od ovisnosti od resursa Zemlje kojih sve manje ima.

Kao što si se sam uvjerio, nije ti trebala posebna duhovnost, već pravo znanje, kojim možeš shvatiti suštinu. Jednostavno je ako se zaista koncentriraš na dah, srce, na ljubav, a onda će proraditi sva biokemija, alkemija, fizika i metafizika, uključujući apsolutno stanje - vakuum, na najjednostavniji način kakav on jest.

Što se tiče dublje spoznaje, to prepuštam tebi, istražuj jogu, Tantru, Meditaciju, čakre, a sve je to već sadržano u opisanom jednostavnom poimanju duhovne suštine.

Na kraju svih spoznaja shvatićeš da je svijest samo jasan uvid, bez ostatka, kroz duh (vakuum), u kome bljesne svjetlost istine, nestane, a ostane samo apsolutna inteligencija.

O Bogu ti prosudi, svakako je stvaran, jer to si TI. Drugi Bog ne postoji. U spoznaji ćeš doći do kraja, kada sve nestaje, samo ostaje gola svijest, ako te bude ta razina onostranog interesirala.

Da bi bolje shvatio ovu jednostavnu priču, sjeti se učitelja života, koji su već ljudi u zrelijim godinama, ne rade nikakve duhovne tehnike, a bili su kao ti bez znanja, pročistili se, povezali stanice tijela kroz ljubav i svijest i sada im je sve jasno. Oni su Bogovi, oslobođeni svega, ne vole, ne misle, ne reagiraju, ali potpuno budni i prisutni u svemu i u tebi, zato zrače milostivo iz duše - srca, zato tebi njihovo zračenje veoma prija, siguran si od toga, kao da sve znaš kao oni, već si zaboravio na sve one nepotrebne stvari koje ti ruše koncentraciju, bez koje svijest nije moguća.

Učitelji života su samo jedno prošireno znanje i iskustvo. To možeš i ti postati.

Otkrio si da je prirodna inteligencija samo vakuum, svuda u tebi i savršeno služi kada duboko spavaš ili si u meditaciji. U svakom drugom slučaju bilo kakve reakcije uma, duša - srce mijenja ritam i to brzo i prirodno možeš popraviti fokusiranjem vakuuma na srce, upravo je to podignut ošit (dijafragma) za pluća i srce, kada će dah, točnije izdah pročistiti tijelo od otrova i tebi vratiti nastavak života.

Običan čovjek nema pojma da je njegov život limitiran na jedan udah i izdah, a nastavak je temeljem inteligencije i probuđene svijesti.

Tehnika vakuuma se lako uči, tim prije što se prakticira Kriya jogom, koja je u svemu čista fizička aktivnost tijela. U njoj nema nikakvih elemenata koncentracije, kao u drugim duhovnim tehnikama.

Isti si kao na početku samospoznaje, suštinski se ništa nije promijenilo, jedino si proširio znanje, koje ćeš lagano pretakati u iskustvo. Temeljem tog znanja ne moraš više reagirati kao struna, jer te sada štiti znanje, kao uvid na sva dešavanja oko tebe.

Već primjećuješ nikome ti nisi potreban. Svi misle da si odrastao, pitanje je da li je sazrelo tvoje sjeme svijesti? Ovisan si o društvu, religiji, zračenjima, kao malo dijete, no ono se igralo i osjećalo zaštićenim i slobodnim, a ti se osjećaš u strahu.

Slobodu ti nitko povratiti ne može, ona se budi kroz svijest. I sve je samo svijest.


ZAŠTO PITI DESTILIRANU VODU

Objašnjenje mora svima biti jasno bez ostatka.

Klica sjemena je živa iz nje se rađa živo tijelo.

Kako tijelo održati živim?

Već formirano tijelo sadrži prirodne stanice koje se obnavljaju, ali je u njima stalno prisutna prirodna inteligencija, u smislu održanja života. No prirodna inteligencija je samo vakuum, koji jednostavnim principom pročišćenja mrtvog, stvara prazan prostor za oživljavanje. Dah je taj princip, kroz udah (smrt) i izdah (oživljavanje). Ništa tako jednostavno, vječno budno i sveprisutno ne može biti kao vakuum prostora, no to je previše tehnički izraz i dobio je naziv apsolutna inteligencija.

Život tijela je održiv zbog vakuuma, zraka, destilirane vode - čiste H2O i hranljivih tvari, u organskom koloidnom obliku.

Vakuum je u stanicama prisutan, zrak udišeš onakav kakav jest, jedino možeš utjecati na vodu, odabirajući destiliranu vodu za piće i primjerenu organsku hranu.

U tijelu postoji struktura encima i hormona. Encimi su prirodna inteligencija u smislu kodova života, kao eliksir, balzam, zbog kojih se tijelo ne kvari. U suštini to su kristali žive vode.

Zato je najbolje piti destiliranu vodu, da se kroz probavu najviše encima iskoristi za oživljavanje stanica i zračenje tijela.

Kristali vode zrače kao dijamant, ali samo onda kada je tijelo čisto i prozračno, kada u njemu nema taloga, otpadnih tvari i smeća zbog kojih se ne bi zračenje osjetilo, jer je suptilno.

Jedini način da u tijelo uneseš hranljive tvari bez otpada, jest pijenje destilirane vode - čiste H2O i sokova od svježeg voća i povrća, jer se time očuva njihova živost i ne oksidiraju na zraku. Njih je u izobilju u svježem voću i povrću, oni su najbliži čistoći vode, imaju jednostavnu konzistenciju za probavu i kroz njih, oplemenjeni kristali vode zrače. Znaš i sam što destilirana voda znači kod infuzije i ljekovitih pripravaka.

Znanjem ćeš osmisliti prehranu i aktivno se uključiti u sam proces probave, na način pripreme sokova.

Izgleda da je destilirana voda veće otkriće za čovjeka nego vatra.

Ni jedna voda u prirodi nije čista H2O. Otkrićem vatre čovjek je imao priliku pročistiti vodu, međutim čini se da je voda mnogo misterioznija od onoga što možeš misliti o njoj, jer je živa.

U životnom smislu ni čista izvorska, planinska voda nije čista zbog krupnih kristala u njoj, minerala i svega drugog, što nije probavljivo kroz metabolizam tijela. Hranljive tvari moraju isključivo biti organske, žive i u koloidnom obliku, znači najfinije kakvoće. Zato piješ sokove sa izobiljem hranljivih tvari, a pijenjem destilirane vode, zadovoljavaš potrebe tijela za živom vodom H2O. Na 8 kg mase tijela dnevno trebaš popiti čašu vode (2 dl), najbolje kada ti je želudac prazan, ujutru i između obroka, najmanje na jedan sat poslije jela.

Na taj način u tijelu je sve čisto, od krvi, limfe, preko mokraće, znoja, sjemena muškarca, izlučevina žena i fekalija, s minimalnim količinama otpadnih plinova i otpadnih tvari od izumrlih stanica.

Zdravlje nikada neće biti dovedeno u pitanje ako se prehrani priđe znanjem. Ne samo prehrani nego životu u cjelini.

Čista voda, krv, limfa, znoj i mokraća moraju imati jednak okus, neutralno kao voda, ne slano i ne kiselo, kemijski alkalizirano i alkemijski s čistom vibracijom i živim zračenjem.

Jednostavnost i prirodna inteligencija klice iz sjemena, mora biti potvrđena kroz praktičan život, istinu i svijest o njemu.

Prvih dana života bebe, koja diše zrak i sisa majčino mlijeko, iz njenog tijela se izbaci samo ono prirodno inteligentno i ništa više. Zato mame uvijek ljube dječiju guzu, jer duboko znaju da je božanski čista. No i ta se guza prlja, zbog neznanja roditelja, kako bi na kraju ljudski izmet smrdio kao da je od tvora.

Mnogo godina proučavam duhovnost Istoka, samospoznaje radi, međutim destilirana voda je ravna bezuvjetnoj ljubavi i čistoj svijesti. Živa je i prirodna, u svemu inteligentna i pijući nju, zračiš i bez znanja.

Nitko i ništa na svijetu ne može biti tvoja ljubav, nego tvoja slabost. Zato je želja najveća nevolja. Prirodna inteligencija i Božanstvo su stvar apsolutne čistoće, bez ostatka. Život si samo TI, s uvažavanjem svega stvorenog.

Budisti su prilazili životu i apsolutnoj inteligenciji na veoma kompliciran način, neshvatljivim tehnikama i najsloženijom meditativnom i jogističkom praksom.

Koliko mi je poznato Šamani su imali znanje o živoj vodi (danas je to destilirana voda), kojom su liječili sve moguće bolesti.

Budi i ti jednostavan, pij destiliranu vodu, oživi i zrači.

Nedostatak ljubavi postaje kronična bolest većine, zbog čega su mnogi danas duševni bolesnici, čekajući kroz želju da im netko udjeli ljubav, međutim ona nije moguća izvan srca. Uvijek se pokazuje da su najjednostavnije stvari što život znače, najmanje istražene.

Društvo, kroz znanost, religiju, obrazovanje, medicinu, demokraciju, i da hoće ne može podržati jednostavnost života, jer bi većina umišljenih moralista ostali bez posla. Sve bi stalo, imajući u vidu činjenicu ovisnost čovječanstva o industrijski prerađenoj hrani, koja je u svemu mrtva priroda. Naravno, sve smo nekada imali kroz čistu prirodu, ali je cilj potpuno na drugoj strani, ka umjetninama, velikoj mogućnosti za uživanjima u iluziji života.

Moraš shvatiti da iluzija ne postoji, jer svi umišljaju da su u pravu, da su konačno svjesni. Svaka iluzija kao karakterna obrana ega, upravo izvire iz stvarnosti, kakvu pojedinac još ne prepoznaje. Međutim, pravo mjerilo je istina i kada ne živi u tebi, tek ćeš vidjeti svoga Boga kroz razna nezadovoljstva, strah, nejasnoću i boli. Jedino ti neko novo prošireno znanje može pokazati da li si u iluziji, jer ionako vjeruješ nebitnim stvarima.

Za društvo i velike umove, jednostavnost i priroda ne dolaze u obzir, zbog gubitka posla. U njihovim rukama je sve, mogu zaista raditi što hoće, jedino je život još uvijek u tvom srcu.



SVIJEST JE HOLOGRAMSKA MREŽA

O svijesti vjerojatno imaš svoje mišljenje, međutim ona je zaista krajnje jednostavna, temeljem prirodne inteligencije tijela.

Radi se o hologramskoj mreži praznog i punog u tijelu, vezano za samu materiju. Sa aspekta materije u kozmosu je sve živo, aktivno, vrti se, vibrira u sebi, međutim u prirodi se stvari odvijaju principom sjemena, tako imamo živu i mrtvu prirodu.

Uporedi tijelo sa jednom sobom. Ako je u sobi mnogo stvari, u jednom kaosu, onda u toj sobi ništa nije jasno. Kada sve stvari izbaciš iz sobe, ostaće prazan prostor, sa finim ehom koji odzvanja od zidova i to će biti jasan uvid, čista svijest.

Sve to vrijedi za tijelo. Kad kažem tijelo, mislim na prirodno tijelo sa optimalnim brojem tjelesnih stanica. Pretilo tijelo, mentalna reakcija ili bilo koja bolest, već nije čisto prirodno tijelo i predstavlja umanjenu jasnoću, kao nižu razinu svijesti.

Beba se rodi ali njeno tijelo još nije formirano do kraja. Zato beba nema svijest, ne hoda, ne misli, ne govori. Njeno tijelo funkcionira samo po pitanju elementarnog održanja života kroz dah, sisanje mlijeka, metabolizam i probavu. Sve drugo je u izgradnji stanica.

Od najfinijeg materijala u smislu postojanosti, tijelo će izgraditi mozak, kao najčistiji prostor za pohranu pročišćenih vibracija, u vidu elektromagnetskog zapisa. Međutim, ako se svijest ne utjelovi u cjelom tijelu, u svakoj stanici, uvijek će biti problem crnih rupa, nejasnoće i boli.

Pčelinje društvo najprije odnjeguje maticu, kao mozak koji će voditi društvo. Mozak je upravo ta matica, zaštićena u lubanji glave da joj se nikad ništa loše ne dogodi, daleko od svih mogućnosti prljanja, zbog unete hrane i drugih onečišćenja. Mozak je kao sterilna soba sa arhivom informacija, koje nisu ništa drugo nego iskustvo uma. Tu je svo znanje, iskustva i navike kroz koje je prošao um.

Život čovjeka nije moguć bez svijesti u smislu ljudskih kvaliteta. Zato služi formiranje tijela, odrastanje pojedinca i uporedo sazrijevanje svijesti, na način fizičkog pročišćenja, kada će u tijelu biti podjednako praznog prostora u smislu prirodne inteligencije i vakuuma i punog prostora u smislu same fizičke strukture kojom tijelo ima pojavu.

Utjelovljenje (implementacija) svijesti iz mozga u tijelo ide vertikalnom linijom života, u smislu zatvorenog kruga. Svijest se pogura do spolovila i pohrani u poznatom kazanu Kundalini (kod muškaraca su to testisi, kod žena jajnici, kao umanjeni mozak). Kvaliteta te svijesti je sirova, kao nagon, imenom ŽIVOTNA SILA. Ona se mora raspršiti u tijelu do svake stanice, čime će tijelo dobiti višu svjesnost.

Nova svijest dotiče opet iz glave, iz mozga, koji se napaja od osjetila koja su tik pored njega u glavi (osjetilo vida, sluha, mirisa i okusa je u glavi, jedino je osjetilo dodira svuda u koži). Sad već uviđaš kako se formira svijest, od opažanja, od osjećanja, emocija, od same reakcije uma.

Da li ćeš u svakoj reakciji uma imati uvid istine i stvarnosti ovisi od mnogo čimbenika, najprije od znanja, koja si tijekom odrastanja poprimio od sredine.

Dijete je nezrelo u svijesti do puberteta.

Poslije toga nastupa faza daljnjeg sazrijevanja svijesti koja završava oko 25-te godine.

Dalje kroz život dolazi faza kreativnosti i starenja.

Sve ono što si mogao glavom kroz zid, do 25-te godine, činio si zbog prirodnog imuniteta, zbog TIMUSA koji tebi služio umjesto mozga. Međutim, sada si odrastao, timus je pubertetom usahnuo i preselio se u srce. Dalji tok stvari i imuniteta ide preko srca, preko tvog umijeća življenja, preko moći prosuđivanja, preko znanja.

Dijetetu je koncentracija svijesti manifestirana kroz bezuvjetnu ljubav, zbog timusa. Zato se dijete bezbrižno igralo i upijalo sve promjene izvana. Zato djeca lako uče po nekoliko jezika jednovremeno. Dijete je čisto, još božansko, nepodjeljeno u svijesti. Odrastao čovjek to nije, jer je već navukao na sebe more problema kao prepreku svijesti.

Kada timusa nema više, bezuvjetna ljubav je preseljena u srce, ali ne tako prirodna i nadalje će biti samo ljubav. Tvoja ljubav će ubuduće ovisiti od mira u srcu, od najdubljih osjećanja u srcu, od čistoće tijela, znanja i od percipiranja stvarnosti života. Po pitanju ljubavi nemoj ni od koga ništa očekivati izvana, ona je tvoja prirodna potreba i samo se u tebi budi.

Valjda ćeš iz ovih redaka bliže shvatiti prirodu svijesti, da ne misliš kako ona dolazi s neba.

U slučaju čovjeka prirodna inteligencija može biti potpuno pretočena u svijest, na način fizičkog pročišćenja tijela. Ne smiješ gubiti iz vida da je i svijest materijalna i u svemu ima odlike materije. Može biti u vidu podsvjesnog uma, ograničena, viša ili apsolutna.

Biti ćeš jasnijeg uvida ako si uvijek spreman na igru, ako ne reagiraš emotivno, jer to je dokaz da si fleksibilan u mozgu i vitalan u tijelu. Odrasliji ljudi drže do nekog lažnog morala, ponosa i krutosti koja ide s tim. Za njih je dječija igra prošlost. Time pokazuju svu svoju nemoć, okreću se nebitnim stvarima, bježe od božanskog života i nesvjesno se pripremaju za zastrašujuću smrt. Ne moraš nikada umrijeti, u stvari ne moraš cjeloga života razmišljati o smrti. Takva razmišljanja bude strah, umanjuju kreativnost, ljudske kvalitete, čime se ponašanje čovjeka mora mijenjati.

Pij destiliranu vodu, pročisti tijelo i raduj se kroz ljubav, u punoj svijesti.



ŽELJA

Želja je najveća nemoć čovjeka, manifestirana kroz ponašanje, kreativnost, moć prosuđivanja stvarnosti i svijest.

U želji su sadržana sva ograničenja čovjeka, u smislu strasti. Zato neispunjena želja protivtežu nalazi u patnji.

Kod bebe koja još ne misli, postoji prirodna želja da sisa mlijeko i igra se. Beba još nema ni želju da piški i kaki, jer toga još nije svjesna.

Ako je ljubav jedina prirodna stvar u kojoj možeš uživati (sva druga uživanja su grijeh), onda su dječija želja za igrom i hranom za opstanak, jedine prirodne želje koje ne bude patnju.

Svaka druga želja se neizbježno pohranjuje u podsvjesni um i blokira buđenje svijesti. Podsvijest jest ravna prirodnoj inteligenciji, ali šta to vrijedi ako nije utjelovljena u svijest.

Upravo je glavni problem čovjeka što ne prepoznaje stvarnost života i što u tome ne vidi ispunjenje svih želja.

Temeljem želje ti nemaš mir u mislima jer očekuješ njeno ispunjenje. Ona je tebi bitnija od mira i života. Netko će reći pa nije to sve tako strašno. Međutim ti imaš bezbroj željica i želja, kada se sve one koncentriraju na tvoje sjećanje o njima, ode ti sva životna sila.

Ti zato ideš spavati da zaustaviš tok misli, da osvježiš životnu silu tijela, inače si gotov od umora. Fizička aktivnost tijela nije poseban napor, ako možeš raditi činićeš to, ako ti se ne radi nikom ništa, ali sa mislima nema šale, one same izviru, jer nisi pronašao rješenje.

No spavanje ništa nije riješilo, oživljavanjem sjećanja, iznova rušiš životnu silu. Pa tko je tu lud?

Zato je prošireno znanje jednostavan princip, ne samo za želje, nego za život u cjelini.

Zamisli tugu djeteta kada mu roditelj ne kupi igračku?

Zamisli čovjeka koji se milijun puta u životu razočarao zbog neispunjene želje?

Onda se nemoj čuditi ako je netko narušio ponašanje zbog neuroloških ili duševnih boli.

Svaka želja je potencijalna opasnost za bol.

Želja ti nikada nije potrebna, umjesto nje (jer želja pripada nezreloj djeci), budi svjestan, budi jednostavan u okvirima svojih kreativnih mogućnosti i stvarnih potreba tijela. A ono što je tvoja prirodna moć, nikada ne spada u želju. Ti uvijek želiš ono u čemu nemaš moć. I zato će svaka želja ostati tvoja slabost.

Pa ti razmisli koliko su strastvene želje opravdane, bilo za hranom, novcem, seksom, svejedno.

Ljubavna želja ne postoji, jer se ljubav individualno budi u srcu, neovisno od bilo čega ili bilo koga.



SUŠTINA ŽIVOTA

Život je toliko jednostavan da ga možeš u par riječi shvatiti, ako iza toga ne počneš mudrovati u prazno.

Jednostavnost života je temeljem apsolutne čistoće, očitovan kroz VAKUUM, iz milosti - APSOLUTNA INTELIGENCIJA.

Tu je početak i kraj postojanja kao VJEČNOST.

Gdje si ti u toj apsolutnosti, u toj vječnosti i vakuumu?

Kako si uopće živ u vakuumu, kako se ne ugušiš?

Ako hoćeš spoznati život, njegovu prirodu i kako je vječan, moraš probuditi svijest do najšireg znanja, da taj vječni život preslikaš, utjeloviš ili implementiraš u svoju svijest, koja neće biti ništa drugo, već isti taj VAKUUM, ovoga puta u smislu PRIRODNE INTELIGENCIJE, koja se odnosi na živu prirodu, a apsolutna inteligencija se odnosi na cjeli svijet i sve u njemu stvoreno.

Sad uviđaš da Bog uopće nije moguć bez TEBE, a TI nisi moguć bez svijesti. Nije suština života da imaš tijelo nego da si svjestan tog tijela i života u njemu.

Neopterećeni um i promućuran čovjek će ovo shvatiti bez dodatnih pitanja, jer je zaista jednostavno. No priča ima za cilj pojasniti suštinu života svima, svjesnima i manje svijesnim, probuđenima i onima koji spavaju, ona ih čeka kada se probude.

Vratimo se na suštinu na vakuum. Kao prvo vakuum nije moguć bez onoga tko ga stvara.

Tko stvara vakuum?

Idemo školski.... Vakuum stvara vibracija, kao metafizička realnost materije i kada zbog ubrzanja svjetlosti nestane u prostoru, iza sebe ne ostavlja ništa drugo izuzev vakuuma. Tako se, temeljem vibracija vakuum stvorio u prostoru svijeta i samim tim je kreacija svijeta cjelina i vječnost.

Dolazimo do točke same MATERIJE, kada moramo utvrditi da u prostoru svijeta, u tom vakuumu, ne postoji ništa drugo izuzev materiije, u fizičkom ili metafizičkom obliku, u vidu krutih tijela, žive i nežive prirode i slobodnih vibracija. Apsolutno stanje nadopunjuje materiju, pročišćuje i daje joj živost. Na taj način sve je samo MATERIJA, kao oblik, kao živa i neživa priroda, kao zračenje i kao apsolutno stanje (nematerija).

Ovo je već mnogo jasnije.

Ti si stvoren tako što se milijardama godina ta živa vibracija, već kao najsitnija dušica, spajala i dijelila, mijenjala oblike, postala krupnije živo tijelo, onda je to tijelo prohodalo, progovorilo, poprimilo svijest, jer je otjelovilo svoj početak postojanja iz apsolutne inteligencije. Tako si TI i prirodna inteligencija JEDNO i uvijek moraš znati TKO SI, kako se kroz običan život ne bi samo identificirao imenom i prezimenom, možda diplomom, položajem, imetkom. Sve što je svjetlost i zračenje u TEBI, tiče se samo ŽIVOTA, koga predstavlja tvoje srce (u njemu je utjelovljena duša, ona prva vibracija).

Moraš znati, kada iz sjemena krene zametak, prvo što se stvori jest TIMUS, a u regiji njega prva krvna žilica, kao buduće srce. Znači srce sa svojim kuckanjem je sve što imaš od života, jer nisi uvijek njega svjestan. Zato moraš održavati pravilan ritam srca kroz dah, da se ne prejedaš, u stvari ne moram ti ništa govoriti, srce ti uvijek sve kaže, jer je bezuvjetno budno i prisutno u tvom životu, bez obzira koliko si ti zainteresiran za njega, koliko si zahvalan postojanju, koliko si ljubazan i odgovoran.

Do 25-te godine na život možeš gledati iz kuta sentimentalnosti, preko božanske duše, preko blaženstva, milosti, preko Boga i bezuvjetne ljubavi, međutim poslije 25-te godine počinje doba starosti gdje sentimentalnosti nema mjesta, potrebno je prošireno znanje za svjesno upravljanje životom. Ostaješ TI, tvoja svijest, srce i tijelo. Važno je održati prisebnost, mir, kreativnost. Ako u svemu tome bude ljubavi i mjesta za igru, pa to je jako dobro, međutim, suvremeni život oduzima čovjeku slobodu, mir, žurba je na sve strane i zbrka u glavama ljudi.

Samo oni koji mogu u svakom trenutku progutati knedlu, radosno idu dalje kao da se oko njih ništa ne dešava.

Nitko se nije rodio da bi cjeloga života razmišljao i plašio se smrti.

Opet se život svodi na znanje, jer bez toga sve postaje sumnja.



KNEDLA

Simbolizam knedle u grlu je jednostavan i predstavlja suštinsko pitanje života.

Od knedle u grlu zastaje dah, gušiš se.

Zašto se stvori knedla?

Kada ne dišeš duboko, pogotovu kada ne izdišeš otrovne plinove iz tijela, bude ugrožena istina života koja se upravo manifestira u grlu, tiroidnim žlijezdama, a odnosi se na pluća, disanje, probavu, debelo crijevo i detoksikaciju tijela.

Svaka tvoja reakcija koja za posljedicu ima zastoj ili ubrzan rad srca, automatski utiče na dah i knedlu u grlu. Sva tvoja neslaganja s okolišem dovode u pitam mir tvog srca i eto knedle u tvom grlu koju moraš progutati, ako ti je do mira i života stalo.

Jednostavno, zar ne?

Kod beba je to izraženo, kod zaljubljenih pojedinaca, kod milostivih osoba.

Svaka svjesno progutana knedla je direktna svijest o životu.

Knedla je urođeni mehanizam prirodne inteligencije, kao dah, kada u podsvjesnom umu održavaš život tijela.

Promatrao sam kada čovjek umire, koliko se muči progutati knedlu i na kraju u tome ne uspije, uguši se i umre.



VITALNOST I DUGOVJEČNOST

Malo je nezrelo reći podmladiti se, jer je životni put zatvoreni krug, sastavljen samo od prirodnih faza, tako da je svaka od njih značajna.

Izreka kaže : „Sve u svoje vrijeme“. To znači ako si svaku fazu života proživio prirodno, nemaš se što podmlađivati, pa ti si uvijek mlad, samo prolazi vrijeme.

Stanice tijela se ionako vrlo često obnavljaju i u tebi je uvijek tijelo novo. Prirodno nije moguće vratiti se na neko tijelo iz prošlosti, jer se stanice tijela obnavljaju onakve kave one jesu. Obnavljaju se i one neprirodne stanice u tijelu, kao mutirane, kao pretilost ili kakva bolest. Neke bolesti traju veoma dugo, godinama, tako da se stanice svejedno obnavljaju, bez obzira na njihovo zatečeno stanje.

Mladalački izgled ne možeš povratiti u zrelijim godinama, i ako si godine potrošio u nebitnim stvarima, strastvima, u stresu i mnogim drugim negativnostima života.

Možeš sadašnje stanje popraviti do razine prirodne vitalnosti tijela, bez obzira koliko godina imaš. S takvim novim vitalnim tijelom i izgledom, možeš nastaviti život koliko ti hoćeš, jer on isključivo ovisi o tebi, tvom znanju i svemu onome što poduzimaš.

"Ako slučajno oboliš i ne mogneš ustati iz kreveta, ne uzimaj nipošto lijekove - lijekovi su otrov. Radije nemoj tri dana
ništa jesti. Bolest je posljedica otpadnih tvari koje se nagomilavaju u tvom tijelu. U ta tri dana popij svakih pola sata čašu čiste vode i ti ćeš opet biti zdrav".


JEDNOSTAVNOST SVIJESTI

O svijesti možeš razmišljati na više načina. međutim samo kada je možeš zamisliti kao nešto najjednostavnije, može ti biti jasno.

Svijest je prirodno inteligentna spiritualna moć dopuštenja svega, u trenutku prije reakcije uma. Značajna je za čovjeka u smislu sveprisutnosti i neograničenog trajanja. Neovisna je od bilo koje reakcije osjećanja, misli, uma, emocija, sjećanja. Može stvoriti najširi uvid i jasnoću u smislu prirodne intuicije, kada te dovodi u potpun mir, sa usklađenim ponašanjem, jer sve doživljavaš stvarno.

Strukturu svijesti čini cjelo biće, jer je cilj učiniti ga potpuno svjesnim, bez ostatka. To se postiže utjelovljenjem (implementacijom) svijesti iz onog najjasnijeg dijela u pinealnoj žlijezdi, hipofizi, mozgu, u svakoj stanici tijela. U pinealnoj žlijezdi je spiritualne čistoće, a idući prema tijelu, spiritualnost svijesti se gubi u reakciji uma, misli i vanjskim osjetilima.

Za potpunu svijest je potrebno unutarnje osjetilo - SRCE, jer je nepristrasno od vanjskih utjecaja i jedino reagira na istinu života.

Struktura svijesti je u skladu s prirodom tijela, jednostavna je i tiče se znanja, koje mora prethoditi vanjskim osjetilima. Temeljem znanja, u mozgu se formira svijest, kao pravi put kružnog toka.

Zbog relativnosti života, nisu svi u prilici proširivati znanje, zato se moraju prepustiti prirodnom znanju, koje izvire iz prirodne inteligencije samog tijela. To znanje izvire direktno iz srca i nazivamo ga LJUBAV. Ljubav nije ovisna od mozga i vanjskih osjetila, zato se njome prirodno utjelovljuje svijest.

Kako je sve počelo?

U samospoznaji će se pokazati da je srce početak i kraj svijesti i života.

Ovo je trenutak suočenja s istinom.

Svijesti se moraš predati srcem i tijelom, jer TI nisi pametniji od same prirodne inteligencije tijela. U mozgu je pročišćena svijest, ali sam mozak nije ništa bez tijela, pluća, srca, krvi.

Tijelo i glava su prilično podvojeni, spaja ih sve ono suštinsko što prolazi kroz grlo (najprije istina, očitovana kroz reakciju tiroidnih žlijezdi, probavu, debelo crijevo, pluća, metabolizam). Najbolje je kada ništa ne misliš i dopustiš da se glava i tijelo, mozak i srce, povežu onako kako prirodno znaju. Tim dopuštenjem, trenutačno ćeš osjetiti mir.

Definitivno, u tebi je neko znanje i iskustvo, ali to nije ništa u odnosu na prirodnu inteligenciju tijela. TI stalno misliš da si pametniji od „slijepog“ tijela, međutim ono ti uvijek šalje vidljive signale za sve grijehove koje činiš i za ukupno tvoje ponašanje, a TI uopće na to ne reagiraš, ali zato reagiraš na nebitne stvari izvana. Pitaj se tko je u toj situaciji pametniji, TI ili tijelo?

Jedno je sigurno, dok još nisi imao glavu, na samom početku klice tvog sjemena i zametka, imao si srce. Poznato je da se u zametku najprije formira TIMUS kao prirodni imunitet za buduće oblikovanje tijela, a u njemu se odmah formira prva krvna žilica koja će biti srce.

Zato srce uvijek moraš slušati i vjerovati mu više nego samom sebi, jer ono nije griješnik kao ti, ni u čemu ne uživa, bezuvjetno je prisutno u tvom životu, neovisno je i prava je žrtva za tvoj život.

Što misliš između svijesti i srca tko je kokoš a tko jaje?

Kada TI nisi postojao, SRCE je bilo.

Predajući se prirodnoj jednostavnosti života, osjetićeš veliku radost, uhvatiće te jeza kao znak da svijest teče kroz tijelo i moraš pitati sebe zašto uvijek reagiraš, nešto misliš i time blokiraš mir i svijest? Shvatićeš da život nisu misli, već mir i srce.

Naravno, površinska osjećanja će i dalje imati svoju ulogu i pratiti opažanja osjetila još jasnije, kada ih podržiš iznutra srcem. Tako se stvara prirodna intuicija, kada i slijepim površinskim osjećanjima, možeš bez razmišljanja i bez reakcije uma, prepoznati istinu. To će biti prava integracija znanja, iskustva i svijesti u tebi, kao znak zrelosti. Sve ono što znaju učitelji života, upravo se tiče znanja i iskustva. Oni u trenutku imaju potpunu jasnoću uvida, zaista ne moraju ništa misliti. Oni nisu ništa posebno u odnosu na tebe, samo su dopustili da im se svijest i život dogode.

Cilj je da si potpuno slobodan izvana i iznutra. Tu slobodu zaista sam uređuješ i nitko ti je ne može oduzeti. Tu slobodu je imao Isus, ali ga rijetko tko razumije. Isusa mnogi doživljavaju lažno religiozno, sentimentalno i na svaki drugi način, a ne svjesno.

Ako tražiš recept za mir, ljubav, radost, jasnoću, vitalnost i dugovječnost, potraži je najprije u proširenom znanju, a onda u cjelosti dopusti to znanje i iskustva da se utjelove u srce i tijelo.

Obzirom da građu tijela najviše čini živa voda - 70 %, najbistriji si umom pored čiste vode, bila to samo kapljica rose, potok, rijeka, jezero, more ili ocean. No, tih 70 % vode je sastavni dio tijela iznutra. To znači da ti uvijek treba živa voda u tijelu. Nemoj mudrovati, jedina živa voda koju ćeš naći oko sebe jest destilirana voda. Malo neshvatljivo, nisi navikao na nju, ali je ona ipak jedino dobra za piće, građu tijela, stvaranje kristala koji ne dozvoljavaju starenje i na kraju zrače. Njihovim zračenjem iznutra, zračiš i ti prema van, prema ljudima i svemu. Kažu da biljka osjeća zračenje srca, da točno vidiš kako se list pomjera ako si u ljubavi s njim. Tu je samo u pitanju zračenje aura, tijela i lista.

Pravo je znanje i svijest o životu piti destiliranu vodu, uz odabranu hranu najbližu njoj, organsku i živu, od vegetacije, sokova svježeg voća i povrća, koloidne kakvoće hranljivih tvari, od kojih tijelo ima najviše koristi, ne prlja se, uvijek je čisto, vitalno, ne mora biti ovapnjenih arterija i žila, i dugovječnost je tu.

Srce si morao upamtiti (i kada nisi bio svjestan) kao prvi obrazac bezuvjetne ljubavi, prema budućem božanskom biću.

Treba li još što pojasniti u vezi svijesti, srca, tijela, mira, ljubavi, radosti, vitalnosti, dugovječnosti, ili je uvijek u pitanju strast i koncentracija na nebitne stvari, kao neznanje, nemoć karaktera, neodgovornost i nezrelost.



MIR

Ako za trenutak mira trebaš neko posebno mjesto, vrijeme, prijatelja, posao, novac, hranu, piće, sex, putovanje ili šta drugo, tvoja je moć prilično slaba.

Zbog malo mira u srcu ne moraš ništa misliti ni raditi, jednostavno ga imaš SADA, pod uvjetom da ga zaista želiš.

Međutim, tvoje su želje sve drugo samo ne mir.

Poznat možeš biti samo po srcu, nikako po materijalnom bogatstvu, položaju i statusnom simbolu.

Kada ti srce zrači, od tebe se osjeća ljubav.

Svojom reakcijom i mislima, prekrivaš suptilnu svjetlucavost zračenja kristala žive vode iz srca. Na takvo tvoje ponašanje srce se neće ljutiti, jer je prirodno inteligentno i zrelo, ono ti uvijek daje priliku da sazriš.

Svi će na tebe gledati kao na podvojenu ličnost, imajući u vidu činjenicu da tvoje srce nije nizašta krivo, nego je ta podvojenost isključivo tvoje neznanje. Jednostavno si dužan pokazati drugima da si TI sa svojim srcem JEDNO.

Moraš shvatiti da za tvoje srce u svačijem srcu mjesta ima i svatko će ti dati srce ako se normalno ponašaš.

Jadno se osjeća onaj tko o svemu mora misliti, jer mu zaista ništa nije jasno. Takvog ubrzo zaboli glava, nekada se uplaši, nikada ne vidi istinu, životari, a tijelo mu obiluje od prirodne inteligencije. Nitko nije pošteđen od jada, ako se prepusti umišljanju, ako se nezna koncentrirati, ako ga svojom reakcijom uvijek komplicira i nikad nije jednostavan.


TIJELO DUH SVIJEST

Kada kreneš promatrati prostor i vrijeme, u njima ćeš otkriti postojanje svijeta.

Promatrajući cjelinu svijeta kao hologram, shvatićeš da se radi o jednoj, jedinoj i istoj materiji, u nekakvoj transformaciji, tranziciji, mijeni, vrtnji, u pokretu, usitnjavanju, ukrupnjavanju, prelaskom iz jednog u drugo stanje jednovremeno.

Temeljem aktivnosti u prostoru, dešavaju se mnoge druge vidljive i nevidljive stvari, u smislu uzroka i posljedica, beskrajnih mogućnosti za svim promjenama i odnosima, što u suštini predstavlja ŽIVOT MATERIJE.

Ako napraviš razliku između transmutacije materije i transcendiranja svijesti, ŽIVOT će biti jasniji.

To se može i praktično objasniti.

Zamisli svoje tijelo kao da je od leda, negdje u prostoru taj led lebdi nevjerojatno dugo i uplovilo je u atmosferu Zemlje, gdje je povišena temperatura, postoji zrak i voda. Komad leda se utopljava i kao da je počeo disati iznutra. Temperatura se podigla, jasno vidiš isparavanje vodene pare i otopljenu vodu.

Od onog komada leda, pod posebnim uvjetima imaš njegovu transformaciju, u vodenu paru i vodu, jednovremeno.

Na ovom primjeru leda, materija pokazuje svoju prirodu kao ŽIVOT. Uz toplinu, zrak i vodu, svaka materija će oživiti, kad - tad.

Tako je stvoren čovjek. Skoro milijardu godina je bilo potrebno evoluirati do ovog stupnja razvoja.

ŽIVOT nije ništa drugo doli jednovremenost materije u svim mogućim oblicima, kao bez vremena i bez prostora. Taj dio bez vremena i prostora je SVIJEST, kao najviša moć MATERIJE, u smislu APSOLUTNE INTELIGENCIJE, koja je beskrajno moćna kroz sveprisutnost, bezvremenost, manifestirano u svjesnom entitetu.

Ako imaš dovoljno prošireno znanje i ako to znanje možeš sagledati ili utjeloviti kroz SEBE, onda ćeš postići jasnoću uvida u život.

Tijelo, duh i svijest su samo stanja materije jednovremeno i nepodvojeno, zbog stvrorenih preduvjeta. Taj zatvoreni sustav je praktički uvijek živ, u različitim oblicima, nekada u nesvijesti, nekada u svijesti. Nesvjesno i svjesno imaju rastegljivost, mogu biti duboke i jasne ili površne i plitke.

Unutar same svijesti, jasne i zamagljene, čovjek ima osjećanja o samom životu, na koja sam utiče kroz skidanje magle ispred svijesti. Tako postaješ dežurni svetionik nad svojim putem života, jer bez svjetlosti, opet ćeš biti onaj komad leda.

Radi pokretanja svjesnosti, pokazalo se praktičnim prikazati je kroz iluziju tijela (koje spava nesvjesno) i svemoć Boga, kroz aktivnu formu vječne budnosti. To svakako pije vodu dok ne zatvoriš krug samospoznaje, kada na kraju puta jasno vidiš suštinu života, jednovremeno u svim fazama transformacije tijela.

Ako je život tijela ovisan o jednom udahu zraka, onda je oslobađanje duha sadržano u jednom izdahu. Dah se odvija prirodno, sinkronizirano, inteligentno, a tebi ostaje razmatranje onoga između udaha i izdaha, u čemu su sve tvoje aktivnosti. Onda ćeš shvatiti da moraš biti miran i dobro koncentriran između udaha i izdaha, da bi uopće ulovio što se sve dešava.

Spiritualnost ti daje mogućnost jednostavnosti svijesti, gdje ništa ne smije biti napor. Jednostavno si u svijesti slobodan šetati u sebi i van sebe jednovremeno i to te čini radosnim, kao da se igraš letenja, a tijelo miruje ili je u nekoj aktivnosti.

To što može čovjek postići kroz svijest, ne može ništa drugo u prirodi, ni biljka ni životinja, bez obzira što u svemu postoji apsolutna inteligencija. Znači svijest je evolutivna stvar materije ljudskog bića. Zato će netko biti zreliji i svjesniji od drugog, pažljviji i odgovorniji, a opet se to svodi na znanje implementirano u sam život.

Netko mora voditi tijelo kroz prostor i vrijeme, ono to ne može samo, iako u sebi sadrži apsolutan život. Ali život nije ništa ako nije osvjetljen, ako ga ne vidiš i ne osjećaš. Ono što po danu vidiš od svjetlosti, to po mraku moraš vidjeti zbog svijesti, koja je samo jedno prošireno znanje i iskustvo.

Došli smo do točke jasnoće života, kada sve to mora biti praktički postavljeno, recimo u jednom danu, kroz sistem svijetla i tame. U tom sklopu moraš održati tijelo vitalnim, moraš osloboditi duh i moraš biti miran, kako bi stvorio sklad.

Zrak već imaš, trebaa ti čista voda H2O, to je za naše prilike destilirana voda i ono malo esencijalnih hranljivih tvari. Nitko ne mora biti zbunjen oko vode i prehrane, jer ona mora biti osmišljena i jednostavna, primjerena samom životu. Strasti zaista ovdje nemaju mjesto, navike i svaka druga slabost ili ovisnost. Radi se o uspostavi mirnog života.

Ovdje nedostaje oslobađanje duha, jer svaka napetost u tijelu, razdražljivost, nejasnoća, reakcija, u suštini je nemiran duh, kome se mora dati prilika da napusti tijelo.

I to su mudraci istražili, tehnika za oslobađanje duha je jednostavna koliko i udah zraka, a sadržana je u samoj svijesti o duhu. Uči se lako, primjenjuje jednostavno, samo ako to želiš.

U hodu oslobađaš duh, gutaš knedle i otklanjaš svaku reakciju.

Stani uspravno ili legni. Opusti se kao krpa, neka sve klone, pogled, ruke, noge, neka na trenutak sve omlitavi u tebi. Osjetićeš da dublje dišeš. Ako se još samo dublje omlitaviš prestaćeš disati, a ošit (dijafragma) će sam krenuti prema grudnom košu, plućima i srcu. Dogodit će se vakuum, kao prirodna defibrilacija srca. Elektrošok za stimulaciju srca nije ništa u odnosu na vakuum. Tebi će to biti veoma ugodno i nećeš disati, da ne bi poremetio cjelu stvar. Eto u toj koncentraciji znanja i svijesti oslobodio si duh i nisi više napet.

To ponavljaj kad se sjetiš. Dovoljno je da od svake minute života odvojiš par sekundi za oslobađanje duha. Biti ćeš resetiran i nov, kao preporođen.

Svoje ponašanje prepusti samom životu, jednostavno, samo slijedi principe, kroz zrak, vodu i mir. Ako ti je i to previše, onda pređi na jednostavniju varijantu - LJUBAV. Ona će sve riješiti za tebe, samo uživaj, jer jedino ljubav nije strast.

Život iznutra je sasvim nešto drugo na osjećanja izvana. To moraš uskladiti i osjećati se jednovremeno svjesno iznutra i izvana.

Ako dopustiš život, tijelo, duh, ljubav i svijest, imaćeš i radost i mir.


EVOLUTIVNA ZRELOST

Materija u prostoru i vremenu stari, transformira se i evolutivno sazrijeva, od apsolutnog stanja, preko metafizičkog stanja, do fizičkog stanja i tako u krug.

Naša priroda je organska i neorganska, živa i mrtva. Upravo se to odnosi na evolutivnu zrelost same materije.

Sva živa priroda ima tu zrelost, na svoj način, preko različitih vrsta živih sistema.

Mrtva priroda pripada mineralnom svijetu, kristalnog, nerazgrađenog oblika.

Mi smo zainteresirani jednako za živu i mrtvu prirodu. Od žive imamo vegetaciju i hranljive tvari, od nežive prirode koristimo energetske resurse.

Iz pohlepe i neznanja čovjek se sve više okreće neživoj prirodi, točnije maksimalnom iskorišćavanju prirodnih resursa. Time se narušava prirodna ravnoteža. Kao što je nama vegetacija potrebna za život, tako je biljkama potrebni neživi minerali, koje će biljka učiniti živim, preko destilirane vode, zraka i svjetlosti. Takve koloidne otopine minerala u biljkama nama pogoduju u prehrani, jer dobivamo sve potrebne količine hranljivih tvari, u aminokiselinama, glukozi (voćnim šećerima), masnim kiselinama, mineralima i vitaminima.

Posebno je bitno napomenuti strukturu encima i hormona u tijelu, zbog kojih se tijelo ne kvari i prirodno se pročišćava, a sve temeljem zračenja neba i zemlje, svjetlosti i prirodne inteligencije (vakuuma).

Kada smo kod zračenja, moramo znati da se time pokazuje evolutivna zrelost materije. Ono što ne zrači, nezrelo je.

Sve što je živo, intenzivno zrači. To se odnosi i na novorođenu bebu. Kroz odrastanje i socijalno vođenje života (neprirodnim putem) i ta se beba počinje kvariti u krvi i tijelu, čime je njeno zračenje dovedeno u pitanje. Za živu prirodu vrijedi pravilo, ako iscrpi potencijale zračenja, mora umrijeti i preći u neživu prirodu.

Čovjeku je suđeno da zrači, a to je jedino moguće kroz formu ljubavi (bukvalno je to životna sila, kroz kreativnost), od nagona do ekstaze, istine, svjetlosti i slobode. Konačna sloboda se odnosi na kozmičku simfoniju svijesti, kada pročišćeno tijelo rezonira skupa s prostorom.

Bez mnogo priče, pročišćenje je prirodna stvar čovjeka, ljubav je prirodna stvar, čista krv je prirodna stvar, sve je to temeljem živog života, ni manje ni više, potrebno tijelu, prirodne mogućnosti to dopuštaju i evolutivna zrelost nalaže.

Ljubav

To je nešto prirodno u životu čovjeka, a tiče se onog nesvjesnog tijela (u smislu materije) i pročišćenog tijela u smislu svijesti. To unutarnje osjećanje sklada života, manifestira se kroz blaženstvo različitog intenziteta. To mogu biti žmarci, možda jeza, lotosov cvijet u grudima, najveća knedla od istine, najmirnija glava i najjači osjećaj slobode.

Ljubav je stvar života samog i tiče se životne sile. Sve što je živo, ima u sebi sokove blaženstva, u smislu encima koji apsolutnom čistoćom štite tijelo dajući mu prirodni imunitet.

Nagon čovjeka je izvor rijeke ljubavi i života. Ali šta to vrijedi ako ne znamo gdje se taj izvor nalazi, ako ne idemo k njemu, ako nismo prisutni kraj njega, ako ne pijemo tu živu vodu ljubavi?

Kada dođeš na izvor ljubavi i blaženstva, svakako ćeš doživjeti nekakav maksimum zadovoljstva. To je nama poznato kroz orgazam. Međutim, on toliko kratko traje da je bitan samo kao iskustvo. Ako sa sobom ne poneseš ljubav sa izvora, onda ta živa voda tebi ništa ne znači. Tražeći je u nečemu drugom izvan tijela, besmisleno je, kada je ona jedino u tvom izvoru životne sile.

I sve je to prirodno, inteligentno, ljudski i normalno, iznad svega jednostavno, samo traži budnost i prisutnost. Najprije znanje ili nečije iskustvo da ti pokaže kako se to radi.

Ekstaza

Predstavlja živu vodu iz rijeke ljubavi (iz životne sile i nagona), svuda u tijelu. U ekstazi ne postoji koncentracija na jedan užitak kao kod orgazma, već se trudiš i opustaš tijelo da orgazam uhvati svaku stanicu. Takva rezonantnost tijela daje ti najjasniji uvid života i to je najviša svijest.

Svijest

Samo čini sveukupnu budnost. Kada spavaš od svijesti nema ništa. Da, postoji ona, ali ti spavaš, nisi aktivan, a život nije u spavanju. Kod pročišćenog tijela uz optimalnu krv, budnost je potpuna. Takvi ljudi ne moraju spavati, nemaju što odmarati u tijelu. Spavanje je predah jer tijelo ne stigne preko dana počistiti umrle stanice, zato jer si stalno aktivan (hranom, mislima, sexom ili nečim drugim što troši životnu silu).

Svijest je slobodna simfonija, neovisna, ne možeš reći da je tvoja, kada je to samo eho stanja tijela.

Ako imaš buku u glavi od misli ili kakvu slabost, bol, svakako da će simfonija tijela biti narušena. Za svijest je potreban mir, čista krv i čisto tijelo. Naravno ljubav se podrazumijeva.

Ponašanje

Tko bi mogao odrediti kako treba izgledati ponašanje normalnog čovjeka? Naravno samo priroda života. Prema tome ponašanje će biti prirodno, ako je unutarnji sadržaj tijela prirodan, ako je krv optimalna, a tijelo nema taloga i zapušenih arterija.

Karma

Karma predstavlja najveći problem za prirodan tok života, jer upravo bilježi sve ono neprirodno što je urađeno u nizu preko predaka. Nećete povjerovati, ali karma nije ništa drugo doli same stanice krvi. Karma je bolest krvi. Pročišćenjem krvi karma se briše, bez obzira što je u njoj bilo zabilježeno, jer je to prirodna stvar, jer je čista krv prirodna inteligencija.

Intuicija

Opet sve vezano za čistu krv i tijelo, jer kada krv neometano struji kroz naša osjetila, žlijezde i organe, intuicija je neizbježna. S intuicijom čovjek ništa ne misli, već osjeća, u tome je i suština svijesti. Kada se intuicija proširi iz glave na cjelo tijelo, eto svijesti u cjelini, bez misli i maske ega.

Zdravlje

Uz optimalnu krv i pročišćeno tijelo, bolesti nemaju podložno tlo za razvoj u tijelu. To je sve.

Kreativnost

Kreativnost strogo podrazumijeva životnu silu, izraženu kroz moć čovjeka. Naravno, ona je najbolja samo života radi. Ako se moć rasipa radi strasti, onda ne možemo govoriti o kreativnosti. Sva materijalna ostvarenja nisu kreativnost.

Aktivnosti

Svaka aktivnost čovjeka koja izvire iz kreativnosti života, a služi njemu i obitelji, spada u ljudski kvalitet.

Prehrana

Ništa posebno. Ako znaš sastav čiste krvi, nemam ti što reći u vezi prehrane. Ako neznaš, to se lako uči. Jednostavno je i prirodno. Važno je da čista krv i tijelo nisu mogući bez organske hrane. To znači da umjetnine od industrijski prerađene hrane ne dolaze u obzir, jer nisu žive. Ne dolazi u obzir ni termička obrada namirnica hrane, jer time postaju neživa priroda - mrtve.

Znanje

Beskrajna enciklopedija znanja svakako je svijest, kao neovisno stanje tijela, koje u sebi sadrži najpovoljniji feng shui života, temeljem prirodno inteligentne živosti. Optimalna krv i prirodno tijelo, bez taloga i mutiranih stanica, daju najbolju rezonantnost svih stanica tijela, u smislu njihove slobode kretanja kroz krvotok, limfotok i organe, što sve skupa rezultira optimalnim otkucajima srca, a nama daje osjećaj mira, ugodnog blaženstva, volje u leđima i ukupne radosti. Nekako se osjećamo slobodni. To je samo prirodna stvar dovođenja tijela u rezonantnost s prostorom kozmosa.

Iskustvo

Enciklopedija znanja je zaista velika, međutim ima li to ikakvog smisla ako pojedinac nije čuo za to. Što vrijedi malom djetetu da će jednog dana biti zreo čovjek, ako će ono iz neznanja napraviti neku štetu?

Sirovo znanje bez pretakanja u iskustvo, nije ništa, kao što ni život nije ništa ako se njime ne koristiš.

Praktički nemamo izbora, jer koristeći se umjetninama, kroz hranu i energiju, u stvari napuštamo život i onda se pitamo od kuda bolesti, starost i opća nemoć.

Vitalnost i dugovječnost čovjeka predstavljaju znanje, iskustva, svijest i moć, a sve u čistoj krvi i mirnom srcu.

Strasti

Jedino je uživanje u ljubavi i životu prirodna strast, pročišćena, nije materijalna.

Što se tiče hrane, nije strast uživanje u potrebnim količinama hranljivih tvari.

Sva druga uživanja nisu prirodna i čine osjećanje grijeha, a to svi znamo da obavezno izaziva strah, pohlepu, neiskrenost, mržnju i ponos, u smislu rušenja karaktera i jačanje ega.

Seksualnost

Svakako je seksualnost prva karika u životu čovjeka, na samom izvoru rijeke života i ljubavi.

Da nije seksualnih moći, ne bi bilo ni ljudske vrste.

No, da nije neznanja i strasti, ne bi bilo ni grijehova prema tijelu u smislu nesvjesnog sexa.

Bilo kako bilo seksualnost čovjeka uprošćena smo na sex je poremećaj karaktera.

Istine radi ono što je uzrok, najbolji je lijek, tako sa pravilnim vođenjem svoje seksualnosti, prirodno revitaliziraš tijelo, jer je seksualnost ponajprije jaka hormonska struktura tijela, a to su prirodni čistači.

Znanje je u pitanju, jer sex bez znanja samo je suludo nipodaštavanje žive sile i gubljenje moći, a to svi znamo kako smo jadni nakon kratkotrajnog užitka orgazma. Kao da nam je netko oduzeo život. Pa ako je već tako, onda se orgazam mora provoditi svuda u tijelu, a ne kao eksplozija u jednoj točki.

To se lako uči, samo moraš odbaciti predrasude i ponašati se prema seksualnosti kao prema životu.

Prosvjetljenje

Nije ništa drugo doli najčistija krv kao u trenutku začeća. Tada tijelo prirodno zrači.

Jednostavnost

Život je temeljem prirodne inteligencije - vakuuma. Ako to uvažavaš, onda dopusti i slijedi tu inteligenciju. Ne moraš sumnjati jer si dio nje, živ si.

Život nije misao, niti strast, niti bilo što drugo što misliš, već prirodna svrha kreacije svijeta, koju nikad ne možeš narušiti jer je apsolutna moć, kroz beskrajni vakuum, jedino možeš srušiti sebe, time što ćeš od otpada u tijelu izgubiti vakuum u stanicama tijela i time dovodiš sebe do ruba.

Iscjeljenje

Mnogi vjeruju u nadprirodne moći, međutim ništa nadprirodno ne postoji, izvan apsolutne inteligencije. Ako je tako, onda u sebi sadržimo sva moguća iscjeljenja.

O čemu se radi?

Sve što čini reakciju tijela kroz poremećaj otkucaja srca, sve što onečišćuje krv i zatvara arterije i prirodne kanale u tijelu, stvara neki vid crne rupe. Onog trenutka kada se to mjesto pročisti, sve se vraća u normalu.

Moć iscjeljenja je u formi fascinacije, kada u nečijem znanju i iskustvu osjetiš duboku inspiraciju. Bukvalno dolazi do izjednačavanja tvog neznanja, tvoje bolesti, sa znanjem i čistoćom iscjelitelja. Od moći zračenja iscjelitelja, od njegovog stupnja čiste krvi i tijela, od njegove ljubavi ovisi razina tvoje inspiracije.

Međutim, životna inspiracija može biti samo od onoga što prirodno zrači. Zato nikakva umjetnina, nikakva sintetika (niti jedan umjetni lijek), ne mogu izliječiti crnu rupu (bolest).

Svaki umjetni lijek je najprije sumnja onoga tko ga pije. Onaj tko povjeruje u lijek, bukvalno je izliječen. Ne liječe tablete, nego tvoja vjera. Mnogo puta je to potvrđeno placebo efektima.

Prema tome, ne treba ti ni vjera ni sudbina, tvoja krv i čisto tijelo su prirodni učitelj i iscjelitelj, bolji ne postoji. Sve što je drugo, izvan tebe, nije prvo, uvijek će biti drugo, slabije od tebe.

Ni jedan priznati hipnotizer nema moć hipnotisati potpuno svjesnog čovjeka, prije će ovaj njega hipnotisati.



DUH

U svijetu samo jedno može biti stvarno, to je MATERIJA.

Njena priroda je da se stalno mijenja i tako stvara sve promjene, sve mogućnosti i uređuje sve odnose svijeta. Ona ima fizička, metafizička i duhovna svojstva.

Obzirom da si stvoren od te jedinstvene materije svijeta, u tebi postoje sva tri glavna vida materije i uvijek ćeš biti jedinstven, po kodovima DNK stvaranja.

Temeljem znanja i iskustva, materija nije tajna, niti njena stanja, koja su jedno prema drugom, po stvarnosti iluzorna.

Za tebe je zanimljiv onaj dio prostora svijeta gdje živiš, koji ti je blizak u smislu žive prirode.

Neće biti višak ako znaš da u tvojim stanicama tijela postoji vakuum, kao duh koji ti praktički podržava život. To je prirodno i jednostavno. Ali nije prirodno i postaje bolesno kada se trudiš da od sebe stvoriš samo duh tijela, bez krute materije, bez mentalnog sadržaja, intelekta, bez moći misli. U tom slučaju naginješ prema duševnom prostoru i tako uranjaš u kompletnu iluziju, što za posljedicu ima poremećaj prirodnog karaktera i posebno ponašanje, neprimjereno čovjeku.

U samospoznaji si okupiran mantrama: duša, duh, energija i uvjerenjem da je tijelo iluzija, da si TI iluzija, tvoja obitelj, posao, djeca, cvijet, potok, oblačić, sve je predstavljeno kao iluzija, s ciljem da konačno uroniš u stanje duha. Ali ne možeš ostati u tom prostoru, ipak si ti hodajuće biće u prirodi, srećeš ljude, pričaš sa njima, vrijeme se mijenja, ne možeš biti skamenjen i zaleđen u duhu.

Mantre su moćna tehnika za koncentraciju i pažnju misli. Ono što matraš, pretvaraš se u nju. Sebe materijaliziraš u predmet mantre. Od duhovnih mantri, moraš postati duševan pacijent i pitanje je da li ćeš uspijeti izvući se iz tog stanja. Upamti da je stanje duha negativno zračenje čovjeka, ako se poistovjetiš s njim, zar ti to treba?

Dovoljno je da se u jednoj minuti podsjetiš na vakuum u tvojim stanicama, recimo pet sekundi. Neka to bude sva tvoja veza s duhom. Drugo vrijeme posveti mislima, jer njihovim utjelovljenjem poprimaš beskrajnu moć svjetlosti i istine.

Preko svjetlih misli vidiš istinu u svemu, život ti je jasan, jednostavan si, zračiš pozitivno.

Uz svjetlu misao imaćeš jasnoću uvida što je duh i kada znaš da je to iluzija, on nestaje iz tvog tijela.

Ne smiješ dopustiti da misliš o duhu kao da je on jedina stvarnost, a da si ti iluzija, ako tako misliš, eto razloga za želju, za vjeru, sudbinu, za boga, božanstvo, gubitak kreativnosti, povlačenj od ljudi, mijenjanje karaktera i ponašanja.

Između vakuuma u stanicama (duh) i stvarnog tijela, postoji nešto što te čini najrazumnijim bićem u prirodi. Upravo govorimo o moći MISLI, tom biseru, što nitko drugi nema izuzev čovjeka.

Zato moraš znati da je misao sve što imaš od života. Preko svjetle misli, evo sada možeš prosvjetliti, biti raspoložan, probuditi ljubav, ponašati se bez ograničenja karaktera, bez ikakve emotivne reakcije.

Nudim ti da probaš i uvjeriš se SADA.

Svjetla misao nije naporna duhovna tehnika, nego stvarnost svjetle istine, koja ti osvjetljava život, sada, vodite, bez ikakve vjere, bez duše, bez energije, bez boga.

Crkva je zloupotrebila religiju srca čovjeka, ljubav i svjetlu misao, pripisujući te najviše ljudske kvalitete iluzornom duhu, bogu, nekakvom gospodinu iz tame. Nije bog svemoć, nego čovjek koga možeš dodirnuti, zagrliti, nasmijati, rasplakati, rastužiti, uveseliti, učiniti ništavnim i izuzetnim.

Uz svjetlu misao, istina te štiti trenutačno, iscjeljuješ crne rupe trenutačno, nestaju boli, vraća se osmjeh na licu, religija srca se popravlja, osjećaš ljubav iz dubine srca, jednostavno si radostan.

Jedino svjetlim mislima dobijaš potvrdu jednostavnosti života. Sve drugo je napor.

Hajde probaj i uvjeri se, misli u kontinuitetu o istini i svjetlosti: kada udišeš zrak misli o istini, kada izdišeš otrove misli na svjetlost. Tako ćeš shvatiti jednostavno da si ti samo beskrajna misao, beskrajna budnost, a kada ti malo ponestane koncentracije na svjetlost i istinu, ti slobodno zaspi, štitit će te budni ego, onaj isti ego negiran u duhu.

Kad shvatiš da si kao čovjek negiran u duhu, biti će ti jasno s kim imaš posla. Stavićeš prst na čelu, to mjesto trećeg oka odakle si uronio u iluziju duha, osjetićeš prirodno prizemljenje i nastaviti život u radosti, dovoljno moćan da se odupreš svim negativnostima.

Uz svjetlu misao ne možeš imati nečistu karmu, niti poremećen karakter, niti ego u obrani.

Zar ti to nije dovoljno da praviš jasnu razliku što je iluzija, a što stvarnost tijela (materije općenito). Sve je stvarnost i kroz jasnu misao, možeš stvoriti naviku da si sveprisutan u tim stvarnostima, da se ne smrzavaš u duhu i da se ne braniš u egu.

Ispada da čovječanstvo tone, da nema ljubavi, da ljudi postaju zombi. To je zato jer su se svi okrenuli nekakvim duhovnim tehnikama, čime pojedinac prestaje misliti. Kada ne misliš nema ni života, ni ljubavi, ni radosti. Probaj to i uvjeri se, sve je krivo predstavljeno. Život ti je jasan samo kada si budan, kada misliš. Djeca su više materijalizirana i ne misle. Da je misao loša, zašto bi dijete učilo misliti svojom glavom?

Točno je da modelari svijeta smišljaju virtualne zabave djeci da ona ne bi mislila i tako ih sigurno pretvaraju u zombi. Tako su nastala indigo djeca, kristalna djeca, a već se rađaju složenije mutacije neprirodne djece.

I na kraju shvati da preko svjetlih misli štitiš život, najprije srce. Kada jasno misliš, religija srca je prirodna. Kreneš li nešto glupo misliti, eto nemira u otkucajima srca. Zato dobro promisli zbog čega imaš poremećen tlak, zbog čega si nekada u strahu, pohlepi, neiskrenosti, mržnji i ponosu. Pitaj se zbog čega vjeruješ, a stvaran si. Zbog čega si ovisan od sudbine, samo zato što ne misliš konstantno, nego se prepustaš sudbini.

Budnost čovjeka je prirodna moć kao bezuvjetna ljubav koju majka ima prema nejakoj bebi. Što majka radi, jednostavno svjetlo misli o životu bebe i to joj daje moć da ne mora spavati.

I kada bebi nije dobro, majka misli najbolje i to bebi pomogne. Moć istine i svjetlosti je najviša na svijetu.

Nemoj bježati od duha, u tebi je, neće te pojesti, podržava ti život, ali misli o njemu samo ono što on u stvarnosti jest.

Ako u stanicama tijela trebaš imati vakuum, zbog života, to ne znači da trebaš imati vakuum u mislima. Jer što bi ti radio da si u balonu s vakuumom? Umro bi trenutačno.

Zato se navikavaj jasno i svjetlo misliti, to nije napor, samo se navikni. Odbaci sve tehnike, učini život jednostavnim. Pij destiliranu ( čistu i živu) vodu i hrani se prirodno, onako kako si se hranio u trudnoći - esencijalnim hranljivim tvarima u koloidnom obliku.

Moraš to znati, nemoj nasjedati vjeri i sudbini, ponajmanje iluziji.

Misli jasno i svjetlo, da možeš u svakom trenutku istinito prosuđivati o svemu. Tako ćeš zračiti i biti zanimljiv čovjek, a ne duševni pacijent zbog duhovnih tehnika.


MILOST

Predstavlja stanje čovjeka u najvišoj moći pozitivnog zračenja.

Sve što je prirodno i jednostavno, zrači pozitivno.

Kada se materiji umjetno mijenjaju svojstva, ona negativno zrači.

MILOST je kovanica od riječi ŽIVO (život) i svjetla MISAO.

Dijete nema moć misli i zato je MILO. Odrastao čovjek misli i kada je bez grijeha i jednostavan, zrači MILOST.

Milost je samo prirodna potreba počvjeka, ništa posebno i tiče se pročišćenja GRIJEHA.

Život je izravan u promicanju, zato ne može biti umišljena tehnika.


GRIJEH

Biljka i životinja ne mogu počiniti grijeh jer nemaju moć misli.

Čovjek je griješno biće zbog negativnih misli ili što uopće ne misli u budnom stanju, nego se koristi egom.


PREHRANA

Hrana ne smije biti stvar predumišljanja, nego prirodne potrebe.

Još iz djetinjstva čovjek najprije preko hrane uranja u grijeh, kada gubi moć jasnih misli i privlači druge negativnosti.

Hrana i jasna misao su život čovjeka, a ne njegova duhovnost.

Preko čiste krvi, prirodne religije srca i svjetle misli, svaki čovjek poprima najviše ljudske kvalitete u smislu kreativnog stvaranja, normalnog ponašanja i najviše moći pozitivnog zračenja.

Nije bitna forma života, nego suština jednostavnog prirodnog življenja, bez grijeha.

Kada ne jedeš odabranu hranu i kada ne misliš, moraš biti u grijehu, jer te na to tjera kisela i sluzava krv.

Jednostavnost života je stvar čistog zraka, žive vode, malo hranljivih tvari i svijetlih misli.

Tu zaista nisu potrebne nikakve tehnike, duša, energija, bog, vjera, sudbina.

Ti ne možeš jasno misliti ako nisi jednostavan, a kada svjetlo ne misliš, onda će ti se događati mnoge neprijatnosti, patnja i boli.

Suvremenom čovjeku je najteže uspostaviti vezu sa jasnim i svjetlim mislima i zato mnogi bježe od misli, tražeći spas u duhovnosti, na nekoj drugoj ravni života. Ali to je samo bježanje od stvarnosti.

Stanje bez jasnih misli je velika zbrka, možda strah, bol, pad imuniteta ili potpuna nemoć.

U traganju za putom života, prirodno i jednostavno je hraniti se živim zrakom, živom vodom i živom hranom, uz to jasno i svjetlo misliti.

Ima li što jednostavnije od toga?

Društvo, crkva, znanost i duhovnost, ne mogu ti ponuditi život, jer postoje na račun oduzimanja života pojedincu. Ti nemaš izbora, život je u tebi i moraš biti odlučan živjeti kao da si sam na svijetu. Kroz dah, jasnu misao, živu vodu i malo hrane, bezgriješno si biće, s najvišom moći pozitivnog zračenja i jedino tako možeš biti stvaran.

Zato se pročisti i odbaci sve ono što ti blokira moć misli.

Ne postoji problem, bol, želja, koji život neće riješiti ili ispuniti, samo ako se služiš moćima svjetlih misli i pozitivnog zračenja.

Kako ćeš znati kada jasno misliš?

Ništa posebno, jer je prirodno postavljeno; kroz običan mir, jasan uvid i kada ne reagiraš emotivno, već si na pravom putu života.

Jednostavniji način od ovoga je ljubav.

Prirodan način je, nemoj činiti grijeh.


GRIJEH

Mnogi uživaju pohano, nije čudo što se prže u grijehu........


RELATIVNOST

Sve je ipak relativno. Zbog uzroka i posljedice ništa nije slučajno.

Kada mislimo jasno, sve postaje jednostavno; kada mudrujemo, navlačimo bijedu....


SVJETLA I JASNA MISAO

Mučiš se jer ne misliš.

Tvoje su misli postale samo ŽELJA, vidiš je kao sliku, kao kakvu iluziju. Čekajući na ispunjenje te želje (a imaš ih mnogo), ti nikada ne misliš. Na taj način činiš najveći grijeh prema životu i to ćeš morati skupo platiti.

Nitko se rodio nije da bi uživao. Ispada da je svakom čovjeku jedini problem života komfor i uživanje. Na našim prostorima nema gladnih. Većina ljudi ima egzistencijalni minimum i to nije problem. Željni ljudi su problem, i to se vidi na njihovim sumornim licima. A željni su onoga što upravo imaju u sebi, ali ne misle.

Da li uopće postoji način da čovjek povrati moć jasnih misli?

Nema se tu što povratiti, jer kada bi čovjek imao naviku jasnih misli, on se njih nikada ne bi odrekao, jer su one jedina istina stvarnog života. Pojedinac mora krenuti od početka, upravo sa onog mjesta gdje je stao kada se rodio.

Put života predodređen je mislima, istinom i svjetlošću. To nije posebna mudrost, nego prirodna potreba.

Ako već ne misliš, ako se koristiš egom, onda sebi ne možeš pomoći iz te perspektive. Praktički si egoista i iskoristi ego da bi naučio misliti. Ono što te ne ubije, može te unaprijediti.

Zato ne bježi od ega, on je tvoje živo tijelo, nego ga pročisti, učini ga još jasnijim. Daj priliku egu da se ispolji na prirodan način.

Ego je u svakom slučaju ograničen na tijelo. Kada sam osjeti da trebaš misliti, on će ti to dopustiti. Problem je što ti ne pokušavaš misliti, nego se baviš umišljanjem, a to ego ne trpi, jer on samo štiti tvoj život.

Nije ego loš kako mnogi vjeruju. On je ta svjetlost i istina kada ne misliš jasno. Podržavajući vlastiti ego, imat ćeš čist karakter. Tvoj karakter je narušen jer ti se ego brani, kao vuk kada ga lovci jure i mora biti opasan, jer se bori za tvoj opstanak. Ego je spreman ići na sve ili ništa, a ti uvijek oklijevaš.

Već možeš naslutiti da ti je ego upravo ljubav neprobuđena. Da li ti može biti jasno kada si u ljubavi, da si u suštini osvjetlio ego?

Zato te pozivam, nemoj umišljati iluzije, nego jasno misli, mnoge stvari ćeš otkriti i stvarno se obradovati. Umišljanjem ne možeš jasno sagledati život, jer je cjelovit, ima ga u svakoj točki tvog tijela, a ti se samo baviš fragmentima kroz želje i probleme.

Jasno i svjetlo misli, umij lice svome egu, neka poteče moć ljubavi, a kada ta rijeka krene i ti ćeš biti prirodno moćan i zračićeš pozitivno.



MOĆ JASNIH I SVJETLIH MISLI

Stvarno i prirodno nije moguće dobiti nešto iz vana ili od drugoga, od onoga što već imaš u sebi.

Između vrhovnog ostvarenja - ŽIVOTA i TEBE, samo te dijeli i povezuje JASNA I SVJETLA MISAO, kao istina postojanja.

Duhovnjaci sve promatraju kroz svijest, a ona nije ništa drugo doli utjelovljenje duhovne stvarnosti, duha, boga, duše, energije, jednom riječi utjelovljenje apsolutnog stanja materije tijela, na račun isključenih misli. Život nije samo duhovno, nego jednovremeno prirodno i živo, duhovno, metafizičko i fizičko u tijelu.

Kroz duhovne tehnike se želi probuditi svijest i time si već uvučen u iluziju duha, jer svijest ne moraš nikada probuditi, ali si time ostao bez moći misli. Duhovnost je život u duhu i to je jednostrano, život je mnogo savršenija priča od duha, temeljem vibracija, misli, svjetlosti, istine i tijela kao krute materije.

Za razliku od toga MISAO je utjelovljenje života samog, prirodno i direktno, u kojoj je svijest već sadržana. Misao je apsolutno dovoljna za utjelovljenje života bez ostatka. Osjećanja, sjećanja, emocije, intuicija i vidovitost, samo su stvar dopuštenja u tvojim mislima. I sve je samo stvar tvojih misli.

Sada sam već siguran da su vjera u boga, duša, duhovnost, um, sve religije svijeta, ideologije i društvo, nenamjerna ali neizbježna kolateralna šteta upornih duhovnjaka u obrani duhovnosti čovjeka, jer ni oni nisu znali kakve će to posljedice izazvati kasnije. I dogodilo se, šteta je nenadoknadiva kroz dominaciju naprednih umova, istih onih koji o životu običnog čovjeka nikada ne misle i zato olako devastiraju prirodu.

Život je stvarnost i nikada ne može biti samo vjera u boga. Kroz vjeru pristaješ na iluziju o bogu, na negativne misli, na osjećanja i slom u duši. To zaista nikome nije potrebno, niti je prirodno.

Dušepaćenici zagovaraju paranje srca osjećanjima, pokazujući time da ne misle jasno, da nemaju pravo znanje, da ne znaju što je život, i pored svemoći života pate.

Misli su najdublja analiza stanja brzinom svjetlosti, pri čemu se svako osjećanje razlaže i nestaje, tako uvijek ostaje kristalno jasan svemoćni život.

Ne možeš upoređivati osjećanje i samilost sa milošću čovjeka, sa jasnoćom njegovog uvida.

Uz beskrajnu moć misli osjećanja su prespora i ništavna. Nije život ovisan od nečijeg osjećanja. Ljudima je previše doživljaja i osjećanja, umorni su od toga, postali su duševni bolesnici. Nitko im ne nudi život temeljem misli, kao prirodno bogatstvo i potencijal u svakoj prilici.

Sve je potpuno jasno bez ostatka.

Misao je prirodan laboratorij života, za njegovo budno i bezuvjetno osvjetljivanje istinom, kroz biokemijske i alkemijske procese.

Postoji narodna pjesma: „Kupi mi majko top“, sa značenjem: nauči me majko da mislim svojom glavom, da osvjetljavam istinu života, da ne gazim po leševima iluzija i ne činim grijeh.

Ne možeš život svrstavati tamo gdje mu nije mjesto. Prirodan dom života je misao, topla i svijetla, u kući tijela koje zrači.

Privlačenje muškarca i žene je prirodna potreba, ali društveni brak to nije, jer od partnera traži nemoguće stvari, da voliš nekoga, da ga maziš i paziš i kad ti se neće, samo zato jer si potpisao bračni ugovor. Ljubav je prirodna stvar svakog pojedinca, seksualnost također i to se ne može kupiti i novcima platiti, kamuflirati još manje.

Kreativna stvaranja čovjeka su prirodna stvar pojedinca, a moguća su mislima, jer je sloboda samo stvar pozitivnih misli. Nitko ti na svijetu ne može oduzeti slobodu kada si živ i kada možeš misliti.

Čovjek ima veoma malo prirodnih potreba: disati, piti čistu vodu i jesti odabranu hranu, prirodnu, biljnu, po mogućstvu u vidu sokova od svježeg voća i povrća, jer se jedino tako unose hranljive tvari u koloidnom obliku, za prirodnu potrebu metabolizma i života tijela.

Prirodna potreba čovjeka je misao, svjetlost, istina, jasnoća uvida.

Sve što je životno, pozitivno zrači i ne možeš u tome nikada pretjerati. Nikome nisu potrebna negativna zračenja, kojih sam proizvodiš ako negativno misliš.

Što se ovisnosti tiče, samo je prirodna ovisnost na život i misli, na ono što život podržava, sve drugo je grijeh.

Zašto bi netko bio krivac u braku ako jasno prosuđuje da mu sex nije potreban, da ima mnogo prirodnijih stvari od toga? Bez sexa možeš cjeli život, ali bez misli ne možeš, a one su taj život, ljubav, istina i sloboda. Kada partneri žele roditi dijete, rađaju ga iz ljubavi, a ne iz poniznog sexa.

U suštini svaka moć u tebi dominira, samo je pitanje da li je ona pozitivna ili negativna. Ti zračiš ono što misliš. Misliš ljubav, zračiš ljubav, misliš istinu, zračiš nju, ali misliš bolest i negativno zračiš bolest.

Život jedino možeš definirati kao MISAO i MIR. Tako si ostvario jasnoću, svjetlost, istinu, slobodu i pobijedio utjecaj linearnog vremena. Brzinom tvojih misli vrijeme stoji, tako ostaješ dugovječan, vitalan i pored gomile starosnih godina.

Rođenjem imaš život i ego. To je prirodno stanje čistog karaktera. Kasnije razvijaš moć misli i u ovisnosti od njihove jasnoće, od svjetlosti i istine u njima, karakter će poprimiti takav kvalitet.

Karakterne obrane ega kroz strah, pohlepu, neiskrenost, mržnju i ponos su prirodna potreba, samo onda kada je život u pitanju i nikada više.

Prirodno je i normalno osjećati strah kada ti je život u opasnosti.

Normalno je biti pohlepan kada si žedan ili se gušiš u dimu.

U obrani života neiskrenost nije grijeh.

Što se mržnje tiče, jedino je opravdanja kada mrziš smrt.

Ponos je opravdan kada misliš i zračiš pozitivno.

Iz ovih riječi jasno zaključuješ prirodu i opravdanost ega i karakternih obrana, ali nemaš pravo koristiti se poljuljanim karakterom i egom koji se brani, jer time dovodiš u pitanje tvoje normalno ponašanje. Mora biti jasno da su sve karakterne obrane umišljene ako nisu u funkciji obrane života.

Svatko ima prirodnu potrebu štiti život svim sredstvima, jer sam život to nalaže. Zato moraš odbaciti sve ono što ti odvlači pažnju od jasnih misli.

Nikome ne možeš udahnuti život, pa ni djetetu koga si rodio. Svatko ima prirodnu moć života, samo je pitanje da li to koristi u mislima. Život nije stvar prezentacije drugome, nego izravan tok misli u svakom pojedincu.

Došli smo do izražavanja i govora. Poslije moći misli, dolazi moć govora, koji je samo usporena priča misli, da bi to mogao nekome pokazati. Zrelost čovjeka se očituje kroz izgovorenu riječ koja mora biti u funkciji života, jasne misli, svjetlosti, istine i slobode pojedinca. Govoriti o nebitnim stvarima je napor i to nitko ne trpi. Svatko želi čuti nešto novo, nešto jasno i istinito o životu. Nikome nije stalo do nečijih iluzija, predumišljanja i stavova.

Kada mi govoriš istinu miran sam, ne reagiram, ali kada se počneš služiti neistinama ili ako lažeš, nisam te dužan slušati. Onda nalaziš opravdanje da me možda mrziš i okrivljuješ, a u suštini ti ne misliš jasno.

Nemoj se truditi nekome soliti pamet kada ne govoriš istinu, jer to nitko ne želi slušati. Riječi su nestvarne ako nisu istinite. Kroz govor neistine gubiš moć života, slabiš imunitet i ako tako navikneš ponašati se stalno, biti ćeš bolestan.

Moć govora imaju samo oni koji se služe jasnim mislima, jer uvijek iznose svjetlost i istinu u prvi plan života samog, bez obzira o kojoj je temi riječ. Život je stvar svih tema.

Svaki čovjek ima mozak, organ sa hipofizom i pinealnom žlijezdom gdje se stvaraju misli.

Najgore je kada netko stvarno ima mozak ali se stvarno njime ne služi jer ne misli jasno.

Mnogi vjeruju da je ljudski mozak beskrajna memorija, to nije točno, jer beskrajna memorija jedino može biti život kroz moć beskrajnih misli. U mozgu nema fizičkih diskova za pohranu podataka, ali u tijelu postoje stanice tijela koje se grupiraju u odnosu na misao. Tako jasne i svijetle misli daju žive i prirodne stanice tijela, a nejasne misli daju crne rupe u tijelu, preko bolesnih stanica. Sluzava i kisela krv posljedica su nepravilne prehrane i dehidracije tijela. Pretilost je stvar mutiranih neprirodnih stanica tijela, sa velikim viškovima otpada i vode, vezanih u mutiranim stanicama i tako nosiš veliko breme, a cjelu stvar možeš popraviti prirodno, pozitivnim mislima, jer su one najviša moć života.

Medicina je nemoćna u liječenju ljudi jer se isključivo bavi bolestima kojima nema kraja. Kada bi ljude upućivali na prirodno iscjeljenje životom, na moć misli, bolesti ne bi bilo.

Meditacija nije potrebna onome tko jasno misli, iz prostog razloga što je naporna tehnika, iako duhovnjaci tvrde da je samo vožnja kroz duh. Za vrijeme meditacije ne misliš i izvan si prirodnog života. Život u duhu nije stvaran život. Meditacija je samo duboka analiza duha, a to je prirodno moguće u jasnim mislima, bez ikakve meditacije. Ona nije moguća bez duhovnog znanja, a znanje je ipak ovisno od samih misli. Kako god ga okreneš, misli su život, sve drugo je skretanje s puta.

Gdje je život i misao, rješenje postoji za svaki problem. Ljudi su sumorni jer su suočeni sa egzistencijom. Nikoga danas ne muči egzistencijalni minimum u zraku, destilirnoj vodi i malo hrani od voća i povrća. Ljudi pate zbog želje za komforom. Ne mogu zamisliti život bez dugmića za tv, komp, toplu sobu i vodu, lift i žarulje noću. Kroz misli imaš najveći komfor stvarnog života i sve ti može biti toplo, prijatno i osvjetljeno, ako sebi to dopustiš.

Lijek je da se pojedinac suoči sa stvarnim životom, onako nag bez odjeće, bez komfora, bez hrane i vode. Samo da diše i da mu prorade misli. Tako su radili iskusni Šamani, liječili sve bolesti, zrakom i živom vodom, prirodno i uspješno.

Stvaran život je samo čista misao bez ostatka. Apsolutna svijest nije život, nego mogućnost posebnog stanja uvida.

Duhovno prosvjetljenje nema nikakvu svrhu. Čovjek je trenutačno prosvjetljen mislima, upravo osporavanih u tehnikama duhovnog prosvjetljenja.

Instrumenti vjere, religije, duhovnosti, bogomolja, društva i demokracije su preglasni za ego čovjeka. Odbarniti se od tih jakih iluzija jedino je moguće golim životom preko misli.

Kroz misli, istinom potvrđuješ život na djelu, bez ostatka. Tako uviđaš u svakom trenutku da je život sam sebi svrha, bez obzira na bilo koje stanje.

Na taj način misli su zaista najveće znanje čovjeka, jedina istina i beskrajna rijeka moći.

U mislima možeš percipirati i uroniti u svaku stvarnost.

Duhovnjaci bježe od misli i to je sasvim pogrešno, jer ne ostavljaju sebi mogućnost vraćanja u objektivnost i normalno ponašanje.

Sa mislima jednostavno i prirodno možeš shvatiti duh u potpunosti i ne moraš biti ovisan o njemu.

Ne postoji problem ili bol koju nećeš rastopiti u istini, svjetlosti i mislima, iz prostog razloga što se svaka stvar u potpunoj analizi rastapa i nestaje. Znači analiza stanja je ključ znanja i moći prosuđivanja.

Jasno i svjetlo razmišljanje nije napor, naprotiv sve te vuče u rasplet stvari. Tako postaješ čovjek od povjerenja, znanja i moći, na jednostavan način jasnih misli.

Kako je život sam sebi svrha, najčešće ti to ne percipiraš istinom, zato imaš stalnu potrebu potvrditi i provjeriti svoj život.

Kroz misli ti utjelovljuješ život i svjetlom istinom vidiš njegovu svrhu. Na taj način tvoj život postaje instrument svih tvojih ostvarenja, mira i ljubavi. Ti si u odnosu na život ništa kada ne misliš, tada si samo jedan običan ego u obrani, ali kada misliš život je prikovan za tebe i pomaže ti u svemu.

Jasna i svjetla misao je istina i najviša moć iscjeljenja crnih rupa, boli, odnosa, svakog stanja.

Uvijek držim do toga da je život prirodna i jednostavna stvar (ako se tako može reći). Zato ljubim moje jasne i svjetle misli, one su mi sve što imam. Radosno čekam zoru da ponovo počnem uživati u jasnim mislima i čaroliji života koju one donose. San i ego su moje produžene misli. To duhovnjaci osporavaju.

Ne bježim od problema, naprotiv uplićem se u svaki problem, ne zato jer sam pametniji od drugih, nego zato jer sam spreman problem riješiti bez ostatka. Siguran sam u sebe, jer znam da je život svemoguć, drugo su iluzije.

Kroz misli, potvrđuješ istinu o iluziji boga, duše, energije, duha. Kada imaš potrebu malo zaviriti u stanice tijela i vakuum, to jednostavno uradiš jasnim mislima, one te odvedu do svake stanice. Nije ti potrebna nikakva duhovna tehnika, jer život je najviša moć i ne može biti svrstan u tehniku. Život je živ i cjelovit, a tehnike su samo mogućnost za prilaz životu u jednoj točki.

U mislima, svjetlosti i istini, svaka će stvar nestati, jedino će na kraju ostati goli život.

Na bilo kojoj ravni promatranja, u bilo kojoj stvarnosti, na kraju analitičkog sagledavanja, jedino ostaje život. Tako zaključujemo da je izuzev života sve izmišljeno.

Na drugoj strani imaš jasnu potvrdu života samog. Ti odluči da li imaš život ili ga nemaš?

Iznimka je da netko u svijetu ima apsolutnu svijest, zato nemamo prosvjetljenih bića, ali je prirodno i jednostavno da svi ljudi jasno i svjetlo misle. Kroz jasnu i svjetlu misao, prosvjetljen si zasigurno.

Život nije napor, nego radost i trebaš ga bezuvjetno osvjetljavati u jasnim mislima, kroz istinu. Čarolija je svjetlost.

Dijete misli nedovoljno jasno, ali je ipak milo, jer kroz igru pokazuje koliko mu je do života i radosti stalo.

Ako u obitelji imaš nekoga bolesnog ili se ponaša čudno, nauči ga da počne jasno misliti, tako će sam sebi pomoći u pronalaženju istine i svjetlosti života.

Ljudi sa pravim znanjem i životnim iskustvom, ne moraju misliti, jer njima je glava puna istine i svjetlosti. Oni nemaju zbrku. Život im je jasan.

Čovjek u svakom trenutku ima potrebu potvrđivati život, sve dok ne stekne pravo znanje i iskustvo o njemu. To mora biti jednostavno i prirodno, a najbolja mogućnost potvrde života su misli.

Pokazalo se da su svi napori za osvješćivanjem tijela skoro uzaludni, jer su ovisni o kompliciranim i napornim duhovnim tehnikama i mogu biti opasne po zdravlje ako se ne izvode pravilno.

Kroz misli ti imaš jasan uvid života i ne treba ti nikakva dodatna svijest. Osvješćivanje je zaobilazni put preko nestvarnog duha, a misli su direktne.



ODGOJ

Vrhovni cilj života izvire iz njega samog, a tiče se slobode stvaranja, kada je sam sebi svrha, na način oblikovanja u prostoru i vremenu, uz najbolje mogućnosti, uz istinu i svjetlost.

Čovjek je najprije živo i emocionalno biće. Uz to ima moć misli, iz kojih upravo izvire sloboda. I da paradoks bude veći, upravo čovjek i ljudi danas osjećaju da nemaju slobodu.

Svaki odgovor ćeš naći u postavljenim pitanjima što život jest, u onoj praznini između samih riječi. Čovjek nema slobodu zbog osjećanja, jer mu je netko, nakon rođenja, umjesto briljantne moći emocija, usadio osjećanja temljem iluzorne duše. Tako je čovjek pokupio obrasce svih osjećanja, od kojih se nikako ne može osloboditi. Čovjeku nije potrebno osjećanje da mu drhti srce, ako već ima moć jasnih misli. Nešto tu ne štima u postavkama.

U čovjeku postoji nešto veoma živo i iznad svega bezuvjetno budno, a to je ego. Upravo su danas ljudi ograničeni zbog ega koji se od njih samih brani. Tko se tu od koga brani u jednom biću, u jednom prostoru? Čovjek i ego su u jednom kavezu kao lav i ukrotitelj životinja i oboje su nemirni, štiteći sebe, a sam život je sebi najveća zaštita, on od nikoga ne traži ništa, beskrajno je moćan i njega nitko drugi ne može zaštititi.

Preko osjećanja čovjek ima lažnu predstavu o životu, tako što isključi misli, isključi istinu i svjetlost i jedino mu preostaje smaranje u osjećanjima i patnji izmišljene duše.

Sve negativnosti pojedinca do čovječanstva u cjelini, možemo sagledati kroz odnos ega i misli. Kada malo bolje sagledaš način kako su drevni narodi liječili ljude, jasno ćeš uvidjeti da su se jedino bavili pitanjem sklada ega i misli. Tvrdim da će suvremena medicinska znanost ipak morati priznati svoju nemoć i okrenuti se životu samom, jer on pruža svaku moć, svaku slobodu i svako blagostanje. Dovođenjem ega i misli u sklad, točnije kada mislima i egu ostaviš da se prirodno i slobodno ponašaju i tvoje će ponašanje postati prirodno.

U mislima je moć istine i svjetlosti, u egu je najviša moć budnosti nad životom. Istina, svjetlost i budnost upravo osvjetljavaju svu moć života. To čovjek mora staviti u prvi plan.

Već se u svijetu pojavljuju pojedinci liječnici koji zagovaraju nove metode, kako oni nazivaju tehnike liječenja, prirodnim načinom emocionalnih sloboda, popularno nazvanom EFT tehnikom (Emotional Freedom Technique).

Svi smo u panici i neizvjesnosti od ponašanja mladih, od interneta, igrica i svega onoga što djeci oduzima misli. Djeca su sve izraženiji roboti. Ako bi dijete po rođenju, ostavili na miru da se samo prirodno razvija, na kraju bi dobili prirodno biće, upravo kroz moć prirodnog stvaranja i života. Uplitanjem neukih, ograničenih i strastvenih roditelja u odgoj djeteta, umjesto pozitivnog odrastanja, dijete postaje idiot, a rodilo se normalno. Znači nije problem u djetetu, nego u roditelju. Dodamo li tu društveno obrazovanje, utjecaj demokracije i crkve, dolazimo do zaključka da mlado biće nema izbora, nema slobodu, oduzeta mu je sva moć kreativnog stvaranja, oduzeta mu je prirodna ljubav prema životu.

Djeca ne misle, jer drhte od neprekidnih upozorenja i ograničavanja svih sloboda. Dijete se ne usudi misliti jer unaprijed zna da će time biti u još većem raskoraku sa roditeljem. Sagne glavu i ramena i pati u sebi, gricka nokte, još i za to dobije kritiku. Taj kontekst negativnosti širi se dalje na prehranu, kada djeca jedino moraju jesti rafinirani šećer, čokoladu i industrijske slastice, kako bi koliko toliko ublažili stres i patnju. Medicina to objašnjava potrebom mozga za serotoninom, kakva ironija. Zbog svega djeca imaju neprestanu želju za slobodom. Kada pojedinac ima bilo kakvu želju, automatski je sam sebi oduzeo slobodu misli. Automatski je uplašio ego i srušio karakter u nekoj od karakternih obrana, strahu, pohlepi, neiskrenosti, mržnji ili ponosu.

Ljudi će postati prirodni, nasmijani, puni ljubavi, samo ako sebi pročiste karakter, na račun slobode misli, kada će istina i svjetlost života doći do punog i prirodnog izražaja.

Prošla su vremena ideologija, religija, novca i društvenog miješanja u život pojedinca. Onog trenutka kada netko pojasni čovjeku neke životne stvari, dogodit će se prava revolucija. Ima nas koji tragamo za tom spasonosnom pilulom, a u suštini je već vidimo u svakom čovjeku.

Već će se naći model kako čovjeku povratiti pažnju na budan ego i moć misli. Kada se čovjek domogne prvog iskustva istine i svjetlosti, riješio je sve životne probleme. Dobit će volju, neće ga više mučiti karakter, kao nešto što nije mogao popraviti, jer su duhovne tehnike za pročišćenje karme jednostavno nemoguća misija. Najgore je što se čovjeku čini da misli, a u suštini on samo izmišlja iluziju. Kad čovjek stvarno misli, onda mu se pokaže istina i svjetlost. Tu senzaciju proprati budan ego i čovjek je potpuno miran i normalno se ponaša.

Sve ono u čovjeku što smatramo negativnim, u suštini je najveći prirodni potencijal života, samo mu trebamo dopustiti da se slobodno razvija. Tu spada ego, misli, seksualnost, emotivnost, prirodna živost tijela.

Čudno je da normalno rođeno dijete od malih nogu postaje pacijent kojim će se baviti društvo, zdravstvo, pravosuđe, socijala i zatvori. To su Ameri prvi izmislili, a i kod nas je došlo na red.

Danas svakom čovjeku treba osobni psihijatar, odvjetnik i bankar. To već nije prirodno i neodrživo je.

U svakom slučaju život čovjeka će uvijek ostati prirodna stvar, a ono što je umjetno stvoreno mora se srušiti. Nema dileme, društvo, crkva, internet, nemaju mjesta u egu i mislima prirodnog djeteta i budućeg slobodnog čovjeka.

Pitanje je koliko su ljudi spremni ući u vlastitu revoluciju. Koliko mogu prikupiti pravo znanje, koliko se mogu osloboditi navika i ovisnosti, simbola, položaja i lažnog komfora?

Ni jedna vladavina nema veću moć od života. Da li je pojedinac spreman živjeti u skladu sa svojom prirodom?

Mnogo je toga krenulo u krivi smjer. Svima treba specijalna injekcija za otrežnjenje. Tko će biti taj izumitelj spasenja čovjeka? Valjda on sam.

Koji je prvi korak?

Najprije pojedinac mora početi misliti, postati odlučan, jasan samom sebi, pročistiti krv i osjetiti da mu ništa posebno ne treba za život. Na taj način će se jednostavno osloboditi želja i ovisnosti. Djeca danas ne mogu povjerovati da mogu jedan dan bez interneta i mobitela, bez čokolade i umjetnog soka. Kad se to dogodi, sve će poprimiti prirodan tok stvari.

Upravo roditelji iz neznanja nude djeci krive stvari da se ne bi bavili njima. Djeca su danas namet roditeljima. Postavlja se elementarno pitanje koji je smisao života iz perspektive demokracije i dokle to može ići tako?



PRIRODA ŽIVOTA

Život predstavlja konstantu i kozmički red transformiranja materije kroz sve mogućnosti, promjene i odnose u prostoru i vremenu svijeta, sa posebnom pažnjom na fizičko, metafizičko i duhovno stanje.

Fizičko stanje materije je živa i mrtva priroda, manifestirano kroz fizičko tijelo čovjeka.

Metafizičko stanje materije su vibracije, sa vrhuncem u svjetlosti, manifestirano kroz dah, istinu, misli i ego, dušu, um i duh.

Duhovno stanje materije je vakuum, sa vrhuncem u apsolutnom stanju materije, manifestirano kroz apsolutnu inteligenciju ili apsolutnu svijest.

Svijet u kome živimo predstavlja neistraženi ocean, oblika i individualiziranih života, ali je ipak moguće da čovjek prirodnom inteligencijom spozna svijet u cjelini.

Čovjek ima najvišu moć života kroz evolutivnu zrelost. Temeljem misli, ega, uma i duha, čovjek ima moć jednovremenog uvida stvarnosti života kroz istinu i svjetlost.

Istina i svjetlost su na sredini između fizičkog i apsolutnog, između tijela i vakuuma, između misli i svijesti.

Prirodna moć jednovremenog uvida daje karakter života i ponašanja bića u cjelini.

Materijalni dio života promiče uz fizičku stvarnost, objektivnost i relativnost, vezano za linearno vrijeme u atmosferi zemlje. Tu su vibracijske mogućnosti tijela limitirane do brzine svjetlosti u mislima, čime se postižu sva stanja.

Svjetlost utječe na život čovjeka tako što ga čini budnim danju i odmara ga noću. Uz to svjetlost preko biljaka i vegetacije, preko produžene ruke u esenciji klorofila biljke, daje čovjeku svu potrebnu hranu za građu stanica i tijela. Klorofil se transformira u tijelu u hemoglobin, a on dalje u krv.

Što je misao?

Misao je dvosmjerna radnja na razini brzine svjetlosti, za podržavanje života kroz dah. No misao nije moguća bez tijela čovjeka. U tom smislu u tijelu postoji nešto i prije misli. To nešto je EGO - ŽIVOTNA SILA, kao prirodni nagon, manifestiran kroz seksualnost i fizičku snagu čovjeka.

Od samog začeća ego se formira, dajući karakter života budućem tijelu. Praktički je ego moć tijela. U fizičkom, biokemijskom i vibracijskom smislu, ego je najčistiji kvalitet tijela kroz esenciju sperme u testisima muškarca i esencije u jajnicima žena. No cjelo tijelo, brzinom svjetlosti, preko metabolizma, krvi i stanica tijela, stvara novo sjeme, koje je u suštini fizički dio života čovjeka. Kada se tu doda svjetlost kroz misao, život poprima prirodni karakter.

Tijelo sa organima, njihovim funkcijama, sa probavnim, cirkulatornim, endokrinim, krvožilnim, limfnim i živčanim sustavom, mozgom i spiritualnim moćima, ima svu moć života.

Što je svijest?

Spoznali smo da je život cjelovit i da nije samo tijelo, ono što opažamo osjetilima i ono što mislimo. Život su sva moguća stanja ponašanja tijela.

Spiritualno (samo mu ime kaže duhovno), čovjek ima moć probuditi svijest, prevazići ego, misli i duhom probiti barijeru istine i svjetlosti. Na taj način fizičko tijelo ostaje živo, ali indiferentno od duhovne stvarnosti, vakuuma i svijesti.

Obzirom da u tijelu čovjeka vakuum jedino postoji u stanicama tijela, potrebno je usmjeriti pažnju misli na stanice tijela, smiriti ego, da bi svijest bila manifestirana.

Tako se ulazi u stanje nirvane, gdje vakuum živi sam u sebi bez ičeg drugog metafizičkog i fizičkog. Moć svijesti je savršenstvo pročišćenja materije. Ono što su misli i ego za tijelo, to je svijest za duh.

No čovjek je tijelom materijaliziran u svemu, živi na zemlji u živoj prirodi i vezan je za relativnost, vrijeme i fizičke zakone. Pokazalo se da je sasvim dovoljno od minute vremena, posvetiti se duhu pet sekundi.

Ako je vakuum prisutan u stanicama tijela, onda čovjek uvijek posjeduje apsolutnu svijest ali to mora uskladiti preko ega, misli i istine. Najčešće to nije slučaj i čovjek je ograničen u svijesti, koristeći se nižom razinom kroz djelovanje uma. Um je jedno nedefinirano stanje i polje metafizike čovjeka, mentalnog i intelektualnog sadržaja, između misli i svijesti. Tako je moguće da pojedinac ima razvijeni um, ali ne misli i nije dovoljno svjestan. Na taj način nije jasan sam sebi, ima neprirodno ponašanje, nije cjelovit, nema širinu pogleda na život, usmjeren je na jedan cilj.

Praktički je um neznanje čovjeka. U stanju jasnih misli i svijesti, um ne postoji. Priroda je devastirana zbog umnih ljudi, koji su autoriteti u raznim oblastima, ali su svojim grandioznim pronalascima i djelima, definitivno uništili prirodu i život čovjeka.

Život je stvar mira, ljubavi i radosti, nikako komfora, umjetnina, zagađene atmosfere, nečistih rijeka, mora i oceana. Sama zemlja na kojoj živimo i hodamo zaprljana je maksimalno i osiromašena zbog megalomanskog trošenja njenih prirodnih resursa, koji su podržavali prirodan život čovjeka i svega stvorenog.

Ti kao pojedinac možeš utjecati na neke stvari i popraviti kvalitet života, bez obzira na bilo koje stanje. Imaš tijelo, život, osjetila, ego i misli. Praktički si kompletan. Jedino trebaš biti dosljedan i prisutan u vlastitom životu. Obzirom da je život u tvom tijelu, ti moraš biti izravno prisutan u njemu, dahom, mislima, egom i održavati prirodni karakter života.

Sve se to jednostavno radi ako imaš znanje, ako si znanje pretočio u iskustvo, ako te netko naučio životu.

Da ne bi sve to bilo naporno, postoji ljubav kao posebna životna igra i čarolija u kojoj možeš uživati stalno. A ljubav je samo suština života kao svjetlost, da se ne bi bavio detaljima, probavom, metabolizmom i stanjem onoga što ne vidiš u nutrini tijela, kroz organe, njihove funkcije, krv, limfu, srce i mozak. Ljubav je jedno prirodno uživanje života, nije napor, nije ovisna i ne možeš u njoj pretjerati.

Meni je veoma bitno da znam život kroz termine i simbole, da mi se ne dogodi kako neznam što je misao, ego, svijest, metabolizam, vakuum, ljubav, istina, svjetlost i tako redom. Upravo se znanje svodi na stalno promišljanje prema sitnijim formama. Tako postižeš efekat analize života, usput se igraš i zabavljaš, kada na djelu popravljaš karakter. Kao da se igraš sitnim žaruljicama (stanicama tijela) i praviš lajt šou od tijela i kad sve to uobličiš tijelo zrači svjetlošću, a ti si radostan zbog toga.

Naravno simboli mogu čovjeka odvući u drugu krajnost, kada umjesto jasnih misli počinješ umišljati i uživati u simbolima, zaboravljajući na stvaran tok života kroz ego, karakter, istinu i svjetlost. Preko simbola čovjek postaje osjetljiv, razdražljiv, reagira na njih, zato su riječi najjači simboli u odnosima ljudi. Riječima možeš izliječiti čovjeka, ali ga njime možeš i ubiti.

Samo se pojasnilo da osjećanja nisu dobra, iako su nas uvijek gurali u osjećanja, u dušu i sažaljenja i tako smo zaboravili misliti na ego i život.

Siguran sam da čovjek ne živi kada ne misli. Misli su početak i kraj života. Da bi znao da li sada misliš ili ne, posluži se dahom.

Budućnost je u revoluciji misli čovjeka, ovoga puta konkretno i jasno, bez predumišljaja, osjećanja, duše, boga, bez bilo koje ovisnosti (od hrane, sexa, novca, crkve, društva, demokracije).

Život je esencija ljubavi, kao jasna misao, kroz svjetlu istinu, miran ego, čist karakter, prirodni metabolizam (religija srca). Obzirom da je svjetlost najvažnija u životu, misli imaju moć svjetlosti i zato moraš misliti, kroz sve opisane forme.

Tako ćeš imati stvaran život, nećeš morati vjerovati u boga, dušu, osjećanja, energiju i sve ono što ti ruši prirodni karakter. Kroz jasne misli cjelovit si trenutačno i prisutan u svim aspektima života.

Ako ti je do duhovne stvarnosti stalo, kontempliraj, usmjeri misli na stanice tijela, analiziraj ih do detalja i imaćeš stanje duha, bez ikakvih tehnika koje su naporne, dugotrajne, ne služe slobodnom stvaranju, jer kada si u duhu ti si nigdje, u nirvani. Nirvana nije strašna, ali je opasno kada si nigdje, ni na zemlji ni na nebu, ni u mislima ni u svijesti. To bezizlazno stanje je um, tjeskoba i ludost, ako ga ne povedeš na neku stranu.

Što se odgoja djece tiče, njima se moraju pojasniti najfiniji detalji života, djeca to lako uče, dati im slobodu da se igraju. Ne vezivati ih za osjećanja, moral i suvremenost. Djeci trebamo pružiti ljubav da sama imaju život i da nikada ne budu ovisnici.

Što se liječenja tiče, preventiva je najbolje liječenje. To su opet misli. Nije potrebno biti bolestan i liječiti se, nego misliti da ne bi bio bolestan. Oni što se druže lijepim i jasnim mislima, imaju radost od života. Oni koji se bave istraživanjem bolesti i cjelog se života trude da postanu umišljeni doktori, za posljedicu imaju proživljavanje i umišljanje svake bolesti. Jer što je bolest, samo jedno dublje umišljanje.

Temeljem samog života ti imaš sve, bez obzira gdje si sada i kakvi te problemi muče. Misli, pravi najdublju analizu stvari i time ćeš rastopiti svaki problem. Sjeti se da je život samo transformiranje materije kroz sva stanja. Nemoj misliti da ćeš svojim umišljanjem postići nešto više od materije. A nemoj vjerovati u boga, jer vidiš da njemu nema mjesta u ovom svijetu. Zato je bog samo jedno umišljanje i iluzija svih onih koji ne misle svojom glavom, nego drhte nad izmišljenom dušom i u svakom trenutku nalaze opravdanje za postojanje boga.

Naravno, iluzija nije moguća bez stvarnosti, zato se ovisnici od vjere ne mogu osloboditi nje.

Trebaš stalno pratiti dah da bi ostao u mislima, čime ćeš u spolovilima dobiti takvu moć budnosti ega, da ti ništa ne može promaći da nisi jasno vidio. Kroz svjetlu misao ne postoje iluzije, jer istina ne dopušta iluziju. Kada si ograničen na osjećanja nisi prisutan u životu, dahu, istini, mislima i svjetlosti. Točno je, živ si, negdje si, ali želiš i patiš.

Život nije stvar želje, jer je beskrajno čaroban i izdašan, zašto bi imao neku drugu želju izvan života? Zašto bi na kraju patio zbog neispunjenja želja? Zašto djeca nisu sretna zbog želja?

Sve su to posljedice kada ne misliš, a ti vjeruješ da misliš.

Slažem se misli su i sjećanja, ali ne podržavaju život. Svaka misao izvan vertikale tijela, od mozga do spolovila, kroz srce, ne podržava život i predstavlja grijeh. To registrira budan ego i prenosi ga na fino štimanje karaktera.

Ti možeš griješiti, to je tvoja stvar, ali si ograničen u grijehu. Kada prevršiš mjeru, više nisi normalan.

Obično roditelj griješi zbog djece, da im stvori novac i komfor, ali ne misli da time direktno narušava njihov mir, jer uživanje prođe, a ostaju posljedice grijeha. Ne možeš biti uzor djetetu ako si u nekoj stvari počinio vidan grijeh? To dijete ne podnosi jer je čisto. Radije ne mora jesti samo da ne bude grijeha. Dijete prirodno shvaća moć roditelja i nikad nije tužno kada roditelj nema mogućnost da mu pruži nešto više. Naravno tu dolazi do izražaja moć ljubavi.

Preko misli čovjek ne mora biti griješnik, ne mora imati specijalnu želju, ne mora patiti.

Čovjek ima moć budnog ega, opaža, osjeća, ima intuiciju, emotivan je, ali to ne znači da mora biti ovisan od tih primitivnih stanja. U svemu tome nema svjetlosti ni istine. Samo se u mislima javlja svjetlost i istina.

Nisam te morao ubjeđivati što su misli. Sam si shvatio da moraš od sada početi navikavati se na misli. Ti nemaš iskustva u tome. Ali ne brini, misli nisu napor, samo kreni od praćenja daha i na kraju ćeš ostvariti mir.

Jedno moraš znati, kada si živ imaš sve šanse, jer život je vrhovna moć postojanja. Kroz misli, svjetlost, ego i istinu, ti postaješ ta vrhovna moć. Život je sve samo to moraš potvrditi u mislima. Ali, iznad svega moraš znati da je život nešto živo sada, moraš biti budan nad njim uvijek. Zato misli i prepusti se budnom egu, on je neumoran.

A ego, to je tvoj seksualni potencijal i zato nemoj biti zbunjen po pitanju svoje seksualnosti, ona je sasvim prirodna potreba, ali sex zbog zadovoljstva nije. Nemoj seksualnost svrstavati u tabu. Djeca trebaju priču o seksualnosti, tko će im o tome pričati ako ti neznaš? Svi se prave ludi jer ne misle i neznaju pravu prirodu misli, ega, seksualnosti, ljubavi i života. Ljudi su samo maskirani odjećom i komforom, a u suštini ništa ne misle. Ovisni su i ograničeni a to ne moraju biti.

Tvoja budnost i senzibilitet ovise od kvalitete sjemena. Ako kažeš da si star za seksualnost, onda si se odrekao života. Seksualnost nije stvar godina i starosti, jer je prirodna potreba života samog.

Zato misli i analizom stvari spoznaj sve relevantne činjenice života, bez ostatka i mogućnosti umišljanja.

Kada misliš nemaš potrebu za reakcijom i emocijama. Nemaš potrebu za željama. Tvoj karakter će biti čist bez obzira što si naslijedio i naučio od roditelja. Jer život je stvar svih mogućnosti i promjena. Život nije statičan i krut da ga ne bi mogao savijati u mislima. Život, ego, misli, istina i svjetlost su jedno i dopusti da ostanu nepodvojeni.

Ti si djelo evolucije i nemoj pokušavati to blokirati, biti ćeš kažnjen u patnji.



ŽIVOT JE JEDINA STVARNOST

Definirati stvarnost mora biti krajnje jednostavno svima i svemu što postoji.

Od najsitnije forme u prostoru, vibracije, Higssovog bosona, preko kvanta, fotona, suptilnih čestica, atoma, molekula, do najsloženijih formi žive i mrtve prirode, u prostoru i vremenu postoji život.

Na ovom svijetu samo jedno može biti stvarno, a to JEDNO je ŽIVOT, kao postojanje.

Ništa na svijetu ne može biti isto niti dva puta.

Stvarnost podrazumijeva MATERIJU kroz sva stanja transformiranja: fizičko, metafizičko i apsolutno, a nama je posebno važna živa materijalna priroda. Za razliku od nje postoji i mrtva priroda. Materija je živa kroz individualne živote svih organizama, biljaka, životinja i čovjeka, kada su sva tri vida materije prisutna jednovremeno. Mrtvu prirodu predstavlja materija bez apsolutnog stanja (bez duhovne dimenzije). Zato je mrtva priroda neuporedivo sporije razgradljiva u vremenu. Živa materija (tijelo) relativno brzo stari jer lako gubi moć vakuuma u stanicama.

Jedinstveno prepoznavanje stvarnosti u svijetu tiče se svjetlosti i konstante vibracije, energije i zračenja koja od nje dolazi, kroz svima nama poznatu istinu. Sve stvoreno u prostoru svijeta, na svoj način, prepoznaje život.

Zrno pijeska prepoznaje život preko svojih atoma.

Biljka prepoznaje stvarnost preko fotosinteze i svjetlosti.

Životinja prepoznaje stvarnost preko instikta.

Čovjek prepoznaje stvarnost temeljem misli i znanja.

Temeljem stvarnosti života, istine, svjetlosti i zračenja od njega samog, čovjek ima moć vrhovnog znanja, a to je opet taj isti život.

ŽIVOT JE VRHOVNO ZNANJE

Svijet je jedan i prostor je jedan. U tom svijetu i prostoru život je jedan, istina je jedna i svjetlost je jedna. Na kraju je i znanje jedno. Međutim i to JEDNO može biti individualno, uvijek ovisno od cjeline.

Obzirom da znanje jedino može imati čovjek, to znanje se tiče njegove moći misli i spiritualne moći svijesti.


ŽIVOT SU MISLI

Temeljem apsolutnog stanja materije, sve stvoreno ima osobine živog, međutim sve živo nije u stanju održati se u stanju živog, zato umire i prelazi u niži oblike postojanja kao mrtva priroda. Sve stvoreno podliježe evolutivnom toku sazrijevanja i pročišćenja.

Tijelo se u trudnoći oblikuje u uvjetima mikrokozmosa (jedan sat linearnog vremena predstavlja deset milijuna godina u kozmosu), progresijom stvaranja stanica tijela brzinom svjetlosti. Poslije rođenja tijelo nastavlja život u materijalnoj prirodi u 4D okruženju sa linearnim vremenom. Kozmički obrazac stvaranja tijela brzinom svjetlosti, tijelo jedino zadržava kroz moć misli, sa značenjem da čovjek praktički može živjeti koliko god hoće, jer je mislima u stanju zaustaviti linearno vrijeme i starenje, zbog brzine svjetlosti koju postiže mislima. Kada čovjek ne bi mogao misliti, životni vijek tijela bi bio mnogo kraći.

U trenutku rođenja beba nema moć misli, ni svijesti, ali ima čist karakter, koji joj daje prirodni imunitet, kroz formu žlijezde Timus.

Misli su prirodni tok stvari života čovjeka kroz fizičko tijelo.

Svrha misli je da se njime pojača osjetljivost osjetila, koja su prilično ograničena u tome. Tako mislima stvaraš osjećanja, površinska i duboka. Osjećanja su mnogo sporija od misli i još se više usporavaju kada se pretaču u životnu silu, ego, nagon, seksualnu moć (libido), kao sjeme stvaranja i obnavljanja stanica tijela, što predstavlja vrhunac moći živog tijela.

Obična sperma će postati vječni tečni dijamant u tijelu, kao balzam koji zaustavlja starenje, ako se odupreš grijehu i strasti za seksualnim uživanjem u orgazmu i izbacivanju sjemena. Naravno trebaš to malo dublje proučiti, da ne bi prouzočio bolest.

Fluidi tijela, krv i limfa, mijenjaju svoj sadržaj čime se mijenja moć ega kroz karakter, što će utjecati na dalji tok stvari u pogledu transformiranja životne sile u više kvalitete, ljubav, imunitet, istinu, jasnoću uvida i moguću apsolutnu svijest, čime se zatvara jedan krug života tijela.

Genetske predispozicije tijela i pozitivne misli, direktno regilurija sva stanja u tijelu i ponašanje čovjeka.

Od čiste svijesti izvan tijela, preko misli, istine, osjećanja, ega, karaktera, imuniteta, ponovo kroz istinu, oplemenjuju se misli i poprimaju kakvoću znanja, čime se drugi krug života odvija sa iskustvom tijela. Od pravilnog toga stvari, tijelo postaje sinkronizirano na život, prati vrijeme i prostor i tako čovjek ima potpun uvid u život, ima vitalno tijelo i dugovječan je.

Jednom riječi, zbog moći misli čovjek s lakoćom može jednovremeno biti prisutan u svim stanjima tijela (materije). Kada se tijelo pravilno razvija, organi, njihove funkcije, krv, limfa, srce i mozak, imaju prirodan karakter i ponašanje čovjeka je normalno. To znači da tijelo prati život po vertikali stvaranja, kroz istinu i svjetlost.

Temeljem svih zračenja neba i svjetlosti sunca, normalno je da čovjek uvijek misli pozitivno, jer time uvijek vidi istinu. Međutim u praksi to nije tako zbog beskrajnih mogućnosti misli i osjećanja, kada se čovjeku čini da ne mora biti stalno prisutan u životu. Tu svakako doprinosi i elementarni dah koji prati život, kada čovjek uzima sebi pravo počiniti grijeh nad životom, i odlutati mislima izvan vertikale tijela. Naravno, to mijenja karakter tijela i posljedice su mnogobrojne u negativnom smislu.

Prema životu tijelo je samo fizička forma evolucije materije.

Fizičko tijelo daje čovjeku snagu.

Mentalni i intelektualni sadržaj (metafizika), daju čovjeku moć misli.

Duhovni sadržaj kroz spiritualnost, daju čovjeku moć svijesti i uvida.

Misli su ovisne o tijelu, a svijest nije i zato mnogi ljudi misle, pozitivno ili negativno, ali nemaju probuđenu svijest, zato se često ponašaju nesvjesno. Razlog je poznat, zbog grijeha, želja i strasti, ruši se prirodni tok budnosti tijela nad životom.

Glavna odlika života je što se jedino može odvijati SADA, po vertikali transformiranja materije, bez linearnog vremena. To znači da čovjek živi materijalno, objektivno i relativno, ali se u njemu odvijaju duhovni i alkemisjki procesi, zbog vakuuma u stanicama tijela, koji predstavlja apsolutno stanje.

Što si više prisutan u životu kroz praćenje daha mislima, to si manje izložen utjecaju linearnog vremena izvana, izvan vertikale, sa strane. Zbog zuba vremena tijelo (materija) oksidira i stari. Tada se potvrđuje pravilo da forma tijela nije bitna, nego suština unutarnjeg sadržaja čistoće krvi, limfe i moć tijela da održi vakuum u stanicama.

Svi vjeruju da srce ima ulogu pumpe krvi u tijelu. To nije točno niti fizički izvodljivo. Srce i ošit (dijafragma) su od posebnog materijala, od stanica najfinije kakvoće i vakuuma. Poznato je da kroz srce prosjećnog čovjeka dnevno prostruji 11.000 litara krvi. Da je srce samo obična pumpa ne bi moglo to izdržati, nego je suština u tome što se stanice zalistaka veoma brzo obnavljaju i srce je praktički uvijek novo. Uz to, vakuum u stanicama cijelog tijela vuče krv iz srca, jer se on u tome ne može umoriti.

Kakvoća krvi, kemijski i fizički (da li je kao destilirana voda ili je sluzava), direktno definiraju karakter tijela, ritam i otkucaje srca, što sve skupa daje zapis simfonije (religija srca) neke razine svijesti. Kada čovjek duboko spava, sustav sporo radi, nema religije srca i čovjek ne može biti budan, ne može misliti, niti imati svijest. U tom slučaju jedino je budan ego, koji održava dah i da ate probudi ako trebaš piti vodu, mokriti, reagirati na upozorenja od osjetila. U spavanju i osjetila spavaju, jedino je budnije osjetilo sluha. Senzibilitet osjetila ovisi od kakvoće krvi.

Ego je veoma bitan za čovjeka, jer jedino on ima moć ostati budan uvijek. A ego je ona esencija čistog sjemena u tebi, koju stanice u trenutku stvaraju, u obliku sperme.

Kada čovjek misli pozitivno, kada ima jaku životnu silu, miran ego, čist karakter, usmjereni nagon i kontroliranu seksualnost, stanice tijela ne luče spermu, nego ona ostaje kao eliksir vitalnosti tijela i kao balzam koji ga štiti od starenja. Takvi ljudi imaju posebne ljudske kvalitete, kreativni su i slobodno stvaraju, neovisni od želja, strasti, vjere i sudbine.


B O G

Tko život ne poznaje kroz njegovu suštinu, ne vidi smisao u njemu i sklon je okrenuti se vjeri u boga. Svi ljudi imaju moć poznavanja života, ali se često prave gluhi zbog želja, strasti i grijeha. Zato vjeruju u boga, jer se nadaju da će im bog oprostiti grijeh i da će ipak uživati u raju.

Kada je stvaran život u pitanju, on nije iluzija kao bog, nije ovisan od vjere, sudbine, pakla i raja, odvija se SADA i svaki grijeh kažnjava kroz ego, karakter i ponašanje, što često puta može biti bolno.

Bog je sve ono što čovjek ne može prepoznati u stvarnom životu. Tako bog živi u osjećanjima vjernika, oni su ponosni na njega i naravno, duboko su narušili karakter, ali su društvena većina, gdje je vjera u boga imperativ društva i morala.

Patnje vjernika u boga mogu biti duboke, često puta neizlečive, jer kada bi ponosnom vjerniku oduzeli vjeru u boga, u njegovim grudima i imunitetu ne bi ostalo ništa, jer se osjećaju kao da si im izvadio srce. Vjernici u boga nemaju izbora i slobodu misli. Da bi se netko oslobodio vjere u boga, mnogo treba raditi na svom pročišćenju, najprije na fizičkom pročišćenju tijela, krvi i limfe.

Definitivno vjernici u boga ne misle pozitivno, jer su ograničeni osjećanjima i lažnom dušom, a to je veoma primitivno. Na taj način oni nemaju ni prirodni libido, nego sve potiskuju kroz moralna ograničenja.

Uopće nije slučajno što su crkveni službenici skloni pedofiliji, a dobro znamo da je to slabost karaktera zbog nedostatka čiste kemije ljubavi. Pedofilija namjerno nije sudski sankcionirana i tim glupostima nema kraja. Kada bi bili moralni kako sami sebe lažu, morali bi odustati od crkve, vjere u boga i gospodina i okrenuli se pozitivnim mislima, stvarnom životu, ljubavi i slobodi stvaranja.

Pedofilija se javlja kada čovjek ima neko znanje, teži ka pročišćenju, ali i dalje zadržava želju kao obrazac ponašanja. Službenici crkve nemaju pravilnu prehranu, sluđeni su crkvenim protokolom, odlučuju se na celibat, ali nisu u stanju kontrolirati libido (spolnu moć). Sve se to dešava zbog vjere u boga, jer u tome ne vide stvarnost života koji će im pokazati pravi put. Svećenici su samo primitivni moralisti, u lažnom suosjećanju sa vjernicima, a u suštini su veliki materijalisti. Ako im je bog sve, zašto onda žele nešto još?

Crkva je nešto iz interesa i nema veze sa stvarnim životom, zato je ona uvijek problematična, jer su u njoj obični griješni ljudi.

Ništa nije slučajno, oni u crkvi imaju previše slobodnog vremena za izmišljanje seksualnih gluposti. Mogu se oni skrivati iza pedofilije koja je psiho-socijalno-seksualni poremećaj, ali čemu to vodi? Ako znamo da su time djeca direktno ugrožena, onda je to pravi crni humor koji se tolerira od crkve i društva. Znaju oni kada bi kažnjavali pedofile da ne bi imao tko vršiti crkvenu službu.

Tema ove priče nije iluzija boga, nego stvaran život, međutim negativitet crkve je svugdje prisutan i to stvara nepovoljan feng shui života čovjeka i prozvani smo da se time bavimo.

Život i bog su stvarnost i iluzija i nije moguće podrazumijevati ih kao jedan pojam, iako to mnogi pokušavaju. Život se proživljava SADA, a u boga se iluzorno vjeruje. Od života imaš sve sada. A oni što se nadaju u boga, najbolje znaju što su od njega dobili, samo patnju.

Svi oni koji vjeruju u boga, ruše svoj karakter i čine stvarni grijeh, čime osjećaju stvarne boli.

Tako ponovo kroz patnju potvrđuju prisustvo iluzije boga u njihovim srcima i lažnoj duši.



MISLI

Po rođenju beba nema moć misli jer je uravnotežena i čista u tijelu.

Prve misli beba će pokrenuti u vezi daha, hrane, defekacije.

Svakim danom beba već ima iskustvo daha i sisanja i već ima neko osjećanje volje i sitosti.

Razvijanjem osjetila, beba počinje misliti o osjećanjima. Od osjećanja se mijenja životna sila, nagon, ego, emocija, libido i karakter. Misli od toga poprimaju drugi kvalitet.

Kako dani odmiču, beba sve više misli i to će ovisiti od svih kvaliteta i moći tijela. Kada počne govoriti, misli su još intenzivnije.

Odrastao čovjek ostane normalan samo zato jer nakupi dovoljno pravog znanja i iskustva o životu. Na drugoj strani netko se ponaša izvan normale kada je slabog znanja i iskustva.

Za dijete je svo znanje ljubav, a za odraslog čovjeka znanje.

Nedovoljno znanje te čini napetim, neodlučnim i nesigurnim. Sa znanjem i iskustvom imaš mir, pozitivno misliš i zračiš životno.

Sve u svemu sam život je vrhovno znanje, blagostanje i mir, ali ti moraš dopustiti život u svom tijelu. To dopuštenje se odnosi samo na istinu vertikale života, a ne na želju sa strane i izvan tijela.

Tijelo je najprije prostor, ovisan od prostora iz vana. Dopuštenjem svih dešavanja u prostoru iz vana, bez reakcije, ostvaruješ sebi mir.

Čovjek mislima ima moć svjetlosti, ali to ovisi od znanja, iskustva i zrelosti pojedinca.

Kada se ujutru probudiš, već znaš kakav će ti biti dan. Najprije u ustima osjetiš slatkoću životaa, da li ti je vodica slatka ili kisela, a ona oslikava stanje krvi. Ako ti je vodica u ustima sluzava kao slinci, onda ti je i krv nečista, zato ne možeš imati finu definiciju karaktera i misli. U preponama, pupku, trbuhu, grudima, grlu, i glavi, tebi se život uvijek oslikava.

U tvom tijelu ima više organa, funkcija, potreba i moći, koje se usklađuju mislima, jer su one najbrže u reakciji.

Tako ti je život uvijek savršen, a u ovisnosti od kvaliteta i moći tvojih misli, imaćeš vlastiti kvalitet života. Znači život ti uvijek pruža sve, a ti ga iskoristi ako znaš.

Da li ćeš imati volju, želju, ljubav, radost ili nešto drugo, direktno ovisi od tebe, jer ti život uvijek nudi blagostanje.

Svoj mir i rješenje problema uvijek potraži u dubljem promišljanju i analizi stvari.

Ne moraš nikoga voljeti, biti u vjeri, ovisiti od sudbine ili vanjskih utjecaja, kada imaš savršen život, živo tijelo, pozitivna zračenja neba i zemlje. Red je da se i ti osjećaš normalno, da misliš pozitivno u smjeru života.



S V I J E S T

Kod odraslog čovjeka emisija misli definira funkcionalnost tijela, rad organa, njihovih funkcija i usklađenost svih podsistema. Ta usklađenost prostora tijela daje čovjeku moć svijesti, koja je promjenljiva.

Sama svijest nije ovisna od tijela i tiče se apsolutnog stanja i vakuuma u stanicama. Znači tijelo je ovisno o vakuumu, a on od tijela nije. Vakuum je samo najbolja mogućnost da tijelo duže živi.

Da li će u stanicama biti vakuum i život, najprije ovisi od daha, udaha svježeg zraka i izdaha otrova. Uz to stanice su ovisne od hranljivih tvari koje čine plašt u kome je vakuum održiv.

Priroda je to savršeno definirala.

Obzirom da je vakuum apsolutna inteligencija, on ti daje moć svijesti. Sve skupa je ovisno od misli i cjelog toka stvari po vertikali života tijela. Svaka niža razina je uzrok za pročišćenje, ako hoćeš da si živ.

Svijest je samo moć uvida u život i kada duboko spavaš tog uvida nemaš. Ti si i dalje živ, ali je tvoja svijest kakvoće podsvijesti. U podsvijesti je apsolutna inteligencija, ti imaš sve moći, ali je pitanje da li to znaš ostvariti kroz karakter i ponašanje.

Definitivno je moć svijesti čovjeka preslika svih moći tijela, misli, mira i reakcije.

Mnogi su živi ali veoma ograničeni u svijesti i zato se ponašaju različito.

Imati moć potpunog uvida u život je prava sloboda.

Moć svijesti se proširuje onim istim znanjem za misli, a to je sam život, kada si bezuvjetno vezan na njega, kroz običnu formu praćenja daha.

Komplicirane tehnike za osvješćivanje tijela nisu potrebne, one su samo stvar dubljih sagledavanja moći duha, ako netko to želi istražiti do kraja.

Tijelo, misli i svijest služe da bi ti imao mir i slobodu stvaranja, a ne da se smaraš oko granica mogućnosti života i svijeta. Jer u tom smaranju gubiš mir a ne vidiš istinu. Htio ti ili ne, svijest je uvijek preslika religije srca i stvarna slika zračenja tijela.

Moć svijesti je stvar općeg znanja, pozitivnog mišljenja i zrelosti, i ne možeš je dobiti na silu.


ZRAČENJE

Da bi pozitivno zračio i privukao ljude, moraš se osloboditi želje i svake ovisnosti, zato zaboravi na novac kao socijalnu potrebu.

Umjesto toga čisti krv i pozitivno misli, da dobiješ jaču moć pozitivnog zračenja i time ćeš privući sva blagostanja i novac naravno.



JEDNOSTAVNOST

To je umijeće znanja, mira, pozitivnih misli, uvida i slobode stvaranja.

Biti jednostavan znači držati se stvarnog života, kada će ti se samo pokazati kolika ti je kreativna moć za slobodu stvaranja. Ako ti moraš požuriti u nečemu, izgubiti zbog toga mir, probuditi novu želju i reagirati, zasigurno napustaš jednostavnost življenja i prihvaćaš zbrku kao obrazac za dalji tok stvari. Tako rade većina ljudi i rijetko sretneš mirnog, nasmijanog i prirodnog čovjeka.



PROSPERITET

Mjerilo uspjeha čovjeka mora biti u skladu sa istinom života i ne može biti u nedogled materijalnih ostvarenja.

Čovjek ostvaruje cilj kroz kreativnost i slobodu stvaranja, ali to ne mora rezultirati materijalnim ostvarenjima, nego pozitivnim zračenjem.

Vrhovno ostvarenje čovjeka je zrelost i vraćanje u moć milosti koju si imao kao beba.



GLAVOBOLJA

Tko pati od glavobolje najprije je neodlučan u mislima, tako se sadržaj misli kao sluzava krv zadržava u mozgu.

Glavobolja je siguran znag pada imuniteta, kada čovjek mora malo povesti računa o običnom danu u kome živi. U vezi s tim, moraš krenuti od zraka, vode i hrane koju jedeš. Ako u tim osnovnim stvarima što život znače nema znanja, zasigurno moraš imati glavobolju, jer si blokiran sam od sebe. Svako tijelo ima moć sklada i tada glava ne boli. Ali ako ti uporno neke stvari radiš pogrešno, ne učiš i ne slušaš iskusne, moraš patiti kroz migrenu i biti na listi onih koji podržavaju industriju lijekova.

Glavni uzrok glavobolje je dehidracija tijela. Ti si pun nečiste vode, ali tvoje stanice ne primaju destiliranu vodu kroz krv. Tijelo ti je puno vode, osjećaš hladnoću u bubrezima, rukama i nogama, a funkcionalno si žedan.

Lijek za glavobolju je samo prisilna kemija tablete kojom se malo razvodnjava sluzava krv i napetost u mozgu popušta.

Glavobolja je stvar znanja i preventive. Ne smiješ dopustiti glavobolju da bi je liječio, nego misli pozitivno da ne bi imao glavobolju.

Čovjek jede da bi imao vitko tijelo i dugovječnost, a ne da bi uživao u hrani, zato jer su mu i oči gladne.

Ah, to znanje, nikako doći do njega, jer je vrhovno znanje sam život, ali u dubini i samoj srži tijela. Moraš znati uroniti mislima do njega. Moraš biti koncentriran na život.



M I L O S T

Razina ljudske milosti je savršenstvo svih moći čovjeka.

To se u svijetu i kroz civilizacije još nije dogodilo.

Bio je Buddha, Isus, Mahavira i još neki prosvjetljeni, ali ni oni nisu dosegli vrhovnu moć života, jer da je netko to postigao, ne bi se mi sada mučili i dalje istraživali život.

Oni su ostvarili visoko pročišćenje, ali nisu postigli čistoću novorođenog djeteta.

Milost je stanje kada zračiš kao beba u tijelu odraslog čovjeka.

Milost čovjeka će biti moguća samo kada se evolutivno promjeni DNK struktura stvaranja tijela. Kada čovjek postigne potpunu neovisnost od zraka, vode i hrane, praktički kada bude moćan napustiti kolijevku zemlju i materijalnu prirodu, biti će savršenstvo koje ima beba, samo na višoj razini progresije evolucije.

U zamjenu za milost ipak postoji mogućnost za mir i blagostanje, a to je ljudsko znanje, kao potvrda stvarnosti života. Kada to netko postigne, biti će milostiv kao beba.

Milost je stvar bezuvjetne predaje životu, a kako smo mi u ambijentu materijalne prirode, gdje caruje linearno vrijeme, definitivno smo ograničeni na relativnost. Zato svatko najprije ima potrebu pozitivno misliti i uhvatiti ritam s vremenom, zaustaviti ga u starenju i uživati.



Z N A NJ E

Vrhovno znanje je sam život, vertikalno u sredini tvog tijela.

Ti mnogo puta mislima uroniš do stanica tijela, do vakuuma i apsolutnog stanja, ali ne ostaneš tamo, jer te nešto iz vana ponovo vrati na početak. A dotle, život ide dalje, a ti ga ne pratiš.

Znači, suština je da ostvariš moć bezuvjetne budnosti, sličnu prirodnoj budnosti žive vode, koja se bez razloga prilagođava svemu, jer ima moć razlijevanja i vezivanja, jer je kemijski i životno skoro idealna, sastavljena je samo od H2O.

Tijelo čovjeka je sada skoro na razini 80 % H2O, a tijelo fetusa u trudnoći je skoro bilo blizu 100 % H2O.

Pitanje pročišćenja i evolutivne zrelosti, tiče se da čovjek od svog tijela stvori tečni dijamant.

To iskustvo već imaš u vidu nektara i slatke vodice u ustima, onda u spermi kod orgazma i neki već imaju zrno tečnog dijamanta u mošnicama muškarca, koje nazivamo RELIKVIJE. Relikvija zrači svjetlost i ona te štiti kao balzam.

Zato se preporuča celibat, ali moraš imati posebno znanje, da ne bi podlegao želji za sex uživanjem. Suština je da se pročišćeni sokovi tijela, kao esencija iskoriste za tvoj imunitet, a da se višak tog sadržaja deponuje u testisima kao relikvije i posebna moć.

Tako nešto u prirodi srećemo u košnici pčela, kada su sve radilice uključene da proizvedu mliječ čime će hraniti maticu.

Kod čovjeka je ta mliječ novo sjeme, nesretno nazvana sperma, koju netko nemilice baca i naravno nema pojma što radi i čudi se zašto orgazam samo traje nekoliko sekundi.

Kada tijelo mora stvoriti spermu, zato jer ti uživaš u tome, sav imunitet, sve stanice, užurbano rade da ti stvore taj užitak. I kada ga stvore, vrhunac doživiš u orgazmu, ali je to veoma etarsko i brzo nestaje. Ako bi nastavio stimulirati tijelo na više orgazama, brzo bi umro i takvih primjera ima.

Temeljem ove priče jasno se vidi da ljudima nedostaje znanje, da nitko nema pojma o životu, tijelu, mislima, svijesti, egu, karakteru, sexu. Većina ljudi živi na slijepo, temeljem želja i strasti, temeljem osjećanja i vjere, a to je primitivno, kada svatko može više.

Nama su i dalje obične stvari tabu. Zao nismo slobodni i ovisimo od društva, crkve, novca, a to nije stvaran život.

Kada imaš pravo znanje, onda tvoja socijalna karta nije u pitanju. Kada jedan vrabac i ameba imaju moć opstati u prirodi, zašto ne bi mogao čovjek koji ima najvišu moć misli?

Kod čovjeka nikada nije u pitanju život, on to ima, nego je u pitanju želja, strast i uživanje, to čovjek nema, jer je iz vana, ne možeš to producirati kroz život, jer je umjetnina, nestvarno i iluzija.

To je suvremenost, žurba, zbrka, iluzija, vjera u boga, društvena ovisnost, novac, stanje bez ljubavi, bez istine i mnogima je mrak i usred bijela dana.



REPRODUKCIJA

Čovjek ima prostu reprodukciju za očuvanje vrste.

Evolutivna reprodukcija je da se vrhunac pročišćene tvari tijela - sperma, zadrži u tijelu, na poseban način pozitivnih misli, karaktera, ljubavi, celibata i znanja, kako bi na kraju cjelo tijelo moglo postati sperma. Tek tada čovjek odluči da se preseli u vječnost.

Vjeruje se da su mistici onoga vremena i faraoni u piramidama, upravo postizali vrhunska pročišćenja. Živjeli su u kraljevskoj palači piramide, pozitivno mislili, pročišćavali se i svjetlost usmjeravali na potpuno balzamiranje tijela, kako bi ono živjelo vječno.

Pred kraj života nisu ništa pili, jeli, ni disali, tako su postizali vrhunac pročišćenja i okamenili se u oblik ljudskog dijamanta, koji će postati pravi dijamant kada to tijelo bude netko pronašao kroz milijardu godina. Znači tijela faraona u grobnicama piramida i dalje se evolutivno pročišćavaju.


SAMILOST

Samo mu ime kaže, to je suprotnost od stvarnosti, od milosti, od života, znači samilost je čista iluzija prema najdubljim osjećanjima, u smislu vlastite nemoći.

Pored moći znanja, pozitivnih misli i uvida, čovjeku su osjećanja zaista nepotrebna i višak su. Ona su samo u funkciji početnog sagledavanja stvari, kao emocija, ali ne znači da trebaš živjeti u njima.

Život nije osjećanje, nego beskrajni tok svih dešavanja.

Temeljem samilosti čovjek ruši karakter i nema moć stvaranja. Njegov imunitet je oslabljen i obično su takvi ljudi bledunjavi u licu.

U vezi s tim kada netko masturbira, radi samilosti prema sebi, na kraju zaista postane bledunjav, što je tipično za homoseksualce.

Na drugoj strani stimulacija spolovila radi pokretanja životne sile i volje je korisna, samo ne smije preći u orgazam, a to opet ovisi od znanja i moći misli. Tu svećenicima nedostaje znanje i neki postanu pedofili.

Dobročinitelj je onaj koji posebno nikoga ne voli, ne suosjeća ni sa kim, ali prepoznaje potrebu pomoći svima onima koji to ne mogu.

Čovjek u sebi treba razvijati moć strpljenja, mira i ljubavi prema drugima, kada potpuno jasno zna za potrebe drugih ljudi. Malo je takvih, obično su većina ljudi pohlepni.

Kada je u pitanju crkva i vjernici u boga, nema se tu što posebno reći, primitivni su, na razini kada se uopće pojavila crkva, a evolucija je daleko napredovala. Oni i dalje manipuliraju vjerom u boga, potvrđuju iluziju kroz stvarnu samilost. Oni mogu satima klečati u bogomoljama, ali ne mogu biti dobročinitelji, jer nemaju što dati od sebe, jer im je karakter narušen i imunitet oslabljen.

Kako su većina, drže do ponosa, morala i ne postoji način da im nešto objasniš ili da ih se riješiš. Od predsjednika države, preko vlade, sabora, svih sfera društvene organiziranosti, svi su u funkciji samilosti i vjere u boga. Ne možeš im ništa.

Kroz demokraciju ti daju da pričaš što hoćeš, da ispoljiš bijes, ali oni i dalje vjeruju u iluziju.

Znanje, znanje, gdje li si, mogu li te kupiti?



MEDITACIJA

Danas je to moda.

Meditacija je vozilo za uranjanje u duhovnu stvarnost, u onostrano i nirvanu. Ona nije moguća bez koncentracije misli i kada ostvariš trans, misli ti više ne trebaju.

Ne može svatko meditirati, ne zato što je to nemoguće, nego što mu još nije potrebno.

Znamo da je najbolja meditacija u hodu, kad ne moraš sjedeti u lotos. Sasvim je dovoljno da u miru, pri jasnim mislima i širim uvidom, retrospektivno (sveprisutno), dodiruješ i apsolutno stanje stanica tijela. To je negdje desetina od svih misli. Znači na minut da dodirneš apsolutno u pet sekundi.


OSTVARENJE

Tvrdim ti da si jedinstven i ostvaren.

Potrebno ti je još malo znanja da shvatiš i imaš vrhunsko ostvarenje života.

Kao što si dopustio život, dopusti i znanje da se povežeš sa vrhunskim u sebi.

Život i vrhovno znanje su JEDNO, zato znanje ne traži u spisima, nego u sebi. Uranjaj u stvarnost života. To jedino možeš uraditi preko pozitivnih misli i pročišćenjem tijela.

Za pomoć koristi dah, destiliranu vodu i sokove od svježeg voća i povrća.



INTUICIJA

Tvoje tijelo je uronjeno u savršenstvo - ŽIVOT.

Svatko u sebi ima moć osjetiti savršenstvo života.

Intuicija je bljesak svjetlosti i vrhovne moći čovjeka, da u trenutku dodirneš život. To je trenutak sklada misli, istine, ega, životne sile, libida i svijesti.

Ako je orgazam vrhunac što tijelo može, onda je intuicija vrhunac što život nudi.

Zamisli sebe da si non - stop u intuiciji, zaista bi imao moć svijeta? Zamisli da ti intuitivno znaš gdje se što nalazi u svijetu? Da možeš otkrivati sva blaga i liječiš crne rupe?

Intuicija je samo tvoj životni put, koga ti ne slijediš bezuvjetno, nego uvijek nešto vrdaš sa strane.

U principu u čovjeku se sve dešava intuitivno, znači iz života samog, ali to čovjek ne prepoznaje, jer mu pažnju misli i odvlači nešto drugo.

Temeljem intucije i svijest čovjeka je intuitivne prirode.

Intuicija nije misao, osjećanje, ego ili svijest, nego nešto više od toga.

Apsolutna svijest je vrhunac za duhovnu stvarnost, a intuicija je vrhunac života.


INKARNACIJA

U smislu postojanja, život je jedan i ne možemo govoriti o prošlim i budućim životima.

Kada je u pitanju individualni život tijela, onda je sasvim jasno što je prošli život. Svaki dah je život tijela za sebe. Ti nikada nisi siguran da li ti je ovo posljednji dah života tijela, jer duboko znaš da si u relativnom i ograničenom tijelu. To ti kazuje apsolutna inteligencija iz vakuuma stanica, koje izumiru, upravo zbog nesavršenosti tijela koje nije u stanju održati vakuum.

Zamisli da možeš zadržati vakuum u stanicama stalno, praktički tijelo bi bilo vječno. Ali si ti griješnik, ne njeguješ intuiciju, uživaš u nebitnim stvarima, prljaš krv od grijeha, bacaš sjeme u sexu, jedeš hranu na slijepo bez znanja, piješ nečistu vodu, truješ se na svaki način, plitko dišeš i na kraju ne misliš pozitivno i naravno da te zub vremena pojede i bez tvoje volje.

Što smo zaključili, život je vječan, tijelo je prolazno. Inkarnacija je nešto što nema veze sa životom, više kao forma za dublja istraživanja.


ISCJELITELJ

Tko može biti iscjelitelj?

Da društveno obrazovanje čovjeka nema vez sa stvarnim zanjem o životu dokazju i ljudi sa posebnim iscjeliteljskim moćima.

Svatko tko intiutivno dublje osjeća potrebu drugog čovjeka može biti iscjelitelj do neke razine osvjetljavanja crnih rupa i oklanjanja slabosti tijela u vidu bolesti i ponašanja.

Takvi ljudi imaju moć trenutačnog uvida u pravo stanje odnosa tijela prema životu. Njih nečija slabost jako privlači, oni je naprosto vide.

Međutim tuđa pomoć nikada nije vlastita moć i može preći u ovisnost.

Zato svaki čovjek u sebi sadrži sve moći, pa i moći učitelja i iscjelitelja, samo se te moći trebaju znanjem i dubljim promišljanjem otkriti u sebi.

Kada nešto trebaš riješiti na način mirnog sagledavanja stvari, kada ne reagiraš emotivno, zasigurno ćeš naći rješenje za sve. Tako svaki čovjek ima moć samoiscjeljenja, jer si okačen o svemoćnom životu.

Za mnoge stvari smo se navikli izražavati pogrešno, vjerojatno zbog potrebe stavljanja „SEBE“ u prvi plan.

Tako kažemo da je život u meni. Međutim to nije istina, ti si tijelom okačen i ovisan od života.



PROSVJETLJENJE

Život tijela jedino možemo promatrati kroz transformiranje materije kroz fizičko, metafizičko i duhovno stanje jednovremeno.

Temeljem svih moći tijela, znanja, misli i svijesti, čovjek može maksimalno iskoristiti materiju za miran život, bez ovisnosti, želja i boli.

Cilj života u tijelu je da čovjek čim više duže živi, kako bi imao više vremena na spoznaji sebe, kako bi bolje pripremio tijelo za vječni život.

Ako znaš da to možeš postići za života u tijelu, onda si zaista spokojan i miran što će sa tobom biti kada umreš.

Vrhunac moći tijela je sjeme u vidu tečnog dijamanta, koje može, u trenutku smrti, cjelo tijelo pretvoriti u taj sadržaj. Na taj način praktički tijelo živi i vremenom će postati pravi dijamant kakav srećemo u prirodi.

Onog trenutka kada stvoriš prve ugruške zrelog sjemena u mošnicama, ulažeš sve moći tijela da ga cjelo pretvoriš u relikvije.

Tako čovjek sam određuje koliko će živjeti, jer on to direktno nadgleda i sam određuje dan kada će konačno prevesti tijelo u vječnost.

Svaki izdah zraka je na neki način preporod i prosvjetljenje, ali ono konačno prosvjetljenje tiče se kada ne želiš više biti fizičko tijelo, jer imaš vrhovno znanje života da ne moraš biti ovisan o tijelu. Svakim dahom ti se ponovo vraćaš u tijelu, ali kod konačne smrti, tog povratka više nema.

Ćao, nema više grijeha......



LJUBAV JE

Ljubav je sve ono i prije tebe kao zahvalnost i nagrada za stvaranje i postojanje.

Prirodan je to protokol budnosti nad životom, kao jasnoća svega: misli, istine, osjećanja, ega, životne sile, libida, svijesti i slobode stvaranja.

Kroz ljubav kemija i alkemija tijela stvaraju blaženstvo i miomiris u vidu moći pozitivnog zračenja, koje razumije svatko.

To je prvo iskustvo i obrazac života, kada još nisi znao za sebe, prije stvaranja ega.

Ljubav je put života.

Ljubav je iluzija najbliža istini, svjetlosti i na putu je stvarnosti.



MRŽNJA

Ako je ljubav put života, kroz svjetlost, onda je mržnja stranputica života kroz tamu.

Kada se u najranijem djetinjstvu mržnja roditelja useli u dijete kao obrazac ljubavi, onda će ono kroz život slijediti taj obrazac, bez moći uvida da je to slabost karaktera i da nije istinska ljubav.

Tko mrzi, u pokušaju ljubavi dobije prazninu, kao crnu rupu, za koju vjeruje da mu oduzima život.

Zato se mržnjom brani, bez hrabrosti da dopusti ljubav.

Mržnja se veže za osjetilo sluha i nalazi opravdanje ako te netko ne sluša, a ti vjeruješ da znaš bolje od njega.

To nije nasilna radnja, ali mazohistu dovodi u stanje borbe za opstankom.

Svaka grupa ima višu moć od pojedinca, tako mržnja u grupi predstavlja pravi fanatizam sa nesagledivim posljedicama.

Mržnja gubi moć ako presječeš uzrok koji ovisi o njoj. Primjer, kada te netko skrbi, sigurno te na nekoj razini mrzi. Kada nisi ovisan o toj skrbi, mržnja skrbnika se gasi. Upravo do mržnje dolazi u odnosima ljudi, gdje netko više daje od drugog.



ŽIVOT

ŽIVOT JE MATERIJA KROZ PROSTOR I VRIJEME.

Takvo savršenstvo materije je moguće u apsolutnom stanju, kada se prostor i vrijeme sjeku u jednoj točki i od njihovih suprotnih sila se tvori vakuum.

Ako je svijet jedna materija, onda je ta materija samo jedna točka. Zato možemo reći da je svijet stvoren odjednom u jednoj točki.

Samo je apsolutno stanje materije stvarnost, kao svemoć i sveprisutnost, bez manifestiranja, a metafizičko i fizičko stanje materije predstavljaju drugi i treći plan materije, kao iluzija na stvarnost.

Tebi se čini da je svijet beskrajan, samo zato jer si izvan stvarnosti apsolutnog stanja. Kada bi stvarno uronio u apsolutno stanje, onda bi mogao shvatiti da je svijet samo jedna točka.

Ispada da si ti stalno u iluziji života tijela (materije), kada ne možeš spoznati život, niti dobiti jasan odgovor na postojanje i svijet u kome živiš. Zato pokušavaš pronaći razne forme za spoznaju istine o životu, ali si u tome ograničen samom iluzijom, koja usput stvara beskraj novih iluzija. Nije jednostavno iz iluzije stvoriti uvid u stvarnost, tim prije imajući u vidu sva ograničenja i nesavršenosti materije u fizičkom stanju.

Tako tvom mučenju nema kraja, ne vidiš istinu života i postojanja, ali ipak pronalaziš forme uživanja u iluziji. Tako se i ponašaš, iluzorno, neodređeno, nikada sa čistim karakterom.

Sam cijeniš da ti mnogo toga nije jasno, da je iluzija previše u tebi i izvan tebe. Da bi uopće imao mir u beskraju iluzija i radost na život, moraš se uvijek pitati TKO SAM, jer je to jedini način da se sjetiš one apsolutne točke postojanja, koja ti treba biti jedini put istine i stvarnosti života. Ta zamišljena apsolutna točka treba postati svaka mračna točka prostora u tebi i oko tebe koju osvjetljavaš, da bi na kraju imao cjelinu spoznaje.

Sila vakuuma apsolutne točke je beskrajna i koliko god vjeruješ da si ti tijelom jači od nje, uvijek si u iluziji, jer je samo ona stvarna, a ti nisi.

No da bi izbjegao konfuziju u samom sebi, život tvog tijela se odvija mnogo objektivnije od apsolutnog stanja u relativnom prostoru i vremenu. Tu gdje ti živiš apsolutno stanje je samo neostvareni san želja svega što promatraš. Sve oblikovano ima istu želju, doći u apsolutno stanje i to nije slučajno, jer je se radi o beskrajnoj moći vakuuma koji sve uvlači u jednu točku.

Ostajemo pri tome da je svijet samo jedna apsolutna točka u vidu apsolutnog stanja materije, a da su oko te točke sve iluzije svjetlosti, vibracija, Higssovog bosona, kvanta, subatoma, atoma, molekula, čestica, elemenata, oblika i vrsta mrtve i žive prirode. Ti opstaješ u iluziji i za tebe je ona relativna stvarnost, sa otvorenim pitanjem da spoznaš istinu postojanja.

Suština apsolutnog stanja materije, života i postojanja jest jednostavnost svega. Temeljem te spoznaje i ti možeš biti jednostavan unatoč iluziji u kojoj živiš. Kroz koncentraciju na apsolutnu točku, u prostornom hologramu u sebi i oko sebe možeš imati zadovoljstvo uvida, u smislu da si miran i bez posebnih želja, kada je ionako sve jednostavno kao apsolutna točka.

Problem je uvijek kada te iluzija odvuče od puta života i izgubiš se u tami. Onda se navikneš na tu tamu i gubiš moć vratiti se na put života.

Ti nikome ne možeš zamjeriti za ponašanje, ali ako nešto bolje znaš, nemoj reagirati nego pokaži to znanje svima.

Svatko voli blagostanje, ali svatko ima svoju verziju i iluziju blagostanja, naravno izvan savršenstva života samog. Tu kraja nema.

Pokazalo se da se odnosi među ljudima ipak mogu graditi na temelju ljubavi i slobode stvaranja, istinom, što predstavlja mogućnost mira.

Moraš shvatiti da je relativno stanje materije najveća iluzija, jer je tu vrijeme najviše ispoljeno i da je fizičko stanje materije najviše izraženo. U 4D ambijentu materijalnog u prostoru i vremenu vlada velika zbrka svih mogućnosti, procesa, mijena, privlačenja i odbijanja.

U prirodi sve stvoreno (u iluziji), podnosi zbrku i ne buni se, jedino čovjek ima posebne moći misli i svijesti, čime može kontrirati materiji, prostoru i vremenu, jedino kroz iluziju, jer stvarnost uvijek ostaje ona apsolutna točka vakuuma.

Napor je živjeti među silama vremena i prostora, gdje iluzijama nema kraja, nikome ništa ne možeš dokazati, ne možeš ni samom sebi i onda je najbolje staviti u fokus sebe ideal života, kroz apsolutnu točku koju imaš u svakoj stanici svoga tijela.

Vožnjom mislima kroz dah, imaš priliku dodirnuti svaku stanicu krvi i tijela jednovremeno i stvoriti potreban mir i osjećaj radosti. U toj budnosti i prisutnosti otkrivaš mnoge crne rupe i popravljaš ih u miru. Na neki način pališ nove žaruljice svjetlosti na način čišćenja izumrlih stanica, kada ih mijenjaš novim.

Jedini način da uvijek imaš mir u sebi jest prihvaćenje svega, jer je sve iluzija. Znači moraš prihvatiti formu života kroz iluziju fizičkog tijela. Ali u toj iluziji ipak možeš ispuniti sve želje.

Nasuprot tome u stvarnom stanju, u apsolutnoj točki, vlada savršenstvo bez iluzija i želja, ali tamo nema mjesta ni za tebe. Kako god ga okreneš, u iluziji si i shvati da je sve normalno i logično, ali ništa nije istinito ni stvarno. Mir imaš od pozitivnih misli i uvida da je u tvojim stanicama savršenstvo vječnosti.

Imaš jedinu obvezu da mislima čistiš put do stanica tijela, do savršenstva života, a to najlakše ostvaruješ praćenjem daha, kroz destiliranu vodu i sokove od svježeg voća i povrća.

Ta istina je osvjetljeni put i uvid u stvarnost, iako si i dalje u iluziji materijalnog tijela. Ako iluzija ima moć, onda sa mislima imaš moć kreirati bilo koju iluziju.

Suština se svodi na optimalno tijelo, na prirodne stanice tijela i ako o tome vodiš računa i imaš znanje, nećeš imati vremena za iluzije, više ćeš biti na putu stvarnosti. Taj put slobode stvaranja je poznat, postoje iskustva i ostaje ti da prikupljaš pravo znanje do implemtiranja istog kroz iskustvo.

Ako je sve iluzija, više ti se isplati da nisi ovisan o želji, strasti, vjeri i sudbini, nego budi jednostavan i miran stalno, onoliko jednostavan koliko je potrebno tvom tijelu da bude čisto, vitalno i dugovječno. Kad uskladiš svoje potrebe i mogućnosti, moraš biti miran. Možeš napraviti izlet i dopustiti sebi neki užitak, ali se uvijek vrati na put prema idealu. Važno je da ne postaneš ovisan od ničega, kada ne moraš.

Glavni krivac za osvjetljavanje iluzije života je svjetlost. Ono od čega si stvoren je tvoja istina i ideal. Jer svjetlost posjeduje moć čarolije, igre i stvaranja svih mogućnosti iluzije.

Zato je u svemu bitna istina, jer ona vodi u svjetlost i apsolutno stanje. Da nije nje, svi bi se igubili u mnogo većim iluzijama.

Prigušena svjetlost kao tama idealna je za materijaliziranje iluzije, ali je ujedno blještava svjetlost istine ideal za rušenje svih iluzija. Poslije toga nemaš izboga, nastupa stvarnost u apsolutnoj točki. Ono što te stvori, to te i uništi, to je kozmička pravda.

Materija kao život ima sve moći postojanja, uključujući apsolutno, svjetlost i fizičko tijelo.

Oni što vole uživati, više to rade u mraku dana, mraku misli i svijesti, jer znaju da su uživanja još veći grijeh od samog tijela. Pored moći misli i svijesti, svaki čovjek ima moć uvida stvarnosti, ali rijetko tko to želi. Stvarnost života je previše jednostavna stvar, svodi se na zrak i čistu vodu, a ljudima je stalo do svih boja, čarolija, okusa, mirisa. Zato mnogi uživaju u hrani, piću, lijekovima, drogi, novcu, sexu, materijalnom bogatstvu. Oni drugi sa jačim iluzijama, uživaju u mučenju drugih i tako redom nema kraja iluzijama i ponašanjima čovjeka, ipak je to daleko od stvarnosti života.

Kada kreneš nekome soliti pamet o zdravom životu, njega to nervira, jer mu direktno ulaziš u iluziju u kojoj uživa. Zato treba ostaviti svakoga da se prži u iluziji. Ne smiješ nikoga sažaljevati.

Izuzetak su djeca, koja su još nezrela u ponašanju sa iluzijama realnog života. Djeca su još čista, skoro su izašla iz apsolutne čistoće, još u sebi proživljavaju te obrasce i teško se snalaze u relativnom. Da zlo bude još veće nema ih tko ni poučiti, jer su i roditelji iluzionisti.

Sve u svemu ništa nije slučajno i uvijek kažemo sve ima svoju svrhu, uzrok i posljedicu. Pitanje je koliko pojedinac može podnijeti bol i patnju, zbog iluzije.

Pokazalo se da se netko trgne samo onda kada nema izbora, kada je došao do zida. Rijetko koga prati čista ljubav, kao iluzija najbliža stvarnosti, obično je mnogo više ljudi bez ljubavi, sa mnogo jačim iluzijama kroz poremećaj karaktera.

Svako kompliciranje, zatezanje odnosa i emotivno reagiranje, uvlači te u još veću iluziju, kada rušiš karakter, slabiš imunitet i gubiš moći. To se ne isplati.

Jednostavnost apsolutne točke je suština postojanja.





SVJETLOST SU ZRAČENJA

U najširem smislu riječi pod pojmom svjetlosti podrazumijevamo sva zračenja neba i zemlje, uključujući svjetlost sunca.

Svjetlost predstavlja sve kvalitete vibracija i zračenja na svijetu, kao metafizički oblik materije.

Između apsolutnog stanja materije kroz formu vakuuma i fizičkog stanja materije kroz formu prirode (tijela), svjetlost je tranzicija ili prevođenje materije iz fizičkog u apsolutno stanje i obrnuto, što sve skupa liči na život materije.

Svjetlost

Tako svjetlost ima sve mogućnosti, sve promjene i sve odnose materije kroz idividualizirane oblike i živote u prostoru i vremenu.

Jednom riječi, prostor, vrijeme zračenja, vakuum i materijalna priroda, čine cjelinu svijeta, kao jedna materija i jedan život.

Unutar te materije sve je u pokretu, fizički živo, metafizički živo ili apsolutno vječno.

Tvoje tijelo je najviši kvalitet što se mogao oblikovati od svih zračenja, ne zbog tijela nego zbog moći misli i spiritualnih moći. Unatoč tome što je tijelo fizičko, vremenski ograničeno, u istom tom vremenu (a vrijeme je svjetlost), tijelo može ostati vječno, ako se potrudiš da ga održiš na razini najviših kvaliteta zračenja, znači u formi svjetlosti. To se postiže ako kroz život tijela u njemu stvoriš kvalitet balzama, tvari od kojih se tijelo neće pokvariti, nego će poslije smrti preći u tranziciju stvaranja dijamanta i vječnosti. Jedino tako možeš biti siguran da ćeš ostati vječan. U svakoj drugoj misli imaš strah od smrti, manje ili više. Balzam tijela se stvara od encima (to je nešto od zračenja, kao klorofil biljke), a put do njega vodi preko destilirane vode i sokova od svježeg voća i povrća. Ti možeš imati druge navike u prehrani, ali ti iznosim ono što je najbolje.

Zračenja neba i zemlje predstavljaju konstantu, s tom razlikom što je nebo dominantnije u smislu postojanja, a zemlja je dominantnija za formu tijela. Tijelo je ograničeno zbog samog zračenja zemlje, jer i ona stari u vremenu. U jednom trenutku neće biti ni zemlje ni tijela, a ipak će ostati nebo.

Život materije (tijela) je krajnje jednostavan princip mogućnosti, spajanja i dijeljenja, privlačenja i odbijanja, i usklađivanja sa redom u kozmosu. Tebi se samo čini da se nešto dešava, a u suštini to je samo tvoj budni san, kada nisi u stanju jasno pratiti zračenja i život. Kada si budan ili kada spavaš, zračenja oko tvog tijela su jednako aktivna, ali ti ta zračenja jednako ne provodiš kroz tijelo. Tvoje tijelo je često inertno od zračenja, jer si ti u reakciji na prostor oko sebe.

Tvoje tijelo je samo ograničeni prostor, kao komadić ukupnog prostora svijeta materije.

Ti znaš da u komadu čelika postoje atomi koji brzinom svjetlosti kruže, ali je komad čelika miran i statičan, i postojan je onoliko koliko se može odruprijeti zubu vremena i starenju, zubu oksidacije i razgradnje svoje strukture.

Jednako tako i tvoje tijelo ima kvalitete postojanja, ali i slabosti vezane za njegovu razgradnju.

Zbog toga tijelo ne smije biti izvan zračenja, a o tome odlučuješ ti kroz moć misli. Mislima moraš biti odgovoran i budan nad tijelom, jer je ono slijepo i ograničeno samo na ego.

Malo je jasan pojam bezuvjetne ljubavi i mogu reći da je to prirodan kvalitet čovjeka, vidljiv kroz odnos majke prema bebi. Sama ljubav je rezultat odnosa misli i ega, odnosa zračenja neba i zemlje u tijelu i od nje imaš moć blaženstva. Ljubav je samo tvoja, ne možeš je nikome dati niti dobiti, ali možeš drugome pokazati da i on ima blaženstvo. Naravno, ne možeš sa svima to ostvariti, ali sa nekima možeš bolje. U svakom slučaju moraš znati da je ljubav tvoja unutarnja kemija, kao odgovor na čist karakter. Ljubav je slika karaktera, pa ti razmisli što to znači. Kad nemaš ljubav počni čistiti karakter i nemoj bez veze biti tužan, jer ti ljubav ne može doći iz vana. Temeljem ljubavi nemaš pravo nekome nametati svoju volju, jer nismo svi jednaki u karakteru i nemamo svi jednaku moć blaženstva od ljubavi. Tamo gdje ima posebne privlačnosti, veće su šanse za ljubav. Najveća šansa za ljubav si ti sam sa sobom i tu možeš ostvariti bezuvjetnu ljubav prema životu tijela. Kada to ostvariš imaćeš smisla za svaki odnos sa ljudima i nećeš imati potrebu reagirati emotivno.

Kada je stvarano fizičko tijelo u mikrokozmosu majke, nije bilo zračenja neba ili ga majka nije morala prenositi mislima na tebe, ili nije mogla. Zbog toga je tvoje tijelo oblikovano od jednog kvaliteta zračenja zemlje, materijalizirano je sa kvalitetom EGA. Ego jedino ima moć upravljati osjetilima tijela, samo unutar tijela. Tako ego budno prati kada si bez zraka, kada si gladan ili žedan, kada se trebaš znojiti, mokriti, osloboditi izmeta, utopliti se ili rashladiti, ali ego ima sve instikte kao što ima životinja, jer si ti kroz evoluciju upravo prošao fazu životinje i ostale su navike.

U zaborav odlazi samo ono što ima dva kvaliteta ispred. To znači čovjek će moći zaboraviti isntikt i intuiciju kada bude na razini veće evolutivne čistoće, sa više spirala u genetskom kodu. Dok se to ne dogodi, moraš se ponašati u skladu sa svojim moćima i kvalitetima. Međutim, zbog svih moći zračenja neba i svjetlosti, tebi je otvoren put za najviša ostvarenja, ne moraš čekati zub vremena i evolucije. Genetski kod možeš mijenjati sada.

Kad si se rodio, tvoje tijelo je bilo samo EGO. Međutim odmah te dočekalo zračenje neba i kvalitet tvog tijela se počeo mijenjati.

Pod utjecajima neba dobio si novi kvalitet u moći misli. Misli su podržale ego i ti imaš jasniji uvid onoga što opažaš. Osjetila su i dalje ista, ego je isti, samo im pomažeš mislima, jer misli to mogu, jer imaju moć brzine svjetlosti i sveprisutnosti uvida.

Tijelo postane živo od sjemena vrste, u uvjetima zračenja zemlje i vode, a postane misleće i svjesno pod utjecajima zračenja neba, uključujući zrak koga nije koristilo u trudnoći. Zrak je također utjecaj zemlje, jer je iz njene atmosfere.

Sada znaš zašto čovjek mora disati, zato jer živi na zemlji, praktički lebdi u atmosferi i ako mu išta treba za život, to je najprije zrak, a onda voda, u sadašnjem trenutku evolucije tijela.

Kada se tijelo usavrši i dobije više spirala u DNK, moći će živjeti i bez zraka.

Važno je napomenuti da ti i sada imaš moć promjene genetskog koda, na način zračenja neba, svjetlosti i tvojih misli. Kroz duhovnost Istoka ljudi su pokazali moć promjene genetskog koda, jer su mogli meditirati veoma dugo, možda tri godine, bez zraka, bez vode, bez odjeće i bez materijalnih uvjeta za život, samo na zračenja neba i zemlje, kako se to kaže na pranu.

Od neba i zemlje ti primaš zračenja u obliku piramide, tako što se piramida zračenja neba završava u pinealnoj žlijezdi, hipofize mozga, pretvarajući se u alkemiju misli a zračenje zemlje u testisima muškarca i jajnicima žene, pretvarajući se u kemiju ega tijela. Eto zašto su piramide najbolja forma prijema zračenja. Kada se piramida postavi na mjestu najviših zračenja, sa suhom klimom, onda ona može pružiti najviši kvalitet zračenja na tijelo. To su koristili faraoni i dane provodili u takozvanoj kraljevskoj palači piramide, s ciljem da tamo umru sa kvalitetom balzama u tijelu, kako bi ostali vječni. Međutim, sada znamo d mislima možeš ostvariti efekat piramida u svakom prostoru i vremenu. Pročišćenjem tijela, znanjem, destiliranom vodom i primjerenom prehranom se to može.

Kada se misli kao alkemija i ego kao kemija tijela, spoje u središnjoj točki tijela, poznatoj HARI, tvoje tijelo dobije čist karakter, što se odražava na najbolju religiju srca, najveći mir tijela i jasan uvid stvari.

U prostoru i vremenu ništa nije slučajno, jer je cjelina materije u pitanju, ali se tebi čini da se nešto dešava. Uvid ili privid u sva dešavanja ti ostvaruješ preko svjetlosti i zračenja, znači opet preko iste materije i istog tijela, preko misli, ega i karaktera koji označava njihov sklad.

Kada je dan ti vidiš kretanja ostalih entiteta žive i mrtve prirode. Kada je tamna noć, skoro ništa ne vidiš. Tvoje misli direktno ovise od svjetlosti neba i možeš ih zamisliti kroz formu sivog spektra svjetlosti. Kada sunce izlazi (ono ne izlazi, nego se zemlja rotira), tebi su misli jasnije i imaš bolju životnu silu, samim tim i volju. Zato se predlaže da čekaš izlazak sunca, da dobiješ volju za život.

Kako dan promiče, približavaš se večeri i noći, sunce zalazi, a tvoje misli ostaju bez svjetlosti i ti nemaš moć jasnog uvida. Točno znamo da u toku noći samo je dva sata potpuna tama, zbog zakrivljenja površine zemlje i položaja prema suncu i zračenjima. Jedino kroz ta dva sata duboko spavaš i ništa ne misliš. U drugim fazama noći ti obavezno sanjaš, ali često ne upamtiš san. San se pamti kada si miran. Ako si nakon buđenja okupiran problemom, trenutačno si zaboravio san.

Temeljem svjetlosti, zračenja, misli, ega i karaktera formira se UVID, kao odgovor na moći zračenja. Tako uvid možeš podizati do razine univerzalnog. Uvid nije sadržaj tijela, nego razina propusne moći tijela prema zračenjima.

Samim tim što si živ, imaš neki uvid i neku razinu svijesti. Ti si uvijek svjestan, ali često puta veoma ograničenog uvida. Zbog zakrivljenja površine zemlje čovjek ima prirodnu moć uvida do horizonta, a ono dalje pripada jasnijim mislima i višoj svijesti. To opet ovisi od koncentracije misli, čime one poprimaju viši kvalitet kroz višu frekfenciju svjetlosti i zračenja.

Imajući u vidu sve rečeno, tvoje tijelo prima sva zračenja svijeta u svakoj točki prostora i vremena, koja transformira u tijelo preko misli i ega. U običnoj priči nikada ne računamo na ego, jer ono predstavlja cjelinu tijela. Obično govorimo samo o mislima.

Tvoj život je onoliko jednostavan, koliko si budan i mislima povezan sa egom kroz vertikalu tijela, kroz organe i njihove funkcije, na kraju krajeva kroz dah.

Jednostavan si onoliko koliko držiš misli na vertikalu stvaranja i života tijela.

Bez obzira što si sada, koliko ti je znanje, obrazovanje, kakve su ti socijalne mogućnosti i potrebe, kakvi su ti problemi koji te muče, kakva ti je obitelj, da li si zdrav ili sklon bolestima, da li si miran ili emotivan, da li si poljuljan u karakteru zbog gena, kakve su ti navike i dubina džepa, da li si u vjeri, kulturan ili drzak, možeš se promijeniti SADA, kroz jednostavnu formu pozitivnih misli. Koz ego upijaš konstantu zračenja zemlje. Jedino ti nedostaje konstanta zračenja neba kroz pozitivne misli. Pozitivna misao je samo ono što se tiče vertikale stvaranja materije - tijela.

Ti si uvijek na potezu, tijelo ti je dato na poklon, zatekao si se u prostoru i vremenu, i odluči sada, da li dopustaš život ili ne, da li ti je život na prvom mjestu ili si ovisan o nebitnim stvarima. Ako si ovisan i to možeš mislima oprati.

Uvijek si ti na potezu i život tvog tijela jedino ovisi od tebe. Nitko ti ne može oduzeti slobodu stvaranja, ljubav i moć misli. Ako ti netko oduzme tijelo i dalje si živ, jer je materija neuništiva, a ne zato što tako piše u spisima.



ŽIVOT SVIJETA MATERIJE

Istraživači života se slažu da je svijet jedna materija, jednostavan kao točka prostora, razumljiv i djetetu od 10 godina.

Prema tome kada govorimo o životu općenito, podrazumijevamo život svijeta materije.

Slažemo se da se materija sastoji od stvarnosti i iluzije, od tijela i duha, kojim upravlja vrhovno znanje života, misao i svijest, kroz ponašanje ovisno o karakteru.

Ako je sve tako jednostavno, onda mi dopusti da izvedem definiciju života svijeta materije.

Stvarnost materije je NIŠTA, sve dugo je ILUZIJA.

Stvarnost materije kao idealno stanje, nazivamo apsolutno stanje, sadržano kroz vakuum prostora točke. Vakuum prostora predstavlja život materije, jer ga održava svjetlost - vrijeme - zračenja.

Idući iz centra ideala, iz izvora, prema vani, vakuum se dijeli i umnožava na individualne točkice prostora, koje su u svemu kao ideal, ali su samo krupnije od njega. To su individualizirani životi (u duhovnosti nazvani duša i energija). Međutim pojam duša samo komplicira spoznaju i uopće nije potrebna, kada sve mora biti jednostavno. Religije svijeta su prihvatile dušu kao melodično ime za manipuliranje ljudima i odbacili energiju, a radi se o istoj stvari.

Manipulacija se odnosi na predstavu više stvarnosti od same materije, a to je nezrelo i jedino služi onima koji vjeruju u boga, kao zamišljeni ideal idealnog.

Život mora biti jednostavan, onoliko jednostavan kao u dubokom spavanju, kada ničega nema, ni boga ni iluzije, samo te održava izvor.

Na taj način se materija širi unutar sebe same, sa identičnim kodom, ali sve to predstavlja iluziju na izvor.

Tako spoznajemo igru materije kroz prostor i vrijeme.

Prostor je apsolutno stanje materije u svakoj najsuptilnijoj točki prostornog holograma svijeta, a vrijeme je svjetlost, od idealno bijele do idealno crne boje spektra.

Svjetlost kao vrijeme predstavlja zračenje, pozitivno i negativno, i u njemu se sve oblikuje i razgrađuje. Tako se kroz igru svjetlosti materija zabavlja unutar sebe. U suštini zabavljaju se individualne forme oblika i života.

Temeljem vakuuma i zračenja stvorena je materijalna priroda, kao živa i mrtva.

Stvarnost i iluzija materije se dijele na granici ISTINE, a to je svjetlost u idealno bijeloj boji.

Svjetlost kao vrijeme i zračenje, predstavlja metafizičko stanje materije.

Najbolji oblik za upijanje zračenja neba i zemlje je piramida. Model genetskog koda predstavlja presjek piramide kroz lanac svjetlosti, pulziranja, spirale i održanja živog.

U jednom dijelu prostora, svjetlost zrači vidljivi spektar boja, povoljan za oblikovanje materijalne prirode. Zato je nama važan spektar duginih boja svjetlosti, jer on direktno oblikuje živu prirodu zemlje.

Materijaliziranje svjetlosti predstavlja fizičko stanje materije.

Od zračenja neba i zemlje, oblikuje se najprije atmosfera zemlje, a onda zrak i voda. Zato su zrak i voda suština žive prirode i vegetacije.

Savršenu pogodnost za razvoj života u prirodi daje kvalitet atmosfere u ionima, koji predstavljaju žive encime, zbog kojih neko tijelo može biti živo.

Tvoje tijelo je živo od zraka, čiste vode (destilirana voda), hemoglobina (izvedenog od klorofila, kao hranljive tvari, esencijalne vrijednosti, kakvoće koloidnog stanja iona). Tako tvoj metabolizam održava tijelo na razini zavidne finoće zračenja i vakuuma u stanicama tijela.

Naravno tijelo se održava raznim organima, njihovim funkcijama, preko krvi i limfe, preko srca i mozga.

Sve skupa tijelo odiše fizičkom snagom, metafizičkom živom silom i duhovnom moći. Radi se o fizičkoj kemiji krutih kristala i metafizičkoj alkemiji zračenja, kroz spektar svih kvaliteta tijela i materije u cjelini

Vrhunac kvaliteta u čovjeku je moć misli i moć svijesti. Uz misli i uvid TI (kao gen izvora), upravljaš individualnim životom, koji je u svemu ovisan od izvora.

Svijet ima moć vala oceana, a ti si samo komadić papira na tim valovima. Ako se njima prepustiš, imaš snagu oceana, ako si u reakciji, valovi će te potopiti. To se u tebi manifestira kroz karakter tijela, kroz misli i ego, kroz balans koji nazivamo religija srca. U suštini radi se o karakteru tijela.

Zračenje neba daje kvalitet misli, a zračenje zemlje daje kvalitete ega.

Prvo je stvoreno tijelo (ego), kroz formu trudnoće, a po rođenju, svjetlost, vrijeme i zračenje neba su stvorili moć misli u tijelu.

Temeljem moći tvojih misli, ti sam podižeš moć uvida (svijesti), koja može ići do razine apsolutnog.

Tijelo je funkcionalno temeljem genetskog koda sa dvije spirale, kod običnog čovjeka.

Međutim, kroz pozitivne misli, uz pravo životno znanje i iskustvo, uz vertikalu stvaranja i održanja tijela kroz dah, ti mijenjaš svoj kod, tako da on nekada ima minimum dvije spirale jer si živ, a nekada više spirala, jer si uzdigao tijelo na višoj razini svjetlosti i stvarnosti.

Čim više čistiš tijelo da bolje propusta zračenja, tvoj kod je savršeniji i ide ka idealnom kodu od 12 spirala. Sve su to moći svjetlosti i misli.

Uporedo sa metafizikom misli, odvija se alkemija duha. To je dokaz da je u optimalnom tijelu, zdravom tijelu i duh slobodan.

Uvijek je tu jedna materija u pitanju. Stvarnost i iluzija materije, kroz ponašanje tijela, samo su igra svjetlosti, boja, misli, osjećanja, sjećanja, intuicije, emocije, želja, jednom riječi svega mogućeg i nemogućeg, živog i mrtvog, stvarnog i nestvarnog, zamislivog i nezamislivog, po principu toplog i hladnog, dana i noći.

Jednom riječi sve je to život materije kao vrhovna misao čovjeka, vrhovno znanje i uvid u stvarnost, jednostavno kroz protokol ljubavi, mir, radost i slobodu stvaranja, onog istog života tijela.

Suština je dopustiti tijelu da živi prirodno, bez uživanja griješnika u njemu. Grijeh je neizbježan zbog svih mogućnosti čarolije.

Kada nezrelo dijete nema moć znanja, jasnih misli i uvida, mora griješiti i njemu je svaka pogreška u funkciji učenja života. Razvojem moći misli nedopustivo je koristiti se grijehom.

Drugim riječima, onaj tko je sklon grijehu, zapravo ne misli pozitivno i tu je ključ za rješenje svih slabosti čovjeka.

Ako je tijelo jednovremeno stvarnost i iluzija, onda onaj tko negativno misli, sam sebi stvara još veće iluzije od samog tijela. Tako se izmišljaju sva osjećanja i sve bolesti, a ljubav, radost i sloboda, se ne mogu izmisliti jer su kvaliteti istine života, bliže stvarnosti.

Sukladno stvarnim mogućnostima tijela i prirodnim potrebama, onaj tko ima znanje i pozitivno misli, mora znati urediti jedan dan života, mora znati gdje provoditi vrijeme, odabrati prostor, uživati u prirodi, jesti prirodnu hranu, piti čistu vodu.

Za organiziranje prirodnog života potrebno je pravo znanje, ono što izvire iz pozitivnih misli koje prate vertikalu života kroz dah. Udah je svjetlost i misao u smislu moći tijela, a izdah je potvrda života, kroz svijest.

Tijelo je ograničeno fizički, savitljivo mentalno i intelektualno, i u jednom trenutku slobodno kao duh. Sve se to može postići kroz mir, kroz ljubav, kroz istinu, kroz slobodu stvaranja, kroz čist zrak, čistu vodu, prirodnu hranu, kada u svemu nastojiš održati povoljan feng shui života, a to je jednostavno kroz zrak i vodu.

Vjera, sudbina, tehnike, strasti, želje, poremećen karakter, bol, samo su stanja kada ne misliš pozitivno, iako ti se cjelo vrijeme čini da misliš. Pozitivna misao nije želja, niti vjera, još manje ovisnost u nečemu.

Pozitivna misao je bezuvjetna budnost nad dahom, koji održava simfoniju karaktera, religiju srca i uvid. Slobodna misao je slobodna svjetlost, koju nemaš pravo blokirati. Negativnim mislima isključuješ slobodu održanja tijela.

Stvoren si od savršenstva moći svijeta materije, individualiziran si život te moći, a ti umišljaš nešto izvan toga, stvarno si ovisan od grijeha i ne mogu te sažaljevati ni u čemu. Na prvi pogled tvoj život je tvoja stvar, ali to ostavlja trag u prostornom hologramu života svijeta materije.

Hologram je neki novi naziv za točku prostor-vrijeme-materiju.

Za život ti nije potrebna mudrost, jer najveća mudrost je zrak i voda. Zrak imaš, još ti treba čista destilirana voda, jer je jedino ona podesna za metabolizam. Destilirana voda ima moć da pokupi sve slobodne kristale u tijelu koji predstavljaju otpad.

Ni jedna druga voda nema tu moć. Voda je živa, ne kvari se, u njoj si stvoren, ona čini 80 % tvog tijela. Najgore je što o toj vodi nemaš pojma, a život ti znači, jer ne misliš pozitivno.

Za pravilno organiziranje života koristi dan i noć. Ujutru si moćan i potrudi se da ne prljaš tijelo, da ne misliš ništa negativno, da ne praviš društvo željama. Samo diši i pij destiliranu vodu, uskoro će to postati tvoja navika. Sam ćeš shvatiti da je život tvog tijela ovisan o savršenstvu materije, a ne od hrane. Ako imaš u vidu minimalne potrebe tijela za živom hranom, kroz hranljive tvari: aminokiseline, mliječne kiseline, vitamine i minerale, onda moraš znati da ta hrana mora biti najprije živa i približna kvaliteti destilirane vode, po koloidnom svojstvima, da bi mogla proći metabolizam.

Hrana je najbolja u obliku sokova od svježeg voća i povrća, onako prijesna, bez soli, masti, termičke obrade, bez miješanja namirnica. To je umijeće življenja i radost, bez obzira na navike, znanje i tradiciju.

Kada piješ destiliranu vodu u njoj ne možeš pretjerati, jer se viškovi odmah izlučuju mokraćom. Ako piješ običnu vodu, ona ostaje u tijelu kao smeće, ali ne prolazi metabolizam i ne dolazi do stanica tijela. Tako izazivaš dehidraciju tijela, iako si pun vode. Dehidracija je početak svake bolesti.

Ako želiš život, onda on nudi prirodan protokol kroz dah, misao, čist karakter, ljubav, destiliranu vodu, slatke sokove, kreativan posao i mirno spavanje. Taj princip života je u svemu prirodan i jednostavan. Sve drugo je umišljanje, kao poremećen karakter, ovisnost i bolest.

Podne i sredinu dana iskoristi za aktivnosti, pij vodu, misli i sjeti se daha, popij sokove od povrća i uživaj.

Prije zalaska sunca obavi sve formalnosti oko pijenja vode, večere, koja je najobilniji obrok i pripremi se za spavanje. Budnost ovisi od koncentracije misli, a ne zato jer sate provodiš duboko u noći, kada su zračenja slabija, kada nema svjetlosti. Preko noći, ako ne spavaš, trošiš rezerve tijela koje si preko dana nakupio.

Kada se ujutru probudiš u ustima moraš imati slatku vodicu kao znak da ti je misao jasna i krv čista. Neprijatan zadah iz usta dokaz je kada ne misliš pozitivno i kada ti je sluzava krv.

Ujutru ideš mokriti i mokraća ti treba u svemu ličiti na destiliranu vodu, mora biti potpuno neslana, bez mirisa i okusa. To je dokaz da destilirana voda u krvi i limfi savršeno čisti tijelo.

Moraš znati da tvoje tijelo živi od onih živih encima, živih mjehurića u kojima je vakuum, čime se recikliraju stanice tijela. Hranljive tvari su samo ona zgusnuta svjetlost oko vakuuma i točno se zna koliko tijelu treba hranljivih tvari na dan. Svaki višak je otrov za tijelo, a ti moraš znati kako izgleda pravilan obrok hrane, koji se sastoji od 75 % sokova od svježeg voća i 20 % sokova od povrća. Ostatak od 5 % pripada orasima, sezamu, bademima, suncokretu i drugim zrnima. Primjećuješ da tu nema soli, ulja, brašna, žita, nema kuhanja, jer termičkom obradom umiru oni ioni.

Kada se samo jedan dan hranih pravilno, samo tijelo će ti reći da je to pravi princip. Ono što dišeš, piješ i jedeš, mora biti potvrđeno kroz nečistoće koje izbaciješ iz tijela. Bukvalno što si uneo u tijelo, slično trebaš izbaciti iz njega, jer tijelo živi od onih iona koji se ne vide u hrani.

Znanje je život, a ti se preslišaj koliko si spoznao život, koje su ti želje, prema čemu si ovisan, zbog čega reagiraš, osjećaš bol i nisi zadovoljan? A sve je tako jednostavno, jer materija je idealno NIŠTA.

Najveća je zbrka oko toga, što u tvom životu ništa nije idealno kao NIŠTA, većinski je u tebi SVAŠTA. I kada to shvatiš i postaviš gdje mu je mjesto po vertikali stvaranja, život će ti biti jasan. Ako ti još ništa nije jasno, znači nemaš pravo znanje, nemaš pozitivne misli, nemaš uvid, nisi slobodan, bez obzira šta ti o ovim stvarima misliš. Jer život je velika iluzija koju umišljaš da je stvarnost, a stvarnost je samo u stanicama tijela i čistoj krvi, a ne u tvojim željama i umišljanju.

Ako shvatiš ove riječi, shvatićeš da su želje iluzija, a ne tvoje tijelo. Tijelo je samo funkcionalna iluzija, kao mjesto odakle se vidi stvarnost. Ako hoćeš i svjetlost od koje si stvoren predstavlja najjednostavniju iluziju u odnosu na izvor. Znači nije problem u iluziji u kojoj si uronjen, nego u jednostavnosti nje same. Kada si u opsegu čiste svjetlosti i istine, nemaš zbrku, a to je cilj života, jer si tad miran. Manje je važno što je stvarnost, a što iluzija na kozmičkoj ravni. Ti si biće koje misli i osjeća i moraš imati mir.

Preko prirodne moći tijela kroz pozitivne misli možeš sagledati sva stanja materije jednovremeno, tako što ćeš živjeti jednostavno i slobodno, bez ovisnosti od želja ili bilo čega drugog. Bitan je sadržaj misli, koji definira karakter tijela, tvoje ponašanje i potrebu za grijehom.

Nemoj vjerovati u ništa i ne preispituj se da li si živ ili nisi. Umjesto toga budi ljubav, jer je ona neovisna, nju ništa ne može prevariti, bez obzira da li nešto znaš ili ti nije jasno. Kroz formu ljubavi imaćeš imunitet tijela, čist karakter i pravi smjer ka istini života.

Uživaj u ljubavi jer u tom uživanju ne činiš grijeh i ne možeš postati ovisan. Samo pazi ljubav ne može biti umišljena, ni želja ni patnja. Ljubav je mir u srcu.

Nije ljubav ako ti netko fali. Nije ljubav ako nekoga silno želiš. To je umišljanje. Ljubav je čist protokol stvaranja života kroz dah i misao.

Bezuvjetna ljubav je ideal budnosti misli u praćenju daha. Tu budnost ima majka kad rodi dijete. Ona prati svaki dah djeteta. Znači taj obrazac može imati svatko, ako želi.



ZNANJE I DILEME

Čudne se stvari dešavaju.

Stvoren si od savršene materije, od svih zračenja, od svjetlosti, nastavljaš tijelom proživljavati savršenost svijeta, a svakog trenutka dovodiš sve u dilemu, ispada kao da si potpuno nestvaran u odnosu na ono što jesi.

Jedini razlog su misli, kojima lutaš svuda oko sebe i najmanje te ima na mjestu promicanja života kroz tijelo.

Zato nemaš pravo znanje, zato si ograničen u moćima i zato se stalno praviš lud i moraš griješiti.

Krenimo od daha.

Dišeš plitko jer te strah da se nećeš otrovati od zraka.

Ne vidiš istinu jer si stegnut u grlima.

Slab ti je imunitet jer ne dopustaš ljubav u srcu.

Odnosi su ti loši, jer nemaš moć sagledavanja potreba ostalih ljudi.

Pun si želja i nisi odlučan odabrati pravu.

U strahu si za život, a nisi u njemu.

Koji si ti lik, jesi li stvaran ili si samo sjena, ovisna od svjetlosti, pa kada je dan ti se pojaviš, a kada je noć nema te nigdje?

Svaki dan se uvjeravaš da si živ, a ipak sumnjaš u taj život. Moraš znanjem i mislima uroniti ili zagnjuriti u dubinu života, da ti jednom za sva vremena tjelesna stanica pokaže da je u njoj vječni život, u smislu vakuuma, koji mora biti čuvan tako duboko. Kada se jedna stanica umori, smjenjuje je druga i to brzinom one iste svjetlosti i onih istih zračenja kojima si stvoren.

Život tvojih stanica i tijela ovisi od tebe, tvog znanja i misli, da li si prisutan u dahu, da li piješ čistu vodu, da li jedeš živu hranu.

Tu dileme nema.

Točno se zna što je živa a što mrtva priroda.

Ako navečer potopiš u vodu komad mesa, a u drugoj posudi zrno žita, ujutru ćeš vidjeti da je meso mrtvo, a zrno žita je pustilo živu klicu. Da li ti to nešto govori?

Živa priroda ima najviše kvalitete postojanja, ali samo kada su svi prisutni u živom tijelu.

Sve što je živo savršeno je postavljeno, ne trebaš ga soliti, kuhati, miješati sa drugim. Živo sadrži u sebi sve što je potrebno za život.

Mrtvoj prirodi trebaju neke stvari da se malo dulje održi na zraku i odupre oksidaciji.

Kuhinjska sol služi kao konzervans za mrtve namirnice, a za tebe predstavlja otrov. Prirodnog natrija dovoljno ima u povrću. Zato ne trebaš ništa soliti.

Klor služi za grubo pročišćavanje vode i dezinfekciju prostora, ali je on ujedno jak otrov, koji svakako ostaje u vodi koju piješ. Zato moraš piti destiliranu vodu koja je destilacijom savršeno pročišćena i postala živa.

Kada ono živo zrno žita skuhaš na vatri i ono postaje mrtvo. To znači da ne trebaš ništa kuhati.

Postoje mnoge obične stvari koje podržavaju slobodu stvaranja, za koje ti neznaš, praviš se lud ili reakcijom odbijaš.

Odbijajući nešto, zapravo negiraš slobodu prirodnog toka stvaranja. Tako činiš grijeh, ne misliš pozitivno, nisi budan i prisutan u dahu i lagano veneš, onoliko brzo koliko se slijepo tijelo može nositi sa vremenom.

Svome egu si nametnuo breme života, a ono je ograničeno na tijelo, kome nedostaje zračenje neba, a jedino ga može primiti kada pozitivno misliš.

Priča je toliko drska koliko se ti praviš lud i dokle će to trajati?

Da li postoji dan tvog otrežnjenja, napuštanja ovisnosti u grijehu i reakciji na život?



KULTURA

Da li si razmišljao da je kultura jedino namjenjena neznanju, a upravo se to odnosi na društvo u cjelini.

Kada je znanje u pitanju, a znanje je život, svaka reakcija je opravdana, jer život moramo štititi na svaki mogući način. Kultura nema veze sa životom.

Ako netko uporno griješi i time dovodi u pitanje mir drugih, takvo ponašanje nije dopušteno.

Svaki grijeh ima svoju svrhu i rangran je prihvatljivim kodeksima ponašanja u grupi. Ako je netko u dubljem grijehu od dozvoljenog, znači da je nezreo, nedorastao životu i da treba tuđu pomoć i skrb.

Ukrasti znanje nije grijeh, a pokazati znanje je odgovornost za druge, jer se sve to odnosi na jedan život materije.




STVARNOST

Što je stvarnost?

Nije moguće dati odgovor na to pitanje, jer nisi direktno u njoj.

Umjesto toga odgovor jedino možeš potražiti u razmišljanju, ali će to biti samo iluzija na stvarnost.

Kako možeš materijalizirati iluziju i dobiti potvrdu stvarnosti kroz formu iluzije?

Moraš se koristiti onim što imaš, onim što znaš, onim što opažaš, onim što možeš zamisliti.

Imaš tijelo, znaš mnoge stvari, opažaš mnoge stvari, možeš zamisliti svašta.

Prema tome imaš sve alate i kompletan laboratorij za dokazivanje istine stvarnosti.

Obzirom da je sama iluzija beskrajna, a točka promatranja je u tebi, to znači da moraš uključiti misli, kemiju i alkemiju u spoznaji stvarnosti.

Misli su ono što misliš, kemija je ego i tijelo, a alkemija je spiritualna moć.

I uranjanje u stvarnost počinje spiralom spoznaje, vođenom svjetlošću, znanjem i iskustvom. U suštini, stvarnost te sama vodi svom izvoru.

Beskraj je u pitanju i putovanje može potrajati 13,5 milijardi godina, ali eksperiment možeš završiti tako što ćeš mislima i brzinom svjetlosti uroniti u stanicu tijela na jednostavan način, preko fizičkog pročišćenja, preko čiste krvi, preko religije srca i preko jasnog uvida.

Spoznajom stanice tijela, spoznaćeš svijet i život materije.

Nije slučajno što je tvoje tijelo prilično savršeno i što ima moć misli, u odnosu na sve drugo u prirodi.

I što si spoznao?

Da je materija savršenstvo, sastavljena od stvarnosti i iluzije, od lica i naličja, od mogućeg i nemogućeg, od apsolutnog i fizičkog, od zamislivog i nezamislivog, od živog i mrtvog.

Kad sve zbrojiš i oduzmeš pojavila ti se istina o svemu što si istraživao, a ona je na sredini prostora i vremena, na sredini između stvarnosti i iluzije. Istina je križ života materije, kao svršen čin stvari, bez ostatka, sa beskrajnim mogućnostima u svim smjerovima, kroz simbol križa i četiri strane svijeta.

Što reći djeci o stvarnosti i iluziji, o životu materije?

Život je stvaran i nestvaran onoliko koliko znaš o njemu, ni manje ni više.

Obzirom da je materija savršena, onda savršenstvo jedino može biti NIŠTA.

Temeljem savršenstva NIŠTA, sve drugo je iluzija i stvarno nalazi se sa ove strane istine.

Kako NIŠTA može biti nešto?

NIŠTA je stvarnost koju ti nisi u stanju prepoznati sa svojom pretpostavkom fizičkog tijela, mislima i spiritualnom moći. Jedino kada uroniš u NIŠTA, spoznaja je moguća, ali u tome nema tebe, niti sve druge iluzije s kojima si došao do stvarnosti - NIŠTA.

Ne moraš sebe mučiti u razmišljanju, ali obrati pažnju na dimenzije NIŠTA, a ona je ipak dimenzionirana kroz BESKRAJ. U samom beskraju je sadržana suština. Beskraj se vidi kada na njega padne prašina, a ti skupljaš tu prašinu već 13,5 milijardi godina i nakupilo se dovoljno iluzije od prašine, da bi konačno mogao krenuti na put spoznaje stvarnosti beskraja.

Ako ti još nije jasno, razmišljaj ili pitaj.



Ž E LJ A

Sve se svodi na prvu želju bebe da udahne zrak i kasnije cjeli život tijela ovisi o toj želji, samo što je proširuješ novim željama i zaboraviš na onu pravu želju: Z R A K.

Sve što želiš kroz istinu, mora postati stvarno.

Ako želiš konačnu stvarnost, to možeš postići kroz pročišćenje tijela, znanjem, mislima i sviješću.

Ako želiš samo iluziju, onda se ona tiče materijalnog ostvarenja, imaćeš to kroz jaku koncentraciju misli na tu želju.

Želja je u suštini ponavljanje jedne misli.

Ti si sada možda u nečemu ograničen i imaš potrebu biti ovisan o želji.

Neki drugi su ovisni o mnogo većoj želji - VJERI.

Oni što im je sve jasno, nemaju nikakvu želju jer su svjesni života. Pozitivno misle.

Svaka slabost je samo nedostatak istine.

Svaka istina je jedino moguća kroz svjetlost i jasnu misao.

Prema tome kreni jasno misliti i jasno ponavljati želju, neka želja postane zrak sa kojim dišeš. Neka želja postane tvoj život. Zato želju izgovaraj na glas, ili u sebi, uz svaki udah zraka i ispuni je kroz duboki izdah.

Ona će se ostvariti samo ako je propustiš mislima kroz ISTINU u grlu.

Primjer:

Kada ti utrne noga, to je neprijatno i ti imaš jaku želju da trnci prestanu i to se stvarno dogodi.

Recimo da stvarno ne možeš hodati, ne moraš biti očajan zbog toga. Ako si prije mogao hodati, to ćeš moći ponovo, samo ako slabost pretvoriš u jaku želju, ako je mislima proguraš kroz istinu.

Na kraju krajeva ti si živ zato što misliš. Kako misliš tako se i osjećaš.

Ponavljaj želju:

ŽELIM HODATI
ŽELIM HODATI
ŽELIM HODATI
ŽELIM HODATI
ŽELIM HODATI

Čim više ponavljaš želju, to su misli jasnije u njoj i ona je sve bliža istini. Kada dovoljno poguraš misli kroz istinu, onda se dogodi sljedeće:



I S T I N A

Ona je jedna na granici, ne ponavlja se. Ili si prošao kroz nju ili nisi

Ako nisi, vrati se na početak.

Evo prošao si mislima i željom kroz istinu. Želja je potvrđena, sad imaš nastavak ispunjene želje:

HODAM
HODAM
HODAM
HODAM
HODAM
HODAM.

Ako mislima podržiš hodanje, ti stvarno hodaš. Naravno primjer je banalan, ali prirodan i istinit.

Obzirom da si uronjen u starim navikama, obzirom da koristiš stare obrasce pokreta, misli i ponašanja, treba ti malo vremena za promjenu navike, za promjenu šifre u mislima, kodovima i transferzalama ostvarenja želje.

Budi uporan jer život je ekspirement i cirkuska predstava za koju moraš imati znanje, iskustvo, mir i upornost da uspiješ u njoj.

S r e t n o, vidim već uspio si, nije bilo strašno.



PROKLETSTVO

U suštini prokletstvo predstavlja kršenje pravila igre i poštivanje reda slobode stvaranja.

Kada imaš želju koja nije u skladu sa stvarnim potrebama tijela i njenim mogućnostima, zasigurno činiš grijeh.

Većini ljudi se dešava da umišljaju život, znači ne misle o njemu.

Na drugoj strani imaju jaku želju ostvarenja nečega što predstavlja iluziju. Tako čine grijeh.

Kroz misli čovjek može izmisliti sve, život kao savršenu iluziju ili bilo koju drugu iluziju.

Razlika je u tome što koz životnu iluziju ne čini grijeh.



GRIJEH

Mnogi ga opravdavaju zbog spoznaje. To nije slučajno i vuče korijene iz djetinjstva, kada si svašta radio zbog spoznaje.

Međutim, sada imaš misli i ne moraš činiti grijeh da bi nešto spoznao.

Ako smatraš da bez grijeha ne možeš, ili neznaš prirodnu granicu grijeha, onda se posluži društvenom praksom, gdje se grijeh kažnjava kroz novčanu kaznu ili zatvor.


ŽELJA

Materijalna želja se javlja kada ti nije čista krv i kada nemaš moć pozitivnih misli, kada si ograničen u znanju i kada si ovisan.

Materijalna želja ima veze sa karakterom.


ZNANJE ILI INTUICIJA

Na život se utjecati može znanjem ili intuicijom, ovisno od moći misli, percepciji i želji.


PISANJE

U suštini nemam ništa novo za dodati, sve postoji ili je iluzija, ali dajem odgovor na pitanja onih koji ne misle i ne vide istinu. Osjetim u prostoru da postoji nečije pitanje i upetljam se oko njega.

Nema veze, nešto usput naučim.



ZNANJE ILI GRIJEH

Pazi ovako.

Život je zatvoreni krug tranzicije materije i na tom pute je sve, stvarnost i iluzija, svjetlost i istina, znanje i grijeh.

Ako nisi sklon pozitivnim mislima, kojima možeš preskakati etape životnog puta, onda moraš prihvatiti težu formu preko grijeha.

Svi oni koji pozitivno misle i drže se vertikale života i svog daha, bliži su istini i dalje od grijeha.

Ako ti spadaš u grupu onih kojima je strast, uživanje i grijeh jača strana od pozitivnih misli, onda budi spreman na izazov koji te čeka na putu života.

Uđi u malo jači grijeh, neka te oprži u mozgu, da te ta rana natjera na pozitivnu misao. Nikada se nezna, možda ti treba izolacija u samici zatvora da kreneš pozitivno misliti. I to je bolje od bolesti.

Sam si se uvjerio da ne voliš učiti niti misliti pozitivno, onda se nemoj mučiti dalje, kreni negativnom stranom, svejedno ćeš naići na istinu.



MATERIJA SVE I NIŠTA


Materija je vječno postojanje:
savršenstvo,
ideal,
život,
tijelo,
jedinstvo,
jednostavnost,
sveprisutnost,
svemoć,
prostor,
vrijeme,
svjetlost,
istina,
stvarnost,
iluzija,
križ,
znanje,
snaga,
životna sila,
moć
milost,
manifestirana,
nemanifestirana,
slika,
oblik,
predmet,
živo,
mrtvo,
muško,
žensko,
organizam,
biljka,
životinja,
čovjek,
svjesno,
nesvjesno,
toplo,
hladno,
gore,
dolje,
sve strane svijeta,
svaka točkica svijeta,
misao,
svijest,
ego,
karakter,
budnost,
san,
ljubav,
bog,
duša,
duh,
um,
mir,
stvaranje,
reakcija,
bolest,
radost,
uživanje,
vjera,
sudbina,
proročanstvo,
iscjeljenje.



MATERIJA JE SVE I NIŠTA, jednovremeno kao SVJETLOST i ISTINA.

Središte materije je u sredini vrtnje, ne u krajnostima SVE i NIŠTA.

Središte vrtnje materije je svjetlost u idealno bijeloj boji, koja se postiže u svakoj točki prostora svijeta, bez vremena. Upravo je bijela boja savršen mir i napetost materije, sa svim mogućnostima vibracije u njoj. Svi putevi izviru iz svjetlosti. Tako je svijet samo jedan prostorni hologram u kome se materija igra, svjetli i gasi se, pravi vatromet ili spava.

U igri materija mijenja sve oblike, može biti fizičko, metafizičko ili apsolutno stanje.

U trenutku može biti sve ili ništa.

Materija je svemoguća ali ne može sebe uništiti, jer je zauzela cjeli prostor i vrijeme svijeta. Kada bi se uništila, ne bi se mogla nigdje sahraniti. Zbog toga je savršena, jer nikada ne umre za stalno. Sve što je stvoreno jedino materiju koristi za svoj oblik, život i trajanje.

Ti si zabrinut za svoje tijelo, koje u sebi ima više organa, više funkcija, sistema, osjetila, reakcija. Napor je to uskladiti.

Jednostavnost ćeš postići ako ostaviš tijelo na miru, ako ostaviš sebe na miru i posvetiš se analizi materije. Između stvarnosti i iluzije, između sve ili ništa, uvijek imaš najmoćnije sredstvo svjetlost, kao istina koja te vodi ka materiji u svim smjerovima. Gdje god si krenuo, šta god si pomislio, ne možeš ići dalje bez svjetlosti i istine.

To je trenutak kada vrijeme stane, a život promiče neometano.

U tvom tijelu su sva tri stanja materije i zato imaš svu moć prosvijetliti tijelom i ostati vječan. To se postiže tako što ćeš spoznati život materije i tijela do kraja, usput uživati u svemu, slobodno stvarati i kada si sve probao, kada si se zadovoljio svega, ne moraš više to ponavljati i odlučiš se preseliti u vječnost, na prirodan način balzamiranja tijela, opet preko svjetlosti.

Cjeli život radiš na tome, jer nije jednostavno prevesti živo i relativno tijelo u savršenstvo vječnosti budućeg dijamanta.

Od ideje do rađanja vodi te apsolutna inteligencija, a od tijela do vječnosti, vodi te tvoja misao i svijest. To su dvije radnje tijela na jednom putu postojanja materije.

Život nije nikakva mudrost, niti može biti, jer je jednostavan u svemu. Najprostije rečeno život je svjetlost, zrak i voda, tako si i stvoren.

Nameće se pitanje zašto bi morao biti nešto izvan svog postojanja, izvan svog života, kada tako nešto nije moguće?

Ako imaš želju, možeš je odmah ostvariti u mislima, preko znanja o savršenstvu materije. Znanje je zlatna ribica tvog života koja ti ispunjava sve želje.

Smjer tvojih misli mora biti os vrtnje života tijela, po vertikali, onako kako se dah odvija, onako kako slobodno pada voda, jer su i zračenja po vertikali, od neba do zemlje i obrnuto.

U praznom prostoru ničega nema, zato ne postoji svjetlost. Ovdje na zemlji gdje je sve puno, postoji svjetlost, istina, stvaranje, zračenja, živa i mrtva priroda. Postoji gore i dolje, lijevo i desno, teško i lako, dan i noć, budnost i san. Možda je to samo iluzija, ali temeljem materije i ona postoji.

Bitno je da si miran i da ne osjećaš bol i patnju.

Bitno je da si čist u karakteru, kako ne bi remetio mir prostora oko sebe.

Bitno je da koristiš sve potencijale materije i prirode, ne na štetu drugih.

Bitno je da znaš svrhu života i da su ti svi braća i sestre, po materiji, životu i postojanju.

Bitno je da si jednostavan i u ljubavi sa cjelim svijetom.

Bitno je da uživaš u životu uz samo jednu želju, jednu istinu i jednu svjetlost.

To uživanje i svjetlost su život i ne mogu biti pretjerivaanje, ovisnost i grijeh.

Najprije moraš dobro poznavati život, a onda se igrati u njemu do mile volje, jer te znanje uvijek vraća na pravi put.

Nije problem maštati, imati želju, počiniti grijeh. Problem je osloboditi se te ovisnosti.

Konačni cilj je sloboda stvaranja, a ona se postiže kada slijediš vertikalu života, dah i istinu, kada proširiš znanje i stekneš pravo životno iskustvo.

Ako u odrastanju nisi imao ljubav, to ne znači da je sada ne možeš probuditi. Ono što nisu znali roditelji, ono što su te varali u školi i društvu, sam možeš popraviti ako pozitivno misliš, ako znaš što je život.

Nemaš potrebu biti zabrinut, pod vjerom i ovisan od sudbine, kada imaš moć svjetlosti u mislima, imaš moć stvaranja i oblikovanja života, imaš moć uživanja.

To znači da moraš postati zreo, a onda uživati. Ako to shvatiš obrnuto, onda si u grijehu, jer postaješ ovisan bez potrebe, kada sve imaš u sebi. Ovisnost je zbrka u grijehu koga se ne možeš osloboditi. Jedini način za izlazak iz ovsnosti je napuštanje samog grijeha.

Ako nisi shvatio, odbaci sve prema čemu si ovisan i grijeh će izaći iz tvojih misli.

Život je samo prosto znanje o materiji koja je sve i ništa.

Obrazovanje, crkva i duhovnost imaju cilj, kao što sve drugo ima cilj, ali to nema veze sa tvojim životom. Ne moraš bježati ni od čega, ne moraš biti u nikakvoj reakciji, jer uvijek imaš svjetlost u mislima, imaš istinu i slobodu, imaš svu moć svijeta. Nitko ti ništa ne može ako to nećeš, ako si miran i ako ti je sve jasno. Zračenja te uvijek podržavaju, bez obzira na prilike.

I kada si u zatvoru, onom društvenom ili kavezu misli, problema, želja i boli, zračenja su u tvojim pozitivnim mislima i uvijek si slobodan. Naravno ako to znaš.

Zato se nikada ne pravi lud, nemoj praviti scenu od života, jer život promiče i bez tebe, bez tvojih misli i bilo koje scene. Pozitivne misli ti služe da si slobodan i da uživaš u ljubavi do koje ti je stalo.

Ako nešto neznaš, to nije problem, uvijek postoji netko tko to zna, ili negdje piše. Pitaj, širi prijateljstvo. Budi naivan i nevin, budi bez znanja, jer to nije grijeh. Ne stidi se svoje naivnosti. Znaš da su djeca mila, jer su nevina i naivna. Kada znaš „sve“ nitko te ne voli, jer u tvom znanju nitko ne vidi istinu. Bolje je da neznaš ništa, ali da si istinit u smislu normalnog ponašanja.

Ništa do sada nisi propustio, jer ti se sve dešavalo zbog uzroka i posljedica, zbog svih problema, ali mogućnosti su beskrajne za mir i ljubav, za slobodu stvaranja.

Ajme ti si materija, svjetlost, sve i ništa, po principu dana i noći, budnosti i sna. Tako je i u tvom životu, za tvoju majku si princ, a za tvog šefa neradnik. To su dvije krajnosti, a ti si samo život tijela materije i misao koja te drži u svjetlosti.

Za svaki slučaj uzmi si život u svoje ruke i uživaj, on će ti sve reći dok si u zagrljaju s njim.

Ako možeš uzmi učitelja, ako ne možeš počni proučavati materiju, kroz svoj dah, kroz pročišćenje tijela. Idi redom, ništa ne preskači, jer život su karike DNK kodova. Ništa ne privlači i ne odbijaj, samo propuštaj kroz sebe, jer je svjetlost beskonačna kao izvor stvaranja, a nju prati tvoja misao. I kad spavaš ego je budan za tebe, zato budi dobar sa egom, nemoj ga tjerati da se brani od tebe, jer ćete oboje narušiti odnos i karakter tijela, a tijelo nije krivo za vaš dogovor.

Jednostavan si ako sebe možeš zamisliti da si bijela boja, ako se pred ogledalom vidiš kao mir i slika u bijeloj boji. Naravno vidiš ti mnogo boja na slici u ogledalu, zato moraš mnogo raditi na svom pročišćenju. Od svog tijela trebaš napraviti sjeme u vidu kristala leda, to je simbol svjetlosti i dugovječnosti. To ćeš postići ako piješ destiliranu vodu, jer ona je živa i ima moć da iz tvog tijela izbaci sve što je višak.

Obrazovanje i vjera ti nude mnogo zabluda, a destilirana voda ti stvarno ispire tijelo i čini ga prozračnim i svjetlim, jednostavno i prirodno, onako kako si u njoj stvoren od svjetlosti. Sada imaš tu istu svjetlost, dišeš i samo pij destiliranu vodu i vratićeš se u savršenstvo kakav si bio u trunoći.

Znanost tumači da voda mora sadržati minerale, ali ne kaže da oni moraju biti u obliku koloidnih iona, a ne u obliku kristala koji ne mogu proći kroz metabolizam tijela. Život je stvoren prirodno, bez vode iz gradskog vodovoda koja je puna otrovnog klora i drugih smrtonosnih tvari. Nikada se nezna koju će količinu klora sipati onaj radnik u noćnoj smjeni vodovoda, koji je u svađi sa ženom, koji nije primio plaću i koji sprema širu osvjetu. To su velike razlike i tema za tvoje razmišljanje. Sve se to odnosi i na hranu koju jedeš. Ti uživaš, nije sporno, ali od tvog uživanja tijelo pati i stvaraju se crne rupe u njemu i boli. Ne može industrijska hrana biti kvalitet tvog života, jer je termički obrađena i mrtva, jer ne sadrži kakvoću prirodnih hranljivih tvari, jer je soljena otrovnim natrijum kloridom i mnogim otrovima koji je održavaju da se ne kvari na zraku. Ti uživaš u tim otrovima i svakim danom postaješ iluminat koji će uništiti sebe i ovaj planet.

Ti uživaš u namirnicama od životinja jer su te tako navikli, ali duboko u sebi osjećaš grijeh, samo si ovisan pa ne vidiš način za promjenu prehrane.

Obrazac tvog života je svjetlost, zrak, destilirana voda i živa hrana. Tako si stvoren i tvoji enzimi i hormoni samo to prepoznaju, a ti samo uživaj. Nisi više dijete koje jede samo zato jer je gladno, nego moraš znati koje su stvarne potrebe tijela, nevezano za tvoje navike i uživanja, zalaziš u godine kada ti slabi imunitet zbog nemarnosti prema životu tijela.

Uvijek si ti na potezu. Što ćeš raditi osjetićeš sam i oni oko tebe, a za postojanje materije to nije bitno.

Ništa nije bitno jer je sve stvarnost i iluzija jednovremeno, ovisi gdje si sada.

Misli pozitivno, ne budi ovisan ni od čega, ne reagiraj na ništa, budi ideal sam sebi, jer je to prirodno i možeš napraviti već sada.

Možeš li postići mir da u tvom životu ništa i nitko ne bude umiješan?



DEHIDRACIJA TIJELA

Na život si okačen izravno i ništa nisi propustio, možda ti se samo tako čini.

Sada ti je važno usmjeriti misli, kao svjetlost koja pomaže, prema crnim rupama u tijelu, koje ne vidiš, zato moraš misliti na cjelo tijelo.

Destilirana voda je zakon prirode tijela za rješenje dehidracije, tog uzroka pojavi crnih rupa, sluzave krvi i svake boli. Ona je živa i moćna, po moći druga razina do istine, iza zraka, ali su naslage u arterijama i cirkulatornom sustavu već otvrdle u kamence i treba vodi vremena da ih polako otapa i izbacuje iz tijela. Zato moraš biti uporan, strpljiv i da pravilno izvodiš čišćenje tijela.

Nekoliko dana samo trebaš piti destiliranu vodu, da tijelo dovedeš na početak samorealiziranja. Ne brini zbog hrane, tijelu ona ne treba odmah sada. Ako osjećaš glad, to je samo posljedica žednih stanica. Za nekoliko dana ćeš se dovoljno pročistiti da jasno vidiš razliku što je uzrok bolima u tijelu.

Sa destiliranom vodom nikako ne možeš pretjerati, jer se ona brzo propušta kroz metabolizam. Kada osjetiš ugodnu vlažnost kože tijela, slatkoću u ustima, to je znak da si se pročistio i da možeš razmisliti o hrani, koja je svakako tvoj problem. Suha koža, perut, naslage mrtve kože na laktovima, koljenima, tabanima ili drugim mjestima na koži, samo su znak „neizlečive“ psorijaze, a u suštini se radi o dehidraciji tijela, već duže vremena.

Najteži oblik psorijaze se može sanirati destiliranom vodom za desetak dana pročišćenja tijela. Mnoge se boli i bolesti mogu sanirati u desetak dana uzdržavanja od hrane, zato jer se krv pročisti i dobije potrebnu brzinu svjetlosti, koja kao laser razbija kamence po stijenkama arterija. A to je moć vode, naravno svjetlosti i zračenja, jer voda je od njih stvorena.

Živa priroda postoji zbog destilirane vode u prirodi, koju biljke savršeno oživljavaju preko fotosinteze, jer direktno koriste svjetlost. Biljke jednostavno odstranjuju minerale iz nečiste vode koju piju iz zemlje i atmosfere. Zato nam vegetacija najviše treba u prehrani, zbog destilirane vode i klorofila, koji je esencija zračenja i hrana za tvoju krv, preko hemoglobina.

Tvoje tijelo je stvoreno u vodi, ima oko 80 % vode u sebi i svakako je najviše ovisno o vodi, zato o vodi moraš znati mnogo više, na pravi način i ne biti podložan navikama. Zato se destilirana voda koristi kod reanimacije povređenih tijela, infuzijom, naravno najprije se daje zrak. Tijelo je kao barka na vodi, na pučini oceana (života). Tu jedino pomaže mir i znanje, inače će barka potonuti od valova koji je zapljuskuju. Tvoje znanje je čist zrak, destilirana voda i jasna misao.

Ništa bolje nego kada sam sebe navikneš na prirodnu infuziju tijela, na pijenje destilirane vode.

Medicina zna sve, ali je to društvena djelatnost upošljenika kojima treba plaća i oni moraju raditi tako da bolesnih bude što više. Znaju oni kako treba liječiti bolesti, ali se prave gluhi, jer podržavaju industriju lijekova i umjetne hrane. Sve to ima cijenu, na jednoj strani zbog interesa, a na drugoj strani je neizbježna posljedica u dehidraciji tijela i svim bolestima.

To je zbrka, a samo je istina u tebi, koju moraš otkriti kroz jasne misli, a one nisu moguće bez čiste krvi. Krv samo može biti čista pijenjem destilirane vode.

Medicina kaže da su sve bolesti na psihičkoj bazi. Kao prvo psiha je izmišljena i izvedena od pojma duša. Kao takva je iluzija i neistina na prave uzroke u dehidraciji tijela.

Ne postoji bolest, izuzev degenerativnih, koja se ne može sanirati destiliranom vodom, na način pravilnog pročišćenja i dovođenja tijela u najbolju provodljivost svjetlosti i zračenja.

Mnogi muškarci pate od impotencije koja nije poremećaj tijela, nego posljedica duge dehidracije, čime pojedinac gubi seksualnu želju, zbog pada imuniteta i životne sile.

Moraš praviti razliku između snage tijela, žive sile i moći. To su tri ključna kvaliteta tijela. Ti možeš imati veliku sirovu snagu, jer jedeš nabildanu hranu, koja ti mutira mišiće, ali to ne znači da si ojačao imunitet. Svi oni koji su crveni u licu, nabreknute kože, za koje kažu da „pucaju od zdravlja“, zapravo su duboko nesretni ljudi, reaktivni, nemaju mir, samo gutaju hranu i piju svašta, mineralnu, pivo, vino i druge alkohole. Svi oni imaju poremećen karakter i tlak krvi.

Destilirana voda otklanja impotenciju za desetak dana. Muškarac ponovo bude ono što je mogao kao mladić, jer je to prirodna stvar. Čovjek ne gubi seksualnu moć do posljednjeg dana života, jer je ona potencijal života tijela. Dokazano je da „ona stvar“ kod muškarca raste do posljednjeg dana, ako se ne razbacuje sjemenom i ako održava tijelo vitkim, ako ima znanje i jasno misli.

Sličan slučaj je i kod žena, gdje je najveći procenat bolesti na spolovilima, u prvom redu jajnicima, histeriji, raznim miomima, upalama, neurednoj mjesečnici.

Kada žena pije destiliranu vodu i vodi računa o tijelu i prhrani, njena spolovila postaju prirodna. Vraća im se sva moć koju su imale kao djevojke. Uz to mjesčnica postane prirodna, tek toliko da znaju da je imaju, jer je krv čista i nema što izbacivati.

Zdravo tijelo žene je uvijek spremno za oplodnju bez ikakve pripreme, bez stresa, koji mnoge žene imaju tijekom mjesečnice. Ispada da žena cjeli mjesec živi u tom stresu, jer ne vodi računa o vodi i hrani. Ona je puna vode i hrane, ali su joj stanice tijela žedne i gladne. Zato je razdražljiva, kao da joj sve smeta i nitko je ne razumije, a sama je kriva.

Pravilno disanje nije moguće zbog dehidracije tijela. Mnogi ljudi plitko dišu i zadržavaju otrove, jer je dišni sustav ovisan od krvi. Elastičnost pluća i bronhija su ovisni od čiste krvi. Sve je u tijelu ovisno od krvi i limfe. Ti ne možeš jasno misliti bez čiste krvi, kada je ona sluzava i ne prolazi kroz sitne krvne žilice u mozgu i endokrinim žlijezdama koje fino reguliraju funkcije organa tijela.

Mnogi imaju naviku ne žvakati hranu i gutati je na brzinu. Tako pojedu mnogo više od stvarnih potreba tijela. Prepune želudac, zaustave njegovu peristaltiku, i dalje osjećaju glad, jer su im stanice stvarno gladne. Hrana koju su pojeli nema kvalitet da može proći metabolizam do stanica. Tako nastaje kaos i pobuna u tijelu, koji rezultira mnogim bolestima.

Bez dubokog daha, želudac, trbuh, ošit (dijafragma), pluća, omlitave, ti osjećaš umor od hrane, spava ti se, a u tijelu se samo stvaraju mutirane naslage sala. Muti ti se pred očima. Stanice tijela su i dalje gladne i žedne, ti bi i daje nešto jeo i pio, i tako se cjeli život vrtiš u krugu navika, strasti i želja koje nemaju veze sa životom stanica tijela.

Bez pravilnog daha, oko srca se ne stvara vakuum i ono nema snagu prenijeti taj impuls na stanice tijela, a njima je vakuum bitan kao obrazac života. Vakuum je u suštini apsolutna inteligencija materije, prevedena na nižu razinu prirodne inteligencije tijela. Bez vakuuma stanice su mrtve, a sluzava krv nije u stanju dopremiti čist kisik i tako nastaje autotoksija organizma, obično trovanje i šok, nekada manji, nekada opasan po život tijela.

Tako ti i dalje uživaš u jelu i piću svega onoga što nije destilirana voda i organska živa hrana koji trebaju stanicama i tijelu. Zbog uživanja u mrtvoj industrijskoj i termički uništenoj hrani i nečistoj vodi, mineralnoj ili iz gradskog vodovoda, ti pristaješ na bolest.

No ton nije slučajno, tako se ponašaju svi oni koji imaju strah od smrti, jer ih sam strah tjera da prekrate muke, da što prije umru.

Dokazano je tko se plaši visine, kada je na višem katu, ima želju skočiti kroz prozor, zato brzo bježi u prizemlje, dok nije prekasno, a drugi se smiju zbog toga, jer nemaju pojma što znači strah i poremećaj karaktera tijela i obrana ega.

Sa destiliranom vodom imaš šansu povratiti vitalnost tijelu, tim prije imajući u vidu prirodni proces obnavljanja stanica tijela. Znači, sve što si propustio uraditi, nikada nije kasno, uvijek imaš šansu, jer si okačen na savršeni život. Tvoje uživanje te košta.

Moraš naučiti da si samo materija u fizičkom tijelu koje jednovremeno oživljava sva tri stanja materije, da se to odvija inteligentno preko svjetlosti i tvojih misli, zato nemaš pravo igrati se životom tijela, jer i ono ima svoj cilj evolucije materije.

Tvoje ponašanje nije slučajno i to razumijem do detalja, ali ti nemaš pojma kako dalje.

Vratimo se ponovo na materiju, koja je u osnovi NIŠTA, stvarnost i iluzija jednovremeno, temeljem svjetlosti između njih u smislu istine života.

Da bi tvoje tijelo bilo cjelina materije, mora imati suprotnost u njemu. To znači da je rođeno a još nije umrlo i kao takvo predstavlja problem svjetlosti i zračenjima. Kada je stvoreno tijelo od svjetlosti, priroda je obećala da će ga nakon oblikovanja prepustiti zubu vremena i raspada, ali ti to ignoriraš, jer sve radiš po svome. Napustio si prirodu i odao se grijehu.

Iskupiti se možeš za grijeh jedino ako umreš, jer te on stalno proganja na to. U suštini nećeš umrijeti tvoj život, jer je on vječan, nego će umrijeti iluzija u tebi.

U drugom tekstu ću objasniti moje iskustvo bijele smrti (istine), koju koristim pred spavanje. Umrem, oslobodim se svake napetosti i mirno spavam. Ujutru se budim kao nov, preporođen, sve sam zaboravio od jučer i to je najbolje, da ne pamtiš ništa, jer život je samo SADA.

Ako ti baš treba neko sjećanje, lako ga možeš pronaći u arhivi sjećanja, ali ona ne mora biti stalno prisutna u tvojim mislima, kao napor.

Kada si se rodio, imao si traumu i strah od novog prostora, a svi oko tebe su se radovali.

Kod umiranja svi oni plaču za tobom, a ti se raduješ, jer samo ti vidiš bijelu boju svjetlosti i istinu života.

Za smrt iluzije tijela ne moraš čekati sudnji dan, prouči princip umiranja na nogama i to uradi čim prije, ne košta i ne boli, a trajno te oslobađa svih ovisnosti i straha od smrti. Izgleda kao prava smrt, a ti si i dalje živ, jer tijelo ne može umrijeti bez želje da to učini. Ništa nije moguće bez želje, pa ni jedan pokret prsta.

Da li primjećuješ kako se pojam i riječ NIŠTA, uvijek nameće ispred života. NIŠTA je savršenstvo materije, kao nula, „0“, ništica, kao desetina, stotina, tisuća, kao najveće bogatstvo koje svi grabe na glup način preko materijalnog i novca, stavljajući na bijeli papir, na istinu, nepotrebne nule u milijardama dolara i drugih valuta, stavljajući potpis kao prijenos vlasništva. To je samo farsa, svi imamo život i NIŠTA se ne može spoznati materijalnim.

Eto to je NIŠTA u tvom životu, jer ga nisi shvatio kroz istinu.

Udah jest život tijela, ali je izdah život materije koja je stvorila tijelo.

Ne možeš biti sebičan, jer nisi takav zamišljen.

Znaš li što te sve čeka kada ujutru ustaneš?

Ego traži da spava, jer je cjele noći bio budan.

Misao traži svjetlost, jer je počeo dan.

Pluća traže zrak.

Tijelo traži protezanje.

Spolovila traže orgazam.

Želudac traži hranu.

Slezina traži šećer.

Žučna vrećica traži emociju.

Srce traži ljubav.

Jetra traži vodu.

Bešika traži da mokriš.

Debelo crijevo traži da ga isprazniš od izmeta.

Grlo traži istinu.

Mozak traži jasnu misao kao ekstazu.

Sloboda traži uvid iznad glave u slobodnom prostoru izvan tijela.

Bolje da si ostao spavati, jer vidiš da te čeka zbrka u tijelu.

Ovo ti pišem da shvatiš važnost smrti, kao iluzije koja te spašava od svega, koja te oslobađa svake ovisnosti. Ti ionako živiš u iluziji želja, zato ti je najbolje skupi sve želje u smrt, umjesto da nervozno čekaš njihovo ispunjenje. Sigurno ćeš patiti zbog neke želje, jer vidiš da su sve važne. Svaka se bori za sebe, ni jedna želja te ne ostavlja na miru.

Kada umreš, nitko od tebe ne može tražiti ništa i zato si nakon smrti konačno slobodan.

Imajući iskustvo smrti, tvoja misao će uvijek potražiti spas u njoj. Smrt će postati obrazac i imperativ tvog života, a ne strah. Ti ionako ništa ne možeš raditi bez obrasca i želje, bez misli, znanja i iskustva. Učini sve da smrt postane tvoja navika, kao reset na protekli dan i kaos u tijelu. Preporađaj se kroz smrt.

Drevni narodi nisu bili opterećeni suvremenošću koju ti imaš, nego su na život gledali kao životinje, direktno, uz prirodu i svjetlost. Za njih je život bio istina. To za tebe već nije, jer ga u svemu doživljavaš kroz interes, uživanje, cijenu i bogatstvo.

Oni su liječili svaku bolest životom, inteligentno, tako što su bolesnog gurali da čim prije umre. Plesali su oko njega, molili se da umre, jer je njega bilo strah to uraditi. Od svih napora oko njega, on je stvarno umro, preznojio se u mukama i ponovo se rodio. Zapravo teško je bilo sahraniti iluziju, jer je ona okupirala tvoje tijelo.

Kada ti smrt postane prijatelj, kroz bijelu svjetlost i istinu, sve drugo oko tebe, šareno, manje je značajno od smrti.

Kod rođenja ti nemaš nikoga, niti znaš za radost i bol, ali te tjera inteligencija, kroz želju, korak po korak, onako kako priroda to može. Mnogi vjeruju u anđele koji te čuvaju, međutim to je glupost, jer tek vidiš život i muku kada se rodiš, kada nestanu svi anđeli, a ostaneš sam sa sobom kao goli pištolj.

Misao je nastavak zračenja svjetlosti i ona te direktno vodi u smrt, čime se proces evolucije materije neometano odvija. Bez obzira da li pristaješ na smrt sada ili ne, materija strpljivo čeka priliku kada nemaš budnost nad tijelom i svejedno ćeš morati umrijeti. Zato sahrani iluziju smrti koliko danas, time ćeš zadovoljiti materiju i ostavit će te na miru. Njoj je jedino bitno da ti znaš da je život samo materija. Kad to potvrdiš kroz smrt, slobodan si za sva vremena. Više ti život neće braniti ništa, jer si ga uvjerio da je u pravim rukama i da se nećeš opirati evoluciji.

Znači rađanje nije bilo početak života nego kraj. Pravi život počinje poslije smrti, naravno u iluziji tijela, jer je ono samo iluzija materije, stvoreno od najjače iluzije svjetlosti. Malo njih shvaća da je udah zraka smrt tijela, a izdah preporod i život, jer tijelo bez zraka može, ali u otrovima ne može. Otrovi su plinovita stanja materije, koji razgrađuju tijelo velikom brzinom i ono umire bez pitanja. Zato je destilirana voda suština života tijela, milostiva, strpljiva, izdašna, skoro najživlja u prirodi.


PRIČA

Još ćemo se dugo mučiti pričom o životu, tijelu, svjetlosti, istini, mislima, zraku, vodi, hrani, jer još uvijek nismo na razini istine. Uvijek nam izmakne zbog nepažnje, zbog slabe koncentracije misli na nju.

Ništa ne može biti jednostavno, ako nije potvrđeno istinom.

Nju jedino možeš potvrditi kada si u njoj, a preslika istine je tvoj mir, jasnoća u sebi i pristojno ponašanje prema drugima, kada ne reagiraš upadljivo.



SUŠTINA ŽIVOTA



Da.

Najprije moraš cijeniti subjektivnost stvari, jer da nije tako neki bi izgubili volju.

Nitko ne može biti bolji od drugoga, jer je u pitanju savršeni život.

Ako taj život bolje razumiješ, on ti pruža sve radosti.

Na drugoj strani, ako se glupo igraš sa životom, odmah dobiješ po leđima.

Naprosto je to kozmička pravda.

Kao ljudi uređujemo odnose, družimo se, sklapamo prijateljstva i širimo ljubav.

U tim odnosima nerijetko netko drugoga skrbi i to je problem odnosa među ljudima, jer se stvaraju mnoge ovisnosti, a znamo kada je netko ovisan on nema pravu želju, ne može misliti izvan ovisnosti, a samim tim ne dopušta protokol ljubavi u tijelu.

Na skali živog i mrtvog, crnog i bijelog prepoznajemo sve kvalitete života svijeta materije i čovjek ima moć da jednovremeno proživljava sva stanja materije. To je moguće sa optimalnim tijelom, kad si slobodan i kada se ponašaš u granicama svojih mogućnosti i stvarnih potreba tijela.

Svaki čovjek ima svoj životni put, u slobodnom stvaranju i svim smjerovima, dopuštajući u sebi razvoj svih moći, koje se tiču propuštanja zračenja, kroz istinu i svjetlost, kroz jaku želju i misli, kroz uvid.

Znanje je zajednički imenitelj svima nama u poznavanju života. Zato dijete ne može bez roditelja, a tragač života bez učitelja. U suštini sve može, ali u slučaju čovjeka to može biti mnogo brže.

Dovoljno je da jedan čovjek u svijetu spozna dublju suštinu, da nam svima olakša muke. To su mnogi uradili: Pitagora, Hipokrat, Ajnštajn, Tesla. Njihove spoznaje i materijalizirana otkrića, još nitko nije pobio.

Na drugoj strani imamo duhovna otkrića Buddhe i Isusa, ali su te spoznaje pretočene u manipulaciju naivnim ljudima. Od prirodne duhovnosti, nastale su sve religije svijeta, izmišljanjem boga, duše, uma, energije, kada je čovjek postao ovisan o vjeri i izgubio moć želje za životom i jasnim mislima. Vjernicima je imperativ života raj poslije. Izgubio je prirodnu moć buđenja ljubavi i svijesti.

Vjera u boga je put u osjećanja i isključivost, kada ti svi smetaju ako nisu na strani tvog boga. Zar to nije glavni problem odnosa, zbog same reakcije, koju ne smiješ ispoljavati. U vjeri se zavaravaš iluzijom boga, mrzeći druge što ga ne ljube. Zbog toga nastaju sva neslaganja, pa i ratovi.

Na sadašnjem stupnju naše evolucije, već je nedopustivo da dva prijatelja drugačije percipiraju život zbog vjere, demokracije i društvenih simbola.

aboravljamo da smo najprije od istog života materije, da smo od jedne vrste, da smo uvijek braća i sestre u ljubavi, bez obzira kako tko razumije suštinu stvari.

Ako se dijete rodi na pustom otoku, neće biti ovisno od vjere, demokracije, društva, nego će razviti najviše moći za opstanak u prirodi i sredini gdje se zateklo. Čemu onda nesporazumi i podvajanja?

Netko to vješto koristi, ali ne moramo biti žrtve te igre, ne moramo zbog toga sporiti vrijednosti života.

Umjesto toga čovjek u vjeri upražnjava tehnike, kojima nema kraja.

Podložan je osjećanjima koja nikuda ne vode, nego vjernika drže u iluziji života. Iz osjećanja nije moguća istina, jasna želja i pozitivna misao. Osjećanje samo rađa ovisnost. Osjećanje ne dopušta moć analize stvari i tu nema istine.

Samo miran i hladan u rekaciji, čovjek percipira suštinu života, neovisno od bilo čega drugog. Zato imamo divnih običnih ljudi sa skromnim znanjima, ali svejedno jasno cijene život.

A u suštini život nije tehnika, nudi savršeni protokol jednostavnosti življenja, po uzoru na najbolji feng shui života, zrak i vodu, dan i noć, želju i ljubav, misao i uvid.

Ne smiješ dopustiti da ti savršen život postane ovisnost i patnja, kada isključuješ želju, ljubav, misao i uvid, dovodeći u pitanje život ili smrt.

Ako se u spoznaji isključuje NEŠTO, onda to nije spoznaja. Suština svijeta je jedna materija, kao ideal NIŠTA, nule, ništice, sa suprotnostima u apsolutnom i fizičkom stanju i poveznicom u metafizičkom stanju svjetlosti, koje nazivamo istinom stvari.

Život su sve forme, stvarnost, iluzije, simboli i za jasan uvid moraš imati iskustvo svega. Ono što učitelj zna, to nije tvoja spoznaja, on je bio kao ti bez znanja, zato moraš postati sam svoj učitelj, neovisan od drugih.

Tako se postiže zrelost.

Znanje učitelja ili zanimljiv tekst u knjizi, samo je lakši put do implementiranja znanja u iskustvo, nikako kao tehnologija i tehnika za ovisnost.

Život mora biti u svemu jednostavan, najprije razumljiv, onda logičan, moguć kao želja i misao, jasan kao uvid. Ako želiš dublju analizu života, onda uranjaš u dublju stvarnost, u duh. Kroz protokol ljubavi prisutan si u svim stanjima, onoliko koliko ti je potrebno za radost i slobodu stvaranja, za mir i dobar imunitet, za prirodnu percepciju stvarnosti.

Zato svatko piše svoju životnu knjigu, ona se sama piše iz znanja i iskustva.

Isključivosti u duhu ili egu, ne daju dobre odnose među ljudima.

Neka srednja linija je LJUBAV, kao libela, sklad i klackalica između krajnosti duha i tijela, jer se ne može ni bez jednog ni bez drugog.

Upravo je to karakter tijela čovjeka i što je čistiji, to je čovjek mirniji, jasniji i kreativniji. Svatko može imati čist karakter ako to istinski želi, bez obzira na genetiku i naslijeđe, jer život je svemoguć, jednostavan i djeluje SADA.

Ti možeš biti NIŠTA po roditeljima, prostoru i vremenu kada si rođen, astrološkim prilikama, ali temljem znanja možeš i imaš obvezu popraviti pogreške u lancu stvaranja, pogreške roditelja i društva.

Temeljem tvoje zrelosti, ti postaješ NETKO i imaš sve mogućnosti pozitivnog zračenja.

Uvijek kažem, svi ljudi znaju sve, jer imaju život. Prave se gluhi jer im godi strast i ovisnost. Nisu odlučni zbog osjećanja i misli.

Zbog sitnih zadovoljstava žrtvuju tijelo, izlažu ga stresu i bolima, dovodeći u pitanje svoje ponašanje u društvu.

Vara se onaj tko misli da više zna od drugih, jer to nije moguće.

Svi smo od života materije, gdje ne postoji bolji.

Najbolji je onaj tko ne reagira i tko rezonira život, tko je optimalan, prirodan i čist, jasan sebi i drugima, tko ima prirodnu snagu tijela, životnu silu u volji, kreativnosti i sve moći u slobodi stvaranja.

Uostalom sve je relativno i podložno zubu vremena, samo je pitanje koliko si imun na bol i patnju.

Uživaj, uči život kroz simbole, ali se ne kiti njima, umjesto toga samo budi jednostavan.

Jednostavnost života je direktna radnja sada, na svjetlost i istinu, dana i noći, bez ovisnosti, na zrak i vodu sa malo hrane, uz osjećaj volje, moći tijela, slobodne misli i jasnoće uvida u sam život.

Život je jednostavan kada sebe okačiš na njega, kada nisi podvojen od njega, kada si ti njemu igrač, jer on ima moć promatranja, a ne ti. Ti jedino možeš pokazati životu koliko ga poznaješ, kroz pravila životne igre, kroz čisto tijelo, kroz karakter, kroz mir u srcu, ljubav, radost, istinu i slobodu.

Kada si radostan i moćan ni zbog čega, to je život.

Kad god se ti pojaviš ispred života, on gubi sjaj, a ti bez njega nisi NIŠTA.

Nije pametno pokazivati svoje relativno tijelo, pred savršenim životom.

Glupo je isticati materijalno bogatstvo ispred života.

Moraš biti najprije pristojan, zahvalan, pažljiv, ljubazan i odgovoran za život, čime će on u tebi prepoznati tvoju zrelost i daće ti mir.

Ti si za život samo dijete, on te promatra, podučava, ali ti dopušta sve, kroz ljubav, radost i bol. Ako znaš više od života, zašto si nekad tužan i plačeš. To život nikada ne radi, niti ga primjećuješ. Toliko je moćan da nema ni sjenu. Život je moćniji od tvog tijela, duha, istine i svjetlosti.

Tvoj domet života je svjetlost, jer samo toliko vidiš. Ako želiš vidjeti život u naličju, moraš uroniti u dubinu jasnijeg uvida, tamo gdje se ništa ne vidi jer nema svjetlosti.

Za početak budi samo miran, jasan, normalan i čist, a onda nastavi istraživanje života, ako želiš, ako dopustiš da u tvom tijelu pokaže sve moći.

Život nije samo tijelo, misao, duh i uvid, nego je sve to u jednom + onoliko nula, ništica, koliko možeš sagledati materiju kroz NIŠTA.

Materija je postojana u fizičkom, metafizičkom i duhovnom obliku, ali je ona savršenija i od tih stanja.

Materija je ideal kao savršenstvo NIŠTA, sa onoliko NULA: 000000000000, koliko ti možeš prepoznati.

Ako ti prepoznaješ samo tijelo, a ne vidiš život i materiju, onda si ovisan od tijela, ograničen u egu i karakteru, tvoje su moći ograničene, imunitet slab, razdražljiv si i ne percipiraš stvarnost.

Glupo je biti samo u duhu, umu ili intelektu.

Sloboda života se postiže kada si u svemu jednovrmeno, a to ti dopušta savršena materija.

Proizilazi da ti je najjednostavnije spoznati život kroz materiju, jer je ona jednostavna za analizu, a tvoje tijlo nije.


PREHRANA ČOVJEKA

Rođen si sa optimalnim tijelom, koje u sebi ima optimalan broj stanica, ni manje ni više.

Sada si sasvim drugačiji od optimalnog tijela. Ili si debeo ili mršav. Možda imaš i vitku liniju?

U konačnici izgled tvog tijela ovisi koliko je ono sposobno propuštati vodu. To dalje ovisi o tvom odnosu prema tijelu, o tvom znanju, prehrani, navikama i ovisnosti.

Tijelo je skoro 80 % vode, one žive vode, koja informatički ima moć upijanja zračenja svjetlosti i stvaranja žive prirode.

Ti piješ svašta i jedeš svašta, ali tijelo samo propušta ono kako je prirodno stvoreno. Metabolizam tijela točno prepoznaje čistu vodu i živu hranu i to propušta do stanica. Ono što je višak i otpad, ono što tijelo ne prepoznaje, a ti si i dalje uporan u piću i jelu, dovodi do stanja dehidracije tijela. To je stanje kad su stanice žedne, a tijelo puno nečiste vode.

Može se dogoditi da imaš finu liniju tijela, ali si ipak dehidrirao. Sve je moguće.

Kada očistiš tijelo od viškova hrane, otrova i mentalnog otpada, tijelo će imati onakvu liniju kakve su ti životne predispozicije, onako kako si sam sebe u ideji zamislio.

U prirodi je samo čista živa voda H2O. U našim uvjetima to je destilirana voda. Sve druge vode su nečiste, bez obzira na predrasude i tvoje mišljenje. Destiliranu vodu moraš piti radi metabolizma, stanica i života, a minerale uzimaš na drugi način. Minerali, vitamini, aminokiseline, masne kiseline, spadaju u hranljive tvari i to nema veze sa destiliranom vodom.

Drugo je pitanje što metabolizmu tijela najviše gode hranljive tvari u koloidnom obliku, znači u obliku iona, a ne kristala od minerala.

Destiliranu vodu piješ zbog potrebe tijela za vodom, a sokove od svježeg voća i povrća piješ zbog potrebe tijela za hranljivim tvarima od živih i organskih namirnica.

Destiliranu vodu moraš piti na 8 kg mase tijela po jednu čašu ili 2 dl, to je zbog održavanja životnosti tijela.

Hranljive tvari unosiš sokovima koji također sadrže destiliranu vodu, čime podržavaš konstrukciju tijela u mišićima i kostima. Sve u svemu, zbog visokog procenta vode, tijelo je živo, vitalno, mekano, prilagodljivo. Međutim, bez zračenja, tijelo je kao bačena krpa. Život tijela održavaš željom i mislima, jer misli imaju moć prenošenja zračenja svjetlosti. Destilirana voda je u tom slučaju savršen medij za propuštanje zračenja, za stalni priliv novih valova svjetlosti, jer su metabolizam, krv i limfa prirodno stvoreni da rade brzinom svjetlosti.

Tijelo uspravno stoji samo zbog svjetlosti, koja dolazi od misli.

Životinje su prostije građe i nakon rođenja mladunci instiktivno stanu na noge. Dijete to ne može, jer ima kompliciranu i neizgrađenu strukturu mozga.

Zato tvoja krv treba biti kao destilirana voda, da nije sluzava.

Sa destiliranom vodom ti ne možeš pretjerati, piješ i mokriš, ona ne zapušuje arterije, nego ima moć upijanja otrova i viškova. Ima moć razlaganja naslaga i kamenaca. Sa sokovima, salatama i drugom biljnom hranom, uvijek imaš pravu mjeru. Sokovi od svježeg voća i povrća su, iza destilirane vode, savršeni nastavak priče o životu, živoj hrani i zdravlju.

Prema vodi ne možeš stvoriti ovisnost, niti prema živoj hrani. Piješ i jedeš samo onoliko koliko ti paše. Djeca su ovisna o industrijskom šećeru, zato ne mogu pojesti ni jednu domaću jabuku. Ali zato jedu čokoladu non - stop, jer su već ovisna o njoj.

Sa prerađenom hranom je drugačije, stalno osjećaš glad, jer je tijelo ne prepoznaje. Ti piješ i jedeš, a stanice i dalje gladne. Umjesto toga razvijaju se neke nove stanice tijela, kao uljezi, kao crne rupe i buduće bolesti.

Industrijska hrana je mrtva za metabolizam tijela, jer je termički uništena, soljena otrovnim natrij kloridom, mnogim konzervansima, poboljšivačima okusa, često miješana sa drugim namirnica, samo okusa radi. U mrtvoj hrani nema živih vitamina encima, kojih obilato ima u živoj, organskoj hrani. Bez njih, encimi koje imaš u tijelu su nedovoljni za održavanje stanica živim. Encimi u tijelu su samo vodiči neprobavljene hrane da se pretvori u glukozu. Ako znanjem pomogneš svoj metabolizam, tijelo se neće mučiti. Zato je pravilna prehrana imperativ života, kada još u pripremi vidiš posljedice hrane, kada nemaš potrebu jesti zato što si gladan, nego jedeš zbog održanja vitalnosti tijela i dugovječnosti, zbog ljubavi i radosti.

Tvoje su misli najviši kvalitet tijela. Upravo ti tijelo daje moć misli. Zato moraš koristiti misli i znanje u prehrani tijela. Nije prirodno igrati se tijelom zbog strasti, jer njemu ne treba tvoje uživanje. Ako možeš uživaj bez tijela i ne muči ga, jer će u njemu nastati mutirane stanice, crne rupe i boli. Zbog tvog uživanja boli ćeš opet rješavati lijekovima, koji su samo kemijski otrovi. Znači ti se iživljavaš nad nedužnim tijelom, jer ono nema moć da ti se odupre.

To nije prirodno niti pravedno, još manje iz ljubavi prema tijelu.



E G O

Zbog ograničenog znanja, nezrelosti, ovisnosti ili čega drugog, često puta spavaš, lutaš mislima i nisi budan prema tijelu. Ono se brani preko prirodnog ega.

Ego je primoran braniti život emocijama i osjećanjima. To su jaka upozorenja na promjene izvan tijela.

Zato postoji želja, misao, istina i uvid, čime ćeš sagledati osjećanje i emociju.

Mislima i uvidom uvijek imaš vremena na vrijeme ublažiti emociju i zaštiti tijelo.

U tijelu je sve prirodno postavljeno, sve ima svoju svrhu, samo ti nisi budan niti dovoljno zreo i odgovoran.

Kao ličnost, čovjek ima prirodnu moć integracije svih kvaliteta i svih moći u sebi.

Zbog nepažnje, ovisnosti i nejasne misli, integracija ličnosti popušta, najprije kroz karakter, kada se ego stalno brani, jer je umoran od obrana, napada osjećanja i emocija. Postaje opasno kada tijelo izgubi moć obrane i tada imaš stanje boli.

Druga nepromišljenost ili dezintegracija čovjeka je dehidracija tijela.

Opet se radi o nedovoljnom znanju, zrelosti, iskustvu i ovisnosti, kada u mnogo čemu pretjeruješ. Tijelo tada ostane bez destilirane vode i sve kreće nizbrdo, sa nesagledivim posljedicama. Javljaju se mutirane stanice, crne rupe i najrazličitije boli.

Prevencija je u čistom zraku, destiliranoj vodi i pozitivnim zračenjima, najprije zagrejavanjem tijela. Često puta tijelo se mora rashladiti, ali se to opet postiže destiliranom vodom, uz post.

Zbog bilo koje vjere i sudbine, pored osjetila, ti budiš nepotrebna osjećanja, čime tjeraš ego da se brani. Kroz vjeru pokazuješ da ne misliš, jer tko misli, nema potrebu za vjerom. Nije ova priča komplicirana, nego moraš jasnije misliti i ići do kraja u analizi stvari.

Naravno da je najgora vjera u boga, zbog čega dobijam po nosu od mnogih, ali je to istina.

U tijelu nemaš rezervni ego za vjeru. Ego je jedan i on mora odgovoriti na tvoja izmišljena osjećanja. Kroz vjeru rušiš sam sebe, zato obavezno patiš. Ne možeš iz vjere i suosjećanja probuditi milost, jer se to tako ne radi. Dijete nije čulo za vjeru u boga, ali je milo, ne zbog duše i božanstva kako ti vjeruješ, nego zbog mirnog ega i čistog karaktera, a to je kvalitet koji svi prepoznajemo kroz milost djeteta, bez obzira na boju kože, rasu, njegov izgled ili simbol roditelja.



NIŠTA

Za igru je najmanje potrebno dvoje.

Život kao igra ima dvoje u licu i naličju.

Lice života je dobitak i to je pola od cjelog.

Naličje života je gubitak, kao žrtva, ali opet polovica cjelog.

Sve što je stvoreno mora biti žrtva evolucije bezuvjetno.

Zbog toga je MATERIJA ideal i NIŠTA.

Materija nikada nema igru i nema dva lica. Ona samo dopušta igru svemu što se želi igrati. Svaku igru podržava pravom svjetlosti. Iz svjetlosti možeš ići prema materijalizaciji ili prema duhu. Prema stvarnosti ili prema iluziji. Igra je moguća u svim smjerovima i svim točkama, ali je samo vidljiva po vertikali svjetlosti, istine i zračenja.

Zbog materije život je krajnje jednostavan i organiziran. Njemu uvijek nedostaje naličje u destrukciji života, kada sam korisnik mora srušiti život zbog evolucije materije. To znači, najprije moraš sam pristati na igru, inače te materija nikada ne primorava na to.

Sve što je stvoreno, samo je želja budućeg entiteta i individualiziranog života ili oblika.

NIŠTA je savršenstvo.

S V E postoji.

NEŠTO je živo.

Tko proučava simbole, može znati da NIŠTA i NEŠTO, imaju još pomoćni glagol „je“, kao stvarnost, kao „da“, kao „yes“.

Čovjek je sve i svašta, zato mu ne možeš NIŠTA.

On je komplicirano biće, sve radi po svojoj zamisli i nikada ne pristaje na žrtvu.

Za razliku od čovjeka, ostala priroda, živa i mrtva, spremna je na žrtvu.

Čovjek umišlja da je moćniji od materije, zato se tako ponaša. Na kraju postane ovisan i materija mu pokaže kako je ipak samo nezreo za igru, dajući mu šansu da se pročisti ako se želi vratiti na put života.

Život je stvoren iz materije i to najbolje znamo preko evolucije Zemlje, kada je na početku bila samo užarena kugla.

Počela se hladiti na površini, a temeljem svjetlosti i zračenja neba, u atmosferi Zemlje su stvoreni uvjeti za razvoj žive prirode.

To znači da je Zemlja postojala kao materija i prije prirode na njoj. Time dokazujemo značaj svjetlosti i zračenja, kao istine postojanja materije, jer u Zemlji i daje postoji užarena kugla koja joj daje život i sva zraćenja iznutra, od kojih je priroda na Zemlji podržana.

Živa priroda i tvoje tijelo su evolutivni pomak u pročišćenju materije. Preko moći misli, ti si najviši kvalitet što je priroda oblikovala. Jedini si u prirodi koji imaš moć svjetlosti.

Kada se istope resursi Zemlje, kada se ona ohladi, kada u atmosferi nestane vode i zraka, živa priroda će biti dovedena do ruba egzistencije. To nije prijatno zamisliti, ali je evolutivno opravdano.

Temeljem života i igre sa materijom, u sebi imaš sve potencijale za vrhunska ostvarenja, ali to ničemu ne služi, ako ih ne probudiš kroz moći tijela. Čovjeku treba mnogo, mnogo mira i boravka u prirodi, da mu tijelo proradi prirodno.

U gradu tijelo koristi gradske navike i buku, ovisno je o mnogim stvarima i ne vidi sebe.

Živa priroda iskazuje moći živog sa vrhuncem u posebnom vitaminu encimu, od čega se tijelo ne kvari.

Mrtva priroda ima druge kvalitete u kakvoći strukture materijala.

Materija kao savršenstvo i NIŠTA je tu, ti si kao sve i svašta tu, pa neka igra počne.

Odluči gdje ćeš biti poslije umiranja prirode na Zemlji?

Materija će te u tome podržati, ali ti moraš stvoriti nove navike, nove kodove DNK, nove spirale, novu hranu, možda bez zraka i vode.

Biti će potrebno da se seliš na neki novi planet koji je još mlad.

Nikad se nezna, imaš moć svjetlosti u mislima i istraži vodu i zrak na drugim planetima, ako ne želiš mijenjati ovisnost o njima.




ŽIVOT JE DOPUŠTENJE

U centru vrtnje, u nukleusu, materija je savršenstvo kroz formu NIŠTA. Ako to NIŠTA ideš povećavati kroz dodavanje još nula, ništica ili „0“, na kraju ćeš stići do sebe, do materijalne prirode, do svijeta koji istražuješ.

Ti sebi stvori uvid po svome. Odredi sam što je u analizi materije stvarnost, a što iluzija. Važno je da točno znaš gdje je tvoje tijelo u odnosu na savršenstvo materije. A jednostavno je, jer se samo tiče zumiranja i analize materije.

Na putu analize materije ćeš spoznati sva njena stanja, najprije apsolutno stanje koje štiti savršenstvo NIŠTA. Onda dolazi svjetlost od istine, koja se lagano gasi kroz prostor svijeta i vrijeme. To smanjenje zračenja svjetlosti, za posljedicu ima oblikovanje materijalnog svijeta, od najsitnijih vibracija, preko novootkivenog Higssovog bosona, kvanta, subatoma, atoma, molekula i tako redom do tvari koje čine živu i mrtvu prirodu.

Kada uđeš u sebe, vidjećeš relativnost materije u formi tijela. Ne možeš konce pohvatati, jer u tijelu struji krv, sve se mijenja, tijelo je živo, drhti, hoda, govoriš, misliš, gledaš, dodiruješ.

Ako bi se ponovo htio vratiti prema savršenstvu NIŠTA, moraš najprije pročistiti i smiriti tijelo.

Pokazalo se da život nije cjelovit bez rađanja i smrti istog tijela.

Svi smo rođeni, ali još nismo mrtvi i tu je cjela priča o sreći.

Tko ne prihvati materiju kao rađanje i smrt, ne može imati mir, jer te sama materija primorava na taj pristanak pročišćenja. Ona ne traži od tebe kada ćeš se pročistiti, nego da li pristaješ na to. Ali ne možeš samo reći „da“, jer je materija savršena. Po pitanju smrti moraš imati jednaku želju kao prema životu.

Ovdje se radi o domišljatosti, a ne o stvarnom umiranju tijela. Obzirom da su misli, svjetlost u tebi, kada dopustiš smrt, tvoje će misli biti jasnije no sada. Sav nemir u tebi je reakcija na smrt, koja obavezno ruši karakter, u obranama straha, pohlepe, neiskrenosti, mržnje i ponosa.

Nema čovjeka tko se smrti ne boji, na svoj način, manje ili više.

Zato sam smrti posvetio 15 godina analize života i materije, no bio sam dublje zaveden duhom, pa nisam mogao biti jednostavan. Duhovne tehnike i makrobiotika su od mene napravili žrtvu na koju sam pristao, ali je zato trajalo dugo. Ipak sam zahvalan svemu.

Iznosim ti iskustvo, koje nije nikakvo moje znanje, nego skinuta paučina sa savršenstva materije kroz segment mog istraživanja. Upravo mnogi ljudi zbog paučine, zbog magle u mislima, želji i ljubavi, nemaju jasan uvid u život i pokušavaju ga naći formama izvan tijela, što nikako ne ide.

Možda me ne možeš uvijek razumijeti do kraja, niti moraš, ali znaj da pišem o istini, ništa nije iz knjiga, nego sve potvrđeno kroz moje tijelo. Zato sam siguran u ovo što pišem, bez obzira na oprečne stavove čitača. Istina ima moć razuvjeriti svakoga.

Bodem mnogima u oči kad pišem o vjeri, duši, bogu, društvu, suvrmenosti, što nikako ne znači da sve te ljude ne razumijem. Naprotiv, samo im želim malkice otvoriti oči, da ne misle kako su samo emocije i osjećanja plafon života, kako je ponos nešto, kako je vjera simbol položaja u društvu.

Život nije ni vjera, ni sudbina, najmanje simbol. Radi se o cjelovitoj priči i poznavanju materije. Život nije samo duhovnost Istoka, a nije ni ludost Zapada. Život je samo tvoje tijelo u šarenoj prirodi. Ako imaš smisla šetati psića, imaj smisla i za sebe. Nemoj praviti od sebe vreću za smeće, jer to ne radiš ni prema kućnom ljubimcu. Njemu daješ samo ono što mu godi, a u sebe trpaš svašta i očekuješ mir. To baš i nije moguće? Pokušaj, možda si majstor za kemiju i alkemiju. Ali ni jedan pokus nije moguć bez materije.

Što se meditacije tiče, tu je sve jasno, meditacija je samo vožnja u analizi materije. To je zumiranje u miru svih stanja materije, a ne samo zaglavljivanje u apsolutnom. Zato ne prihvaćam krutost duhovnih tehnika Istoka, koje su me sluđivale mnogo godina, jer se pokazalo da su morale već pretrpjeti izmjenu.

Kad postigneš spavanje u hodu i aktivnostima, ili budnost misli u spavanju, znaj da si ovladao životom i materijom. To stanje imaju životinje i svatko tko je jednostavan. Koma od života su samo želje iz grijeha.

Uz želju, ljubav, istinu, misao i slobodu, imaš kompletan laboratorij za istraživanje materije i života. Sve drugo je nešto izvan vertikale puta spoznaje. To možeš raditi danju i noću, jer imaš moć misli.

Što se bolesti tiče, ona je uvijek posljedica želje za povlačenjem iz života i to se najprije pojavi kroz dehidraciju tijela, na način nepromišljene prehrane.

Iscjeljenje svake bolesti je suprotan smjer želje, ovoga puta prema životu. Po srijedi je uvijek strah o smrti, koji tinja u tebi i neda ti mira.

Zato se odluči i umri više. Ne muči sebe. Kroz čin umiranja, očistićeš karakter u trenutku i biti radostan.

Kemija i alkemija tijela mogu, ako to dopustiš da u trenutku iscijele svaku bolest. Misao je koncentrirana svjetlost, kao zračenje, kao laser i nema sumnje da li može nešto iscijeliti ili ne. Stvoren si od svjetlosti i materije, samo te svjetlost i materija mogu liječiti. Tu ne dolaze u obzir lijekovi iz ljekarne, jer su oni samo mrtva priroda.

Kroz stvarnu želju i pozitivnu misao, protokol ljubavi u tebi postaje toliko jak, da se krv i limfa trenutačno mijenjaju. Možeš ti i dalje imati višak kilograma, ali se u trenutku možeš osjećati zdravo. Višak kilograma su samo strpljenje da ih tijelo izbaci, jer si konačno shvatio život u cjelosti.

Kroz formu umiranja, sporno fizičko tijelo u pročišćenju nestaje. Kod svakog udaha zraka, moraš pristati da si i umro jednovremeno, inače ćeš se ugušiti od sebe samog, od otrova koji će biti kada se istroši kisik u tijelu. Zato mnogi ne shvaćaju da je jednako važan izdah, jer se njime preporađaš. A izdah je u biti ta smrt koje se uvijek plašiš. Zato slobodno duboko udiši i izdiši, neka ti zračenja dođu do spolovila.

A što je tvoje tijelo? Skoro 80 % destilirane vode, malo kostiju i mesa, koji su jednako od vode.

Imperativ života tijela je destilirana voda i živa organska hrana, a ti prouči detalje.

Ako otkloniš zablude oko smrti, otklonićeš zablude i oko prehrane. Tada ćeš sigurno znati da životinjske namirnice nisu za tvoje tijelo, jer je tijelo životinje evolutivno na istoj razini kao tvoje. Pročistiti se možeš samo od niže evolutivne razine, od vegetacije i klorofila.

Zato ti mnogo znači znanje o materiji, kada je vertikala stvaranja ovisna od svjetlosti, a to su zračenja neba i zemlje, u suštini kao vrijeme u kome stariš. Od svjetlosti nastaje zrak koji dišeš, destilirana voda, klorofil, pa onda dolazi hemoglobin i krv. Nigdje tu nema životinje i mesa. Nemoj me vući za jezik, nego razmisli na vrijeme.

Tvoj život mora biti jednostavan kao najbolji feng shui života kroz zrak i vodu, jer su oni preduvjeti žive prirode i tijela. Temljem toga moraš znati da staklo propušta razna zračenja neba, ali ne propušta živo zračenje zraka. Zato moraš imati otvoren prozor u kući, stanu i gdje živiš. Tebi mnogo znače simboli u prostoru, ovisan si od njih kao prema emociji i osjećanjima, ali su oni samo nepovoljan feng shui prostora. Svaki simbol blokira život, na svoj način. Najbolji je prazan prostor, sa najboljom akustikom i prazno tijelo od hrane i mentalnog otpada.

Teško je shvatiti duhovnost Istoka kroz tehnike, ali je jednostavno shvatiti život kroz materiju.

Oslobodi se sanskrita, duhovnosti i knjiga, jer tako nikada nećeš spoznati život. Postaćeš samo duhovni zombi sa osjećanjem stvarnog uvida, ali tvoje tijelo nije samo uvid, ono mora imati fizičku snagu, životnu silu i moć jednovremeno. Upamti svaka je knjiga simbol, kao nešto što te blokira u spoznaji i analizi materije. Najbolje je služi se poznatim, pa idi dublje u analizi.

Svijeća, vatra, voda, zemlja, zrak, metal, drvo, samo su simboli da lakše razumiješ život kroz vrtnju svega. Da se lakše prepustiš promjeni materije tijela, da nisi iskuljučiv samo u jednom.

Astrologija i horoskopski znaci, samo su segment trenutka rađanja, sa mogućom analizom budućnosti u prostoru materije. No to nije bitno ako na život gledaš jednostavno kroz analizu materije. Po astrologiji smo svi različiti, ali smo po materiji, želji, ljubavi, mislima, istini, slobodi i životu, svi braća i sestre. Znači, astrologija je samo trenutak u spoznaji, nikako ovisnost o njoj.

I tako redom, život i materija nisu nikakva ovisnost, nego jednovremeno stvarnost i iluzija, kao noć i dan, sve ono što svjetlost i zračenja mogu, kroz tvoje misli.

Misli da li uopće misliš i što ćeš misliti.

Ako si miran i ne reagiraš, znači da misliš pozitivno.

Ako samo osjećaš, emotivan si, znaj da ne misliš o životu.

Ako se baviš simbolima i sjećanjima, nema te SADA u životu.

Ako si okupiran budućnosti, opet te nema SADA.

Život je samo SADA, uz zračenja i tvoju misao. Ti odaberi da li si pozitivan, negativan ili u istini.


ŽIVOT JASNIJE


LJ U B A V

Ljubav + ljubav, nisu dvije ljubavi, nego samo potvrda jedne.



ŽIVOT JE SVE JER JE U SVEMU MATERIJA

BINGO

U kombinaciji čovjeka i materije, ispoljeni su najviši kvaliteti žive prirode i moći materije, kroz svjetlost i misli.


NIJE BITNO DA LI JE NEŠTO STVARNOST ILI ILUZIJA, AKO VIDIŠ MATERIJU I n i š t a U NJIMA.


ZNANJE

Kroz želju, ljubav, misao, istinu, uvid i slobodu, ti možeš sve, jer ti materija dopušta, koju analiziraš i koristiš za svoje potrebe, ako znaš.


BRIGE

Uz znanje o materiji, nikada nema mjesta za novu želju, nadu, patnju, vjeru, sudbinu, jer ti ona bezuvjetno daje sve sada, ako znaš.


TEMELJEM ANALIZE STVARI, IMAŠ MOĆ SVJETLOSTI I SLOBODU STVARANJA, ako znaš.


ŽENA

Ženi nedostaju mnoge stvari, jer ona ne misli, radije osjeća i tu se blokira, onda traži muškarca da joj probuši rupu.


MEDITACIJA

Mnogi se muče oko tehnike meditiranja, a jednostavnije je da običnim mislima povećavaš materiju, dodajući joj nule, 00000. Tako NIŠTA dobije vrijednost ideala i to možeš staviti na papir.

Kada na 1

dodaš 0

dobiješ 10.

Tako kroz materiju i analizu, možeš dobiti milijardu, kao bogatstvo nečega.


SUŠTINA MATERIJE

Jednostavnost je suština, kroz ideal N I Š T A.

Na taj način materija savršeno čisti prostor i vrijeme, nudeći igru svima i u izobilju svega.



VLASNIŠTVO

Nitko ne može biti vlasnik ničega, zbog kozmičkog reda, pravde, igre svjetlosti i slobode života.



VERTIKALA STVARANJA

Sve što je materija stvorila bez čovjeka, lijepo je i prirodno.
Kada je taj griješnik umješao prste, sve je postalo ružno, plastično i mrtvo.
Materija i to tolerira, samo na štetu griješnika.



LIJEPO I MILO

U prirodi prepoznajemo lijepo i milo.
Lijpo se odnosi na biljke i mineralni svijet.
Milo se odnosi na životinje i čovjeka.



SAMOSPOZNAJA

Za početak samospoznaje najvažnija je materija tijela. Mentalni, intelktualni i duhovni sadržaj dolaze kasnije u analizi stvari, a ne mora ih ni biti. Važno je koliko si zaiteresiran spoznati sebe, a to vodi do ideala NIŠTA.



BUDNOST

Tko puno spava, malo misli i više se oslanja na emocije i osjećanja. To znači da traži jaku želju iz djetinjstva. Takvi pojedinci ne vole istraživati materiju, jer su podložni vjeri, sudbini i osjećanjima.

Na taj način obavezno blokiraju zračenja, kroz karakter i obranu ega. Zato bježe u san.



BUDNOST

Ovi drugi, budni istraživaći materije - tijela, imaju jaku želju, ljubav i koncentraciju misli prema suštini života. U tom istraživanju, bez napora, ostvaruju želje, ljubav, uživaju i slobodno stvaraju.

Mirni su, veoma budni i aktivni, kroz istinu i svjetlost. To se jednostavnost zove.



OSJEĆANJA

Osjećanja su običan trip čovjeka. Daj nastavi put, penji se uz život ima tu još boljih mjesta za uživanje.
Čovjeku se ne napuštaju osjećanja, jer mora ići linijom života, na dolje, prema životnoj sili i nagonu. No poslije toga dolazi pravo penjanje, uživanje u ljubavi, istini, može u ekstazi, ugodnim mislima, uvidu i slobodi.

Ljudi od osjećanja zaista nemaju iskustvo životnog puta i tapkaju u mjestu.



REAKCIJA

Molim te ne reagiraj, nego uključi misli!



ISTINA

Jedino može biti tamo gdje joj je i mjesto, na vertikali života, onuda gdje sija svjetlost i zračenja.
Emocija, osjećanje i obrana ega, nisu istina. To su samo niže moći tijela, kao negativno zračenje.



ZABORAV

Da bi nešto zaboravio, mora biti jednostavno kao N I Š T A.



KARAKTER

Narušen je kada nemaš jasnu volju za životom, nego si u vjeri, emocijama i osjećanjima, kao ovisnik, bez moći ljubavi, istine, jasnih misli i uvida.

Zato imaš želju za strahom, pohlepom, neiskrenosti, mržnjom i ponosom, ali zaboravljaš da su to slabosti, kao nenormalno ponašanje.


DAVANJE

To je osnovni princip stvaranja u prirodi.
Daj sve od sebe i uživaj, ionako ništa nije tvoje. Igrati se možeš kada nemaš ništa u džepovima.


NAVIKE

Sve tvoje moći su samo navike.

Njih možeš mijenjati lako, ako hoćeš.

Računaj uvijek da je jednostavnost života sadržana kroz ideal N I Š T A.



SLATKO

Sve može biti još slađe, ako ga istražiš dublje.



MRŽNJA

Kroz mržnju najviše mrziš smrt, jer si podložan vjeri, emocijama i osjećanjima, kada ne uzimaš u obzir moć materije - tijela.

Time negiraš život tijela, jer on podrazumijeva rađanje i umiranje.

Spas tražiš da te netko sluša, samo zato da bi spasio iluziju mržnje na koju si navikao.

Siguran si da te nitko ne sluša i uvijek imaš razlog za mržnju.

Griješnici znaju za kaznu, zato mrze smrt.

Kroz tu mržnju, mrze sve drugo, dovodeći sebe u kolaps imuniteta.

Jedno je sigurno, onaj tko mrzi smrt, ne može umrijeti, jer bez želje ništa nije moguće.

To i statistika potvrđuje.

Oni s karakternom obranom mržnje, najduže žive.

Mržnju nitko ne razumije, a ona je samo naličje ljubavi. Bukvalno je mržnja, jaka ljubav u dubokom osjećanju. Ali, to samo osjeća onaj tko je u tom tripu i onaj tko razumije tripove.

Ljudi koji malo dublje misle, u mržnji ipak vide pravo lice nekoga kome je pomoć potrebna.


DUŠA

Melodično je to ime za želju, ali ne prema životu, nego prema srcu.

Tako se stvara jako osjećanje ljubavi prema životu, ali to je samo osjećanje, kao najniža vrijednost ljubavi. Ljubav je nešto mnogo više od toga, kao imunitet, kao istina, kao jasna misao.

Duševni ljudi su slabići, blijedi kao krpe, od mnogih osjećanja.

To nije prirodno, jer ljubav nikada nije ovisna o osjećanjima ili nečemu drugom. Ljubav je samo prirodni tok života.

Tko se zalaže za dušu, zasigurno ima ego u obrani i narušen karakter.

Pitanje je da li je to zdravo?

Temeljem duše mnogi ljudi su osjećajni i ne misle. To su samo navike u sazrijevanju, kao nešto moralno proklamirano u društvu.

Dolazi vrijeme kad moraš misliti svojom glavom, kada ne moraš biti ovisan o duši i osjećanjima, jer je život samo ovisnost o idealu N I Š T A.

Ovisnost o osjećanjima i duši, sam plaćaš narušenim karakterom.

Ovisnost o životu je prirodna stvar i jedino dopuštena.


LJUBAV

To je posebno stanje tijela kada propušta zračenja, kroz želju, misao i krv.


S E X

Potreba za sexom je samo dokaz zastoja u propuštanju zračenja u nagonu. Od te kulminacije imaš moć stvaranja sjemena i to je dobro samo kada trebaš stvoriti dijete. U drugim slučajevima je šteto po tijelo, bacati spermu, kao eliksir života, kao encim imuniteta, kao vitalnost i dugovječnost tijela.

Ses je primitivno uživanje.

Zbog jednog zadovoljstva u orgazmu, blokiraš život tijela u cjelini.

Ljubav je mnogo jača razina uživanja od orgazma, istina je još jača, ekstaza prejaka doza uživanja, a milost je savršenstvo uživanja u slobodi samog života tijela.


ORGAZAM

U osnovi podrazumijeva silovanje nedužnog tijela, koje se ne može oduprijeti tvojoj strasti za uživanjem.

Dobro znamo, ako tako dugo siluješ tijelo, obavezno slabiš njegov imunitet.

Kroz običan život, prosječan muškarac izbaci oko 15 kg sperme, a to je onaj balzam kojim se tijelo moglo zaštiti od starenja.

Veliko neznanje i prekratko uživanje, za cijenu života.


MILOST

To je bezuvjetna moć tijela u propuštanju zračenja, bez želje, misli i ljubavi.

Milost je potpuna predaja tijela životu i manifestira se kao pozitivno zračenje, koje imaju bebe.

Predstavlja bezuvjetnu ljubav, kao blaženstvo života.

S E X

Niže razine ljubavi od sexa su osjećanja i emocije, kao slijepo blaženstvo tijela.
To stanje imaju vjernici u dušu i boga.

ZNANJE

SEX je blaženstvo tijela i samo služi tijelu.

MILOST je blaženstvo života i direktno podržava život.

LJUBAV uvijek služi životu u svim fazama: emociji, osjećanju, orgazmu, imunitetu, istini, ekstazi, milosti i slobodi.

Jasan je to put života i svih moći tijela.

EKSTAZA je uzvišena moć tijela i ljubavi, iznad srca i prema milosti.

MILOST je pozitivno zračenje tijela.

BEZUVJETNA LJUBAV je direktna milost, bez ovisnosti od tijela ili čega drugog.

ORGAZAM je vrhunac tijela u svjetlosti, sa opomenom, da je prije njega život tijela, a poslije njega N I Š T A.

Moć tijela imaš na vrhuncu pred orgazam. Poslije orgazma je već kasno.

SPERMA služi imunitetu tijela, kao eliksir i balzam, zato nije prirodno nju izbacivati iz tijela. Najbolje je da si uvijek u jakom nagonu, sa snagom, životnom silom i moći tijela, bez orgazma, kada od esencije sperme, tijelo postaje prozračno kao dijamant.

To znači da ti ne treba sex, niti orgazam, ni sperma, nego jaka životna sila za najviša ostvarenja.

ŽIVOT traži da je čist bez ičega.

TIJELO je sklono uživanju.

TI, znanjem, željom i mislima odlučuješ o životu tijela. Zato moraš dobro analizirati materiju, ali u toj analizi nema uživanja, nego je sve sami uzrok i posljedica, kvalitet i moć. Samo prazno, čisto, optimalno i zdravo tijelo godi životu.

Puno tijelo ničemu ne služi. U njemu je život napor.

Sa željom, mislima i uz ljubav, možeš imati sve. Bez toga bježiš od života, kada tijelo postaje crna rupa prema njemu.

Tako život ostaje, a tijelo se gasi.


LJUBAV

To je moć pozitivnih misli i uređenih odnosa. Mnogi bježe od ljudi u vjeru, ili se druže kućnim ljubimcima.

Vjera i osjećanja su primitivna ljubav, koja čini čovjeka isključivim.



VJERA

Čovjeku ne treba vjera, nego živi odnos sa živim ljudima i stvarima, živom prirodom, uvažavanjem prirode svega, mišljenja i stavova.

U vjeri si ograničen na osjećanja, emocije, iluzornu dušu i boga. To znači da uopće nisi u životu, kao da nisi od materije.

Zato bježiš od onih koji ne ljube gospodina, kao da si ti od bolje materije stvoren.

Tako vjera direktno ruši odnose među ljudima, kada su i sukobi mogući.

Nije čudo što su u svijetu najveće podjele zbog vjere u iluziju boga. Kada bi ljudi samo analizirali materiju, sve bi bilo u redu, prirodno i mirno. Veća moć od materije ne postoji i grijeh je davati joj ime bog, zbog čega moraš platiti padom imuniteta, a onda se moli samo tvom bogu da ti pomogne u raju, a ne sada, jer ti u sada ne vjeruješ.

To je vrhunska manipulacija naivnim ljudima, koji ne pristaju na analizu stvari i kruga života, govoreći da je sve u rukama boga. Zato ga psuju oni koji jasno vide farsu, jer duševni bolje prolaze u društvu, zbog slijepe moralnosti i poslušnosti, zbog ponosa, koji je uvijek samo poremećen karakter i ništa više.

Imam muda o ovome pisati pa neka dobijem po nosu sto puta, jer istina je samo svjetlost koju ne smijem blokirati.

Sigurno neću povrijediti one koji kreiraju vjeru, jer oni računaju na istinu. Njima obraz ne treba, jer ih štiti većina sluđenih vjernika.


ŽIVOT

Kroz tvoje tijelo materija sama živi. Ti si povremeno budan. Spavaš i radiš mnogo toga izvan života i to materija kažnjava.

Najbolji život je samo kada analiziraš materiju, onda ne reagiraš i ne diraš nikoga, a u suštini si prisutan u svemu. To je prava igra svjetlosti i života, danju i noću, uz jasne misli.

VJERA

U vjeri je život tijela ograničen samo na srce.


MISLI

Njima daješ slobodu tijelu. Gdje je svjetlost, tu su misli, želja, ljubav, istina i sloboda.

ŽIVOT

Nema cijenu, ali je danas najskuplji, jer ga svi žive iz interesa.

Kaže se: „Ako neznaš što je dobro, znaš što je skupo“, kakva ironija.

ZNANJE

Kada shvatiš da je sve smo materija, možeš uživati u toj jednostavnosti.

Ono što ti nije jasno, preko analize materije možeš spoznati.

S M R T

Ne postoji smrt materije.

Jedino umiru želje i misli (i još po netko s njim).


ZNANJE I MRŽNJA

Oni što umišljaju da znaju sve, nemaju drugog izbora nego da mrze druge.

Radujem se što sam siguran da o materiji i životu još uvijek neznam N I Š T A.


MATERIJA

Ništa savršenije niti pametnije može biti od materije.

Pitaj, analiziraj stvari i dobićeš odgovor kroz sebe. Ti si za materiju e-Mail adresa.


ANTIMATERIJA

Znanstvenici zagovaraju postojanje ANTIMATERIJE.

Obzirom da je MATERIJA savršenstvo svijeta, sa idealom kroz N I Š T A, jednostavno nije moguće postojeanje većeg ništa od toga.

Ne samo to, Materija je u nukleusu okružena apsolutnim stanje sebe same, tako da ne postoji prostor za antimateriju.

Jedan beskraj ne trpi drugi beskraj, ako bi postojao u antimateriji.

Materiji ne treba naličje, jer ima sva stanja svijeta, ima stvarnost i iluziju, u njima je sve sadržano.



SVARŠENSTVO NIŠTA





NIŠTA



Kada ti savršenstvo NIŠTA postane jedina želja, potvrđena u jasnim mislima, prvi put ćeš osjetiti stvarnost života.



NIŠTA

Kada sam NIŠTA stavio ispred života, oslobodio sam se svih simbola i sve dalje je jednostavno.



BINGO



Život je zatvoreni krug po vertikali. Kako je svjetlost vrijeme, stani sa strane i propuštaj sva zračenja, jer nemaš moć vrtjeti se tijelom po vremenu i brzini svjetlosti. Ali zato imaš misli koje savršeno prate ta ubrzanja.

Kada naiđe ono pravo, zadrži ga za sebe.



Ako već imaš moć misli i želje, onda možeš ti letjeti mislima po putu života i odaberi BINGO sada.



U tome je fora i svemoć materije, da sve promatraš kroz prizmu NIŠTA, a iza prizme je šarena svjetlost, zar, ne?



Prizma je ipak piramida kao savršeni oblik za propuštanje svjetlosti. Piramida nije izmišljena, nego je netko davno otrkrio spektar svjetlosti kroz kap vode, možda neki klin stakla, a to je današnji oblik piramide i najbolja forma u obradi dijamanta i dragog kamenja.



PIRAMIDA



Život mora biti jednostavan i cjelovit svuda. To znači da si sam sebi dovoljan i kada si bez odjeće i bez obuće, onako gladan, ali imaš priliku disati zrak, upijati svjetlost i zračenja, imati želju, ljubav i misao za životom. To ti je za početak života sasvim dovoljno.



Svi simboli su za početnike, kao tehnike, kao discipline tijela.



Onaj tko zna, nije ovisan o simbolima, tehnikama, vjeri, niti sudbini.



Piramida kao simbol pročišćenja prostora, je najbolja u tvojoj želji, ljubavi i mislima o životu. Kroz piramidu jasnih misli, upravo analiziraš materiju iz tijela, a to je temlj piramide i penješ se prema vrhu. Na vrhu piramide dobiješ ono NIŠTA, kao savršenstvo koje te uvijek muči u spoznaji stvari.



S vrha piramide si slobodan kao ptica, u svim smjerovima. To znači, kroz sebe, kroz želju, kroz ljubav za penjanje, kroz istinu i misao, ti možeš lagano doći do uvida života na vrhu piramide.



Zato ponavljam, simboli su samo za početnike. Majstori sve znaju bez simbola. Možeš i ti biti majstor života, sada, ako prihvatiš savršenstvo NIŠTA, kao izazov za analizu života.



Temelj piramide je JEDNO, kao tijelo, kao svijet materije, kao „1“ sa najvećim brojem nula, ništica ili „0“, koje predstavljaju stanice tvog tijela. Znači u tvom tijelu ima 1 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 stanica tijela.
Zato ti život nije jasan. Kada brzinom svjetlosti i misli prelistaš sve te stanice tijela i dođeš do „1“, tek imaš predstavu što je materija, što je savršenstvo života, u obliku NIŠTA, a to ti je vrh piramide. Penjući se uz piramidu, kao da jačaš imunitet, kao da izdišeš otrove, kao da dobijaš posebnu moć. Ali nije to „kao“, nego baš stvarno.



Shvati tijelo i temelj piramide kao udah života (rađanje) i onda to poguraj prema izdahu (čitaj prema smrti), a to je preporađanje. Jednom si se rodio, ne možeš dva puta, jer na svijetu ništa nije dva puta. Zato se možeš preporađati, kao što se stanice tijela obnavljaju.



Sada ti je jasnije da priča o prošlim i budućim životima ne stoji. Jedino možeš živjeti sada koliko želiš pratiti materiju kroz tijelo, koliko si moćan kontrolilati sve one stanice u krvi, koliko si budan u životu tijela.



Kada vrhove piramide spojiš u lanac, dobiješ spiralu koda DNK. Imaš dvije spirale da bi mogao biti živ. Kroz pročišćenje krvi i tijela, možeš ostvariti svih 12 spirala i tada si savršen, ako želiš.



Zato je netko sada ograničen samo na dvije spirale DNK i normalan je u okviru ljudske vrste, ali zato postoje mnogo onih koji u sebi već imaju bolju formu spirala. Tko pije destiliranu vodu i hrani se sokovima od svježeg voća i povrća, zasigurno ima najmanje tri spirale u DNK, ako ne više, ovisi od same koncentracije želje i misli na život.



Kroz duhovnost, ti ne možeš živjeti sada, jer je stanje duha samo dio života. Zato je jednostavnost života sadržana u analizi materije, koliko god to zvučalo smiješno, jer je iznad svega veoma jednostavno. Ljudi vole složene forme, vjerujući da je to in i onda se upletu u paučini i magli misli.



Duh će doći na putu samospoznaje, ali nije moguć sada, ako nemaš duhovno iskustvo. I zato ne muči sebe duhom, nego radi na pročišćenju tijela koje već imaš.



PIRAMIDA



Skupo je imati dijamant u kući u vidu predmeta.

Jednostavno je imati dijamant u želji, ljubavi i mislima o životu.



Dijamant tijela se postiže kada od svih zračenja stvoriš sjeme (nesretna sperma), kao poseban kvalitet tijela, kao posebna moć u vidu eliksira i balzama, vitalnosti i dugovječnosti.



Suština je da se kroz tvoj život, tijelo polako pretvra u novi kvalitet stanica, u balzam. I kada dođeš do kraja balzamiranja tijela, onda ti život nije potreban. Možeš se pozdraviti sa rodbinom i prijateljima i ćao nema više. Tako rade iskusni mudraci na Tibetu.



Svi mi u svom tijelu imamo neki kvalitet i sve njegove moći, ali to često puta ima predznak negativnost, kao crne rupe i bolesti. Kada dopustiš dijamant u sebi, tijelo će ga stvoriti sa zračenjima.



Sex se obnaša kao podsjećanje na orgazam, spermu i dijamant, ali ti to ne kapiraš, nego bacaš sjeme.

Kad ukapiraš da ne trebaš prosipati sjeme, shvatio si suštinu vitalnosti tijela i dugovječnost. Onda ćeš shvatiti sve druge stvari, novac, hranu, posao, slobodu stvaranja.



ZNANJE



Po uzoru na znanje, nitko ne može posjedovati NIŠTA.



Jer, što je zapravo znanje?



Kada se približiš materiji, to je znanje, ono nije tvoje, ti samo bolje uviđaš znanje koje izvire iz materije, iz postojanja.



Nije važno tko će od nas skinuti paučinu sa materije da se pojavi znanje, svima nama preko potrebno. Svi imamo jednaku šansu da budemo prvi u skidanju magle kroz jasnu želju, ljubav i misao.



To su uradili Ajnštajn i Tesla, naravno u svojim segmentima interesiranja prema materiji.



U proširivanju znanja veoma je primitivno i glupo stavljati sebe u prvi plan, jer ti nisi nikakvo znanje. Mnogi drugi imaju tijelo, znači jednako znaju kao ti.



Suština je mnogo dublja od tijela.



BUDIZAM



Moraš mi reći, da ne budem u zabludi, da li ti je spoznaja jasnija kroz budizam, vegetarijanstvo, makrobiotiku, jogu ili kroz analizu materije?



Spoznaja je moguća iz svake točke, ali je jednostavna iz perspektive tijela, prema centru vrtnje, prema savršenstvu NIŠTA, koje svima bode u oči, jer je savršenstvo.



Zato je jedna spoznaja sa mnogo nula, najveće bogatstvo za tebe ( 1 000 000 000 000 itd...).



Suština života je jedno NIŠTA i beskrajno mnogo nula „0“, kroz stanice tvoga tijela. Tako si vječan TI, tvoje tijelo i NIŠTA. To je piramida života, penji se i spuštaj, diši, igraj se svjetlosti, dok se ne oslobodiš poletjeti. U toj igri ćeš sam uvidjeti da je najjača tvoja moć i najjača svjetlost na vrhu piramide, gdje stojiš uspravno samo zato jer si u jasnim mislima, budan. Ako bi na trenutak zažmurio, pao bi sa vrha piramide. Kada bude noć, u mislima i dalje zadržavaš svjetlost i zato si princ u prirodi.











ZNANJE



Tko vjeruje da zna više od drugih, budala je.



Znanje je jedno za svakoga, želiš ga ili ne. Ako ga želiš postaje tvoje. Ti se samo njime koristiš. Svatko može kopirati znanje u bezbroj primjeraka, jer je to princip stvaranja i života svijeta materije.



Definitivno svi znaju sve, jer smo stvoreni od savršenstva materije. Definitivno smo kodirani, samo u datom trenutku ne mislimo o životu. Tako proizilazi da netko zna više od drugoga.



Pravo je samo znanje o životu. Svako drugo znanje je zavaravanje u životu.



Dopušteno je jedno i drugo, jer je od materije, stvarne ili iluzorne, kako tebi paše.





VRIJEME



Kada kažeš: „Nemam vremena“, to znači da si izvan vertikale života, izvan jasnih misli i tjeraš me da te smatram griješnikom i pacijentom.



Zato služi ljubav i prijateljstvo. Ako nemaš vremena za to dvoje, bez tebe ću moći, ali ti nisi ni za sebe.





PIRAMIDA





Ispred piramide si očaran jednostavnom formom.



Kada uđeš u piramidu očaran si jednostavnom suštinom.



Piramida ti daje jasnu želju, ljubav i misao. Daje ti smisao života i u trenutku oslobađa od svega, jer si po prvi put očaran samim sobom.



U religijama nije tako. One su bogomoljke, na silu te tjeraju u vjeru u boga. Na silu ti iznuđuju dušu i osjećanja. Ti u vjeri ostaneš zatečen bez sebe, bez svog tijela, bez želje i misli.



Usput te upute na ljubav u gospodina.



Dok si u vjeri, ti nemaš pojma ni o čemu. Zato u svemu vidiš iluziju, a boga nema nigdje, ali ga ljubiš za svaki slučaj, što bi rekao Bosanac.



Vjeruješ samo onima koji uđu u bogomolju, a mrziš druge i to mi je nekakva vjera.



Uz vjeru ti nisi svoj, upamti. Nemam protiv muči se u osjećanjima, no sestra si mi i brat po materiji i postojanju, nije mi svejedno da se patiš, zbog vjere i iluzije boga.



Uđi jednom u piramidu, da se sam uvjeriš postoji li bog ili ne.









LJUBAV



Životno, temeljno ili fundamentalno znanje je ljubav.



Ako netko uživa u ljubavi, nije mu do proširivanja znanja, jer je očaran životom.



No ljubav je život u cjelini, od dana do noći, od jasnog do nejasnog, od istine do istine, od udaha do izdaha, od intuicije, emocije, osjećanja, dubljih osjećanja, životne sile, ega, karaktera, imuniteta, misli, svijesti i slobode. Sve je to sadržano u protokolu ljubavi.



U našoj priči pod pojmom ljubav podrazumijevamo razinu imuniteta u mirnom srcu. To je stanje sklada, libele, prema dolje i gore, prema egu ili prema uvidu.



Jednom riječi su svi kvaliteti tijela, izraženi u točki moći. Najbolje je kada je ta točka bliža uvidu života. Tada ljubav ima moć slobode stvaranja.





JEDNOSTAVNOST



Kada uživaš bez razloga, jednostavan si.





DISANJE



Čini se da dišeš bez razloga, a ipak to ima svrhu. Zato budi jednostavan kao dah.





ŽIVOT

Kada ugasiš život tvog tijela (on se ne gasi ako istinski to ne poželiš i ne dopustiš), život svijeta materije i dalje ostaje nepromijenjen.



Stil tvog života samo se odražava na tvoje raspoloženje, rodbinu i prijatelje, a svijet je beskrajan da bi ga ti poremetio.





DUHOVNOST



Duhovne tehnike i budizam su simboli spoznaje izvan tijela kada je naporno utjeloviti ih u život tijela.



Preko piramide, tvoje je tijelo direktna analiza života svijeta materije, zato je uživanje kod svakog zumiranja.



Točno je da su korijeni svih religija iz doba piramida, ali su forme na štetu čovjeka.



Duhovnost nije moguća bez učitelja i simbola, a piramida je moguća u tvom tijelu, bez ičega.



Duhovnost je pritisak izvana, a piramida je moć iznutra.



U duhovnosti nije moguć princip uranjanja kapi u ocean, zbog tehnika.



U piramidi kap (istraživač-tijelo), već je u oceanu.



Da ne budem krivo shvaćen, duhovnost je samo najteža forma spoznaje, koju sam prošao. Nije ona mimoišla ni Ajnštajna, ni Teslu, jer je perfidno osmišljena, ne možeš je ostaviti na pola, a kada shvatiš suštinu, onda moraš ići do kraja.





PAUČINA



Nije me strah nikakve visine, ako trebam skinuti paučinu.





NIŠTA





Nije isto NIŠTA i ništavilo, kako ga crkva predstavlja.



Pitaj znanstvenike što znači pojam NIŠTA, a za ništavilo već svi znamo što je.



Kroz formu NIŠTA, svi se klanjamo i pristajemo na miran nastavak, a od ništavila zaista svi bježimo.



Ni ništavilo ne može ukaljati NIŠTA, jer je svemoć svijeta.



LJUBAV BEZ RAZLOGA



Ljubav na Istoku nazivaju Feng shui, a na Zapadu Love.



Fehg shui uređuje prostor i vrijeme i nalazi da je najpovoljniji za život čovjeka u obliku zraka i destilirane vode. Čistog zraka i čiste vode, kako u tijelu tako u prostoru izvan njega.



Lova je mnogima pomutila život, ali je postigla veliku moć i to je stanje za plakanje.



Rastegljiv je to pojam, jer označava cjeli životni put čovjeka, od izvora do izvora.



Učitelji života savjetuju ljubav i radost bez razloga, onako zbog NIŠTA. Oni kažu i kada NIŠTA nemaš, ili je ne vidiš, ljubav kao život, nikada te ne napušta. To NIŠTA je suština postojanja, savršenstvo života materije svijeta, kao nukleus, etalon, početno stanje, samo jedna nula, koju možeš vidjeti kada je povećaš kroz mnogo nula, ako želiš spoznati život.



Upravo je ta nula tvoja stanica tijela, od koje počinje njegov život, a ima ih beskrajno mnogo i obnavljaju se brzinom svjetlosti, a ti još neznaš za to.



Kao i sve drugo, ljubav su različiti kvaliteti i različite moći tijela.



Najbolje stanje ljubavi je sloboda (izvor).



Onda dolazi svjetlost (misao).



Zrak.



Istina.



Volja.



Destilirana voda.



Biljna hrana, živa i organska (zbog klorofila - nastavak zračenja).



Postojanje (tijelo - ego)



Želja (za životom, sa iznimkom posebne želje za rađanjem ili kao uzrok rušenju karaktera).



Prijateljstvo (zlorabi se društvenim brakom).



Imunitet (zlorabi ga vjera u boga, kroz osjećanja, dušu, religiju srca).



Ponovo istina.



Misao (jasna i pozitivna), kao svjetlost.



Uvid (pa to je svijest) i



Ponovo sloboda (izvor).

Kada je ljubav u pitanju, nije to sve, jer je ljubav životna sila, snaga tijela i sve moći organa i njihovih funkcija.



Ljubav je nagon i moć tijela u stvaranju novog sjemena, kroz eliksir i balzam, s ciljem savršene igre tijela s materijom, koja mu dopušta vrhunska ostvarenja, do besmrtnosti u vidu dijamanta.



Srednja vrijednost ili optimalna granica ljubavi koja održava tijelo u prirodi, jest prirodni imunitet ili razina mira u otkucajima srca.



Iznad razine srca moći tijela poprimaju viši duhovni kvalitet.



Ispod razine srca moći tijela poprimaju sva ograničenja ega, kroz karakter tijela.



Od ovih razina ovisi tvoj polaritet zračenja. Kada si ispod razine srca, onda si negativan, a iznad srca si pozitivan jer si blizu istini u grlu i mislima u glavi. Sve se to postiže fluidima, kroz krv i limfu.



Protokol ljubavi u tijelu, kao jedini život, traži od tebe dopuštenje i prisutnost, po vertikali tijela, onim redom kako su opisani kvaliteti i moći stvaranja.



Tijelo funkcionira po principu navika, obrazaca stvorenih iskustava i proširenog znanja, kojim ti svaki put spoznaješ život. Svaki dah je novi život u nizu. Međutim, često puta se tebi mnoge stvari uslade izvan vertikale tijela i života i ta strast postane tvoj život.



Misli u glavi su samo moguće od svjetlosti i zračenja, neba i zemlje, strogo po vertikali. Elementarna misao i svijest je dah, samo kroz udah zraka, a za izdah već moraš misliti ili se otrovati sam od sebe. Kroz udah tebi se život sam nudi. Kroz izdah ti pristaješ da li želiš nastavak života. Kad god si izvan tijela, ili zatečen u nekoj točki puta, kad god si neodlučan, svjetlost i zračenja ne dopiru do misli i ti praktički ne misliš, nego živiš iz navike, a to je prilično konfuzno i naporno.



U tijelu sve ima svoju svrhu i NIŠTA nije funkcionalno bez drugog. Tebi se samo čini da tijelo može živjeti bez tebe. Postavlja se pitanje gdje bi ti lutao bez tijela, jer ga ionako često zaboravljaš? Zaista su to pitanja za dublje razmišljanje.



Poseban problem su osjećanja, koja ti presjecaju protok ljubavi i života. Ti vjeruješ da tako treba, svakim danom pojačavaš navike osjećanja, ali nemaš pojma da time rušiš karakter. Zbog tvojih osjećanja, površinskih ili dubokih, moraš imati određenu dozu straha, možda pohlepe, neiskrenosti, mržnje ili ponosa, zato jer drugačije nije moguće. Kada je karakter čist, tijelo direktno živi od ljubavi, od jasnih misli, od životne sile.



Nije slučajno što mnogi vole spavati, a to se dešava jer bježe od samog sebe. Tko voli spavati, duboko zna da je u grijehu, prosto ga sram od sebe, jer ne želi napustiti grijeh, nego i dalje srlja u njemu. U pitanju je grijeh u vjeri, osjećanjima, hrani, sexu, novcu i mnogim drugim uživanjima koja nisu potrebna ljubavi i imunitetu tijela.



Jedino optimalno tijelo (s prirodnim brojem stanica), čisto i prazno, može cirkulirati svjetlost, zračenja, ljubav i život.



Sve je to jednostavno ako želiš ljubav i život, ali ako su ti druge stvari važnije od toga, onda si na pogrešnom putu i to skupo plaćaš kroz razne bolesti, okrivljujući druge da su krivi zbog toga.



Većina ljudi toliko malo zna o ljubavi i životu, čime ti ne daju da im išta kažeš o tome, jer se skrivaju iza godina starosti, morala i ponosa, bez obzira što su manje zreli od djece.



Zato ne možemo priču voditi ka lijepim stvarima i ljubavi, nego nas problemi uvijek vraćaju na crne rupe ponašanja pojedinaca.



Da nije smiješno, bilo bi žalosno kada odrastao čovjek nezna što je ljubav, nego vjeruje da je ljubav kada voliš nekoga. Ljubav nema nikakve veze sa voljenjem, jer je voljenje obična ovisnost. Ljubav je lanac života sa svim segmentima, sa svim mijenama po elementima, sa svim stanjima materije u tijelu, kroz sve simbole i sve astrološke definicije. Sve se to kroz ljubav proživljava, jer drugačije nije moguće. Čovjek ne može NŠTA uraditi ako nezna.



Vjerujući u ljubav na pogrešan način, mnogi očekuju da im ljubav dođe. Zbog toga je mnogo paćenika, ožalošćenih što ih je netko napustio u ljubavi? Kao da je to moguće. Mnogi partneri kažu jedno drugom: „Nisi mi uzvratio ljubav“, pa to i nije moguće. Nema se tu što uzvratiti. Svi smo mi u ljubavi, jer nam izravno život promiče, samo je netko u mudima, a netko jasno misli, u tome je razlika. Netko je u osjećanjima, a drugi su odgovorni za život u cjelini.

Neki vjeruju u obećani život od boga u raju, a ovi pravi izravno uživaju u slobodnom stvaranju.



Ljubav se tiče samo tvog života i nikoga više.



Ljubav + ljubav ne mogu biti dvije ljubavi, nego je to dokaz samo jedne ljubavi univerzalnog života. Drugo je pitanje kada je u svemu ljubav, onda zaista prostor zrači.



Najbitnije je da život i ljubav ne mogu biti zbrka, jer su neovisni od bilo čega. Jedino ti možeš biti zbrka sebi i drugima, kada ne misliš svojom glavom, nego želucem, spolovilima ili novčanikom.



Ljubav je ipak sve u tebi, negativno i pozitivno. Ako želiš samo pozitivno od ljubavi, moraš imati prijateljstva, imunitet, grliti istinu i misliti. Ostavi vjeru i sudbinu, to je neozbiljno i za djecu, ljubav ne dolazi ni od kuda, već je u tebi, jer je ona preslika tvog života.



Preko ljubavi i života uređujemo sve odnose, organizirani smo na razne načine i zato moramo o tim vrijednostima imati jednaka mišljenja. Ljubav jedino tako djeluje. Ljubav prema sebi nije moguća, ako ti ne misliš pravo o njoj, onda si u raskoraku s njom. Jednako tako ni s drugima nećeš ostvariti magnetičnost ljubavi, ako vjeruješ u osjećanja koja su strogo vezana za tijelo, ego i karakter.

Ljubav je prije svega DAVANJE. Kako ćeš nešto dati, ako nisi spreman odvojiti ga od tijela?

Kako ćeš nekome priteći u pomoć kada si neodlučan, kada si kukavica u duši?



Ljubav je za ljude otvorenog srca i bez vjere, a ne za one smrznute u izmišljenoj duši. Ljubav je stvarno delanje, nije umišljanje. Tko umišlja ljubav, ili zbog nje pati, znamo gdje zaglavi na duševnom odjelu. Zato pamet u glavu i misli, osjećanja koristi tek toliko intuicije radi.



ŽIVOT



Kada je život u pitanju, neovisno od godine starosti, svi smo samo znatiželjna djeca i nisu nas naučili da ga jednostavno možemo spoznati kroz mir i ljubav, bez napora, jer uvijek nudi izobilje svega, ako znaš.





NIŠTA



Ako te i dalje nerviram sa ovim NIŠTA, siguran sam da još nisi odlučan spoznati život do kraja.



Život je toliko savršen i suptilan da to još uvijek ne možeš zamisliti, jer na njega najprije kačiš sebe, a onda sve drugo u čemu uživaš.



Kad život ogoliš da ostane sam, bez NIŠTA drugog, tek tada možeš vidjeti njegov sjaj.





PAUČINA



Da ne misle žene kako samo one skidaju paučinu po kući, uhvatio sam se skidanja paučine sa života. Uvijek sam na strani žene. One su moja ljubav, samo sam djetinjast za njihova osjećanja, meni je više do igre, proširivanja znanja, ljubavi one na najvišoj razini i do analize savršenstva vrha piramide - NIŠTA.



Žena nikada nije prirodno slobodna, uvijek joj nameću mnogo obveza, najprije zbog rađanja djece, zato se mora zadovoljavati nižom razinom ljubavi u osjećanjima.



I tu počinje zbrka muškarca i žene, njoj je do osjećanja, da joj on pravi društvo u njima, a njemu je do slobode. Oboje su u ljubavi, samo na posebnim razinama i partnerstvo puca.



Ljubav traži sličnu frekfenciju akustike prostora tijela, tek tada ima privlačnosti. Sve drugo su puste želje i osjećanja bez kraja, kao vjera da će se ipak netko smilovati.



Bumo vidjeli!





ZNANJE



Možda znaš ili si pročitao da je život savršenstvo.



Imamo mnogo priznatih stručnjaka, onih na čijim izumima danas živimo, nobelovaca, ali se još nije rodio netko tko bi do kraja spoznao savršenstvo izvora.



Kažu da je svijet postao poslije Velikog praska iz jedne točke, ali nitko nema pojma što je ispred te točke. Mi se pozivamo na savršenstvo života bez dimenzija, točka ipak ima dimenziju, koliko god da je suptilna.



To znači da jedino NIŠTA nema dimenzije i da je zaista savršenstvo, a ti malo razmišljaj o tome.



Iz perspektive života ti samo grabiš i ništa ne daješ.



Pravedno bi bilo da kao misleća bića od NIŠTA stvaramo sve što nam treba, jer je ionako sve od materije, njene svjetlosti, stvarnosti i iluzije.



Siguran sam da većina ljudi ne misli, nego najviše osjeća i zato im mnogo toga nedostaje.



Kroz misli do kraja, u potpunoj analizi, ti si slobodan i bogat, drugo i nije potrebno.



SVJETLOST JE



Ono što čovjek nema, najčešće pominje u običnom ponašanju.



Čini mi se da ljudi često pričaju o želji, ljubavi, životu, istini, slobodi, svjetlosti.



Znamo što svjetlost jest za naš život, ali to čovjeku NIŠTA ne znači, ako je ne propušta kroz misli i tijelo, ako je ovisan o mnogim drugim stvarima koje su samo materijalizirana svjetlost.



Nameće se zaključak da je fizičko stanje materije slađi užitak čovjeku od metafizičke forme materije kroz svjetlost i zračenja.



Ako već imaš fizičko tijelo, kao materijaliziranu svjetlost, ne moraš to svaki dan potvrđivati kroz nove ovisnosti o materijalnom.

Moraš znati da život ima još metafizičku i duhovnu dimenziju, da nije samo tvoje tijelo. Ono u čemu ti uživaš, uvijek je fizičko, nigdje tu nema svjetlosti, ni duha. To znači da si ograničen i jednostran u tijelu, kao da samo ti imaš tijelo. Tijelo imaju i životinje, ali one nisu opsjednute njime. Jednostavno se bore za opstanak i život, a ti uporno bježiš od života.



Svi smo svuda, samo nismo u pravoj želji, ljubavi, istini, pozitivnoj misli i slobodi stvaranja oko savršenstva ŽIVOT.



Centrifugalna sila naše ovisnosti prema materijalnim vrijednostima, toliko je jaka da se samo mali broj pojedinaca usudi suprotstaviti toj sili i zagrliti život u središtu vrtnje, oko vertikalne osi tijela. To su oni koji su odlučni uroniti u dubinu tijela, do samih stanica, gdje se život odvija na duhovnoj razini, gdje je život bliži savršenstvu, nego na površini tijela.



Nije fora imati tijelo, nego kako ga održati vitalnim i dugovječnim u surovim uvjetima vrtnje prostora i vemena. Za tako nešto zaista moraš imati znanje i biti budan, jer ćeš ispasti iz vrtnje života kao trinaesto prase.



Malo je onih koji znaju jednovremeno biti u sebi i izvan sebe, a to se mislima jednostavno može. Misli su samo vrh piramide tijela, kao esencija, fokus, koncentracija, laser, svrdlo, koje bez otpora uranjaju u prostor izvan tijela.



Na jednak način kao što vrh piramide uranja u nebo, tako mislima, brzinom svjetlosti, prevaljuješ put do izvora i u svim smjerovima prostora i vremena.



Prirodno je i jednostavno od svog tijela napraviti bio piramidu, a ono je zaista funkcionalno za tako nešto.

Tijelo je materijalno i od savršene materije, malo tu znanja nedostaje za pravi užitak.



Piramida je simbol lanca DNK spirala u tijelu i ako ti je teško misliti i loviti svjetlost i zračenja, onda samo vizualiziraj piramidu u mislima i želji. Na bilo koji način da pomisliš na piramidu, ona je vrhom okrenuta prema svjetlosti i izvoru. Njen temelj u odnosu na vrh, toliko je stabilan da je nikako ne možeš nakositi izvan vertikale svjetlosti i života.



Piramida kakvu znaš sa slika, ima svoj nastavak ispod zemlje, kao slika u ogledalu i to predstavlja tvoj negativitet i otpor prema svjetlosti. No život bez tog negativiteta nije moguć, zbog polarnosti, suprotnosti, igre i kozmičke vrtnje.



Ti ne možeš biti samo svjetlost, jer imaš tijelo, koje je za čistu svjetlost i zračenja veliki otpor i upravo stvara usporenje vibracija svjetlosti, čime se život tijela održava u prirodi, uz zrak i vodu.



U suštini priroda, živa i mrtva, sva je stvorena o svjetlosti, samo je čista svjetlost najjednostavnija forma, kao pročišćeni oblik materije.



Za tebe koji možeš misliti, praktičnije je da unosiš u sebe čistije forme materije, nego mrtvu prirodu preko industrijske hrane, gradskog zraka i klorisane vode iz gradskog vodovoda.



Uz malo mira, znanja i zahvalnosti prema životu, jednostavno možeš zagrliti svjetlost preko žive prirode, jer je ona u njoj najbliža tvom tijelu. Destilirana voda je jedino živa od svih voda na planetu, koja podržava svako materijaliziranje na njoj. Sve što postoji u prirodi živi i opstaje od zraka, vode, svjetlosti i zračenja neba i zemlje.



Destilirana voda ima najvišu moć podržavanja života, što znači da najbolje čisti tijelo, jer je savršeno pročišćena i upija sve otrove iz njega. Ali se brzo prlja i tako sama postaje mrtva.

Zato ti imaš znanje, preci su ti otkrili vatru i destiliraj prljavu vodu. Poslije vatre, voda je opet živa, jer ona na vatri postaje duh i bježi od svih prljavština. Nije vatra evolutivna tvorevina da bi ti pekao meso i žive namirnice pretvarao u mrtvu hranu. Vatra služi da destiliraš vodu i da ugriješ tijelo kod nižiš temperatura. No vatru i ostale elemente možeš izravno imati od svjetlosti, preko misli. Zato životinjama nije hladno preko zime, jer one instiktivno samo podržavaju život tijela, a ti gubiš svu moć na uživanja i ovisnost. Praktički kroz mnoge ovisnosti rušiš karakter prirodnog tijela i gubiš imunitet.



Kada je u pitanju prirodna, živa i organska hrana koja tebi treba zbog hranljivih tvari, opet je u pitanju svjetlost i destilirana voda, ovoga puta kroz klorofil, aminokiseline, masne kiseline, vitamine i minerale u koloidnom obliku, kakvi tebi trebaju za metabolizam.



Klorofil je za biljku jednaka tvojim mislima, jer je u njima pročišćena svjetlost i glupo je jesti hranu bez klorofila, bez svjetlosti i života. Ono što je već mrtvo, ne može oživjeti u tvojoj krvi. Ti nemaš moć reciklirati mrtve tvari kroz živo tijelo. Kroz mrtvu industrijsku hranu, samo zavaravaš sebe. Gutanjem te hrane gasiš iluziju gladi, a tijelo ne dobiva ništa. Od takve hrane, u tvom tijelu jedino žive mutirane stanice, koje su praktički duplo tijelo.



Kad nemaš pravo znanje, onda imaš navike i tu je glavni problem, jer su navike samo ovisnost bez učešća misli. Navike su najprostije forme života i zato si ovisan o njima, jer ne moraš misliti. Pitanje je o kakvim se navikama radi. Kada imaš naviku jake želje, ljubavi, istine, pozitivne misli i slobodu stvaranja, onda si ti savršen čovjek. Ali ti nemaš takve navike. Tvoje su navike više negativne i tiču se pogrešnog smjera puta života tijela.



Pozotivne navike ne čine čovjeka ovisnim, jer direktno podržavaju život, kao da izviru iz njega.



Negativne navike su kontra smjer životu i to je veliki napor za tijelo. Često puta dolazi do pojave boli.



Ako je smjer života tijela od spolovila, preko želuca, crijeva, srca, grla i mozga, a ti uporno ideš suprotno, nizbrdo, prema uživanju u hrani i sexu, onda si zasigurno u grijehu prema samom sebi i životu.



Zaista se tu radi o strpljenju i uzdržanosti prema ovisnostima. Dovoljno je udahnuti zrak da bi prekinuo želju za nečim. Još je bolje popiti čašu destilirane vode, da te ovisnost prođe.



Najbolje je da misliš i da se prepustiš jakoj želji i ljubavi prema životu. Izgleda da ti još uvijek nemaš moć misli, jer je tvoje tijelo prilično nečisto iznutra. Tvoja krv i limfa nisu tečne, nego su ljepljive kao sluz i to koči životnu silu i moć misli. Dehidriran si, bio mršav ili debeo. Pun si vode, ali su tvoje stanice tijela žedne, jer one ne podnose nečistu vodu iz gradskog vodovoda, niti mineralnu vodu, niti umjetne sokove. Mrtva hrana koju jedeš stvara celulit, kamence u arterijama, sve naslage i taloge, svo smeće koje nosiš i ponosan si na njega.



Pitam se, da li uopće možeš sebi pogledati u oči koliko si griješan? Pitam se kolika je zabluda „uspješnih“ ljudi, koji nemaju moć biti mirni ni minutu, koji bez hrane ne mogu ni deset minuta? Ne pitam se, jer to proučavam i jasno mi je kao na dlanu, samo mi treba još jača oštrica moći da djelujem onako kako to priroda stvari dopušta. Radim na tome, neznam dokle ću stići.



Zato je najbolje pročistiti tijelo, da te ono samo podrži u jasnoj misli. Sve to dolazi od same krvi koja struji po arterijama i krvnim žilicama. Od brzine strujanja krvi ovisi svaka moć tijela, pa i moć misli.



Ako si podložan zadržavati se u emocijama i osjećanjima, još više si ovisan o njima, još više gubiš moć životne sile. U emocijama i osjećanjima, nemaš moć dubokog udaha zraka. Kad to ne možeš, još manje možeš izdahnuti otrove. I tako se gušiš sam od sebe, nerijetko možeš zaraditi i astmu.

To se dešava zato jer nisi zreo, jer si još malo dijete, bez obzira na godine starosti.



Tebi je bliža emocija i osjećanje, od misli i uvida. Emociju i osjećanja ćeš preskočiti lako, ako si poslije ove priče odlučan to uraditi, jer život je samo obična odlučnost. Neodlučni ljudi kratko žive, jer se predaju suprotnoj strani života. Za postojanje, u cjelini je to svejedno, ali za tebe nije, ni za tvoju obitelj.



Kada tebe nema, materija savršeno zna da si i dalje u njenom prostoru, ali tvojoj obitelji ti nedostaješ, jer su oni samo nesavršeni ljudi.



Život je samo želja, ljubav i još par koraka, da dobiješ ubrzanje. Ali ne nemir i ubrzanje tijela, nego mir i moć misli. To se lako postiže kada si tijelom čist, prozračan, praznog želuca, crijeva, jetre, bubrega, mozga.



Nekako smo uvijek u natezanju, moja upornost ka pozitivnoj misli i tvoja upornost u ovisnosti prema uživanju i zato nemamo odnos mira, ljubavi i istine.



Siguran sam da si stvoren od svjetlosti i da je ona jača od tvoje ovisnosti. Zato nikada ne odustajem da ti svaki dan po malo proširujem vidike, bez obzira koliko me ignoriraš. Ti se opireš životu i podsvijesti, ali on ipak radi. Znanje se proširuje i kada ti nećeš, jer je jače od tebe. Znanje je u suštini sam život. Kad - tad i ti ćeš sazrijeti, možda na samo jedan dan pred zbogom, jer je i za onaj svijet potrebna jaka želja.



Da ironija bude veća, vjernici u boga se nadaju raju, a nisu u stanju uživati u ovoj prekrasnoj prirodi. Neka se nadaju, to je njihovo pravo. Siguran sam da znaju što je život, samo su ovisni o iluziji duše i boga i to je jače od njih.



Iz svega proilazi da ništa slučajno nije, pa i ponašanja ljudi.

Da bi netko uopće mogao misliti, mora počiniti grijeh prema savršenom životu.

Prvi grijeh je udah zraka po rođenju.

Drugi grijeh je prvo sisanje mlijeka po rođenju.

Treći grijeh je prva emocija.

Četvrti grijeh je prvo osjećanje djeteta.

Peti grijeh je prva riječ.



Bilo je mnogo grijehova koje su postale navike, a prave misli još nema. Zato su djeca najveća briga roditeljima, sve dok ne počnu misliti, jer tek tada stiču odgovornost prema životu.



Zamisli samo koliko su ljudi griješni zbog sexa, pretjerivanja u hrani, zbog stresova i silovanja tijela na svaki mogući način.



Sve to trpi nedužno tijelo i samo se bori za opstanak, naravno na primitivan način preko obrane ega, a ti - princ, aga, beg ili bog, uživaš. To je sebičnost i potpuna nezrelost, koju razumijem do kraja, bez ostatka.



Još malo mi nedostaje moći da moć razuma okrenem prema tvojim mislima, kada ćeš se konačno osloboditi svake ovisnosti.



Otpor prostora i vremena, koji ujedno čini izobilje života, muči i mene, nisam imun od toga, ali pokušavam mislima i analizom materije, popeti se na vrh piramide. To bi išlo lakše da me ti podržavaš, jer ako padnem, sve moram iz početka.





KONCENTRACIJA MISLI



Pozitivno je kada usmjeriš misli prema analizi života, prema sebi unutra, prema proučavanju prostora i vremena, prema istini i svjetlosti.



Negativno je kada želju, ljubav i misli, usmjeriš prema zadovoljenju tijela i to poprima negativne moći tijela, u vidu umišljanja.



To se dešava na istom mjestu, ali u obrnutom smjeru, kada od pravog života stvaraš sjenu u ogledalu, kada od stvarne žive sile, snage i moći tijela, postaješ zombi i onda te čekaju na duševnom odjelu u bolnici, jer ti si njima dobro došao da prime plaću. Oni tebi ne mogu pomoći, jedino te mogu uspavati na silu, jakim otrovnim lijekovima.



Naravno, vertikalna os tijela sadrži cjeli opus života, želja, ljubavi, istine, svih zračenja i svjetlosti, neke razine uvida i slobodnog stvaranja i to se pokazuje kroz karakterne obrane ega.

Poanta je podržati sve kvalitete tijela da bi imao najviše moći i to onim što imaš, a imaš tijelo, dah, destiliranu vodu i izobilje hrane. Jedino ti nedostaje znanje.



Onda uči, ako te ne mrzi.



LED



Najgore je kada od tečne, tople i brze krvi pokušavaš stvoriti sluz, usporenje i led u tijelu, kao vapno koje te blokira i koči.

To se reflektira na mozak i one najsitnije krvne žilice gdje struji krv.



Svi oni koji žderu hranu, onako na slijepo, bez razmišljanja o posljedicama po metabolizam tijela, pretvaraju svoje tijelo u krti led, sleđeni u primitivnim emocijama i osjećanjima, sleđeni u plitkom dahu i isključeni iz toka misli.



Svaka ovisnost sleđuje čovjeka, on postaje blijed u licu, kao peder i svi vidimo da sa njim nešto nije u redu, ali i dalje podržava iluziju ovisnosti, to mu dođe kao slatko. Takvi ljudi su samo ograničeni i nemaju predstavu što znači pravo uživanje u životu i što znači slatka vodica u ustima, samo kod prave želje, jake ljubavi i jasne misli, uz destiliranu vodu, dubok dah i sokove od svježeg voća i povrća.



Ajme, slatko kao led......





TIJELO



Dolazimo do točke koja se zove grijeh ili bezobzirnost prema vlastitom tijelu.



To se dešava zbog nesavršenosti fizičkog tijela, po rođenju, kada najprije moraš počiniti grijeh, a onda cjeli život potrošiš osloboditi se navika i ovisnosti od grijeha. A grijh je i prvi udah zraka i prvo sisanje majčinog mlijeka, jer je to početak materijalne ovisnosti za koju nisi znao u trudnoći.



Tako život postane samo predumišljaj iz navika, bez moći misli, a to je svakako primitivno, često puta bolesno.



Ako iz ograničenog, fizičkog tijela od krvi, kosti i mesa, možeš iscijediti esenciju misli, onda si zaista majstor života. Mnogi to ne mogu, jer za tako nešto treba malo znanja i odlučnosti, treba mira i prava želja, treba bolja forma ljubavi.



Svaki čovjek ima savršen život i neprobuđene potencijale tijela, kao neotkrivene kvalitete i buduće moći. Otvoreno je pitanje koliko se možeš prepustiti toku života ili ćeš ponekad zastati, jer ti se nešto usput usladilo. Prava slast od života je ringišpil i vrtnja, brzinom svjetlosti, kada dođu do izražaja sve moći života. To se odnosi na čistu krv, od koje su sve moći tijela ovisne. A nju dobiješ ako misliš i ako u nizu povežeš sve čimbenike života, ako sa vlastitom bio piramidom tijela, napraviš čistiji lanac DNK spirala, od 2 do 12 mogućih.



To svatko može, jer smo jednako izloženi prostoru i vremenu u kome su svjetlost i sva zračenja neba i zemlje. Sažetak svjetlosti je moć misli, temeljem čega stvaraš uvid u život i određenu slobodu kreativnog stvaranja.



Problem je što ti nemaš pojma čemu tijelo služi, nego ga iz navike, svakim danom zlouporabiš, radi uživanja, koja tijelu nikako nisu potrebna, jer ga siluješ i mučiš, jer ga guraš u boli.



Tijelo je samo materijalizirana svjetlost iz izvora vrtnje prema rubnim dijelovima fizičkog stanja materije, kao početak za putovanje prema izvoru. Znači, tijelo je temelj da se u njemu stvori sjeme nove svjetlosti kroz moći misli. Kada udahneš zrak, kada te obasja svjetlost, kada tijelo prožimaju zračenja neba i zemlje, zbog vode u tijelu, stvaraju se preduvjeti esencije posebne kvalitete tijela, kroz pročišćenje i duh. Mogući vrhunac duha u fizičkom tijelu je misao. Poslije toga duh probija tjeme glave, rasprši se u zraku i ti osjećaš uvid, jer je duh još uvijek kodiran od tvog tijela, od tvog komadića materije, od tvog života.



Sam život nudi sva ostvarenja, tako da ne moraš biti ovisan ni od čega drugog. Ono od čega si postao ovisan iz navika, možda su samo nekakvi drugi oblici života u kojima je identična materija i svjetlost, kao u tebi. Nameće se pitanje, zašto si uopće ovisan o nečemu, čega imaš izravno u sebi u izobilju?



U pitanju je samo slagalica, da u miru sagledaš detalje. Zato je analiza stvari prava bio piramida i koncentracija prema vrhuncu života, onoliko složena koliko tijelo dopušta, zbog ograničenog fizičkog stanja same materije.



Na prvi pogled se sve čini kompliciranim, ali ako se izravno prepustiš životu, ako samo njega želiš, bez nečega sa strane, ako si zaljubljen u njega i ako o njemu misliš sve naj, naj, već si uplovio u najviša ostvarenja. Ti već uživaš i temeljem toga zračiš tijelom.



Od tebe se jedino traži da dopustiš život u sebi kroz želju, ljubav i misli. Ali neka to bude jasno, nedvosmisleno, neka bude jednostavno kao zrak svjetlosti, kao istina koja ti je uvijek nedostižna.



Mnogo sam ti rekao, ako širim priču, ti ćeš još više prestati misliti, a to je onaj grijeh i bezobzirnost prema nedužnom tijelu i egu koji se u njemu stalno od tebe brani, a netko je uvijek kriv.



Zašto savršena materija ne dovrši stvar do kraja?



Zato jer si se ti odlučio za igru, jer si molio materiju da dopusti tvoje materijaliziranje, jer si negdje čuo za živu prirodu. I materija ti ispunila želju, dala ti fizičko tijelo i u njemu sve moći, metafiziku kroz mentalno i intelektualno stanje i vrhunac vakuuma u stanicama tijela, kao apsolutno stanje same materije.



Materija te opremila najsuvremenijim vozilom, mislima, brzine svjetlosti, još ti je dala potpunu slobodu duha, da jednovremeno uviđaš što radiš u tijelu. Dala ti je svu kemiju i alakemiju, dala ti spiritualne moći, dala ti moć stvarnosti i iluzije jednovremeno.



I što sad?



Odustao si od igre.



Moram ti reći, kako te materija oblikovala kroz tijelo, ona će te obrnutim redom raznizati. Otopićeš se sam od sebe od one iste svjetlosti od koje si stvoren, tako što ćeš biti spržen od boli i nestati iz prirode, kroz formu smrti tijela, kroz vatru ili led. Ali materija tebi uvijek daje šansu, ona ne žuri, jer ona je to vrijeme i prostor. Ti si taj koji brine o tijelu i stanicama, o krvi, vitalnosti i dugovječnosti, materija to samo podržava. Onog trenutka kada nemaš više želju za životom, materija će to provjeriti i ako pokažeš stvarnu želju da želiš umrijeti, stvarno ćeš umrijeti, kada će život i dalje ostati vječnost, a tebe neće biti. Tu ne pali priča o novim životima, jer toga nema više. Tvoje su šanse sada.



No nije ni bitno, smrt ne boli, svi ćemo se poslije toga smiriti trajno.



Ono što boli jest grijeh sada, koji izravno osjećaš u tijelu i nisi u stanju prekinuti lanac ovisnosti, nisi u stanju početi misliti, jer nemaš moć tijela, zato mu moraš vjerovati i iz njega iscijediti život koji ti uvijek nedostaje. No tijelo nije bog da bi mu vjerovao, samo ga zagrli, želi ga, budi u ljubavi s njim, onako bez razloga, da svi vide kako ste JEDNO, misleno, svjetlo, istinito.





ZNANJE



Sumnja ne postoji. Svaki čovjek zna sve, jer ima život, a znanje je samo iz života, ne može biti iz knjiga. Znanje iz knjiga se tiče nekih nebitnih usmjerenja i struka.



Problem je što svatko nije normalan, a to određujemo kroz čist karakter.



Nađi mi nekoga sa čistim karakterom?



Vjerojatno je 70 % populacije u strahu, 50 % pati od ponosa, veliki je procenat pohlepnih ali to nitko ne priznaje, neiskrenih je onoliko koliko je ljudi koji reagiraju, koji ne prihvaćaju tuđa mišljenja, koji se bore protiv vlastitog postojanja i uvijek pronalaze način za borbu.



A tek oni što mrze? U biti svatko po nekada mrzi, jer je mržnja samo slabost i negativna ljubav, koja te ruši iz temelja, koja ti oduzima dah, kada se boriš sa vlastitim životom, ali nikada ne umireš, jer ionako najviše mrziš smrt. Ljudi koji mrze, nikada ne mrze stvarno, jer mržnja prema životu nije moguća. Mržnja se uvijek odnosi na iluziju.



Svaka karakterna slabost ili obrana, samo je iluzija, bez osnova i bez prave namjere. U svim karakternim obranama, pojedinac samo nalazi mogućnost obrane ovisnosti prema vlastitoj nemoći i tu nastaje totalna zbrka, kao zatvoreni krug bez rješenja, a rješenje je dublji dah, čaša destilirane vode, kada proradi životna sila, kada dobiješ jaču želju, kada se pokrene imunitet i ljubav za životom, kada sve dođe do grla istine i konačno počneš misliti i sada je izvjesno da ćeš stvoriti uvid nad životom i biti slobodan.




SAVRŠENSTVO



U odnosu na ideal, ništa nije stvarno, tim prije imajući u vidu činjenicu da je sve stvoreno iz savršenstva, a da je ono na kraju savršeno NIŠTA.



U našem odnosu smo stvarni, jer da nismo ne bi ni komunicirali, ali se ta stvarnost tiče fizičke ravni prirode u kojoj živimo.



Tebi ideal služi da ne misliš kako si uhvatio boga za onu stvar, pa ti nitko NIŠTA ne može.



Kada malo bolje razmisliš o idealu, brzo shvatiš da si ti NIŠTA u odnosu na njega. I da je sve drugo NIŠTA, iako ti je do mnogo čega stalo.



Ideal te tjera da ne grabiš, da se ne plašiš, da se ne izoliraš, da ne umišljaš, da ne reagiraš, da se smiriš, da u konačnici uživaš, jer je sve djelo savršenstva života materije svijeta i svega ima u izobilju. Ako na sebe navučeš bilo što kao višak u tijelu, ne možeš biti slobodan.



Iz promišljanja trebaš zatvoriti životni krug i da kao na dlanu jasno znaš zbog čega si tu, što trebaš sada raditi, koji je tvoj cilj?



Ako je sloboda konačni cilj, a možemo je definirati kada znaš prirodu svega i temeljem takvog znanja možeš potpuno biti miran, proizilazi da je sve pogrešno, izuzev slobode stvaranja, po vertikali svjetlosti, zračenja, istine i života tvoga tijela u prostoru i vremenu.





POČETAK STVARANJA



Nije slučajno što si morao biti stvoren bez svjetlosti, u mraku, jer te svjetlost čekala pri rođenju. Zamisli da si stvoren u svjetlosti, a rodio se u mraku, to bi bilo traumatično?



Sva stvaranja su savršeni red materije i ništa se ne može dogoditi slučajno.



Kako organizirati jedan dan života?



Rekao sam ti, uvijek moraš biti ispred svjetlosti, zato moraš ustati prije sunca, jer je takav red.



Uranjajući u sebe, po vertikali, ti već dišeš.



Sljedeće na redu je destilirana voda. Znači popij čašu, dvije destilirane vode.



U ustima ti gorko, znači stavi u usta nešto slatko, samo neka bude prirodno živo. To je voće.



Kada si zasladio i dalje dišeš, ali ti se ponovo traži voda. Opet popij čašu vode.



Skoro će podne i sada ti se traži nešto slano.



To je jednostavno, povrće je puno prirodnog natrija. Napravi sok od povrća da ti čim prije dođe do krvi, ili pojedi salatu, bez soljenja, onako prirodno. Uz luk, češnjak, celer, špinat i peršin, kao da si solio hranu.



Poslije slanog opet ti se pije voda. Ponovo popij čašu vode. Proizilazi da ti tijekom dana treba onoliko čaša od 2 dl, koliko je broj 8 sadržan u masi tvog tijela. A broj 8 je zbog oktave vibracija i zračenja.



Što se tiče hrane, završi dan večerom, koja treba biti obilnija od doručka i ručka, jer nećeš jesti do sutra. Samo vodi računa da ne jedeš poslije 18,00 sati, neka večera bude prije zalaska sunca. Kada ideš spavati, želudac treba biti skoro prazan, da mirno spavaš, jer i za spavanje treba životna sila koja je smanjena zbog noći i sna.



Večera mora biti nešto slatko, da bi sljedeći dan imao nastavak slatkog u ustima.



Ništa ovdje izneto nije neprirodno ili napor, a dobro prati tvoju spiralu stvaranja i života tijela.



Naravno, moraš u sebi srušiti predrasude i navike o slanim jelima i kuhanoj hrani, o vodi, o mesu, uljima, industrijskoj mrtvoj hrani, o miješanoj hrani koja uvijek daje efekat smeća.

Prema živoj hrani i destiliranoj vodi moraš biti pažljiv, jer ona je živa dok je ne samelješ, isjeckaš, zagriješ, smrzneš, posoliš ili začiniš. Navikavaj se na živu hranu, točnije na sokove od svježeg voća i povrća, jer jedino tako imaš punu učinkovitost hrane, bez viškova i smeća.

Sokovi, kao destilirana voda, brzo prolaze metabolizam i osvježavaju krv.



Nisi ti robot da bi se morao pridržavati u stotu. Učini sebi svaki ustupak, zadovolji se, probaj svašta, ali se ponovo vrati na vertikalu života tijela, jer si jedino ti odgovoran za njega. Nemoj se nikada iživljavati nad njim, jer je ono ionako nesvjesno. Ti imaš moć misli, a ne tijelo. Kad god si o nečemu postao ovisan, posljedicu toga će platiti nedužno tijelo.



Zato prije svake želje, promisliti, propusti želju kroz istinu u grlu misli da vidiš da li će proći dopuštenje. Progutaj knedlu u smislu odobrenja želje. Misli su svjetlost i one munjevito obrađuju tvoje zahtjeve.



Kada nemaš pravo znanje, kada nisi stvorio uvid, proizilazi da vas je dvoje u tijelu, uvijek je neka nagodba u pitanju. Ti želiš uživati glupo, tijelo traži sasvim nešto prirodno i jednostavno.



Takvo ponašanje je poremećeni karakter i nemoj se time ponositi, nego radi prave stvari da budeš tijelom čist, sa jakom željom, ljubavi i jasnom misli o životu, sa uvidom i slobodom stvaranja. Ako te do sada nisu naučili, još nije kasno, razmišljaj i pronaći ćeš sve odgovore u analizi materije. Jednostavno, zar ne?





ZRELOST



Prostim uvidom u suštinu stvari, sve što je živo mora imati zrelost za postojanje.



Dijete se nije moglo roditi bez zrelosti ploda u trudnoći.



Po rođenju beba ima svu moć za samoodržanje, znači potpuno je zrela za njen uzrast.



Kako dani odmiču, kako tijelo raste, sve promjene tijela mora pratiti sazrijevanje u smislu proširenog znanja i iskustva, želje, ljubavi i moći misli, uvida i slobode stvaranja. Sve to izvire iz samog života, bez napora, samo na način kada si bezuvjetno vezan na njega. Kada pokušaš nešto eksperimentirati sa strane, u vidu ovisnosti izvan života, moraš platiti cijenu grijeha.
Tako život naivno dobije cijenu, iako si ga dobio na poklon od savršenstva. Temeljem takvog odnosa prema životu, živiš ga iz interesa, na pogrešan način, kada su sve druge vrijednosti važnije od njega samog.



Iz dana u dan, prekrivaš se paučinom i mnogim stvarima koje ti ne trebaju, postaješ pohlepan i ovisan, postaješ nemoćan i siromah, kao da nemaš život. Postaješ netko tko očekuje samilost i sažaljenje i to pokazuješ kroz boli, jer jedino kroz njih ideš tražiti pomoć. Bez boli ti imaš sram za svoj odnos prema životu. Ispada, kada si bolestan, to je kao viša sila, iako si sam sebi umislio bolest. No svi se tako ponašaju i to je društvena kultura življenja, koja nikada nema veze ni sa logikom, još manje sa prirodom stvari.



ŽENA



Ako ga žena ne dobije noću, mislim život, ujutru je tužna, kao da joj novi dan, sunce i svjetlost ne znače NIŠTA.



Ipak je žena ovisnik.





MUŠKARAC



Ako muškarac ne dobije noću, mislim život, ujutru je pun nagona, snaći će se već.





NIŠTA



Upravo se vrtimo oko ideala od koga smo stvoreni, ali imamo naviku da živimo iz interesa, kada nam je ideal beskrajno daleko. Nama je ideal postao iluzija.



Zbrka je opća na svim razinama, sve se radi iz interesa, opstajemo kao ovisnici i naravno ne možemo računati na moći tijela i života. Održivi smo onoliko koliki nam je džep.



Zbrku može riješiti samo pojedinac, ne društvo, jer ono ima cilj uništiti pojedinca.



Sve je jasno i oko vjere u boga, jer kroz crkvu milijuni crkvenih činovnika žive na grbači slijepih vjernika.



Iako je sve jasno, manipulacija je savršeno postavljena.



Suština boga i religije je materija i srce, ali crkvi ne paše da vjernici shvate kako je materija NIŠTA i srce će jednog dana biti NIŠTA.



Onda su osmislili raj koji će im bog podariti. Time se negira rađanje, postojanje i tijelo čovjeka. Ako je tijelo negirano, čemu onda duša i božanstvo služe?



Priču prekidamo tako što crkva nikad neće priznati da je bog - MATERIJA, kao ideal NIŠTA.



Prije će slijepim vjernicima tumačiti da je bog savršenstvo, a materija je ništavilo, a ti vjeruj ili počni misliti, valjda ćeš skužiti suštinu.



Ali nemoj me mrzeti zbog boga, jer je istina na mojoj strani, mogu je materijalizirati u svemu, a ti samo znaš za božju volju, kao što u medicini sve pripisuju psihi, jer nemaju rješenje ni za običnu prehladu.



Kroz boga nipodaštavaš svjetlost, stvaranje prirode i postojanje, jer negiraš materiju.



Uvijek sam za boga samo ako se iza tog pojma podrazumijeva materija. No kada bi se tako nešto otkrilo i prihvatilo, crkve ne bi bilo.



Siguran sam da će to vrijeme doći, uopće nije bitno kada, jer iluzija boga ne može živjeti vječno, zbog svjetlosti koja ispire svaku glupost i evoluciju gura naprijed.



Stvarno sam djetinjast, ljudima je jasno, ali svatko čuva svoju zadnjicu.





ŽIVA VODA



Nije čudo što o živoj vodi (destiliranoj vodi), veoma malo znamo, jer bježimo od samog života tijela, koje je upravo stvoreno u vodi. U tom bježanju nemamo prošireno znanje o vodi.



Polako dolazi vrijeme spoznaje života i destilirane vode. Do sada smo se bavili svim glupostima, siti smo svih umjetnih izazova i vrijeme je za živu vodu.



Što bi rekli sve ima svoju svrhu.



Pijući destiliranu vodu, direktno podržavaš krv i limfu, čistiš stanice tijela i preko znoja i mokraće izbacuješ viškove mineralnih tvari i otrove rastvorljive u vodi.



Malo je poznato da destilirana voda u tijelu poprima više kvaliteta i daje čovjeku sve moći. Jedna od moći je imunitet, druga moć je sperma za reprodukciju i balzamiranje tijela.



Poseban kvalitet i moć tijela za duže preživljavanje bez hranljivih tvari je amilaza, ta slatka vodica koja se stvara u ustima. Amilaza kao duhovni kvalitet vode, penje se iznad srca u usta, a mokraća, kao mrtva voda pada dolje. Gutajući slatku vodicu gasiš glad za hranom, zato je preporučljivo dugo žvakanje zalogaja. Međutim ljudi nemaju strpljenja za žvakati hranu, nego je samo gutaju u komadima. Zato je praktično pripremati živu hranu, voće i povrće, u vidu svježih sokova, cijeđenih u posebnim sokovnicima, sa mnimalnom rotacijom od 80 okretaja u minuti, da ne dođe do pregrijavanja hranljivih tvari, zbog čega postanu mrtve.



Često puta ujutru primjetiš da ti je gorko u ustima. Uvijek će biti gorko ako jedeš kasno navečer i ako jedeš hranu sa većim glikemijskim indeksom šećera, koji dovodi do vrenja hrane i stvaranja kiseline.



Destilirana voda je lijek za sve.



Bez destilirane vode, kada piješ vodu iz gradskog vodovoda, umjetne sokove ili gazirana pića, lako dolazi do dehidracije tijela, koju prepoznajemo po mršavosti ili pretilosti. Mršavo tijelo ima manje tjelesnih stanica i zato je hladno. Pretilo tijelo ima mnogo više mutiranih stanica i zato je toplije od normale. Dehidraciju prepoznajemo po tome što si stalno gladan, jer metabolizam tijela i stanice ne primaju destiliranu vodu. Sa običnom vodom metabolizam se muči i učinkovitost je ograničena. Kada jedeš mrtvu hranu, zakoračio si u dehidraciju tijela.

Tako mnogi pate od viška vode u tijelu, od vode u bubrezima, srcu ili plućima, a u suštini su im stanice tijela žedne, mislim na one prirodne stanice.



Bez obzira na stanje tvog tijela, možeš ga popraviti ako od sutra počneš piti destiliranu vodu i sokove od svježeg voća i povrća. Živa voda je tebi pokazala da ti je stvorila tijelo, ona ga može liječiti od svih boli, samo je moraš piti.




S T R A S T



Nije slučajna jer izvire iz želje, ljubavi, misli, svijesti i slobodi prema životu.

Kao takva nije ovisnost, ako ne ideš izvan vertikale života tijela.

SVE ti je dato od prirode. NIŠTA ne ostavljaj za sutra. Uživaj SADA.



Koristi svjetlost kroz dan i noć, za stvaranje i odmor tijela.

Ako je nastavak svjetlosti u tijelu kao najviši kvalitet u vidu moći misli, onda stalno misli ili imaj uvid u život, kao iskustvo i znanje, kao zrelost.



Uvijek dopusti život u sebi, bez ostatka.



Ne dopusti da te lažu, misli sam, jer onaj tko te laže ima isti život kao ti, a jedino te laže iz koristi.



Vjera i sudbina ti ne trebaju, jer time odbijaš život.



Priroda ti je dala najviši kvalitet kroz udah i duh.



Moraš joj vratiti uzeto, kroz izdah i svijest.



Između DOBITKA i GUBITKA (daha i izdaha), jednostavno moraš misliti.



Ako je život jednostavan bez ostatka, a tvoje misli svjetlost, onda misli jasno, bez ostatka.



Rođenjem si dobio SVE.



Red je da vratiš samo NIŠTA, time što ćeš kroz misli shvatiti da je život izveden iz materije i njenog ideala kroz NIŠTA, kroz piramidu, svjetlost, istinu, prostor, vrijeme, prirodu, spoznaju, kroz fiziku, metafiziku i Apsolut, jednostavno u igri je

SVE i NIŠTA.



Ako izvan SVE i NIŠTA, umišljaš nešto još, kao vjeru, onda nisi čist u karakteru i tvoj se ego u vjeri brani, a to znaš po osjećanjima, jer si od vjere samo blijed i nemoćan.



Vjera je samo negativan kvalitet moći misli i nije svijest.



Ako je SVE iz interesa i ima cijenu, ne moraš od sebe tražiti NIŠTA, jer upravo imaš najveće bogatstvo kroz tijelo i SVE.



Ti si SVE i NIŠTA jednovremeno, ne moraš biti ovisan ni od čega drugog.



Između SVE i NIŠTA, dijeli te želja, ljubav, misao, uvid i sloboda za stvaranjem života,

po vertikali tijela, po spiralama DNK, po piramidi analize materije.



Gdje god da si na putu života, imaš uvijek SVE i NIŠTA, u tebi je početak i kraj. Ne moraš NIŠTA, niti se sjećati, niti razmišljati o budućnosti. Što je bilo i što će biti vidiš SADA kroz svoj život.



Bilo ti je najslađe kad si se igrao kao dijete.



TI i dalje jesi dijete prirode i traži sve što ti treba, dobićeš, to nije sramno.



Grijeh je kada umišljaš stvari, ponašaš se nenormalno i od sebe praviš ovisnika, tražeći izobilje izvan tijela, a u tijelu ga već imaš.



Misli, misli, misli, analiziraj život, život, život, to nije napor, nego uživanje u čaroliji.



I duh je sadržan u SVE i NIŠTA, zato ne ulazi u nepoznato, ako nemaš iskustvo za vratiti se u normalan život.



Ako si već ogrezao u duhu, to ne znači da imaš iskustvo nirvane i zato pij destiliranu vodu, jer ti samo ona, poslije daha, može vratiti pozitivnu misao i želju i ljubav za životom. Nemoj biti ovisan i ograničen u duhu. Kroz život, ti si cjelovit, fizički, mentalno i duhovno.



Sva osjećanja ćeš pobijediti običnom analizom materije, kada se osjećanja i emocije predaju. Misao je mir za reakciju, emociju, osjećanja i nagon.



Ona predstavlja kvalitet tvog tijela i moć, kroz davanje, kroz idah i vraćanje duga prirodi.



Nemoj biti dužan, jer je to grijeh koji ne blijedi. Grijeh prema životu je trajni ožiljak, kao podsjećanje, ako se ne vratiš u vertikalu i libelu.



Onaj tko te stvara, brine o tebi i prašta ti sve, samo ako ga moliš. Ako život vidi da si izvan njega, on ti se ne miješa, ali ti uvijek pruža pomoć, ako znaš i ako tražiš.



Život ti ispunjava SVE želje, kada si rođenjem dobio tijelo, a ujedno ti ispunjava i želju za smrt, kad se ispereš od grijeha, kada tijelo pročistiš i balzamiraš, kada nisi NIŠTA ostao dužan.



Ne postoji ni raj ni pakao, postoji samo patnja zbog želje prema ovisnosti izvan tijela.



I svaka je bol umišljena, cijenu plaća tijelo, a ti se iživljavaš, umjesto da uživaš.



Ako je za tebe iluzija ovisnosti SVE, onda nisi shvatio stvarnost života NIŠTA.



S T R A S T



Nije slučajna jer izvire iz želje, ljubavi, misli, svijesti i slobodi prema životu.

Kao takva nije ovisnost, ako ne ideš izvan vertikale života tijela.

SVE ti je dato od prirode. NIŠTA ne ostavljaj za sutra. Uživaj SADA.



Koristi svjetlost kroz dan i noć, za stvaranje i odmor tijela.

Ako je nastavak svjetlosti u tijelu kao najviši kvalitet u vidu moći misli, onda stalno misli ili imaj uvid u život, kao iskustvo i znanje, kao zrelost.



Uvijek dopusti život u sebi, bez ostatka.



Ne dopusti da te lažu, misli sam, jer onaj tko te laže ima isti život kao ti, a jedino te laže iz koristi.



Vjera i sudbina ti ne trebaju, jer time odbijaš život.



Priroda ti je dala najviši kvalitet kroz udah i duh.



Moraš joj vratiti uzeto, kroz izdah i svijesti.



Između DOBITKA i GUBITKA (daha i izdaha), jednostavno moraš misliti.



Ako je život jednostavan bez ostatka, a tvoje misli svjetlost, onda misli jasno, bez ostatka.



Rođenjem si dobio SVE.



Red je da vratiš samo NIŠTA, time što ćeš kroz misli shvatiti da je život izveden iz materije i njenog ideala kroz NIŠTA, kroz piramidu, svjetlost, istinu, prostor, vrijeme, prirodu, spoznaju, kroz fiziku, metafiziku i Apsolut, jednostavno u igri je

SVE i NIŠTA.



Ako izvan SVE i NIŠTA, umišljaš nešto još, kao vjeru, onda nisi čist u karakteru i tvoj se ego u vjeri brani, a to znaš po osjećanjima, jer si od vjere samo blijed i nemoćan.



Vjera je samo negativan kvalitet moći misli i nije svijest.



Ako je SVE iz interesa i ima cijenu, ne moraš od sebe tražiti NIŠTA, jer upravo imaš najveće bogatstvo kroz tijelo i SVE.



Ti si SVE i NIŠTA jednovremeno, ne moraš biti ovisan ni od čega drugog.



Između SVE i NIŠTA, dijeli te želja, ljubav, misao, uvid i sloboda za stvaranjem života,

po vertikali tijela, po spiralama DNK, po piramidi analize materije.



Gdje god da si na putu života, imaš uvijek SVE i NIŠTA, u tebi je početak i kraj. Ne moraš ništa, niti se sjećati, niti razmišljati o budućnosti. Što je bilo i što će biti vidiš SADA kroz svoj život.



Bilo ti je najslađe kad si se igrao kao dijete.



TI i dalje jesi dijete prirode i traži sve što ti treba, dobićeš, to nije sramno.



Grijeh je kada umišljaš stvari, ponašaš se nenormalno i od sebe praviš ovisnika, tražeći izobilje izvan tijela, a u tijelu ga već imaš.



Misli, misli, misli, analiziraj život, život, život, to nije napor, nego uživanje u čaroliji.



I duh je sadržan u SVE i NIŠTA, zato ne ulazi u nepoznato, ako nemaš iskustvo za vratiti se u normalan život.



Ako si već ogrezao u duhu, to ne znači da imaš iskustvo nirvane i zato pij destiliranu vodu, jer ti samo ona, poslije daha, može vratiti pozitivnu misao i želju i ljubav za životom. Nemoj biti ovisan i ograničen u duhu. Kroz život, ti si cjelovit, fizički, mentalno i duhovno.



Sva osjećanja ćeš pobijediti običnom analizom materije, kada se osjećanja i emocije predaju. Misao je mir za reakciju, emociju, osjećanja i nagon.



Ona predstavlja kvalitet tvog tijela i moć, kroz davanje, kroz idah i vraćanje duga prirodi.



Nemoj biti dužan, jer je to grijeh koji ne blijedi. Grijeh prema životu je trajni ožiljak, kao podsjećanje, ako se ne vratiš u vertikalu i libelu.



Onaj tko te stvara, brine o tebi i prašta ti sve, samo ako ga moliš. Ako život vidi da si izvan njega, on ti se ne miješa, ali ti uvijek pruža pomoć, ako znaš i ako tražiš.



Život ti ispunjava SVE želje, kada si rođenjem dobio tijelo, a ujedno ti ispunjava i želju za smrt, kad se ispereš od grijeha, kada tijelo pročistiš i balzamiraš, kada nisi NIŠTA ostao dužan.



Ne postoji ni raj ni pakao, postoji samo patnja zbog želje prema ovisnosti izvan tijela.



I svaka je bol umišljena, cijenu plaća tijelo, a ti se iživljavaš, umjesto da uživaš.



Ako je za tebe iluzija ovisnosti SVE, onda nisi shvatio stvarnost života NIŠTA.





MANIPULACIJA

Nema sumnje da je najveća svjetska manipulacija vjera u Boga, jer da nije tako, ne bi čovječanstvo patilo od ovisnosti vjere u boga sa nesagledivim posljedicama, kada se vjera miješa u SVE i SVAŠTA svijeta, kontrolirajući time pojedinca kroz vlastitu slobodu stvaranja života tijela.

Sve što nije izvodljivo dokazima i znanost tumači da je iluzija. Kud ćeš veće iluzije od Boga.

Tu se medicina pridružuje kroz izmišljenu psihu.

Ono što je uvijek opipljivo, jednostavno razumljivo i djetetu, bez ostatka, kroz logiku stvari, jest MATERIJA, to savršenstvo SVE i NIŠTA, kroz sva tri stanja: fizičko, metafizičko i apsolutno.

Duhovnost je također religija do meditacije, iz prostog razloga što početnik ulazi u istraživanje apsolutnog stanja, bez iskustva duha i ne mora ga nikada imati.

Samo onaj zna istinu što je osmislio manipulaciju vjere u boga, jer je ona tako znalački konstruirana da je ne može otkriti ni nobelovac, jer vjernik i istraživač materije žive od interesa spoznaje za koju još nemaju pravo znanje.

Tko u analizi materije, kroz vrh piramide, duboko uroni u život tijela, do same stanice, do spirale DNK, sve mu bude jasno kao na dlanu, kad spozna da vjera u boga jedino služi interesu vrhuške čovječanstva, nemoćnim ideologijama, propalim društvima i demokraciji koja se kako-tako koprca.

Pred vratima smo nove svjesne evolucije, kad moramo vratiti dug prirodi i oprati svaki grijeh. Moramo ući sa golim životom i čistim tijelom, bez iluzija, predrasuda, vjere, bez karme, bez duha, jer samo mu ime kaže: NOVA SVJESNA EVOLUCIJA. Što je svijest čovjeka doli potvrđeno znanje o životu kroz najvišu moć misli?

Tu zaista nema mjesta vjeri ni sudbini.

Konačno, vrh crkve mora priznati manipulaciju kroz vjeru u boga i reći otvoreno, bez srama da je bog = materija, da je religija = religija srca, da je duša = mozak sa energijom, da je um misao, kao duh ako je pozitivna misao, ili nesvjesni um ako je negativna misao, kao križ uzet od prsjecanja dviju spirala DNK stanice tijela, kada se njihove sile poništavaju, dajući savršeni kvalitet materije = NIŠTA.

Savršenstvo materije kroz ideal NIŠTA moraš shvatiti da je to svođenje svih sila svijeta u sklad koji nije ni najmanja točka, nego je više od toga kao NIŠTA. Praktički je NIŠTA nukleus svijeta i to je ikorišćeno za savršenu manipulaciju bogom.

Neka crkva to prizna, a morat će, jer evolucija zaista nikoga ne čeka, vjeru najmanje.

U duhu ti ne moraš ništa spoznati, ali ćeš kroz proste formule materije spoznati i onaj ideal NIŠTA, bez ostatka. SVE je od materije i života, zato je stvarno, živo i jednostavno, ne može biti vjera, kao fatamorgana boga i psihe čovjeka, kao ovisnost bez lijeka, umišljene boli koja ne postoji.

U tome je suština manipulacije, da cjelo čovječanstvo pati u duši, nipodaštavajući život pojedinca i nadajući se obećanom raju.

Znači kroz vjeru se ipak tijelo smatra iluzijom, što se kroz materiju mnogo jasnije vidi.

Vjernik nikada ne može imati dubok dah i uživanje, jer mu to vjera brani. A život je samo prirodno uživanje i nije ovisnost kao vjera.

SVE je jasno, interes je u pitanju, a mi ćemo se natezati bez rješenja, jer je materija i bog jedna stvarnost, samo kroz materiju jednostavna i saglediva, a kroz boga čista misterija koja ti nikada ne daje mir.



SAMOSPOZNAJA KROZ SIMBOL FASCIKLE





Samospoznaja je sadržana u simbolu fascikle, sa značenjem: ono što ne vidiš na prvi pogled u sebi, možeš spoznati kroz analizu materije tijela na papiru koji je u fascikli. Tako će znanje u fascikli postati znanje i bogatstvo života.

Za početak neznaš NIŠTA (ideal materije), a trebaš istražiti SVE (život materije tijela).



Nešto vidiš na sebi i od toga kreni u samospoznaji. Lagano uranjaj u sebe, onako kako te sam život i materija vodi, jer je u njima pravo znanje svijeta.



Materijal fascikle nije bitan, jer su materijali mrtva priroda, a znanje unutar fascikle, poslije spoznaje biti će živo.



Nabavi fasciklu između nebo plave i indigo boje, koja označava istinu, prema svjetlosti, zračenjima ljubavi i životu, prema uvidu i slobodi stvaranja.



U fascikli trebaš imati čist list papira koji će upijati znanje iz samoanalize, ono što si sam otkrio. Slobodno stavljaj i račune za mobitel i komunalije, važno da je u njoj znanje života, a ti je nosiš uz sebe, kao simbol, sve dok znanje ne potvrdiš kroz život tijela.



U proširivanju znanja, analiziraj život tijela, samo kroz materiju i sva stanja: fizičko, metafizičko i apsolutno, kroz tijelo, misli i svijest i budi neovisan istražitelj, ne bavi se sobom, nego idealom materije - NIŠTA. Teško je otkriti vezu s idealom, iz perspektive tijela - SVE, jer je u njemu velika zbrka, ponašaš se različito, tako da ne možeš zamisliti da u toj konfuziji tijela postoji veza sa idealom.



Poslije samospoznaje, svi istražitelji materije tijela i života, moraju imati jedinstveno znanje o postojanju svijeta.

Zbog toga ljubav i život imaju moć spojiti sve ljude svijeta i sve što u njemu postoji. Uz to, imaju moć liječiti boli, crne rupe i sve negativnosti, kroz poremćene odnose za mir u svijetu.



Fasciklu moraš nositi uvijek kuda kreneš, SVE dok ne saznaš suštinu života tijela, kroz ideal NIŠTA. To će biti pravo bogatstvo i biti ćeš miran, oslobođen svih želja, ovisnosti i briga.



Ako ne vidiš život, ako si prezauzet, proširi znanje kroz obične formule materije, bez tehnika, bez napora, prirodno i jednostavno, onako logično kako je i sam život logičan.



Za dublje istraživanje apsolutnog stanja materije kroz duh, sam odluči da li te toliko privlači spoznaja onostranog i nirvane. U svakom slučaju iz smospoznaje ćeš dovoljno spoznati apsolutno stanje materije i duh čovjeka, jer se sve svodi na vertikalu života tijela, na ljubav, karakter, misli, svijest i slobodu stvaranja.



Samospoznaja života isključuje ovisnost o vjeri, sudbini ili bilo čega drugog što predstavlja iluziju više na materiju. Sama materija je stvarnost i iluzija jednovremeno i ništa drugo na ovom svijetu ne postoji. Ako ne postoji, ne moraš biti ovisan o njemu.



Ti visiš o životu kao po tankoj niti koja ti je oko vrata (istina), i od tvoje budnosti i znanja ovisi da li si živ ili nisi.



Praktički imaš SVE (život tijela), ili nemaš NIŠTA (ideal materije), ako znaš.



Najbolje kada izvršiš samospoznaju do kraja, kada stekneš uvid u život i slobodu stvaranja, tada ne misliš na SVE i NIŠTA, jer duboko znaš da su oboje u tebi kao jedna materija, bez predrasude, bez ovisnosti o vjeri, nego direktno, prirodno i jednostavno, temljem života materije tijela i ljubavi, zahvalnosti, pažnje i odgovornosti prema njemu (sebi - materiji).



NIŠTA je centar svijeta i možda je čudno kako može biti u tebi kada je svijet beskrajan, međutim, bez NIŠTA, bez tog ideala tvoj život nije moguć, jer bi se zatrpao od viškova koje ti SVE nudi. Nema veze kako ideal djeluje, važno da te može pročistiti.



Kroz samospoznaju, ono SVE na površini tijela, analiziraš i svodiš ka jednostavnijim formama, prema idealu, kad uranjaš u sebe, u fokus, u sažetak, u vrhovno znanje, u stanicu tijela, u sam život. Upravo te vuče ideal NIŠTA, iako ga ne možeš dodirnuti. Važno je da se u samospoznaji i analizi materije, u pročišćenoj formi, ti ipak smiriš, kada imaš SVE.



Suština samospoznaje i analize materije jest u tome da znaš kako u sebi, u svom tijelu već imaš SVE i ne moraš biti ovisan od onoga iz vana, izuzev zraka što dišeš, vode i malo hrane. Definitivno možeš i bez toga, ako znaš.



U samospoznaji trebaš naučiti da je život sažetak SVE u tvom tijelu, kao stvarnost i iluzija jednovremeno, kao uzrok i posljedica, obična promjena polarnosti, znanje i neznanje, čisto i nečisto, jasno i maglovito, dan i noć, zdravo i bolesno, želja i mir, ljubav i radost, podložno pročišćenju prema idealu NIŠTA.



Posebno je važno znati da si ti uvijek dijete, ovoga puta malo zrelije. Ako si sada iznad 25 godina, zakoračio si u starost, ali ne i zrelost, slobodno se i dalje igraj. Zrelost jedino podrazumijeva zahvalnost, pažnju, ljubaznost i odgovornost prema životu i idealu, kao znanje, što ti je bilo nezamislivo u djetinjstvu, jer ti je igra bila važnija od ideala. Povratićeš stari sjaj ako se počneš ponašati kao dijete, sklono igri i ljubavi. Vjera, moral, sudbina i ozbiljnost ti nisu potrebni, jer ćeš time narušiti prirodu tijela, karakter i ponašanje u cjelini.



Kroz samospoznaju ćeš naučiti da je život krajnje jednostavan i vezan za centar vrtnje svijeta u idealu NIŠTA, iako je na prvi pogled opća zbrka. Kada zbrku analiziraš i ona postaje jednostavna.

Kroz samospoznaju i analizu materije, trajno se oslobađaš vjere, sudbine, ovisnosti, želje, duše, energije, duha, uma, tehnika, simbola i znaš da je život zaista jednostavan kao igra i ljubav, da si konačno dorastao toj jednostavnosti. Oslobodićeš se zabluda, predrasuda i dilema o životu, jer ćeš imati pravo znanje o njemu.



Biti će ti jasno da ti NIŠTA ne fali, jer imaš SVE.



Ako misliš da ti nedostaje život, u suštini ti nedostaje ZNANJE.



Ako vjeruješ u boga, nedostaje ti samospoznaja (kroz jednostavnu analizu materije).



Ako ti je slab karakter, znači ne udišeš život, nedostaje ti ljubav (a ona je u tebi, jer je ljubav život).



Treba ti ideal NIŠTA da se držiš za njega, jer nisi biljka ni životinja, koja može bez NIŠTA, bez znanja i ideala.



Ovisnost se liječi jednostavno i prirodno DAVANJEM, kroz ljubav i izdah, svega onoga što si uzeo od prirode (materije), a nisi vratio višak.



Shvatićeš da si TI uvijek živ, a materija (tijelo) mijenja stanja i to znanje te oslobađa svake napetosti, straha, svake ovisnosti i želje.



E sad, opet se postavlja ono staro pitanje: TKO SAM?



To ćeš u samospoznaji otkriti do kraja, bez ostatka, što nije moguće u vjeri, duhu, tehnikama, simbolima i mrtvim stvarima koje te čine ovisnim. Život je živ i kao takav samo može biti ideal i stvarnost. Ono SVE okačeno na život (tijelo), jest relativna, prolazna, objektivna stvarnost i to ne treba da te brine. Važno da si ti ideal, označen kao NIŠTA i temeljem te spoznaje, miran si i slobodan.



Tijelu daj ono optimalno što mu treba, lako ćeš to naučiti iz anatomije i prehrane, a sebi daj NIŠTA, jer si idealan u analizi života.



To je bingo.......




E L E M E N T I



Vatra



Svi oni čiji je primarni element vatra, ili u kombinaciji svojih brojeva imaju izražen element vatre u karakteru ili volji, svakako imaju višu moć jasnoće uvida od drugih, iz prostog razloga što je Vatra pročišćena materija kao duh.



Svi znamo što je vatra u prirodi, znači oganj koji guta SVE, sa neograničenom moći, jer živi od zraka i svjetlosti. Samo kada se vatra (oganj) ugasi, duh se materijalizirao u pepeo i tada je miran, prizemljen, prešao je u stanje mineralizacije i novog elementa Zemlja.



Ljudi u elementu Vatra imaju veliki problem nemirnog duha u sebi i najviše što mogu ponuditi drugima jest zračenje u vidu ZBRKE.



Duh u boci (tijelu) je velika napetost i opasnost za tijelo, ali i za sve one u blizini tog tijela. U tom slučaju osoba mora biti ovisna o materijalnim stvarima, da bi hranila Vatru, a što je ovisnost nego slabost i narušeni karakter tijela, kada je ponašanje čovjeka različito.



Ako nemaju prošireno znanje i završenu samospoznaju, osuđeni su na mučenje unutar sbe, od duha koga ne znaju otpustiti iz tijela. Zato im jako treba materijalizam, treba im analiza materije, koja jedino može razobličiti duh, raznizati ga, rasturiti ga i prevesti iz asolutnog stanja da nastavi put prizemljenja u tijelu.



Kada se tu dodaju osjećanja, kao primitivniji oblik misli, onda je zbrka Vatre još veća po okoliš.



U svakom slučaju ljudi elementa Vatre nisu sami cjeloviti, jer im uvijek fali gorivo za Vatru.



Čovjek nije samo jedan element, jer u prirodi ništa nije samo jedan element, jer je podložno prostoru i vremenu, podložno je oksidaciji i starenju.

Prirodno je da svatko u sebi proživljava sve elemente, sve znakove i sve simbole, kako bi imao osjećaj cjeline prostora i života.Kako bi svoje tijelo prirodno pročišćavao.



Zadržati se na jednom mjestu puta je utopija i nepoznavanje života, gdje je jedini lijek jednostavna analiza stvari.



Duhovne tehnike su važne samo kada si potpuno predan njima, ali to ne znači da ćeš od njih imati spiritualno iskustvo i moć oslobađanja duha za trajno, kao prošireno znanje o apsolutnom.



Između SVE i NIŠTA, cirkulira svjetlost koja u prirodi stvara najviši kvalitet u živom, kroz sve elemente, kroz sve atrološke znakove, kroz sve forme i simbole. Zato je zabluda biti ograničen u svom elementu ili svom znaku horoskopa. Zanimljiv si samo kada si cjelovit, bez znaka, simbola ili ograničenja u karakteru. Cjelovit si samo kada si SVE, a to jedino možeš biti ako vidiš SVE u jednom pogledu kroz ideal NIŠTA.



Svijet je beskrajan da bi ti išta spoznao do kraja i ono što znaš samo je nešto s površine što vidiš očima i možeš okusiti i dodirnuti. Suština stvari je najsuptilnija i tiče se zumiranja kroz mnogo, mnogo nula.



Upravo je ta ništica ideal spoznaje. Ti misli što hoćeš o sebi i bilo čemu, ali ćeš znati život samo kroz ideal, kroz SVE ga ne možeš znati, jer je to nemoguće, previše si sitan komadić da bi vidio svijet u jednom pogledu.



Pred novom svjesnom evolucijom, primitivno je biti ograničen, bilo u vjeri, osjećanjima, nagonu, duhu, materijalizmu, karakteru, ponašanju, bilo u čemu, kada imaš savršenu moć misli i uvida, kada možeš korisiti svjetlost do punog sjaja, samo na način kada si miran, kada analiziraš i promatraš, kada kroz sebe propustaš sve, kao što rijeka krvi struji po arterijama, bez kraja. Zamisli sada nekoga tko zaustavi život u jednom osjećanju, u jednoj izmišljenoj duši? To je u najmanju ruku nezrelo.
SVE je tako cjelovito i univerzalno , i jedino ga možeš sagledati kroz fokus NIŠTA, jer drugačije nije moguće.



Pravilo je, da proširiti znanje jedino možeš od noga što već znaš, kada lagano uranjaš u suštinu, jer te sama suština osvješćuje.



Svaka misao koja još nema moć znanja, ljubavi i života, još uvijek je primitivna, kao mentalno smeće ili nezrelo sjeme.
Zato služi svjetlost da kroz nju misao poprimi najvišu moć, tek si tada slobodan, jer većeg savršenstva od svjetlosti nema, u smislu života tijela.



N I Š T A nije ni bolje ni lošije od S V E drugo, prema tome moraš duboko promisliti što život jest.

Život je između, kao svjetlost, a ti postaješ svjetlost kada zračiš od jasne misli i slobodnog uvida.



Zato bez ideala NIŠTA ne idi nikuda, a uvijek budi SVE, da nisi ovisan od NIŠTA.



Ovo je već zatvoreni krug života, kada ne možeš razgraničiti što je starije koka ili jaje. Treba i koka i jaje, ali samo kroz ideal.



Mnogima sam već dosadan sa tim SVE i NIŠTA, ali to je suština života i najbolji put do znanja.



Pojam tijela, misli, duha i slobode, upravo je sadržan u idealu NIŠTA, ako znaš.



Ni jedna spoznaja nije cjelovita ako ŽIVOT (znanje), ne potvrdi sam sebe, na način mira, ljubavi, jasne misli i uvida, bez TEBE, jer si ti konzument života, istraživač i ideal, neovisan od bilo čega drugog.



Tako je SVE cjelovito i TI si cjelovit jer si kroz spoznaju potvrdio NIŠTA.



Sve spoznaje, znanstvene, religijske, duhovne, ideološke, stručne ili kako već, moraju biti u okviru SVE i NIŠTA, sa neutralnim analitičarem, svjesnim entitetom koji misli. Jer što je analiza nego MISAO i uvid od misli.



Problem je kada se spoznaja koristi kao instrument manipulacije zbog interesa, kao što je slučaj vjere i demokracije.



Spoznaja nema cijenu i moraš je braniti kao život, svim sredstvima, iako ćeš nekada biti trn u oku manipulatorima spoznaje.



Kroz misli ti uviđaš SVE i kada ti se čini da nije osvjetljeno, jer NIŠTA na svijetu nije i ne može biti bez svjetlosti i zračenja svega osvjetljenog. Jednom osvjetljeno, mrtvo ili živo, uvijek zrači, pozitivno ili negativno, prijatno ili neprijatno, zdravo ili štetno.



SVE predstavlja kvarljivu robu, koja u vremenu (svjetlosti) oksidira, stari i poluraspada se, mijenjajući oblik i stanje same materije.

Jedino NIŠTA se ne kvari, nego je uvijek vječno.



Ljudi se osjećaju bijedno kao da nemaju život, jer ga ne ZNAJU. Samo ono što znaš daje ti moć i budeš slobodan, a to su uvijek proste formule materije.



Ti ne možeš misliti jasno ako ne dopustiš analizu i život, ako ne dopustiš svjetlost i zračenje koje već imaš u sebi. Preskakati život nije moguće, niti je moguće proširiti znanje sporadično.



Ljudi nikako da shvate moć MISLI i kako je ona povezana sa svjetlošću.
Kada udišeš zrak ti ne misliš i možemo reći da je tada svjetlost u fazi oblikovanja tijela, bez tebe. Kada izdišeš otrove od oblikovanog tijela, počinješ misliti jer ti treba novi udah. Onaj trenutak zabrinutosti kada izdahneš duboko je bezuvjetna misao o životu. Tada je svjetlost potvrđena kroz istinu, a ti si dobio moć misli. Da nije toga, čovjek bi se usrao od straha smrti, jer svaki izdah je smrt tijela, iako privremen.

Znači izdah je preporađanje i vječnost, potvrđen kroz jasnoću misli da ti se neće ništa loše dogoditi. Takva jasna misao ima moć duha, probija tjeme glave, ide u etar, u zrak i ti ostvaruješ uvid u život, a to nazivamo najviša svjest čovjeka. Može ona biti još veća, ako ideš dalje prema nirvani i idealu NIŠTA, kada nestaje tvoje tijelo ali i TI nestaješ, ostaje samo ideal NIŠTA.

Rođenjem si ušao u problem u život tijela, u SVE. Sada si sit svega i želiš NIŠTA u tijelu. To se postiže kroz smrt iluzije, a ne tijela. Kada tijelo stvarno umre, onda ćeš imati pravo iskustvo života, koje sada nemaš, a nemaš ni prošireno znanje, zato nemaš ni MIR, zato si zbunjen sa idealom NIŠTA, zato si ovisan o mnogim nebitnim stvarima, a imaš SVE u tijelu i zraku oko tebe.



Duhovno nadmudrivanje je bez osnove, jer u meditaciju, kontemplaciju i eventualni duh ulaziš sam.

Analiza materije iz obične perspektive tijela, onako u hodu je nešto pravo i tiče se znanja i života sviju nas. Svi analiziramo život jer nemamo pravo znanje o njemu, nisu nas naučili, nisu ga ni oni spoznali.



U duhovnosti je istraživanje usmjereno na dublje razine, ali svejedno, u samoj analizi materije, između SVE i NIŠTA i duh je uključen, uključeno je apsolutno stanje i vakuum.



Bog, duša, um, duh, energija, vjera, su samo višak u elementarnoj spoznaji, tim prije jer ti iz njih ne izlaziš, nego ostaješ zarobljen u kavezu.

U običnoj analizi, ti si zaista miran, neovisan promatrač, onako kako treba biti. NIšta tebe ne nervira, nego istražuješ koliko možeš. U analizi ti nisi reakcionar, cijeniš sve ono što je netko prije tebe spoznao. U vjeri i duhovnosti, to ne možeš, jer si ovisan i ne MISLIŠ. Netko ti je oduzeo moć misli, jer te drži nisko u osjećanjima.Tebi svjetlost ne dopire grlo, istinu i pinealnu žlijezdu. Možda sve završi do linije srca, ali to nije cjelovita spoznaja života, to nije pravo znanje, to nije MIR, a može biti ljubav i um.



Uostalom potrebna je jednostavnost bez ičega, bez rasprave. Ljubav u raspravi nije moguća, pa ni život, ni znanje. To se mora dogoditi samo od sebe kao kvalitet više i kao moć više.



Duh je čarolija, pa to je tako jasno, međutim problem je duh u kavezu (u tijelu), kada je netko pokrenuo um prema duhu, a nije ga u stanju osloboditi i onda je probelm sebi i drugima, jer mu je oduzeta moć MISLI.

Tko navaljuje u vjeri i duhu, naporan je, jer to od njega nitko ne traži.

Drugo je kada netko poznaje duh i vjeru, a drži do jednostavnosti života. To je već respekt.

Jedno je sigurno, svijet u kome živimo je cjelovita priča, manifestiran ili ne, sadrži apsolutno SVE i NIŠTA jednovremeno, koje sagledavamo kroz idividualizirane živote, um svjetlost, znanje, misao i uvid.



NIŠTA tu ne nedostaje.



Imamo nobelovce, najmoćnije umove, kozmička istraživanja, nanotehnologiju, dominantnu religiju, upornu demokraciju, moć kapitala, ali u toj cjelovitosti ugrožen je svjestan entitet, kao netko odgovoran za znanje, život i spoznaju svijeta.



I da apsurd bude veći, spoznaju samo rade moćnici, a o rezultatima spoznaje ne obavještavaju pojedinca, nego spoznajom manipuliraju, praveći od svega čudo i fatamorganu, radi lova u mutnom. Tu nisu čista posla, ništa tu nije od znanja, života i ljubav, tu ne može biti MIR.



Jedino TI, kao pojedinac i smrtnik možeš si priuštiti malo mira ako na SVE gledaš neutralno, bez reakcije, jer te ionako nitko NIŠTA ne pita.

Diši, pij malo čiste vode, pojedi po nešto živo i slatko, uči život od sebe samog, od onoga što već znaš, jer vidiš da te svi manipuliraju, da ti nitko ne govori istinu. Nju moraš sam spoznati, od iste svjetlosti kojom te i oni drže u mraku. Iskoristi svjetlost kroz moć misli i osvjetli njihove manipulacije, laži, samo na način da se smiriš, jer im ionako ne možeš ništa.

Svrha života je da samorealiziraš sebe u slobodnoj misli i idealu, ne miješajući se u tuđe istraživanje.

Uvijek ima dobrih ljudi, traži i dobićeš SVE. Najvažnije da ti nitko ne može oduzeti slobodu misli, a kada si slobodan imaš SVE i operi sebe kroz ideal NIŠTA.



S V J E T L O S T



Upravo svjetlost može SVE.

Ona te stvorila iz NŠTA.



Život tijela i sada podržava ista svjetlost, ali ti to ne dopustaš onako kako je prirodno postavljeno.

Razlog takvog ponašanja jest ovisnost koju si dobio rođenjem, kada si počinio prvi grijeh prema svjetlosti. Taj obrazac je toliko jak da ga ne možeš napustiti. Jači je nego kada bi se preplašio od zmije otrovnice.



Stvoren si u mraku, samo od zračenja svetlosti, u tijelu majke.



Pri rođenju te dočekala svjetlost, kao radost za budući život, ali nisi bio svjestan te poruke, uplašio si se od prirode i potražio nešto još. To još je bio prvi udah zraka, kao prvi grijeh na savršeni život, koji je bio i bez zraka. Drugi grijeh je tvoje prvo sisanje mlijeka.



Tako si nastavio sa grijehom, koga i sada činiš kroz sve ovisnosti.



Zato grijeh stavljaš ispred života, zato ne prepoznaješ svjetlost, zato si ograničen u znanju, zato imaš želja još izvan života i zato patiš.



Ista ta svjetlost te ponovo spašava. Dala ti je moć misli, da se izbaviš za grijeh.



Kada udišeš zrak, ti ne dopustaš svjetlost i ne možeš misliti. Tako zrak samo podržava tijelo.



Jedino kada izdišeš taj nečist zrak, kao dokaz da tijelo nije od njega čisto, pri dubokom izdahu, uplašiš se za život i naglo počneš misliti. Onda ti svjetlost priskače u pomoć i iza misli ti daje potvrdu života kroz istinu, a to direktno gutaš u grlu, kao slatku vodicu , kao eliksir života.



Čovjek ima moć misli samo kada izdiše. To je trenutak istine i pojave moći duha. To je odskočna daska za svijest koja se stvara od uvida izvan glave i mozga, izvan tijela.



Zato se kaže da je ljudska misao najviši kvalitet žive prirode, niži u instiktu životinja i još niži u klorofilu biljaka.



Cilj života je sloboda.



Nju jedino možeš imati kada izdahneš (čitaj kada umreš, jer svaki izdah je kratkotrajna smrt tijela). Obzirom da plitko udišeš i plitko izdišeš, tvoj život se odvija po principu „na žličicu“, zato nemaš mir, nisi siguran u život, nemaš potvrdu da će trajati koliko ti želiš.



Upravo si pokazao da ne želiš život, da želiš nešto izvan života.



Ako se oslobodiš ovisnosti, pročistiš tijelo i zadržiš samo ono elementarno, zrak i vodu, imaš šansu za velika ostvarenja života.



To nije samo prazna priča, uvjerićeš se ako probaš.



Svi oni koji su prešli na destiliranu vodu i sokove od svježeg voća i povrća, uvažavaju slobodu svih ljudi, uvažavaju vjeru i duhovnost, ovisnost i svako uživanje pojedinca, ali ujedno iznose svoja iskustva posebnih moći tijela i misli, na jednostavan, prirodan način uz zrak, kao elementarni život i destiliranu vodu, koja čini skoro 80 % tijela.





ZNANJE



Svijet je toliko beskrajan da to ne možeš ni zamisliti, još manje pokušati istražiti.

U toj beskrajnosti ipak je sve jednostavno i izvjesno.

Najveći dokaz ti je sam život, koji se odvija kada si budan i kada spavaš.
Komplicirano je usuditi se istražiti svijet koga ispunjava sav prostor i vrijeme, sve sile.

Ti si u tome nemoćan, ali postoji prirodna moć, kao prirodna inteligencija kojom možeš spoznati svijet kroz sebe, svoje tijelo, kroz minijaturu svijeta, ali opet cjelovito, jer si ti SVE i NIŠTA od svijeta spoznaje.

U suštini ti ne istražuješ NIŠTA, nego pokušavaš pronaći mir.

Zato je kreacija svijeta apsolutno inteligentna i sama te vodi preko jednostavnih formi materije, da SVE možeš spoznati direktno, iz života samog, igrajući se istraživača, onako u zabavi, bez razloga. U tom istraživanju ti postaješ miran i ujedno znaš život, jer je on postao tvoje iskustvo.

Istraživanje svijeta se sastoji u davanju odgovora na nejasna pitanja.



To mora biti jednostavno i bez ostatka, jer od istraživanja, spoznaje i znanja neće biti ništa.

Koristiš jednostavan alat SVE i NIŠTA i između te krajnosti pronalaziš odgovore.

Ako je SVE i NIŠTA jedino što postoji na svijetu, onda je u njima suština. Igrajući se tom suštinom, proširuješ znanje o životu i postojanju, kada složene forme života, možda iluzije, sagledavaš kroz uprošćenu i logičnu materiju.

Tko se već na početku iznenadi da je suština samospoznaje dvije riječi SVE i NIŠTA, taj zaista još mnogo mora učiti iz običnog života, ono što je izvan tijela. Svakako taj još mora biti ovisan izvan tijela.

Tko prihvati analizu kroz SVE i NIŠTA, ušao je u svjetski laboratorij života materije i postojanja, ušao je u najveću riznicu znanja, opet jednostavno, kroz dvije riječi.

Mudraci Istoka nisu mogli u ono doba pretpostaviti nanotehnologiju koju danas imamo, ali su temeljem SVE i NIŠTA opet spoznali materiju do ideala.





EVOLUCIJA



Kolikogod zvučalo paradoksalno, priroda je kroz čovjeka dala najviši kvalitet što je mogla.
To znači da je čovjek za prirodu put njene evolucije.
Zamisli samo da čovjek ne rabi prirodu, biljni i životinjski svijet bi opet morali stvoriti nekakav kvalitet za pročišćenje, jer se nebi moglo hodati zemljom od rastinja?

Sve što čovjek radi ima svrhu, bez obzira što je uvijek grijeh u pitanju, jer za svjetlost i idealnu materiju i sama priroda je grijeh.

Na prvi pogled čovjek radi SVE, ali ne radi NIŠTA drugo od onoga što mu prostor i vrijeme dopuštaju.



PRIMITIVIZAM

Imajući u vidu SVE i NIŠTA od života, jedino TI možeš biti primitivan, ograničenog znanja, smanjene moći misli i prosuđivanja, ovisan o mnogim nebitnim stvarima izvan života.
Na drugoj strani tvoje tijelo, na prvi pogled ograničeno i mateijalno, savršeno je inteligentno, na najvišoj razini stupnja evolucije žive prirode, koje se bezuvjetno drži života, iako si prema njemu bezobziran.

Ti se skrivaš iza ideala i umišljaš ga, a tijelo je cjelovito, ono ga proživljava direktno, jer je u njemu SVE što nedostaje idealu NIŠTA.



IDEAL

Ne reagiram na N I Š T A, jer je to za mene ideal.



ČOVJEK



Svaki se čovjek pravi važan, a u suštini je potpuno nemoćan i ovisan od svega. Tijelo je za čovjeka SVE, živo, prirodno i inteligentno, a on bez njega nije NIŠTA.

Previše očekuješ od čovjeka, a on je samo ovisnik od tijela, zraka, vode, hrane, prirode, svjetlosti, materije, ovisan je od svega. Zato se čovjek tako ponaša, uvijek kao griješnik.





ZNANJE



Prošireno znanje je samo uvid u život, uz svjetlost i misli, kada jasnije praviš razliku između SVE i NIŠTA, između tijela i „ja“, između života svega i ideala.




Ž I V O T



Na samom se početku nameće potreba za razumljivom pričom o jednostavnosti općeg života i postojanja. Priča mora imati početak i kraj, uzrok i posljedicu, u načelu, koju možemo proširivati i analizirati do beskraja svijeta u kome se život odvija.



Polaziš od onog temeljnog i najvećeg, a to je beskrajni prostor svijeta, kao ekementarni čimbenik života. No ne možeš kroz priču mahati beskrajem, nego ga moraš svesti na početak tog prostora, na zamišljeni strogi centar vrtnje. Obzirom da je taj centar suptilniji od najsitnije točke prostora, jezički ga ne možeš nikako drugačije označiti nego kao suštinu, ideal, nultu točku, ili jednostavno i razumljivo NIŠTA (u vjeri je to bog). Tako će NIŠTA u ovoj priči označavati cjelovit prostora svijeta. Ideal je kozmička pravda, kao ideja slobodnog stvaranja svega. Nitko za NIŠTA ne može biti kriv u postojanju. SVE je odgovorno za sebe, u onoj mjeri koliko svjestan entitet to može. Na kraju SVE se jednostavno i prirodno vraća u NIŠTA, kada mu SVE postane napor i bol.



Suprotnost od NIŠTA u samom prostoru svijeta je SVE (u vjeri je to tijelo) drugo.



SVE drugo je VRIJEME, koje predstavlja svjetlost sa svojom konstantom kroz prostor. Tako će vrijeme biti posljedica stvaranja svakog individualiziranog oblika i života, bez obzira na veličinu. Ono što vrijeme (svjetlost) stvori, na kraju će razgraditi, ako stvoreno izgubi moć održati se u zračenju vremena.



Živa tvar, u tvom slučaju TIJELO, najprije predstavlja ograničen prostor tijela, kao kap vode koja pluta u oceanu cjelovitog prostora svijeta. Tako je tijelo individualizirani život unutar univerzalnog života svijeta.



Pravda svijeta je zadovoljena jednom materijom koja je jednovremeno prostor i vrijeme, svjetlost stvaranja, kroz sve forme, oblike i živote, kroz sva njena stanja: apsolutno, metafizičko i fizičko.

Priča o životu i postojanju mora biti svima jasna, a život razumljiv jednostavno kroz NIŠTA i SVE.

Ovo će biti posebno važno kasnije kroz život, kada se pojavi grijeh i ovisnost, kada se pojavi želja, misao, bol i patnja, kada će biti potrebno da ljubavlju riješiš svaki problem, opet na jednostavan princip života materije kroz relaciju SVE i NIŠTA. Tijelo će kroz život biti SVE, a NIŠTA će biti ideal za njegovo pročišćenje i vraćanje u izvor ili početak života.



Tako možeš zamisliti da je SVE i NIŠTA uvijek prisutno, jer ne mogu jedno bez drugoga. Život je bezuvjetni brak SVE i NIŠTA, a bezuvjetan je zao što se materija vjenčala sama sa sobom, koja je oplemenila sebe i stvorila šareni svijet boja, iz vječnosti mraka i crne boje, preko bijele svjetlosti. Materija je žensko, kao SVE, a ideal je muško kao NIŠTA. Tako je i u našoj objektivnoj prirodi, kada žena zatrudni, iznese trudnoću i na kraju rodi dijete. Muškarac se tu ne vidi, ali bez njega se dijete nije moglo roditi.

Tako ćeš shvatiti da život počinje uvijek iz izvora, iz ideala, iz NIŠTA, ali to NIŠTA je stvarnost centra vrtnje svijeta, kao nukleus i beskrajna moć svijeta, koja se dijeli na niže moći prostora, kroz vrijeme i svjetlost, kroz idividualizirane živote. SVE stvoreno je kodirano idealom NIŠTA i podliježe vremenu i svjetlosti, podliježe zubu starenja, pročišćenja i evoluciji.

U slučaju čovjeka, već postoji evolutivno sjeme, stvarano milijunima godina, kako bi danas krenulo iz sjemena običnog spolnog odnosa muškarca i žene.

Moraš shvatiti da i prije rođenja tijela život postoji kao NIŠTA i jednako će postojati vječno i poslije smrti fizičkog tijela.

Bitno je napomenuti jednostavnost razumijevanja života i postojanja kroz analizu materije, kako bi se logikom mogla analizirati sva stanja materije. Kada je potrebno dublje analizirati metafiziku ili apsolutno stanje, onda istraživač ima na raspolaganju razne tehnike duhovne spoznaje, što ne mora uroditi spiritualnim iskustvom nirvane.

U običnom životu je dovoljno razumijeti život do razine ljubavi, mira, uređenih odnosa, čistog karaktera, istine, jasne misli i uvida, do radosti i slobode stvaranja.

Sama ljubav, kao zamjenica života, kao vertikalni protokol svjetlosti, ispunjava životni put svjetlosti tijela od udaha do izdaha, gdje dolazi do posebnih kvaliteta tijela i do buđenja posebnih moći.



Već si kompletan za igru života, za njegov početak. Život je krenuo iz NIŠTA i sada je u formi sjemena. Obično sjeme biljaka u prirodi se razvija u život biljke, jednostavno, uz zrak, vodu i svjetlost, fotosintezom i klorofilom.



Kod životinja je sjeme usavršeno tako da se ono javlja u najpogodnijem trenutku zračenja atmosfere u prirodi zemlje. Životinje se pare samo potrebe radi održanja i evolucije, a nikada zbog uživanja.



Kod tijela čovjeka je evolucija sjemena još naprednija, čovjek može pokrenuti sjeme i novo rađanje, kad hoće, zato što ima uzvišenu moć misli, što nitko drugi u prirodi nema.

Moć misli čovjeka se prenosi i na životinje oko njega, kada ih on tjera na reprodukciju kad njemu treba, što u slobodnoj prirodi ostalih životinja nije tako. To je dokaz da je život SVE i NIŠTA, kao svjetlost sažeta u mislima čovjeka.



Evolutivno naslijeđe čovjeka je materija, zato je tijelo materijalno, onda njen ideal zato čovjek po rođenju nije NIŠTA, jer još nije primio dovoljno svjetlosti, nije tijelo stvorilo kvalitet i moć misli. Naslijeđe je genetsko, kroz DNA spirale tijela. Naslijeđe svjetlosti je klorofil iz biljaka, iz vegetacije, zelenila i atmosfere. Naslijeđe je i instikt životinje, kao intuicija.



Sve su to kvaliteti materije sublimirani u kvalitet tijela.



U trudnoći tijelo ne diše, niti je imalo dišne organe na početku oblikovanja, ali je svakako živo. Trudnoća je posebno stanje kao mikrokozmos, kada su ubrzanja jednaka čistoj svjetlosti, bez atmosfere i usporenja. Zato je progresija razvoja fetusa za jedan sat linearnog vremena, kozmičko vrijeme deset milijuna godina. Za devet mjeseci se tijelo u cjelosti oblikuje i kada se rodi, zbog atmosfere na zemlji, to oblikovanje se potpuno uspori i za sljedećih devet mjeseci tijelo samo poprimi koju kilu više, zubiće, pokrete, ali sva svjetlost odlazi na kreiranje aktivnosti mozga (u vjeri je to duša), kada se formira poseban kvalitet tijela i posebna moć misli (u vjeri je to um).



Život kao suština postojanja je direktna igra prostora i vremena (svjetlosti), tijela i ideala (u vjeri duh), SVE i NIŠTA, misli i svijesti, s ciljem konačne slobode stvaranja samog života, bez ovisnosti od materijalne prirode, što predstavlja cilj evolucije materije, kada se spirale DNA stanica tijela usavršavaju do mogućih 12, sada ih je 2.

Kroz ovu priču ćeš sam uvidjeti što je znanje - život, a što vjera - potreba za znanjem i samospoznajom. Znanje je direktan život, a vjera je posredan život, preko iluzije boga, duše i duha. Vjera predstavlja ovisnost i bez obzira na sentimentalnost prema božanstvu i pjesničkoj duši, moraš imati u vidu da se radi o aktivnosti mozga tijela u mislima, da se radi o transformiranju materije i samo ćeš kroz nju direktno razumijeti život i znati ga sada jednostavno i prirodno, bez vjere u njega. To je bitno jer ti život dišeš direktno, ne možeš disati preko boga. Bitno je kada dišeš ti nisi ovisan ni o kome, a kada si u vjeri ti si ovisan o bogu, duši i osjećanjima. U vjeri je svjetlost još više usporena, ne postoje misli, nego samo osjećanja, kao ljubav prema božanstvu i kao ograničena sloboda kroz kvalitet duha.



Svjetlost stvara moć misli, a vjera zadržava te misli u osjećanjima, zbog interesa vjere, zbog manipulacije ljudima kroz ideologije, kroz vladavine i današnju demokraciju. Ljubav kao životni tok, bude u vjeri zaustavljena na razini srca, kao prirodni imunitet, ali to nije vrh SVE, postoji nešto još do ideala. U vjeri ne postoji sloboda stvaranja, jer je sve božja volja. U bibliji nema stvaranja, samo se moraš moliti. Suludo je moliti se nečemu - ŽIVOTU, na koji si izravno okačen. Kada si na život okačen srcem i osjećanjima, onda je to napor, jer srce to ne može izdržati. Kada si o život okačen jasnim mislima, duhom i sviješću, onda se slobodno voziš po životu, izravno kroz sva stanja, od udaha zraka, preko istine, osjećanja, posebnog kvaliteta životne sile, nagona, seksualne moći, želje, kvaliteta odnosa, imuniteta tijela, ponovo kroz istinu koja će potvrditi život u jasnim mislima, sa posebnom snagom duha, koji izbija tjeme glave i u prostoru iznad stvaraš uvid u život, radostan si i slobodno ga podržavaš, kada usput radiš ono što želiš, potpuno svjestan tijela i postojanja, bez ovisnosti i straha, bez vjere, nego izravno kako te svjetlost vodi.

Besmisleno je čekati na udah zraka od boga, kada to radiš u spavanju i bez njega. Ujutru kada se probudiš, umjesto da si izravno slobodan, ti se kačiš na boga, kao da si sam nesposoban živjeti.

Slobodni ljudi su radosni, puni ljubavi, poletnosti, druže se i možeš na njih računati.

Ovi ostali u vjeri su isključivi, njima je sloboda zabranjena, osobito sloboda ljubavi, jer jedino moraju ljubiti gospodina. Kada nedjeljom idu na misu u bogomolju, oni mrze susjede koji tamo ne idu, pa je li to život dostojan čovjeka? Da li to može netko objasniti ili je sve božja volja, da ti ideš u crkvu, a oni drugi da sjede u kafiću? Zbog vjere i mržnje koja izvire iz nje, kao negativna ljubav u svijetu, dolazi do sukoba i ratova, gdje opet crkva vodi glavnu riječ i raspolaže kapitalom svijeta. Demokracija je prozirna, nije održiva, ideologije također, a u vjeru nitko ne smije dirnuti, jer je unutar vjere bog i duša. Primitivno je to, ali svejedno stvara najveći kapital svijeta. Većina je u to uključena, podržava iluziju, zbog vlastite koristi, zbog lojalnosti društvu, zbog posla i plaće, bez obzira što se to na djecu reflektira negativno. Djeci treba igra i život, bez ovisnosti od društva, obrazovanja i vjere. Tko to njima brani i zbog kakvog interesa? No ipak je tu umiješana evolucija, koja kroz svjetlost nalazi sve forme postojanja i opravdanost toga, koliko god neke stvari izgledale paradoksalno i koliko god te neke pojave iritiraju. Kada promisliš, SVE ima svrhu, jer ionako je SVE NIŠTA.



Ako je materija jedna, svijet, svjetlost, sunce, zrak, voda, priroda i zračenja kroz život tijela, ako je ljubav jedna, čemu podjele, jer prije vjere nije bilo vjere, a život tijela je bio. Tko je tu prevaren? Tko je izmišljen kasnije? Da li je manipulacija život ili vjera?

Tko sada reagira na ova pitanja, da li onaj slobodan ili onaj pogođeni vjernik? Pa nisam ga ubio prostom logikom stvari i života. Duboko razumijem ograničenost u osjećanjima, sentimentalnosti i pjesničkom izrazu, kada ne možeš reći „moj mozgu ja te volim“, nego kažeš „o dušo moja“, ali se time ne mora manipulirati.

Vjernici su svakako izmanipulirani, jer je vjera djelo vrhunskih majstora života. Bibliju nije pisao pastir, nego netko koga je car prisilio da stvori nešto veoma jako za nepismeno pučanstvo. Na početku vjera i duhovnost su možda imali smisla, ali danas to više ne drži vodu, iz prostog razloga što imamo prošireno znanje o životu, mnogi danas meditiraju, mogu dublje sagledati stvarnost, kada se skida paučina vjere sa prirodnog života.



Polako dolazi vrijeme otrežnjenja, da se jasno pokaže što je znanje o životu, a što zabluda. Sa vjerom se ne može mahati u nedogled, jer smo pred vratima nove svjesne evolucije, koja ne drži do božje volje, nego do evolutivne potrebe pročišćenja same materije tijela.

Znači li to da će vjernici ostati u osjećanjima, a ovi neposlušni i slobodni će dobiti novu moć kodova stanica tijela? Vjernici će i dalje biti u bogomoljama, a ovi slobodni će letjeti na mars, jer zemlja je pred izdahom, a vjernici to prihvaćaju zbog božje volje. Živjeću još onoliko i više godina da ih vidim hoće li imati hrabrosti popustiti u vjeri ili će nestati skupa sa živom prirodom. No, sve mi je jasno kao na dlanu, jedino nemam moć da ih ovoga trenutka animiram na život.

Život, preko misli i uvida je direktno praćenje vremena i brzine svjetlosti, što u osjećanjima nije moguće. Nije moguće ni u nagonu, seksu, želji ili uživanju u hrani, piću i drugim nebitnim stvarima.



Moraš znati da si rođenjem počinio grijeh, kao trajni obrazac ovisnosti, zato jer si počeo disati, zato jer si počeo sisati mlijeko (buduća prehrana). Preko stvorenog grijeha postao si životno ovisan, a prije rođenja to nisi bio. Svjetlost koja te oblikovala u trudnoći, kao zračenje tijela majke, sada će ti pomoći da u tebi stvori poseban kvalitet i moć misli, snažan duh i uvid, da se ponovo vratiš u onaj izvor, u onaj ideal odakle si i došao.



Vjernike razumiješ do kraja, bez ostatka, jer je to u analizi života veoma vidljivo, ali oni ne žele tuđa mišljenja, ponajviše ne ona protiv vjere u boga. Kod vjernika ne postoji ni racio, ni logika, jer su ograničeni u vlastitoj iluziji.



Često uđem u crkvu, ali se nikome ne molim, jer znam život direktno. Smiješni su mi oni koji tamo dođu povijeni u srcu kao da su na izmaku života. Jedini uspravan je svećenik koji dobro zna što je vjera, ali ona njemu godi zbog plaće i komfornog života. I sa njim popričam otvoreno o svemu. Nitko od svećenika mi nije sporio priču o životu tijela kroz materiju, ali smo skupa dogovorno prešli preko nametnute vjere, jer je to viši interes. Zanimljivo je što me vjernici mrze kada čitaju ovu priču, a sa svećenicima sam jako dobar.



Pjesma kaže: „pusti, pusti vjeru....“, vratimo se na znanje o životu, gdje smo najtanji, jer ga imamo u izobilju, pa ne znamo što ćemo s njim.





Rodio si se, kreće život, javlja se prvi strah, trebaš zrak i ego ti dopušta da ga udahneš, jer je strah bio jači od ega. A strah je prvi poremećaj karaktera, kao prva karakterna obrana.



Počinio si prvi grijeh.



No to nije SVE, igra počinje pohlepom, drugom karakternom obranom, jer želiš vodu i hranu. Ego ponovo popušta i ti sisaš majčino mlijeko.

Već imaš dva jaka obrasca ovisnosti za budući život.

Dani idu, mozak se razvija, počinješ osjećati, gledaš, raspoznaješ stvari i ljude oko sebe, ne misliš, ali preko svjetlosti, preko boja aura ljudi i predmeta prepoznaješ njihove kvalitete. Tako jednostavno prepoznaješ majku, jer jedino na njoj vidiš zlatnu boju bezuvjetne ljubavi, tu boju nemaju drugi prisutni pored tvog kreveta. Neki te jako plaše magličastim bojama aure, jer imaju jake probleme i ne zrače pozitivno. Oni to ne vide, jer su ograničeni u karakteru, a ti si još čist i SVE ti jasno, iako još NIŠTA ne misliš. Ne misliš ali jako osjećaš i to ti je poseban obrazac ovisnosti o osjećanjima i emocijama.

Sam ego ti daje moć intuicije i točno znaš kad si gladan i žedan, ali ti ego ne daje da nešto izbaciš iz tijela. Zato ne piškiš i ne kakiš, SVE dok tijelo to ne mora uraditi. To je obrazac dobitka života na koji uvijek računaš i sve što je u tijelu ti zadržavaš, bilo da su otrovi u pitanju, višak hrane, mutirane stanice tijela, boli, negativne želje, sjećanja, bilo koja druga reakcija. SVE su to tvoja iskustva života tijela, ti drugo NIŠTA neznaš, još nisi proširio znanje o životu.



Udah zraka prolazi grlo, to je tjesnac i sirova potvrda budućeg života tijela. Zrak u plućima, kroz metabolizam krvi obnavlja stanice tijela i time poprimaš poseban kvalitet, kao moć životne sile u vidu nagona i seksualne moći, radi reprodukcije života. Reprodukcija života nije rađanje novog djeteta kroz spermu, nego ne dopustiti stvaranje sperme, a vrhunac svjetlosti u predorgazmu usmjeriti na ljubav i imunitet tijela. To znači ti moraš mislima upravljati kvalitetima tijela. Sada ti dolaziš do izražaja, tvoje znanje i zrelost, čime ćeš potvrditi da li si ZA ili PROTIV života.



Opireš se, zadržavaš dah, ali imaš potrebu za novih zrakom, zato nerado izdišeš. Kroz izdah zraka se duboko preplašiš za život, jer nisi siguran ima li zraka izvan tijela i usta, jer si još mali i neznaš misliti. SVE ti se dešava intuitivno, NIŠTA iz znanja. Tako će tvoj život biti obilježen intutivnim uvidom i sviješću. Tvoja će sloboda biti intuitivna i život u cjelini. SVE ćeš moći predosjetiti, samo kada si miran, samo kada si uz život, a to je stanje prirodnog imuniteta, ljubavi, jasne želje i misli, jakog duha i slobodnog uvida. To je stanje potvrde istine i svjetlosti života.



Udišeš život, gutaš ga zrakom, gutaš svjetlost i SVE to podržava život tijela, ali to nije cjelovit život, jer moraš zadovoljiti i ideal, a to si TI. Pri udahu su tvoje misli sirove, slabog kvaliteta, tek na razini osjećanja, nagona i sex potencijala. Pri izdahu, tijelo je pročišćeno, krv brže struji, stvorio se vakuum oko srca, krv može ući u sve žilice mozga, sve organe, sve funkcije endokrinog sustava čime se život uređuje do kraja.

Tako ona ulazna svjetlost u tvom fizičkom tijelu poprima najviši kvalitet u moći misli, duha i iznad tjemena glave završava u svijesti, kao univerzalnom životu. Tako je individualni život tijela, kroz vertikalu daha, kroz vertikalu stvaranja, kroz svjetlost i istinu, povezan sa univerzalnim životom svijeta materije. Tako je SVE od tijela povezano sa idealom NIŠTA.



Sve što bih ti dalje pričao, možeš logički promisliti, jer sam ti zatvorio krug i životni put tijela. Osvjetlio si ga istinom, udahom, podržao život tijela i zadovoljio sebe, tako možeš biti miran jer život ide dalje sam od sebe, a ti budi ovisan tek toliko da ne činiš veći grijeh. Diši, pij vodu i hranu, jer ne možeš gutati krutu hranu, nego slatku vodicu iz usta, a ti sam odaberi što je slatko kada jedeš, a što nije. Što je živo, a što mrtvo, samo budi realan, nemoj ovisiti od okusa, nego razmisli, analiziraj SVE, jer od toga ovisi da li ćeš u konačnici života dobiti pročišćenje kroz NIŠTA, kroz mir, bez koga život nema slobodu. Uz to probaj SVE iz radoznalosti, ali još bolje promisli o svemu, da se ne uvališ u ovisnost.



Imaj uvijek u mislima da je ljubav inačica života, kada ne moraš misliti, nego direktno uranjati u život. I kada ti ne ide, kada osjećaš bol, grli ljubav, skoči u rijeku ljubavi, ona ima moć da te okupa, da ti spere sve nečistoće i mentalno smeće, da ti od tijela napravi NIŠTA u trenutku, da te oslobodi od SVE. Uči i stvaraj naviku da je tvoje tijelo kao SVE samo slika u ogledalu ideala NIŠTA, iako ti se sada čini drugačije. Ti osjećaš da je tijelo stvarno, a TI (ideal) nisi i tu jedino pomaže znanje i analiza materije, kada sam shvatiš suštinu, bez ostatka.



U realiziranju života moraš uvijek računati na univerzalnost postojanja, jer tvoj život tijela nije NIŠTA u odnosu na cjelinu svijeta, ali je ujedno SVE što imaš od te cjeline. Temeljem tog znanja i direktne vertikale života, kroz običan dah, ne moraš reagirati na NIŠTA, jer iza toga postoji SVE slobodno, kao što ti želiš biti slobodan. Tvojom reakcijom remetiš nečiji mir i nemaš na to pravo. Imaš pravo na samospoznaju i analizu stvari. Imaš pravo da ti SVE bude jasno, držeći se jednostavnosti života kroz formu ideala NIŠTA.



Zato neka ti NIŠTA bude SVE u životu.



Na prvi pogled je ponavljanje riječi SVE i NIŠTA malo dosadno, ali je to uvijek jednostavna suština života i postojanja. Bez toga ti nemaš razumijevanje života bez ostatka. Samo si tako jednostavan sam sebi, a drugima zračiš pozitivno.



Svakako je SVE i NIŠTA nešto najjednostavnije, u poređenju sa kompliciranom duhovnosti i vjerom, kada iluzija tijela postaje kompletna fatamorgana neznanja. A ne mora biti tako, jer je materija jednostavna, jer je tijelo logična, fizička, misaona, inrelektualna, duhovna i svjesna pojava materije, gdje si i TI sadržan.



Nemoj NIŠTA komplicirati ako želiš da ti život tijela bude jasan. Kada postigneš potvrdu života kroz znanje, onda uživaj koliko želiš, onda istražuj sva stanja materije i života, ovoga puta mirno, bez reakcije i vjere, bez osjećanja, nego onako neutralno kao promatrač, jer tako treba biti.



S početka ove priče ti si samo početnik i učenik. Sada si postao učitelj jer si priču života utjelovio kroz svjetlost, kroz znanje i potvrdio sebi kroz misli, duh i jasnoću uvida. Tako je znanje sam život, nije ničije. Nema veze tko istražuje život, jer se znanje svakako proširuje. Ono što je netko zabilježio u spisima, tebi je jednostavno dostupno, ali to ne vrijedi NIŠTA, ako ne zaživi u tvojim mislima, ako ne bude potvrđeno tvojom istinom u grlu, tvojim dahom i duhom.



SVE je život - znanje, a NIŠTA je potvrda svega, jer je tako kreiran svijet. NIŠTA se rasipa preko svjetlosti beskrajnim prostorom, postaje SVE stvoreno i ponovo se vraća u izvor.



NIŠTA je uvijek NIŠTA, kao jedina stvarnost života, u kome su SVE niže stvarnosti, kao iluzije na ideal.



Bol nastaje kada neznaš život, kada ga tražiš u ovisnost izvan tijela, kada odbijaš svjetlost, iako to nije moguće, kada od jedne iluzije tijela pokušavaš stvoriti sve druge iluzije i to je zaista napor, kao crna rupa, nepodnošljiva u tijelu. Ako promjeniš smjer, SVE - tijelo, boli i crne rupe, ispireš kroz NIŠTA, jer se to može, ali jednostavno kroz zrak i vodu, kroz ljubav kao prirodni imunitet, kroz destiliranu vodu i sokove od svježeg voća i povrća, jer to nije grijeh, nego uživanje. To je prirodno postavljeno.



Shvati, život je znanje i materijalizirana svjetlost iz ideala NIŠTA, koje je vječno crno, a u tvojoj prirodi šareno, kao SVE boje spektra. Zato ti je život šaren u svemu, mislima, osjećanjima, želji, ljubavi, bolima, uvidu. NIŠTA ti nije jasno, jer ne dopustaš mir. Jedino kada ne zadržavaš svjetlost u tijelu, kada je svom brzinom propustaš kroz misli, duh i uvid, ne vide se njene boje, samo osjećaš radost od života. Tek tada po prvi put osjetiš da si TI znanje i život direktno, bez vjere, bez posrednika i ovisnosti.



Nakon spoznaje i pročišćenja tijela, u tebi se stvori poseban kvalitet vidljiv u spavanju, kada spavaš budan, kada si krajnje miran i vidiš život direktno kao na dlanu. Toj radosti i čaroliji nema kraja, jer tu nema boli, nema problema, nije san, nije iluzija, nego je čista stvarnost života, onako prirodno, neovisno od bilo čega. Tu nema ni tebe, ni ljubavi. Nema ničega, ali je istinito i vječno. Iz takve perspektive ti se ne budiš, jer si već budan. Običan čovjek ima san, jer živi u kaosu, nemoćan da izbjegne zbrku, jer nema znanje. Prosvjetljen čovjek je vječno budan i kada spava.



Onda se oni tvoji pitaju kako si posebno pametan, kako na svako pitanje imaš pravi odgovor, a ništa posebno, jednostavno se baviš analizom materije života tijela, gdje nema TEBE, niti si TI bitan u životu. Zašto bi bio bitan, ako si izravno u njemu. Sebičnost je prava izdvajati sebe od života, što za posljedicu ima šizoidno ponašanje i strah od smrti.

Bitni su samo oni koji ne misle, oni koji umišljaju, oni koji ne dišu duboko, oni koji vjeruju, oni koji su još nezrela djeca, bez obzira na godine starosti.



Takvima život nije bitan, ali su im bitni vjera, simboli i sve druge ovisnosti, a to je nezrelo.




JEDNOSTAVNOST



Svi znamo što je jednostavno, ali gdje toga ima?



Promatrajući druge, njihovi problemi nekako izgledaju jednostavniji i moguće ih je sagledati i riješiti.



Čovjek naprosto ne može sam sebi biti jednostavan, jer uopće nije SAM.

I onda kada možeš biti miran, nisi jednostavan jer ne misliš. Tebi se čini da misliš, ali zbog straha dokazuješ da ti je udah plitak, a strah je samo to i ništa više.



U prijevodu, strah je nisko u spolovilima, koja su zbog plitkog daha ostala bez krvi i kisika, ostala su hladna. Taj osjećaj hladnoće stvara nelagodu i neizvjesnost, manifestiranu kao strah, različitog intenziteta, koji ćeš ti pojačati kroz iluziju koristeći se stvarnim motivom iz života. Ti ćeš strah okačiti za nešto, jer ga ne vidiš kao dah. Ti sam sebi želiš pojačati mali strah da ga bolje osjetiš, a onda je kasno, strah počinje vladati tobom.



Zato uključi svjetlost da ti pomogne. Počni misliti o strahu, diši duboko, neka toplina krvi pregrije spolovila, neka se stvori nagon i sex želja. Slobodno dovedi sebe do orgazma, ali nedaj da se dogodi. Pregrijanost spolovila sprži strah, a onda ga kao otpad, najprije kroz imunitet i ljubav, a onda kroz istinu u grlu, progutaj ga i mislima izbaci kroz duh, tjeme glave, neka se rasprši u eteru prostora.

Drugi put već znaš kako se nositi sa strahom. U svakom slučaju ne bježi od njega, imaj ga u kavezu, a ne da on tebe drži kao zvjer u kavezu.



Strah je samo upozorenje ega da ne dišeš pravilno, jer se zbog toga remeti karakter tijela.

Moraš raditi na otklanjanju uzroka straha kroz praćenje daha, kroz misli o dahu, sa posebnim osvrtom na izdah i vakuum oko srca.



Pravilno disanje je kada udahom zraka osjetiš toplinu u spolovilima, zadržiš to koliko ti ugodno i bez zadržavanja sadržaja, mislima podržiš dubok izdah istrošenog zraka.



Poslije dubokog izdaha, kada su pluća prazna, zadrži dah i uvjeri sam sebe kako je život moguć i bez zraka, jer si tako stvoren u trudnoći. Od te navike zadržavanja daha, stvaraš jak vakuum oko srca, zbog stezanja ošita (dijafragme), što za posljedicu ima povlačenje krvi prema periferiji tijela, prema sitnim krvnim žilicama, osobito u mozgu i žlijezdama.



Ne postoji tehnika disanja, nego postoji promišljanje i budnost u dahu. Tehnika je sama životna potreba udaha i izdaha, a mislima određuješ dubinu. Ako ti je do dubljeg života stalo, udišeš ga i izdišeš duboko. Ako si plitak u dahu, život je također na žličicu i moguće su boli.



Upamti, misao podržava dah, a od daha ovisi karakter tijela, imunitet, ljubav i mir.



Kako god ga okreneš, moraš biti budan u životu, a to jednostavno provjeravaš kroz radost i volju.



I gdje je jednostavnost?



Naravno u tebi, jer sam vidiš da je izvan sebe SVE jednostavno. Nebo je uvijek veselo i kada je oblačno, svjetlost također, vegetacija i SVE ostalo. Samo TI uprskaš stvar, jer NIŠTA ne misliš, sklon si uživanju, osjećanjima i zadržavanju zračenja. Ti uživaš kada se zračiš samo u jednoj točki, recimo u spolovilima, zaboravljajući da i ostali dijelovi tijela, ostali organi trebaju to zračenje. Uživaš da hranom i okusima zračiš jezik i usta, ne razmišljajući za posljedice po krv i limfu.



Zato je svjetlost lijek, kao istina, kao misao, kao stvoreni duh i kao slobodan uvid života. Svjetlost je najjače zračenje u prostoru koja ti zadovoljava sve želje za uživanjem, samo to moraš znati mislima doznačiti svuda u tijelu. Običnom vizualizacijom sadržaja zračenja, do svakog organa, do svake točke tijela možeš dovesti laser svjetlosti i iscijeliti crnu rupu i bol. To nije ništa posebno, svatko to može naučiti, ako zna i želi.



Ono što ti radi iscjelitelj to možeš i ti, jer je on običan smrtnik kao i ti, ali on misli, a ti uživaš.



Nije dovoljno što se ležiš na suncu, ako ne misliš o životu, tijelu, organima, funkcijama. Bez obzira na svu moć svjetlosti, ona u tvojim mislima nije podržana i kao takvu je tijelo ne propušta. U suštini tijelo proživljava negativno, istrošeno zračenje svjetlosti, jer živi od pokvarenog zraka, jer ne izdišeš otrove.

Bez misli ništa u tijelu ne radi normalno, zato jer si svu pozornost usmjerio na osjećanja, na strast i ovisnost. Jedino kada spavaš, kada isključiš sebe iz života, ego sam preuzima sve funkcije tijela i zato mirno spavaš, ali i dalje se petljaš kroz san. Najviše 2 sata tijekom noći daš priliku egu da se odmori od tebe, a to je onaj period noći kada je sunce na potpuno drugoj strani od tebe, iza zemlje. Tada prirodno osjetiš da nema svjetlosti i onda se prepustiš egu, jer duboko znaš da je ego inteligentan prirodno a TI nisi.



Zamisli da si svih 24 sata života prepušten egu, kao u trudnoći? Bio bi savršeno miran i neovisan. Disao bi pravilno, pio vodu, hranio se živom hranom zdravo i uživao. Imao bi čist karakter i ponašanje bez reakcije. Za tebe bi život bio jednostavan kao SVE i NIŠTA, bezuvjetno i jednovremeno.



Ne moraš se pitati zašto to ne možeš, jednostavno griješan si u postavkama života.

Zato se koprcaj u željama i patnji, muči se uvijek kada ne misliš, valjda ćeš iz boli izvući pouku, kada nemaš drugog izbora.



Izreka kaže: „Pametan misli - ovisnik uživa“.







JEDNOSTAVNOST





SVE već postoji inteligentno, na fizičkoj, metafizičkoj i apsolutnoj ravni, podržano, u vremenu i prostoru, podržano idealom NIŠTA.



Svako sjeme, bez obzira koliko je fizički sitno, suštinski je prirodno inteligentno da nastavi evolutivni tok. Praktički je i sjeme u evolutivnom toku, samo malo izdvojeno od direktnih utjecaja zračenja koja ubrzavaju njegovu evoluciju. SVE opstaje zbog prostora i vremena, a sjeme je održivo što u sebi uvijek ima dovoljno vode za preživljavanje i izobilje zraka oko sebe u kome su sva zračenja neba i zemlje.

Sjeme čovjeka se ne čuva na zraku, nekoj vrećici ili ostavi. Ono je najbliže svjetlosti i stvara se u trenutku, uvijek novo i živo, a to je evolucija materije tijela dopustila, kako bi čovjek održao kontinuitet sa svjetlošću, kako ne bi sebe usporio u evoluciji.

Kroz trudnoću, sjeme se razvilo u fizičko tijelo, koje u sebi ima svoje kvalitete i moći, očitovane u egu i početnoj svijesti, potpuno dovoljnoj za nastavak života.


Po rođenju beba je savršeno inteligentna za nastaviti evoluciju tijela. Zbog ega, tijelo se navikava na otvoreni prostor prirode, na zrak, zato ga udiše i inteligentno prepoznaje kako je zrak njen budući elementarni život. SVE je u bebi podržano svjesno, iako još ne misli, niti govori. Svejedno beba zna plakati i to je moć svijesti i govora.



Poslije zraka, beba - tijelo prepoznaje mogućnost opstanka kroz vodu u atmosferi i početnoj hrani u ionskom obliku. Zato traži sisanje mlijeka, guta ga i podriguje, svjesno odobravajući mlijeko kao buduću vodu i hranu za život tijela.



Kroz odrastanje tijela, dijete se jednostavno adaptira na ponuđene uvjete, lako uči i usvaja SVE, čime se prvi put susretne. Naravno, u tom susretanju sa realnim životom tijela, dijete usvaja loše navike roditelja, sredine i društva, poprima sve ovisnosti, iako mu to nije potrebno za život. Kasnije će dijete uvidjeti pogreške i samo raditi na proširivanju znanja, u smislu skidanja magle sa svijesti i života, jer će imati cilj ponovo biti slobodno, kao pri rođenju.



Dijete će biti pod utjecajima tradicije sredine, vjere, demokracije i društva, iako u svemu tome ima više interesa nego prirodnih postavki života.



Svakoga inteligencija prati, zbog same materije tijela, koje usput, kroz život i transformiranje, stvara bolje kvalitete kroz viših moći.



Uz svjetlost i zračenja neba i zemlje, tijelo počinje intenzivno zračiti ljubav, koja se manifestira znanjem. Ljubav je mladom biću obrazac života i znanja. Ako ti ponestane ljubavi, u smislu da zaboraviš na nju, još uvijek imaš moć proširiti znanje i vratiti se bliže samoj inteligenciji. Svaka ovisnost udaljava čovjeka od vertikale slobode stvaranja života i inteligencije i jedino patnja i boli mogu natjerati pojedinca da se vrati u normalu.

Manifestirana ljubav u tijelu poprima kvalitet i moć misli, jer se o ljubavi zaista mora misliti. Ona je održiva samo ako misliš na nju. Zato kažemo da je ljubav direktan protokol života. Ljubav je beskrajna rijeka čiste krvi u čovjeku, u svemu kao čista voda koja život u prirodi znači. Svi moraju znati da je ljubav neovisna o drugome, ali podsjećanjem na drugoga, ljubav postaje izražena. U suštini ljubav je protokol aktivnih i pozitivnih misli i duha, čime se svjetlost i zračenje tijela ne zadržava. Bilo bi dosadno da se sam u sebi podsjećaš na ljubav, jer si sam sebi dovoljan. Ljubav mora ići preko partnerstva i prijateljstva, preko hrane, zraka i vode, jer je to obrazac života i grijeha, bez koga se ne može.

Svatko zna da je sam sebi dovoljan, ali se nitko time ne zadovoljava.

Kako pojedinac sazrijeva, život se komplicira, kada se suočava sa novim problemima, željama i bolima.

Uz misli, koje su samo moć ljubavi, svjetlosti i najbolje zračinje vlastitog tijela, ne postoji problem, želja ili bol koja ne može biti riješena, jer je materija tijela inteligentna i svemoguća, jer SVE u tijelu uvijek usmjerava ka pročišćenju, ka vječnosti, ka idealu NIŠTA.



Tako ti sam otkrivaš jednostavnost života, iako ti nitko to nije pokazao. Otkrivaš da možeš kroz jednostavan i elementarni dah, probuditi u sebi SVE što ti treba: silu tijela, seksualnost, imunitet, istinu, jasnu moć misli, izgraditi duh i osloboditi ga kroz uvid i svijest, kroz slobodu vlastitog kreiranja života.

Lakše je ako ti učitelj pokaže jednostavnost života, ali ako nemaš učitelja, a roditelji i sredina ne nude više kvalitete, onda moraš sam sve uraditi.

Moraš prepoznati život, jednostavno kroz ljubav, kroz duboko razmišljanje, kroz prošireno znanje o životu, čime se bezuvjetno vežeš na njega i postaješ jedno s njim, prirodno, jednostavno i svjesno, dovoljno inteligentno za sva ostvarenja.



Otkrio si da se jednostavnost života sastoji u budnosti, sveprisutnosti i praćenju vlastitog daha.
Misliti o dahu je savršenstvo koje čovjek može ostvariti, bez napora, ako to razumije i želi, ako sebi dopusti mir i neovisnost, ako nije podložan vjeri i sudbini, ako shvati da je život najveća prirodna enciklopedija znanja, koja se usvaja u jednom praćenom i dubokom dahu, na način brzine svjetlosti.

Jednostavno ti postaješ jednostavan i živiš slobodno, opet sa svrhom evolucije tijela, kada dobro znaš što znači svki dan života i šta sve trebaš napraviti za život tijela.

Obzirom da si od idealne materije, predstoji ti ideal, a to postižeš tako što ćeš raditi svjesno, duhovno, istinito, misaono i ljubavno i navoditi vlastito tijelo da u sebi stvara encime za vječnost, da tijelo prevodi svoj imunitet u višu razinu postojanja.
Tako se od esencije sjemena tijela, ne prosipa sperma, nego se esencija koristi za stvaranje eliksira vitalnosti tijela i dugovječnosti.



U tome ti pomaže svakodnevni mir, čist karakter i ponašanje, svjesnost o potrebi zraka, destilirane vode i sokova od svježeg voća i povrća, kao najbolje hranljive tvari, žive, organske i koloidne u ionima, za prirodnu gradnju suštine stanica i tijela.

SVE je moguće od materije i SVE može biti komplicirano, jer je u prostoru i vremenu SVE aktivno i zrači, ali TI imaš individualizirani život u tijelu i moraš odabrati samo ono što te uzdiže i čini slobodnim u toj kompliciranosti. Bez obzira na sva dešavanja oko tebe, nitko ti ne može ugroziti mir, ljubav, misli, duh, istinu, svijest i slobodu stvaranja života, pa i kada si u ratu zarobljen. SVE ludosti viših sila će proći, a u tebi uvijek postoji prirodna inteligencija koja ti daje najvišu moć misli, duha, svijesti i opstanka u vlastitoj slobodi, kada si siguran da NIŠTA nije nedostižno i da je jednostavnost uvijek potrebna.



Nekada je Buddha prepoznao inteligenciju tijela kroz dah i prosvjetlio.
To je uradio i Isus, ali ga trenutak prosvjetljenja zadesio na početku stvaranja vjere i religije.
Ništa tu nije slučajno.
Pogrešku u vjeri su počeli ispravljati Hipokrat, Pitagora, Ajnštajn, Tesla i mnogi drugi, ali je već kasno, interes stvaranja vjere je dugo najmoćniji na svijetu.



Nije suština u vjeri, ideologijama, društvu, demokraciji i ograničenjima slobode stvaranja, nego u budnosti i ljubavi pojedinca koji je moćan misliti o svom životu. Zato mnogi pokušavaju individualno popraviti stanje u svijetu, kroz vlastito duhovno pročišćenje ili jednostavnost življenja, sa znanjem da će se pojaviti netko dovoljno moćan da savlada SVE negativitete u prirodi gdje hoda čovjek.



Danas se taj interes vjere mora razbiti o glavi moćnika, kako bi evolucija čovjeka mogla ići dalje, ili će uslijediti nešto što nitko ne može pretpostaviti.



Trebaš znati da očekivani ulazak čovjeka u novu svjesnu evoluciju ne znači preseljenje na neki drugi planet, zbog starenja zemlje. Suština je u genetskoj strukturi tijela, koje se adaptira na postojeće kvalitete i zračenja devastirane prirode.

Stanice tijela se obnavljaju brzinom svjetlosti, tako se i genetika obnavlja, sukladno prostoru i vremenu, sukladno novim kvalitetima zračenja. Tijelo je uvijek inteligentno adaptirati se na ponuđene uvjete opstanka. Uopće ne čudi što djeca danas ne vole prirodnu hranu. Više ih privlače prerađeni okusi mrtve industrijske hrane. To je postalo primjetno izraženo poslije osamdesetih, s pojavom indigo djece, a onda su uslijedila kristalna djeca, negdje oko 1995. godine. Danas se genetika novorođenih beba usmjerava ka tri zavojnice spirala DNK, kakve primjere rođenja imamo. Nitko nije genetski limitiran, samo je predodređen kvalitetima zračenja u prostoru gdje živi. U prosvjetljenju su moguće svih 12 spirala, ne čekajući na evoluciju čovječanstva, jer je svatko od nas poseban živi entitet, podložan vlastitoj evoluciji tijela.

Obzirom da moćnici svijeta ne popuštaju u novim tehnologijama, niti to mogu, za očekivati je da će sve uskoro biti satkano od umjetnina. Nije bitno da li će to uslijediti sutra, za 200 godina ili kasnije. Krupna dešavanja su moguća za manje od 100 godina, ako imaš u vidu tempo industrijalizacije i moć nanotehnologije.



Bez obzira što sada imaš i što će se dogoditi, uvijek možeš misliti i biti jednostavan. Ako je suština života znanje i dah, a dah se sastoji od udaha (smrt) i izdaha (preporod), ne trebaš se plašiti nikakvog smaknuća i nestanka planeta, jer si ionako svjestan da fizičko tijelo nije kraj života.

Ti dobro znaš da mnogi imaju materijalna bogatstva za život na tisuću godina, ali su svejedno ograničeni u znanju, karakteru i ponašanju, i ne mogu biti jednostavni.



Prouči dah, neka on postane tvoj život, prošireno znanje, mir, ljubav, istina, misao, duh, svijest i sloboda, i uživaj, jer te NIŠTA ne može iznenaditi. Znaš SVE, a drugo ne postoji.

Ako je život ideal, onda je tvoje znanje i jednostavnost, potvrda tog ideala.





NADMUDRIVANJE

NIŠTA na svijetu ne može biti inteligentnije od same materije, jer je ona SVE što postoji, u bilo kom obliku, životu ili stanju.

Svatko se treba potruditi spoznati život kroz prošireno znanje o materiji tijela, jer ono definitivno može SVE, ali je to individualni čin, neovisno od drugih. Naravno, kada je znanje u pitanju, ono nije ničije vlasništvo, imamo pravo proširivati ga i koristiti bez ograničenja. Krađa znanja nije moguća, kao što ne možeš ukrasti tuđi život.

Prema tome, induvidualno je šta tko sada zna o životu, jer od tog znanja u konačnosti ovisi jednostavnost pojedinca, njegova moć ljubavi i zračenja na druge ljude. U tome nitko nije limitiran.

Tko je pored vlastitog tijela i svjetlosti, ograničen na vjeru ili duhovnost, ili nešto drugo, to je u početku njegov problem, ali i problem suštine. Svakako smeta kada u prostoru postoji nešto krivo postavljeno, nešto opasno za taj prostor, nešto što negativno zrači. Čovjek nije opasan zato što ima snagu tijela, nego što ima moć mržnje, koja se širi kao ljubav, jer izvire na istom mjestu gdje i ljubav. Od ljubavi svi uživamo, a od mržnje možemo i rat provocirati.

Kako je znanje najveće bogatstvo čovjeka, upravo kao sam život, jedino je ono mjerilo vrijednosti čovjeka.



Život tijela je individualiziran, ti vidiš kroz svoje oči, čuješ svojim ušima, dodiruješ, mirišeš, jedeš i to je osobno tvoje, ali tvoje tijelo je cjelina prostora, jednog života i jednog postojanja materije, jedne svjetlosti, jedne istine i zračenja koje svi osjećamo. To znači individualizirani život ne može biti samo tvoja stvar, nego moraš biti prirodnog ponašanja prema svemu što te okružuje.

Zato postoje zajedničke vrijednosti kojima smo zahvalni jedinstveno, koje su svima razumljive bez ostatka. Ljubav, istinu, život, slobodu, svijest, misao razumiju svi ljudi svijeta, bez obzira na podneblje, vjeru, jezičke razlike, jer je to od zračenja. Temeljem života, znanja i ljubavi, svi smo braća i sestre, bez obzira što nas dijele i bez obzira što ti vjeruješ u te podjele. Jer da nije tako ti ne bi bio u vjeri, različit od slobodnih ljudi i ubijeđen si kako je vjera i prije života. SVE je smiješno, jer da nije tako bilo bi tužno, žalosno i nepodnošljivo. Ovako NIŠTA nije bitno, samo može uznemiriti vibraciju prostora.

Ako ti uporno navodiš nekoga, koristiš simbole, ovisnost u vjeri, kopiraš citate i youtube prezentacije, onda si zaista još nezreo, jer je cilj biti jednostavan, onako kakav si u prirodnim postavkama. Kada u tebi prepoznajem tuđe simbole, onda si mi kompliciran, onda vidim da si ponosan i ograničen u karakteru, a kako da ti pomognem kada umišljaš da si pametniji od mene, a to uopće nije bitno. Pamet je nešto osobno, a znanje je životno.



Život je znanje, ljubav i dopuštenje da se dogodi SVE i da na NIŠTA ne reagiraš, jer nisi bolji ni od čega drugog.

Ako ti ne smeta plastična mrtva igračka s kojom se dijete igra, valjda sam bolji od te plastike, valjda u meni postoji nešto živo, zajedničko tebi?

SVE ima svoju evoluciju, svoj individualni život, koga ti nemaš pravo osporavati i prekrajati.



Ova grupica i općenito nije mjesto za nadmudrivanje, dokazivanje i prepucavanje, nije sabor za repliku, nego prostorčić svijeta, gdje svatko ima pravo i mjesto malo pričati sa sobom, pa ako se netko drugi nadoveže na tu priču, moguće je proširivanje znanja.

Nije dopušteno da nadmudrivanjem ono lijepo bude prekriveno neznanjem i mržnjom, jer je netko „bolji“. Nitko nije bolji, svatko je za sebe naj-naj. Kome netko smeta, ne mora biti u njegovom prostoru.

Ako je ovdje netko došao nepozvan radi druženja, neka ostane koliko mu drago, ali da ne soli pamet drugima i da ne uznemirava osobno nikoga.

Što se života tiče i znanja tiče, svatko neka priča što zna, bilo to i pogrešno, već će se netko javiti da pojasni stvar i tako se širi ljubav, a život postaje jasniji u znanju, bez vjere i sudbine koja ga samo zamagljuje.







ZDRAVLJE



Sve što je živo, zdravo je ako su prirodne postavke prisutne.



Još uvijek je nebo, svjetlost, zemlja, priroda i zračenja u granicama održivosti, zdravlja i sreće, bez obzira što svaki pojedinac komplicira sebi život.



Svaka bol tijela je samo prirodno upozorenje, kao nedostatak svjetlosti u nekom organu, funkciji tijela ili nekoj točki, bilo u osjećanju ili kostima, kao crna rupa kojoj treba pomoć.

U prirodnim postavkama tijelo je savršeno inteligentno, nesebično, preko ega bezuvjetno budno i tu bolima nema mjesta.

Problem je u nositelju tijela koji se iživljava nad njim, koji je nepažljiv prema njemu, nezahvalan, neljubazan i neodgovoran, a često i bezobziran. Ta bezobzirnost se tiče same svjetlosti, koju TI zbog ovisnosti, zbog osjećanja ili čega drugog, oduzimaš od tijela i usmjeravaš na nešto nebitno, na nešto što ionako prima istu svjetlost. Sve što želiš iz vana osvjetljeno je istom svjetlosti, ali kada to želiš, oduzeo si svjetlost od svog tijela i to boli, to je crna rupa, jer se ego buni, a karakter te upozorava.



Zato se djeca bune kada pored majke imaš i švalerku, jer oduzimaš zračenje ljubavi.



Strah, pohlepa, neiskrenost, mržnja i ponos, samo su upozorenja tijela. To nisu neizliječive slabosti. Karakter se čisti u trenutku, ako to dopustiš, ako misliš, ako si preventivno okrenut zdravlju.



Medicina je nemoćna jer se bavi bolestima, nitko tu ne priča o zdravlju. Prirodne boli tijela pokušavaju liječiti umjetnim lijekovima koji su čisti otrovi. To znači da se svakim lijekom iz ljekarne tijelo traumira i šokira u regiji crne rupe. Tu svjetlosti nema i dalje, ali je od lijeka narkoza prisutna. Bol nestane samo kada misliš o njoj, jer misao je svjetlost, kao laser koja liječi SVE, jer je stvorila SVE.



NIŠTA ne postoji što svjetlost i misao ne mogu izliječiti, jer je sve stvoreno od NIŠTA i svjetlosti.



Kada misliš direktno si u životu, direktno si zdrav, budan si prisutan i preventivan, ispred si svake slabosti. Tada bol ne živi, tada TI uživaš.



Mnogi najprije umisle bol, a onda se njome zabavljaju, naravno kod složene liječničke procedure. To su ljudi koji ne dopuštaju ljubav, koji se ne druže, koji reagiraju na SVE, kojima je emocija važnija od MISLI. To su oni koji se druže sa kućnim ljubimcima, a ne sa prijateljima. To su oni koji vjeruju, a ne proširuju znanje. To su oni koji reagiraju a ne misle.



Bol ne postoji ako si preventivan, jer se stalno pokazuje da se čovjek uvijek liječi sam ako pokrene volju.



Zato ne smiješ sažaljevati bolesnog, jer moraš znati da je umislio bol. Trebaš mu još reći da to nije NIŠTA, postoje još teže boli, neka sam sebi dopusti veću bol. A kako je emotivan i reakcionaran, pokazat će ti da neće biti bolestan. Bolest je samo inat, kao obrazac iz djetinjstva, za neispunjenu želju.



Svatko se ubija u osjećanjima kada ga sažaljevaš, ali ako mu kažeš ubij se već jednom, onda se on ohladi, jer nije spreman umrijeti.



U svakom slučaju zdravlje je znanje i potvrda života, kao dokaz budnosti u dahu, mislima, duhu i slobodi. Zdravlje je uvijek prirodan imunitet i ljubav. Tko zna zdravlje, zna mnogo toga o životu.





Z N A NJ E



Ne postoji veće znanje od života materije tijela.

Međutim, materiju poznajemo samo kroz površinsku sliku tijela, kroz emocije, osjećanja, želje, boli, istinu, ljubav, ali je SVE to veoma površno, tako da na kraju NIŠTA nije jasno u vezi samog postojanja.



Nije poznato fizičko stanje tvari, još manje svjetlost i metafizika, mentalni sadržaj tijela i intelekt, a ponajmanje duh i apsolutno stanje materije. O idealu nema ni govora.



Nemaš pojma o zraku, destiliranoj vodi hranljivim tvarima u koloidnom obliku, a kako ćeš imati pojma o nevidljivim stanicama tijela, o spiralama DNK, o crnim rupama, bolima, vibracijama i svega onoga što život jest.



Nije to nesreća ni sreća, tim prije imajući u vidu činjenicu da ne možeš biti ispred evolucije materije tijela.



Kao griješnik i idealista, kao reakcionar i vjernik, kao bolesnik, ograničen si u spoznaji, kada ispada da si ovisan od života, kada podvajaš sebe od života, kada ti se život u cjelosti bezuvjetno nudi, a ti ga odbijaš, nepromišljeno, bez duha i nesvjesno.



Nešto se krupno valja iznad naših glava, u prostoru svijeta. Valjda se to oduvijek valja, samo sada jasnije osjećamo. Možda osjećamo približavanje Vege i Polarisa, te velike utjecajne planete na atmosferu zemlje i život u prirodi. Bitna je 2.036 i 2.104 godina, kada će utjecaji tih planeta biti veoma izraženi kao zračenja, na ponašanje ljudi i žive prirode. Ti utjecaji su pozitivni za ljude i živu prirodu.



S druge strane SVE više smo ogrezli u umjetninama, ponajviše u industrijskoj mrtvoj hrani i nečistoj vodi. Zrak u atmosferi je također previše zagađen.

SVE skupa daje prikaz na zemlji, kao poseban kvalitet u ponašanju ljudi. Ti ne slutiš da su neko vrijeme tvoje stanice tijela u pripremi za još jednu ili više spirala, od dvije osnovne koje sada elementarno imaš. SVE se to postiže novim tehnologijama, novim kvalitetima i moćima zračenja, a SVE stvoreno nešto zrači, bez obzira na konstantu svjetlosti. Svjetlost nije u pitanju, nego zub vremena stvorenog, koji se polako mijenja, stari, gubi moć opstanka u fizičkoj formi.



Zato kažem, znanje je direktna preslika života, kao odraz svih kvaliteta i moći zračenja. Više od toga se ne može, niti se može nazad u evoluciji materije.



Tvoje tijelo, pa i cjeli planet su ništica u odnosu na prostor svijeta i svjetlost. Suština je što je planet star, izrabljen, kao što tijelo čovjeka u vremenu ostari.

Planet bi mogao biti očuvan i produžio vijek opstanka, samo kada bi taj griješnik čovjek popravio svoju genetsku strukturu, kada ne bi morao devastirati prirodu i bogatstva zemlje.



Tijelo ne stari zato što se stanice ne obnavljaju, nego zato što TI ne podržavaš njihovo obnavljanje, zato jer ne misliš, zato jer umišljaš da možeš uživati vječno, zato jer imaš vječni život. TI vjeruješ da je život tijelo i tu si se prevario, ali ne možeš popraviti stanje jer nemaš prošireno znanje, a već si duboko postao ovisan.

SVE je točno, samo je tijelo u tome ugroženo i podložno zubu vremena, položno smrti.
Ne vodiš računa o tijelu, naravno da ne vodiš računa ni o kome, pa ni o planetu.



Sada si na klackalici preispitivanja, da li možeš nešto popraviti i urazumiti se ili je već kasno?

Ne brini, nastavi uživati, ionako ni do sada nisi cijenio život. Kako to da si se sjetio njega?



Frka ti od smrti, a neznaš pobijediti strah, zato uči, nikada nije kasno.




M A T E R I J A



Svijet u kome živiš je jedinstvo kao postojanje sa savršenstvom u centru vrtnje i nižim inteligencijama izvan centra, u smislu apsolutnog, metafizičkog i fizičkog stanja, u smislu svih svojstava i moći individualiziranih oblika ili života.

Savršeno i stvarno je samo nešto cjelo, vječno i neponovljivo. Nešto što se ne može više dijeliti niti biti nešto bolje. SVE drugo je inteligentno i moćno na svoj način, ali kao iluzija na savršenstvo.

Život materije tijela

Ako centar svijeta ima beskrajnu moć, svakako je stvarnost u odnosu na zrno pijeska na periferiji svijeta.



Razlika stavrnosti i iluzije je vidljiva u svijesti čovjeka, posebno izražena u dubokoj meditaciji, jer je to stanje dubokog mira, koga čovjek nema u običnom delanju.



Fizičko tijelo je skup svih inteligencija u njemu, sa posebnom moći svijesti o savršenstvu i vječnom postojanju. Najviše što u tijelu može biti jest apsolutna inteligencija vakuuma u stanicama.



Svjesnost tijela se postiže njegovim životom i vezom sa univerzalnim prostorom, preko više inteligencije svjetlosti, preko koje tijelo živi, usavršavajući sebe kroz svoju evoluciju, onoliko inteligentno koliko mu priroda stvari to dopušta.



Optimalno, vitalno, čisto i zdravo tijelo ima prirodan ego i čist karakter u kome je moguća spiritualna moć svijesti, kao preslika univerzalne svijesti prostora. Ako je univerzalni prostor proziran kao staklo i zrak, kao nešto bez boje, mirisa i okusa, onda tijelo takvo nije, zato je svijest u njemu ograničena.

Kroz pročišćenje je moguće dovesti tijelo na razinu univerzalne svijesti u posebnom stanju duboke meditacije. Jednom implementirana svijest u tijelu, kao njegovo iskustvo i znanje, održava tijelo na toj razini svijesti, bez obzira gdje se ono nalazi u prostoru.



U samom životu tijela i njegovoj evoluciji od ideje, sjemena, začeća, trudnoće, rođenja, odrastanja, sazrijevanja i osvješćivanja, stvaraju se svi njegovi kvaliteti i sve njegove moći. U tijelu je SVE bitno i NIŠTA nije za odbaciti. SVE ono što ne pripada prirodnom životu tijela, svjestan entitet u njemu bi trebao odbaciti. To se najprije odnosi na navike raznih ovisnosti zbog same prirode sredine i ograničene moći adaptiranja tijela u njoj.



Čovjek se rodi zbog dopuštenja ideala i viših inteligencija, što će kasnije opravdati kroz svoje znanje i zrelost, kada će sam pokušati potvrditi inteligenciju u sebi.



Naravno može se dogoditi da život tijela prođe na nižoj razini svijesti čovjeka, zbog ovisnosti koja ga je opčinila i zadržala u materijalnim ograničenjima, kada nije imao vremena uzdignuti sebe na višim razinama svijesti. Takvo ponašanje nije bitno za cjelinu postojanja, ali svakako određuje kvalitet života pojedinca, njegovu radost ili patnje.



Inteligencija tijela će odlučiti dokle ono živi i kada ne može više opstati u toj ravni, oduzima mu moć života i prevodi ga u elementarno stanje oblika. Na taj način se ništa nije dogodilo, samo je potvrđena iluzija tijela.



Svjesno tijelo je nešto drugo i može opstati po želji, kada prepoznaje put ideala i određuje prostor i vrijeme u kome će čekati pojavu ideala. To je u prirodi uradio dijamant i zato ima najvišu vrijednost, kakvoću i moć. Dijamant je nama put postojanja jer je sam sebe potvrdio i mi to prepoznajemo. Veličina dijamanta nam govori što je on mogao biti na početku. Kroz njega ćemo istražiti da i mi možemo postići njegovo stanje, savršenstvo i postojanje, jer je on stvoren od univerzalne svijesti duha kojim se i mi služimo.



Svijest je najviša moć slobode, koncentracije, mira i znanja. To je stanje meditacije, kao spavanje u hodu ili budno sanjanje.

Svijest je dopuštenje brzine svjetlosti u sebi, kada se poništava otpor vremena. To znači da se trebaš navikavati da živiš cjelim bićem a ne samo u točki emocije, osjećanja, želje, mašte, u vjeri ili sudbini.



Svijest je najviše iskustvo tijela, kao najviše znanje o životu i postojanju. To je prava radost i sloboda užitka bez razloga, bez ovisnosti. Ako se toliko smiriš, tvoje će disanje prestati, jer ćeš pokazati tijelu da mu ni zrak nije potreban.



Svaka ovisnost tijela o materijalnim zadovoljstvima izvana, dokaz je plitkog daha, nemirnog duha u tijelu, ograničenog znanja i moći misli.



Kada se potpuno prepustiš ljubavi, ona ima moć da te uvede u svjesnost.



Pogrešno je kad roditelji od djece traže da uče ili nešto drugo. Na taj način djeca gube moć slobode, igre i radosti, nego stvaraju reakciju na traženje roditelja. Tako je u svim odnosima. Kada nešto tražiš od drugoga, kao da si ga blokirao u svijesti. Zato je važno da svaki čovjek živi jednostavno, čim manje ovisan od drugih, na razini vlastitih moći i potrebe tijela.

Pogrešno je kada partneri u braku ili bilo kom drugom odnosu nameću svoju volju drugome i pokušavaju ga ograničavati po svome.



Jedino tako možeš biti slobodan, bez reagiranja, kad znanje dolazi do izražaja, kada je mir izvjestan, kada je koncentracija na život, kao volja jaka.



Osjećanja, navike, želje, vjera, dokaz su nedovoljnog promišljanja i nezrelosti, kada svijest nije moguća na višim razinama.



Ako je svijest nešto univerzalno, vezano za prostor i vrijeme, onda se moraš navikavati gutati taj prostor i vrijeme (svjetlost i duh), kroz dah, dubokim udahom duha i još dubljim oslobađanjem iskorišćenog sadržaja. Nemiran duh u tijelu je samo višak plinovitih otrova, od kojih se tijelo guši.



Jednostavnost daha je u dubokom udahu i izdahu, u gutanju duha i svijesti. Kroz dah, ti ostvaruješ vezu prostora tijela, sa univerzalnim prostorom svijeta i na taj način poprimaš kvalitete i moć univerzalnog.



Svijest je beskrajna i vječna. Kao takva nije ovisnost niti svojina, ali je svakako umijeće da uroniš u nju kroz znanje, slobodu, ljubav i mir.



Nitko ne može biti svjestan ako ne diše duboko i ako se ne smiri. Svaka zbrka kao žurba u ponašanju je niža svijest i poremećaj prirodnog ega, kada se obavezno ispolji po neka karakterna obrana, kroz strah, pohlepu, neiskrenost, mržnju ili ponos.



Za sve nas je od posebne važnosti ponašanje u smislu dobročinstva, prijateljstva, opće ljubavi, pravde, kada svatko nastoji održati mir, proširivati znanje i radovati se bez razloga.



Tko se u odnosima ističe, bahati, reagira, ponižava druge, pravi se važan, pokazuje materijalno, tko nameće emocije, osjećanja, strast i vjeru, dokaz je nedovoljne zrelosti, kada su moguće sve slabosti.



Na drugoj strani kad netko ima zrelost, ljubav, kada promišlja i najviše se raduje životu, osjetiš u njemu poseban kvalitet preko očiju, osjetiš da zrači dobrotom, njegove su oči milije od drugih i taj te privlači. Njemu ništa ne namećeš, jer ako to uradiš pokvarićeš milinu.



To se uči, jer je život samo znanje i svijest.



Jednostavnost se očituje kroz znanje, slobodu, mir i radost, kada je svaka ovisnost svedena na najmanju mjeru. Ako je i vjera ovisnost, bespredmetno je potencirati je i njoj trebaju razmisliti oni koji su joj podložni.



Beba kao simbol čistoće čovjeka i milosti, je mirna, slobodna, radosna, bez razloga, bez reagiranja, bez misli, ali univerzalno svjesna života. Svi smo mi prošli to iskustvo, ali smo zaboravili na njega i svatko treba vratiti sebe u to stanje, ako zna i može, ako ima volju.



Beba je mila zbog svijesti, ali je ujedno najmanje ovisna o običnom životu, koji će za nju biti veliki izazov da ga spozna, po cijeni gubitka svijesti na račun prirodne ovisnosti tijela.



To je igra na SVE i NIŠTA, želju, patnju ili mir, jednovremeno. SVE se može, jer je sadržano u prirodnim postavkama čovjeka, ali je ipak individualna stvar života tijela pojedinca, koje je samo posljedica svih uzroka zbog čega ono postoji.



Svjetlost kao duh nije zalutala u čovjeku i ona ne gubi vrijeme zbog njegove ograničenosti, međutim to je jedna materija i ona pruža šansu tijelu da se održi i pročisti na najvišoj razini.



Svjetlost znači život, ali nije milostiva, jer je savršena i bliža idealu. Milostiv može biti samo pojedinac koji zna što je svjetlost.



Iz perspektive svijesti običnog čovjeka, stvarnost je njegova emocija, osjećanje, želja ili mašta, ali to ne znači da je istina. To je samo ograničenost pojedinca u smislu ispoljene ovisnosti i zastoja na putu života. Svijest prevazilazi svaku ovisnost, svaki zastoj i ograničenost misli. Svijest je uvijek sama sebi dovoljno, a ako je nekome stalo do nje, mora je gutati dahom i istinom.



Nije mir osjećanje i emocija u srcu. Zbog toga mnogi ne mogu spavati u miru. Nepristojno je kada odrastao čovjek pokazuje emocije i osjećanja, možda se njima i ponosi. Ne može biti dobro kada netko dominira, negativno zrači i stvara zbrku oko sebe.



Društvo ti nudi ograničenu univerzalnost, a ti moraš prepoznati apsolutnu univerzalnost života. Sama imenica DRUŠTVO govori da to nije život pojedinca, da to ne može biti sloboda, znanje, mir i radost. Jednostavnost je kada je jedno svjesno, a ne kada društvo nameće kolektivnu svijest.

Pojedinac koji zna život i ima svijest, nema moć rušiti društvo, ali će svakako živjeti na svoj način izvan svih utjecaja društva i naravno biti će parazit tog društva. Ali taj parazit, ako je od čistog sjemena, ima moć jednoga dana srušiti iluziju društva. Zato je svaki pojedinac bitan, jer je u svakom čovjeku genije ako se u znanju pokaže.



Čovječanstvu sada treba genije, ali sve genitalije pojedinaca još nemaju taj kvalitet i moć novog prosvjetitelja.



Dijamant je ta moć, ali nju čuvaju samo pojedinci, kao najveće bogatstvo. Svijest svakome nudi moć dijamanta tijela, kada ćeš od običnog seksualnog potencijala, sa znanjem u miru i radosti, stvoriti relikvije u tijelu, kao savršenstvo kojim se može pročistiti cjelo čovječanstvo, bez vjere, ovisnosti, bez novaca, posebnih želja, boli i razočarenja.

Znanje je kada sex potencijal, umjesto bačene sperme, pretakaš u dijamant tijela i ono postaje prozračno za svjetlost.



To se postiže pročišćenjem tijela, dubokim dahom, istinom, destiliranom vodom i slatkim sokovima od svježeg voća i povrća, negdje na selu sa dragim ljudima.



SVE je zbrka, ali i u njoj postoji svijest, koju samo pojedinac može probuditi.



Kada umišljanje ima kvalitet i moć slobodnog duha, nije napor.



Boli kada umišljaš emociju, osjećanje, želju, kad maštaš i kada nemaš mir.



Zato umišljaj svjetlost, a ne moraš ni to, gutaj svjetlost u dahu.



Jednostavnost je izravna vožnja po životu, bez zadržavanja, jer je on cjelovit, ne možeš ga zaustaviti niti dijeliti. Kada to pokušaš, samo postaješ ovisan, rušiš karakter, a život je već otišao dalje od tebe i onda ga je teško stići u kašnjenju vremena. Tako se razočaraš u osjećanjima, izgubiš volju i moć, ostariš i gotovo je.



Ali kada si odlučan, može biti i pogrešno, lako ćeš pronaći ono pravo, jer se na pogreškama uči. Gutajući svjetlost, duh i svijest, postaješ pun toga sadržaja i zračiš skupa s njim.



U bilo kojoj ovisnosti, strasti, uživanju, nepromišljeno baciš sav potencijal moći tijela, najviše kroz spermu i za par sekundi svatiš da si prosipao bogatstvo i prizvao bijedu. No ovisnost je jača, nisi izvukao pouku i ponovo uranjaš u bijedu zbog par sekundi uživanja.



Ako ćemo o jednostavnosti života nešto znati, ne možemo preskočiti svjetlost, zrak i vodu, kao nešto životno, bezbojno, bez mirisa i okusa. Kada malo promisliš i počneš disati duboko, osjetiš potrebu da piješ čistu vodu. Tako zbog sebe i obitelji kupiš destilator za vodu (može se kupiti za 200 eura) i kada napraviš prvu turu destilirane vode, uvidiš sv zablude vode iz gradskog vodovoda. Točno vidiš živu vodu kada je destilirna i svo smeće što je ostalo u destilatoru. Naravno, malo istražiš što je čista H2O, kako bi odbacio predrasude o mineralima.
Hranljive tvari nisu minerali nego IONI koji tijelo čine živim, uz destiliranu vodu i zrak.

Iona ima najviše u zelenilu, slatkom voću i povrću, kada ih (opet preko posebnog sokovnika), piješ i uživaš u čistoći tijela.



Tako svijest dolazi do izražaja i preko novih tehnologija. Usvajaš novo znanje, ali zadržavaš jednostavnost života.
Kada je čovjek otkrio vatru, trebao je pročišćavati vodu u prirodi, a ne da peče meso od nedužnih životinja. Ali, usladilo mu se. Dolazi vrijeme da svatko shvati suštinu života i cilj, ako to želi.



Kitovi žive od planktona u čistim vodama oceana.

Slonovi žive samo od lišća vegetacije u krajevima sa najtoplijom klimom.

Tamo je i najslađe voće.

Tamo su prve piramide znanja i svijesti čovjeka.

Te velike životinje tijelom, evolutivno prikupljaju moć instikta za prijelaz u moć svijesti.



Prošla civilizacija je završila sa dinosaurima.

Ova će završiti kada nestane kitova, slonova i glisti, kao dokaz da Zemlja stari i gubi moć održanja čiste atmosfere i žive prirode. Ona i dalje ostaje na istom mjestu Mliječnog puta, ali kao olupina sa mnogo većom temperaturom.

Šarena priroda je izobilje vegetacije, zraka, vode, klorofila, minerala, svega potrebnog, ali je ujedno dio prolaznosti i evolucije. Vječno je samo ono stvarno i neponovljivo. Živa priroda to nije, jer je u svemu relativna i ograničena, ovisna i nejasna sama sebi, iako inteligentna na svoj način održivosti.



Život učiš i znaš preko svjetlosti, jer je ona tvoja suština i najbliža stvarnosti. No svjetlost nije samo dan nego i noć, koje se ne trebaš plašiti, jer imaš svijest da je to cjelina koja pokreće i oslikava stvarnost i iluziju.



Piramide su hramovi svjetlosti, bez vjere, građene po biopiramidi svijesti čovjeka i u svemu potvrđene bez ostatka. Njihova geometrija je preslika materije u svim stanjima i moćima. Preciznost u gradnji piramida danas potvrđujemo moćnim kompjuterima i to je dokaz da su one prikaz svjetlosti, ne kao vjera i mudrost, nego kao ljudska svijest bliska stvarnosti materije. Od DNK spirale tvojih stanica naći ćeš sve odgovore života i postojanja materije, do ideala, bez ostatka i time jedino možeš objasniti sebi da si savršen, da ne moraš biti u strahu ni zbog čega, da ne moraš ovisiti ni od čega, kada imaš moć svijesti.



Ali moraš imati mir i uroniti duboko do svojih spirala, koje su samo beskrajne piramide lanca života i svjetlosti. Treba ti bezuvjetni mir, jer su one suptilne i ne vide se kod jačih vibracija.



Piramide su dokaz da je netko davno spoznao spirale stanica tijela. Nitko ne smije danas uskratiti sebi samospoznaju, jer bez nje život nema pun smisao.



Zbrka je velika, dileme na sve strane. Jedino rješenje je samospoznaja koja ti daje sve odgovore.



Za početak je dovoljno da znaš da je netko već uradio samospoznaju, da je to napisao, a ti sam istraži do kraja. Kada bi netko drugi mogao spoznati život tijela, onda bi najprije majka to uradila svojoj djeci, ali to nije moguće. Život je individualna stvar i traži individualnu potvrdu svijesti.

Znanost je upravo ograničena, jer nikada ne spoznaje život, nego pojedina stanja materije. Život nije stvar znanosti i društva, nego svijest pojedinca.



Dolazi vrijeme za objavu NOVOG SANSKRITA (New Sanscrit), bez cenzure, ali se to više tiče pojedinca, a ne pisanog dokumenta, kada će svatko imati svijest dubokog razumijevanja života. Naravno svi smo uključeni u proširivanju znanja i skidanju paučine sa života, na kome visimo uspavano, jedino smo budni prema ovisnosti sa strane.



Znanje nije ničije vlasništo, kao ni svijest, istina, ili duh koga mnogi drže u kavezu tijela i od toga imaju problema.




POSTANAK SVIJETA



Ne moraš mučiti sebe kako je postao svijet, jer SVE što više umišljaš, biti ćeš dalje od istine. NIŠTA ti ne može biti jasno ako ne kreneš od sebe, svog tijela, od onoga što znaš.

U miru i analizi stvari, ti otkrivaš svijet, jer ti se on sam nudi kroz prošireno znanje i iskustvo. Obzirom da imaš moć tijela, daha, duha, misli, svijesti, istine i mira, ti jednostavno možeš SVE istražiti, da na kraju NIŠTA ne bude neosvjetljeno.



Suština nije u tebi, niti u nekakvom idealu koji je u centru vrtnje svijeta, nego je u svjetlosti, od koje je moguće SVE, pa i svaka iluzija.



Svejedno je da li je svijet postao u trenutku Velikog praska, iz NIŠTA, ili je svijet vječno stvaranje od NIŠTA prema SVE. U tom slučaju uviđaš samo jednu materiju koja može mijenjati mjesto kroz SVE i NIŠTA, sa poveznicom u svjetlosti.

SVE može biti apsolutno i relativno, ali NIŠTA ne može biti manifestirano bez svjetlosti.



Ni iluzija nema smisla ako ti neznaš za nju, ako i nju ne manifestiraš u mašti.



Kada SVE zbrojiš, dobićeš na kraju sklad kao NIŠTA, kao mir, sloboda i svjetla idealna točka, kao kada spektar boja svjetlosti sabereš u bijeloj boji. U tom slučaju su boje iluzija na bijelu boju, u kojoj se NIŠTA ne prepoznaje, jer si navikao na šarene boje na SVE nijanse spektra, što ti nudi priroda i tijelo.



Ti si samo ovisan o svjetlosti, a u suštini si idealna materija i ne vidiš sebe bez svjetlosti. Ti se plašiš tame, najviše kada neke stvari neznaš do kraja.



Zato je znanje, mir i sloboda jedini put u svijest, preko koje tijelo oslikavaš u idealu.

Jasno ti je samo onda kada zamijeniš mjesta tijelu i idealu.



Samospoznaju, analizu i istraživanje života ćeš jednostavno postaviti, ako sebe shvatiš kao ideal koji zna SVE i ideš istraživati iluziju svega što spoznati možeš bez ostatka. Tada ćeš praviti jasnu razliku što je stvarnost, a što iluzija i imati onaj mir i slobodu stvaranja kao cilj života.



Svaki čovjek duboko u sebi zna za ideal, priznaje ga i cijeni za najveće bogatstvo, zato svi traže mir u slobodi dubokog sna, ali toga najviše može biti dva sata u noći, kada je sunce suprotno tebi.



Problem je svjetlost dana i SVE više osvjetljene noći, upravo električne energije koju je Tesla otkrio, kao progres u evoluciji, kada čovjek ovisi o mnogo čemu, kada nije u stanju imati direktnu svijest, nego je ostvaruje samo u spavanju i podsvijesti.

Čovjek može prosvjetliti i tako biti u stvarnosti danju, neovisan od svega drugog, a noću uživati u čaroliji budnog spavanja. U tome i jest suština života.

Zbog ovisnosti nitko u svijetu nije u stanju zamijeniti dan i noć ili podsvijest zamijeniti za izravnu svijest.



To će svakako moći nove generacije, čiji će DNK imati više spirala nego mi danas samo dvije.







SVJETLOST



Ne moram biti shvaćen, ali istine radi napisat ću nešto čime se neki neće složiti.



Ženska osjećanja su dio evolutivne potrebe i prirode čovjeka, ali je njima davno odzvonilo, tim prije imajući u vidu činjenicu da su osjećanja i emocije, samo niža razina svijesti čovjeka i nisu ni blizu ljubavi i imunitetu, još manje jasnoj misli, duhu i svijesti.

Žene umišljaju da rađaju djecu iz ljubavi, a najviše puta ih rađaju iz suosjećanja ili samilosti prema partneru, a ne iz vlastite ljubavi, što se kasnije u odgoju pokaže kroz karakter djeteta.



Djeca se trebaju rađati iz ljubavi, a ne zbog emocija, osjećanja, sažaljenja, interesa ili čega drugog.



Vjera u dušu i osjećanja prema božanstvu nema smisla imajući u vidu činjenicu da je duša samo mozak i djelovanje uma, kao nešt, poznato u medicini psiha čovjeka, nedifinirano,umišljeno, primitivno i višak u spoznaji života, što će se u bliskoj budućnosti pokazati. Čovjek ne treba umišljati iluziju tijela kao stvarnost, nego svjesno znati da je tijelo iluzija dok ne zrači svjetlost i dok je neovisno od svoje prirode.



Kako ćemo objasniti sve više pedera u svijetu i u našoj sredini?



U čemu muškarac uživa s muškarcem? Valjda ne u osjećanjima.



Pederi su alergični na ženska izvoljevanja kroz osjećanja i emocije.



Sve su to primitivizmi, kada se ne nazire pravo znanje, kada su suvremeni izazovi prejaka doza ovisnosti svake vrste, kada se pojedinac gubi u svojoj prirodnoj suštini tijela, ali je ipak SVE evolutivno opravdano, jer vodi pročišćenju materije.



Kada bi na život gledali iz ideala, kako ga samo figurativno netko označi kroz Izvor i Veliki prasak, svijest u svakom čovjeku bi bila direktna. Međutim, na život gledamo iz perspektive tijela u kome svijest još nije manifestirana i evolutivno ne možeš očekivati veću moć tijela ako se ono nije zadovoljilo u nižim razinama manifestiranog.



Zato NIŠTA nije problem, jer se iz problema jednako uči i može spoznati život i ideal, i to je samo suprotan put spoznaje. Čini se da ovisnicima to najviše paše, kada se za SVE uvijek moraju uvjeriti kroz vlastito tijelo, a ne preko spoznaje učitelja.



Zbog ovisnosti prema osvjetljenoj šarenoj prirodi, ljudi previđaju sam ideal svjetlosti. Valjda je svjetlost jako blještava za oči, a nitko nema mile oči kao dijete koje slobodno gleda u sunce. Potpuno je prirodno da čovjek može netremice gledati u sunce, ali mora biti pripremljen i svaki dan čekati sunce, budan prije zore i spavati kada ono navečer zađe iza horizonta.

Većina ljudi se brine za tijelo i ovisnost, iako svatko u sebi ima usađen kod ideala. No ako si jednom napravio grijeh udahom zraka i sisanjem mlijeka, valjda možeš biti griješnik u svemu, jer ti je i onaj prvi grijeh oprošten.

Temeljem znanja nitko ne mora na sebi probati ono što se već zna, nego pažnju usmjeriti na otkrivanje onoga što još nitko nije potvrdio kroz zračenje tijela.



Da bi spoznao stvarnost svjetlosti, moraš prihvatiti i njenu iluziju kroz pojavni svijet.

Čovjeku svijest ne služi da bi čuvao radno mjesto, kuću i automobil, nego da bi bio neovisan od svega i od vlastite prirode. Tako bi čovjek konačno morao prihvatiti grijeh, da mu se ne odupire, a potvrda toga će biti kada čovjek napusti vjeru, oprost od boga i očekivani raj.



Spoznaja je uvijek suština manifestiranog.



Čovjeku nije potrebna hrana da bi uživao u njoj, nego svjetlost da bi spoznao vlastitu iluziju. Upravo je svjetlost svijest prostora. Svatko je u sebi manifestirano vrijeme kroz tijelo, ali svatko mora potvrditi tu manifestaciju kroz zračenje svijesti i povezivanje sa stvarnim svjetlom. Nisi stvaran dok se istinom ne povežeš sa onim što te osvjetljava. Stvaran si samo onda kada si u rezonanciji ideala, direktno, bez umišljanja, bez ovisnosti, bez zraka, vode i hrane.



Čovjek u tijelu ima sva stanja materije: fizičko, metafizičko i duhovno, kroz tijelo, misli i vakuum, ali čovjek ima i nešto više od toga, a to je svijest, koja može biti jednaka univerzalnoj svijesti, kao potvrda da može biti neovisan i od direktne svjetlosti.



Ako je dijamant dokaz da mrtva priroda od ugljena može postati svjetlost i bogatstvo, zašto to ne bi mogao čovjek sa živim tijelom?



Dijamant je osuđen kao mrtva priroda na vječno čekanje ideala, a čovjek je preko svijesti direktan ideal bez čekanja.



SVE se samo tiče proširenog znanja, mira i slobode samoostvarenja, kada konačno i NIŠTA postaje osvjetljeno.







I S T I N A



Za kreaciju svijeta je svejedno da li je netko svjestan ili nije, stvarnosti i iluzija. Na kraju će SVE biti pročišćeno, kada se umori od samog vremena i vlastite iluzije.



U svijesti je SVE u znaku radosti. U iluziji tijela je SVE ovisno i kroz boli.



NIŠTA u kreaciji nije višak, SVE je u svojoj ulozi, kao uzrok idealu.



Zbog grijeha i svih ovisnosti, čovjek nije u stanju smatrati sebe idealom, jer ako to učini, mora napustiti SVE ovisnosti, a on bi da i dalje uživa, po cijeni patnje. Inače svatko u sebi već zna da je ideal, zato se bahato ponaša u grijehu, jer mu je svejedno, kada zna da će na kraju završiti pročišćen.



Zato je bitno da svatko u manifestiranom tijelu bude u slobodnoj želji i da radi ono što ga ispunjava. Jedino tako možeš napredovati i riješiti se ovisnosti. Nije moguće biti nešto više, ako i dalje imaš želju za nižim.



Trebaš biti budan danju, od rane zore i spavati noću, poslije zalaska sunca. Tako uhvatiš ritam i lakše uviđaš stvarnost od iluzije. Ako ti čekaš noć za svijest, onda ona nikada neće doći, jer u noći ovisiš o nebitnim stvarima i umjetnim svjetlom.



Upravo se jednostavnost postiže poštivanjem dana i noći.



Život je jednostavan u svemu i samo se tiče dopuštenja da se SVE manifestira na svoj način.



Ti si stvoren o suptilnih vibracija svjetlosti i to trebaš nastaviti kroz formu tijela, bez ovisnosti sa strane i kočenja procesa.



Stvoren si inteligentno, bez svjetlosti, zraka, vode i hrane, samo od sjemena, a rođen si u izobilju svega, svjetlosti, zraka, vode i hrane, s ciljem, da napraviš razliku kako si mogao biti ostvaren bez NIŠTA i da sada ne moraš biti ovisan ni od čega u prirodi.



Ideal ti uvijek pokazuje put i tjera da shvatiš kako si vječan kada si manje manifestiran na svjetlosti. Tjera te da budeš samo svijest bez vidljivog tijela ili da njega učiniš providnim dijamantom. Tjera te da iza tvog tijela ne postoji sjena od svjetlosti.



Ako ti nemaš slobodu svijesti, ne moraš je nikome ograničavati kroz vlastitu reakciju. Sloboda se odnosi na SVE, biljku u saksiji i kućnom ljubimcu. I oni ne mogu sebe realizirati bez slobode.



Neka ti prehrana bude zrak, destilirana voda i biljna hrana, jer od njih tijelo postaje prozračno. Od industrijski mrtve hrane, tijelo postaje bolesno.



Moraš znati da si TI samo manifestirana svjetlost u tijelu, kao skup svih tvojih vibracija i stanica koje formiraju oblik tijela. Kada realiziraš život tijela do kraja kako je prirodno postavljeno, nastavićeš put svjetlosti. Zato ne moraš biti ovisan ni od čega, jer si prava svjetlost, ali rasturena po tijelu, u vidu emocija, osjećanja, sjećanja, mašte, želja, umišljanja. Kada od svega toga postaneš NIŠTA, samo kao čista svijest, nećeš biti opčinjen iluzijom ovisnosti o tijelu. Tijelo je tebe dijelilo na mnogo komada, tao da nisi mogao sabrati svijest. Bez obzira što tijelo samo želi ostati tijelo, ti nastavi put svijesti i obzirom da si moćniji od njega, nauči ga svijesti, tako ćeš se lakše osloboditi njega.



Ti bi progledao kroz svijest da te netko sada oslobodi društvene ovisnosti i ovisnosti tijela. No nitko to neće uraditi za tebe, to moraš sam, jer je to kozmička pravda. Svatko ima svoj život, put i mora raditi na samoostvarenju.



Na svom putu vibracije, svjetlost u prirodi i atmosferi zemlje postane manifestirana kroz zrak, vodu i tlo. Tu dolazi do usporenja, kada individualizirani oblici i životi manifestiraju sebe. Za nas je posebno važna živa priroda, biljke, životinje i čovjek.



Biljke su ovisne o tlu, zraku, vodi i svjetlosti.
Životinje imaju instikt za samoodržanje u prirodi.

Čovjek je potpuno neovisan od prirode, zbog spiritualnih moći svijesti i direktnog života samo na svjetlost.



Preko spiritualne moći svijesti, čovjek može mnogo više od onoga što uopće možeš zamisliti.

SVE što svjetlost može, svijest čovjeka jednako to može.



Ljudsko sjeme se ne svodi samo na prostu reprodukciju rađanja djece, jer takvo sjeme imaju i biljke. Suština potencijala sperme je savršenstvo relikvija i dijamanta, čime se potvrđuje vječnost tijela. Praktički čovjek može živjeti koliko želi, temeljem svijesti i obnove tijela novim stanicama.



Životinja ima glavu, ali joj ona služi za instikt i sa njome se fizički, primitivno bori za opstanak u prirodi.

Glava čovjeka je poseban kvalitet mozga i moć transcendiranja misli u svijest. Priroda nije jedino mjesto za život čovjeka.



Ako je tijelo inteligentno stvoriti relikvije , glavu i mozak, onda ga isti taj mozak može osvijestiti i naviknuti na svijest, kada ono nema potrebu biti ovisno. Tijelo ne mora ispoljavati veću ovisnost od svjetlosti.



Smiješno je kada čovjek ima karakter tijela u strahu, pohlepi, neiskrenosti, mržnji i ponosu, kada ima moć svijesti, mira, slobode misli.



Što se istine tiče, samo tijelo ima moć govora preko istine u grlu, kao što rade životinje, recimo golub. Čovjek može govoriti istinu i to je savršenstvo moći, kada samo jedan čovjek može voditi sve ljude svijeta. No još nemamo takvog sa izravnom moći istine tijela i govora znanja iz glave.



Čovjek je istinit onoliko koliko puta u danu proguta knedlu istine u grlu. Ako bi ta istina bila rijeka gutanja istine, bez zraka, vode i hrane, to bi tek bila čista svijest.



Zato je stvarnost čovjeka definirana implementiranom svijesti od ideala koju prenosi svjetlost, koja ne završava u fizičkom tijelu, nego treba biti pretočena u govor istine i znanje života materije tijela.



Milost kao najveći kvalitet čovjeka, moguć je u apsolutnom znanju, preko svijesti. Mile oči ima beba, kao već manifestirani ideal i put čovjekov.



Naravno, tijelo je suštinska suprotnost apsolutnom stanju materije i vakuumu, ali to nesmije biti prepreka za spoznaju vakuuma u stanicama tijela. Tom spoznajom se budi svijest, ljubav, istina, moć misli, sve kvalitete što tijelo može, sinkronizirano sa apsolutnom svijesti prostora kroz svjetlost (vrijeme i duh).



Život je krajnje jednostavan, zato i spoznaja mora biti jednostavna preko materije tijela. Spoznaja nije moguća preko ovisnosti, preko svega onoga izvan tijela. Upravo se svijest budi kada si najmanje ovisan tijelom, kada je ono pročišćeno, kada si uzdržan od strasti. Sama ta uzdržanost je moć samokontrole, kao samosvjest.



Intuicija, emocije, osjećanja, sjećanja, mašta, sex potencijal, ljubav i istina nisu SVE što tijelo može, jer mozak može jasno misliti, transcendirati u duh i svijest.



Kroz svijest se pokazuje da čovjeku ne pripada grijeh i ovisnost, vjera, sudbina, karakter i SVE što mu oduzima moć svijesti.



Uz savršeni ego i mir tijela svatko može prosvijetliti kroz nadsvijest. Biti prosvjetljen ne znači doživotni lotos tijela u meditaciji, nego potpuna sloboda stvaranja, bez ovisnosti od posla, kuće, materijalnih potreba ili obitelji. Meditacija je potpuna kada budno spavaš u slobodnim aktivnostima, koja se nastavlja u budnom sanjanju noću dok spavaš. Sve skupa meditacija je opća budnost čovjeka, kao najpoželjnije stanje i svijest.



Zato svatko najprije mora biti slobodan u želji, da radi samo ono što želi, kada će temeljem vlastite slobode i ljubavi, jednostavno probuditi svijest.



Svako ograničavanje slobode je direktno blokiranje moći tijela i svijesti, kada je karakter neizbježan. Oko ega i karaktera ima puno nejasnoća, jer većina ljudi nezna što ti pojmovi uopće znače i kako ih treba koristiti. Jer egu se pripisuje da je karakter, a karakteru da je ego i tu se gubi njihova suština.



Ego predstavlja manifestiranu svjetlost u fizičkom tijelu, kroz najviši kvalitet optimalnog broja stanica.



Karakter je smanjen ili povećan broj stanica, zbog ovisnosti tijela, u vidu novih zapisa karme. Praktički je karakter ego u obrani, što na fizičkom planu tijela znači njegovu dehidraciju (kao mršavost ili pretilost). Dehidracija je uzrok svim bolestima, kao primitivno življenje bez razmišljanja, onako na slijepo, na razini ega, emocija i osjećanja.



Kroz prehranu običnog čovjeka se jasno potvrđuje razina svijesti pojedinca. Na pragu smo nove svjesne evolucije, kada čovjek još nema znanje o destiliranoj vodi, hranljivim tvarima od živih biljaka, nego je većina na slijepo zavedena industrijski prerađenom i mrtvom hranom.

Nitko ne razumije ulogu elemenata za život tijela, kako u biokemijskom smislu, tako i u alkemijskom.



Ne mogu jasno pisati jer znam da mnogi reagiraju zbog istine, što je dokaz koliko je znanje ograničeno na ovisnost o vjeri, sudbini i osjećanjima. Najgore je što svatko gleda na život i opću stvar kroz sebe, čime se već ispoljava suštinska želja za dobitkom i posjedovanjem, čime se ograničava moć slobode misli i buđenja svijesti.



Zato ljudi ne dišu pravilno, umjesto misli služe se umom (to je primitivno, kao što je mržnja negativna ljubav). Zbog uma su većina psiho poremećeni.



Čovjek je cjelina svih kvaliteta i moći materije jednovremeno, sa završnicom u svijesti, koja ne može biti ničije vlasništvo. Maksimum individualiziranog života tijela je znanje čovjeka, kao pozitivno zračenje, a svijest je moć svjetlosti u smislu puta prema idealu i prisutnosti ideala u manifestiranom.



Fizičko tijelo je samo početak spoznaje materije svijeta i bez probuđene svijesti ne možeš percipirati stvarnost, ne možeš imati moć odluke i neovisnosti, ne možeš mnoge stvari koje u tebi žive, jer ne koristiš direktne moći, nego se primitivno služiš onim što je primitivnije od tebe. Zato izreka kaže: skim si, takav si.



Od živih tvari možeš biti prirodno živ, a od mrtvih industrijskih stvari ćeš biti kruta plastična igračka koja ne misli, jedino što opstaje zbog plastike koja se teže reciklira u prirodi. Ako je poanta tijela da postane vječno kroz plastiku, onda nisi svjestan vrijednosti dijamanta koji možeš stvoriti od sjemena u tijelu.



Ponovo o ženi i njenim osjećanjima, kada olako prihvaća šminku i silikone, zbog umišljene i nebitne ljepote, ali to nije kraj osjećanjima, jer će i buduća hrana čovjeka biti u duhu nanotehnologije hrane od silikonskih kuglica, jer čovjek uživa u tabletama, koje ne moraš kupovati, samo ih gutaš, izbacuješ iz tijela i ponovo gutaš, da zadržiš ovisnost i naviku, zbog koje nisi u stanju probuditi svijest da ti NIŠTA nije potrebno jer si definitivno SVE od materije.




PO S T O J A NJ E



Svaki čovjek ima potrebu spoznati vlastito postojanje i na neki način osjeća grijeh što nije u stanju to učiniti.



Tijelo čovjeka je samo EGO od postojanja materije, što znači da je postojanje UNIVERZALNI EGO MATERIJE, kao ideal, kao centar vrtnje, kao nešto što nema više od toga, kao nešto nedjeljivo u prostoru i vremenu.



Razlika između ideala i ega je u tome što se ideal ne može dijeliti, a ego tijela se dijeli (preko stanica tijela), brzinom emocije, osjećanja i misli.



Ideal samo može biti preslika u tijelu čovjeka, u njegovom prirodnom egu, koji je u svemu podložan evoluciji, na prirodan način ili na silu. Kada je ego prirodan, govorimo o svijesti čovjeka, a kada je ego u obrani, u pitanju je ovisnost čovjeka, kao karakter, dehidracija ili bol.



Centar vrtnje svijeta je daleko od tebe, koliko si ti daleko od tvoje stanice tijela, jer je u njoj apsolutno stanje materije u vidu vakuuma, koje štiti nukleus idealnog postojanja materije.



U prirodi si već ovisan o zraku, vodi i hrani. Ovisan si i od mnogih stvari, ali možeš biti neovisan u spoznaji sebe. Samospoznaja je radost kada svakog trenutka uranjaš u svoju stvarnost, koja se na površini tijela jasno ne vidi, jer je koža samo fizička materija, nije misao, ni vakuum stanice.



TI si SAMO-SVIJEST prostora tijela u odnosu na prostor iz vana.



Znači prostor iz vana je odvojen od tvojih stanica tijela i vakuuma (apsolutne inteligencije), onoliko koliko je probuđena tvoja svijest. Ti možeš biti univerzalna svijest prostora, a možeš biti samo primitivni inteligentni ego, kao preslika stvarnog ideala.



Nema veze što je ego samo iluzija, jer preko svijesti TI možeš zaista biti stvaran. Od prostora iznad tjemena tvoje glave do vakuuma stanice u tijelu dijeli te 24 milijarde svjetlosnih godina kozmičke konstante vremena - svjetlosti, svedeno na ego tijela 1 sat linearnog vremena = 10 milijuna godina. Ti si sada u evoluciji materije u tijelu daleko od izvora 13,5 milijardi godina. To znači da će tijelo čovjeka evoluirati u novu svjesnu civilizaciju već idućeg stoljeća. To je neizbježno, jer će Polaris i Vega moćno utjecati na ponašanje ljudi, što u konačnici znači promjenu broja spirala u genetskom kodu. To još jasnije znači da će novi čovjek biti neovisan od prirode i žive hrane, ali će i dalje živjeti na zemlji. Polaris pomaže razvoj duha, a Vega adaptaciju ega tijela.



Ako se kroz dah možeš jednostavno povezati sa prostorom i zrakom izvan tijela (to je svjetlost, duh i vrijeme materije), u tijelu budiš samo-svijest, kada si u ritmu sa kozmosom.

Preko pune svijesti TI si spoznao sebe u trenutku, SVE ti jasno, imaš mir, NIŠTA ti nije potrebno, jer si samorealiziran. SVE dalje u tvom životu je SAMO-SVIJEST tijela, jer moraš poštivati zakone prirode kroz koje tijelo prolazi svoju evoluciju. Ovo je izvodljivo teoretski, ali je ograničeno kada si ovisan više od daha i vode. U stvari kada se pročistiš do razine hrane samo od svjetlosti (na pranu), budiš nadsvijest.

Preko svijesti život materije tijela nije limitiran i ograničen na linearno vrijeme u prirodi. Stanice se redovno obnavljaju, tako da ti je tijelo uvijek novo. Staro u tijelu je karmički zapis, kao smeće i namet prirodnom egu, kao višak ili manjak prirodnih stanica, kao dehidracija, mršavost, pretilost, kao neka bolest.



Ako ti netko sada otvori oči i proširiš svoje znanje, praktički samo trebaš pričekati da se tijelo samo posloži kroz ego, kada će izbaciti višak i stvoriti nove stanice. Naravno to je duži proces jer tijelo obnavlja i mutirane stanice, kao da su prirodne. Jedino od svjesti i kontrolirane prehrane ti uskraćuješ život mutiranim stanicama koje su navikle na industrijski mrtvu hranu. Kada samo piješ destiliranu vodu, mutirane stanice polako izmiru, nestaje bolest, tijelo se vraća u normalu i može živjeti koliko ti želiš.



SAMO-SVIJEST tijela se budi ako mu dopustiš da stvori jasnu misao preko dubokog daha, a onda misao ima moć transcendirati preko frekfencije duha, probiti tjeme glave i povezati se sa frekfencijom prostora, čime imaš jasan uvid u postojanje svijeta materije.
Običan čovjek je ograničen karakterom, zato mu je ego stalno u obrani, što u prijevodu znači da se stanice dijele i mutiraju u tešku bolest, rak, leukemiju ili nešto drugo, kao neuhranjenost, što za posljedicu ima preranu smrt tijela.



Čovjek nikada ne može umrijeti ako to ne želi. Uopće to nije filozofsko pitanje, nego prirodna inteligencija ega koji jedino poznaje stanicu tijela.



Tko kronično boluje od neke bolesti, godinama se priprema i pristaje na nju, jer se u startu užasava smrti tijela. Čini mu se da će to biti lakše preko bolesti. Ljudi nemaju pojma da smrt tijela ne boli, nego je čist preporod, kada s konačno oslobodiš svake ovisnosti, ali hajde to nekome dokaži tko nije u stanju misliti svojom glavom i ne prihvaća tuđe znanje.



Svijest čovjeka nije luksuz nego evolutivna potreba i zato nikada nije kasno početi sa samospoznajom. Jedini problem su nepotrebno silovanje nedužnog tijela, boli i patnje.

Ovisnost kao grijeh nije problem, ali to postaje opasno kada iz njega ne možeš izaći. Upravo prihvatiš ovisnost jer nemaš pravo znanje i kolebljiv si u svemu.



Svjestan čovjek ima moć trenutačne istine svega oko sebe i u sebi, jer se svijest samo tiče vertikale života i slobode stvaranja (evolucije manifestiranog).



Poznato je da ljudi u vjeri prema bogu, kada su time jako ostrašćeni, umiru mladi, jer ne žele život u prirodi, stvorili su iluziju da je obećani raj nešto posebno. Međutim, veći raj od prirode ne postoji, SVE drugo je samo pročišćena materija koja ne liči na šarenu prirodu, nego na magmu, vibraciju i svjetlost.



Na taj način ne postoje prošli ili budući životi TEBE, nego materija u tranziciji, prije tvog tijela i poslije njega. Znači svjetlost je prije i poslije tvog tijela, a ti si onaj očuvani ideal.



Ti ne možeš biti ni prošli ni budući život, jer si vječan, jedan jedini život ideala. Tijelo će umrijeti jer nije stvarno, jer se lako dijeli, jer je ograničeno prirodnom inteligencijom i predaje se utjecaju vremena, kada stari i raspada se upravo od onoga od čega je stvoreno.

TI si nešto što se dijeliti ne može, niti može biti bolesno. Obzirom da ovo dobro znaš, iživljavaš se na tijelu, ali ono registrira bol i patnju na razini samo-svijesti. TI dopustaš bol i patnju tijela, jer to možeš prekinuti sada.
Ono što tijelo nezna, uvijek ga možeš naučiti. Upravo to trebaš uraditi, osamostaliti tijelo u svijesti, da sve zna raditi kao ti, a onda uživaj u slobodi. Tijelo nije u stanju napraviti od sebe prozirni dijamant, iako prirodno to može, jer je ovisno o mrtvoj hrani koja ne daje kvalitet sjemena za relikvije tijela.



Da bi probudio svijest, moraš duboko promišljati, ostvariti mir, analizu materije, poštivati zakone prirode, svjetlosti i vakuuma, ponašati se prirodno kroz dan i noć, jesti hranu sa prioritetom u svjetlosti, zraku, vodi i živoj hrani. To nije napor, nego čista radost, jer svakog trenutka uranjaš dublje u stvarnost.



EGO SVE I NIŠTA


Ako išta na svijetu postojati može, onda je to JEDNA MATERIJA kao univerzalni EGO, od koga se, preko svjetlosti, kao u ogledalu, kopiraju individualizirani EGO oblici ili životi, od najsitnije vibracije do fizičke prirode, mrtve i žive.

EGO je ideal postojanja svijeta, samo u vrhuncu slobode, mira, koncentracije, ekstaze, svijesti, koga ti u tijelu možeš ostvariti kao zamišljeni orgazam (jasan vrhunac orgazma nije moguć jer si ovisan i nemaš potreban mir).

Vrhunac čistoće muškarca je nemanifestirana sperma, a vrhunac žene je nemanifestirano žuto tijelo, kroz vrhunac progesterona, a ne kao kolaps u estrogenu i primitivnoj mjesečnici.

EGO kao tvoja suština, bio je najčistiji u trudnoći, onoliko čist koliko su bila čista sjemena oca i majke.

Ono što sada imaš jest lažni ego vidljivog tijela, čime se ponosiš, jer nemaš pravo znanje, moć misli i jasan uvid da je tvoj stvarni EGO, čista stanica tijela, o kojoj nemaš pojma. Ti si intuitivan, emotivan, osjećajan, sjećaš se, maštaš, sanjaš, umišljaš, želiš, nadaš se, vjeruješ, patiš, bolestan si, nemaš mir, ne prepoznaješ istinu, daleko si od svijesti, samo zato jer si ovisan o vjeri, zraku, vodi, hrani i svim drugim stvarima, a zaboravljaš na ideal u sebi kome ne treba NIŠTA u čemu si ti ovisan. Baviš se tehnikama i udaljavaš od jednostavnosti. Čitaš tuđe objave u kojima ne vidiš vlastiu istinu života, zato si još više ovisan i vjeruješ na slijepo.

Nije slučajan broj 81 enzima u tijelu, koji su predstavljeni u magičnom kvadratu I Chinga, kao 81 kombinacija karaktera i ponašanja tijela pojedinca.

Enzim je u prirodi najčistiji EGO, kao vječna tvar od materije, kao najbolji vitamin za tijelo, od koga ono ne stari u vremenu, nego je uvijek moćno obnavljati sebe kroz vječnost i postojanje, neovisno od prostora i vremena. Kroz metabolizam tijela, enzimi i hormoni u tijelu samo vrše odabir enzima od zraka, vode i unete hrane i samo zadržavaju ono živo i čisto, a sve drugo je smeće, koje dodatno blati tijelo. To se odnosi i na mentalno smeće. Biokemija i alkemija tijela jednostavne su onoliko kao kada staviš zrno žita u čašu vode i gledaš kako se razvija na svjetlosti. To si ti i ništa više, kao sjeme u tranziciji tijela, u kome je ideal EGO nedodirljiv. Ti samo stvaraš kopiju tog ideala kroz formu tijela. Postojanje svijeta nemoj tražiti u univerzumu, nego u sebi, jer si ti cjeli svijet.

Možda u spisima postoji istina, ali ako je ti ne prepoznaješ, kao da ti spisi ništa ne vrijede. Neka spisi budu samo temelj za proširivanje znanja. Ono što je mogao Buddha i Isus, ti danas možeš mnogo više.

Ako si rođenjem udahnuo zrak i sisao mlijeko, postao si griješnik čistog tijela i EGA, ali si nastavio uživati u grijehu, što i sada činiš.

Svu zbrku koju osjećaš u sebi, taj nemir, emocije, osjećanja i reakcije, sve više liče na boli, kao karakter čistog EGA i ti oponašaš lažni ego u sebi, u smislu dehidracije tijela, mršavosti ili pretilosti, jer nemaš prošireno znanje o vlastitom životu, jer nemaš mir, nisi u stanju misliti i biti svjestan.

Zato se vrati na početak rođenja i popravljaj pogreške u magli lažnog ega u sebi. Čisti to zrakom i destiliranom vodom, a nadomjestak u hrani nađi u sokovima od svježeg voća i povrća, sa malo oraha i sjemenja. Sa pročišćenjem tijela ćeš povratiti sjaj budnom EGU, koga si sam zamaglio da se jasno ne vidi. Iskoristi svjetlost, kroz poštivanje dana i noći, da ti pomogne na najbolji način.

Ni jedan užitak nije vrijedan boli i patnje, a radost je samo onda kada si jasan sebi, kada si slobodan i miran. Kako je materija samo jedno, SVE to imaš u tijelu, zato misli, analiziraj, istražuj vlastito tijelo, nećeš zažaliti, jer uranjanjem u svoju suštinu, smješi ti se onaj tvoj ljubljeni ego, koga si samo imao u trudnoći, uz čistu svijest, koju si rođenjem izgubio i sada živoš na pola u polusvijesti, maštaš i sanjaš.

Ništa ti ne želim, jer si vječan, jedinstven u kreaciji i ostvaren ako znaš, želiš i dopustiš da zablista tvoj EGO, koga znanost krivi, a ti pokaži da je ipak tvoj EGO ideal i suština postojanja.

Jednostavan si samo ako pokažeš idealno u sebi kroz čist EGO, bez karaktera.

To su suptilne razine, zato pokaži jasne, bistre i mile oči, koje nikada ne trepću, jer nemaš potrebu osjećati strah, kada te idealni, budni i vječni EGO štiti. Oslobodi se straha, pohlepe, neiskrenosti, mržnje i ponosa, oslobodi se vjere i sudbine, jer od toga samo pojačavaš ovisnost i još više maskiraš ono čisto od EGA u sebi.

Ti možeš biti ovakav i onakav, ali će EGO u tebi uvijek ostati ideal. Ti odlučuješ koliko ćeš živjeti i kako ćeš živjeti. Tebi se EGO ne miješa u život, jer si ti samo njegova sjena u ogledalu. Svi vjeruju da je EGO sjena, međutim vidiš da nije. Sjena je samo ono što si dodao na čistom tijelu poslije rođenja.

Za život u prirodi trebaš fizičko tijelo, a za život u idealu trebaš svijest u tom tijelu. Sa spiritualnim moćima možeš biti jednovremen i sveprisutan u svim stanjima materije i možeš mislima i sviješću zaustaviti tok vremena, a time zadržati vitalnost tijelu i dugovječnost, SVE dok ne spoznaš sebe u cjelosti, dok ne dođeš tijelom do čistog EGA.

Religiju vlastitog srca usmjeri na vlastitu biopiramidu samospoznaje i raduj se novim otkrićima, jer si moćan popeti se na vrh piramide, a to je stanje kada bez tijela ulaziš direktno u ideal EGA.

Mnogo je toga krivo predstavljno ili ti nemaš moć to razumijeti.

Vjera ima smisla za djecu koja ne misle, ali za tebe crkva i društvo ne smiju biti tvoja ovisnost, jer imaš ideal u sebi. Jenostavno ga pokaži kroz mile oči i ljubav.

Vjera nije problem, nego društvo manipulira kroz crkvu. Ne trebaju bogomolje koje te zbunjuju i u kojima su nečisti učitelji vjere. Svako drvo, hlad i mirno mjesto može biti hram za druženje, ispovjed, mir, druženje i ljubav.

Ako si cjeli život proveo u vjeri, onda ništa nisi spoznao. Tebi jedino može pomoći raj, ali on nije moguć bez smrti.

Suština je da si miran ovdje u paklu u kome si potpuno zbunjen i kada pakao od nečistog tijela pročistiš do idealnog EGA, možeš bez straha od smrti uploviti u vječnost, sa tijelom od čistog sjemena koje te vječno štiti.

Svrha života je samospoznaja kroz prosvjetljenje, koje možeš ostvariti sada, ako se jednostavno možeš predati idealu u svome EGU.

Ne postoje prošli ni budući životi, to je netko krivo objasnio. Postoji idealni ego i prašina koja se kači na njega, zbog vibracije svjetlosti, prostora i vremena.

Ako za života tijela nisi spoznao ideal, nema šanse da će ti to netko ponovo dopustiti. Probaj, ali je to samo iluzija više. Dokaz su ti izumrli planeti na nebu, koji i dalje postoje kao mrtva priroda, a bili su živi. Tako ćeš i ti biti vječan elementarno, ali ne kao tijelo koje sada imaš. Cilj života nije tijelo, nego ideal u njemu.

Tebi je da probaš SVE, koje se jedino može dogoditi u mirnom tijelu. Ako imaš vremena za mir, nećeš imati vremena za umišljanje i ovisnost.

Ako nemaš vremena za NIŠTA, zaboravi na ideal, želi, uživaj, muči se, vjeruj, budi bolestan i pati, jer si od takvog sjemena, nisi ti kriv. Rođen si bez ljubavi, društvenog braka radi, jer je takav bio red, zbog čega ti ne možeš biti istinski ostvaren. Da su tvoji roditelji znali za ideal i čist EGO, duboko bi promislili da li su spremni za rađanje djeteta ili su to odradili onako iz sex strasti.

Ljudska vrsta se ne održava rađanjem djece, kroz brakove bez ljubavi, nego stvaranjem čistog sjemena u pojedincu, kada će najbolji kvlaitet i moć sjemena znati kako treba ići dalje kroz život.



S A M O S V I J E S T



Suština svijeta je u postojanju i nepostojanju samo



JEDNE MATERIJE



koja je jednovremeno postojanje i nepostojanje, zbog



SVIJETLOSTI



koja predstavlja



OGLEDALO svijeta





STVARNOST je invertna kao dan i noć, tako da je



SVE nestvarno i stvarno, jednovremeno,

kada zbog svjetlosti, u trenutku SVE postane



NIŠTA.



Zato TI ipak upravljaš komadićem svoje stvarnosti i iluzije,

jer koliko si u tijelu samosvjestan, toliko si stvaran, potvrđen, samorealiziran i manifestiran u

prostoru i vremenu,



koji su opet ona ista MATERIJA.



Nameće se pitanje, da li se mijenja prostor ili vrijeme i čini se da se jednovremeno mijenjaju, jer drugačije ne bi mogao funkcionirati princip



HOLOGRAMA svijeta,



reda i mira u kozmosu,



najsuptilnije točke u prostoru i



postojanje slobodnog



ENTITETA.





Postojan si onoliko koliko možeš propustiti svjetlost kroz tijelo.

U idealnom slučaju ti bi bio kao dijamant,

koji u sebi uvijek sadrži prostor i vrijeme,

ne vezano za noć i dan,



SUKLADNO BESKRAJU.



Imajući u vidu vakuum u stanicama, dovoljna je potvrda stvarnosti života, jer ga upravo nosi nestvarno tijelo i njime leti kroz prostor i vrijeme.



U manifestiranoj prirodi NIŠTA mekše nije od destilirane vode.



Ne postoji NIŠTA tako tvrdo koje ta voda neće rastopiti, strpljivo i suptilno, kao u stvaranju, zato jer propušta svjetlost, koja vrši ulogu stvoritelja i razgradnju stvorenog.



Preko ljeta SVE živi od svjetlosti. Zimi se život povlači.



Voda bezuvjetno živi samo na svjetlosti, kao led, voda ili vodena para, uvijek ŽIVA.



Kako je u tebi skoro 80 % destilirane vode, blizu si moći života na svjetlost.



Destilirana voda treba biti tvoja hrana,

a samo 1/5 mogu biti sokovi od svježeg voća i povrća, i

tako se 100 % hraniš destiliranom vodom, u kojoj je izobilje hranljivih tvari,

kakvoće IONA, onako kako ti paše za metabolizam.



Ako si nešto pojeo i tu količinu izbacio iz tijela, preko mokraće, izmeta, znoja, gnoja, peruti, od čega TI živiš?



Upavo od svjetlosti, a zrak, destilirana voda i hrana su samo navika i stvorena ovisnost po rođenju.



Postoji morbidna priča znanosti, u kojoj se potvrđuje da li rođena beba može živjeti bez zraka i mlijeka?



Dokazano je da beba to svakako može, ali nema moć razvijanja tijela progresijom prirodne sredine, nego samo spava.



Prirodno je da žena rodi bebu u kadi s vodom, kada se ublažava trauma.



Kod takvog poroda beba je već postala iskusan plivač i vodu prihvaća za svoju prvu ovisnost, kada još ne diše.

Takvim porođajem beba ostvaruje veću potrebu za vodom nego za zrakom i time prirodno slijedi sadržaj tijela u vodi.



SVJETLOST u prostoru ima konstantu, koja se u tijelu usporava.



Svjetlost izvan tijela, kad prođe zid kože, do stanica tijela treba proći još 10,5 milijardi svjetlosnih godina,

ili oko 7 mjeseci linearnog vremena,



zato broj 7 figurira u našem postojanju tijela.



Manifestirano tijelo je broj 8



ili puna oktava kao SVJETLOST



i simbol vječnosti.



Broj 8 ovako vertikalno predstavlja slobodu stvaranja.



Kada broj 8 postaviš horizontalno,



dobiješ znak ∞ beskonačnosti,



a to je princip spirala DNK i biopiramide života tijela.



Preko SVIJESTI, ti direktno dišeš svjetlost i dopremaš je preko metabolizma, krvi i limfe, do stanica tijela, u linearnom vremenu.



Kada je svijest potpuna, onda je svjetlost direktna u tijelu, bez vremenskog zastoja i čekanja onih 7 mjeseci, kao da vrijeme stoji, a u suštini kroz uvid i svijest, ti pratiš vrijeme.



Da nije električne struje i vatre, što bi od života imao Eskim na sjevernom polu?



Svakako SVE zbog zračenja neba i zemlje, iako u mraku noći koja mjesecima traje.



Kako opstaje Eskim, tako opstaju i prozirni crvi u vječnom ledu glečera.



Znači oni samo žive od svjetlosti u vodi oblika leda.



Kada SVE znaš, ne postoji tajna i dilema po pitanju stvarnosti i iluzije.



Preko proširenog znanja i prehrane sa destiliranom vodom i sokovima od svježeg voća i povrća, direktno upravljaš životom tijela, kada cjelu oktavu budnosti imaš u sebi,

u vidu jasne simfonije



SAMOSVIJESTI,



koja je u rezonantnoj simfoniji kozmičke svijesti.



Pročišćeno i optimalno vitalno tijelo je rezonantan medij svjetlosti, koja je samo puna oktava prostora.



Znanjem odbacuješ predrasude i oslobađaš se mnogih navika i ovisnosti, kada jednostavno čistiš karmu, manifestiranu kroz sluzavu krv, limfu, dehidraciju (bol, pretilost i mršavost) i polusvijest.





24 SATA



našeg vremena svjetlosti, dana i noći, predstavlja



punu oktavu života materije tijela, kroz rezonantnu svjesnost prostora i komadića prostora svjesnog

ENTITETA.



To znači da je OKTAVA STVARNOSTI



SVJETLOST od



24 milijarde svjetlosnih godina, punog kruga života i postojanja materije, kao pulziranje u prostoru i vremenu.



Mi smo sada na 13,5 milijardi svjetlosnih godina evolucije materije i



1,5 milijardi evolucije ljudske vrste.



Ovi podaci su izvodljivi temeljem svjetlosti.



Znači približavamo se mogućoj SVIJESTI,

mijenjanjem strukture DNK sa više spirala od dvije koliko sada imamo.



SVIJEST je samo moć bliskog uvida



IDEALA.



Ti si sada blizu stvarnosti 7 mjeseci puta kroz svemir, po našem vremenu.



No nemaš potrebu nigdje ići, niti bježati, kada je svijest brža od svjetlosti,



jer je u odnosu na svjetlost



STVARNOST.



SVJETLOST najviše može do vakuuma (apsolutnog stanja), jer je u njemu nema što prenositi. Njene vibracije su nemoćne u vakuumu.



Tako je IDEAL izoliran u nukleusu vakuuma, od svjetlosti i to je



SVJETLOSNI ŠTIT



apsolutnog stanja materije, kao



ISTINA.



To znači da je ideal



CENTAR



vakuuma stanice, kao



UNIVERZALAN EGO.



Tvoj EGO je cjelo tijelo, sabrano od optimalnog broja stanica.



Mutirane stanice su lažno tijelo,

kao ILUZIJA u iluziji EGA,



i to je problem zašto je otežana



SAMOSVIJEST tijela i



propusne moći svjetlosti.



Ti viškovi ili manjak stanica su



KARAKTER tijela



u smislu MASKE



koju nazivamo ego, ali to nije onaj



prirodan EGO u nutrini tijela, koji budno podržava život i štiti



IDEAL.



Oktava svijesti u tijelu se svodi na



RELIGIJU SRCA



i TI si miran sa optimalnim tlakom u krvi i pravilnim otkucajima u jedinici vremena.



TLAK krvi je dokaz prednapona prostora tijela kao



NAGON



i nemir, kao



DUH



i sex potencijal



koga trebaš puštati u prostor izvan tijela, jer bi njime (duhom) mogao srušiti EGO i VAKUUM.

Od tog potencija se tijelo revitalizira, zato trebaš imati znanje da se ne razbacuješ sjemenom.



Zato poslovica kaže:

“Ako od nečega ne umreš, živjećeš od toga“.



Sa čistim KARAKTEROM (idealno je da uopće nemaš karakter, nego samo čist EGO),



osjećaš RADOST,



ljubav,



mir,



SLOBODU





i ne moraš gutati ISTINU,



jer si sam od sebe ISTINA.



Gutanje je OVISNOST.



Ako znaš život, neovisan si od vjere, sudbine, želje, mašte, anđela, umišljanja, jer si moćan upravljati



DUHOM.



Kada SVJETLOST znaš koristiti danju za aktinosti i noću za odmor, postaješ izravno



SVJETLOST



kao zaustavljeno vrijeme, kao dugovjećnost.



Gdje je IDEAL, ŽIVOT visi o njemu, u ogledalu svjetlosti.



Tako je ŽIVOT


S V E kao NIŠTA, ako neznaš za njega.



Čovjek nešto zna o životu, ali je to svakako nedovoljno za jasan uvid stvarnosti (nadsvijest tijela).



Za spoznaju života svijeta materije, dovoljna je spoznaja tijela.

Putovanje univerzumom je PUT u sebe,

do stanica, vakuuma u njima i IDEALU u centru vakuuma.



Taj strogi centar idealnog vakuuma je nedokučiv za svjetlost,



zato ga ona stvara kroz ILUZIJU i igru individualiziranim vibracijama,



od kojih se tvori SVE od IDEALNE MATERIJE,



u smislu slobodnih entiteta, oblika i života.



IDEAL je praktički SVE, ali nevidljiv u svjetlosti,



a SVJETLOST je maksimum POJAVNOG SVIJETA.



Prema tome, IDEAL je uvijek u tebi, koga nikada nećeš spoznati, jedino možeš biti njega



SVJESTAN.



TI ćeš u svijesti doći do stanice tijela i tu te čeka



ISTINA,



kao svjetlosni štiti apsolutnog stanja,

ali ne možeš u vakuumu odrediti gdje je IDEAL, kao centar vrtnje



SVIJETA



a on izravno djeluje, jer je STVARNOST.



Jedino ti preostaje da se vratiš sebi i svojoj prirodi tijela, kada već znaš



CILJ ŽIVOTA



i tako si MIRAN,



SLOBODAN,



bez REAKCIJE,



jer je SVE svrha ideala NIŠTA.



Ako se želiš osloboditi vjere, sudbine, ako želiš



ZNATI ŽIVOT,



trebaš analizirati MATERIJU tijela, čime si zakoračio u vlastitu



SAMOSPOZNAJU



kada je SAMOSVIJEST izvjesna.



Bez toga si ograničen, jer život nema smisla bez

radosti

istine



MIRA





SLOBODE.





Svatko je za sebe već EGO postojanja,



zato ne moraš biti još dio tuđeg ega.



Navlačenje tuđeg ega je OVISNOST (upamti SVE je EGO u prostoru i vremenu),

sa svim posljedicama BOLI i PATNJE.



Elementi jednako pate kroz oksidaciju u vremenu, pri čemu su plemeniti metali postojani.





Tvoj EGO je sasvim dovoljan za miran život, čist karakter, svijest, protokol radosti i slobode.





IDEAL



E G O



TIJELO



i



SAMOSVIJEST



je cjelina i



M I R



Kada si budan, samosvijest je prisutna, a EGO miruje.



Kada spavaš EGO je budan a samosvijest spava.



Najbolje je da cjelo biće bude MEDITATIVNO



SVJESNO - BUDNO



danju i noću



u aktivnosti i snu, kao



budno spavanje i budno sanjanje.



To se može postići pročišćenjem tijela, poštivanjem svjetlosti, dana i noći, prehranom destiliranom vodom i sokovima od svježeg voća i povrća.



Radost je tada velika, ali to ne možeš znati bez



SAMOSVIJESTI.



SVE počinje i završava DAHOM (to je svjetlost, vrijeme i duh).



NIŠTA je vječno bez ičega, jer taj ideal pokreće život, kada



Spoznajom iluzije, kroz svijest, ona nestaje.



Nešto slično kada se oslobađaš straha, ne bježiš u njega, nego uranjaš u tu iluziju.



Kada uroniš u iluziju (tijelo), dobiješ moć svjesno vidjeti ideal i onda ti život postaje jasan.



To je moguće u samospoznaji i analizi materije tijela.



SAMOSVIJEST pojedinca



uveliko je blokirana primitivizmima društva, vjere i svih ovisnosti,

kada nedostaje svaki vid slobode, zbog čega je ugrožena sloboda prirodnog EGA.



Poslije samospoznaje, SVE ostaje isto,

samo se probudila viša svijest o IDEALU,



kada si ODLUČAN osloboditi se navika, želja, ovisnosti i neznanja.



Kvalitet života i moć tijela se podižu na razinu budnosti u stvarnom EGU.



Tada shvatiš pravu svrhu EGA u postojanju i nepostojanju materije.



Suština duhovnosti nije biti ograničen u fatamorgani duha, nego se svjesno oslobađati duha u tijelu, kada on postaje tvoj život. A duh je samo dah, svjetlost i vrijeme, u cjelosti



S V I J E S T.


ŽIVOT U LICU I NALIČJU EGA



ŽIVOT

je

S V E

kada ga znaš po licu bezuvjetno budnog ideala

E G A

i

N I Š T A

kada ga vidiš formalno u naličju i iluziji ega.

EGO umišljaš na površini tijela iako je on stvaran u dubini života.



SVE je STVARNOST ako si miran, ako znaš i svjestan si toga.

NIŠTA ne postoji, ako si ovisan, ako neznaš, nisi dovoljno svjestan i nisi miran.
Tada ti NŠTA nije jasno, kada ne vidiš ni ILUZIJU.



Životu se možeš radovati ako ga poznaješ po licu, kao prijatelja, kada ga ne umišljaš po formi njegove iluzije na površini.



Život je bio i prije sjemena od koga si stvoren i ima smisao duboko u tijelu.

Gledajući sebe u ogledalu, oči ti govore da nisi siguran koga vidiš, jer ono što otkucava tvoj život tijela, ne vidi se u ogledalu. Ne vidiš mozak koji misli, organe koji rade, krv i limfu koje prenose duh svjetlosti i vremena, do apsolutnog prostora u stanicama tijela, gdje je lice života.



SVIJEST

o životu je samo kada znaš sebe jednako s površine tijela, do svih stanica u dubini.



To može samo

DUH

kome ni najtvrđi čelik ne može biti prepreka, a on je samo

SVJETLOST

kao VRIJEME PROSTORA.



Zašto DUH?

Jer se duhom unosi svjetlost u tijelo, sabira kao zračenje i oslobađa van tijela.



Bez uvida u život, kao da ne poznaješ prijatelja i umišljaš ga po površinskoj formi tijela. Time nisi zadovoljan, jer znaš da duboko postoji

SVE

što ne vidiš na površini i osjećaš kao da ne vidiš

NIŠTA

od života.



Kao što je svakom zrnu život u klici, tako je i tvoj život u srcu, bezuvjetnom glazbeniku

SAMOSVIJESTI

uvijek u svome religijskom hramu.



IDEAL

kao

STVARNOST

prostora vakuuma,

nije moguć s površine manifestiranog tijela, ali je moguć u

SVIJESTI

slobodnog entiteta.



U svijesti se ideal jasno pokaže da je u svakoj stanici tijela.



Tako ŽIVOT nije moguć bez

STVARNOSTI i ILUZIJE.

Sama je stvarnost sebi dovoljna, ali bez manifestiranja je

NIŠTA

obzirom da je vakuum u apsolutnom stanju života materije,

kao NIŠTA prostora, koje pripada

SVJETLOSTI (vremenu ili duhu) i nižim strukturama materije.



Po apsolutnom stanju materije, vakuum je idealan, ali zaista nije NIŠTA bez svjetlosti, bez duha koji ga štiti.



Ako je vakuum PROSTOR

svjetlost je VRIJEME



PROSTOR i VRIJEME

ne postoje u apsolutnom smislu, ali se u manifestiranoj svjetlosti jasno vide.



U svijesti, NIŠTA ne može dovesti stvarnost u sumnju.



ŽIVOT mora biti vječan jer kroz njega

MATERIJA POSTOJI,

zato je ŽIVOT

SVE i NIŠTA

jednovremeno, koliko ga znaš.



ŽIVOT je SVE slobodno u prostoru i vremenu,

kao NIŠTA nejasno u svijesti čovjeka.



Zbog svih stanja materije u tijelu, prirodno postoji

OVISNOST

kada se budi ŽELJA za spoznajom NOVOG.

Ako život promatraš preko forme tijela, površinski, nećeš ga spoznati, jer je to njegovo naličje.



Gledajući u ogledalu sebe, samo vidiš tijelo. Ako zatvoriš oči i pogledaš vlastitu dubinu, preko duha, vidjećeš

TIJELO i ŽIVOT

kao TIJELO-SVIJEST ili SAMOSVIJEST.



Što je veće i šire lice, veće je i naličje.



Ne sjećaš se onoga što znaš, jer

ZNANJE

je UVID najšire SVIJESTI.
Zato dopusti da život uvidi sam sebe.



U prirodi, zbog ZRAKA i VODE,

SVE je OVISNO

i NIŠTA nije mekše od njih i prilagodljivo svemu, bez ostatka, zato mogu podržati život u prirodi sa najmanje ovisnosti.



Suštinski ŽIVOT (EGO) je jednostavan, kao vakuum i apsolutna inteligencija.

Elementarni ŽIVOT (lažni ego), kao objektivno fizičko tijelo je kompliciran.

Jednostavno i komplicirano daju sklad SVE i NIŠTA, jer su cjelina i NIŠTA tu nema za odbaciti.



FORME u prirodi su suprotne od svoje suštine.

SVE što je formalno lijepo, pokazuje suprotnu narav i obrnuto.



U živom se tijelu, pored biokemije, odvija i alkemija, kroz samosvijest, čime se pobjeđuje iluzija života tijela.



Kvalitet tijela (biokemija),

daje MOĆ (alkemiju),

čime se ostvaruje SVJESNOST,

kao apsolutna suština u stanicama, sabrana u mozgu i pinealnoj žlijezdi.



KRV i LIMFA

su u tijelu informatički mediji, koji bilježe svjetlost (duh) i kroz samosvijest tijela, povezuju individualizirani EGO prostora tijela, s UNIVERZALNIM EGOM prostora svijeta,

kada samosvijest i svijest postaju cjelina.



MISAO, DUH i SVIJEST su čista krv i limfa.

UMIŠLJANJE je sluzava krv, plitki dah, nejasan uvid.



ZNANJE je posljedica moći misli i slobodnog duha, u smislu iskustva tijela i uvida.

Kada spavaš život se odvija neovisno i elementarno, uz budnost EGA.

U budnom stanju kreiraš život.

DAN i NOĆ su umijeće duha i svjetlosti u tebi, prošireno na znanje o destiliranoj vodi.

MISAO i SVIJEST su informatičke moći krvi i limfe, a slobodni duh je moć zračenja tijela.



U prirodi si ovisan od mnogo stvari:
SVJETLOSTI,

ZRAKA,

VODE,

HRANE

i mnogo čega još, zbog umišljanja i želja.



Zbog pohlepe, odlučiš se roditi djecu da prigrabiš od života još više, koja te malo podmlade, ali mlad trebaš biti i bez toga.



EVOLUCIJA MATERIJE i SVJETLOST rade svoje, a ti budi u ritmu ŽIVOTA i tako ćeš ostati postojan, vitalan i dugovječan koliko želiš.



Ako si tijelom fizička materija, onda u svijesti budi najčistija materija i tako imaš SVE i NIŠTA od života jednovremeno, kada ničega nisi željan, a ipak si miran i radostan.

Znanjem ćeš zaštiti sebe od straha smrti i zuba vremena.



Proširivanjem pravog znanja, postaješ svjestan materije tijela, prirode, svjetlosti, biokemije i alkemije, kada jednako razumiješ sva stanja, u fizičkom, metafizičkom i apsolutnom smislu.



Temeljem znanja uviđaš život i svijest u komadu, kao nešto cjelo idealno i raznoliko jednovremeno.

Nešto kao dan, stvarnost i MIR.

Nešto kao noć, san, strah i iluziju.



DUH ti podržava život, udahom zraka,

ali ga ruši ako si sebičan izdahnuti ga van.



Zbog DUHA si između ŽIVOTA i SMRTI,

kada te samo ZNANJE i SVIJEST,

stavljaju na jednu ili drugu stranu.



TI vjeruješ da si svjestan, ali svejedno nemaš mir, reagiraš, ovisiš, tako da se trebaš mnogo bolje preispitati koliko znaš vlastitu kemiju preko elemenata i alkemiju preko

PET ELEMENTA

na višoj (dubljoj) pročišćenoj razini uvida postojanja.



TI si jednovremeno prostor svijeta materije i komadić tog prostora u vidu fizičkog tijela, kada bezuvjetno trebaš dopustiti jedinstvo prostora, preko

DAHA

i

SVIJESTI.

Život nije cjelovit ako si ovisan o vjeri, sudbini i želji.



Ako život još nisi shvatio preko elemenata u prirodi, u fizičkom smislu tijela, preko svjetlosti, zraka, vode, hrane i daha, zasigurno ga nećeš shvatiti preko duha, apsolutnog stanja i vakuuma.



ŽIVOT trebaš razumijeti kroz fizičko tijelo i EGO,

kroz metafizički DUH i MISAO i

APSOLUTNU SVIJEST



Suština EGA ne može biti nesvjesno i elementarno tijelo, nego svijest da je život apsolutni vakuum u stanicama, zaštićen od vanjskih utjecaja, da ne iscuri život.



ŽIVOT je zanimljiv kada je jednostavan, kada ga znaš i razumiješ.

Kroz znanje nestaje strah i reakcija. Želje se svode na minimum i ovisnost također.

U trenutku kada nešto znaš, postižeš veću koordinaciju samosvijesti tijela, kada se prostor i vrijeme tijela dovodi u sklad s prostorom i vremenom izvan njega.

Tada je duhovni prostor tijela, kao individualizirani život, u direktnoj vezi s duhovnom suštinom svijeta i vječnim životom materije.



Kroz znanost ćeš proširiti znanje na razini elementarne biokemije tijela, ali nastavak dublje alkemijske stvarnosti duha, trebaš spoznati u sebi.



U životu trebaš biti SVE po malo, jer on to upravo jest.

Ne možeš biti NIŠTA, na pola i neodlučan.

ŽIVOT ne traži NIŠTA od drugih, nego SVE od tebe.



Biljka i životinja daju SVE od sebe zbog života.

Vjerojatno i one imaju strah, ali odlučno idu do kraja.



Ako netko vjeruje u nešto, ne znači da i ti moraš vjerovati.

Svatko može znati SVE o životu, ako želi i dopusti.



ZNANOST ne može spoznati materiju i život tijela bez pojedinca, jer je upravo on istraživač.

Čekajući na društveno znanje, samo možeš nazadovati.

Pojedinac je istraživač života materije tijela.

Znanost poznaje elementarnu kemiju,

ali nezna elemente u alkemiji, jer ih ne možeš držati u laboratoriju istraživačkog centra, nego u tijelu čovjeka.



RADOST ne možeš imati bez proširenog znanja i svijesti, izvorno i s manje ovisnosti.



Izvorni život podrazumijeva:



SVIJEST u smislu ideala,

APSOLUTNU INTELIGENCIJU prostora u smislu vakuuma,

SVJETLOST u smislu metafizike duha i vremena, kao ISTINE postojanja,

onda

ZRAK

DESTILIRANA VODA

ŽIVA HRANA (IONI).



Direktan život je SVIJEST, na višoj razini od duha, svjetlosti i vremena.



Ne možeš život posjedovati, ali ga imaš u izobilju preko znanja i svijesti.



Jednostavnost je sadržana u MIRU i kada ga nemaš u pitanju si TI (nebudna svijest) a ne život.



Ne trebaš život ograničavati na vjeru, sudbinu, intuiciju, emociju, osjećanje, sjećanje, maštu, želju, jer je on SVE to i NIŠTA mu ne fali.



Ako je:



IDEAL jedan,

MATERIJA jedna,

SVIJET jedan,

PROSTOR, jedan,

VRIJEME, jedno,

PRIRODA jedna,

SVJETLOST jedna,

DUH jedan,

SVIJEST jedna,

pa ne može ŽIVOT biti ograničen samo na TEBE.

TI trebaš znati da si samo preslika ideala i komadić duhovne suštine svijeta, koju jedino razumijeti možeš preko svijesti.

Ti si komadić materije koja je u tvom tijelu SVE-dimenzionalno, kao kap vode u oceanu prostora, kao slika u ogledalu idela, iluzija na površini tijela

i

STVARNOST ŽIVOTA

u dubini istog tijela.



Površinska forma tijela je maska ega, a život je svijest u dubini stvarnog EGA tijela. Temeljem EGA ispada da je on u strahu i da se brani, međutim EGO je bezuvjetna budnost, apsolutna inteligencija, vakuum i život, koliko ga želiš i koliko si svjestan toga.

Ne brani se EGO, nego se TI braniš, zbog straha od iluzije života, kada ga umišljaš i neznaš stvarno.



JEZIK je kvalitet i moć znanja i svijesti pojedinca i riječ nikada nije slučajna.

Kada znaš život, ne treba ti jezik, dovoljan je pogled i zagrljaj, zamjenica za SVE.



Na svakom jeziku NIŠTA počinje sa simbolom N,

kao NN - nepoznato,

kao NOTHING

kao NICHTS,

kao NIČEVO,

kao NIENTE,

kao NENIO,

itd.



Naravno da je svatko NN, ako se zbog nepotrebnih ovisnosti ne može radovati životu.

Jednako tako svatko može biti prosvjetljeno biće, ako zna život i ako mu je on jedina želja, bez želje, onako iz radosti, bez razloga,

MIRA radi.




P R E H R A N A



Živo i čisto u prirodi jest svjetlost, zrak, destilirana voda, slatki sokovi od svježeg voća i povrća.



SVE drugo je diskutabilno, primitivno i stvara mnoge probleme.



Prehrana od životinjskih namirnica ne daje moć prirodnog imuniteta i ljubavi, kada si ograničen u nagonu, a to je ipak sirov, neprerađeni potencijal čovjeka u svijesti.



Kada ti je prehrana od destilirane vode i sokova od svježeg voća i povrća, najviše što dopustaš sebi od mesa jest slatka vodica iz usta voljene osobe i možemo reći da to nije meso.



Navikavanjem na destiliranu vodu, poprimaš informatička svojstva vodljivosti tijela na svjetlost, jasnoću, slobodan duh, jasnu misao i svijest. To je prirodno.



Seksualnost čovjeka je samo nemanifestirani EGO.



Manifestirani EGO je samosvijest tijela.



Društvo je primitivno zbog pojedinca, a ne pojedinac zbog društva, jer ne uživa društvo, nego pojedinac.



U vjeri je pojedinac, a ne društvo koje nameće vjeru.

Uz destiliranu vodu i slatke sokove, postaješ slatkiš svima, bistar, proziran i jasan, bez neprijatnog mirisa na meso.



A to što umjesto sexa njeguješ ljubav, samo si bliži svijesti i životu.



Obzirom da su većina oko tebe vjernici, moralisti, uplašeni i ponosni ljudi, ostaje ti da se nasmiješ i gledaš svoja posla, razmišljajući kako da im pomogneš. Oni su uvijek kako treba, jer su većina, a ti si izrod, bez obzira na prizmu svijesti.



Kada se pročistiš tijelom, oni nepročišćeni su ti smiješni.



Kako da ljubiš nekoga kada zaudara na trulo meso i pokvareno mlijeko? Nema goreg smrada od pokvarenih jaja.



Kako ćeš u sex sa nekim, ako nećeš roditi dijete s njim, kada znaš da je to primitivno u odnosu na tvoju ljubav?



SVE trulo u čovjeku je otpad, dehidracija, bolest, a to svatko osjeti po zadahu u ustima i kada je u toaletu.



Ovo je istina koja nekome liči na vrijeđanje.



Kada grliš prijatelja i znaš da je u njegovom tijelu samo destilirana voda i sokovi od svježeg voća i povrća, onda ti pođe slatka vodica na usta, ljubav je tada na pragu.



Čovjek je moćan po znanju i svijesti, što se prepoznaje u ponašanju i milim očima.



Obzirom da ti je tijelo od mesa, tvoje prošireno znanje treba biti nešto svjetlije od mesa, ako ništa drugo, evolucije radi.



Tebi je uvijek netko drugi kriv, a nisi pročistio ono što u sebi možeš.



Tako su ona većina u društvu, samo obične kukavice, neodlučni u životu i ovisnici o vjeri i mizernoj plaći, jer im novci trebaju za skupo meso, kada svjetlosti, zraka i vode ima u izobilju, besplatno.



Ta većina podržava opstanak primitivizma u svemu i na glas traži promjene, bez želje za promjenom sebe.



Pitam se da li se trebam sramiti ovoga što pišem, ili ću dobiti po nosu od onih koji sebe pronađu u priči.



Život je većinski iluzija, a ova priča je samo animacija, zato nije potrebna nikakva reakcija, nego odlučnost za proširivanje znanja i promjenom sebe.



Kada netko ne želi mijenjati sebe, pokazuje neznanje i primitivizam.



Ljubav je srednja doza normalnog ponašanja, ali je i ona danas sve više skupa „roba“.



Gdje ljubavi nema, primitivizma je na pretek.



Jedino u ljubavi pristaješ na promjenu, jer jedino u ljubavi imaš moć misliti (na nekoga i ne umišljati), čime pokrećeš duh iz kaveza tijela.



Znanje ne može biti ničije vlasništvo, ljubav još manje, jer manifestiraju jedini život.



SVE niže od ljubavi je osobna razina, kao nemir, neznanje, želja, bol, patnja, obična dehidracija, s nesagledivim posljedicama.



Tko se ne mijenja u prostoru i vremenu, tko ne prati dan i noć, kao svjetlost života, zasigurno će postati izvor negativnog zračenja oko sebe, primjećen od drugih i neprihvaćen.



Ti SVE primaš od prirode, ali NIŠTA ne vraćaš.

Tvoje tijelo je limitirano na jedan život, jedan ego i ideal. Gdje ćeš smjestiti sve duplikate ega u tijelu? Vjerojatno će trebati kirurški zahvat za čišćenje nedužnog tijela, koje je stvoreno od svejtlosti, a sada još traži zrak i vodu.





OGLEDALO



Kad pogledaš sebe u ogledalu, više si nego siguran da slika u ogledalu nisi TI, zato i ne želiš sebe gledati u oči, nego se fokusiraš na nebitne simbole lica i tako iz dana u dan stvaraš naviku prepoznavanja sebe u ogledalu stvarnosti, kao lažni ego, u odnosu na onaj stvarni EGO i život u dubini tijela, kakvog još nisi spoznao.

Kada znaš život i spoznaš sebe, u ogledalu više ne gledaš simbole lica, nego direktno vidiš sebe u očima iz dubine tijela i to je poseban ugođaj radosti.



U tom trenutku karakter se glača na razinu prirodnog EGA života materije tijela.



Milim očima, beba ima moć da te vrati u život, jer ga stvarno vidiš u njenim očima.



Rijetko možeš danas sresti nekoga tko ima mile oči, koje bi te s povjerenjem privukle stvarnom životu i s lakoćom oslobodile napetosti.



Kroz treptaje oka se jasno čita karakter tijela. Tko može budno održati otvorene oči, bez treptaja, ima čistiji karakter.

Kome smeta svjetlost ili što drugo, pa mora češće treptati očima, iskazuje nemir u sebi, kada mu nedostaje dubok dah, duh i destilirana voda.



Naivan treptaj u očima, duboko otkriva poremećaj karaktera, dehidraciju tijela i boli. Jer oči su ogledalo stvarnog života iznutra (u duhovnosti duše), kao simbolizam aktivnosti mozga i religije srca.





SUŠTINA ISTINE



Život ima smisao kada ga znaš i kada si svjestan njega, kada duh svjetlosti slobodno struji tijelom, kada jasno misliš.



Međutim, u običnom životu, rijetko kad imaš potvrdu ISTINE života iz dubine tijela, zbog svega onoga što te odvlači s površine koncentracije i umišljanja stvarnosti.



Moć ISTINE je moć neovisnosti života tijela.



Obzirom da si već ovisan o zraku, vodi i hrani, naporno je biti neovisan i istinit u životu.



Jednostavno se prepuštaš ovisnostima, pa kako bude.



Tko malo bolje analizira život, otkriva ga kroz elementarni dah, kroz gutanje istine u grlu.

Duh tijela je praktički samosvijest za koju trebaš stvoriti jaku naviku.



Davno su na Istoku prepoznali istinu života i pojednostavili je za početnike, kroz tehniku OHM (OM ili AUM).



Što znači simbol OM?



Dobro znaš da su golubi vječni ljubavnici i stalno nešto guguću.



To što golubi rade, iskazuju ljubav i poznato je kada mu partner umre, ni on ne živi duže od 2-3 dana, jer sam ne vidi smisao istine života, nema kome gugutati, zbog navike.



Ostvarićeš koncentraciju, moć duha, misli i svijesti, ako izravno u grlu gugućeš vlastiti govor. Kada si sam i slušaš neku glazbu, pjevaj tu numeru, u grlu, bez otvaranja usta. Od vibracije OM u grlu, tvoja je budnost postala jaka.

Upravo na taj način postižeš manju ovisnost od vanjskog zraka, kada jasno uvđaš da je život neovisan o dahu.



Naravno, u početku navikava ovog gugutanja, imaćeš potrebu malo zraka udahnuti, ali svejedno ne prekidaj gugutanje. Od tog govora u grlu istine, tvoje tijelo vibrira od zubi do posljednje stanice i time si postao stvaran, bez umišljanja.



Naveo sam jednostavan primjer tehnike OM, jer je to lakše za navikavanje, u odnosu na AUM i SU.........



Preko gugutanja istine u grlu, prirodno si koncentriran na dah, kada se udah i izdah ostvaruju sukladno potrebi tijela, bez zadržavanja daha i duha.



Na ovaj način dah ide preko nosa, jer je to prirodno. Kroz dah na usta nije moguća sinkronizacija ni koncentracija, nego kaotično udahneš i često se ošamutiš u svijesti.



Treba ovo malo bolje istražiti.



Ako ne pristaješ na gugutanje istine u grlu, odustaješ od spoznaje istine života i vraćaš se starim navikama ovisnosti.



SVE što bi u trenutku umišljao ili maštao, propusti te sadržaje kroz istinu i gugutanje, neka sam čuješ gdje se nalaziš u životu. Istina u grlu će te uvijek vratiti na put života.



Vremenom ćeš se naviknuti na istinu i nećeš morati gugutati kao golub, jer je on samo ptica, a ti imaš višu svijest.



Do buđenja pune svijesti, ovisan si od manifestiranja života na površini tijela, preko umišljanja i lažnog ega.

Zato je naporno ostvariti koncentraciju na treće oko, srce i HARU, jer tu koncentraciju ne možeš manifestirati.



Kod gugutanja istine u grlu, jasno manifestiraš koncentraciju misli i to ti postaje zabavno, kada imaš vremena da to potraje duže, što ujedno predstavlja oslobađanje duha, jasne misli i višu svijest.



Gugutanje istine u grlu, praktički je potvrda života, kao da viskom tražiš odgovor na neko pitanje. Visak je odgovor istine u grlu.



Probaj, iznenadićeš se kako možeš sam čitati istinu, kroz pjesmu gugutanja grla.





ŽIVOT



Ne možeš ljude shvatiti za ozbiljno u pojavnoj prirodi tijela, jer su ovisni, uživaju, reagiraju, umišljaju, prde i smrde, jednostavno ne daju sliku neke stvarnosti i ozbiljnosti. Nema te šminke i mode koja će ukrasiti život s površine tijela. Zato nemam potrebu vjerovati u NIŠTA, jer znam gdje je život duboko sakriven, tamo gdje ga nitko ne može premazati.

Život je ozbiljan samo na ravni bezuvjetnosti, u dubljoj ili višoj stvarnosti, kada nema ovisnosti, jer je život SVE što poželjeti možeš.





TIJELO



Većina ljudi je u strahu zbog tijela, kite ga i plaćaju skupo, a ono je uvijek samo prolazno.





MILE OČI



Beba nikome NIŠTA ne savjetuje, nikoga posebno ne voli, SVE vidi u boji aura lica, ali je ipak svima MILA i moćna.



ISTINA



Navikavaj se gutati istinu, jer je u njoj ona slatka vodica koju tražiš sa strane. Prije ćeš dobiti radost iz dubine EGA, nego od bilo čega drugog izvana.





SJEĆANJE



Zašto bi nešto pamtio ako ga znaš.

Pamti se samo ono što je umišljeno.



Nisam izmislio izreku: „Budala pamti, svjestan SVE zna“.


I S T I N A



U našoj pojavnoj stvarnosti,

SVIJEST,

ISTINA

i

ŽIVOT

se traže po vertikali jednog postojanja.



SVE znaš površno i

NIŠTA ti ne može biti jasno u trenutku uvida.



Kada pogledaš u jednostavno sunce, mjesec, zvijezde i nebo, pomisliš da život u prirodi i nije raj u šarenilu boja, prije bi pomislio da se radi o paklu nesagledivih pojava, zbog čega nisi u stanju ostvariti

UVID i SVIJEST.



Problem je još veći kada ti od samog rođenja NIŠTA nije jasno i SVE moraš naučiti znati, a nije moguće da imaš sva iskustva prirode u kojoj živiš.

Onda se moraš zadovoljiti znanjem roditelja, koje je površno i siromašno, praktički NIŠTA od njih ne možeš naučiti.
Uloga roditelja je da ti brane

SLOBODU,

valjda je to njima u navici, jer i sami vape za slobodom.



I tako odrastaš zbunjen, zadovoljavajući se onim što si već probao, onim što već znaš, ali je to toliko ograničeno da i dalje u ničemu ne pronalaziš

ISTINU.



Stalno se pitaš što je ISTINA, ako nije vidljiva na prvi pogled?



Tada ti učitelj šapne na uho da je ISTINA srednja vrijednost, kao

jednostavna svjetlost sunca

i komplicirane boje u prirodi, kao

MIR

i

MOĆ govora u grlu,

kao poveznica glave u kojoj je mozak i

tijela u kome se ostvaruje život.



Na krupnom planu svijeta materije, ISTINA je svjetlosni štit, zid ili omotač, kao dovoljno moćan DUH,

da jednovremeno štiti APSOLUTNO STANJE - VAKUUM i

FIZIČKO STANJE

JEDNE MATERIJE,

koja je praktički cjeli svijet.



Na sitnom planu TIJELA,

ISTINA je direktan ŽIVOT,

kao RADOST,

kao IMUNITET i LJUBAV,

kao MISAO,

kao MIR,

kao SVIJEST i

SLAOBODA.



ISTINA je praktički SVE što znaš o ŽIVOTU, bez ostatka.



U tom slučaju ISTINA je brzina svjetlosti, jer se SVE mijenja u trenutku.



Kako uloviti ISTINU u šarenilu SVE - života?



Samo preko iste vertikale po kojoj se ostvaruje postojanje života.

Ta vertikala je SVIJEST, od

PODSVIJESTI do NADSVIJESTI,

od potpunog mira u dubokom spavanju,

do potpune zbrke kada si budan.



Ako je ISTINA svedena na MIR, nameće se pitanje kako imati MIR?



To se već zove UMIJEĆE ŽIVLJENJA,

kao prošireno ZNANJE,

kada u trenutku možeš jasno PERCIPIRATI STVARNOST.



Na prvi pogled nemoguće, ipak je jednostavno vidjeti istinu i život direktno.



Nema u tome fenomena, mistike, ni tajne. SVE je moguće jasno, ako se koncentriraš, ako dopustiš vidjeti DUH.

A DUH ćeš prepoznati upravo po ISTINI, koja cirkulira tvojim tijelom, a najviše je izražena u tijesnom grlu, gdje se formira kao

GOVOR TIJELA,

kao poseban kvalitet i moć uvida.



SVE što nadalje trebaš znati o ISTINI, jest da trebaš naučiti koncentrirati se na nju čim više, a najbolje je biti bezuvjetno u ISTINI.



Ovog trenutka se nameće pitanje, zašto se čovjek općenito rađa?

Svakako je smisao postojanja na razini svijeta materije i nikako ograničeno na tvoje tijelo.

To znači da je kozmički mir, red i sloboda,

SUŠTINA ŽIVOTA.



SVE kozmičko, postoji u tebi kao MIKROKOZMIČKO,

kao individualizirani ŽIVOT TIJELA.



Tvoja životna svrha je spoznaja sebe bez ostatka, neovisno od SVE što te okružuje.

Ta spoznaja je izvjesna, logična, mentalna i duhovna,

uvijek sadržana u cjelovitoj i neovisnoj

ISTINI,

SVIJESTI,

SLOBODI.

Najprije trebaš biti slobodan, a onda se igrati u prirodi, samo kroz kreativno stvaranje, da kojim slučajem ne izgubiš mir i slobodu, jer tada gubiš

ISTINU i ŽIVOT.



Za vrhunsko ostvarenje života, trebaš biti na najvišoj razini duha i svijesti. To je razina najdubljeg sagledavanja vlastitog tijela,

SVE do stanice, u kojoj je VAKUUM,

kao APSOLUTNA INTELIGENCIJA.

Kada spoznaš stanicu, kada je vidiš i znaš,

samorealizirao si život i

postigao najšire

ZNANJE,

kao ŽIVOT u POSTOJANJU,

jer spoznajom apsolutnog u postojanju, nadmašio si svjetlost, duh, vrijeme, tijelo, šarenu prirodu.

Tako kroz znanje ispunjavaš svaku svoju želju.

Zašto moraš imati želju, čekati je da se ispuni i eventualno patiti zbog nje, ako već znaš cjelu priču o postojanju. Sa znanjem si miran uvijek, je ne moraš NIŠTA,

ne moraš raditi,

misliti,

jesti,

disati,

biti ovisan,

vjerovati,

jer si siguran u sebe, ISTINU i ŽIVOT.

Jer znaš da iznad toga NIŠTA drugo ne postoji.



Preko osjetila tijela spoznaješ površinu stvari.

Preko TREĆEG OKA možeš spoznati suptilnu stanicu tijela.



Kako se to radi nije tema ove priče.



Vratimo se na ISTINU, koncentraciju misli na grlo i kako se to jednostavno radi?

Za početak je to učenje, pa igra, onda ponovljena igra i na kraju

ISKUSTVO kao ZNANJE.



ISTINA je najprije SLOBODA,

SVIJEST,

MIR,

MISAO i

DUH,

kao

PJESMA,

LJUBAV,

RADOST.



Od SVE nabrojano jednostavno možeš ostvariti ako želiš, ako dopustiš da se ovog trenutka dogodi.

Na ISTINU se ne čeka, jer je ona brzina svjetlosti, duha, vremena, misli, sadržana u najbržem UVIDU.

Onda počni pjevati ISTINU u grlu i zadrži je tako što ćeš je samo gugutati, sa zatvorenim ustima.

Onako kako golubi rade.

Izravno govori SVE što misliš, želiš, sjećaš se, pitaš, odgovaraš, maštaš, plašiš se, ovisiš, vjeruješ.

ISTINA je upravo kao VISAK,

kao BIO-PIRAMIDA tijela,

gdje se SVE fokusira u trenutku želje.

SVE što želiš, ISTINA to ispunjava, ali SVE mora biti samo u vezi ŽIVOTA.

Ako želiš nešto neljudsko, nećeš dobiti odobrenje u istini.
Tada će zastati pjesma i govor u grlu, a onda se moraš zapitati koliko ti je želja dobronamjerna.

Od ISTINE u grlu imaš direktan

MIR,

RADOST,

nestaje svaka zbrka,

jer ISTINA nema dlake na jeziku, niti je ovisna od bilo čega na svijetu.

ISTINA svima dobro dođe, jer je ona vrhunska moć u tijelu, gdje caruje nemiran duh.



SVE je naporno kroz koncentraciju daha, misli, duha, ali je zabavno kroz pjesmu i igru, zato pjevaj ISTINU,

neka ona sama pjeva, a TI uživaj.

Kada naučiš grlo da se samo veže za ISTINU,

nećeš morati ovisiti o zraku, vodi, svjetlosti,

hrani, vjeri, novcu, sexu,

bilo čemu drugom,

jer ISTINA je direktna SVIJEST,

kao slobodan DUH,

kao RADOST bez razloga,

kao MILE OČI,

što ih samo beba ima.

Upravo svatko treba oprati lažni sjaj u očima, kao masku ega, da se konačno jasno vidi MILOST stvarnog EGA,

koji je bezuvjetno budno apsolutno stanje materije tijela,

savršeno inteligentno,

bez razloga.

Obično ljudi vole kada netko ima sjaj u očima, ali psihijatri dobro znaju da je sjaj u očima poremećaj karaktera i ovisnost o lažnom egu.

Zato trebaš ISTINU, da sam budeš svoj učitelj i liječnik, jer su i oni samo ljudi od krvi i mesa.



Trebaš sebe preispitati koliko jasno razumiješ spise, koliko si ovisan o vjeri i sudbini, koliko si podložan reakciji i karakternim obranama, koliko si budan i koliko ZNAŠ ŽIVOT.



SVE to ne mora biti napor, nego se igraj kroz pjesmu, govor i gugutanje ISTINE u grlu.

Koncentracijom na ISTINU, po prvi put

jasno MISLIŠ,

bez REAKCIJE,

bez INTUICIJE,

bez SJEĆANJA,

bez MAŠTE,

bez ŽELJE.

U miru ćeš jednostavno privoliti duh da izađe iz tijela, a ti i dalje pjevaj ISTINU, jer je ona potrebna zbog novog DUHA, zbog beskrajnog duha.

Kada dovoljno ZNAŠ

ISTINU ŽIVOTA,

nestaju SVE ovisnosti,

dalje si SAMOSVJESTAN

i SVJESTAN,

jednovremeno, spontano, direktno, vječno, kao što može idealna materija, jer si TI samo

MATERIJA u svim oblicima.



E sada nešto što se malo zna o postojanju, o životu, o istini. SVE što ti znači ŽIVOT, znači ti i SMRT, bez ostatka, jer je to evolutivna potreba materije.

Pretpostavlja se da je materija idealna bez NIŠTA drugo, da je individualizirani život tijela postojan bez druge ovisnosti od prirode u kojoj tijelo živi.

Ovo iz jednostavnog razloga, što SVE što poželiš, već je sadržano u tijelu, kada je od iste materije.

Zbog ovisnosti, TI se previše mješaš sebi u život, koji je sam sebi dovoljan, a tebi služi zbog samorealiziranja.

Prvo spoznaj postojanje, a onda uživaj, ako će uopće biti potrebe.



Krenimo od svijesti koju imaš u nekoj mjeri mira.

Svjetlosti ima u izobilju, jer nije svjetlost samo sjaj sunca, nego sva zračenja neba.

Svjetlost je razina neovisnosti i života tijela.

Ovisnost tijela počinje s DAHOM.

DAH je DUH, ako nisi spreman tijelom za njega, ako ti je slab imunitet, jer svaki udah je priča za sebe, kada se krv napuni slobodnim radikalima kisika koji buše slabe stanice i iz njih iscuri vakuum koji održava život tijela.



Upravo se preko ISTINE regulira ovisnost o zraku.

Znam, postoje mnoge tehnike disanja, ali je jedino pravo disanje ISTINA,

nedovoljno jasna iz spisa.

Zato se upuštam malo pojasniti ISTINU, jer je 30 godina istražujem i na kraju sam je spoznao.



Zrak je lijek i život, ali ujedno ubija ako nisi spreman da ga progutaš. To je ona priča o Kundalini u duhovnosti,

koju trebaš dobro proučiti da ne bi izazvao

lom u tijelu.



Primjećuješ nekada kada duboko udahneš, malo ti se svijest muti. To dobro znaju bolesni, pušači i stariji ljudi kada naglo ustanu.

Upravo se brzinom svjetlosti duh dopremi do stanica i one slabašne ga ne mogu izdržati, već umru.

Ako je mnogo takvih stanica, mogao bi svatko umrijeti.

To su stanja slabog imuniteta, ne kao slabost života,

nego kao neznanje.

Zato se kaže da bolesti ne postoje, postoji samo neznanje, koje opet može biti nečija želja.
Jer NIŠTA nije moguće ako ne želiš.



Pjevanjem ISTINE u grlu, sa zatvorenim ustima, dišeš na nos samo onu količinu zraka koja ti STVARNO treba tijelu i stanicama.

Ako izravno budno i bezuvjetno pjevaš istinu, najbolje kontroliraš duh, koji će ti dati život, ali ćeš ga se jednostavno oslobađati izdahom zraka.

ISTINOM, kao na vagi reguliraš unos zraka i to je jedini način da budeš siguran, prirodno se ostvaruje i nije napor.

U dubokoj meditaciji nema disanja, jer nije potrebno, bilo bi višak i napad na mirne stanice.

Uvijek kada si miran, disanje je jednako mirno.
Najmanje dišeš u dubokom snu, jer ne trošiš NIŠTA, ili trošiš minimalno.



Naslućuješ da je BUDNOST, izravna koncentracija misli na gugutanje ISTINE u grlu.



Vibraciju gugutanja ISTINE u grlu jednostavno osjetiš u tijelu, a duh, misao, svijest nikako ne možeš.

Od ISTINE i OHM, OM, AUM, SU

i druge izravne vibracijske riječi,

ti ostvaruješ život.

ISTINA na vibracijskom planu grla je

STVARAN EGO.



Izgovor riječi može biti neistina, ako nemaš potpuno znanje.



Zato je malo UČITELJA,

jer mnogo je naprednih UMOVA,

ali ne postoji

ISTINITO ZNANJE ŽIVOTA,

manifestirano u nekom govoru pojedinca,

predvodnika,

mislioca.



U nedostatku prosvjetljenih bića, ljudi su primorani rađati djecu, jer jedino bebe imaju MILE OČI.



Tvrdim kada u budućnosti ljudska vrsta uplovi u novu svjesnu evoluciju, neće biti potrebe za rađanjem djece.

Tako će konačno ova civilizacija biti evolutivno pročišćena.



Tada neće biti ni druge ovisnosti o intuiciji, emociji, osjećanju, sjećanju, mašti, želji, nego će SVE biti SVIJEST.



NIŠTA ne može biti na silu, jer ne daje MIR.

Ali SVE može biti ISTINA i ZNANJE,

ako ŽELIŠ

i DOPUSTIŠ

da se tebi dogodi.



Za razliku od svih tvojih dopuštenja, koja su samo ovisnosti,

ISTINA je prva neovisna od bilo čega.

Zato je ona direktan život,

mir,

radost,

SLOBODA.



Nisam NIŠTA novo rekao, ali će početnicima svaka riječ nešto značiti u spoznaji života.



Pišem ove riječi u proredu, da ima više BIJELOG, jer napisane riječi nisu ISTINA, nego ono Bijelo između njih. Bijelo je simbol svjetlosti ideala.



Dobro znaš da oko tebe najbolje guguću golubovi, svinja dok je češkaš, još neke životinje i na kraju najmanje beba.

To je dokaz da se u prirodi život svodi na ovisnost, kada nestaje

protokol LJUBAVI.

Samo bezuvjetno predani i budni prema životu imaju LJUBAV.



SVI mi ovisnici smo poluživi ljudi.

Živi samo na razini problema i zbrke.



Ako išta poželiš u životu, grgući ISTINU u grlu, uvijek kad možeš, pogotovu kada si usamljen,

jer sa ISTINOM ne možeš biti sam i u

STRAHU,

jer ti čuva

ŽIVOT,

kao IDEAL POSTOJANJA.



Svaku slabost, zbrku, nemir, bol, reakciju, možeš smiriti kroz ISTINU, tu igru grla, koja je uvijek bezuvjetno na pravom mjestu života.



Ako NIŠTA ne možeš ili si u nekom zatvoru,

ISTINU možeš prizvati.
Zato je imunitet, radost, svijest i sloboda tvoja stvar, uvijek, neovisno od bilo čega.

I nitko te ne može u tome ograničiti, jer ti nitko

od poznatih i nepoznatih nije dao

ŽIVOT

i ne može ti ga oduzeti.



EGO je tvoja suština u dubini tijela i ne vidiš ga.



Lažni ego je tvoje pojavno lice tijela.



ISTINA je ono u sredini u grlu.



Stvarni EGO su optimalan broj zdravih stanica tijela i vakuum u njima.

Taj EGO je komadić UNIVERZAČLNOG EGA,

kako se to u duhovnosti kaže UNIVERZALNOG DUHA ili SVIJESTI.

Lažni ego je izmišljeni ego na površini tijela, u svemu kao NIŠTA,

kao obična iluzija, manifestirana u svim karakternim obranama:

strahu, pohlepi, neiskrenosti, mržnji i ponosu.



Namjerno izbjegavam koristiti duhovne termine, jer čovjeku treba cjelovita spoznaja materije, najprije od tijela, logike, a kada sam dođeš do duha, onda se igraj s umom, dušom, energijom, onostranim ili nirvanom, kako je to u spisima predstavljeno.



Ne treba ti duhovno znanje da bi gugutao ISTINU u grlu, a kada nju znaš,

sasvim je izvjesno da ćeš spoznati DUH i kako se on vidi na planu vibracije svjetlosti.



Ako ćemo SVE gledati kroz prizmu svijesti, onda je

SVIJEST

iznad tjemena glave, spušteno do aktivnosti mozga i misli,

a NESVIJEST

je ono u TIJELU,

koga svejedno možeš naučiti SAMOSVIJESTI,

kao što si naučio disati, piti, jesti, pisati, govoriti, voziti bicikl,

upražnjavati sex i SVE drugo.



SVE površinske navike izvan tijela su OVISNOST.



Navika ISTINE u gugutanju grla i tijela, nije ovisnost, nego



STVARNOST ŽIVOTA

i

kada nju ostvarriš

MIRAN si i SLOBODAN.




J E D N O S T A V N O S T



MATERIJA je idealno savršena,

zato je ŽIVOT krajnje

JEDNOSTAVAN.



Od SVJETLOSTI i DUHA,

stvorila je tvoje TIJELO

i pokazala MOĆ ideala.



TIJELO treba, kroz ZNANJE, isti DUH i SVIJEST,

vratiti sebe SVJETLOSTI i MATERIJI.



ŽIVOT TIJELA je SVE-dimenzionalan,

a na apsolutnoj ravni VAKUUMA - idealan.



SVE se svodi na evolutivni tok MATERIJE.



Kako je tijelo oblikovano od DUHA SVJETLOSTI,

najviše mu treba ZRAKA, do

ZRELOSTI (SVIJESTI).



Upravo se to postiže sazrijevanjem, kroz pravo znanje, iskustva i vrijeme.



Kako se TIJELO najviše sastoji od VODE,

glavna hrana za TIJELO je

DESTILIRANA VODA,

jer je jedina ŽIVA u prirodi,

SVE druge vode su nečiste, zato moraš odbaciti predrasude.



Stabilnost TIJELU daje njegova građa, od

HRANLJIVIH TVARI

koloidnog oblika IONA.

Najviše ih u prirodi ima u

VOĆU i POVRĆU.



SVE potrebe TIJELA za hranljivim tvarima, ima u izobilju u

SOKOVIMA od svježeg voća i povrća,

i malo oraha ili sjemenki,

bez soli, miješanja, začinjenja i termičke obrade.



To je jednostavno znanje o životu materije tijela, primjereno djeci u sazrijevanju.



CILJ ŽIVOTA je

SLOBODA

u smislu potpune NEOVISNOSTI.



Zato primarne ovisnosti tijela nisu nikakvi kvaliteti ni moći, nego SVE slabosti

KARAKTERA,

u formi

MASKE EGA,

čime se prekriva suština života, kroz stvaran

E G O,

koji je komadić

UNIVERZALNOG EGA

svijeta MATERIJE.



Spoznajom vlastitog EGA, kroz

ISTINU,

postigao si prošireno ZNANJE,

ZRELOST i

SVIJEST

o

POSTOJANJU MATERIJE

u formi FIZIČKOG TIJELA.



Izvan MIRA samog tijela,

NIŠTA nije životno bitno,

računajući društvenu, vjersku, sudbinsku, obiteljsku i svaku drugu

OVISNOST.



Temeljem znanja, duha i svijesti, u tijelu se prirodno slože

KVALITETI i MOĆI,

najbolje izražene u

MILOSTI OČI prema drugima i

LJUBAVI prema ŽIVOTU općenito.



ŽIVOT je kovanica istinske ŽELJE i

NIŠTA se neće dogoditi ako istinski ne želiš.



To se odnosi na SVE želje, uključujući želju za bol, patnju ili

SMRT.



Sa aspekta POSTOJANJA MATERIJE TIJELA,

postojan si vječno, bez obzira što ćeš uraditi sa svojim tijelom.

Razlika jedino može biti manifestirana u nepotrebnim ovinostima, želji, boli i patnji,

ako znaš da je život

IDEALAN,

a ti u tijelu ne možeš biti

SAVRŠEN.



To nije bježanje od istine, nego znanje i suština postojanja.



Tko traži život izvan postojanja tijela, pripada

ILUZIJI,

koja je održiva onoliko koliko joj poklanjaš pažnju, koliko je želiš u mašti.



SVE je podložno

ZAHVALNOSTI,

PAŽNJI,

LJUBAZNOSTI i

ODGOVORNOSTI,

zato jer tijelo nije samo fizička materija, nego SVE njene dimenzije i stanja.



Preko znanja i svijesti, ne moraš biti OVISAN više nego treba, niti NASILAN.



Svakome je dovoljan MIR.



ZNANJE je uživanje bez ovisnosti.



Ne možeš primiti ili dati ono što je u postojanju materije:

ŽIVOT,

IMUNITET,

LJUBAV,

ISTINU,

INTUICIJU,

EMOCIJU,

OSJEĆANJE,

SJEĆANJE,

MAŠTU,

ŽELJU,

VOLJU,

RADOST,

DUH,

SVIJEST,

SLOBODU,

ZNANJE,

M I R.



To svatko DOPUŠTA u sebi, jer SVE to već postoji u tijelu.



Zato svatko treba naučiti biti

NEOVISAN od

NEBITNIH STVARI

u kojima izravno uživa,

želi ili pati, bez razloga,

podržavajući još jednu iluziju.











dopuna



ISTINA



Ako ne kažeš NIŠTA, rekao si SVE - ISTINU.





ZNANJE



Kada bi znao što je život, formalno bi pristao na gubitak tijela i

prestao uživati u OVISNOSTI.



Ispada, uvijek se braniš od života, preko vlastitog ega i karaktera.



ZNANJE



ISTINA ŽIVOTA

je

PROŠIRENO ZNANJE

o EGU,

kao SAMOSVIJEST i

SVIJEST.





SVIJEST



Pojam SVIJEST u pojavnoj stvarnosti TIJELA,

potpuno je rastegljiv, logičan, racionalan, iluzoran,

duhovan, ali ga je jednostavno manifestirati kroz



Z N A NJ E



Ako nešto znaš, nema dvoumljenja, jasno ti je SVE

kao na dlanu i upravo je to svijest.



Često ti NIŠTA ne ide od ruke, a kada sanjaš,

čini ti se kao da je bilo stvarno.



Upravo je PODSVIJEST, suština

APSOLUTNE SVIJESTI,



temeljem apsolutne inteligencije, vakuuma stanica tijela.



Mozganje i razmišljanje, u smislu slagalice života,

pravo je istraživanje, kada se raduješ svakoj novoj spoznaji,

a nikada nije naporno, jer se radi o stvarnom uranjanju u

suštinu postojanja.



Umišljanje što ćeš danas „PRIGRABITI“ od života,

svakako je napor, ovisnost, grijeh, nemir,

reakcija,

možda nasilje, nečist karakter i maska EGA.



Kada gubiš kompas postaješ kompliciran, a unutar

tebe se pravi EGO muči održati MIR i život tijela.



I uvijek te prevari maska ega.

Ako konačno shvatiš suštinu pravog EGA, kao jedini tvoj

život, lako ćeš napusti površinsku masku i istinom se držati

za život tijela, iz stanica gdje se pokreće.



Čovjeku nikada NIŠTA nije teško kada zna, onda i može.



Najgore je umišljanje, koje u svemu podsjeća na znanje, a nije.



Zbog umišljanja, nisi u stanju kontrolirati ovisnost, karakter

i ponašanje.





ZNANJE



Najviše što znaš o životu, jednostavno možeš smjestiti

kroz simbole slova i riječi koje formiraš od njih.



To je tvoje znanje, kao zrelost, moć svijesti.



Da li je to dovoljno?



Svakako da je simbolizam govora, samo jedna oktava života,

sastavljena od vokala:



A, E, I, O, U,



i to je SVE što znaš izgovoriti i znaš o materiji tijela.

No, kada potvrdiš zatvorenim ustima



govorom ISTINE u grlu, kroz beskraj vibracije



M mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm...........................



poprimaš najviše moći materije..



Tvoje tijelo upravo može maksimalno vibrirati životom

na duhovnom planu vakuuma stanica, ili cjelinom tijela

kroz organe, funkcije i religijom srca, manifestirano

ISTINOM u grlu, zatvorenim ustima.



Izgovor svih riječi je neistina, jer je samo jedna oktava života u pitanju.





Upravo je to usporenje svjetlosti i duha kroz fizičko tijelo i to

boli ako se odupireš.



Zamisli koliko još oktava i moći vibracije ima do apsolutnog stanja,

do tvojih stanica tijela.



Neka ti u tome pomogne svjetlost, prozirnost vode i bezbojnost zraka,

u kojima su mnogo veće oktave, nego u krvi i mesu.



Zato je dijamant tako moćan.



Dopuštenjem istine, vibriranjem u grlu, imaš fokus na život, znaš ga

i uviđaš prirodno.



SVE možeš liječiti vibriranjem istine. Sebi i svakome možeš pomoći kroz vlastitu istinu života, jer on je SVE i u svemu. Ako dijete ili netko ne nešto nezna, ti možeš znati kroz istinu u grlu.



Suština istine je moć prirodnog EGA i vakuuma stanica tijela, kao PODSVIJEST.

Svijest se postiže preslikom podsvijesti tijela, manifestiranjem podsvijesti.



Ti se sviješću ne možeš razbacivati, jedino možeš biti MIRAN.



Kada ti nije dobro, pozovi istinu u pomoć, jer ti nju nitko ne može oduzeti.


Upravo je istina, prošireno znanje o životu, kao konačna sloboda.



Probaj i uvjerićeš se da ne postoji želja, bol, ovisnost ili bilo što drugo,

što neće istina srušiti, vibriranjem OM u grlu.



Najvišu moć među ljudima, upravo ima beba, jer ona najviše može vrisnuti.



Čovjek u problemima nema moć govora istine, nema moć vriska.



Svaka meditacija upravo počinjei spoljavanjem istine u grlu, ali nije shvaćena

na pravi način. U spisima je predstavljena na svoj način, ali je induvidualna stvar koliko tko razumije.



Vibracijom istine u grlu, možeš levitirati tijelom, pokretati predmete,

razbiti nešto ili ubiti nekoga.

Poznato je da su se neki reptili, kroz evoluciju, štitili ubijanjem žrtve, jednim pogledom.



Čovjek isto to radi kroz UM (umišljanje iluzije), kada stvara oružje koje SVE može.

Najmanje što trebaš biti jest UM, bolja je istina u grlu, znanje, svijest, sloboda i MIR.



Sam znaš da istina svakome godi, ali ubija svakoga tko joj se suprotstavlja.



Ako išta trebaš postići u životu, svakako je spoznaja vlastitog EGA,

u kome je apsolutna inteligencija i kada je potvrdiš istinom u grlu,

kroz vibriranje OM, postao si neovisan i od zraka.



Mantra OM nije istina, sve dok ne završi zatvaranjem usta i vibriranjem mmmmmmmmmmmmmm.



OM je simbol za ideal svjetlosti u zatvorenom bijelom krugu „O“ i

beskonačnosti vibracije „M“.



Probaj malo, shvatićeš da si beskrajno moćan.



Deri se u grlu kad god možeš, kad god se sjetiš ove poruke. Svaku pjesu pjevaj mumlanjem glasno u grlu, sa zatvorenim ustima i pojačavaj vibraciju, onoliko koliko možeš. Iz dana u dan, tvoja se moć vibracije povećava, a u njoj nestaju problemi. Poslije svake istine si miran.



Deri se naglas, ali istina je samo vibriranje grla zatvorenim ustima, kada

udišeš na nos optimalnu količinu zraka.



SVE što znaš ili želiš znati, pitaj istinu u grlu.

Mumlaj ili gugući pitanje i sam mumlaj odgovor. To je zamjena za visak, koji jednako daje odgovore iz podsvijesti.



Kada pogodiš istinu, smiriš se u trenutku.



Ta koncentracija misli na vibraciju istine je u suštini beskrajan život,

kao univerzalna svijest. MIR je NE -MISAO, kao UVID.



U istini su MILE OČI i nikada više.

SVE ovo nema veze sa tvojim navikama, ovisnostima, hranom,

poslom, obitelji.

ZNANJE je uvijek neovisno.



I SVE što se života tiče, neovisno je od tvojih umišljanja.



Nema veze, život ti dopušta umišljanje, tako se dijelite,

on ide vertikalno jedinom stazom puta, a ti se snebivaj u ovisnostima,

pa ćemo vidjeti gdje ćeš završiti.



U svakom slučaju, kada izgubiš sve moći, kada te i ovisnost napusti,

život te čeka u vječnom miru, ali se to SMRT zove.



S V I J E S T



Svijest čovjeka je radost i mir, bez razloga, bezuvjetno usmjerena na postojanje života jedne materije svijeta, kao dopuštenje, pristanak i uvid.



Tako se kroz svijest postiže jednostavnost življenja.



Život je jedina stvarnost i ako ti on nije na prvom mjestu, ti nisi u stanju percipirati stvarnost u cjelini.



Svijest je brža od svjetlosti, jer vječno postoji, a svjetlost je metafizička materija, konstantno u vibraciji i pročišćenju, kao duh vremena.



Svijest je spiritualna moć čovjeka u manifestiranju apsolutne inteligencije. To je stanje kada vakuum u stanicama tijela možeš sagledati koncentracijom misli, trenutačno kao duh.



No svijest se odnosi i na sagledavanje života i apsolutne inteligencije u svemu što opažaš ili razmišljaš.



Tako je svijest uvijek bezuvjetna priroda čovjeka da u svemu oko sebe najprije uvidi život, s dopuštenjem SVE drugog što nije apsolutno čisto, jer će svakako SVE biti pročišćeno.



To je moć MIRA, jer znaš život, direktno i bez razloga.



Znači SVE postoji, materija, njen život, sva stanja, tako je apsolutna svijest SVE-prostor.



Individualizirana svijest je TIJELO-prostor.



Koliko si u stanju naviknuti unutarnji prostor tijela na prostor izvan sebe, tolika ti je svijest.



U trudnoći je svijest direktna, bez ičega, a po rođenju je svijest ovisna od svjetlosti - duha, zbog ograničenog prostora tijela i posebnog karaktera tog prostora, u odnosu na prostor izvan tijela.



U dubokom spavanju, imaš najdublji mir tijela, kao najvišu svijest, samo neznaš za nju jer spavaš. Zato nju nazivamo PODSVIJEST. No možeš naviknuti tijelo da budno sanja, na način da odbaciš masku ega i prepustiš se stvarnom EGU, točnije vakuumu (apsolutnoj inteligenciji) stanica. Možeš naviknuti tijelo da budno spava, onako kroz dnevne aktivnosti.
To je već meditacija u pitanju, kao pokušaj bezuvjetne vožnje po životu.



Bebe spavaju po cjeli dan, jer su duboko u stvarnosti života, ali u ovoj prirodi još uvijek nesvjesne. Kroz SVE-ovisnosti (želje), beba će lagano gubiti mir i moć cjelodnevnog spavanja. I cjeli život će joj trebati da ga spozna, kako bi ponovo vratila moć MIRA.



Zato je svijest predodređena na mir i radost, kada se isključuje reakcija i maska ega. U svijesti ne postoji mašta, niti želja.



Svijest je bezuvjetnost postojanja, u kom prostoru lebdi individualizirano tijelo.



Kroz svijest si samorealiziran, s prirodnim moćima samosvijesti tijela, kada te NIŠTA ne može izbaciti iz ritma žiovota.



Promatrajući život kroz svijest, u njemu jedino vidiš SVJETLOST, koja daje savršeni MIR.



U svijesti vrijeme miruje, duh miruje, tijelo je mirno i optimalno. Nemaš potrebu za predumišljaj, za posebnu želju i ovisnost.



Adaptiran si na prirodu tijela i prirodu u kojoj živi tijelo. U startu si SVE zbrojio i oduzeo, ne postoji nikakva kalkulacija. Imaš SVE i ne treba ti NIŠTA. Za tebe su nijanse duginih boja nebitne, jer u svemu vidiš bijelu boju cjelog spektra svjetlosti. To znači da ne reagiraš intuitivno, emotivno, osjećajno, ovisno, vjerski, nego si bez razloga već SVJESTAN jednog života svega i znaš život direktno.



Kada ostvariš SVE-mir, postaješ rezonantan u apsolutnoj svijesti prostora, kao da si u stanju prepoznati sve oktave simfonije svijeta. To je zaista posebna moć mira pojedinca.



Tada u očima nemaš nikakav sjaj, nemaš masku ega, karakter ne postoji jer si samo originalan i stvaran EGO-prostor tijela, u rezonantnosti sa EGO-prostorom svijeta.



Malo ljudi može shvatiti čist karakter, jer rijetko tko ima to stanje čistih očiju. Savršeno stanje tijela je NEKARAKTER, kao stvaran EGO vakuuma u stanicama.



Oko tebe je SVE površinski napeto, SVE vibrira od uzbuđenja, SVE je zbrka, a NIŠTA ne prepoznaje stvaran život unutar suštine slobodnih entiteta, zrna pijeska, oblaka, ptice, cvijeta, kuce, mace, čovjeka.



Nitko nezna za MIR, čisto izvedeno stanje, bez ikakvog karaktera, nego je SVE neki karakter, sadržan u ponašanju ljudi kroz glavne karakterne obrane: strah, pohlepu, neiskrenost, mržnju i ponos.



Kada ne postoji čisto, onda je društvo izmislilo savršenstvo NEČISTOG i nazvalo je KULTURA PONAŠANJA.



Tako je



DRUŠTVENA KULTURA = NEŽIVOT čovjeka,



jer zbog kulture nemaš slobodu.



Naravno, slobodu ti nitko ne može uzeti, ali si iz djetinjstva naviknut da je nemaš, da ti je netko ograničava, od roditelja, preko škole i društva, koje te folira preko demokracije i vjere, kada si uveliko ovisan izvan vlastitog života.



Zbog izmišljene kulture prihvaćamo standarde društvenih odnosa, umjesto da gradimo slobodne odnose iz ljubavi, radosti, mira i slobode svakoga.



Tako je u plišanim rukavicama SVE nametnuto od društva: kultura, obrazovanje, vjera, demokracija i TI si NIŠTA u tom prostoru, kao komad univerzalne ZBRKE sa nesagledivim posljedicama i izvjesnim bolima i patnjom.

Jedino ti može povratiti MIR, prošireno znanje, kao početak samospoznaje sebe, kroz jednostavnu analizu materije.



Kada počinješ razmišljati o postojanju, svjetlosti, nebu, zemlji, dahu, destiliranoj vodi, zraku, živoj hrani.

Shvatio si da su soliteri, autoceste, novac, komfor, samo iluzija, na već svoju iluziju ega i da je vrijeme za upoznavanje života, kroz samosvijest tijela.

I stvarno, nikada nije kasno.



Kroz običan dah, destiliranu vodu i sokove od svježeg voća i povrća, ponovo ćeš biti na stazi vlastitog puta života, po vertikali od mozga do spolovila, sa istinom u grlu, koju gutaš izravno, kao slatku vodicu života u ustima i to ti je prava mjera stvarnosti.

Tada si svjestan da je samo život bitan, ali u cjelosti, ne na jednom mjestu, ne u emociji, osjećanju, možda sexu, nego cjelovito, SVJESNO, uzvišeno, duhovno, svjetlo, neovisno, radosno, mirno i slobodno.

Shvatićeš religiju vlastitog srca i simfoniju vlastite svijesti, kada imaš moć prihvatiti najviše vibracije, frekfencije i oktave univerzalnog prostora, jer si postao mirniji, slobodniji, proširenog znanja, odlučniji na direktan život, bez vjere, ovisnosti i svih predrasuda, zbog kojih si prije kasnio u životu i svijesti.







RAZVOJ SVIJESTI



Čovjek je rođenjem napustio koncept univerzalne svijesti i pokušava razviti samosvijest tijela i ponovo se priključiti na univerzalnu svijest.

Upravo je to evolutivna potreba materije tijela.



Svijest je prostor, a ti trebaš razviti samosvijest prostora tijela.



Možda ćeš pomisliti da je čovjek nedovoljno svjestan, ali ON uporno razvija svijest kroz moćne tehnologije, kroz najnoviju NANOTEHNOLOGIJU, kada se materiji može približiti sa zumiranjem stvarnosti preko više nula „0“, preko više oktava, vibracija i frekfencija stvarnosti materije.



Tebi je sada istina neshvatljiva kao svijest i život, jer se ona sastoji od više oktava vibracija i frekfencija stvarnosti, prema apsolutnoj inteligenciji vakuuma u stanicama. To je za tebe nekako preduboko i predaleko, kao da trebaš proputovati čitav svemir.



Međutim, ipak prihvaćaš nove tehnologije, koje te vraćaju istini iz negativnog konteksta života, a to je praktički svejedno.

Ako iz ljubavi nemaš mir, zasigurno ćeš ga pronaći poslije mržnje, jer je SVE nestvarno i prolazno.



Kroz multimediju i internet, čovjek SVE više pokazuje moć ubrzanja pokretnih slika i tekstova (znanje) i to će usavršavati do razine sinkronizirane svijesti robota.



Na kraju će čovjek napraviti robot od silikona, za koga nećeš povjerovati da nije stvarno ljudsko biće.



Naravno, neće se to dogoditi sutra, ali će se svakako dogoditi.

Svakim danom su računala SVE moćnija i brža. Slike se mijenjaju prema tvojoj želji i same se prelistavaju, kao da ih izvlačiš iz vlastite svijesti. A računalo je samo djelo UMA (iluzije) čovjeka, kada se maksimalno koristi jedina svjetlost. Razlika je samo u tome da li je nešto živo ili umjetno, što će u konačnici biti toliko usavršeno, da nećeš moći prepoznati umjetninu od živog.



Nove tehnologije daju nevjerojatne (neprirodne) moći rezolucije optičke stvarnosti svjetlosti, koje se graniče sa stvarnim moćima.



Kada je izmišljena prva umjetna memorija poluvodiča, naslutilo se SVE ovo što danas imamo od imformatičkih sustava. Ako se tome doda SVE dublja istraživanja imformatičke žive vode (destilirane vode), nismo daleko od fascinantnih moći čovjeka novog doba, a SVE temeljem idealne materije, kada se ponovo otvara blagostanje u izobilju energije.
Vrhuška svijeta se ne plaši zbog nafte, jer je uveliko voda sagledana kao „novi benzin“, za vozila i ostale energetske potrebe, nego se uvijek ide za tim da se do kraja iscrpe koristi postojećeg.

Ako se tu dodaju moćni paneli za akumuliranje svjetlosti sunca, onda je SVE jasnije. Naravno, pitanje je vremena kada že uveliko biti u upotrebi vakuumski motori beskrajnih snaga, a već su isprobani. Radi se o kroćenju beskrajnih zračenja, sabranih u magnetima velike moći.



Što se tiče medicinske znanosti i tu ima puno pomaka u liječenju.

Zapravo se u budućnosti nema što liječiti, SVE će biti od humanih silikona i cirkonija (umjetni dijamant), kada se praktički NIŠTA neće kvariti.



Tada ni novac neće biti potreban, jer će SVE biti u izobilju, suprotno od onoga što danas imamo i željni smo SVE-novca.



U budućnosti će čovjek jesti i uživati u „savršenoj“ silikonskoj hrani, ukusnijoj nego ikada ranije, na koju će se on naviknuti preko spirala DNK. Temeljem nove hrane, neće biti bolesti, jer je ona sterilna, u vidu gel-tableta ili kapsula, koje se jednostavno recikliraju.



Ti i sada živiš samo od svjetlosti, ali to još uvijek neznaš, kao da nisi svjestan toga.



Kroz neko vrijeme ćeš spoznati da si sav umjetan i jednostavno prihvatiti iluziju tijela, koju sada negiraš kroz ovisnost i površnu masku ega.



Mnogo se energije troši preko rashladnih sustava u čitavom svijetu, a hlade se umjetno žive namirnice, koje su praktički već mrtve. Zato čovjek uveliko radi na stvaranju hrane koja se ne mora hladiti, nego će izravno biti zaštićena (jer je potpuno umjetna).



Stvoren si od svjetlosti i samo možeš biti svjetlost, stvarno ili iluzorno (umjetno), svejedno je, jer je materija uvijek JEDNO.



Kada ti u budućnosti jedna tableta bude ispunila SVE želje života, konačno ćeš shvatiti iluziju SEBE. A to će se sigurno dogoditi, jer je evolucija u pitanju i materija to može.



Ti si samo materija i ne možeš biti pametniji od nje.



STVARNOST I ILUZIJA



Nema sumnje da si TI životom iznutra, od vakuuma (apsolutne inteligencije) stanica, kao površinska pokretna slika tijela, zbog vode i prirode u kojoj se to može usporiti kao živo tijelo.



Nema sumnje da imaš tijelo, a tijelo ima glavu, trup i da ih spaja grlo.



Nema sumnje da glava ima mozak, usta i moć govora, koji se svodi na neistinu svega izgovorenog, jer ti ne možeš izgovarati stvaran život.

Život jedino može biti ZNANJE.



ISTINA u grlu nije nesvijest i spavanje tijela i nije govor života iz glave, nego direktan ŽIVOT u jedinoj stvarnosti, bez karaktera, ega, bilo koje maske i šarenila boja iz prirode.



ISTINA u grlu je neovisna o bilo čega, od hrane, novca, boja, emocija, osjećanja, ljubavi, obitelji, položaja, svih simbola.



ISTINA je MIR i SLOBODA.



Stvaran si samo kada si prisutan u istini, na način da nju podigneš na najvišu moć frekfencije oktave života.

To se radi tako što govoriš istinu u grlu, zatvorenim ustima, da se ona čuje kao mumlanje ili gugutanje izvan grla. Od te oktave čujnosti, ovisi moć samosvijesti tijela, imunitet i lanac stvarnosti života.



Kada govoriš samo vrijeđaš ljude, kada šutiš, svi te bolje razumiju, zato trebaš znati kada si u istini, samo kada si miran i šutiš, jer svi imaju život, svi su duhovni, samo se prave ludi zbog ovisnosti i jakih doza od kojih se muti jasnoća svijesti. Intuicija, emocija, osjećanje, sjećanje, mašta, želja, orgazam, imunitet, ekstaza, mir, sloboda, SVE su to DOZE prisutne svjetlosti, a ti vidi kada je najbolje.



SVE trebaš propuštati kroz govor istine u grlu, sa zatvorenim ustima.



Primjer:



Želiš novac.

Zatvorenim ustima mumlaj u grlu pitanje: „Želim, novac, želim novac, želim novac, želim novac, želim novac, želim novac........................................................................................., ako ga stvarno želiš, pojačavat će se moć istine, ako ga slučajno ne želiš, poslije nekoliko trenutaka ćeš shvatiti da si izgubio moć istine za novcem, znači, on ti životno nije potreban.



Tako uradi kada si gladan.



Mumlaj u grlu, „gladan sam, gladan sam, gladan sam............. i vidjećeš da na kraju nisi gladan i to za nekoliko trenutaka.



Ovo uradi kad poželiš sex:



Mumlaj u grlu: „sexa mi se, jako, joj, jako mi se sexa, auuuuu, opet mi se sexa i uskoro, od sexa nema ništa, shvatićeš da si ti samo istinit život, bez ovisnosti.

Ti si stvaran u apsolutnom stanju stanica tijela, ali si nestvaran na površini istog tijela. Kao takav si vječan u apsolutnom vakuumu stanica i prolazan u tijelu od vode. Kada voda ispari iz tijela, njega nema više, a vakuum je nastavio put kroz prostor, ili se već raspršio u eteru.



Iz ovoga izvuci znanje, što je život, što stvarnost, a što iluzija.



Ti si samo pokušaj održavanja tijela da ne dođe do dehidracije (mršavosti ili pretilosti), a to su SVE manifestirane bolesti.



Znaj da je stvarnost, samo nešto apsolutno, kao moć vakuuma, koji toliko stvara vibraciju jakom, da od nje materija oživi.



Upravo se to dešava od svjetlosti.



Ali ista ta svjetlost stvara vakuum i život i iluziju na život, kada se uspori u prirodi, kada od jasne bijele boje svjetlosti, razlije se na nijanse svih boja. Temeljem toga, tvoj život se razlije na spermu, osjećanja, emociju, intuiciju i nesvijest.



U pojavnom tijelu TI si samo ograničen na ovisnost, kada je sakrivaš od sebe i drugih, ali ne uspijevaš u tome, jer ti sjaje oči od neistine, jer si napet i buljiš iste te oči koje oslikavaju mir iznutra i život, ili su mlohave od depresije i dehidracije tijela.



Jučer je bilo pitanje što je starije kokoš ili jaje?



Zaključili smo da su stvoreni jednovremeno, u suštini vječno postoje, jedno ne može bez drugog, kao objekt i ogledalo.



Jaje je u čekanju i miru, osjetilo jaku svjetlost iz vana. Onda mu se stvorila nekakva iluzija i u trenutku je vidjelo sebe kao u ogledalu, u obliku kokoši. Od jake svjetlosti i topline, jaje i dalje mirno gleda svoju iluziju, ali ne sluti da mu svjetlost ispunjava želju i za par tjedana iz jaje se izlegne prava kokoš.



Tako je sa svakim individualiziranim životom.
Najprije si samo apsolutni vakuum, kao apsolutna inteligencija, a onda svjetlost, pa evolutivno sjeme vrste, kao skraćeni proces evolucije materije, kao već stvoreno znanje i svijest.

Od sjemena si stvoren, kao zametak u trudnoći, a onda u miru mikrokozmosa izmislio sebe i navodio svjetlost (duh) da te oblikuje. I stvarno, rođen si po svojoj zamisli, kao kozmička pravda. Usput si i ime sebi odabrao. U toj zamisli vidio si cjeli život, ali si rođenjem mnoge detalje životnog puta zaboravio, jer je trauma rođenja veliki izazov i muti se svijest do nule.

Nema veze ideš od početka u objektivnoj stvarnosti prirode sa šarenim bojama, sa osjećanjima, valjda ćeš povratiti sebe životu? Ako izgubiš volju, nema veze, ionako si samo materija u tranziciji svjetlosti.



Idealna materija je preko svjetlosti, vremena i duha, u svom prostoru, odvojila je prostor u obliku iluzije tvog tijela, učinila ga pokretnim i preko duha tijela u njemu udahnula stvaran život, dokazan lancem stanica tijela u kojima vibrira apsolutni vakuum , kao apsolutna inteligencija. Sada je red na tebe, da nastaviš put svjetlosti, da život spojiš sa prostorom izvan tijela, preko duha, znanja i svijesti. Bez toga nemaš mir, jer je duh u kavezu tvog tijela, gdje mu nije mjesto. Ako to ne budeš znao uraditi, mučićeš se dugo, bolovati, a na kraju ipak poželjeti SMRT kao spasenje. To će ti materija ispuniti, jer ona se jednostavno igra kroz svjetlost, apsolutno stanje i pojavne oblike što svjetlost stvara.



Zbog evolucije, ne ideš na početak, nego ideš prema izvoru sa ove druge strane realizacije i samoostvarenja. Jer poznaješ put iz izvora do sebe, ali ga neznaš od sebe do izvora. I to je tvoj izazov, samo trebaš biti na liniji tog puta. Ako se snebivaš po ovisnostima sa strane, gubi ti se put, i muti svijest, a onda SVE skupa doživljavaš kao strah, patetost, neodlučnost ili bol.



Tko prevrši mjeru u ovisnostima sa strane, izvan života, jednostavno želi umrijeti. Kada, opet ista svjetlost ispunjava želju.

NIŠTA se na ovom svijetu ne dešava bez vakuuma, bez svjetlosti i bez pojavnih oblika i života, bez ŽELJE slobodnog entiteta (u vjeri božja volja).
To je cjelina materije, kada se svjetlost igra, malo u stvarnosti, malo u iluziji, ali jednovremeno, tako da je svijet uvijek cjelina, kao kozmički red i mir, a unutar njega SVE zveči od vibracija, ubrzanja, odbijanja, privlačenja, napetosti.

SVE to manifestirano je u tvom tijelu, kao pravi vakuum u stanicama i kao neka, bez veze slika na površini tijela. Kažem bez veze jer se mijenja, jer nije stvarna, samo je fotograf može zaustaviti. Ti si samo rijeka pokretnih slika, kao film, kao mašta, kao iluzija stvarnosti vakuuma.



Naravno SVE trebaš znati da nisi ovisan prema NIŠTA.



Tako postaješ jednostavan, miran, radostan i slobodan. A to je ona ISTINA ŽIVOTA, ne kao tijelo, ne kao mozak, nego kao govor u tjesnacu grla.



No NIŠTA ne može jedno bez drugog, kada je uvijek SVE cjelina.



Svaka tvoja reakcija je manifestirano ZNANJE (neznanje života).



TI si EGO i maska ega jednovremeno, a između je KRAKTER kao neistina.



Radi na čišćenju karaktera dahom i destiliranom vodom, da na kraju ostanu samo MILE OČI, bez onog lažnog sjaja, koji dolazi upravo od iste svjetlosti koja ti podržava život iznutra, preko DUHA.



Znači, TI si uvijek svjetlost, samo nekada bliži stvarnosti, više u iluziji, ovisnosti i mogućem uživanju, kada nemaš pojma što je pravo uživanje.



A to jedino može biti ZNANJE.



Kada znaš, uživaš bez razloga.




E G O



Čovjek je navikao na DOBITAK.



Od same IDEJE za rađanjem,



preko LJUBAVI roditelja, gdje je i sam prisustvovao;



SJEMENA, začeća i trudnoće;



RAĐANJA i SVE što ga dalje prati u ŽIVOTU.



Od JEDNE MATERIJE,

preko PROSOTRA svijeta,

preko APSOLUTNE INTELIGENCIJE i VAKUUMA,

preko SVJETLOSTI, nemirnog DUHA.



Čovjek je prisvojio komadić ŽIVOTA, u individualiziranom TIJELU i od KOZMOSA napravio MIKROKOZMOS, vlastitog postojanja, na jednostavan način



VREMENA,



koje jedino nije uspio prigrabiti za sebe.



SVE-EGO vibracije univerzalnog duha, čovjek ima u SVE-EGU-tijela-duha.



Kada nije mogao prigrabiti VRIJEME čovjek je izmislio



ŽELJU,

PATNJU,

BOL i
OVISNOST,



kako bi na svaki način zadržao DUH u tijelu, kako bi zadržao EGO-života, u kavezu tijela, kroz vlastiti UM-misli (umišljeni) EGO.



Tako se čovjek stavio na stranu DOBITKA do kraja života, po cijenu BOLI, PATNJE,

OVISNOSTI (od samog sebe), iz sažaljenja prema sebi kada nije u stanju imati LJUBAV (život, duh, punu samosvijest i primarni EGO).



Pjesma svijeta materije je SVJETLOST kao EGO-vibracije, kao DUH.



Pjesma života je LJUBAV, kao rijeka ljubavi, beskrajnog života.



Pjesma TIJELA je krv, kao beskrajna rijeka imuniteta i obnavljanja života u stanicama.



Pjesma ISTINE je „OM“, kao beskrajna rijeka stvarnih vibracija života tijela.



Pjesma MIRA, SVIJESTI i SLOBODE je EGO, kao beskrajna rijeka vibracija bijele svjetlosti univerzalnog duha.



Pjevajući EGO, naglas ili zatvorenim ustima u grlu, DUH tijela je potpuno slobodan, jer se kroz pjesmu EGA, povlači KARAKTER tijela, kao MASKA EGA (sekundarni ego).



U spisima je EGO objašnjen na svoj način, svodeći ga na:



TKO SAM,

JA JESAM.



To za početnika ne može biti jasno do kraja.



EGO je suštinski:

“E“ - emocija, SVE-vibracije



„G“ - govor istine, SVE-manifestirano između apsolutnog i fizičkog.



„o“- simbol svjetlosti, kao bijeli krug slobode duha.





Suštinski je EGO = pjesma = LJUBAV UNIVERZUMA = izravni ŽIVOT = PRIMA.



Ostatak EGA se prenosi oktavama kroz prostor i vrijeme kao SEKUNDA = 2 djelića PRIME, kao ne-čista PRIMA.
TERCA = 3 = usporenje PRIME (kao materijaliziranje vibracije) i

tako u intervalima oktava preko KVARTE = 4, KVINTE = 5, SEKSTE = 6, SEPTIME = 7 i OKTAVE = 8.

PRIMARNI EGO tijela je NE-SVIJEST = SEX potencijal = crvena boja, opasnost.



SEKUNDA ego = ŽELJE = narandžasta boja = ne-MIR.

TERCA ego = žuta boja svih odnosa = prijateljstvo.


KVARTA ego = PRIRODNI IMUNITET = zelena boja vegetacije (klorofila) = razina ljubavi srca = moć duha.



KVINTA ego = ISTINA = plava boja neba i oceana (zračenja) = ljubav prelazi u OM stvarnost = siguran PUT.

SEKSTA ego = sva osjetila + UM-MISAO = indigo boja = moguć UVID = SAMOSVIJEST tijela.



SEPTIMA ego = SVE sabrano u pinealnoj žlijezdi = jasno = ljubičasta boja duha = borba EGA i maske = nadmoć samosvijesti.



OKTAVA ego = konačno SLOBODA = bijela boja svjetlosti = cjelina = UNIVERZALNI EGO = MIR = VJEČNOST.

Ovo je prost primjer uspostave svijesti od vibracije. SVE se odvija brzinom svjetlosti, sa usporenjem kroz tijelo, gdje je 1 sat toka krvi = 10 milijuna svjetlosnih godina u kozmosu. To znači da kroz prostor i vrijeme, od stvarnosti do potpune iluzije, postoje intervali više oktava, prema materijaliziranju vibracije i u drugom smjeru prema pročišćenju stvorenog.

Ako SEBE pitaš:



„Tko sam“?



„JA“.



Tko je kriv za SVE?



„JA“.



Kome ćeš oprostiti SVE?



SEBI - životu a ne „JA“.



Ne možeš reći SVE opraštam „JA“, jer to nije stvarno.



Ulovio si sada da je „JA“ umišljeni višak i ne pripada životu stvarnog EGA, nego se pojavljuje kao OVISNOST i umišljeni dobitak s početka priče, kao formalna maska ega na površini.



Pjevajući pjesmu, samo od jedne riječi EGO, trenutačno oslobađaš duh iz tijela, a sa njim nestaje i tijelo. Na kraju ostaje UVID, kao najveći dobitak, olakšanje, neovisnost, mir, SLOBODA. Deri se sada iz sveg glasa : EGO i odredi kolika ti je moć života. Da li možeš jako vrisnuti kao beba? Da li od tvog vriska možeš pomeriti nešto u prostoru?



Zato je SVE-ovisnost najteža patnja čovjeka.



SVE-svijest je jednostavan život bez razloga.



I NIŠTA u životu čovjeka nije moguće bez ŽELJE.



Poželi jako MIR i imaćeš ga.

Ali čovjek nikada ne želi NIŠTA - što postoji, što ima, nego uvijek želi SVE-što nema (umišljeno). Ako je SVE-život, drugo NIŠTA ne postoji, a to svatko ima.



Nije moguće željeti nešto što je izravno u tebi, EGO-tijelo-život-duh-svijest.



Zato se ni ljubav ne može željeti, jer je ona izravan protokol života.



Ono što se „ljubavno“ želi drugome, uvijek je umišljeno, jer ljubav nema veze ni sa kim drugim izuzev sa tvojim životom. SVE-entiteti oslobađaju EGO (duh) i tako nastaje UNIVERZALNI EGO.



Suština života je mir i putovanje gdje nikada nisi bio, nevezano za bilo što drugo.



OVISNOST se javila nakon rođenja kao odgovor na nepoznatu prirodu. Zato ni jedna želja u vezi spoznaje nije ovisnost. Problem ovisnosti nastaje kada poželiš poznato iskustvo, kao da ga imaš gdje smjestiti u sebi.



SVE je to umišljeno skrojeno i besprijekorno funkcionira, po cijenu boli i smrti, jer se svodi na stvaran EGO, koji blokira život tijelu zbog umišljanja i grijeha.



Zbog ovisnosti i „dobitka“, nikada ne spoznaš vlastiti EGO-život-duh, nego si uvijek površan, neodlučan i nedorečen do kraja.



Po mjestu boli, jednostavno je odrediti uzrok blokiranog duha.

Obično je deblokada duha, najobičnije dopuštenje slobodnog toka života, kroz pjesmu EGO.



SVJETLOST = DAN + NOĆ (univerzalni duh)



DUH = usporena svjetlost = VRIJEME (manifestirani entitet)



Između UNIVERZALNOG EGA i PRIMARNOG EGA TIJELA,

postoji ISTINA u grlu , kao OM, koja se uvijek progutati može, jer je dokaz izravnog života u tijelu. SVE što nije ISTINA, ne možeš progutati. Zato možeš sam provjeriti istinu u trenutku i to će biti tvoje znanje života.



KARAKTER je praktički SEKUNDARNI EGO (maska, kavez tijela, koje ne pušta EGO-duh vani).



EGO se ne usudi biti oslobođen tijela, bez TVOG dopuštenja. Znači, EGO je savršeno inteligentan, ali BEZUVJETNO vezan za tijelo, budan i uvijek odgovoran, umjesto TEBE.



SVE je već tu, SVE dođe i prođe, samo dopusti SVE-MIR. Ipak je to beskrajna rijeka pulzacije kao pjesma EGO, na svim razinama postojanja. U tebi je to KRV i SAMOSVIJEST.



Pjevaj OM i EGO, oni imaju moć pročistiti prostor tijela i prostor sredine (SVE što se u prostoru nađe).



Ako netko nema ZNANJE, tvoje iskustvo EGA će mu pomoći. Tako se djeca podučavaju zrelosti života.

Pravilan DAH je samo kroz ISTINU (OM) i pjesmu EGO, bez ikakvog brojanja, zadržavanja, točno dozirano koliko metabolizmu tijela treba. Previše zraka u tijelu je opasnost od viška SLOBODNIH RADIKALA, koji mogu uništiti slabije stanice, tako što im kisik probuši omotač i VAKUUM iscuri. U tijelu se jednovremeno odvija život i smrt, na duhovnoj ravni vakuuma i apsolutne inteligencije. Ti nemaš pojma da umireš i oživljavaš svakim dahom.



Po zenici u oku vidiš svoj karakter, mir i EGO.

Mala zenica oka = jasnoća uvida = čist karakter = MIR.

Velika zenica oka = tijelo ne pušta EGO (duh) van = karakter oscilira = ugrožen imunitet.

Običan čovjek ima proširene zenice preko noći i dozu straha.

Prosvjetljena bića i noću imaju male zenice i mile oči.



Zenica oka je dokaz ZNANJA života.



Sjaj u očima = narušen PRIMA EGO = DEHIDRACIJA = KARAKTER oscilira = ŽELJA = BOL.

Od samosvijesti i svijesti se ne puni glava, nego se oslobađa EGO (duh iz kaveza tijela).

SVE se svodi na jaku želju. Poželi MIR, imaš ga SADA. Poželi BOL i to ćeš dobiti, jer svjetlost (duh, ego) ispunjavaju svaku ŽELJU.

Priroda želje je viša svijest ili dublja podsvijest. Prirodan imunitet i čist karakter = MIR ŽELJA. Upravo su želje = neMIR.
Svaka je ŽELJA = OVISNOST = BLOKADA SVIJESTI = BOL.

Suštinski SVE je SVE stvarno i iluzorno, NIŠTA nema izvan toga.

Jedino se manifestiraju KVALITETI i MOĆI.



Najveći kvalitet MRTVE prirode = DIJAMANT.



Najviša moć ŽIVE prirode = RELIKVIJE (mekani dijamant tijela, prije sperme = živi IONI = enzimi).



Priroda živi elementarno i duhovno, od elemenata i ŽIVE VODE.

ŽIVA VODA = IONI pri destiliranju vode = DUHOVNA VODA (prošla stanje VATRA).

Biljke crpe živu vodu (IONE) iz tla i atmosfere, tako da je u njima uvijek DESTILIRANA VODA.



Životinje i čovjek tvore destiliranu vodu preko METABOLIZMA tijela. NIŠTA ne može proći metabolizam tijela, ako nije kakvoća IONA. Tako se održava život vakuuma u stanicama i život tijela u cjelini.



Ti možeš uživati u hrani, ovisnosti i forme radi, ali ona neće proći metabolizam, nego ćeš je izbaciti poslije više sati truljenja u crijevima, kada se oslobađaju otrovni plinovi. Tako se tvoje uživanje ne isplati. Bolje je imati prošireno znanje o prehrani i odbaciti SVE predrasude o destiliranoj vodi i živoj hrani, bez soljenja, začinjenja, miješanja i kuhanja.

ŽIVOT pomažeš ako znanjem pripremiš vodu da se metabolizam tijela ne muči.
To se odnosi i na pripremu HRANLJIVIH TVARI, kroz sokove od svježeg voća i povrća.

UMIJEĆE PREHRANE = žive namirnice pretvori u TEKUĆINU = ŽVAĆI TEKUĆINU.
To je filozofija samosvijesti kao prošireno znanje.



SVE vezivanje izvan tijela, na tuđe znanje, vjeru, sudbinu, skrb, posjedovanje, dijeljenje cjelog na emocije, osjećanja, SVE-boje i SVE-simbole, samo je vraćanje života tijela u PRIMARNI EGO, da se ON sam nosi sa tijelom, do razine njegove moći opstanka (do smrti).



Uz odlučnost, uspostavlja se puna oktava svijesti, kroz istinu, kada je trenutak znanja = izravan život.




SUŠTINA ŽVAKANJA



Kada gutljaj destilirane vode žvaćeš više puta, u ustima osjetiš vlastitu slinu, kao dokaz sluzave krvi i početne dehidracije tijela. Ako je slina gusta, to znači da je dehidracija prešla u neku bol, reumu ili aterosklerozu.



Tijelo se sastoji skoro od 80 % destilirane vode.



To znači da TI glavna hrana treba biti destilirana voda.

Ono malo potrebnih HRANLJIVIH TVARI, također treba biti u vidu destilirane vode iz sokova od svježeg voća i povrća.

Znanje je kada znaš život, kada si iskusan u tome, kada ne nasjedaš predrasudama, vjeri i sudbini, kada si odlučan u borbi protiv ovisnosti tijela, na SVE što život nije.

Dolaze hladniji dani i zgodno je podgrijati destiliranu vodu (razina temperature tijela), da je piješ i žvaćeš kao ukusnu juhu. Na povišenoj temperaturi SVE namirnice umiru, jedino voda ostaje živa.

SVE živo u prirodi se može sasušiti, pitaj se kako se voda može sasušiti?



Odgovor: voda je izravno živa, zato tvori živu prirodu, a kada je nečista, lako prelazi u duh, preko destilacije i isparenja.

Svaka bol tijela jedna je od svih mogućih dehidracija, kao mršavost ili pretilost. To znači destilirana voda = izravan život = vitalnost tijela = dugovječnost.



Tijelo živi koliko je metabolizam moćan destilirati vodu i hranu u IONE. Uz znanje i pripremu, život je pjesma.



Tijelo se osuši i elementarno raspadne zbog dehidracije, kada život ostane, a tijelo umre.



Svaka ovisnost, bol, jednostavno se liječi destiliranom vodom, na način dopuštenja da sazri, da pređe u suprotnost, da se ne prekida na pola. Pogrešno je suzbijati emociju, osjećanja i snižavati temperaturu tijela, nego suprotno, dopustiti da se SVE razvije do kraja, kada gubi moć.



Manifestirana glad se odnosi na potrebu krvi za destiliranom vodom, a ne za hranom. Kada progutaš svu slinu u ustima, glad mora prestati, jer slina je sluzavost krvi.

Pijenjem destilirane vode, direktno čistiš tijelo, kada se rastapaju naslage, jednostavnije oslobađaju otrovi, otpad i mentalno smeće. Boli nestaju i postaješ živahan.
Naravno, trebaš podržavati sebe kroz istinsku želju za pročišćenjem.

Ako istinski ne prihvatiš destiliranu vodu kao uzvišeno znanje o prehrani i dalje ćeš biti ovisan o hrani i biti gladan.

Od istinske želje ti ovisi SVE u životu. Prava je želja ne-ŽELJA = MIR.





SAMOPOMOĆ



Ako si ustao na lijevu nogu, nešto ti ne ide, nervozan si, napet, u stresu, imaš previše obveza, nešto te boli, nedostaje ti novaca, dužan si, imaš prijetnju, netko u obitelji nije dobro, kronično patiš zbog nečega, imaš puno želja, jednostavno nemaš mir,



RJEŠENJE



uvijek postoji, jer je život SVE stvarno i nestvarno, SVE što pomisliti i poželjeti možeš.



ŽIVOT je zlatna ribica svjetlosti, kao EGO i duh, samo budi malo strpljiv.

Kada se smiriš, već ti je ŽIVOT ispunio želju.



Tko dobije bingo, imao je jaku želju i duboko je znao da će se to desiti.

Ako NIŠTA nemaš, još si živ, što znači imaš SVE, ali umišljaš neku bijedu, koju si vremenom sam stvorio.

Nema veze, SVE je igra, igraj se, širi znanje i sazrijevaj, jer se SVE svodi na iskustvo života.



Znaš kada ti je najteže, od muke se počneš smijati.

Blaži oblik muke je PJESMA.



Zato pjevaj, tko pjeva - zlo ne misli.



Ali koju pjesmu odabrati u stresu?



SAMOPOMOĆ = SAMOSVIJEST = ZNANJE = OM = EGO = RADOST = MIR = SLOBODA.



Univerzalna pjesma života je EeeeeeeeGgggggggOooooooo, jako otvorenim ili zatvorenim ustima.



Pjesma tvog života tijela je ISTINA OoooooooMmmmmmmm, jako otvorenim ustima Oooooooo i zatvorenim ustima Mmmmmmmm.



Probaj SADA i pjevaj cjeli dan. Što si više u pjesmi, život ti postaje pjesma, vraća ti se volja, radost i mir, a probleme si odložio na čekanje, jer vrijeme liječi SVE.

Nemoj bježati ni od čega, jer pobjeći ne možeš, ali najprije prizovi život koji će ti ispuniti SVE želje.

U sebi jedino imaš bezuvjetan i budan EGO i istinu, pjesmom ih prizovi u samopomoć.



Usput pij destiliranu vodu, da malo o´ladiš, ili se ugriješ, jer ona to može.



DESTILIRANA VODA nije modni trend, nego ISTINA ŽIVOTA.
Kada sa destiliranom vodom ispereš slinu u ustima, žvakanjem vode, na kraju ostane slatka vodica i to je početak LJUBAVI za koju umišljaš da ti nedostaje.





ŽELJA



SVE-ŽELJA = ŽIVOT TIJELA - EGO = crvena boja = opasnost = karakter = ne-ISTINA = ne-SVIJEST.



SVE-emocije,



SVE-osjećanja,



SVE-sjećanja,



SVE-mašte,



SVE-UM-misli



SVE-duh,



čine dijeljenje cjelog života, po nijansama spektra svjetlosti, pri čemu se stvara OVISNOST za cjelim životom, univerzalnim duhom i egom prostora.



SVE - usporenja kroz tijelo stvaraju razne iluzije, prijatne i neprijatne, kada se sabiru u zatvoreni krug života, kao bijela svjetlost = MIR = SLOBODA.

Tko UŽIVA u djelićima života, isključuje sebe iz cjelog života, tako postaje ograničen na nešto i gubi iz jasnoće uvida SVE-život.



ŽIVOT nije NIŠTA-ovisno, nego je SVE-neovisno, tko ZNA.



Ograničavanje SEBE samo na nešto, nikada nije SVE što zlatna ribica = ŽIVOT = DUH = Svjetlost = EGO može.





ISTINA



STVARNOST ŽIVOTA = ISTINA = NAJDUBLJI MIR = NAJMANJA OVISNOST = NEMANIFESTIRANO = UVID = SLOBODA.

SVE što nije ovo, NIŠTA je od života.







ISTINA



SVE što unosiš kroz nos i usta u tijelo, kroz osjetila, uvijek predstavlja šok za tijelo, bez obzira što ono ima neke navike od ranije, na primjer po pitanju udaha zraka.

EGO dobro prepoznaje da ni zrak koji dišeš nije čist, zato se buni preko karaktera.



U svakom slučaju, DESTILIRANA VODA je čistija i od zraka koji dišeš.



To znači, preko destilirane vode, znanjem podržavaš život tijela i SVE što znači prirodan imunitet, vitalnost i dugovječnost.



Gutanjem ISTINE u grlu, potvrđuješ ispravnost SVE-unetog u tijelu. To se postiže koncentracijom na grlo i afirmaciju pitanja kao kada bi izgovorio glasom.

Jednostavno odmumlaš u grlu: „Da li mi je ova kava potrebna“? Ako progutaš istinu, kava ti je potrebna, ako ne možeš progutati istinu, kao pitanje, znači, nastavićeš disati na nos, ali ti kava zasigurno ne treba.

Tako možeš pitati za SVE što radiš.

Pitanje ponavljaš više puta, jer oktava ima više nijansi, pa ne mora biti odmah jasno.



Upozoravam, ako pitaš da li ti voliš nekoga, ili da li netko imenom, voli tebe, odgovor može biti negativan, jer voljenje nikada nije LJUBAV.

VOLJENJE = OVISNOST = UM-misli.



LJUBAV = ŽIVOT sa prirodnim imunitetom = MIR na pola = SVIJEST na pola = skoro ISTINA.



LJUBAV može biti primitivna kao NAGON i UZVIŠENA kao EKSTAZA i SLOBODA.





BOGATSTVO



Davno je provjereno da je najveće bogatstvo



ZNANJE.



Koliko može biti znanje u tvom biću?



To direktno ovisi od imfromatičkog sustava tijela.



Kvalitet tijela će odlučiti koliko si imformatički moćan prema znanju.



Obzirom da je tijelo skoro 80 % destilirana voda, onda

od nje ovisi tvoje ZNANJE i konačna SVIJEST.



Čista H2O je u živoj prirodi je najbolji imformatički medij,

a najčistija je u obliku IONA, poslije same destilacije,

kada počinje hlađenje i kristaliziranje IONA.



Ako je ZNANJE = ŽIVOT, onda je



DESTILIRANA VODA = NAJVEĆE BOGATSTVO.



Otkriće vatre je trebalo biti okrenuto destilaciji nečistih voda

iz prirode, a ne kuhanju hrane, od čega ona postaje mrtva.



ISTINA



Apsolutna ravan života je suština postojanja, SVE suprotna od ove naše šarene prirode, koja je samo formalno postojanje.



Sunce je za nas dio svjetlosti života, ali ne razumijemo ni njegovu suštinu.



Zemlji tek predstoji da postane užareno sunce, da se pročisti, da evoluira.



Od užarene lopte na nebu, kada je Zemlja postala komad individualiziranog života, počinje njena transformacija i čini se da je prošla polovicu puta pročišćenja.

SVE na zemlji, još je više formalno izraženo u sitnijim oblicima života.



NIŠTA tu nije ni bolje ni lošije, NIŠTA nije višak, nego je SVE uzrok i posljedica opće stvari materije.



Apsolut je beskraj moći života, kao SVE-JEDNO-VAKUUM.



Priroda je beskraj iluzija iste te moći, SVE-elementi, gdje svaki dodatno komplicira suštinu.



Zato je svatko zbunjen. Život se pokreće od jednostavnog vakuuma, a on je nevidljiv u formalnoj i izazovnoj prirodi svih boja. Tu se ne nazire jednostavnost bijele boje svjetlosti i postojanja.



Tu zbrku između suštine i forme života, jedino može razriješiti UVID u pravo stanje stvari.



Upravo je iskustvo ZNANJA SVE-uvid života, kao individualizirana SAMOSVIJEST tijela i

konačna SVIJEST suštine.



Suština i forma života su jednovremeno u tvom tijelu. Ono što je bogatstvo, duboko je sakriveno u tijelu, jer se bogatstvo čuva u trezoru, daleko od kradljivaca (zraka, vode, SVE što ga može oštetiti, oksidirati i rastopiti. Vakuum je u pitanju, stanice su suptilne i slobodni radikali ih lako buše).

ŽIVOT tijela postaje sklad kada se suprotnosti pomire. To znači, kada zrak miluje stanice kao povjetarac, a živa voda ih kupa, onda se vakuum ne plaši od njih i ti osjećaš radost.

Ne trebaš veću istinu života od svjetlosti, zraka i destilirane vode.



Otkrio sam, bez spisa, da si u toku dana jedino istinit kada nisi FORMA tijela. To na prvi pogled i nije neko otkriće.



Ali kada ti kažem suštinu toga, shvatićeš da jest.



Ti formalno radiš SVE i nemaš život, ne osjećaš da ga imaš, jer si SVE-ovisan od prirode.



Jedini način da se oslobodiš SVE-ovisnosti, forme i maske ega, s površine tijela, jest duboko uranjanje u vlastitu suštinu vakuuma stanica tijela i da tamo ostaneš cjeli dan. Da ostaneš tamo onoliko dugo koliko si budan i svjestan.



To ćeš postići jednostavno ako istinski ŽELIŠ probati ovo što pišem.



Od SADA pa cjeli dan, odredi sebi mjesto gdje ćeš probati istinu života. To ne mora biti danas, odredi neki drugi dan.



Suština je da se cjelovito prepustiš životu, na jednostavan način, bez napora, da ne košta.



Ne moraš meditirati, posebno disati, biti na dijeti, jer to i ne možeš u ovoj šarenoj prirodi, pokušavaš pa ne ide.



Neka ti jedina veza s životom budu NOSNICE, a SVE-rupe tijela zatvori, uključujući i USTA. Nosnice su forma istine, a grlo suština istine života tijela.

Preko rupa na tijelu TU gubiš moć života i nisi moćan zatvoriti ih kad treba, nego si naviknut na otvorene rupe, a preko njih curi život tijela i vraća se izvoru postojanja.
Svakako je cilj da TI život ne iscuri tako brzo kada još nisi realizirao sebe i postigao slobodu i vječnost.



Upravo su rupe na tijelu SVE-dehidracija-boli.



U spisima se tumači da energija curi iz tijela, no pojam energija je pogana riječ za suptilne vibracije svjetlosti, jer pod tim pojmom ne vidiš suštinu vibracija, nego formalnu struju koja te sluđuje, jer se nje plašiš.



Život je apsolutna svemoć i ne postoji bol u tvom tijelu koju život ne može iscijeliti, samo to trebaš znati i dopustiti da se dogodi u vremenu svjetlosti. Kada mirno dopustiš istinu života, SVE boli nestaju, onako kako su suptilno slagane od iste ne-svjetlosti, jer si je stalno odbacivao, tragajući za životom kroz SVE-ovisnosti izvan tijela.



Kada se „hermetiziraš“ optimalno, dobićeš efekat stvarnosti života.



To znači da bi trebao zatvoriti usta, onoliko čvrsto koliko da nije naporno, ali ih nikako nemoj otvarati. Ne trebaš izgovoriti ni jednu riječ do odlaska na spavanje. Ne trebaš posebno disati, jer će nosnice i grlo točno odrediti količinu zraka koju ćeš dopremiti do stanica i time kontrolirati slobodne radikale.



Ako napraviš ovu proceduru, sutra kada se probudiš iz istine života, shvatićeš vlastitu suštinu postojanja, bez ovisnosti, vjere, sudbine, tehnika, spisa, zraka, vode, svjetlosti, jer TI si moćniji od SVE što postoji, TI imaš beskrajnu moć SVIJESTI, a to je svakako moćnije od elemenata, vakuuma i svjetlosti.



To jednodnevno istraživanje istine života, od budnosti preko dana i EGO budnosti tijekom noći, biti će SVE-znanje života, kao stvarno iskustvo.



Kada stvarno shvatiš da je život najprije sadržan u vakuumu i primarnom EGU suštine svijeta, biti će ti lakše da odbaciš elementarno fizičko tijelo i SVE-izazove iz prirode, žive i mrtve.



Praktički, TI ne trebaš NIŠTA odbaciti, nego konačno postati SLOBODAN i ne-OVISAN od vlastite forme (maske ega). EGO u dubini tijela je tvoj život, a ona maska-ega na površini je tvoja ovisnost, neodlučnost, strah, mučenje, boli i zbrka.



Bez pravog znanja, istine, samosvijesti tijela i univerzalne svijesti, ZBRKA će vladati tvojim životom i nećeš ostvariti



MIR.



Život je jednostavan, samo kada ga ZNAŠ.

Tvrdim da bi nove generacije djece, postali stvarni ljudi od znanja, kada bi im se pravo znanje serviralo po rođenju. Takva djeca bi imala normalan razvoj, odrastanje, svjesnost i konačnu zrelost.



Kako sada stvari stoje, naši umirovljenici su na razini svijesti ispod svakog nezrelog djeteta i zato traže pomoć od formalne medicine, koja ne može imati vezu sa životom pojedinca, jer se on ne odvija u ljekarni i lijekovima, nego izravno u tijelu.



Promjena je moguća uz višu moć, koju još nemam.



Život i pojedinac su suština, a ne društvo i vjera.



P R I R O D A



Ovisna je od svjetlosti, kada ispoljava SVE-relativnost, objektivnost i prolaznost u vremenu.



Manifestirana priroda kao fizičko stanje materije, suprotna je apsolutnom stanju i trebaš biti pažljiv u razumijevanju suštine.



Tako je SVE živo u apsolutnoj ravni, a onda se život seli u svjetlosnu iluziju slobodnog entiteta, koji poprima određeni kvalitet i moć DUHA, zbog PROSTOR-VRIJEME-MATERIJE.

Relativnost žive i mrtve tvari određen je DUHOM.



Prirodu dijelimo na živu i mrtvu, a razlikuju se po apsolutnoj inteligenciji (vakuumu).



Bez vakuuma u svojoj suštini postojanja, NIŠTA ne može biti živo.



Opstanak u prirodi ovisi od inteligencije slobodnog entiteta. Niža (prirodna inteligencija) se ispoljava SVE dok slobodan entitet ima moć opstanka. Kada izgubi SVE prirodne moći, automatski je podržan od SVE suštine postojanja, od apsolutne inteligencije, koja je prisutna u svakoj najsuptilnijoj točki prostora.



DUH svjetlosti i vremena u tijelu stvara prednapon, u duhovnosti životna sila. To je životna predodređenost, kao nešto sirovo, nezrelo i nesvjesno, kao zatvoreni duh koji će natjerati tijelo da se mora pročistiti i osloboditi ga. Duh održava tijelo živim, ali ga može učiniti mrtvim ako se ono njemu odupire. Odnos tijela i duha u njemu, ispoljava se kao reakcija, kao KARAKTER tijela, kao neka tjeskoba, nesigurnost, bol, koma ili smrt.



Živo tijelo je suštinski komadić SVE-EGA svijeta materije, kao kozmička prašina, kao nekakva iluzija na već postojuću iluziju svjetlosti.



EGO se prostor-vremenski širi (kao eho) i SVE više slabi, poprimajući karakteristike sekundarnog i još više usporenog, prema samoj oktavi vibracije.



Tako je tijelo u suštini EGO-vakuum u stanicama tijela, bezuvjetno budan i prilično oslabljen u odnosu na idealni vakuum (Apsolut). Budnost je optimalna ili nejasna u krvi i limfi, definirano destiliranom vodom i hranljivim tvarima u tragovima IONA, onda se pojačava u unutarnjim organima i njihovim funkcijama, žlijezdama, mozgu, a onda se smanjuje prema mineraliziranim strukturama mekog i tvrdog tkiva, prema kostima, noktima i kosi.

Od moći krvi i limfe, od njihove sluzavosti ovisi jasnoća uvida i SVE moći tijela.



Tijelo živi univerzalno, apsolutno inteligentno u ravni EGA stanica, metafizički mentalno i intelektualno, i elementarno fizički.



SVE-elementi tijela se sabiraju u PET ELEMENATA duhovnog sadržaja, kada fizičko tijelo nije bitno, ali se bez njega ne može odvijati individualizirani život.



Prostor oko tijela i u njemu je apsolutno inteligentan (kao univerzalna svijest), ali to treba biti potvrđeno slobodnim duhom tijela. Bez toga tijelo je nesvjesno, jer nema iskustvo, jer je ograničeno, ovisno, ne može bez navike. Znamo da je svatko potpuno duhovan i svjestan, ali nemanifestiran u formi znanja i prirodnog ponašanja. Ono što ne možeš u budnom stanju, možeš u snu i to je dokaz koliko kasniš u duhu i svijesti, koliko si daleko od bezuvjetne budnosti i ljubavi prema životu.

SVE što te uspavljuje, praktički je nedopuštena ovisnost.



SVE što te budi, jasno kazuje da je životno opravdano.



A što te budi?



Samo te EGO može probuditi, jer u tijelu ne postoji veća moć od njega, ako nije preveden duhom u svijest. UM-misli su borba EGA i samosvijesti, što znači da nikada ne misliš, nego stalno umišljaš. Jasna misao je moguća jedino u slobodnom duhu, u miru, radosti, u trenutku neovisnosti tijela.

Tako ćeš iz boli i NE-komfora, iz muke izvući SVE-znanje o životu na razini primarnog EGA i stanica tijela, a ne kako si do sada UM-mislio, preko maske ega u površinskim ovisnostima.



Duboka i budna ovisnost tijela od života i nije ovisnost, nego rijeka ISTINE postojanja. To nije uživanje, nego ekstaza kozmičkog reda, kroz religiju srca.



Kad uživaš, ti ne misliš, jer ne možeš misliti i uživati jednovremeno. Jedino kada imaš jake boli, one imaju moć natjerati tvoju želju u suprotnom smjeru od ovisnosti i uživanja, kada život zoveš u pomoć. Tako je ŽELJA SVE što imaš od života, prije SAMOSVIJESTI.



Kada imaš svijest, nemaš želju, miran si, nisi ovisan, slobodno se raduješ.



Kako je materija suštinski SVE-jedno, kao prostor-vrijeme-materija, tako se njen život odvija konstantno, neovisno od ograničene i manifestirane iluzije slobodnih oblika i tijela.

Tko shvati suštinu postojanja kroz jednostavnu materiju, ne mora kroz život biti pretjerano ovisan od prirode, izvan vlastitog tijela, koje je suštinski i konceptualno cjelovito za život na duge staze.



SVE-moć prirode je potpuno ograničena, vidljiva kroz šarene boje, kojima uvijek nedostaje ono suštinski nevidljivo kroz crnu boju apsolutnog vakuuma i bijelu boju čiste svjetlosti.



U tijelu je relativan vakuum i realtivna svjetlost, a to može biti pročišćeno do najviše razine SVIJESTI.



Poslije rođenja tijelo se još oblikuje i oko 25 godine starosti je fizički formirano. Do tada se moglo glavom kroz zid, jer je prednaponska sila tijela bila jaka. No tijelo je već zakoračilo u vremensku starost i već se mora pročišćavati.



SVE opomene života i duha u tijelu tiču se religije srca, mira, radosti, svijesti i slobode stvaranja. SVIJEST je preko potrebna i trebaju se odbaciti zablude, neznanje, uživanja, jer to ničemu ne vodi, izuzev poremećaju karaktera, bolima i nesretnom životu.



Rođenjem tijelo gubi moć svijesti, fizički se formira i usput izgrađuje duh.

Svijest čovjeka je duhovni protokol u kome glavnu riječ ima duh a ne tijelo.



Ako je hrana bila potrebna za formiranje tijela, ona nije više potrebna za oslobađanje duha.



Sklad, balans, libela SVE potreba tijela definira se samom suštinom tijela, kada znamo da se ono sastoji od skoro 80 % destilirane vode.

Duhovni sadržaj u čovjeku (svjetlost), varira između 20 i 30 %, a samo je 1 % elementarni sadržaj u tragovima (koloidni oblik IONA).



Svjetlosti, zraka, zračenja, vode, hranljivih tvari ima u izobilju u živoj prirodi. TI si pristao ostati bez mira zbog društva, vjere, plaće, biti u stresu i svaki dan ići na posao, slušati nekakvog umišljenog šefa, zbog novaca da u supermarketu kupiš mrtvu hranu. Plašiš se da ćeš ostati bez mirovine, a neznaš da je ovo samo zbrka od života, koji je jedino istinit u tvom tijelu, bez ikakve ovisnosti sa strane.

Pristao si na društveni brak, samo tradicije radi, a sam vidiš da u njemu nisi ostvaren, da ti on smeta, da te sluđuje partner, tražeći od tebe SVE od života koga upravo ima u sebi. Netko tebi traži ljubav, koju si i sam zaboravio.



SVE to trebaš urediti u prirodnim postavkama i vratiti se mirnom, budnom, slobodnom gledanju životnog filma koga si snimio još u ideji prije rođenja. NIŠTA od života nećeš vidjeti ako nemaš slobodu, ako nisi miran, a to je upravo u tebi.

Na kraju ćeš se cjeloga života mučiti, željeti, ovisiti, biti ponizan, bolestan, a životni film ćeš odgledati posljednjeg dana života u tijelu. Tada se moraš smiriti i osloboditi duh, jer je bol od njega nepodnošljiva.



Najbolje ti je da se SADA predaš prirodi na koju si pristao. Budi samo ono što prirodno jesi.

Ne možeš biti mercedes ako si tijelo. Mercedes ćeš lako imati, ako si slobodan, miran, cjelovit.

Što je mercedes za toj život?

NIŠTA.



I SVE drugo je NIŠTA u odnosu na goli život tijela, koje je savršeno negdje na nudističkoj plaži i toplom suncu, uz destiliranu vodu, slatke sokove, daleko od posla, supermarketa, zbrke i interneta.



Svjetlost od sunca u našoj prirodi čini oko 30 % od bijele svjetlosti SVE-zračenja svijeta.



Pročišćeno tijelo ima prirodnu moć gledati očima u sunce direktno i to bi bio prirodni princip opstanka tijela na solarnoj jogi. Ako ti moraš početi solarnu jogu (sianzing) samo sa 10 sekunde, da ne bi oslijepio, to dovoljno kazuje koliko si zapušen u tijelu.



Mnogi ljudi neprestano trepću očima i to je SVE-dokaz općeg stanja zdravlja i vitalnosti tijela, moći percipiranja stvarnosti, UM-misli, svijesti, prirodnog imuniteta, ljubavi, radosti i kreativne slobode stvaranja. Oči su dokaz odnosa primarnog EGA i sekundarne maske ega, kada je neizbježan karakter tijela i obrana ega.



MILOST kao savršenstvo postojanja čovjeka, najveće je bogatstvo, koju srećemo u očima beba i veoma rijetko u prosvjetljenim bićima.



U prolaznoj prirodi milosti ne može biti više od SVE kvaliteta i SVE moći koja ona može dati.



Ljudi rađaju djecu kako bi na trenutak vidjeli svoju EGO-milost, svoju zaboravljenu bezuvjetnu ljubav, ali isti ti ljudi rađaju djecu iz NE-ljubavi, iz stanja zbrke, nesloge s partnerom, kada nema ljubavi, kada se SVE svodi na formu društvenih potreba kroz prokleti brak, vjersku moralnost i nedovoljno znanje o životu.

Tako rođeno dijete ne može imati prirodni obrazac postojanja, nego ima preslikanu društvenu genetiku, kao smeće od karme koja se mora čistiti pri samom rođenju.



SVE više se danas rađaju djeca sa karakternom obranom straha, jer su im majke već u strahu egzistencije ili čega drugog. Strah, ljubav i sloboda ne idu ruku pod ruku.



Ako se na SVE zbrku doda SVE društvena kontrola, u smislu ovisnosti pojedinca od društva, plaće, obrazovanja, socijale, crkve i drugih formi življenja, SVE smeće karme vidljivo je kod većine uplašenih, dehidriranih, mršavih i pretilih ljudi, koji samo nešto čekaju, u redovima supermarketa, prijevoza, ambulanti, nekakvih zavoda, glasovanja, referendumima i staračkih domova, kada se jasno vidi da čovjek nema nikakvu vrijednost.



SVE se svodi na RE-programiranu evoluciju materije, u okviru planeta, koja ne može biti NIŠTA drugačija od samih kvaliteta i moći prirode u odnosu na idealnu materiju.



Ako je vibracija najbliža svjetlosti i novac najveće bogatstvo, onda smo tu jako blizu slobodnom duhu. Već imamo internet, e-banking, silikon, cirkonij, umjetnu hranu, nano tehnologiju i samo je pitanje vremena da se preformatira struktura DNK kroz par novih generacija.



Pokretne slike multimedije skoro su žive, a to će se dogoditi kada računala budu od silikona. Postoje savitljiva računala kao list papira.



Zato vrhuška svijeta ne mari za uništenje zelene prirode, jer već imaju dopuštenje mudraca, velikih UMOVA, da će SVE postati umjetni dijamant, kao savršenstvo prirode.



Duhovni učitelji nikada nisu bili u funkciji svijesti čovjeka, jer to i nije moguće. Svijest je univerzalna, neovisna, kao SVE-postojanje, a ako to netko ne ŽELI, ne možeš ga na silu činiti svjesnim. Kada bi to moglo, sva bi djeca bila geniji. A oni i jesu SVE više geniji za igrice, jer se uveliko pripremaju za život na svjetlost.



Prirodna hrana nije potrebna, jer je djeca već ne vole. Slađe su im čokolade od voćnih sokova.



NIŠTA tu nije slučajno, niti višak, iako SVE izgleda zbrka i jadno za vidjeti.



U prirodi samo vidimo nijanse boja, u smislu iluzije, a najjasnija je iluzija bijele svjetlosti, kakve u ovoj prirodi nema.



Ne postoji nešto živo u savršeno crnoj boji vakuuma (Apsoluta) i savršeno bijeloj boji svjetlosti. Zato TI i ne vidiš život, jer on nije crno-bijelo tijelo, nego neka nijansa između prozirne vode i zraka i mogućeg crnog ugljena.



Savršenstvo u smislu SVE kvaliteti i moći prirode je DIJAMANT, kao elementarni crni ugljik, oživljen u vječno bijeli i prozirni dijamant, naravno onoliko čisto koliko se to u prirodi može. Dijamantu svakako predstoji evolutivno pročišćenje do apsolutnog stanja, a to je već stvar vječnosti.



Moć čovjeka prema savršenstvu i dijamantu, svodi se na pročišćenje tijela do razine RELIKVIJA (mekanog dijamanta), od prednapona tijela (životne sile i samosvijesti).
To se postiže pročišćenjem tijela, znanjem i iskustvom u kontroliranju ovisnosti, kada ih svodiš na najmanju mjeru pijenja destilirane vode, žive hrane od sokova svježeg voća i povrća i malo oraha ili sjemenki.



MILOST kao najveće znanje i bogatstvo čovjeka možeš ostvariti oponašanjem djeteta, tako što ćeš u svemu glumiti dijete i ostvariti punu zrelost, primjereno godinama starosti.



To znači trebaš samo gledati, ne govoriti, ne UM-misliti, biti istinit u sebi, potvrdom gutanja života u grlu, optimalnim dahom i prehranom od tekućina: destilirane vode i sokova od svježeg voća i povrća. Upravo to radi beba, a majka je kvari jer nema prošireno znanje, pa joj daje tvrdu i umjetnu hranu. Kako majka svakim danom pojačava hranu djetetu, tako se beba kvari i oko puberteta pokaže SVE zaprljanosti tijela i to se pokaže po bubuljicama, čirevima, zadebljalim glasnica, mutnijim očima, reakcijama, uznemirenosti, mjesečnici, strahu i SVE-mogućim negativnostima koje prate čovjeka koji nezna život i ovisan je o nebitnoj prirodi.



Medicina koju imamo smatra pubertet normalnim i mjesečnicu u žena normalnim i sex opravdanim. Smatra industrijski prerađenu, soljenu, masnu, miješanu hranu normalnim.

SVE to i jest normalno, ali nije ISTINA života. To je logično samo koliko UM-misli mogu percipirati stvarnost. Kada znaš da je DUŠA samo UM-misao stvarnosti, onda se jednostavno odrediš prema osjećanjima i emocijama. Duša je samo pokušaj rušenja nečega što ne postoji, kao i SVE-UM.

Nesavršena priroda ipak ima mnogo moćnije postavke, najprije što je stvorila biće u tijelu čovjeka koje može biti inteligentnije od same svjetlosti. To i nije čudo jer je svjetlost u atmosferi Zemlje samo 30 % bijele svjetlosti postojanja i univerzalne svijesti.



Čovjek ima moć biti svjesniji više od 30 % nego što je sunčeva svjetlost. Čovjek zna da je Sunce samo planet sastavljen od čistog vodika koji gori na površini. Čovjek svakako mnogo više zna i o drugim planetima, što znači da ipak SVE ima svrhu i SVE je dopušteno ŽELJI pojedinca. Poznato je da je ovisnost želja, da je uživanje želja, da je bol želja, ali je i smrt želja.



A što je želja?



Upravo je želja usporena moć Apsoluta u prirodi tijela. Od prednapona želje, nagona i sex potencijala, ovisi moć um-misli, duha, samosvijesti i svijesti.



Svjetlost je stvorena od napona Apsoluta, kao iluzija na njega, od koje su SVE-iluzije svijeta.



TI SVE definiraš u želji i već si sam osmislio sebe. Ovo što sada radiš, već si odradio na vibracijskom planu u trudnoći, mirno razmišljajući iluziju svog života.



Tako se tebi NIŠTA ne može dogoditi ako ne želiš.



Nitko se ne plaši smrti, jer je smrt ulazak u vječnost, nego se ljudi plaše tijela. Čovjek se pita šta uraditi s tijelom u slučaju smrti i konačnog oslobađanja duha.



Zato ti treba prošireno znanje, da imaš ovozemaljske odgovore što će se dogoditi s tobom, poslije tijela. TI sada samo ovisiš, uživaš, želiš, patiš i u bolima si, reakcionaran, bez mira, a to nema smisla, samo se trebaš prisjetiti života koga si već osmislio, isprogramirao do svakog detalja.



Nitko ti ne može objasniti život, jer su svi ovisni, daleko od života. Primoran si na život u sebi.



Zato napusti ovisnost, pročisti se destiliranom vodom, da jasnije vidiš život u dubini tijela. Sada to ne možeš zbog SVE-viškova u tijelu, od hrane, otrovnih plinova, mutiranih stanica i mentalnog smeća.



SVE je to poznato, netko je već istražio, uči i pitaj, to nije sramno. Ako se ne sramiš nositi smeće u tijelu, biti ovisan o maski ega, vjeri, sudbini, šećeru, mesu i soli, sexu i novcu, što bi se sramio proširenog znanja, jer si ti samo nečije dijete, još uvijek nezrelo pred životom, sa malo odmaklim godinama starosti, koje nisu bitne.



Stidiš se pitati i biti ponizan pred učiteljem, a nije te stid što živiš bez ljubavi, na pola UM-duše.



Temeljem moći samosvijesti tijela, NIŠTA nije bitno za život, niti svjetlost od sunca, jer je život savršen, a kada to znaš, onda si moćan kao ŽIVOT.

Moćan si osloboditi se SVE-ovisnosti i uživati ekstatično na višoj (dubljoj) razini života tijela, a ne kao drhtavi lažni ego.



Priroda je SVE postavila.



Ako si moćan muškarac, ne moraš se sjećati i ovisiti o ženi.



Ako si žena, ispunjavaj svaku želju muškarcu, to je tvoja priroda.



SVE-ovisnosti imaju jak simbolizam života, jer kada nemaš znanje, kada nisi samosvijest, moraš na razne načine pojačati prednapon tijela, preko kavice, čaja, duhana, uživanja u hrani, alkoholu, možda drogi, jer od toga poludiš iznutra, onoliko koliko ti treba da oslobodiš duh. I to nije slučajno ponašanje.

Ovisnost je priroda svakoga.



Simboli nisu život, ali su feng shui lijekovi SVE-materije.



U čovjeku je SVE-ljubav rastegljiva, od primarnog EGA, intuicije, emocije, osjećanja, sjećanja, mašte, UM-misli, duha, rušenje maske ega, samosvijesti, sa tendencijom slobode UVIDA, vezano za MIR i religiju srca.



Preko ovisnosti i simbola, krpiš rupe na tijelu, jer bez toga ono nije moćno pratiti primarni EGO i život u stanicama.



Zato je govor istine u grlu, sa zatvorenim ustima, pravo znanje života, radost, mir i SLOBODA. Istinu nitko ne može izgovoriti, jer se ona odnosi na život života, a ne na lažni govor. Zato su djeca zbunjena od odraslih ljudi, koji SVE lažu, ponajviše oni u školama i političari. Dijete najbolje razumije igru i kada NIŠTA ne govoriš, kada mu odobravaš SVE.



Svaki pismen čovjek treba nositi plavu fasciklu i u njoj stalno nešto pisati, da tako simbolički proširuje znanje, do zagrljaja sa životom iz dubine tijela. Tako se postiže samospoznaja, analiza materije, tako ne reagiraš na NIŠTA, nego istražuješ život, tako si svima drag, zahvalan, pažljiv, ljubazan, odgovoran, miran, slobodan, neovisan, usklađen sa danom i noći, sa prirodom i tijelom, negdje na sredini UVIDA, u prirodnom imunitetu, na liniji srca, ljubavi i radosti, primjereno ljudskim kvalitetima, čistom karakteru, bez maske ega.



Znanje je najveće bogatstvo, jer je to sažetak života u formi tijela i ispred je svakog materijalnog bogatstva, kao vrhovna moć pojedinca.



Kroz pravo znanje si samorealiziran.



Trebaš znati da TI živiš apsolutno (preko vakuuma u stanicama), metafizički (mentalno i intelektualno, pročišćeno kroz pet elemenata, kao UM-misao-duh-samosvijest) i kao elementarno fizičko tijelo, jednovremeno i NIŠTA nije višak u prirodnim postavkama, niti je potrebno gomilati u sebi SVE što ne pripada tijelu. To se odnosi na hranu i mentalno smeće.



Ako je život svemoć, onda i tijelo okačeno na život može biti svemoćni reciklator, u smislu da NIŠTA ne zadržava u sebi, preko UM-misli ovisnosti.



TI možeš biti SVE na trenutak, ali uvijek život u istini, po poznatom protokolu mira.



Ako si zreo onda si SVE moćan, ako si još dijete, onda uči, slušaj iskusne i budi spreman na neku pljusku po guzi.



MIR.



Život je jednostavan, samo kada ga ZNAŠ.

Tvrdim da bi nove generacije djece, postali stvarni ljudi od znanja, kada bi im se pravo znanje serviralo po rođenju. Takva djeca bi imala normalan razvoj, odrastanje, svjesnost i konačnu zrelost.



Kako sada stvari stoje, naši umirovljenici su na razini svijesti ispod svakog nezrelog djeteta i zato traže pomoć od formalne medicine, koja ne može imati vezu sa životom pojedinca, jer se on ne odvija u ljekarni i lijekovima, nego izravno u tijelu.



Promjena je moguća uz višu moć, koju još nemam.



Život i pojedinac su suština, a ne društvo i vjera.





RESET ŽIVOTA



SVE što UM-misli o životu, SVE više uviđaš da ga NIŠTA neznaš.



Životu ćeš se vratiti kada postaneš senilni starac, kada ne budeš reagirao na SVE, ali to neće biti tvoje znanje o životu, nego potreba evolucije materije tijela.



Podsjećam te da se možeš RESETIRATI i povratiti na razinu kada si bio najbolji.

Svakako je to tvoje djetinjstvo, točnije poslije rođenja.



Vratiti se možeš u to stanje možeš jedino ako zatvoriš usta, da ne piješ niti jedeš i da konačno spoznaš istinu života.

Tako je beba mila i savršena, ZNALA je SVE od života, ali nije znala NIŠTA od formalnog života u prirodi i zato nije progovarala ni riječ.

Zbog obiteljskog odgoja i ljubavi prema njima, odustala je od istinitog života i priklonila se njihovim navikama ovisnosti od prirode.

Tako je konačno prihvatila prohodati i progovoriti. Prihvatila je SVE grijehe ove prirode.



Zaboravila je na istinu života i SVE doživljava preko ovisnosti, a TIJELO ne-svjesno pokušava samo od sebe preživjeti, jer si nedovoljno budan nad životom.



Zatvori usta SADA i jedino govori istinu u grlu, pričaj sa sobom, jer je život tijela samo u tebi, nema ga na drugom mjestu i ne moraš biti OVISAN ni od čega.



Povratiće ti se mir, moći ćeš jasno misliti, a nećeš biti gladan, ni žedan.



Uvjerio si se da SVE što izgovoriš kod drugih izaziva reakciju, znači nikada ne pogađaš istinu.



Zato zatvori usta i uvjeri se kako te svi bolje razumiju i biti će pažljiviji prema tebi, kao prema bebi.



Ne možeš vjerovati, kako SADA možeš promijeniti život, jednostavno zatvorenim ustima i moćnim mumlanjem istine u grlu.



Tako ćeš od glupe površinske forme i maske ega, povratiti moć vibracije života tijela.



Tako ćeš konačno resetirati tijelo na izravnu istinu života, oprati sjaj iz očiju od karaktera i biti konačno stvarni EGO suštine života. Imaćeš MILE OČI kao beba.



Umirovljenici imaju godine života, ali nemaju ZRELOST svijesti.



TI ne moraš cjelog života biti zbrka, niti sebe držati u kavezu duha svjetlosti koji te je stvorio.



Zato uradi ovo što ti predlažem, oprobano i jednostavno.



Ako ti i ovo nije jasno, pitaj kako se to radi.





STVARNOST I ILUZIJA



Stvarnost je jednostavna kao SVE-jedno.



Zato ima moć manifestirati se kao SVE-iluzija.



Stvarnost se prvo manifestira preko PROSTORA,



onda VREMENA, kada se pojavi



SVJETLOST



i taj DUH ima moć stvoriti svaku



ILUZIJU.

ZRAK je jednostavna iluzija, čista svjetlost ili duh vremena.



Zato se dalje manifestira kroz



VODU = 2 x zrak (H+H+O), a ona



dalje u prirodi podržava SVE-elemente, živu i mrtvu prirodu.



Voda je bliža nemanifestiranoj stvarnosti i zato ona ima najveću imformatičku moć u prirodi. Voda SVE u prirodi stvara, jer zauzima 2/3 površine planeta i ne može se samorealizirati ako ne stvori SVE-elemente, sabere ih u PET ELEMENATA i preko njih se vrati u IZVOR.



Voda ne može direktno biti Vatra, ali zato ima moć stvoriti Drvo. Sama pretvorba vodi pročišćenju.



STVARNOST je SVE, ali i iluzija je SVE-manifestirana stvarnost.



Postavke života su jednostavne, ali je VRIJEME manifestiranja individualno i primjereno slobodnom entitetu.

SVE je podložno pročišćenju, nešto brže, nešto sporije.

Plinovita stanja elemenata se pročišćuju veoma brzo u vremenu, a za dijamant će trebati vječnost.



Zato je pravo znanje stvoriti od svog tijela mekani dijamant, dovoljno čist da može biti vječan ako želiš.







UMIJEĆE PREHRANE



Ne prljaj tijelo hranom, jer nećeš vidjeti život.



Ako znaš da je elementarno tijelo skoro 80 % destilirane vode i još malo elemenata, onda budi jednostavan u prehrani. Pij destiliranu vodu i konzumiraj hranu koja je i dalje destilirana voda, a to su sokovi od svježeg voća i povrća. U njoj postoje SVE-elementi za tijelo u najfinijem obliku IONA, kako metabolizam tijela traži.



Tako si cjelovit na putu života, samospoznaje i samorealaiziranja.

Tvoja forma tijela i dubinska suština života, upravo ne smetaju jedna drugoj, nego su cjelina, jer si istinit i znaš život, koliko u formi, toliko u suštini.







dijete rođeno iz sexa je promašen slučaj

dijete iz ljubavi je kao stvoreno od duha, kada u startu ima duh i ne traži oca



Nitko nije u stanju snaći se izravno u prostoru izvan sebe, jer je to nemoguće bez duha i svijesti. TI si NIŠTA za taj prostor, ali si SVE-moć ako tom prostoru priđeš iz vakuuma vlastitih stanica tijela.

SVE izgovoreno je neistina, ajmo reć laž, zato se to izbacuje iz tijela. Istina se jedino guta



SVE izgovoreno je suštinski laž, zato se izbacuje iz tijela kao mentalno smeće, kao UM-misli

ISTINA se jedino s lakoćom guta, ali si jako oprezan kad gutaš zrak, vodu, hranu. Zato trebaš žvakati hranu, da je tek progutaš kao istinu, kada postane tečna.



SVE je potrebno ako vjeruješ da nije višak. Ali ako već znaš da je višak, NIŠTA ti ne treba.



točno, tko zna ćuti, ali to nije još uvijek istina

TKO ZNA pravo znanje, širi ga svima

i to je praktički djelovanje svjetlosti, nesebično





Dva života nikada ne postoje, zato iskoristi ovaj za pročišćenje.





ELEMENTI



Svatko je suštinski SVE-nešto,

Ima neku moć i

radi ono što mora.



Tako je i sa elementima. Elementi u prirodi imaju induvidualizirane živote, ali se u pročišćenoj formi svode na PET ELEMENATA daljeg pročišćenja materije.



VODA



Zna da je određena stvarati SVE u prirodi, ali i sama ima potrebu pročišćenja, zato se nesebnično daje DRVU da se može približiti VATRI i duhu. Voda mora podržati SVE, ali to ne čini uvijek rado. Crpi znanje od Metala.



DRVO 3 treba puno vode, zna da je snažno i visoko, mnogo može i daje bez traženja. DRVO 4 umišlja da može SVE, zato vjeruje svima, kao vjetropir, kao lišće na grani.

Drvo mora provocirati reakciju da iz nje uči. DRVO vidi istinu u reakciji drugih.



VATRA jasno uviđa, zna da je duh i zato sve uvlači da izgori u duhu, bez obzira da li je netko spreman uskočiti u vatru. Vatra nikada nezna što poslije, kada izgori. Zato je ovisna, tijelom zdrava, duhom nepostojana.



ZEMLJA je majka koja sabira SVE, ali i ona ima planinu, ravnicu i tlo ispod mora. Znači Zemlja različito može i mora. U svakom slučaju je etalon suzdržanosti.



METAL zna da je hladan, zato SVE dodiruje da provjeri sebe. Njegov život je krutost a ne mekoća za kojom traga. Sam vidi razliku vlastite krutosti i mekoće tijela. On mora SVE smrznuti u formulu i znanje.



ISTINA



NIŠTA u prirodi nije tako bitno da ga moraš zadržati u svom tijelu, koje jedino ima prostora za život.



Život je sam sebi uzrok, posljedica, svrha, suština, igra, radost, istina, svijest, sloboda, mir i cilj.



SVE-život daje bezuvjetno preko budnog EGA i jedino traži od TEBE da ga ne praviš većom iluzijom nego što ON u prirodi jest. Da ga od primarnog ne praviš sekundarnim u površinskoj maski, zbog želje i ovisnosti, kada nemaš vremena pitati istinu i život za svoje ponašanje. U stanju si narušiti mir tijela kroz karakterne obrane, zbog puste želje i ovisnosti, zbog UM-misli, koje nikada nisu istina.



Ako je život samo ISTINA, onda se služi tom istinom u svakom dahu, u svakom gutljaju u svakoj izgovorenoj riječi, emociji, osjećanju, mašti, u svakoj UM-misli, jer je to jedini PUT po kojim se kreće tvoj DUH.

Koliko god da usmjeriš duh na neku ovisnost izvan tijela, on će se mučiti proći istinu u tvom grlu, jer on bezuvjetno samo tebi služi. U tom mučenju, ne muči se DUH, nego ti osjetiš nesigurnost, strah, bol, patnju, a ako to prevrši mjeru, može biti i smrti.



Želju može imati dijete i nezrela osoba. Želju možeš imati i TI, ali to ne znači da zbog nje moraš postati ovisnik i patiti, jer želja dođe i prođe, a život ostaje. Želja samo komplicira mir tijela, izbacuje te iz ritma razumne svijesti.



Ne dozvoli da u tvoje tijelo uđe nešto što nije čisto kao svjetlost, zrak i destilirana voda, što nije provjereno istinom u grlu. Ona nije napor, jer podržava život i daje ti SVE-moći, koje su u prirodnim postavkama tijela i apsolutnoj inteligenciji života.



Svaku emociju, osjećanje, sjećanje, maštu, kao UM-misli reakciju na mir tijela, propusti kroz istinu u grlu i ako je ne možeš progutati, slobodno odbaci sadržaj, jer to nije za TEBE.



OVISNOST je SVE što stvara ŽELJU i NIŠTA neće biti ovisnost ni želja, ako iluziju propustiš kroz istinu.



SVE što možeš izbaciti iz tijela, na rupicama kože i većim rupama na tijelu, nesebično čisti, jer je SVE višak u tijelu, koje jedino ima prostora za život.



Tvoje tijelo je suštinski tekućina, sa skoro 80 % destilirane vode i SVE što želiš pojesti, najprije pretvori u tekućinu, a onda tu tekućinu dobro gutljaj žvaći, jer jedino tako možeš propustiti sadržaj hrane kroz istinu u grlu. Ono što ne možeš progutati, znači nije prošlo test istine i jednostavno odbaci.



Tako se postiže MIR i JEDNOSTAVNOST, kroz običnu istinu u grlu, koja samo TEBI služi. Svatko za sebe ima život i istinu, mir, radost, svijest i slobodu, onoliko koliko ZNA.



Biti ćeš u najboljem životnom izdanju ako oponašaš bebu, tako što ćeš glumiti odraslu bebu. A sam znaš što je beba, NIŠTA ne radi, ne misli, ne reagira, nasmije se, ima MILE OČI i što je najvažnije pije samo tekuću hranu i ne govori, jer je istinita, a ISTINA se ne može izgovoriti. Kada postaneš beba-glumac, koja dobro zna svoju životnu ulogu, na kraju će nestati glumca, a ti ćeš zaista ostati mila beba, kao zreo čovjek.



Svaka izgovorena riječ je laž, kao višak u tijelu i zato je tijelo izbacuje kao uljeza. Tako većina malo zna o životu i postaju obične tračare, stalno nešto lažu i mažu, kao političari.



U suštini SVE je politika.



Tko zna nešto više o životu, neće mahati sadržajem, nego će napisati na bijelom papiru, pa ako je drugima do čitanja, neka sami odluče. Tko ishitreno reagira i ima što reći, zasigurno je pun mentalnog smeća, fali mu istina i pročišćenje. Zasigurno je počeo dehidrirati. Jedino mu može pomoći destilirana voda i sokovi od svježeg voća i povrća.















TIJELO



Ne moraš stalno reći kako je tijelo samo iluzija na život.



Jednostavno se može reći da je tijelo GLUMAC života.



Kada tijelo-glumac usavrši svoju ulogu, za nagradu, jednog dana neće biti

glumac, nego stvaran život.





POSTOJANJE



SVE-jedno u postojanju, koje se može dijeliti, podliježe pročišćenju



i evoluciji materije.





MATERIJA



SVE je JEDNO.



NIŠTA ne postoji da nije JEDNO.



Kada se JEDNO podijeli na DVA, opet je svaki dio JEDNO koje se može dijeliti.



Dijeljenjem ili sabiranjem uvijek dobiješ JEDNO, zato je materija svemoguća,

kao stvarnost i iluzija, kao SVE i NIŠTA jednovremeno.





DUH



Živa tvar je dokaz da će materija ubrzo postati svjetlost.

Živa tvar je imformatički živa zbog destilirane vode, koja, kada izlapi, tvar prelazi u element Vatru i nestaje u duhu, ajmo reć oksidira na zraku u vremenu.

Žive tvari su svakako viši kvalitet i moć od elemenata u prirodi, jer živo posjeduje vakuum, kao apsolutnu inteligenciju. To znači da funkcionira preko duha i direktne ili indirektne svjetlosti( kakva je samosvijest kod čovjeka). Biljka nema moć indirektnog svjetla, nego ovisi fotosintezom od sunca.





ZAKON PRIVLAČENJA



O zakonu privlačenja je puno napisano, ali nikada nećeš privući veću pažnju drugih, kao što može beba.

NIŠTA ne govori, mumlaj govor u grlu, ubrzo ćeš privući pažnju drugih.



Obično govorom ne kažeš istinu i to u drugima budi reakciju.

Tko stalno govori nije drugima zanimljiv.



Svatko ima želju biti pametniji od drugog.

Zato NIŠTA ne govori, drži se govora istine u grlu sa zatvorenim ustima.



Pjevaj u grlu pjesmu života EGO i pjesmu istine OM.





TIJELO



TI možda jedeš meso, da li si razmišljao tko u prirodi jede ljudsko meso?



Zbog SVE-elemenata tijela, duha i svijesti, ljudsko tijelo ima poseban negativan kvalitet mesa.



Kada bi tijelo čovjeka pročistio na razinu destilirane vode, tada bi čovjek postigao najdublji mir i najvišu slobodu u prirodi, jer ni jedna životinja ne bi pristala piti vodu od mesa čovjeka.



To bi već bila moć svjetlosti, a ne kvalitet mesa i destilirane vode.



Pero
Duhovni principi
http://bezuvjetna-ljubav.blog.hr/
http://www.facebook.com/home.php?sk=group_228125950535009&ap=1





Trew and Gould - Making natural soaps



PDF, 6 MB



 

Više članaka...

Stranica 28 od 316

28

Podržite Val-Znanje donacijama. HVALA!

Iznos: 

Jedinstvenih posjetitelja:

mod_vvisit_counterDanas1211
mod_vvisit_counterJučer1304
mod_vvisit_counterOvaj tjedan2515
mod_vvisit_counterOvaj mjesec7494
mod_vvisit_counterUkupno od 01.08.2010.2695989

Online:

Trenutno aktivnih Gostiju: 171