Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Zdravlje i liječenje


Zdravstvene spoznaje kroz godinu dana



U proteklih godinu dana od osnivanja Matrix Worlda, trudili smo se razotkriti mnoge zablude kojima smo vjerovali jer su nas tako učili još od rođenja. Pokušali smo razotkriti zavjere farmaceutskih kompanija i medicinskih lobija a sve to pod pokroviteljstvom vlada diljem svijeta. Istovremeno smo analizirali prednosti poboljšanja zdravlja iz svima nam dostupne besplatne prirode koja nas okružuje.

Što smo spoznali, potvrdili, naučili ili demantirali kroz analize tekstova o zaštiti zdravlja kroz godinu dana

Većina nas ima tu sreću da se rodimo zdravi, no neki se nažalost rađaju s hendikepima. Dosada su nam tvrdili da su sve naše mane urođene, nasljeđene, da je za sve kriv neki gen. No za mnogo toga je zapravo kriv zatrovani okoliš u kojem živimo te cjepiva koja primamo.

U današnje doba razvoj bolesti je u porastu, teško nailazimo na organski zdravu hranu, zagađeni su tlo, zrak i voda. Kao da to još nije dosta, zagađena su i potpuno nepotrebna cjepiva koja primamo za neke izmišljene, umjetno kreirane bolesti. Osim toga onemogućen nam je uzgoj kvalitetnih biljaka koje su ili ljekovite ili višestruko korisne, poput indijske konoplje. U nekim dijelovima svijeta čak je onemogućen uzgoj vlastitog voća i povrća u vlastitim vrtovima.
 


Utjecaj zagađanja iz prirode na naše zdravlje
 

Ljekovitost bilja

Naučili smo, na primjer, da je marihuana obilježena potpuno krivo kao droga, jer iako ona posjeduje psihoaktivne sastojke, upravo su oni zaslužni za poboljšanje ili izlječenje zdravstvenih tegoba. Ona pomaže kod izlječenja od raka, epilepsije, multiple skleroze, Alzheimerove i Parkinsonove bolesti i mnogih drugih te pri tome uopće ne izaziva ovisnost.
Kako to da recimo nije zabranjeno ljepilo ili lakovi, i s njima se može promijeniti stanje svijesti, kako to da nisu zabranjeni mnogi dostupni proizvodi počev od alkohola ili cigareta, pa do deterdženata i sličnog s čijom se kombinacijom mogu dobiti izrazito opasne droge?

Naravno da nisu, jer od svega toga komapanije imaju proft, a s njima imaju i naše države. Na našem zdravlju se ne može zaraditi, na bolestima itekako.
 


Marihuana, odnosno indijska konoplja je ljekovita biljka, a sve vrste konoplje su višestruko korisne i iskoristive.

Također je i duhan krivo obilježena biljka, označen je kao otrov za naša pluća, koji izaziva rak, što uopće nije točno. Pravi organski duhan štiti naša pluća i možemo slobodno uživati u njemu, ono što je štetno su cigarete u koje se naravno dodaju mnogi otrovni spojevi kako bi izazvali ovisnost i bržu potrošnju.

Cijepljenje i otrovni dodaci u našoj prehrani i higijenskim potrepštinama

Nekada ranije ljudi su masovno hrlili na cjepljenja protiv sezonskih bolesti, sretno vodili svoju djecu na redovnu takozvanu imunizaciju. Danas je taj broj ljudi smanjen, sve je više onih koji preispituju svoje dosadašnje znanje i koji sumnjaju u istinsku namjenu industrije cjepiva. A ona je samo profit i ništa više.

Broj poremećaja koji su povezani s autističnim spektrom je u alarmantnom porastu, vjeruje se da danas u svijetu oboli jedno od sto djece!! Razlog tome su razni dodaci koji služe kao vezivo u cjepivima, poput žive. Živući dokaz da su za to kriva cjepiva su Amiši, koji se – ne cijepe i ne oboljevaju! Postoje i razne studije koje govore o štetnim djelovanjima sastojaka iz cjepiva, no o tome se ne piše niti se to vidi na našim medijima. Ljudi koji razmišljaju o svojem zdravlju i zdravlju svoje djece, dovedeni su do toga da se proglašavaju ludima, šalje ih se na obavijesne razgovore, prijetim im novčana kazna ili kazna zatvora. Kada smo to izgubili pravo da na vlastitu odgovornost prihvatimo ili odbijemo cjepljenje? Jesmo li ikada uopće imali izbor? Potpisuju li se državni i zdravstveni dužnosnici da država snosi odgovornost za eventualne štetne posljedice cijepljenja? Odgovor je: NE.


Sva su cjepiva kontaminirana mnogobrojnim agensima, od virusa preko fetalnih stanica do otrovnih spojeva kao što je živa.

Istovremeno, znastvene analize govore o tome da cijepljenje zapravo uopće nije imunizacija. Odnosno, imunizaciju ne postižemo cijepljenjem.

Čemu onda sve to kad su mnoge bolesti iskorijenjene, neke ni ne postoje u prirodi, umjetno su stvorene u laboratorijima? Naravno, samo zbog profita….

Ista stvar je i fluor, talog koji nastaje kao nusprodukt i taloži se u tvorničkim dimnjacima, iskorišten da bi se dodao u zubne paste i vodice za ispiranje usta, te u neke osnovne prehrambene namirnice jer bi inače njegovo zbrinjavanje predstavljalo veliki finacijski trošak za komapanije.

I naši kozmetički preparati su nepotrebno zatrpani štetnim tvarima. Od parabena do mineralnih ulja, sve je više kancerogenih i otrovnih tvari u našim sredstvima za osobnu higijenu.

Srećom, za to postoji riješenje. Postoje sasvim prirodni i korisni sastojci ili proizvodi kojima možemo zamijeniti sve te otrove. Od kokosovog ulja, sode bikarbone do raznih biljnih i eteričnih ulja, sve je to blagotvorno za našu kožu i cjelokupni organizam. A sve što je blagotvorno može i liječiti, čak i najteže bolesti poput raka.
 


Ulje od konoplje je lijepe tamno zelene boje, ugodnog orašastog okusa. Može se koristiti u prehrani, kao kozmetičko pomagalo te kao lijek.

Konvencionalne terapije lječenja raka ne samo da nisu uspješne, već su i štetne

Jako je zanimljiva i istovremeno izuzetno tužna činjenica da je rak postao bolest koja se širi poput zaraze. Međunarodni institut za istraživanje raka navodi da je broj oboljelih u 2008. godini bio 12,7 milijuna. Možemo zamisliti koji je broj danas – sigurno nije manji, na žalost. Zašto je to tako? Kako to da ranije nije bilo toliko oboljelih, da je rak bio praktično nepoznata bolest?

Kako danas možemo zaključiti, bez da uzmemo u obzir brojne spoznaje i studije, evidentno je da se naš okoliš jako izmjenio, kao i naše životne navike. Zagađenost prirode pesticidima, umjetnim gnojivima, GM hranom, sve to utječe na naše vode, naš zrak i naravno na našu hranu.
 


Kemoterapija stvara jače i otpornije stanice raka u 30% slučajeva, no bez obzira na pogubne podatke farmaceustski lobiji zarađuju stotine milijuna dolara na ovakvim vrstama terapija.

Istovremeno, utrka za novcem učinila je od nas robote koji ne stignu i ne mogu razmišljati svojom glavom od silnih problema i pritisaka koji su nam nametnuti u bitci za preživljavanjem. Pokušavamo si olakšati opuštajući se uz mnogobrojne aparate koji osim što zrače, još i zatupljuju – televizor, mobitel mikrovalna pećnica i još mnogo toga. A želimo se opustiti od stresa, koji je najveći neprijatelj našem zdravlju.

Tako da je rezultat svega toga: rak. Nastaje zbog smanjenog imuniteta našeg organizma usljed stresa, krive prehrane, zagađene prirode i zračenja.

Zahvaljujući istraživanjima, naučili smo da možemo liječiti rak i jačati svoj imunitet putem: konzumiranja sode bikarbone, srebrom, koloidnim srebrom, uljem od marihuane, bobičastim voćem, c vitaminom, zelenim čajem i kvercetinom, biljkom Sanguinaria canadensis, lanenim uljem, sunčevom svjetlošću, ananasom, aloe verom, sjemenkama iz marelice, sezamom , urinoterapijom i još mnogo toga.

Kako spriječiti, a ne samo liječiti?

Naveli smo da veliku ulogu u našem zdravlju ima naš okoliš, pa je red da spomenemo i jednog od najpoznatijih zagađivača – Monsanto. On je najveći proizvođač genetski modificiranog sjemena, herbicida i kojekakvih suludih umotvorina. Sve to zbog navodnog cilja da se prehrani čovječanstvo. Pravi razlog znamo – profit.

Monsanto je glavni lobist američke FDA i zagovornik Codexa Alimentariusa, kontroverznog zakona o hrani koji onemogućava vlastiti uzgoj hrane, te kontrolira sjeme. Da ne pomislite da je ovo neka daleka budućnost, uzgoj hrane u Novom Zelandu je već onemogućen!
 


Vrtovi u gradovima, na praznim zemljištima između stambenih objekata, su još uvijek rijedak prizor, no sadnja za vlastite potrebe, pogotovo udruženim snagama stanara iz okolnih zgrada se sve više širi.


Zašto je ovo važno? Zato jer je time onemogućen izvor organski proizvedene zdrave hrane koja je ujedno i naš lijek. Možda vi osobno ne možete imati vrt, no sigurno radije kupujete domaće, organski uzgojeno voće i povrće, a upravo nam je to potrebno. Jednako kao čist zrak i čista voda, potrebna nam je i čista hrana, bez genetskih manipulacija, herbicida i umjetnih gnojiva.

Što je pozitvno u svemu ovome?

Navedeno je jako puno negativnih stvari ovdje, žao nam je ako ste uznemireni, ali to je realnost svijeta u kojem živimo i ona neće nestati ako se pretvaramo da sve to ne postoji. Mnogi se pitaju kako ćemo se spasiti, šta jesti, šta piti, kako se lječiti.

Kao prvo – moramo se informirati, saznati pravu istinu, da bi si mogli pomoći. Boriti se protiv suludih zakona, korumpirnih vlada, megakorporacijskih industrija, svima njima je u cilju samo profit, a ne naše zdravlje. Drugo, dok je to još moguće, a to ovisi samo o nama, konzumirajte organsko voće i povrće, te organski uzgojeno meso. Izbjegavajte fast foodove, prerađenu hranu, konzerviranu hranu, industrijske šećere, industrijske žitarice nove povijesti, a kozumirajte sve ono što nam je sama priroda ponudila, posebno ako ste bolesni.
 


Paleo ishrana se bazira na hrani koju su jeli naši davni preci, lovci – sakupljači. U nju spadaju meso, jaja, ribe, divlji plodovi voća i povrća i orašasti plodovi.

Jedite hranu iz prirode: meso, ribu, povrće, divlje voće, jaja i orašaste plodove, kao što su tako jeli i naši preci jer je na to naš organizam navikao. Umjesto umjetnih sokova pijte vodu, čajeve i prirodno iscijeđene sokove.

Bavite se laganom tjelovježbom, šetajte, probajte meditaciju, jogu, čitajte knjige i kvalitetne članke koji neće hvaliti farmaceutske ljekove i ozdravljenja preko noći, družite se, pišite, planinarite, vrtlarite, nađite neki svoj izvor sreće i zadovoljstva unatoč svim nedaćama koje vas možda okružuju, i smijte se. Smijeh liječi!

 
Autor: Irena Dujmušić

Matrix World




 

Uvod u liječenje bojama




Izvor: http://flashmentalsimulation.wordpress.com/

Prijevod: Java, Galaksija forum

  1. Uvod u liječenje bojama
  2. Univerzum u bojama
  3. CCT (test svijesti uz pomoć boja) kod žrtava otmica
  4. Tablica boja kod onih koji nisu žrtve otmica
  5. Tablica boja kod vanzemaljskog uplitanja
  6. O ezo-parazitologiji
  7. Praktična primjena: Dinamički test trijade
  8. Reflekcije na temu Dinamičkog testa trijade
  9. Literatura


Uvod

Korišćenje boja za psihološke terapije je ideja stara kao i brda.

Boje liječe, prema tvrđenju terapije bojama ali one takođe mijenjaju i nečiji karakter, kako pokazuju neke nedavne psihološke studije (http://www.barbazzagarden.it/spip.php?article51 ).

Kroz posmatranje određene boje vaše raspoloženje će se mijenjati, tako da se možete razboliti ili izliječiti. To je u skladu s idejom da su psiha i soma (tijelo) duboko međusobno povezani, kao što možemo pročitati i u nekim djelima dostupnim na webu. (http://www.assobenessere.it/details.asp?id=21).

Boje predstavljaju nesvjesnu ličnost, duboko ja, sebstvo, Svijest
(http://www.videomed.it/il_colore_della_personalita.html).

Ove vrste studija nisu samo povezane s New Age modom, nego i sa akademskim studijama (Kvantitativna studija o kromoterapiji; Tazzayyan Yousaf i Samina (2007) Kvantitativna studija o kromoterapiji, PhD teza , Univerzitet u Balochistan-u, Quetta); ( Kritička analiza kromoterapije i njen naučni razvoj: Samina, T. Yousuf, Raza Azeemi i Mohsin Raza, Odjeljenje za fiziku, Univerzitet u Balochistan-u, Quetta, Pakistan).

Prema tim autorima, terapija bojama koristi spektar vidljivih boja za liječenje bolesti. To je jedan vijekovima star koncept i on se godinama koristi za liječenje različitih bolesti. Neki pakistanski istraživači su pregledali i analizirali terapiju bojama i dokumentovali njen naučni razvoj do današnjega dana. Bilo je samo nekoliko istraživača koji su pokušali pronaći osnovne naučne principe, ali su propustili koristiti kvantitativno proučavanje. Na tu temu je moguće pronaći mnogo objavljenih radova. Kromoterapija je jedan potpun sistem liječenja utemeljen na tretmanima okarakterisanim sa ljekovitim bojama. Niz studija je analizirao odnose između ljudskog tijela i boja. "U našem radu", rekli su istraživači, "mi smo čak pokazali da bi brojni istraživači terapije bojama bili u mogućnosti dešifrirati, kroz kvantnu mehaniku, dipolni moment molekula vode. Dipolni moment, nakon apsorpcije različitih boja, izgleda da proizvodi neke pojave kvantizacije naboja. Ta vizija pokazuje da razvoj u na području proučavanja elektromagnetskog zračenja može biti vrlo koristan kako bi se pronašli novi aspekti ove stare teorije ".

http://downloads.hindawi.com/journals/ecam/2005/254639, pdf, (vidi bibliografiju 1-23).

Najzanimljiviji rezultat je da boje mogu liječiti ili razboljeti, pošto su u stanju promijeniti psihosomatsko stanje osobe koja je izložena tom vidljivom zračenju.

Ipak, kako je to doista moguće?

A ako je to stvarno moguće, možemo li planirati dinamički CCT da "izliječimo" ljude, tako što će oni mentalno mijenjati boje za tri sfere, Duše, Uma i Duha, onda kada su te boje neprimjerene ili pogrešne?

Arhetipovi za RGB sistem (Red, Green, Blue – crvena, zelena, plava)

Činjenica da su tri boje povezane sa zdravim i normalnim mentalnim stanjem predstavljene RGB sistemom, potvrđuje i veliki broj rezultata iz našeg drugog testa, koji se zove SIMBAD. U ovom testu je osoba bila zamoljena da zamisli da je u sobi koja je na odgovarajući način uređena, gdje bi Duša, Um i Duh trebali ući, i ona je uvijek bila uređena s određenim povlašćenim bojama. Kroz analizu stotina seansi SIMBAD-a, mi smo primijetili da su osobe koje su bile pregledane, najčešće bojile sistem Duša, Um i Duh - plavom, zelenom i crvenom bojom. Nismo propustili da primjetimo da su ove boje arhetipske predstave za vazduh, vodu i vatru, koje su od antičkog doba ekvivalent za komponente trijade.


slika


slika


Tako smo saznali da ove boje imaju komunikativno i efektno arhetipsko značenje. Dakle, one su bile oličenje za simbol trijade.

Mi može brzo sagledati ovu ideju bilo gdje: počevši od bajki a završivši u modernoj nauci. Bajka je prikaz mita. Mit je slika bajke izvan prostora i vremena. Kao primjer, vjerojatno niste propustili da primjetite da su u Diznijevom filmu "Trnoružica", tri vile koje štite princezu odjevene u RGB boje.


slika


A one su uvijek u istom redoslijedu: od plave do crvene, s lijeva na desno, na temelju istog reda za vidljivi spektar boja.

Tri vile simbolično predstavlja u filmu princezinu trijadu, koju vještica (u crnom, predstavljajući đavola, alien iz druge kreacije), želi zadržati u stanju obustavljene živosti (suspendirane animacije, prim. prev.). U stvari princeza ne može umrijeti, jer će tako izgubiti trijadu tijela/kontejnera, i iznad svega, komponentu Duše, koju vještica želi zadržati za sebe.

Princeza ubada svoj prst na otrovno vreteno. Čak i danas postoji arhetip, za "ubadanje", koje predstavlja stvaranje "žlijeba", prema studiji Maria Pincherle-a. Žlijeb koji razdvaja trijadu i čini ju nemoćnom da se pobuni protiv Vještice -Aliena. http://www.altrogiornale.org/comment.ph ... t.news.942

Sada je na Princu koji predstavlja Duh, mušku komponentu sebstva, to da oslobodi princezu, koja predstavlja Dušu. Proces oslobađanja odvija se kroz simboliku poljupca, gdje njegov dah (ANEMOS) ulazi unutar nje, te je oživljava.

Ako uzmemo u obzir elektronsku industriju tri modusa su par excellence definisana sa tri konektora, plavim, zelenim i crvenim, koji su uvijek u istom redoslijedu.


slika


Čini se da čovječanstvo zna ova tri tipična aspekte života i nesvjesno stvara sve na temelju ovog osnovnog arhetipa.

Materija se sastoji od kvarkova i oni mogu biti od tri različite vrste, koje su boje. Na primjer, proton je sastavljen od tri kvarka, dva od njih se zovu "gore", (u=‘up’, prim. prev.) a jedan se zove "dolje" (d=’down’). Ali oni su predstavljeni pomoću tri različite boje koje su, opet, plava, zelena i crvena.


slika


Ljudi su stvarno vjerovali da postoje tri vrste živih bića: oni s plavom krvi, plemići, oni s crvenom krvlju, to jest svi ostali i oni sa zelenom krvi, Marsovci.

Još jednom su različite boje nesvjesno razdvojene na one koji su Duša i na one koji bi željeli da su Duša, koristeći plemićku boju, koja je boja za nekolicinu, za izabrane. Obično čovječanstvo je samo Duh i tako je ono crvene boje. Oni drugi su zeleni.

Korišćenje RGB boja u psihologiji

Renato Cocchi, neurolog i medicinski psiholog, stvorio je zanimljivu teoriju, prema kojoj bi "neka od kognitivnih ponašanja koja su kontradiktorna, normalna ili patološka, mogla biti uzrokovani neispravanom, privremenom, trajnom ili uravnoteženom hemisfernom dominacijom (r). Postoje opšte dostupni podatci koji podržavaju ovu ideju, kao što su čitanje, pisanje i govorenje unazad, strašna druga faza, opoziciono ponašanje i veća učestalost ljevorukosti kod ljudi oboljelih od mentalnih problema ili dječije encefalopatije, opoziciono ponašanje kod tinejdžera, Janusiansko razmišljanje, Fault-finder ponašanje, negativizam kod određenih psihoza, paradoksalno propisivanje, "disocirano" ponašanje ovisnika, neki eksperimentalni podatci o usklađenosti verbalnih i vizualnih motoričkih računanja kog ludih ili alkoholičara, opozicioni odgovori u Raven Progresivnoj Matrici za lude, alkoholičare ili normalne ljude, fokusiranje ogledala tokom epilepsije. "Drugim riječima što se tiče dvije hemisfere, Cocchi tvrdi da postoji jedna koja je dominantna, obično lijevi dio mozga. Mi znamo tu činjenicu da je dominantna hemisfera sposobna odgovoriti na podražaje nekoliko milisekundi brže od druge. Na temelju toga možemo pretpostaviti da se dvije polutke takmiče jedna s drugom i da one imaju tendenciju reflektirajućeg odgovora. Ako je desna hemisfera sklona reći “da”, lijeva dominantna hemisfera ima tendenciju reći ”ne”. Pravi odgovor je uvijek dopušten dominantnoj, te na taj način će spriječiti impulse koji dolaze iz druge hemisfere. Tako se onda ona ne može izraziti. Moguće je ipak, da kod nekih ljudi postoji izmjenjivanje prevlasti hemisfera. To će uzrokovati da će osoba dati reflektirajući odgovor na tačan odgovor, a to je krivi odgovor, jednostavno zato što nedominantna hemisfera ponekad postaje dominantna drugoj.

Kako smo navodno saznali koja je dominantna hemisfera? Za dublja istraživanja Cocchijevog rada postavili smo link za njegove članke (http://www.reversebrain.net/Domin1-it.htm). Zanimljiva stvar za nas kod njegovog psihološkog rada je ispitivanje koje je on kreirao kako bi se utvrdilo da li je osoba normalna ili šizoidna.

Citiraćemo autora: "Što se tiče ove ko-egzistencije suprotnosti, koja utiče na svaki opažajni stimulans, izveden je jedan poznati neuropsihološki eksperimant koji, međutim, nikada nije adekvatno objašnjen. Ako gledamo nekoliko minuta u crvenu površinu, a zatim prebacimo svoj pogled odmah na bijelu površinu, za djelić sekunde vidjećemo zelenu boju (zelena je komplementarna boja = suprotna od crvene). Ako prihvatimo ideju ko-egzistencije suprotnosti kao istinitu, onda možemo reći da dominantna hemisfera vidi crvenu boju ispravno. Nedominantna hemisfera vidi crveni poticaj kao zeleni, ali je taj fenomen je obično potisnut. Prilikom pomicanja oka ka bijeloj podlozi (koja predstavlja potpunu odsutnost boje) dominantna hemisfera prilagođava odmah nedominantnu stranu, koja sporije obrađuje podražaj, pokazujući njenu zaostalu sliku (zelena) za djelić sekunde. Ovo je predstavljeno kao da pripada drugoj površini, bijeloj, dok je to još uvijek u stvari proizvod suprotnog poticaja, znači rezultat crvene površine. Nedominantna hemisfera je takodje ona u kojoj se uglavnom obrađuju emocionalni poticaji (Gianotti, 1983; Wittling & Roschmann, 1993). Može li biti moguće da hiper-emotivne osobe (često znači "neurotične" osobe) doživljavaju hiper-funkcionisanje strukture područja ili funkcija koje kontroliše ne-dominantna hemisfera? U ovom trenutku želim da se pozovem na test kojeg sam često koristitim. Ako hiper-emotivnu osobu zamolimo da odgovori odmah, bez zaustavljanja da razmisli o pitanju - "Što je suprotno od crvene?", velik broj njih odgovara "zelena". Zamoljeni da daju razlog za svoj odgovor oni su izgubljeni. Istinski depresivne osobe generalno odgovaraju sa "crno" (koje je zapravo suprotno od bijelog).

Čak i da se ovaj rad temelji na pretpostavkama koje su potpuno pogrešne, budući da crvena nema veze sa suprotnom zelenom, a crno je zapravo suprotno od bijelog, taj test još uvijek stvara diferencijaciju u odgovorima. Mislimo da takve diferencijacije nisu uzrok rasuđivanja iskazanog u autorovom članaku, nego nešto sasvim drugo. Ipak su nam pokazali kako je moguće koristiti boje da bi prepoznali kada je osoba psihički poremećena. Također, dvije hemisfere nisu u suprotnosti jedna s drugom: one samo vide dva različita dijela iste stvarnosti, čak i ako one vjeruju da opažaju cijelu stvar.

Ako osobi bez komponente Duše postavimo pitanje, "koja je boja suprotna od crvene boje?" ona će odgovoriti - zelena, a to je boja njenu jedine, druge komponente. Umjesto toga, ako postavimo isto pitanje osobi sa Dušom, odgovor će biti - plava, pokazujući na taj način da je Duša arhetipski suprotna Duhu. Sa ove točke gledišta, ako je riječ o šizofrenoj osobi bez komponente Duše, ona će odgovoriti da je suprotno od crvene - crna, jer to je boja njenog uma, kao što možemo vidjeti iz statičkog CCT-a. Ako proučavamo grafikon kojeg koristi ovaj autor, mi možemo tačno utvrditi kontekst u kojem pogrešna interpretacija ispitivanja, prema Cocchi-ju, postaje lako objašnjiva prema nama.

U stvari, čak nije ni istina da dvije hemisfere daju svoj odgovor u različitim trenucima, jer je jedna dominantna, a druga nije. Oni daju svoje odgovore u različitim trenucima samo ako se ne slažu oko odgovora.

Na temelju toga možemo stvoriti pseudo detektor laži kako bi se utvrdilo da li osoba laže. Ako lijeva hemisfera laže, onda desna dovodi u pitanje tu laž zbog svoje strukture koja joj ne dopušta da kaže stvari za koje ne vjeruje da su istinite.

Univerzitet u Padovi (Italian Università degli Studi Talijanski di Padova,) Odjeljenje Opšte Psihologije, zajedno sa Seattle Univerzitetom, proučava sjećanja osoba koje su prijavile da imaju iskustva s vanzemaljskim bićima.

Profesor Giuseppe Sartori koristi autobiografski test memorije koji se može naći na ovoj web stranici: http://aiat.psy.unipd.it/

Ovaj test mjeri kašnjenje između odgovora koji dolaze iz desne i lijeve ruke, koje su povezane sa suprotnim hemisferama.

Ideja je da koristeći ovu tehniku, također proučavamo i italijanske žrtve otmica kako bi pronašli eventualne anomalije.

Moramo naglasiti da je stari NLP sistem "mišićnog testiranja" također vrlo koristan i ne zahtijeva korištenje računala (PC). Pitamo osobu koja stoji sa ispruženim rukama, da pokuša da se suprotstavi ispitivačevom guranju, koji joj pokušava skupiti ruke dok postavlja pitanje koji ima odgovor - da/ne. Nakon nekoliko kontrolnih pitanja poput ... Da li je vaše ime Giuseppe? Imate li 40 godina? Pitamo ih... Da li ste ikad bili oteti od strane vanzemaljaca?

Ako je odgovor tačan, čovjek je u stanju da se suprotstavi ispitivačevom pritisku, tako da se ruke onda ne približavaju jedna drugoj; kada lijeva polutka odgovori na posljednje pitanje sa - ne, ali desna se ne složi s tim, doci ce do zastoja misicne reakcije osobe koja se ispituje i ruka koja je povezana sa nedominantnom hemisferom popustice pritisku i tako da ce se senzacionalno predati.
Mi također imamo potrebnu da naglasimo da nije oko to koje vidi boje, to je zapravo mozak.
Čini se da je dokazano to da postoje neuroni u neo-korteksu koje prepoznaju zelenu i crvenu boju. (http://flashmentalsimulation.files.word ... =332&h=213)

Psiholozi sa Cornell-a, Romi Nijhawan i Beena Khurana, testirali su optički uređaj koji se koristi za ispitivanje razgradnje boje preko "pokreta ekstrapolacije." Eksperimenti su pokazali da se kompozicije boja pojavljuju u ljudskoj moždanoj kori (korteks), a ne u rožnjači (oku).


slika
http://www.news.cornell.edu/chronicle/9 ... olors.html


Ljudsko oko je samo u mogućnosti uzeti informacije izvana ali postoje određeni neuroni koji diskriminiraju i pokazuju boje i njihovo značenje. Sve to nas navodi na pomisao da se boja opaža kao šablon u ljudskom mozgu, a onda su se tumači na arhetipski način. To će pokazati da postoji jaka veza između opažene boje i simbola, ali i između simbola i boja kada je ovaj potonji kreiran u jednoj mentalnoj simulaciji.

Dakle, bilo bi moguće misliti da ako boja mijenja somu (tijelo) i njegovu percepciju, onda možemo očekivati da, samo razmišljanjem o boji tijekom mentalne simulacije, možemo promijeniti ne samo našu percepciju, nego i naše zdravlje.


UNIVERZUM U BOJAMA

Dr. Corrado Malanga - januar 2011

(Zahvale za prijevod na engleski: Daniele F. i Nikola Rikov)


Ovaj rad je licenciran pod: Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.

Prijevod: Java


Razgovarali smo o CCT-u (Test svijesti uz pomoć boja - Consciousness Color test) u prethodnim člancima. Također smo razgovarali o tome kako koristiti ovu jednostavnu mentalnu simulaciju kako bi imali mapu koja opisuje ne samo mentalno zdravlje, nego takođe i zdravlje Duše i Duha osobe koju ispitujemo.

Opisali smo neke smjernice o tome kako koristiti Pulverove mentalne prostore da bi imali nesvjesne ali spontane odgovore kod testiranih osoba, koje bi pokazale njihove odnose sa svojim komponentama (Duša, Um i Duh) unutar svog Fizičkog Tijela/Kontejnera.

Pozicija, boja, veličina, ali i druge mogućnosti za 3 kugle (lampe) koje sijaju u mentalnom prostoru osobe funkcionišu kao unutrašnje X-zrake za njegovo zdravstveno stanje. Tumačenje koje smo dali do sada je bilo arhetipsko tumačenje, te je bilo bazirano na temelju Pulver-ove i Luscher-ove studije, ali takođe i na NLP-u.

Na temelju gore navedene informacije, takva interpretacija često je ostavljena da testira čitateljeve podsvijesne sposobnosti. Sposobnost da interpretira poziciju i boju kugle (lampe) na način koji je stvarno simboličan i arhetipski.

No, u tom kontekstu neke nedoumice izviru za neke od konstelacija arhetipskih tipologija (položaji i boje kugli). To se ne može identifikovati od strane nekoga kome nedostaje osjetljivost, pogotovo prema nesvjesnim značenjima koje osoba, radeći te vježbe, pokušava podsvjesno komunicirati, izvodeći taj test.

Zato smo osjetili potrebu da izradimo vizuelni metod koji je jednostavan za korišćenje u svakom slučaju, a to može biti korisno, uopšteno, jasno: jasan način za bilo koga da pročita test.

Takva metoda, kao što ćemo vidjeti, dala nam je priliku da bolje razumijemo prisustvo sistema koji parazitira Dušu, Um ili Duh, u oba slučaja: kada su povezani sa prisustvom vanzemaljaca, i kad su jednostavno povezani sa bestjelesnim parazitima, koji često puta ostaju zakačeni na Um i Duh ljudi sa Dušom, a to transformiše njihov karakter i ograničava njihovo ponašanje na paranoične i šizofreničke šablone.

Mi zapravo imamo potrebu da sada naglasimo da smo tokom svih ovih godina saznali, da su neki ljudi, koji su samostalno istraživali misleći da su bili žrtve pravih vanzemaljskih smetnji/otmica, u stvari se nosili sa smetnjama od strane drugih bića, koji nisu imali bilo kakve veze sa stvarnim otmicama. Ovi nematerijalni paraziti su jasno vođeni namjerom da se hrane energijom Duše; oni su se kačili na sistem trijade da bi koristili te resurse.

Postojanje tih parazita je već utvrđeno u mnogim šamanskim kulturama, te od strane Castanede i Blavatske. Naša istraživanja su pokazala i istakla njihovo postojanje, te pokazala tako njihovu istinitost, uprkos našoj nevjerici.

Ovi paraziti, kojima zapravo nedostaje istinska samosvjesnost, bili su uzrok patologija i mijenjali su socijalno ponašanje ljudi koji su bili ispitivani, obično ih dovodeći do teške depresije, tjeskobe, samodestruktivnih osjećanja i nedostatka samopoštovanja.

CCT bio je pozitivan u tim slučajevima, dok je SAT (Test za otkrivanje žrtava otmica; prim. prev.) bio negativan. CCT je pokazao jake smetnje kroz analizu tri boje, koje simbolički odgovaraju Duši, Umu i Duhu. Testirana osoba je zamoljena da mentalno zamisli kugle (lampe) u unutrašnjem prostoru, kroz odgovarajuće mentalne simulacije, pod nazivom CCT.

Arhetipsko značenje položaja i veličine tih kugli (lampi) je de facto određivano prema NLP pravilima kao i prema Pulveru. Ipak, rad koji je bio potreban da bi se točno utvrdio simbolički smisao boja lampi, kako bi utvrdili patologiju za osobu koja je bila podvrgnuta pregledu, bio je mnogo složeniji. To vrijedi u svim slučajevima: za otmice, za jednostavne parazite ili psihičke probleme.

Ako želimo stvarno shvatiti CCT značenje i pokazati njegove sposobnosti, moramo prvo razumjeti pravi mehanizam iza podsvijesnog izbora za ta tri identiteta boje.

Fizika boja i Koslinove (Kosslyn) ideje

Kosslyn je neurofiziolog koji je kroz brojne eksperimente izvanredno utvrdio to da mozak radi kompjuterski kao jedan običan kompjuter. Kada radi sa mnogo stvari u isto vrijeme, on usporava.

Apsolutno je potrebno naglasiti da je Kosslyn pokazao da se mozak i mentalne simulacije koje on stvara, pridržavaju zakona o virtualnosti u vanjskom svijetu.

Na primjer, ako tražimo od vizuelne osobe da zamisliti malu gumenu lopticu koja odskače na tvrdom podu, ona će u svom umu vidjeti tu lopticu kako pada na pod i odskakuje. A ako obratimo pažnju na njeno odskakivanje, vidjećemo da kod svakog od njih loptica doseže visinu koja je točno pola visine, u odnosu na tačku sa koje je započela odskakivanje.

Moramo napomenuti to da, ako je ova mentalna simulacija samo jedna iluzija, onda loptica ne bi tako odskakivala na lažnom podu u našem umu. Naprotiv, ona odskače i savršeno simulira ono što se zapravo događa u virtuelnoj stvarnosti (što znači, da je gumena loptica zapravo pala na pod, a ne samo u umu osobe).

Ako uzmemo u obzir fiziku boja, boje su savršeno podražavane kod osobe koja koristi CCT test. Na primjer, ako osoba vidi tri kugle (lampe) u zelenoj, plavoj i crvenoj boji, kada se one kombinuju, rezultirajuća kugla (lampa) kad spojimo sve tri zajedno, biće bijele boje. Zapravo, dodavajući tri talasne dužine za tri osnovne boje RGB (crvena, zelena, plava), rezultat je, kako fizika kaže, bijela boja koja se zapravo dobija miješanjem tri osnovne boje.

Svako ko izvodi ovaj test i čije su tri lampe obojene u crvenu, plavu i zelenu, daće kao konačni odgovor rezultirajuću lampu obojenu u bijelo, bez obzira bio on profesor fizike na nekom prestižnom fakultetu ili obični poljoprivrednik iz Amazona.

Na temelju toga, shvatili smo da, ako je bilo slučajeva u kojim je boja za jednu od tri lampe ili za svaku od njih bila različita od zadane normalne boje, ta promjena je bila prouzrokovana zbog usljed jednog temeljnog razloga. Nešto je "fizički" mijenjalo vibracije te komponente.

Na primjer, već smo utvrdili u našem dosadašnjem radu da normalna osoba, bez bilo koje vrste vanjskih parazita i bez vanzemaljskih otmica, ima trijadični RGB sistem.

Tako, na primjer, Um mora biti zastupljen zelenom lampom. Um ima svoju vibraciju, koju naš unutrašnji operativni sistem definiše pomoću zelene boje; štoviše to odgovara stvarnoj vibraciji povezanoj sa matematičkim izrazom sličnim sljedećem:

M = sen ( Ώt + Φ )

Ako neko percipira boju drugačiju od zelene, onda mora postojati nešto što mijenja njegovu osnovnu frekvenciju. Takvu frekvenciju moguće je mijenjati jer, biološki, taj Um nije dovoljno svjesan svoje komponente vremena ili komponente prostora. Htio bih vas podsjetiti da Um ima osu prostora i vremena ali nema pojma o potencijalnoj energiji.

Tako se frekvencija Uma mijenja jednostavnim unutrašnjim parametrima. Njegove komponente, koje odgovaraju dvjema različitim bojama, plavoj za osu vremena i crvenoj za osu prostora, neće biti na njihovoj najvišoj razini, i tako one stvaraju rezultirajuću finalnu vibraciju koja mijenja boju, koja će onda biti drugačija od zelene.

Moramo napomenuti da se, prema našoj konvenciji, boja Uma slaže sa nedostajućom osom boje. Boja ose energije je zelena i tako, budući da ne postoji energetska osa u umu, ona mora biti zelena. Upotrebljavajući pojmove koji se više odnose na fiziku, Um upija plavu i crvenu, a reflektuje zelenu, dakle, tako se pojavljuje zelena boja.

Isto tako, kao primjer, Duh je crvena jer nema osu prostora koja je crvene boje. Tako Duh upija plavu i zelenu boju ali reflektuje crvenu, pa je normalno, crven.

Očito, iz istih razloga, Duša je plava.

Arhetipski, Duša, Um i Duh zauzimaju u Pulverovom prostoru, prostor okupiran od strane odgovarajućih boja. Plava, zelena i crvena uvijek su smješteni arhetipski i nesvjesno s lijeva na desno u svim sistemima koji se koriste od strane naučnika.

U većini slučajeva, što znači da za dešnjake, plavo za Dušu, ako je ispred promatrača, percipira se lijevim okom, jer to odgovara desnoj moždanoj hemisferi. Dakle, Duša je plava, a ona je na lijevoj strani promatrača, baš kao što je Duh na desnoj strani, jer se percipira desnim okom koji šalje signale lijevoj moždanoj hemisferi, što je točno tamo gdje Duh postoji i djeluje. Corpus callosum (dio mozga) se može identificirati sa Umom, koji je zelen i u sredini je spektra frekvencije. Dakle, plava, zelena i crvena predstavljaju za sve narode i različite kulture u svijetu, Dušu, Um i Duh.


Prostor boja i oktante Univerzuma

Prijevod: Java


Univerzum boja je podijeljen na osam oktanta, međusobno povezanih sa šest osnovnih boja: crvenom, zelenom, plavom, cijan, ljubičastom i žutom.

Ove boje se mogu predstaviti osama koje imaju iste boje a razdvajaju prostor-vrijeme i energiju u osam oktanta sa pozitivnom ili negativnom osom energije, prostora i vremena.

slika

Kao što možemo vidjeti na slici iznad, zelena predstavlja - energetsku osu, plava - osu vremena a crvena - osu prostora, dok je magenta (ljubičasta) osa anti-energije, cijan je anti-prostorna osa a žuta je anti-vremenska osa.

U tom kontekstu, naš univerzum je samo jedan od osam oktanata, i to onaj sa negativnom osom energije i pozitivnim osama prostora-vremena (- + +).

slika

Kao primjer, anti-univerzum (+ -), kreiran od strane Drugog Stvoritelja je istaknut bojama koje su komplementarne RGB sisitemu, kao što smo već pomenuli, ovaj Univerzum, kreiran od starne Drugog Stvoritelja, karakterizira CMG sustav (cijan, magenta, žuta). Ova dva oktanta su nasuprot jedan drugom i dijele samo jednu zajedničku tačku, koja se zove centar inverzije kromatskog univerzuma.
Ovaj centar inverzije je polazna tačka za sve, to je mjesto gdje Svjest živi.

slika

Sada ćemo definirati boje kao kolor operator, koje možemo stvarati kroz miješanje odgovarajućih komponenti.

slika
Plavo Duša

slika
Zeleno Um

slika
Crveno Duh

***

slika
Žuta - Drugi Stvoritelj Duša

slika
Magenta - Drugi Stvoritelj Um

slika
Cijan - Drugi Stvoritelj Duh

U ovom prvom primjeru možemo vidjeti da su različite boje predstavljene nedostatkom za boju na koju se odnose, koja je predstavljena transparentnom osom. Mi ćemo biti u mogućnosti da vidimo da komplementarne boje predstavljaju suprotnu sliku za osnovne boje.

Dakle, žuta je suprotna slika za plavu, cijan je suprotna slika za crvenu i magenta je suprotna slika za zelenu.

Radeći operacije sa bojama, dodavajući ih ili ih oduzimajući, je baš kao i raditi operacije sa talasnim dužinama za odgovarajuće boje. Dakle, kao primjer, žuta plus plava je jednako ništa, baš kao zbir materije i antimaterije. Također možete promijeniti bilo koju boju u njenu kontra boju jednostavno pomjerajući osu boje i zamijenjujući je sa njenom kontra-slikom u odnosu na centar inverzije.

slika
(+ -) Magenta
Magenta
Crna-cijan-žuta

slika
(++-) Magenta
Anti-magenta 1
Crvena-žuta

slika
(+-+) Magenta
Anti-magenta 2
-Cijan+plava

slika
(+++) Magenta
Anti-anti-magenta
Crvena+plava

Kao što možemo vidjeti u ovom primjeru, "algebarska" suma za žutu i crvenu ima isti rezultat kao plava plus cijan (naziv za boju uvijek dolazi od transparentne ose a oktant se izražava sa + i - znakovima)

slika

Anti-magenta je magenta sa negativnom komponentom jer je jedna od dve ose u suprotnom smijeru u odnosu na izvornu magentu: tako da ta osa ima negativan predznak. Dve anti-magente su zapravo iste boje, ali postoje u različitim oktantima svemira.


Tabela boja za osobe koje nisu žrtve vanzemaljskih otmica

Istraživanje CCT boja za osobe koje nisu žrtve vanzemaljskih otmica, nego im nedostaju komponente prostora, vremena i energije

Prijevod: Java


Zamislimo da se bavimo s ovim slučajem: osa Uma ima boju drugačiju od crvene, zato što je on vibratorno neusklađen.

slika slika

slika


Kao što možemo vidjeti u ovom praktičnom primjeru, zelena boja Uma može da postane žuta ako crvena osa, koja odgovara apsorpciji te boje a odgovara prostoru, bude anulirana (maksimalna apsorpcija = 0 totalna refleksija = 225) [apsorpcija je upijanje boje a refleksija je odbijanje boje, prim. prev.].

Ovo znači da kada Um postane žut onda on nema ideju o prostoru i živi samo u vremenu. Istovijetno, ako osa vremena, koja odgovara plavoj, bude anulirana u apsorpciji (plava = 255), tada boja Uma postaje cijan (nemojte je zamjeniti sa svijetlo plavom, bojom koja je jedva tamnija od nebesko plave).

Kako ćemo onda da protumačimo sve ovo gore navedeno?

Um bez prostora ili Um bez vremena nije u stanju da radi ispravno: da bude posrednik između Duše i Duha.

Konkretnije, Um bez vremena je Um koji posjeduje neko ko uvijek kasni, ko nije svjestan “realnosti vremena”; dok Um bez prostora nije u mogućnosti organizovati stvari u prostoru i često pripada osobama koje upadaju u prostor drugih ljudi, koje nisu svjesne njihovog vlastitog prostora.

Um koji je totalno bijel nema ideju niti o prostoru niti o vremenu, a to je Um koji je već odlučio da bude van virtualne realnosti. To je um koji odbacuje informacije, koje nisu apsorbovane, nego su reflektovane na virtualni fizički svijet; Um koji naginje najglupljem dijelu američkog New Age-a, koji nema noge na zemlji: ne zna koliko košta vekna hljeba i uopšte ne mari da zna.
Slično, plava Duša može biti magenta ili cijan, u zavisnosti od toga da li ona ima ideju o osi energije ili osi prostora.

slika slika

slika


Konačno, Duh može promijeniti boju sa crvene na žutu ili magentu, ako on nema energije ili nije u mogućnosti odnositi se sa vremenskim konceptom.

slika slika

slika


Kad su bilo koji, Um ili Duša ili Duh crne boje, oni označavaju da ove komponente ne interferiraju zato što nema signala koji bi bio emitovan. Kada nema Duše tada nedostaje lampa koja bi trebala biti obojena u plavo ili u drugačiju boju, ali je uvijek u boji. Drugim riječima, mi možemo imati crnu lampu ili možemo nemati lampu (kad komponenta Duše ne postoji).
Crni Um je jasan znak šizofrenije, kada ne postoji kapacitet medjusobnog povezivanja desne i lijeve hemisfere ali ne i zato što nedostaje Um; inače odgovarajuća lampa ne bi bila vidljiva. U takvom kontekstu ni osa prostora, niti osa vremena nemaju aktivnu komponentu, jer su svi signali apsorbovani. U ovom slučaju mi imamo Um koji je sposoban da upija iz spoljnjeg svijeta ali ne emituje nikakav signal: Um koji ne radi, kao da nije tu, pošto snima sve ali ne daje odgovore.

slika

Možemo vidjeti, koristeći ovu striktnu interpretaciju za CCT baziranu na fizici boja, da Um ne može da ima boju Duše i Duha, i obrnuto. Boje Uma, Duha i Duše se mogu mijenjati i postati, nekako, komplementarne boje u spektru, tj. cijan, žuta ili magenta.

Mi moramo naći drugačije objašnjenje kada Duh postaje plav, radije nego crven.

Već smo naglasili da Duh može biti crven, ili žut ili ljubičast (magenta), i da ima sve prelazne nijanse između ali ne može biti ni zelen, niti plav zato što mu nedostaje jedna od njegovih sopstvenih komponenti (energija i vreme).

Uočili smo takođe da homoseksualci, i muškarci i žene, naginju da imaju plavi Duh i crvenu Dušu (često puta svijetlo plavu i ružičastu???).
Ovo je interesantno otkriće nas vodi do zaključka, i nema trunke sumnje oko toga, da seksualnost dospijeva rođenjem, unutar nas , kada, prema CCT-u, Duh i Duša zamijene uloge (u slučaju homoseksualca, prim.prev.). Imamo potrebu da podsjetimo da Duša simbolički predstavlja žensku energiju a Duh mušku energiju.

Da li ovo znači da homoseksualci imaju mušku Dušu a ženski Duh? To nije vjerovatno. Više je vjerovatno da je Duša povezana sa lijevom hemisferom umjesto da je povezana sa desnom, barem prema jednostavnoj interpretaciji CCT-a.

S obzirom na trijadu boja, Duša,Um i Duh psihosomatski odražavaju spoljašnje ljudsko ponašanje, i izgleda da je lako dijagnosticirati difunkcionalnost u ponašanju koristeći CCT, umjesto korišćenja totalno besmislenih psihotropnih ljekova.

Vidjećemo da, po našem mišljenju, možemo koristiti brzo-rezultirajuću terapiju kroz dinamički CCT, kojeg ćemo kasnije objasniti.


Tablica boja kod vanzemaljskog ometanja

Prijevod: Java


Već smo utvrdili kako da radimo operacije s bojama i kako boje postaju, same za sebe, kolor operatori. Sada možemo izračunati jednostavan grafikon da pokažemo kako Duša, Um i Duh mogu mijenjati frekvenciju i boje. Možemo takođe provjeriti koje boje je moguće dobijati, a koje nije moguće ostvariti a možemo i pokazati kakve vrste miješanja mogu uticati na Dušu, Um i Duh kad razmotrimo geometriju prostora-vremena-energije. Ovo je uvijek u punoj saglasnosti sa matematikom za boje i sa Kosslynovom teorijom. Sudeći po ovome, kad naš mozak simulira, on u stvari radi po istinskoj matematici. Ova istinska matematika, kako smo ranije rekli, ima precizna arhetipska značenja: ona nam daje objašnjenja izvan rasuđivanja ali još uvijek simbolično.

Kolorna šema za Dušu

slika + slika = 0

(-++)plava.....................................(+–)žuta

slika + slika = slika

(-++)plava.....................................(+-+)magenta...........................(-++)crvena

slika + slika = slika
(-++)plava......................................(+-+)cijan..............................(-++)zelena

Kao što možemo vidjeti iz ove šeme, plava Duša može biti parazitirana od anti-cijan ili anti-magenta komponente i na ovaj način postaje crvena ili zelena. Mi takođe vidimo da se komponenta Duše iz prve kreacije ne može nikada udružiti sa komponentom Duše od druge kreacije zato što bi se dvije komponente Duše odmah uništile poput protona i anti-protona. Da bi izbjegli moguće nesporazume oko matematike za ove kolorne operatore, ovdje moramo naglasiti da semitransparentna osa uvijek definiše boju, dok +/- znak definiše kvadrant. Trebate takođe da zapamtite da, iz geometriskih razloga, nije moguće sumirati dvije boje kad one dijele istu komponentu boje. Kroz zbrajanje dvije trijade mi možemo dobiti dva rezultata (prvi sa transparentnom osom u istom oktantu; mi ćemo uzeti u razmatranje jedino kompatibilne boje, znači one koje postoje u našem oktantu).

slikaslika
(-++)Green.....................................(+++)magenta
Bijela – Crvena - Plava......................Crna - Cijan - Žuta

Počevši od ovih komentara možemo kreirati šemu za drugačije boje u trijadi.

Kolorna šema za Duh

slika + slika = 0

(-++)Crvena...................................(+–)Cijan

slika + slika = slika
(-++)crvena.................................(++-)magenta............................(-++)plava

slika + slika = slika
(-++)crvena..................................(++-)anti-žuta...........................(-++)zelana
Corrado Malanga © 2011

Kolorna šema za Um

slika + slika = 0
(-++)Zelena..................................(+–)Magenta

slika + slika = slika
(-++)Zelena....................................(—)Žuta.................................(-++)Crvena

slika + slika = slika
(-++)Zelena....................................(—)Cijan................................(-++)Plava
Corrado Malanga © 2011

Tako, sudeći po gornjoj šemi, možemo vidjeti da vanzemaljski paraziti mogu proizvesti promjenu u bojama: plava može postati crvena ili zelena i obrnuto ali ne može nikada postati cijan ili žuta. Jedini izuzetak je za Duše koje dolaze od druge kreacije, koja je žuta.

Interpretiranje promjenjenih boja za otete

Bazirano na ovim informacijama, mi smo sada u mogućnosti da objasnimo šta je razlog iza rezultata za otete gdje možemo vidjeti plavi Um, zeleni Duh i crvenu Dušu.

slika + slika = slika
Zeleno (-++)Um.............................(—)Cijan (C2).............................Plavo (-++)Um

slika + slika = slika
Crveno (-++)Duh.......................(++-)Žuto (Plavo Biće)........................Zeleno (-++)Duh

slika + slika = slika
Plavo (-++)Duša..........................(+-+)Magenta (PM).........................Crveno (-++)Duša
Corrado Malanga © 2011

Boje za tri komponente je promjenjena u ovom slučaju od strane nekih parazita, pošto oni imaju drugačiju vibraciju, te tako mijenjaju trijadnu arhetipsku boju i trijadne boje komponenti. Ali ako mi analiziramo vektore za tri komponente koje narušavaju frekvencije trijadnih komponenti mi dobijamo ideju oko toga koji je oktant koji sadržava i ističe miješanja. Bazirano na informaciji iz regresivne hipnoze mi ustvari nalazimo da Um biva zakačen od strane bestjelesnog parazita koji je predstavljen cijan(--) bojom. Plavi bestjelesni parazit koji nije slučajno identifikovan kao žutom (++-) bojom, kači se na Duh. Na kraju je samo Primordijalni Čovjek u magenta (+-+) boji, koji se zakačio na Dušu.

Neke pojašnjavajuće belješke o ezo-parazitologiji

Prijevod: Java

Zahvaljujući prvom primjeru u šemi koja se tiče trijade boja („trijada“ znači Duša, Um i Duh) i različitih tipova ometanja, možemo dobiti informacije „automatski“, što znači da su one rezultat geometrije prostora boja od geometrije prostora boja koju smo opisali.

Univerzum je podjeljen na osam oktanata a svaki od njih je nastanjen određenim tipom bića. Proces analiziranja i identifikacije oktanata je povezan sa orijentacijom ose boja koja opisuje jednu od parazitovih komponenti boja (bilo da je mentalna, duhovna ili komponenta duše, ekskluzivno za Primodrijalnog Čovjeka koji je stvoren od strane Prvog Kreatora, C1). Lako je predvidjeti da ako je Duša Prvog Kreatora plava, onda ona može biti direktno parazitirana od strane nekoga ko je u oktantu koji nije u dodiru sa našim ali je ipak na istoj strani naše kreacije. S ove tačke gledišta, kad pokušavamo da objasnimo osmi oktant i kad postavimo Čovječanstvo i vanzemaljce sa tijelom u peti oktant (vidjeti ispod), onda možemo odmah dodijeliti treći oktant PM1 (Primodrijalnom Čovjeku 1) a sa druge strane, mogući Primordijalni Čovjek (PM2) od Drugog Kreatora, može biti u šestom oktantu. Kreator polu-univerzuma živi u četvrtom oktantu a bića kao Lux, žive u osmom oktantu.

Ako je to slučaj, ostali oktanti su automatski dodijeljeni, pošto je PM2 ogledalo za PM1 a C1 ogledalo za C2. Ovdje ima mjesta da spomenemo parazita kojeg smo nedavno otkrili i kojeg zovemo “Plavi” zbog njegove bestjelesne emisije boje. Plavi je sličan Luxu ali je kreiran od strane Drugog Kreatora. Nije slučajnost da je plavo obojen, dok je Lux često žut (žuta je simetrična kontra boja plavoj ako koristimo geometrisku operaciju koja se zove “invertovani centar”).

Šema za opšte naseljene oktante

slika
Prvi oktant(++-)Blu = Plavi, Plavo Biće

slika
Drugi oktant(+—)Ra, sjenovito biće poznatije kao Horus-Ra zbog pticolikog tijela koje koristi kad operiše u našem Univerzumu.

slika
Treći oktant (+-+)UP = PM, Primordijalni Čovjek

slika
Četvrti oktant (+++)C1 je kreator Pm-a

slika
Osmi oktant (—+)LUX je “svjetlosno biće”

slika
Sedmi oktant (—)C2 je kreator koji je izgubio svoju Svijest Duše, kreator bestjelesnih vanzemaljaca

slika
Šesti oktant (-+-)UP2 = PM2 dvojnik fizičkog Primodrijalnog Čovjeka

slika
Peti oktant (-++)“Noi” = “mi”

Mi možemo potvrditi ovo analizirajući smetnje koje imaju boje u pravom vektorskom smjeru. Ovo se slaže perfektno sa šemom i obojenom kockom dolje. Ovdje se naš oktant slaže sa bijelom, naprijed očito imamo crnu (na kraju i na dnu obojene kocke).

slika

Moramo da naglasimo da se parazit zvan Lux ne može direktno spojiti ni sa Dušom, niti sa Duhom, niti sa Umom jer ne može biti nikakvog uzajamnog odnosa za bića koja okupiraju oktant koji dijeli istu površinu, nego može biti uzajamnog odnosa sa oktantima koji dijele ugao ili tačku: ovo je samo tako usljed geometrijskih razloga. Iz istog razloga, Vanzemaljska Aktivna Memorija (AAM) ne može se zakačiti ni za Um, niti za Duh ili Dušu, zato što pripadaju istom oktantu. U stvari oboje Lux i AAM se kače direktno za tijelo osobe koja je parazitirana. Ovo je saglasno sa onim što smo našli kroz nekoliko regresivnih hipnoza sa otetima.

Frekvencija boje tijela je arhetipski karakterizovana kao boja zemlje, koja je braon. Trebamo da naglasimo da frekvencija za četvrti element nema plavu komponentu što znači da postoji čak i bez komponente Duše. Može se pokazati, sudeći po našem uglu gledanja, da ima ljudskih bića koji imaju i koji nemaju komponentu Duše. Stoga, boja tijela je braon.

slika

Koristeći varijacije sa braon lampom u statičkom CCT-u da bi predstavili tijelo i potom analizirali moguće varijacije boje, koje bi bile drugačije od braon zbog prisustva Luxa ili AAM-a, je potpuno besmisleno, pošto svi otimani imaju oba i AAM i Luxa. Mentalni model bi bio besmisleno zakomplikovan, pošto u dinamičkom CCT-u imamo način da jasno i bez greške identifikujemo oboje, i Luxa i AAM.
AAM i Lux su u mogućnosti da parcijalno zakače sebe za tijelo pošto je osa vremena potpuno odsutna a ose prostora i energije dijelom nedostaju. Tako mi možemo arhetipski zaključiti da se Lux, kako Lux sam kaže tokom hipnoze, kači između Uma i Duha, ali na različit način (više ka Umu a manje ka Duhu: možete vidjeti da u braon boji ima udeo takođe zelena i crvena ). Čini se da se AAM slično kači na oboje - i Um i Duh otetog (više ka Duhu, nego ka Umu). U našim prvim pokušajima da odstranimo AAM kroz regresivnu duboku hipnozu, mi smo mogli nekoliko puta samo da razdvojimo jednu od dva nakačenja (onu ka Duhu).

Ostajalo je samo jako nakačenje sa Umom, koje je često puta uzrokovalo da se osoba sjeti scena sa vanzemaljcima tokom dana, stvarajući pseudo-podvojenu ličnost i konfuziju.

Ako je ova interpretacija ispravna, onda moramo priznati da Lux i AAM dijele isti prostor unutar tijela/kontejnera otimanog.

Ova interpretacija nam omogućava da bolje shvatimo poziciju novog bića, Plavog, kojeg smo u stvari bili u mogućnosti da posmatramo u prošlim godinama. Zbog njegove odjeće koja je često plav, zategnut kombinezon, mi smo krivo interpretirali njega kao distorziranu percepciju Petoprstog Plavog vanzemaljca.

Konačno, analizirajući osmi oktant, mogli smo primjetiti kako oni mogu biti dobro predstavljeni koristeći operator rotacije za oba, za zadnji Univerzum (onaj u kome smo mi: Višnuova regija) i prednji Univerzum (onaj gdje su bestjelesna bića: Šivin region).

Doista, ako pratimo točak kreacije, počevši od C1 i idući kroz PM1, onda kroz Luxa i napokon kroz Čovječanstvo mi prolazimo putanjom u pravcu kazalje na satu. Sa druge strane, ako krećemo od C2, idući kroz PM2 i Plavog, i konačno do različitih bića bez tijela (Ra, Growl, itd.), mi pratimo putanju obrnutu od putanje kazaljke na satu, kao što bi simbolično trebala biti onako kako se dvije rotacije predstavljaju, opet, operacijom poput ogledala (korektnije rečeno invertovani centar ).

Kao finalna beleška, mi smo vođeni da kažemo da tijelo nema vibraciju i nema boje. Boja, koja je život, koja je emitirajuća i upijajuća vibracija, je data tijelu preko duhovne komponente, mentalne i komponente Duše (posljednja ne mora biti prisutna).

Duša Drugog Kreatora

Još jedna tipologija (konstelacija) koju smo često nalazili, nastavljena je žutom Dušom, crvenim Duhom i plavim Umom.
Duša je žuta zbog Drugog Kreatora a Um može postati plav jedino ako je parazitiran nečim što živi u istom kvadrantu kao i Drugi Kreator.

slika+ slika = slika
Zeleno (-++)Um........................(—)cijan (C2)..............................Plavo (-++)Um

slika
Sedmi oktant

Čak i sad varijacije za očekivane boje su konzistentne sa našim očekivanjima o tipu kompatibilnosti između naših komponenti i različitih parazita (ako smatramo čak i C2 kao parazita).

Mi možemo zaista vidjeti da se u zavisnosti da li Duša dolazi od Prvog ili Drugog Kreatora, suočavamo sa različitim vrstama parazita.

Konačno, kada analiziramo različite boje, mi treba da imamo na umu da moramo analizirati trijadu kao cjelinu u njenom objašnjavanju, umjesto da uzimamo u obzir njene elemente, jedan po jedan, zato što je ovo jedini način da dobijemo odgovarajuću interpretaciju testa.


Praktična primjena: Dinamički test trijade uz pomoć boja (dTCT)


slika


Na bazi ovih podataka i rezultata testa trijade (svijesti) uz pomoć boja, mi smo kreirali dinamički TCT. Ovo je test uz pomoć boja koji je simuliran i vođen u nečijem Umu da bi modifikovali uočenu boju, te tako modifikovali stvarnu “mapu teritorije” uočenu od strane osobe koja izvodi test.

Drugim riječima, da li je moguće izliječiti šizofreničara koji vidi crni um, ako ga nekako nagnamo da transformiše Um kako bi on postao zelen?
U biti tvrdimo, kao i Jung, da ono što se dešava u nečijem Umu nije manje realno od onoga što se dešava napolju. Mi smo koristili dinamičku verziju kolor testa (sa tri kugle/lampe) kod nekih ljudi koji su pogođeni ozbiljnim psihoanalitičnim problemima i ustanovili smo velika poboljšanja.

Nakon što smo shvatili ovo, procijenili opciju smo korišćenja dinamičkog testa na otimanima i provjerili da li bi arhetipski otklonili parazite, vanzemaljce i mikročipove kroz dinamičko pomijeranje kugli/lampi unutar njihovog uma te ubjeđujući takve kugle/lampe da modifikuju svoju boju, koja je njihova emitujuća frekvencija vibriranja.

Rezultati su bili vrlo ohrabrujući i bili smo u mogućnosti da oslobodimo ljude koje je bilo teško hipnotisati i s kojima je bilo takođe teško raditi kad smo koristili Fleš simulaciju s ciljem njihovog krajnjeg oslobađanja.

Procedura koju ćemo opisati je vrlo efektna za žrtve otmica, za ljude koji su samo parazitirani i za ljude sa različitim vrstama paranoičnih problema kao što je šizofrenija. Ona traje približno 15 minuta i može se mijenjati, ako je neophodno. Na primjer, možemo omogućiti osobi da uđe u hipnotičko stanje kako bi mogla porazgovarati sa komponentom Duše, Duha ili Uma.

Nije čak ni neophodno, dok koristimo ove procedure, da se osoba sjeti svojih trauma, odnosno, da prolazi kroz isto traumatično iskustvo ponovo, kojeg ona možda nikada ne bi ni postala svjesna.

U stvari, ovaj sistem radi samo arhetipski sa ideogramima za boje i pozicije i on se ne upliće u nivo svijesti, ukoliko to neko ne želi. Na ovaj način izbjegavamo traumu koja dolazi od sjećanja nekog doživljaja. Sistem radi na nivou “mašinskog jezika” bez potrebe da subjekt stvarno shvati šta se u stvari desilo sa njegovim komponentama trijade.

Na kraju procedure, izgleda da je osoba izliječena od njene psihoze ili oslobođena od parazita ili vanzemaljaca.

Procedura je kompletno nezavisna od hipnoze ili NLP-a i može zaista biti korištena od strane bilo koga ko ima barem malo samo-svjesnosti.


Eksperimentalni dio

Prvi dio ovog testa je sličan Statičnom testu trijade (svijesti) uz pomoć boja.
Tražićemo od osobe da zamisli u svom Umu jednu okruglu sobu koja je potpuno mračna. Ona je u centru te prostorije. U njoj je nemoguće vidjeti bilo šta ali mi znamo da se tu nalaze tri okrugle lampe koje će se upaliti kad im to naredimo.

Sada ćemo tražiti od osobe da zapamti parametre od te tri lampe, a to podrazumijeva: boju, veličinu, visinu od poda, poziciju u odnosu na osobu, jačinu reflekcije, materijal i tako dalje.

Prije nego počnemo test, moramo naglasiti to da te kugle, kada se upale, mogu biti bilo kakve boje, čak i crne. U poslednjem slučaju, kad su te lampe upaljene, ukoliko se među njima nalazi neka crna, mi je nećemo biti u stanju vidjeti jer crna lampa nije vidljiva u jednoj mračnoj sobi. Ta crna lampa može imati različita značenja, ukoliko je prisutna kod CCT-a. Ta lampa može biti crna zato što apsorbuje svu radijaciju, međutim, ona može i nedostajati – kod nedostatka Duše, tako da se odgovarajuća lampa neće ni upaliti jer nje jednostavno nema u toj mračnoj prostoriji.

Tražićemo od osobe da upali prvu lampu, lampu Uma; onda lampu Duha i na kraju lampu Duše.

Nemojte mijenjati redoslijed paljenja tih lampi. Lampa Duše se mora uvijek paliti poslednja jer, ukoliko ona nije prisutna, osoba će imati problema da nastavi s vježbom. U tom slučaju, kad osoba bez Duše pokuša da upali jednu lampu koje tamo nema a to se čini na kraju, ona može uvijek misliti da je ona crna, te tako neće dramatizovati stvar misleći da njena trijada ne sadrži tu komponentu.

Sada tražimo od osobe da mentalno zapamti tražene informacije. Onda tražimo od nje da sastavi skupa te tri lampe i da posmatra krajnji rezultat u smislu veličine, pozicije, boje i jačine svjetla.

Na kraju, tražimo od osobe da razdvoji te lampe i ostavi ih na isto mjesto gdje su prije bile.

Sada navedemo osobu da zaustavi statični TCT i analiziramo podatke. Tražimo od osobe da priča o bilo čemu što ona želi dok mi brzo pokušavamo da izvedemo zaključak o stanju zdravlja trijade koristeći informacije koje sada imamo. Takođe pokušavamo da razumjemo da li neki paraziti mijenjaju boju kugli/lampi.

Ovo je statička slika osobe. Jednom, kad je ova prva provjera gotova, mi započinjemo sa stvarnim dinamičkim TCT-jem.


Dinamički TCT:

Tražimo od osobe da ponovo uđe unutar njegovog uma u sobu gdje su lampe.

Onda, kažemo toj osobi da ćemo brojati do tri i kad čuje tri, ako je tu bilo koja druga lampa koju nismo tražili da je upali ranije – lampe koje su drugačije nego lampe trijade – sada će se one upaliti.

Nekon odbrojavanja do tri ove druge lampe će se upaliti. One su simbolički predstavljene u crnoj sobi: Vanzemaljske Aktivne Memorije, Lux, bestjelesni vanzemaljci te druge lampe koje su manje i koje predstavljaju različite mikročipove unutar tijela osobe.

Mi želimo da podvučemo to da bestjelesni vanzemaljci mogu sada postati nevidljivi, pošto se izgleda oni uvijek pojavljuju kao crna lampa. U nekoliko slučajeva za osobu koja radi dinamički test, ovu crnu lampu je još uvijek moguće pronaći.

Osobi koja radi test naglašavamo da ove lampe nisu “njene stvari”, da one ne pripadaju njoj, te da je potrebno da se one uklone. Tražimo od nje da započne proceduru uklanjanja tako što će staviti ruku unutar lampe Duše. Pitamo je da opiše bilo koji mogući kinestetički osjećaj kojeg možda ima a koji je prouzrokovan ovo situacijom. Važno je da postavimo kinestetička sidra zato što je arhetipski kontakt sa korespondirajućom hemisferom jači kad je ruka osobe u unutrašnjosti lampe Duše.

Izbor koju ruku će staviti, desnu ili lijevu, nije slučajan.

On zavisi od pozicije koju lampa Duše ima u tamnoj sobi. Ako je lampa sa lijeve strane, koristi se lijeva ruka ali ako je lampa u sredini ili sa desne strane, koristi se desna ruka.

Potom kažemo osobi da Duša nije kompatibilna sa drugim lampama zbog njene energije, te da mi samo trebamo učinimo to da druge lampe dodirnu lampu Duše i one će onda eksplodirati i nestati. Mi onda kažemo da će lampa Duše biti kao velika gumica za brisanje koja će obrisati sve ostale lampe, te zamolimo osobu dok joj je ruka unutar lampe Duše, da pomjeri lampu tako da ona dodirne ostale lampe. Uvijek počinjemo sa većim i svjetlijim lampama koje obično predstavljaju AAM i Luxa. Koristeći pogodnu vizuelno-kinestetičku sugestiju mi ohrabrujemo osobu da obriše različite lampe, jednu po jednu. U ovoj tački lampa Luxa pokušava da se pomijera po sobi, koja predstavlja tijelo. Tako, kad obrišemo lampu AAM-a može doći do audio i vizuelnih senzacija koje dolaze od AAM-a, ali je bolje ne odlagati ovaj prizor, jedino ako osoba želi da ispita sadržaj AAM-a ili želi da priča sa Luxom. Mi vjerujemo da u ovom radu nije korisno gubiti vrijeme na ove detalje. Nakon eliminacije lampi parazita, nastavljamo sa odstranjivanjem manjih lampi koje imaju izuzetno precizne pozicije u odnosu na trijadu. Zamolićemo osobu da osjeti bilo koji dio svog tijela koji će da ima neku vrstu senzacije svaki put kad lampa Duše zakači lampu koja predstavlja mikročip. Osoba ne zna da ove lampe odgovaraju mikročipovima u njenom tijelu ali će ona imati neizbiježna kinestetička osjećanja u tijelu koja odgovaraju različitim lokacijama tih mikročipova. Na ovaj način ne samo da provjeravamo lokacije mikročipova, nego možemo tačno znati koje i koliko od njih mi možemo eliminisati.

Kad smo samo ostali sa lampama trijade u mračnoj sobi onda, i samo tada, tražimo od osobe da upali bijelo svijetlo u sobi odmah nakon našeg signala. Bijela svijetlost će pokazati moguće crne lampe koje je bilo nemoguće vidjeti do sad.
Obično brojimo do tri i onda kažemo osobi da upali bijelo svijetlo nakon što je čula broj tri.

Ova operacija arhetipski pokazuje bilo šta što pripada drugoj kreaciji, počevši od raznih vrsta parazita, sve do drugog Primordijalnog Čovjeka. U ovom kontekstu možemo obično lako vidjeti Šestoprste parazite ili Horusa kad je prisutan praćen sa drugim malim crnim lampama. Njihove pozicije nam omogućuju da bolje razumijemo da li se ove lampe odnose na eterične mikročipove koji su kontrolisani od strane ovih parazita. Mi moramo da podvučemo to da različite vrste parazita iz druge kreacije nemaju tijelo i oni grade mikročipove koji nisu čvrstog stanja. Moglo bi se reći da su oni ‘nebeski’ ali oni imaju samo drugačiju vibracionu frekvenciju koju ne možemo da opazimo. Potom opet zamolimo Dušu da briše: ovog puta crne tačke u osvjetljenoj sobi uvijek počinjući od većih i najintenzivnijih do, na kraju, onih malih.

Crna lampa ili tačka, koja odgovara parazitu druge kreacije, pojavljuje se ponekad kao rupa u zidu sobe. U ovom slučaju mi molimo Dušu da popravi zid sobe.

Kad nema više stranih lampi za skloniti mi molimo osobu da posmatra boju tri lampe trijade i tada smo u mogućnosti da vidimo da li one sada imaju značajno drugačije boje.

Zamoćemo trijadu da se sjedini u samo jednu lampu navodeći da tri svijesti treba da postanu samo jedna koja se odnosi na samo jednu boju bez bilo kakvih nečistoća. Obično osoba koja poduzima test je u mogućnosti da ostvari ovo odmah u prvom pokušaju. U tom slučaju je molimo da se koncentriše na to koliko jako se Duša osjeća ujedinjenom sa ostalim komponentama. Potom zamolimo trijade da odvoje tri komponente koje će povratiti iste originalne pozicije. Mogli smo primjetiti da svaki put kad se Duša, Um i Duh spoje zajedno a potom odvoje, boje tri lampe nastavljaju da se modifikuju sve dok ne dostignu stabilnost unutar njihovih čistih boja (plava, zelena i crvena ili žuta, zelena i crvena).

Nekad one ne dobiju odgovarajuću boju kad se razdvoje. U ovom slučaju više volimo sačekati nekoliko dana dok se trijada podesi i vibrira na svom novom nivou frekvencije.

Na kraju mi molimo osobu da ujedini lampe ponovo u finalnu trijadu koja može biti bijela ili žuta, zavisno da li Duša dolazi od Prvog ili Drugog Kreatora. Najzad molimo trijadu da potvrdi da li ima još nekih veza. Naročito veza koje spajaju Dušu sa nečim drugim.

Ovo je trenutak kad trijada osjeća vezu sa PM-om od Prvog ili Drugog Kreatora. Ova veza još uvijek može biti aktivna. Molimo trijadu da odstrani ovu vezu povlačeći ka sebi elastičnu traku koja veže dva kraja. Trijada čini ovo u roku od nekoliko sekundi bez emocionalnih posljedica.

Sada, molimo trijadu da transformiše sobu tako da ona može da vibrira i na ovaj način uništi bilo šta što bi moglo da uđe spolja.

Nakon toga, molimo tri lampe, Dušu, Um i Duh da se odvoje opet i molimo lampu Duše da potraži bilo kakve svoje klonove (klonirana tijela ovog tijela u kojem se trenutno nalazi, prim. prev.) u kontinuumu vremena-prostora ali bez izlaska iz sobe. Duša ne smije nikada izaći iz sobe dok radi ovaj posao. Duša vidi i lako pronalazi klonove koji su smješteni unutar horizontalnih ili vertikalnih cilindara. Njih ona može da vizualizira bez nekih većih problema. Potom, molimo Dušu da emituje zraku svjetlosti koja ima istu boju kao i ona. Ova zraka odlazi izvan prostora i vremena, dodiruje klonove i brzo ih eliminiše.

Ukoliko mi ne odlučimo da trošimo vrijeme na detalje što znači da ne molimo Dušu da vidi, daljinski, šta se dešava u sobi za kloniranje, cijeli proces može trajati približno 15 minuta i možemo biti sigurni da su otete ili parazitirane osobe sada totalno oslobođene.

Mogli bi smo zamoliti, na kraju, da komponenta Duše ne dozvoli da bilo šta uđe u sobu i tako je zamoliti da stalno ostane u sobi, tako da bi na taj način mogla braniti svoje vlastito tijelo/kontejner.

Post Procedura

Kao rezultat korišćenja ove procedure osoba je izvan problema: momentalno. Osoba će i dalje biti predmet interesa za vojsku i vanzemaljce ali će biti u mogućnosti da im ne dopusti da je otimaju ikada više. Ovo, u stvari, zavisi od odluke Duše o tome koliko ona želi da ostane, odnosno, da nikada ne napušta svoje tijelo/kontejner.

Ova procedura, koju smo potvrdili, ne bavi se nekim posebnim vrstama vanzemaljaca, nego samo sa arhetipskim bojama lampi.

Ali snaga arhetipske boje je velika a dobijeni rezultati potvrđuju kvalitet naše metodologije.

Osoba koja je radila test će kasnije biti u mogućnosti da provjeri sobu i lampe. Boje lampi će odmah pokazati da li ima nekih problema sa bilo kojim parazitom ili nekim drugačijim problemom bez potrebe da stvara kompleksne mentalne simulacije koje bi mogle stvoriti ozbiljne probleme za kinestetiku osobe.

Finalna Misao

Izgleda nam interesantno da naglasimo sličnosti između teorije Univerzuma boja i teorije simetrije koja se odnosi na tri kvarka, boje dolje i gore: mislimo da ovako možemo precizno predstaviti hipotetičke subatomske čestice: one mogu definisati sa svojim prisustvom šest mogućih boja koje definišu osam oktanata o kojima smo pričali. U ovom kontekstu kvarkovi ne bi bili subatomske čestice koje su u stvari viruelne i nisu stvarne, nego šest virtuelnih aspekata: one virtuelnosti u kojoj smo mi uronjeni. Mi smo ti koji im dajemo njihove virtuelne osobine koje su u stvari nepostojeće ali totalno holografične.


slika


Da bi objasnili neke aspekte poznate materije neophodno je da se pretpostavi da su kvarkovi označeni novom vrstom naboja, zvanim boja, koja je izložena snažnoj sili. Svaki kvarkov “ukus” može imati jednu od tri različite boje: crvenu, zelenu i plavu. Za crveni kvark tu je anti-crveno obojeni anti-kvark (koji je cijan); ostali anti-kvarkovi imaju anti-zelene (magenta) i anti-plave (žuta) naboje.

Analogija između ovih novih vrsta naboja i boja nam omogućava da formulišemo zakone za kombinovanje kvarkova. Hadroni, na primjer, nemaju naboj boje; i tako dodavajući kvarkovu komponentu boje mi želimo da završimo sa bijelom ili bez boje. Jedine kombinacije koje su dozvoljene su kvark i njegov anti-kvark, koji stvara mezone; te crveni kvark, zeleni kvark i plavi kvark, koji stvaraju barijone (bijelo).


slika


Barijoni, baš kao protoni i neutroni, načinjeni su od tri kvarka, svaki druge boje. Mezoni su načinjeni od kvarka sa bojom i njegovog anti-kvarka sa njegovom anti-bojom.

slika
Primjer obojenih reakcija.

Boje se nikada ne nalaze u izolaciji. Ovo otkriće je konzistentno sa činjenicom da slobodni kvarkovi, imajući naboj jedne boje, nisu nikada direktno promatrani ili nađeni u izolaciji. Akcija snažne sile između obojenih kvarkova mora biti izuzetno moćna, možda dovoljno moćna da trajno ograniči kvark unutar bezbojnih hadrona.

I tako, Duša, Um i Duh su ništa drugo do kvarkovi izrazi.

U ovom kontekstu možemo čak reći još jednom ako je to neophodno, da je beskorisno ići u školu da bi učili, pošto stvari uvijek arhetipski izađu na površinu na načine koji su definitivno jednostavniji ako ih uporedimo sa putevima kojim lijeva hemisfera pokušava da objasni sebe. Pored toga, moramo reći, da nam pohađanje škole i studiranje omogućava da bolje razumijemo i opišemo ili da na neki način steknemo preduslove za jedno kompletnije i prikladnije opažanje osjećanja Duše. Na takav način mi ih možemo organizovati u virtuelnom kontekstu koji je striktno geometrijski (http://www.infn.it/multimedia/particle/ ... color.html) održavan, takođe po Fritjofu Capri (Fritjof Capra, The Tao of Physics, in the Italian translation, Il Tao della fisica, collana Gli Adelphi, translated by G. Salio, Adelphi, 1989. p. 381).

Razmišljanja o dinamičkom TCT-u

Prijevod: Java


Čak i za dinamički test trijade (svijesti) uz pomoć boja (dTCT), kao što smo učinili i kad smo radili sa Fleš mentalnom simulacijom (FMS), odlučili smo da pratimo temeljno testiranje prije kreiranja zvaničnog dokumenta o tehnici koju smo koristili, bilješke o naučnom mišljenju iza metoda i potencijalne vrijednosti za ovaj model.

Kad je ovaj dokument izdat bilo je preko 100 ljudi koji su koristili ovu proceduru i dobili smo interesantne rezultate.

I tako, ne samo da imamo vrlo ohrabrujuće rezultate koji obrađuju različite vrste paranoje i šizoidnog ponašanja kod ljudi koji nisu otimani, nego smo takođe testirali ovu proceduru i na ljudima koji su žrtve samo parazita i napokon na ljudima koji su žrtve otmica.

Proučavanja koja smo do sada izveli dopuštaju nam da opišemo sljedeća bazična zapažanja. Ona će biti korisna za oboje, i za otete i za one ljude koji će imati koristi u budućnosti od ovih tehnika koje su povezana sa simbolikom mentalnih simulacija.

Stopa uspješnosti TCT-a

Iako je još uvijek prerano govoriti o pouzdanim rezultatima, moramo naglasiti to da imamo određen broj rezultata koji je dovoljan za razgovor o bazičnim trendovima: čini se da je TCT ekstremno brz i moćan.

Mi smo, na žalost, primjetili da postoje određeni slučajevi kod kojih se problemi vrate nazad. Ovo je činjenica u oba slučaja: kod otimanih i kod psiholoških problema. Problem se može vratiti nazad u periodu od 2 sedmice do 4 mjeseca nakon što smo prvi put koristili ovaj metod. Tokom ovog perioda osoba koja koristi dinamički TCT se vraća pokazujući nam jasno svježe početke izbijanja problema.

Naravno, pitali smo se zašto je ovo tako i izgleda da sada imamo vrlo dobar odgovor.

Moramo da naglasimo da je ista vrsta problema bila prisutna i kad smo radili sa otimanima koristeći druge tehnike: klasičnu hipnozu ili rapidnu hipnozu; FMS ili TCT.

Ove tehnike su zasnovane na prilično drugačijim principima i one su uslovljene primjenom jedne procedure koja postaje sve brža i brža. Kad koristimo klasičnu hipnozu u većini slučajeva osoba je unutar tretmana dvije godine dok ne riješi svoje probleme. Kad koristimo rapidnu hipnozu ostvarujemo kompletnije rezultate za samo jednu dvočasovnu sesiju. Zahvaljujući Fleš simulaciji, bez potrebe da ulazimo u duboko hipnotičko stanje, sposobni smo da ostvarimo superiorne rezultate a koristeći TCT, sada smo u mogućnosti da dobijemo rezultate koji su čak bolji nego svi prethodni, a ona zahtijeva samo 15 do 20 minuta vremena bez potrebe za hipnotičkim stanjem. Kad koristimo klasične hipnotičke tehnike, nismo nikada bili u mogućnosti da oslobodimo osobu od smetnji koje dolaze od Primordijalnog Čovjeka ili ih otkačiti od dva Kreatora, dok smo u stvari sada u mogućnosti da dobijemo takve rezultate kad koristimo dinamički TCT i činimo to za kratko vrijeme. Uprkos činjenici da TCT zahtijeva manje vremena i da postoje razlike u tehnici ipak je tačno da se kod nekoliko osoba problem vratio i da je bilo povratka bolesti. Kad smo koristili samo jednu primjenu ovih tehnika ili dinamički TCT, nismo bili u mogućnosti da riješimo problem.

Imamo potrebu da istaknemo, pošto su tehnike potpuno različite jedna od druge, da nismo zabilježili nikakve nedostatke u tehnologiji koju smo koristili iako je bilo različitih članova tima koji su primjenjivali tehniku na različitim osobama. U svari saznali smo da osobe kojima se problem vratio dijele zajedniče osnovne crte. Oni se nesvesno nisu htjeli otarasiti problema.
Drugim riječima, naše metode uvijek rade bez razlike, naročito FMS i TCT, bez obzira na osobu na kojoj su korištene. Osobe uvijek riješe njihove probleme nakon korišćenja naše metode! Pravi problem dolazi kasnije kad osoba nije u mogućnosti da ostane u dobrom zdravlju.

Na primjer, žrtva otmica koja je nesvjesna svoje situacije nalazi sebe, nakon korišćenja TCT-a, bez vanzemaljskih smetnji, bez mikročipova u svom tijelu, bez smetnji bilo koje vrste, te počinje da živi život na novi način, pošto je njena “mapa teritorije” kompletno promijenjena.

Sa druge strane vanzemaljac, koji god da je, nema namjeru da izgubi na ovaj način i bez pružanja otpora, te tako vanzemaljac pokušava da vrati kontrolu nad trijadom (Duša, Um i Duh) i nad tijelom/kontejnerom osobe.
Tokom takve borbe za slobodu, žrtva omica može biti pod velikim psihološkim pritiskom. Vanzemaljac pokušava da ubijedi osobu da ona neće uspjeti u životu bez njegove (vanzemaljčeve) pomoći. Ili možda osoba osjeća iznutra da nije sposobna da živi bez vanzemaljčeve prisutnosti zato što, čak ako je on sa jedne strane tamničar, sa druge on preuzima odgovornost za sve neuspjehe otimanog.

I, pošto je lakše živjeti loše i kriviti vanzemaljca, nego živjeti loše i kriviti sebe, mnogi ljudi među našim otetima podsvjesno odlučuju da budu opet otimani i na taj način su potpuno i vječno opet izloženi vanzemaljcu.

Nadalje, kad je vanzemaljac odbačen, on treba dozvolu oslobođene žrtve otmica da bi bio u mogućnosti da uđe opet i postane gazda u tijelu/kontejneru otimanog. I tako vanzemaljac dolazi kod otetog sa novim ponudama i pokušava da ga ubijedi da bi njegov život bio osrednji bez doprinosa vanzemaljca. Otimani treba da povrati identitet kojeg nikada ranije nije ni imao zbog svog niskog samopouzdanja. Stoga se on slaže da bude opet parazitiran koristeći proces “spoznajnog razdora”, a ovo čini da bi mogao da vjeruje da je on u mogućnosti da se oslobodi parazita kad god on hoće pošto je već bio u mogućnosti da to uradi. Ali on, u stvari, nije u mogućnosti da to uradi jer je u pseudo apstinentskoj krizi.

Osobe koje naginju da padnu opet u vanzemaljsku zamku dijele zajedničku odliku u njihovom karakteru. Da li želiš da budeš priznat od strane društva? Vanzemaljac koji je unutar tebe će ti obećati da ćeš biti uspješan i da ćeš biti na glavnoj TV stanici. Da li želiš dobre odnose sa partnerom? Vanzemaljac pronalazi partnera za tebe, drugog otimanog i ti ćeš imati društvo sa njim/njom. To će biti pakao naročito zbog toga što vanzemaljac hrani tvoj strah da ćeš biti napušten.

I tako se otimani plaši da će biti napušten. On/a je napušten/a iz različitih razloga od strane njenog/njegovog partnera koji ne može da smisli njega/nju; preko njene/njegove djece, iz istih razloga i preko njenog/njegovog partnera koji se plaši njega/nje. Njegovi prijatelji ga ostavljaju, tako je bolje imati vanzemaljca unutar sebe, to te čini drugačijim što je bolje nego biti sam i osjećati se živim.

Drugim riječima, ponavljajući sada osnovni koncept već objašnjen u različitim radovima, otimani nema jak identitet, i kad on više nije otiman, on gubi identitet koji dolazi iz njegove situacije. Kad oslobođena žrtva otmica ne koristi prateću terapiju koja je namijenjena da ojača njen identitet, onda postoji stvarna opasnost da će vanzemaljac opet početi da ju parazitira, pošto u umu žrtve, počinje da se rađa slika izliječenog sebe koji više nije interesantan za društvo. Biće koje je izliječeno ali usamljeno. Stoga, zar nije bolje da su oni i dalje tu jer onda nisi više sam?

Vanzemaljac, naročito Lux, stvarno radi na psihi i na najslabijim tačkama žrtve otmica kroz koje je vladao njom od rođenja. Drugi paraziti, koji su iz različitih dijelova Univerzuma, kao oni koje zovemo Growl, Ra i Plavo biće, i koji nemaju kao i Lux čvrsto fizičko tijelo/kontejner, u mogućnosti su da transformišu otete u prilično agresivne osobe i totalno promijene njihovo ponašanje. Takva agresivnost je često puta skrivena ponašanjem koje oponaša zapovjednika ali takođe ima potrebu da izgleda kao krotka osoba da bi kreirao pravila za neki novi pokret koji će biti sličan religijskom.

Želimo naglasiti to da iako je vrlo rijetko da se problem otimanja vrati nazad, ovo se dešavalo uglavnom kad smo koristili TCT, prije nego kad smo koristili klasičnu hipnozu. U stvari, mi moramo stvarno naglasiti da kad smo koristili klasičnu hipnozu, osoba je napredovala korak po korak, to je jedno sporo ali stabilno putovanje ka povećanoj svjesnosti; ovo se ne dešava kad koristimo TCT model za samo 20 minuta. Drugim riječima, postoji rizik od korištenja TCT-a i dobijanja rezultata u smislu osobe koja je brzo, potpuno i apsolutno oslobođena od problema; ali pošto ona nije razumjela ništa od toga, ona takođe nema svjesnost o tome i ovo je razlog zašto će ove tehnike jadno propasti ukoliko se ne uzme ovaj faktor u razmatranje.

Putujuće Duše

U mogućnosti smo da primjetimo to da nakon korišćenja TCT-a, prvi put sa određenom osobom, kad komponenta Duše želi da izađe iz njenog kontejnera i tako da ga ostavi djelimično nezaštićenog, odbrambeni mehanizmi koje smo kreirali kroz FMS i kroz TCT su beskorisni.

Čak i ukoliko pokušamo da programiramo komponentu Duše da ona ostane u kontejneru i štiti ga, u nekim slučajevima ona teži da se oslobodi od toga zato što joj nedostaje znanja i svjesnosti. U ovim slučajevima je osoba momentalno parazitirana ponovo i proces oslobađanja mora biti ponovljen od početka. Držanje komponente Duše unutar fizičkog tijela/kontejnera (tijela) je objektivno teško. Ovo izgleda još uvijek zavisi od stepena svjesnosti Duše.
Drugim riječima, da bi držali vanzemaljce na distanci, neophodno je, opet, da otimani postane svjestan njegove situacije.

Liječenje psihoze sa TCT-jem

Jedan manji broj zabilježenih slučajeva pokazuje da neki ljudi mogu imati mentalne probleme i vjerovati da su otimani (kad ovo apsolutno nije slučaj) a nakon njihovog tretmana TCT-jem činilo se da su momentalno dobili pozitivne rezultate. Samo nakon nekoliko dana poslije tretmana, izgledalo je da su te osobe potpuno riješile svoje probleme. Ukoliko je neko uzimao psihotropne lijekove, sada prestaje da ih uzima i ne pokazuje sindrom apstinencije; ukoliko je neko bio šizofrenik on je bio izlječen; a ako je bio paranoik, onda je izgledalo da je njegova paranoja bila obuzdana.

Izgleda da sva korist traje nekoliko mjeseci i onda osoba teži da zapadne opet u iste probleme.

TCT metod ima dva osnovna dijela: prvi je u mentalnom viđenju tri obojene kugle/lampe. U tom trenutku momentalno razumjemo da li je osoba koja radi test otimana ili je umjesto toga samo parazitirana ili je ona jednostavno psihotična osoba.

Analizirajući boje, ukoliko osoba ima psihotične probleme oni uzrokuju promjenu standardnih boja koje se zamijenjuju komplementarnim bojama (cijan, magenta, žuta). U ovim slučajevima, kad koristimo drugi dio testa (dinamički dio) mi pitamo osobu, dok koristimo odgovarajući protokol, da mijenja boje za tri lampe, tako da one imaju ispravnu poziciju i ispravne boje u mentalnoj sobi.

U tom momentu tri komponente opet postaju automatski balansirane te je osoba psihosomatski izliječena.

U ovom kontekstu, mentalna bolest koja je postala somatska, prouzrokovana je neispravnošću trijadnih komponenti koje pokazuju neodgovarajuću otvorenost svojih kanala prema virtualnim dijelovima Univerzuma. Kanali postaju nesvjesno i automatski otvoreni zbog akta snage volje koja mijenja te boje. Mijenjanje boja ne znači samo mijenjanje vibracija trijade ili njenih komponenti, nego takođe podrazumijeva i otvaranje tih kanala koji su korišteni kao vektori boja. Ukoliko je Duh žut umjesto da je crven, on izražava tu boju ne samo zato što on ne apsorbuje sa ose prostora (koja je normalna za prirodu Duha) nego takođe i zbog toga što on ne apsorbuje ni sa ose energije (zelene).

Osoba koja ima žuti Duh je osoba sa niskim nivoom energije jer njen Duh, muški dio sebstva, njen racionalni dio, njena lijeva hemisfera koja očitava lijevi hologram, nema dovoljno snage da radi ispravno.

Ovo je samo jedan jednostavan primjer onoga što želimo ovdje da naglasimo.

Kad koristimo TCT kod jedne osobe, njene čakre se otvaraju (takoreći, kad koristimo new-age jezik, kojeg mi samo tolerišemo); ali ona ne razumije to zašto su one zapravo bile zatvorene. I tako, opet otvorene, one će vremenom težti tome da se opet zatvore jer osobi još uvijek nedostaje neophodna svjesnost: ona je nije stekla kroz jednostavnu mehaniku ovog testa, osim, ukoliko ona ne prođe takođe i kroz jedan proces razumjevanja, kojeg je moguće da obezbijedi samo neko ko odlično poznaje ovu metodu.

Preduvjeti za vođenje TCT-a i kako ga uraditi. Etički kod.

Iako je TCT izuzetno jednostavan, naš radni tim toplo preporučuje da se ne pokušavate pretvoriti u TCT operatora.

Šta trebate da uradite, bazirano na našem istraživanju, to je da se povežete sa ispravnom procedurom a ovo može biti učinjeno samo od strane nekog od naših saradnika, barem zbog iskustva koje on ima u vođenju mnoštva sesija.

Samo poslije podvrgavanja dinamičkom TCT-u možete da ga koristite samostalno jer će te ovladati tehnikom unutar svoje mentalne sobe koju ste stvorili tokom simulacije.

Ovo će natjerati osobu da se podvrgne TCT-u prvi put koristeći vanjskog operatora i tako će kasnije ona biti u mogućnosti da koristi tehniku samostalno, bez operatora. Procedura će biti laka i biće potrebno samo provjeriti boje tri lampe, te ako se one ponovo promijene u pogrešne boje, onda možete pokušati da ih navedete na to da one ispravno vibriraju i tako proizvedete neprekidnu stabilizaciju kanala prostora, vremena i energije za tu osobu: onda njoj neće biti potrebna nikakva vanjska intervencija i ona će biti u mogućnosti da sama prolazi kroz proces neprekidnog održavanja.

Vanjskog operatora je potrebno koristiti samo kao terapiju podrške namijenjenu za ojačavane superega osobe dok je držimo podalje od mogućeg povratka bolesti.

Bitno je razumjeti da osoba koja je oslobođena zahvaljujući dinamičkom TCT-u treba biti nadzirana jedan period koji varira od 1 do 3 mjeseca dok ne dosegne novu mentalnu stabilnost i novo razumjevaje povezano sa njenom novom svjesnošću.

Čak iako je ova tehnika stvorena od strane autora ovog djela a onda ustupljena istraživačkim grupama za dublje proučavanje, onabi trebala biti uzeta u obzir i od strane psihoterapeuta: psihologa ili psihoanalitičara (ali ne i psihijatara) ukoliko oni imaju osnovnu i neophodnu kulturu kako bi pratili i provjeravali osobu koja prvi put koristi TCT.

Zaista je vrlo važno to da imate osnovnu kulturu i operativnu osjetljivost koju očito ufolozi obično nemaju.

Željeli bi smo ovdje da objasnimo, u člancima o ovoj novoj tehnici, samo GENERALNA pravila kako da se interpretira test ali je moguće stvarno interpretirati ovu vrstu testa samo poslije rada na mnoštvu TCT-a.
Tako, ako neko želi da postane majstor u ovoj tehnici nije dovoljno da samo pročita ovaj članak.

Deontologija za korišćenje FMS-a ili TCT-a

Pod deontologijom ili deontološkom etikom, mi podrazumijevamo jednu klasu etičkih teorija koje su suprotne konsekvencijalizmu. Dok konsekvancijalizam prosuđuje postupke na osnovu njihovih posljedica, deontologija tvrdi da ciljevi i sredstva striktno zavise jedan od drugog, podrazumijevajući to da je ispravan cilj rezultat korištenja ispravnog sredstva. Najpoznatiji deontolog je Imanuel Kant (1724 – 1804). Njegov Kategorički Imperativ utvrđuje skup univerzalnih principa koji mogu biti korišteni za prosuđivanje ispravnosti nekog postupka. “Deontologija” dolazi od grčkog “deon” koji znači “obaveza”. Kant je želio kroz izraz deontologije, da uspostavi etički sistem koji nije zavisan od subjektivnog iskustva, nego na neoborivoj logici. Tako, ponašanje po etičkoj ispravnosti, bila bi jedna apsolutna i neoboriva obaveza, kao što je dva puta dva jednako četiri.
http://en.wikipedia.org/wiki/Deontological_ethics

Artur Šopenhauer je takođe bio deontolog i žestok kritičar Imanuela Kanta. Šopenhauer optužuje Kanta za ponovno predlaganje teološke etike. Prema Šopenhaueru, Kantov Kategorički Imperativ je ništa drugo nego „contradictio in adiecto” (kontradikcija u terminima) pošto je ideja o “obavezi” (moranju) značajna jedino kad je povezana sa obećavanjem nagrade ili prijetnjom kazne. Sudeći po ovome, Imperativ može biti, prema Kantovim riječima, samo teoretski (stoga uslovljen nagradom ili pretnjom) i nikada kategoričan (bezuslovan). Profesionalni kod deontologije za sve kategorije je opisan ovdje: http://www.lions-pomigliano.it/Bioetich ... ficato.htm

Član. 15 - Svaki profesionalac mora respektovati, kad radi svoj posao, principe Bioetičkog imperativa: zaštitu prava na život, dobro zdravlje, prava djece, prava žena tokom trudnoće i kad je ona dio porodice.

Čaln. 16 – Svaki profesionalac koji dolazi u dodir sa problemima koji su povezani sa nedostatkom ravnoteže, bilo u unutrašnjem ili vanjskom okruženju, sa rizicima i povredama koje to može da stvori….za živi sistem (i životinjski i biljni) a takođe i za čovječanstvo, dužan je da poštuje životno okruženje i živa bića; tako da svaki profesionalac treba da respektuje deontološke direktive vezane za ekosisteme.

Da li je etično starati se o žrtvama otmica? Da li je etično to što se moja radna grupa brine o njima i što je ona uključena u sve ovo? Da li je etično činiti sve ovo na način na koji mi to činimo?

Mi nismo zainteresovani za Kantovu deontologiju ne zato što nikad nismo dobili nikakvo priznanje, nego zato sto smo dobijali mnogo prijetnji koje su dolazile sa mnogo različitih strana: Tajna Služba, Masoni, neki građani koji su katolički fundamentalisti, neki jevrejski fundamentalisti, neke grupe ufologa, itd… Bilo koji etički kod koji je povezan sa priznatim kategorijama našeg savremenog društva. Postoji takav kod za fizičare, za skupljače smeća a takođe postoji i za prostitutke. Za bilo koju priznatu uloga unutar društva. Kad neka uloga nije još priznata onda ljudi pišu svoj kod ili bar to pokušavaju. http://forum.cosenascoste.com/ufo-alien ... legio.html

Za Centro Ufologico Nazionale (CUN, italijanski nacionalni centar za U.F.O. istraživanja) najveća nesreća je bila kad su, prije nekoliko godina, pokušali da prihvate etički kod za ufologe u Italiji koji je potvrdio de fakto da je jedina grupa koja može da izvodi istraživanja u U.F.O. oblasti, dovoljno čudno, samo CUN sam. Oni su loše prošli u njihovom pokušaju. U stvari, ne postoji kategorija “ufologa” i ne postoji čak ni kategorija “otimanih”. Tako da nema tog pravila koje tvrdi da su ufolozi jedini koji se staraju o ljudima koji tvrde da su bili otimani od strane vanzemaljaca. CUN je tvrdio često puta da ne postoji takva stvar kao “fenomen vanzemaljskih otmica”. Oni se i dalje odriču takvih tvrdnji sa novim tvrdnjama a onda ih se kasnije opet odriču sa još novijim tvrdnjama.

I tako, pošto nije istina da samo ufolozi mogu da se brinu o otetima jer ne postoji kategorija “ufologa” te zbog tvrdnji ufologa da ne postoji takva stvar kao otmice, ko je taj koji treba da vodi računa o otetima?

Niko, ali kad se oni smatraju mentalno bolesnima, onda ljekari žele da intevenišu. Stoga, tvrdnja da samo ljekari i psihijatri mogu da vode računa o otetima, kao što tvrdi CUN u Italiji, podvlači još jednom da nema takve stvari kao što su oteti, nego samo ljudi koji su mentalno bolesni.

Još jedan lijep primjer deontološke etike koja dolazi od CISU (Centro italiano studi ufologici, italijanski centar za U.F.O. proučavanja) kroz njihov priručnik http://www.ufo.it/aderire/

slika
slika
slika


Čak iako se mi smijemo činjenici da postoji neko kao “elita ufologa”, ukoliko pomislimo da ovi ljudi kreiraju kategoriju kao da je to novi tip hrišćanstva koji može biti zaštićen i priznat od ostatka čovječanstva uz pomoć jednog zida od ograničenih pravila, od same ove ideje dobijamo "žmarce".

Grupa koja se zove Santinel (Stražar) je u svakom slučaju isto onoliko dobra koliko i one gore spomenute jer su oni takođe izdali etički kod koji je podijeljen u tri grupe: http://www.automiribelli.org/?page_id=334

Odgovornost ka svjedoku;
Odgovornost ka publici;
Odgovornost ka ufologiji;

Ipak, deontologija nije samo odgovornost, ona je mnogo više od toga, barem sudeći po nama; to je jedan skup obaveza sudeći po Kantu a nije čak ni to, sudeći po Šopenhaueru.

I tako, ova vrsta ljudi, koji se hrane na terminom “etičkog koda”, nemaju čak ni znanje kako da definišu značenje tog termina i oni ne znaju ništa o problemima abdukcija. Ipak, ovo su ljudi koji bi htjeli da prave pravila!

Neko može pričati o samoinformisanosti i samosvjesnosti čak prije razgovora o dentologiji.

Odmah se jasno vidi to da su svi ovi kodovi i pravila, koja su namijenjena za jednu nepostojeću kategoriju, samo demagoški pokušaj da ufolozi budu prihvaćeni od strane pravila društva. To je isto kao da su rekli: “Imamo neka pravila koja su slična zvaničnim naučnim pravilima, stoga ako vi naučnici postojite, onda takođe i mi postojimo kao posljedica toga”.

Bacimo svjetlo na ovo

I tako, deontologija je skup etičkih teorija, po kojima sudeći, cilj ne opravdava sredstvo (tj. ne-konsekvencijalizam). Mi želimo da se zapitamo, da li su naša sredstva, na primjer, TCT ili FMS ili hipnoza ili NLP, etička sredstva. Sudeći po CUN-u nisu, pošto su ona bazirana na nenaučnim principima i tako su ljudi koji ih koriste na lošem glasu (izvikani). Ono što CUN a takođe i CISU oduvijek tvrde je u biti pogrešno. Hipnoza, naše mentalne simulacije i NLP tehnike, potvrđene su sa hiljadama stranica naučne literature i istorije slučajeva i naš rad često izvještava o tome. Stoga, bilo bi još moguće držati da su ljudi, oni koji koriste ove tehnike, upravo ti koji su neetični ali mi to ne možemo reći pošto ne postoje pravila u vezi ove materije. S druge strane, moramo reći da se niko drugi ranije nije suočio sa ovim problemom i da je naučna zajednica uvijek odbijala da analizira to kroz jedan metodološki i naučni pristup. S vremena na vrijeme, oni se pretvaraju da to ispituju ali nisu poštovali niti jedno deontološko pravilo. Zaboravljaju podatke, krivo interpretiraju činjenice i ohrabruju svjedoke da daju lažna svjedočenja.

Pravilo

I tako, u ovom kontekstu, nema potrebe za propisima i prikrivanjima ali postoji potreba za samo jednim pravilom kojeg bi bilo bolje da zovemo princip, nego pravilo. Stoga, to nije dokazano nego samo neporecivo.

Mi ukazujemo na etnički princip po kojem svaka aktivnost koju učinite i koja čini štetu bilo kojem ekosistemu, mora se smatrati kao jedna ne etička aktivnost.

Stoga, sada imamo potrebu da se zapitamo da li način na koji se ove italijanske ufološke grupe ponašaju odražava nedostatak etike, pošto oni skrivaju svjedočanstva o vanzemaljskim otmicama; oni su prijetili ljudima koji su svjedočili o UFO događajima; oni su ih tjerali da potpišu deklaraciju koja kaže da oni ne mogu otkriti ništa bilo kojoj trećoj strani o onome što oni tvrde; i oni prepuštaju otete njima samima nakon beskorisnog pseudo istraživanja o njihovim iskustvima i bez davanja bilo kojeg vjerodostojnog objašnjenja o fenomenu kojeg su ovi prijavili.

Stoga, šta očevidci misle o ovim centrima za U.F.O. deontologiju, kad su oni bili njihove žrtve i kad su oni prijavili nama ovaj tip ponašanja?

Kakva je to etika iza širenja lažnih vijesti kao što su tvrdnje da naše metode vode do samoubistva? Kakva je to etika iza sarađivanja sa Tajnom Službom bez toga da to uopšte kriju? Kakva je to etika iza prijavljivanja Tajnoj Službi imena otetih Italijana koja bi trebala biti držana u tajnosti u posebnom zapisniku? Možda su zbog ovakve vrste etike neke osobe koje su na vrhu CUN-a pokušavale da dobiju od nas, koristeći ilegalna sredstva, našu listu koja sadrži imena otimanih sa kojima smo radili?

S naše strane, mi smo objavili naše metode samo zbog nauke. Ukoliko ona želi, može ih provjeriti. Ovo je ono što mi mislimo da deontologija jeste i to jeste deontologija čak kad, kao i uvijek, mi preuzimamo odgovornost za naše postupke koji se ne odlikuju onim podmuklim aktivnostima koje su tipične za državne centre za UFO.

Naše ponašanje, naše postupanje sa otimanima u Italiji je unikatno, nenadmašno je u svijetu i ono je bez presedana. Mi smo vjerovatno činili greške sa našim metodologijama ali niti jedan ufolog nije bio u mogućnosti da to do sada naučno potvrdi; naš stav je još uvijek mnogo bolji nego njihov sterilni stav koji takođe pokazuje koliko su oni totalno nekulturni u vezi s predmetom o kojem smo govorili. Italija ne treba ufologe ali treba ozbiljne osobe.

***

Bibliografija

Kraj


 

Psihosomatska pozadina pojedinih bolesti



Značajan dio moje edukacije iz područja aromaterapije uključivao je i granu medicine koja dovodi u vezu zbivanje u fizičkom tijelu s emocijama, vjerovanjima, pozitivnim i negativnim mislima/afirmacijama, te odlukama, postupcima, odnosu pojedinca prema bližnjima, okolišu, Bogu, kao i prema samom sebi. Ta grana medicine naziva se PSIHOSOMATSKA MEDICINA.

Iako je prema nekim studijama više od 60 posto svih bolesti i poremećaja koje poznajemo zapravo psihosomatske prirode, odnosno mogu nastati kao posljedica prolongiranog stresa, osobno smatram da je taj postotak daleko veći. Liječnici se slažu da emocionalne smetnje utječu na razne organe tako da im mijenjaju funkciju dok klasični psihoanalitičari smatraju da svaki oboljeli organ ima određenu simboliku, tj. drugu poruku.

Tako psihosomatskim bolestima nazivamo bolesti psihogenog podrijetla čiji se simptomi očituju na organima i mijenjaju njihovu ulogu, stvarajući najprije reverzibilne a zatim i ireverzibilne promjene. Dokazano je da određena emocionalna stanja mogu uzrokovati promjene funkcije organa, a tjelesne promjene koje nastaju zbog tih disfunkcija samo su popratni simptomi emocija.

Psihički se događaji upleću u tjelesna zbivanja i mogu prouzrokovati bolesna tjelesna stanja, te emocije traže izlaz zaobilaznim i kompliciranim putem do organa.

Službena medicina u psihosomatske bolesti ne ubraja svaku već ograničen broj bolesti. To su: aritmije, arterijska hipertenzija, bronhijalna astma, glavobolje, kronični reumatoidni artritis, neurodermatitis/ekcemi, hipertireoza, urtikarija, želučani ulkus, pretilost, migrena i sl. Ovakve psihosomatske bolesti nastaje zbog dugotrajnog izlaganja djelovanju emocionalnog stresa, koji se javlja unutar obitelji, u profesiji, tijekom starosti kao i u razdobljima životne nesigurnosti, ali i kao posljedica kronične anksioznosti.

Najčešće se ove nabrojane psihosomatske bolesti javljaju kod mlađih nezaposlenih osoba i onih koji se nisu bili u stanju prilagoditi novim situacijama i okolnostima.

Za osobe s psihosomatskim bolestima kaže se da imaju teškoće u izražavanju svojih emocija, da rijetko maštaju i da imaju naročit način kako uspostavljaju odnose s drugim ljudima, a proučavanjem ličnosti osoba oboljelih od psihosomatskih bolesti ustvrdilo se da postoje dva tipa:

1. Tip s agresivnim obranama, odnosno karakterističnim bolestima poput migrene, hipertenzije, srčanih smetnji, dijabetesa i reumatskih upala zglobova…

2. Tip s pasivnim obranama, odnosno karakterističnim bolestima poput čira na želucu ili dvanaesniku, kroničnog zatvora, ulceroznog kolitisa, bronhijalne astme, dugotrajnog umora… Oštećenje tih tkiva i organa nastaje zbog dugotrajnog nadražaja određenog dijela živčanog sustava, koji nije pod utjecajem naše volje (autonomni živčani sustav).

Važno je znati da kratkotrajne emocionalne reakcije, ma kako neugodne i intenzivne, rijetko dovode do psihosomatskih poremećaja. Samo dugotrajne i neadekvatne emocionalne reakcije opterećuju psihu i tijelo, čineći organizam manje otpornim.

Često nazivana “prvom damom psihosomatike”, Helen Flandres Danbar, dokazala je da specifičan psihološki sklop predodređuje neke psihosomatske bolesti. Ona je us vojim studijama opisala koronarnu, ulkusnu, dijabetičarsku i traumatofilnu ličnost. Danbar je dokazala da potoje osobe sklone oboljenju od kardiovaskularnih smetnji. Osobe sa srčanim bolestima okarakterizirala je kao ambiciozne, koji mnogo vremena provode u poslu, teško podnose neuspjeh i skloni su natjecanju s drugima a da pritom pokazuju nemilosrdan karakter.

Iako je Danbar kao jedna od pionirki psihosomatike skrenula pozornost na tu temu, većini je ipak najpoznatija Louise L. Hay, odlična i vrlo cijenjena autorica bestselera “Kako iscijeliti duh i tijelo”, koja između ostalog kaže:

Vjerujem da mi stvaramo takozvane “bolesti” u svojem tijelu. Kao i sve u našemu životu, i tijelo je ogledalo naših unutarnjih misli i uvjerenja. Tijelo nam uvijek govori i šalje poruke. Kad bismo barem imali vremena saslušati ga! Svaka stanica u vašem tijelu odgovara na svaku vašu misao ili riječ. Kontinuirani način razmišljanja i izražavanja stvara ponašanje, pokrete i držanje tijela, a i bolesti. Osoba koja stalno ima mračno lice, nije ga sigurno stvorila radosnim mislima. Tijela i lica starijih ljudi pokazuju nam sasvim jasno kakav je način razmišljanja prevladavao u njihovom životu. Kako ćete vi izgledati kada ostarite?

Slijedi opis nekoliko najčešćih stanja bolesti koje mogu dati ideju kako ste možda stvorili te probleme. Nije svaki mentalni ekvivalent sto posto istinit za svakoga. Međutim, to nam daje smjernice gdje možemo početi istraživati uzroke bolesti…

Mnogi ljudi koji se bave alternativnim terapijama liječenja, koriste knjigu “Kako iscijeliti svoje tijelo” i pronašli su da je mentalni uzrok koji je Louise L. Hay ustvrdila istinit u 90-95% slučajeva.

GLAVA predstavlja nas. Ona je ono što pokazujemo svijetu oko sebe. To je obično ono po čemu nas prepoznaju. Kada nešto nije u redu s glavom, to obično znači da osjećamo da nešto nije dobro s nama.

KOSA predstavlja snagu. Kada smo napeti i uplašeni, često stvaramo čelične okove koji počinju u mišićima ramena i šire se prema vrhu glave, a ponekad i na područje oko očiju. Kosa raste baš na tom vrhu i ako postoji ogromna napetost vlasišta, ono se tako skupi da kosa ne može disati i zato umire i opada. Ako ova napetost potraje, vlasište nije opušteno i nova kosa ne može narasti. Rezultat je ćelavost. Porasla je i ćelavost žena otkad su se uključile u poslovni svijet, prepun napetosti i frustracija. Nismo ni svjesni kolika je ćelavost žena jer ženske perike izgledaju prirodno i atraktivno. Nažalost, većina muških perika još je uvijek veoma zamjetljiva i s velike udaljenosti. Osjećaj napetosti dokaz je slabosti. Ako se osjećamo relaksirano, smireno i usredotočeno, stvarno smo jaki i sigurni. Bilo bi dobro kada bismo mogli opustiti svoja tijela, a mnogima od nas dobro bi došlo opuštanje tjemena.

UŠI predstavljaju našu sposobnost da čujemo. Ako postoje nekakvi problemi s ušima, to obično znači da postoji nešto što ne želite čuti. Bol u uhu pokazuje da je u vama bijes zbog nečega što ste čuli. Djeca često imaju bolove u ušima. Obično moraju u svojoj kući slušati neke stvari koje ne žele čuti. Kućna pravila obično zabranjuju djeci da pokažu svoju ljutnju i, prema tome, dječja nesposobnost da promijene te stvari stvara bol u ušima. Gluhoća predstavlja dugoročno odbijanje slušanja nekoga u našoj blizini. Jeste li primijetili da partner osobe koja puno priča obično ima problema sa sluhom?

OČI predstavljaju sposobnost da vidimo. Kada imamo problema s očima, to obično znači da postoji nešto što o sebi ili o svom životu prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti na želimo vidjeti. Najčešće se kod male djece koja nose naočale u njihovoj kući događa nešto što ne žele vidjeti. Ako ne mogu promijeniti ono što se događa, zamaglit će vid da ne moraju jasno vidjeti. Većina je ljudi imala vrlo dramatična iskustva kada su odlučili suočiti se s nečim iz prošlosti što nisu mogli gledati godinu ili dvije prije nego što su počeli nositi naočale. Poričete li u sebi ono što vam se sada dešava? Zašto se ne želite suočiti s time? Bojite li se pogledati u sadašnjost ili budućnost? Kada biste bolje vidjeli, što je to što vam se nikako ne bi dopalo? Vidite li što radite sami sebi? Interesantna pitanja za razmatranje, zar ne?

GLAVOBOLJE se pojavljuju ako kažnjavamo sebe. Idući put kada osjetite glavobolju, zastanite i zapitajte se gdje ste i kako pogriješili. Oprostite sebi, oslobodite se toga i glavobolja će otići tamo odakle je i došla. Migrene imaju ljudi koji žele biti savršeni i koji sami stvaraju pritisak pod kojim žive. Tu je uključeno i mnogo potisnutog bijesa. Zanimljivo je da migrene mogu biti uklonjene masturbacijom ako počnete onoga trenutka kada osjetite migrenu. Seksulano oslobađanje uklanja napetost i bol. Možda u tom trenutku nećete osjetiti želju da masturbirate, ali vrijedi pokušati. Ništa ne možete izgubiti. Ukoliko vam SINUSI, koji se nalaze posred lica i veoma blizu nosu, stvaraju probleme, znači da vas u vašem životu iritira netko vrlo blizak. Možda ćete čak imati osjećaj da se taj okomio na vas. Zaboravljamo da mi stvaramo situacije i da gubimo snagu okrivljujući druge ljude za svoje frustracije. Niti jedna osoba, niti mjesto ili stvar nema moć nad nama jer smo jedini koji mislimo našim umovima. Mi stvaramo svoja iskustva, svoju stvarnost i svakoga u njoj. Kada stvorimo harmoniju, mir i ravnotežu u svom umu, pronaći ćemo to isto i u svojem životu.

VRAT I GRLO fasciniraju zbog svega što kroz njih prolazi. Vrat predstavlja našu sposobnost da smo fleksibilni u svom razmišljanju, da možemo sagledati drugu stranu pitanja i da vidimo gledište drugih ljudi. Kada imamo problema s vratom, to obično znači da smo bili tvdoglavi u procjenjivanju svoje situacije. Kada ugledam nekoga tko nosi neki od onih medicinskih “ovratnika”, znam da ta osoba misli kako je uvijek u pravu, veoma je tvrdoglava i nije u stanju vidjeti drugu stranu problema. Ako se držimo uvjerenja da u svemu postoji samo jedan način i samo jedno gledište, isključujemo se iz velikog dijela života.

GRLO predstavlja našu sposobnost da kažemo što mislimo, da zatražimo što hoćemo i da kažemo: “Ja sam…”. Kada imamo problema s grlom, to obično znači da osjećamo kako nemamo pravo na takve stvari. Osjećamo se nedostatnima da se zauzmemo za sebe. Bolno grlo uvijek je dokaz da je u nama potisnuti bijes. A ako uz to imamo prehladu radi se o mentalnoj konfuziji. Laringitis obično znači da ste toliko ljuti da ne možete ni govoriti. Grlo, također, predstavlja stvaralački protok kroz naše tijelo. Na taj način izražavamo svoje stvaralaštvo. Ako je naše stvaralaštvo prigušeno ili isfrustrirano, često ćemo imati problema s grlom. Svima su nam poznati ljudi koji su cijeli život živjeli za druge ljude. Nikada nisu uspjeli učiniti ono što su htjeli. Uvijek su udovoljavali majkama, očevima, bračnim partnerima, ljubavnicima ili šefovima.

Problemi sa štitnom žlijezdom i angina dokaz su vašeg potisnutog stvaralaštva i toga da niste uspjeli učiniti ono što ste htjeli. Centar energije u grlu, tj. peta čakra, mjesto je u tijelu gdje se događaju promjene. Kada se odupiremo promjeni, ili smo usred promjene, ili se pokušavamo promijeniti, u našem se grlu događaju mnoge aktivnosti. Zapazite kada kašljete ili kada netko drugi kašlje. Što je upravo rečeno? Na što smo reagirali? Je li to otpor ili tvrdoglavost, ili je to samo proces promjene? Kašalj je dobro “sredstvo” za samootkrivanje.

RUKE predstavljaju našu sposobnost i vještinu da obuhvatimo sva životna iskustva. Gornji dio ruku povezan je sa našim sposobnostima, a donji dio ruku s našim vještinama. Stare emocije spremamo u svoje zglobove, a laktovi predstavljaju našu fleksibilnost u mijenjanju pravaca. Jeste li fleksibilni u mijenjanju pravca u svojem životu ili vas stare emocije drže na jednom mjestu?

ŠAKE hvataju, drže i stežu. Dopuštamo da nam stvari prolaze kroz prste. Ponekad neke od njih i predugo zadržimo. Mi smo spretni ili nespretni s rukama, škrti, idemo kroz život otvorenih ruku itd. Ili dajemo milostinju. Možemo se uhvatiti u koštac sa sobom ili nam se čini da se ne možemo nositi ni sa čime oko sebe. Pružamo ruku nekome, idemo ruku pod ruku, imamo nešto u ruci ili nemamo. Pružamo ruke pomirenja ili podrške. Ruke mogu biti nježne ili tvrde, s čvorićima od prekomjernog razmišljanja ili čak deformirane artritisom zbog prekomjernog kritiziranja. Grčevite ruke stvara strah, strah od gubitka, strah da nećemo imati dovoljno i strah da nešto nećemo moći zadržati ako ne držimo čvrsto. Ako se grčevito držimo neke veze, primorat ćemo partnera da pobjegne u očaju. Čvrsto stisnute ruke ne dopuštaju da uđe nešto novo. Prelagano rukovanje odaje osjećaj mlitavosti i zatvorenosti. Što vam pripada, ne može vam se oduzeti, stoga se opustite.

Svaki PRST ima svoje značenje. Problemi s prstima pokazuju gdje se trebate opustiti i osloboditi. Ako porežete kažiprst, najvjerojatnije u vama postoji bijes i strah povezan s vašim egom u trenutnoj situaciji. Palac je mentalan i prestavlja brigu. Kažiprst je povezan s egom i strahom. Srednji prst povezan je sa seksom i bijesom. Kada osjetite bijes, uhvatite svoj srednji prst i promatrajte kako bijes nestaje. Držite srednji prst desne šake ako ste ljuti na muškarca, a prst lijeve šake ako ste ljuti na ženu. Prstenjak je simbol je zajedništva i tuge. Mali prst ima veze s obitelji i pretvaranjem.

LEĐA predstavljaju naš sustav životnog održanja. Kada imamo problema s leđima, to obično znači kako osjećamo da nismo podržavani. Obično mislimo da nam podršku daje naš posao, naša obitelj ili naši bračni partner. U stvarnosti smo u cijelosti oslonjeni na svemir i na sam život. Gornji dio leđa ima veze s osjećajem pomanjkanja emocionalne podrške. Moj me muž/žena/ljubavnik/ prijatelj/šef ne razumije i ne podržava. Srednji dio leđa povezan je s osjećajem krivnje. Sa svim onim stvarima koje su daleko iza nas. Bojite li se pogledati što je iza vas ili možda skrivate što se nalazi tamo, iza? Osjećate li se kao da vas je netko bolno udario s leđa? Osjećate li se uistinu povrijeđeno? Jesu li vaše financije u zbrci ili se previše brinete zbog njih? Možda zato imate problema s donjim dijelom kralježnice. To vam može prouzročiti nedostatak novca ili strah da ga nećete imati.

Nema veze koliko vi stvarno imate novca, nego koliko ste zaokupljeni time. Većina misli da je novac najvažnija stvar u životu i da ne možemo živjeti bez njega. To nije istina. Postoji za nas nešto mnogo važnije i dragocjenije, bez čega ne možemo živjeti. Što je to? To je naše disanje. Disanje je bit našeg življenja, a mi još uvijek uzimamo zdravo za gotovo da ćemo kada izdahnemo, ponovo udahnuti. Da ne udahnemo idući put, ne bismo poživjeli više od tri minute. Ako smo od prirode dobili taj dar disanja sve dok živimo, zar ne možemo vjerovati da će nam se osigurati sve ostalo što nam je potrebno?

PLUĆA predstavljaju našu sposobnost uzimanja i davanja u životu. Kada imamo problema s plućima, znači da se bojimo uzeti što nam treba, ili možda osjećamo da nemamo prava živjeti punim životom ili onako kako želimo. Žene su tradicionalno bile kratkog daha i često mislile o sebi kao o građanima drugoga reda, koji nemaju prava na svoje mjesto, čak ni pravo da žive. Danas je sve drukčije. Žene zauzimaju dobra mjesta, kao punopravni građani društva, i dišu potpuno i duboko. Emfizem i teška puhanja jedan su od načina skraćivanja života. Oni prikrivaju duboki osjećaj u nama da nismo vrijedni živjeti. Prezir prema sebi neće promijeniti našu naviku pušenja. Prvo moramo promijeniti svoje temeljno uvjerenje.

GRUDI predstavljaju materinski princip. Ako imamo problema s grudima, to obično znači da smo pretjerali s materinskim osjećajem prema nekoj osobi, mjestu, stvari ili iskustvu. Dio materinskog procesa jest dopustiti djetetu da odraste. Moramo znati kada trebamo dignuti ruke, popustiti kontrolu nad njime i osloboditi ga da krene u život. Dijete koje je previše zaštićeno, nije spremno nositi se svojim vlastitim iskustvima. Ponekad naš prebrižni stav doslovno onemogućava njegovo odrastanje. Ako se pojavi rak dojke, postoji i duboko ogorčenje. Oslobodite se straha jer je inteligencija svemira u svakome od nas.

SRCE, naravno, predstavlja ljubav, a naša krv predstavlja radost. Srce pumpa radost kroz naše tijelo. Kada si uskratimo radost i ljubav, srce nam se skvrči i postane hladno. Rezultat je toga da protok krvi postaje sporiji i mi smo na putu da patimo od ANEMIJE, ANGINE PEKTORIS i SRČANOG INFARKTA. Srce ne “napada” nas, već se mi toliko zapetljamo u melodramatičnim pričama i dramama koje stvaramo da često ne primjećujemo male radosti oko sebe. Godinama smo iz srca istiskivali radost i ono je doslovno prepuno bolova. Ljudi koji su pretrpjeli srčani udar, nikada se ne raduju životu. Ako ne pokušaju prihvatiti radost življenja, ponovo će doživjeti srčani udar. Zlatno srce, hladno srce, otvoreno srce, crno srce, zaljubljeno srce, toplo srce – kakvo je vaše srce?

ŽELUDAC probavlja sve naše nove ideje i iskustva. Što ili koga ne možete probaviti? Od čega vam je loše? Kada imamo problema sa želucem, to obično znači da ne znamo kako asimilirati nova iskustva. Mi smo uplašeni. Većina nas se sjeća vremena kada je vožnja avionima postala popularna. Tada nam je bilo teško prihvatiti ideju ulaženja u veliki metalni avion koji će nas sigurno vinuti u nebo. Kod svakog sjedala bile su vrećice za povraćanje i većina ih je koristila. Povratili bi u vrećicu, diskretno je smotali i pružili stjuardesi, koja je većinu vremena provodila skupljajući ih. Danas se te vrećice rijetko koriste iako se nalaze pokraj svakog sjedala. Mi smo asimilirali ideju letenja.

ČIREVI nisu ništa drugo nego strah, silan strah da nismo dovoljno dobri. Bojimo se da nismo dovoljno dobri kao roditelji ili kao šefovi. Ne možemo prihvatiti to što jesmo. Razdiremo se na komadiće pokušavajući zadovoljiti druge. Ma koliko naš posao bio važan, naše unutarnje samopoštovanje veoma je maleno. Bojimo se da će drugi otkriti istinu o nama. Rješenje za sve ovo je ljubav. Ljudi koji vole i poštivaju sebe, nikada nemaju čireve. Budite nježni i puni ljubavi prema malenom djetetu u sebi, dajte mu potpunu podršku i ohrabrite ga onoliko koliko vam je to trebalo dok ste bili maleni.

SPOLNI ORGANI predstavljaju najženstveniji dio žene, njenu ženstvenost; ili najmuževniji dio muškarca, njegovu muževnost, tj. naš muški ili ženski princip. Kada se ne osjećamo ugodno kao muškarac ili žena, kada odbacujemo svoju seksualnost ili svoja tijela kao prljava ili grešna, često ćemo imati problema sa spolnim organima. Rijetke osobe odrastale su u obitelji gdje su se spolni organi i njihova funkcija nazivala pravim imenima. Uglavnom smo odrasli uz eufemizme bilo koje vrste. Prisjetite se onog koji je koristila vaša obitelj. Moglo je biti nešto kao “to dolje”, ime koje vam je stvorilo osjećaj da su vaši spolni organi prljavi i odvratni. Da, mnogi odrastamo vjerujući da nešto nije u redu između naših nogu. Imam osjećaj da je seksualna revolucija, koja je buknula prije pola stoljeća, bila na neki način dobra stvar. Tada smo se odmaknuli od viktorijanske hipokrizije. Odjednom je postalo razumljivo da možemo imati mnogo seksualnih partnera i da noć možemo provesti s nepoznatim partnerom. Tako je bilo razumljivije i često mijenjanje bračnih partnere. Mnogi među nama, počeli su uživati u zadovoljstvu i slobodi svojeg tijela na nov i otvoren način. Međutim, nekolicina se riješila “maminoga boga”, kako ga je nazvala Roza Lamont, osnivač “Instituta za samokomunikaciju”. Sve što vas je vaša majka naučila o Bogu do vaše treće godine, još se uvijek nalazi u vašoj podsvijesti, osim ako se niste toga oslobodili svjesnim radom. Je li je taj Bog bio ljutit i osvetoljubiv? Što je taj Bog mislio o seksu? Ako još uvijek imamo u sebi taj osjećaj krivnje prema svojoj seksualnosti i prema svojem tijelu, sigurno ćemo sebe kažnjavati na neki način.

Problemi s mjehurom, s čmarom, problemi s vaginom, prostatom i penisom spadaju u isto područje. Potječu od iskrivljenih stavova o našim tijelima i ispravnosti njihovih funkcija. Svaki organ u našem tijelu prekrasan je izraz života, sa svojim specijalnim funkcijama. Me mislimo da su naša jetra ili naše oči prljave i grešne. Zašto onda odabiremo to vjerovati za spolne organe? Čmar je jednakao tako lijep kao i uho. Bez čmara ne bismo se mogli osloboditi onoga što tijelo više ne treba i vrlo bismo brzo umrli. Svaki dio našeg tijela i svaka njegova funkcija savršena je, normalna, prirodna i prekrasna. Oni sa seksualnim problemima trebali bi se prema svojem rektumu, penisu ili vagini te njihovoj funkciji i ljepoti početi odnositi s ljubavlju i poštovanjem. Ako ste se šćućurili ili razljutili kada ste ovo pročitali, zapitajte se zašto. Tko vam je rekao da se stidite bilo kojeg dijela tijela? Sigurno to nije Božja poruka. Naši spolni organi stvoreni su kao najugodniji dijelovi tijela, koji nam pružaju zadovoljstva. Ako to poričemo na bilo koji način, stvorit ćemo bol i samokažnjavanje. Seks nije samo dobar, on je sjajan i prekrasan. Voditi seks jednako je normalno kao što je normalno disati ili jesti. Pokušajte na trenutak zamisliti beskrajnost svemira. To je izvan granica našeg shvaćanja. Čak ni naši najbolji znanstvenici svojom najsuvremenijom opremom ne mogu izmjeriti njegovu veličinu. U svemiru postoji mnogo galaksija. U jednoj od manjih galaksija, daleko u kutu, jedno je manje Sunce. Oko tog Sunca vrti se nekoliko sićušnih planeta, a jedan od njih zove se Zemlja.

Teško je vjerovati da je ta beskrajna i nevjerojatna inteligencija koja je stvorila cijeli svemir, samo jedan stari čovjek koji sjedi na oblaku iznad planeta Zemlje i promatra spolne organe! Ipak, mnogi su djecu naučili ovakvom razmišljanju.

Od životnog je značaja osloboditi se takvih smiješnih i staromodnih ideja, koje nam ne pružaju nikakvu podršku i ne pomiču nas prema naprijed. Postoji toliko religija između kojih možete izabrati najbolju za sebe. Ako ste odabrali onu koja vam govori da ste mali i grešni crv, odmah odaberite drugu.

Razlog mnogobrojnim problemima s našom seksualnošću leži u tome što mnogi od nas mrze i preziru sebe, pa se odnose loše prema sebi i ostalima.

Ljudi koji vole sebe i svoja tijela, nikada neće zloupotrijebiti sebe ili druge. Problemi s mjehurom najčešće se pojavljuju u onih ljudi koji su ogorčeni kao ljubavni partneri.

Nešto nas je naljutilo, i to nešto povezano je s našom ženstvenošću ili muškošću. Žene češće imaju probleme s mjehurom nego muškarci jer su one sklonije prikrivanju povrijeđenosti. Problemi s vaginom obično pokazuju da vas je partner emocionalno povrijedio. Problemi s prostatom imaju veze sa samopoštovanjem, kao i s uvjerenjem da su sve manje sposobni kao muškarci što su stariji.

FRIGIDNOST se pojavljuje iz straha ili uvjerenja da nije u redu uživati u svojem tijelu. Također dolazi od osjećaja prezira prema samom sebi i može biti pojačana zbog bezosjećajnog partnera.

PREDMENSTRUACIJSKI SINDROM koji je dosegao razmjere epidemije, sukladan je propagandnim reklamiranjem za njegovo uklanjanje. Te reklame kontinuirano zasipaju naše domove idejom da se žene moraju prskati dezodoransom, stavljati puder, tuširati i čistiti na različite načine da bi svoje tijelo učinile prihvatljivijim za okolinu. U isto vrijeme dok žene postaju ravnopravna bića, napadaju ih negativnim idejama da taj ženski proces nije prihvatljiv za okolinu.

Sve to, kombinirano s današnjim povećanim uzimanjem šećera daje pogodno tlo za stvaranje predmenstruacijskog sindroma. Svi procesi u tijelu žene, uključujući menstruaciju i menopauzu, normalni su i prirodni procesi.

Moramo ih takvima prihvatiti. Naša tijela su prekrasna, divna i čudesna.

SPOLNE BOLESTI uvijek su povezane s osjećajem seksualne krivnje. To obično dolazi od osjećaja, najčešće podsvjesnog, da nije u redu izražavati svoju seksualnost. Nosilac spolnih bolesti može imati puno seksualnih partnera, ali će se zaraziti samo oni slabog mentalnog i imunološkog sustava. Kao dodatak starim standardima posljednjih godina u heteroseksualne populacije učestalije se pojavljuje HERPES. To je bolest koja se neprestano vraća kako bi nas kaznila za naše uvjerenje da smo loši. Herpes bukne kada smo emocionalno uzrujani. To nam već puno govori. Sada primijenimo istu teoriju i na homoseksualce koji, osim što imaju probleme kao i svi ostali, nose i svoje specifične probleme koji proizlaze iz toga što društvo optužujuće pokazuje prstom na njih i govori: “To je loše.” Obično im jednako govore i njihovi vlastiti roditelji. Takvo breme veoma je teško nositi kroz život, a posebno je teško voljeti sebe u takvim okolnostima. Ne iznenađuje uopće da su homoseksualci među prvima iskusili strašnu bolest, AIDS.

U heteroseksualnim društvima većina se žena jako boji starenja zbog toga što smo stvorili sustav vjerovanja u kojem veličamo samo mladost. Za muškarce to nije toliko otežavajuće jer njih sijeda kosa još više ističe. Stariji muškarci često stječu više poštovanja i ljudi im se dive.

Ali to ne vrijedi za homoseksualce jer su oni stvorili kulturu koja polaže ogromnu pažnju mladosti i ljepoti. Veliki značaj pridaje se fizičkom izgledu, dakle unutarnji se osjećaji zanemaruju. Ako niste mladi i lijepi, to je kao da ne postojite. Vaša ličnost nije važna, računa se samo tijelo. Takav način mišljenja sramota je za cijelu kulturu. To je drugi način na koji oni sami priznaju da “biti homoseksualac znači ne biti dovoljno dobar.”

Zbog načina na koji se homoseksualci ponašaju jedni prema drugima, za mnoge od njih starenje je nešto čega se treba jako bojati. Gotovo je bolje umrijeti nego ostarjeti. A AIDS je bolest koja ubija. Vrlo često homoseksualci osjećaju da će kada ostare, biti beskorisni i nepoželjni. Gotovo je bolje da se prije toga unište, pa zato mnogi od njih vode destruktivan način života.

Mnogi su stavovi i ponašanja homoseksualaca monstruozni, kao što je, na primjer, odbijanje prevelikog zbližavanja s nekim, neprestano kritiziranje itd. A i sam je AIDS monstruozan. Takva vrsta razmišljanja i ponašanja samo može stvoriti vrlo dubok osjećaj krivnje.

Grupna izmjena partnera, koja donosi toliko zabave, također može biti i ekstremno destruktivna, kako za onoga koji daje, tako i za onoga koji prima. To je jedan od načina da se izbjegne bliskost i intimnost između ljubavnih partnera. Ni na koji način nije mi namjera stvarati osjećaj krivnje u bilo kome. Prema tome, potražimo stvari koje treba promijeniti kako bi nam bili ispunjeni ljubavlju, radošću i poštovanjem. Prije pedeset godina skoro je svaki homoseksualac bio izoliran, a danas su oni uspjeli stvoriti svoje mjesto u društvu, gdje se mogu donekle slobodno ponašati.

Na nesreću, oni toliko bola zadaju jedan drugome. Vrlo je žalosno na koji način malograđanština tretira homoseksualce, ali je još tragičnije na koji se način homoseksualci međusobno tretiraju. Muškarci, prema tradiciji, uvijek imaju više seksualnih partnera nego žene. U odnosu između dvaju muškaraca naravno da će biti još više seksa i promjena partnera. To je u životi u redu sve dok ne koristimo svoju seksualnost s pogrešnom namjerom.

Neki muškarci vole mijenjati partnere da bi zadovoljili svoju unutarnju potrebu za samodokazivanjem, a ne radi svog zadovoljstva. Nema ništa loše u tome ako imamo više partnera i ako čak povremeno koristimo neke lagane droge ili ako popijemo koju čašicu. Ali, ako se time zasipamo svake noći i ako “moramo” imati nekoliko partnera dnevno da bismo dokazali sebe, moramo se promijeniti.

Trebamo promijeniti svoj način razmišljanja. Ovo je vrijeme za potpuno iscjeljenje, a ne za osuđivanje. Moramo se izdignuti iznad ograničenja koja nam donosi prošlost. Svi smo mi božanski i čudesni izraz života. Priznajmo si to!

DEBELO CRIJEVO predstavlja našu sposobnost oslobađanja od onoga što nam više nije potrebno. Tijelu koje je u skladu sa savršenim ritmom i tijekom života, potrebna je ravnoteža unošenja, asimilacije i izbacivanja. Samo nas naši strahovi sprečavaju da se oslobodimo starog. Čak i ako ljudi koji pate od zatvora nisu škrtice, obično vjeruju da neće biti dosta za njih. Grčevito se drže starih veza koje im zadaju bol. To su ljudi koji se boje baciti odjeću što je godinama drže u ormaru jer bi im jednog dana možda mogla zatrebati. Ostaju raditi poslove koji ih guše ili si ne priušte nikakvo zadovoljstvo jer moraju štedjeti za crne dane. Mi ne pretražujemo otpatke od večere da bismo pripremili današnji ručak, dakle naučite vjerovati životnom procesu, koji će vam uvijek donijeti što trebate.

NOGE nas nose kroz život. Problemi s nogama često pokazuju da postoji strah od kretanja naprijed ili oklijevanje da krenemo u određenom pravcu. Njima trčimo, vučemo ih ili hodamo na prstima. Imamo ikserice ili stopala okrenuta unutra; možda imamo velike debele butine, na koje smo ljutiti, ispunjeni ogorčenjem iz djetinjstva. Kada nešto ne želite raditi, osjetit ćete manje probleme s nogama.

VENE, PROŠIRENE pokazuju posljedicu bavljenja poslom koji ne volimo ili življenja u mjestu koje mrzimo. Tada vene gube svoju sposobnost da budu ispunjene radošću. Idete li vi pravcem kojim želite?

KOLJENA, kao i leđa, predstavljaju našu fleksibilnost. Osim toga ona izražavaju sposobnost prilagođavanja, ponos, ego i tvroglavost. Kada krećemo naprijed, često osjećamo strah od prilagođavanja i istog trena postajemo nefleksibilni. Odmah nam se ukoče zglobovi. Mi se, u stvari, želimo kretati naprijed, ali nismo spremni mijenjati svoj način. Zbog toga se koljena teško liječe jer je uključen naš ego. I gležanj je sličan, ali ako se ozlijedi, može se vrlo brzo izliječiti. Za izlječenje koljena treba puno vremena jer je tu u pitanju naš ponos i pravičnost. Idući put kada budete imali problema s koljenima, zapitajte se gdje ste bili tako nepopustljivi i odbili prilagoditi se. Odbacite tvrdoglavost i opustite se. Život protječe, kreće se; da bi nam bilo dobro, moramo se prilagoditi i kretati zajedno s njim. Vrba se uvijek savija, njiše i struji uz vjetar, i uvijek je dražesna i “zadovoljna” životom.

STOPALA su u svezi s našim razumijevanjem sebe i života oko sebe – prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Mnogi stariji ljudi teško se kreću. Njihovo se razumijevanje za druge iskrivilo; često imaju osjećaj da nemaju kamo otići. Mala se djeca kreću veselo, kao da plešu, dok se stariji ljudi gegaju, kao da oklijevaju pomaknuti se naprijed.

KOŽA predstavlja našu individualnost.Kada imamo problema s kožom, osjećamo da smo na neki način ugroženi, da drugi vladaju nama. Mi imamo vrlo tanku kožu. Stvari nam ulaze pod kožu, kroz nju osjećamo jer se naši živci nalaze odmah ispod nje. Jedan od najbržih načina da se riješimo problematične kože jest da hranimo sebe izjavom: “Ja prihvaćam sama sebe”, i to nekoliko puta na dan. Uzmite nazad svoju snagu.

ANOREKSIJA-BULIMIJA je poricanje života samome sebi, ekstreman način mržnje prema samom sebi. Hrana je temeljna potreba našeg organizma. Zašto biste je odbijali od sebe? Zašto želite umrijeti? Što je u vašem životu tako strašno da želite potpuno nestati? Mržnja prema sebi samo je mržnja prema mislima koje imate o sebi. A, misli se mogu mijenjati. Sto je tako strašno na vama? Jeste li odrasli u obitelji u kojoj su vas stalno kritizirali? Jeste li imali nastavnike koji su vas isto tako kritizirali? Jesu li vam na vašim ranim religijskim podukama govorili da niste dovoljno dobri? Prečesto pokušavamo pronaći razloge koji bi za nas imali smisla i koji bi nam objasnili zašto nismo voljeni i prihvaćeni onakvi kakvi jesmo.

Zbog današnje modne opsesije vitkošću, mnoge žene koje za sebe misle da ne vrijede dovoljno, koristit će svoje tijelo kao predmet mržnje prema sebi. Čak će si govoriti: “Kada bih barem bila mršavija, možda bi me više voljeli!” Ali to nije tako. Ništa ne dolazi izvana! Kjuč uspjeha jest u samopoštovanju i prihvaćanju sebe.

ARTRITIS je bolest koju stvara neprestano kritiziranje. Na prvom mjestu kritiziranje sebe, a zatim drugih ljudi. Ljudi s artritisom često privlače puno kritike prema sebi jer su i oni sami uvijek spremni kritizirati. Oni pate od osjećaja da trebaju biti savršeni u svakoj situaciji.

Poznajete li ikoga na ovom planetu tko je savršen? Zašto si uopće postavljamo takve standarde, koji traže od nas da budemo “savršena osoba”, s ciljem da bismo bili drugima prihvatljiviji? To je tako snažan izraz našeg unutarnjeg stava da nismo dovoljno dobri i da smo za mnoge vrlo teško breme.

ASTMA je ljubav koja guši. To je osjećaj da nemate prava disati. Djeca oboljela od astme često imaju “prerazvijenu svijest”. Oni preuzimaju osjećaj krivnje za sve što se događa u njihovoj okolini. Osjećaju se bezvrijednima, pa, prema tome, i krivima, te žude za samokažnjavanjem.

Promjena okoline ponekad pomaže u liječenju astme, posebno ako obitelj ne pođe s oboljelim. Obično djeca astmatičari “prerastu” svoju bolest, tj. odrastajući prestanu imati napade. To znači da će završiti školu, oženiti se, otići od kuće i bolest će postupno nestati. Ipak, kasnije u životu često će se događati da će neko iskustvo pritisnuti stari gumb u njima, pa će doživjeti novi napad astme. Oni, zapravo tada ne reagiraju na tadašnju situaciju, već oživljavaju nešto što su doživjeli u djetinjstvu.

RAK je bolest prouzrokovana dubokim ogorčenjem koje se sakriva u nama već duže vrijeme sve dok nam doslovno ne pojede tijelo. Nešto se dogodilo u djetinjstvu što nam je razorilo povjerenje u život. Takvo se iskustvo ne zaboravlja; takva osoba živi s osjećajem samosažaljenja ne uspijevajući razviti i zadržati značajne i dugoročne ljubavne veze. Zbog takvog sustava vjerovanja ona život gleda kao niz razočaranja. Osjećaj beznadnosti, bespomoćnosti i gubitka obuzima razmišljanje takve osobe, i tada je vrlo lako kriviti druge za svoje probleme. Ljudi koji imaju rak uvijek su vrlo samokritični, stoga trebaju naučiti prihvatiti i voljeti sebe da bi ga mogli izlječiti.

PREKOMJERNA TEŽINA predstavlja potrebu za zaštitom. Tražimo zaštitu da ne bismo bili povrijeđeni, omalovažavani, kritizirani, prevareni; zaštitu od seksualnosti i seksualnih ponuda, te, općenito, od straha pred životom. Odaberite što vas muči. Kada se osjećamo nesigurno i nelagodno, dobijemo nekoliko kilograma. Čim se prestanemo osjećati ugroženima, ti suvišni kilogrami spadnu sami od sebe. Borba protiv debljine gubitak je vremena i energije. Dijete nam ne mogu pomoći, jer onog trenutka kada prestanete s dijetom, kilogrami se vraćaju. Voljeti i odobravati sebe, vjerovati u život i osjećati sigurnost najbolja je dijeta koju znam. Držite dijetu protiv negativnih misli i vaša će se težina sama normalizirati.

Mnogi roditelji guraju hranu u dječja usta čim se pojavi nekakav problem. Kada ta djeca odrastu, čim se suoče s nekim problemom, potražit će utjehu u hrani i govoriti sebi: “Ja ne znam što želim.”

BOL bilo koje vrste pokazatelj je osjećaja krivnje. Krivnja uvijek traži kažnjavanje, a ono stvara bol. Kronična bol stvorena je kroničnim osjećajem krivnje, često tako duboko usađene u nama da je više nismo ni svjesni. Krivnja je totalno beskorisna emocija jer ona nikada nikome nije pomogla da se osjeća bolje niti je promijenila situaciju nabolje. Vaša je kazna odrađena i zato oslobodite sebe iz zatvora. Osloboditi znači dignuti ruke i pustiti nešto da ode iz našeg života.

MOŽDANI UDAR prouzrokuju zgrušane krvne grudice: začepljene krvne žile u mozgu zaustavljaju dotok krvi. Mozak je kompjutor našeg tijela. Krv je radost. Vene i arterije kanali su radosti. Sve radi po zakonu i funkciji ljubavi. Ljubav postoji u svakom djeliću inteligencije u svemiru. Nemoguće je postojati i raditi ako nismo iskusili ljubav i radost.

Negativne misli “začepe mozak”, pa nam je teško iskusiti radost i ljubav. Ako se čovjek ne osjeća slobodno i luckasto, neće biti nj smijeha u njegovom životu. Isto je tako i s ljubavlju i radošću. Život nije siv dok ga mi takvim ne napravimo ili dok ne odaberemo da tako gledamo na njega. U najmanjem uzrujavanju možemo vidjeti veliku nesreću, a nešto radosti možemo pronaći i u najvećoj tragediji. Sve ovisi samo o nama. Ponekad sebe natjeramo da odaberemo životni put koji i nije najbolji za nas.

Ponekad sami izazovemo moždani udar da bismo se natjerali da krenemo u potpuno drugom pravcu, da nanovo procijenimo svoj način života.

OTEKLINE na tijelu predstavljaju sputavanje i stagnaciju emocionalnog života. Stvorimo situaciju u kojoj nas povrijede i slijepo se držimo tih uspomena. Otekline često ukazuju na prigušene suze, osjećaj vezanosti i potrebu da okrivljujemo druge za svoja vlastita ograničenja. Oslobodite se prošlosti, pustite je da izblijedi. Povratite svoju snagu. Prestanite razmišljati o tome što ne želite. Koristite svoj um da biste stvorili što želite. Prepustite se rijeci života.

TUMORI su lažne izrasline. Školjka uzima sićušno zrnce pijeska i, da bi se zaštitila, stvara sjajnu ljusku oko njega. Mi to zovemo biser, koji je za nas prekrasan. Jednako tako mi izdvojimo neku staru emocionalnu povredu i njegujemo je tako da je stalno ponovo proživljavamo. S vremenom otkrijemo da imamo tumor. Ja to nazivam gledanjem starog filma. Puno žena ima tumore na maternici zato što izdvajaju neku emocionalnu povredu, kao udarac na svoju ženstvenost, i vrlo je pažljivo njeguju. Tzv. sindrom “Nije bio fer prema meni”. Samo zato što je neka ljubavna veza završila, ne znači da nešto nije u redu s vama, niti da se zbog toga trebate osjećati manje vrijedni.

Ovdje ste mogli pročitati jedan manji dio tegoba i bolesti autorice Louise L. Hay, iz njezine knjige “Kako iscijeliti duh i tijelo” koju svakako sugeriram. U njezinoj se knjizi opisuju i druge bolesti te njihova psihosomatska pozadina – popis bolesti je doista dugačak.

Na psihosomatiku nemojte odmahnuti rukom smatrajući je “babskom pričom”, jer se termin „psihosomatski” počinje koristiti već početkom tridesetih godina, a i znanstveno se sve više potvrđuje mišljenje da postoje bolesti emocionalnog porijekla u obliku somatskim tegobama. Također je i Louise L. Hay potvrdila da je velik broj onih koji su u 90-95% slučajeva potvrdili (njezin) psihosomatski opis bolesti. A 95% nije malo…



Thanx to D.R. i I.R.

Preneseno sa: http://www.psiha.com.hr/?p=1062

Knjigu možete skinuti ovdje.


 


 

Nekoliko jednostavnih detoksikacijskih savjeta


Dišite duboko trbuhom

Kada duboko udahnete, pa zrakom ispunite trbuh i proširite dijafragmu, učinili ste najmoćniju vježbu za aktiviranje limfnog sustava, koji pomaže detoksikaciji tijela. Limfni sustav promatrajte kao organizirani sustav tijela za uklanjanje smeća.

Dišite duboko i polako, kroz nos. Udahnite i izdahnite 10 puta; udišite polako brojeći do 4, a izdišite brojeći do 8.

To možete činiti u raznim situacijama, kao na primjer gledajući TV, u šetnji, u šetnji s psom i slično.
70% otpadnih tvari iz našeg tijela se eliminira preko pluća, a ostatak kroz mokraću, izmet i kožu. Kada je učinkovitost pluća smanjena zbog slabog disanja, stanicama je na raspolaganju manje kisika, što usporava protok krvi koja nosi otpad iz bubrega i pluća. Limfni sustav, koji se bori protiv virusna i bakterija, je oslabljen uz tako sporiji probavni proces. Dišite sporo i duboko što je češće moguće.
 

Pijte dosta vode

Vrlo često žeđ tumačimo kao glad, pa na tako krivo protumačeni signal reagiramo ponovnim jelom, a kako tijelo za probavu treba vodu, dodatno je crpi iz rezervi, što vodi sve većoj dehidraciji.

Zato, ako baš niste sigurni jeste li gladni ili žedni, posegnite prvo za vodom.

Popijte čašu vode pola sata prije svakog obroka tijekom dana. Tih pola sata će omogućiti da voda ispravno prodre u stanice tijela, kao i da se hidratizira sluznica želuca i pripremi za pravilnu probavu.

Nemojte piti neposredno poslije obroka, pustite da prođe najmanje 1 sat.

U vodu možemo dodati sok od limuna ili na primjer prah trave mladog ječma, ili prah AFA alge ili drugih, a mogu se uzimati odlični digestivni enzimi sa algom koje će imati višestruko djelovanje.
 

Svakodnevno pijte zeleni sok

Zeleni sokovi su izvrstan snažan dodatak prehrani, a ujedno rade detoksikaciju krvotoka klorofilom. Neki od jednostavnih recepte za zelene sokove:
- Celer, limun i kruška ili jabuka
- Celer, krastavac, limun i kruška ili jabuka
- Celer, krastavci, kelj, limuna i kruške ili jabuka
- Celer, krastavac, limun, peršin i kruška ili jabuka
Koristiti organsko, ne tretirano, sa korom. U sok umiješati prah mlade trave ječma ili mikro alge, AFA, spirulina, Chlorela.
 

U prehranu obilno dodajte peršin i korijander

Peršin i korijander su vrlo snažne biljke za detoksikaciju teških metala iz tijela. Dodajte ove biljke u sokove, salate, juhe i druga jela.
Recept za detoksikaciju teških metala:
• 3 češnja češnjaka
• 1/3 šalice Brazilski oraščići, izvor selena
• 1/3 šalice sjemenke suncokreta, izvor cisteina
• 1/3 šalice sjemenke bundeve izvor cinka i magnezija
• 1 šalica svježeg korijandera
• 1 šalice peršina
• 2/3 šalice hladno prešanog maslinovog ulja
• 4 žlice soka od limuna izvor vitamina C izvor
• Veliki prstohvat himalajske soli
Potopiti sjemenke i orašaste plodove preko noći. Isjeckati peršin i korijander i obraditi ih sa maslinovim uljem u blenderu. Dodati češnjak, orašaste plodove i sjemenke, sol i sok od limuna i miješati dok se smjesa fino ne obradi. Možete imati za više dana. Spremiti u tamne staklene posude u frižider.

Pred vama je vikend, a to je upravo vrijeme kada se možete više posvetiti sebi i po mogućnosti započeti sa nečim od navedenog. Ako budete uporni tijekom vikenda možda vam prijeđe u naviku, pa ćete lako uvrstiti i u radni tjedan.



Želim ugodan vikend, zdravlje i radost.

Ana



 

Priča o Combuchi - ljekovitoj čajnoj gljivi



Predgovor

„Priča o kombuhi“ počinje u Mandžuriji, u dalekom severoistočnom regionu Kine, i to oko 220. godine p.n.e., u vreme dinastije Tsin. Od tada su se usmena i pismena iskustva širila i prenosila po ćelom svetu.

Danas postoje mnoge knjige o kombuhi, a vreme je učinilo da su i sajtovi inter- neta prepuni informacija o njoj.
Sa kombuhom sam se susrela pre sedam godina i, uz minimalne informacije o njoj, odmah počela da je koritim. Veoma brzo sam otklonila niz zdravstvenih tegoba.

Moja zainteresovanost za kombuhu je rasla i, zbog toga što sam po struci biohemičar, sa grupom kolega i saradnika sam počela daje naučno izučavam. Ispitivali smo najbolje uslove kultivacije i kvalitativni i kvantitativni sastav njenih metabolita. Ta istraživanja su dala veći broj radova i oni su objavljeni u domaćim i međunarodnim časopisima.

Od kada sam se uverila u blagotvorno dejstvo kombuhe, preporučivala sam je i davala svima zainteresovanima. Oni koji su istrajali i veroveli u, kako je Francuzi zovu, „gljiva za dug život“, bili su nagrađeni.

Dobra iskustva korisnika su me ohrabrila i zadužila da napišem „Priču o kombuhi“, s namerom da pristup ne bude strogo naučni, a opet da kažem najDitnije činjenice o njoj, jer kombuha to i zaslužuje.

Želim vam puno uspeha u pripremanju i korišćenju ovog napitka.

Novi Sad, 2001.


Uvod

Čajnu gljivu ¡li kombuhu bije glas univerzalnog leka i opšteg eliksira alternativne medicine.Ona je neka vrsta leka za gotovo sve bolesti, dragoceno preventivno sredstvo, ukusno, a gotovo bez kontraindikacija. O njoj je napisan veliki broj knjiga i publikacija, a danas puni sajtove na internetu. Takođe, tu su i naša dugogodišnja iskustva, sa objavljenim radovima o kombuhi.

Šta je kombuha?

Ovaj neobični kompleks mikroorganizama (kvasci i baktrije) gaji se na zaslađenom crnom čaju. Tokom fermentacije, na površini tečnosti stvara se želatinozna skrama, koja vremenom postaje sve deblja. Nakon inkubacije tokom nekoliko dana, čaj promeni ne samo boju već i ukus. Napitak postaje svetliji, aromatičan, gaziran od stvorenog ugljen-dioksida i sve kiseliji. Ovakonastala fermentaciona tečnost čajne gljive, poseduje nutritivne i lekovite osobine, što izaziva sve veće interesovanje naučne i šire javnosti.

Hemijska analiza kombuha napitka ukazuje na obilje proizvoda metabolizma čajne gljive kao što su: glukonska i glukuronska kiselina, voćne kiseline (L-mlečna, sirćetna, jabučna, vinska, malonska, limunska i oksalna), aminokiseline, biogeni amini, monosaharidi, vitamin C i vitamini B grupe, antibiotski aktivne materije, enzimi i ugljen- dioksid. Odnos ovih sastojaka zavisi od odnosa kvasca i bakterija u združenoj kulturi.

Međutim, ukoliko čaj nije pažljivo pripremljen, on može biti kontaminiran patogenim mikroorganizmima. U pripremi čaja svako treba da se rukovodi svojim iskustvima. Ljudi pripremaju kombuha napitak pod različitim uslovima, kao što su različit kvalitet vode, temperatura, veličina i oblik posude i naravno kvalitet upotrebljenog šećera i čaja. Pošto se radi o živim ćelijama, koje podležu najrazličitijim uticajima, normalno je da kombuha napitak nije uvek istog kvaliteta i ukusa. Da bi se postigao uspeh, treba znati tok fermentacije, čemu služi prisustvo šećera, zašto PH sredine mora biti kiseo, zašto crni čaj daje bolje rezultate - tek onda ćemo uspeti da pripremimo željeni napitak. To zahteva i određena znanja o biološkim, biohemijskim i psihološkim faktorima vezanim za kombuhu i ljudsko telo.

Kombuha, kao savršena simbioza mikroorganizama, sa preko sto raznih naziva, ima visok stepen vitalnosti i veliku sposobnost regeneracije. Već sama činjenica da su je Kinezi uzgajali još pre 2000 godina, potvrđuje njenu vitalnost.

Pažljiva primena uputstava koja slede i dobra volja da se u pripremanje napitka uloži trud i Ijubav, kombuha će stostruko vratiti.

Kada nema zdravlja,
Mudrost ne može da na videlo izađe,
Umetnost se ne može iskazati,
Snaga se ne može iskoristiti,
Bogatstvo je beskorisno,
A razum je nemoćan

Seophiles (300.p.n.e.)


Poglavlje 1

Poreklo kulture kombuhe

Kultura kombuhe je pravi svetski putnik. Njen napitak može se naći u Kini, Japanu, Indiji, Koreji, na Javi, Filipipinima, u Rusiji, SAD, Kanadi i Brazilu. Bila je veliki hit u Južnoj Africi ranih devedesetih godina prošlog veka.

Kako je prvobitno nastala ova kultura i kako je širena po svetu - ne može se precizno tvrditi. Međutim priče o nastanku kombuhe i njenom istorijatu, zaista su fascinantne, mada bi se veoma teškpo mogle proveriti.

O kombuhi i njenom imenu postoje razne priče, a one pokazuju koliko su ljudi u svetu zainteresovani za ovu neobičnu i neverovatnu simbiozu.

Jedna činjenica je neosporna. Kultura kombuhe potiče negde sa istoka, možda iz Kine, Koreje, Rusije ili Indije. Najverovatnije je otkrivena u Kini, pa preneta u Koreju, u Indiju i na sever u Rusiju.

Analizom sa više aspekata, logično je da je napitak nastao od kulture kombuhe mogao biti smišljen, pripreman i korišćen negde u Kini. Pre svega, podloga za kombuha napitak - čaj, potiče iz Kine, i to verovatno iz oblasti gde se graniče Kina, Indija i Mjanmar (ranije Burma).

Prema jednoj priči koja objašnjava pronalazak čaja, kombuha je prvi put upotrebljena kao lek pre više od 4000 godina, mnogo ranije nego što je postala široko prihvaćeno piće u celoj Aziji. Kineski car je kuvao vodu u loncu, a listovi čaja su slučajno upali u tu posudu. Probao je tu tečnost i shvatio da je to dobar lek.

Verovatno je i kultura kombuhe nastala na sličan način, ali ovoga puta u Mandžuriji, u dalekom severoistočnom regionu Kine, i to oko 220. Godine p.n.e., u vreme dinastije Tsin. Nezavisno od prvog porekla, popularnost i reputacija kombuha čaja rasli su iz dana u dan. Kinezi su već bili razvili izvesno poštovanje prema toj nevidljivoj moći, koju „gljivice“ imaju na čovekovo zdravlje.

„Božanski čaj“ (Ling-tche) zvala se jedna gljiva nalik na kombuhu, a koristila se na jugu Kine za potrebe gastrointestinalnih smetnji. Kombuha se svrstala u grupu „gljiva“ značajnih lekovitih karakteristika. Pošto je njen napitak bio poznat kao lek za besmrtnost, čini se da su ga drevni Mandžurci uzimali prilično ozbiljno. Stanovnici još uvek piju kombuha napitak, i to ujutru kao obred religijskog pokajnika. Baš kao što se čaj iz Kine preneo kroz celu Aziju, pa tek onda u Evropu i dalje na zapad, tako su kultura kombuhe i njen napitak pronašli svoj put od Kine do mnogih drugih zemalja u svetu.

Japan je verovatno bio prva oblast izvan Kine gde su ljudi počeli da koriste kulturu kombuhe za spravljanje napitka. Ako se malo bolje pogleda mapa sveta, vidi se koliko je bilo jednostavno da se kultura kombuhe prenese od Mandžurije do Koreje ili Japana.

Kako se totačno dogodilo, nije baš sasvim jasno. Po narodnom verovanju lekar Kombu iz Koreje, bio je pozvan u Japan, pre oko 1500 godina (oko 415. Godine n.e), da leči cara Inkio (lnkyo) od nekih tegoba sa varenjem. Sve govori da je čuveni dr Kombu upotrebio kombuha napitak kao deo terapije. Terapija je morala biti korisna, jer je kombuha napitak postao široko poznat. Pretpostavlja se da je taj susret sa Japanom pomogao da kombuha dobije svoje ime.
Prema drugoj verziji priče, reč kombuha nastala je od prezimena korejskog lekara Kombu i japanskog naziva za čaj eha. Promenom K u C dobijena je Japanska reč za ovu kulturu - combucha.

Pojedini istraživači tvrde da ime potiče od Japanske reči za morsku travu - kombu. Prema toj verziji, japanci su u početku odgajali kulturu kombuhe u čaju od trava, koje su sadržavale morsku travu. Ili su tu kulturu pogrešno tretirali kao jednu vrstu morske trave. Prema jednom objašnjenju nailazi se i da ime potiče od Japanske reči Božanski - kombu. Kombuha je još poznata i kao Kocha Kinoko, što znači gljiva na crnom čaju.

Bilo kako bilo, kombuha je dobila ne samo jedno ime, nego čak preko 70. Kombuha napitak je najrasprostranjeniji u Japanu, čak toliko da su ga Vojnici nosili u bocama za vreme ratova. Kada bi se količina napitka u boci smanjila, dodavali su novu količinu čaja, ostavljajući neko vreme da kultura fermentira. Mada se potrošnja postepeno smanjivala, kombuha je doživela vaskrsnuće u poslednjih 20 godina, kao zdrav i osvežavajući napitak.

Kultura kombuhe neguje se i u ostalim delovima Azije, uključujući Javu, Filipine, Indiju, Kao i Šri Lanku, a tamo se njen napitak koristi kao tea cider (jabukovača sa više od 10% alkohola).

Niko nije siguran kako je i kada kombuha pronašla put do Rusije. Međutim ako se ponovo pogleda mapa, odmah se uočava da se Azija graniči na Dalekom istoku, preko ploaninskog venca, sa bivšim SSSR i sa takozvanim rodnim mestom kombuhe - Mandžurijom. Verovatno su trgoivci, na putu sa juga, zajedno sa ostalom robom doneli i kulturu kombuhe i recept za pripremu napitka. Tako je kombuha stigla i u Rusiju i postala deo svakodnevng života u malim planinskim mestima.

Kombuha se u Rusiji naziva dvojako - čajni kvas i čaj kargasok. Ime je nastalo kada je jedna Japanka u prolazu kroz Kargasok, primetila da se gotovo u svakoj porodici u tom selu svakodnevno priprema i pije ovaj napitak.
Čini se da se upotreba kulture kombuhe dugo zadržala samo u Kargasoku i u malim planinskim mestima toga kraja Rusije. Ali, neki ruski naučnici znali su za kombuhu veoma davno. Lako bi se pronašli članci u štampi još iz 1910. i 1920. U kojima se opisuju korisna dejstva kombuhe.

Kada je napitak kombuhe prenet u Rusiju i Istočnu Evropu pojavili su se i novi nazivi. Kultura kombuhe zove se brinum-ssene u Litvaniji, čajni grib u Rusiji, čainogo griba u Gruziji, chamboucho u Rumuniji, olinka u Češkoj i Moravskoj. Napitak dobijen pomoću kulture kombuhe, takođe ima više naziva: teyi saki u Jermeniji ili čajno kvasa u Gruziji.

Kombuha je postojala u Americi još od doba dolaska emigranata iz Azije i Rusije. Njihovi potomci, iako su se jedva sećali svojih dedova, nisu zaboravili na običaj u kući da se kiselkasto-mirišljavi napitak priprema u posudi postavljenoj u neupadjivi deo stana, baš kao što su činili njihovi roditelji. Verovatno je to bila kombuha, ali je njena kultura bila samo delimično popularna do ranih devedesetih godina.

Kombuha se može nad i na drugim mestima u svetu. Članak o kulturi kombuhe, bez imena autora, kruži po Brazilu. U njemu su data uputstva za pripremu napitka i mnogi saveti za njegovo korišćenje. Kultura kombuhe se tu naziva i morskom algom.


Poglavlje 2

Šta je čajna gljiva

Čajna gljiva - kombuha satoji se od raznih kvasaca i bakterija sirćetnog vrenja, koji su našli svoj interes u zajedničkom življenju - simbiozi. Ta simbioza se objašnjava time da kvasci razgrađuju šećer i stvaraju etanol (alkohol), koji bakterijama služi kao izvor energije, pri čemu od etanola nastaje sirćetna kiselina. Nastala sirćetna kiselina štiti kvasce od konkurencije drugih miokroorganizama, koji su slabije adaptirani na uslove kisele sredine.

Najznačajnije i najčešće prisutne vrste kvasaca su Schizosaccharomyces pombe i Saccharomycodes ludwigii, kao i Pichia-, Torula- i Mycoderma vrste. Od bakterija su najčešće prisutne Acetobacter xylinum i Acetobacter xylinoides, Bacterium gluconicum i Bacterium katogenum.

Kultura kombuhe, kako je već rečeno, nije gljiva, nego kompleksni spoj ili simbioza kvasaca i sirćetnih bakterija, kojima je potreban kiseonik, pa se nalaze na ili ispod čiste celulozne mase u obliku palačinke. Identitet ovih mikroorganizama je poznat, ali tačan mikrobiološki sastav zavisi od određene kulture. Kada kultura kombuhe raste na mešavini crnog čaja i šećera, ona ovakvu podlogu fermentacijom pretvara u slatko- kiseli, blago penušavi napitak, koji podseća na sok od jabuke u kome uživaju ljudi u čitavoj Aziji i Evropi. Ta tečnost se takođe naziva čajni kvas ili čajno sirće.

Kada se kombuha uzgaja u čaju (koji sadrži azot, minerale i ostale hranljive sastojke) sa šećerom, kvasci transforrrišu šećer u male količine alkohola. Veći deo tog alkohola, na kraju se pretvara u 3% sirćetnu kiselinu, pomoću bakterija koje koriste metabolite proizvedene od strane kvasaca. Gotov napitak sadrži od 0,5 do 1% alkohola, manje količine mlečne kiseline, kao i vinske, jabučne, malonske, limunske i oksalne (voćnih kiselina). Male količine kofeina prisutne su kada se crni čaj koristi kao hranljivi rastvor na kome rastu mikroorganizmi, što zavisi i od načina pripreme i od količine kofeina u čaju. Za vreme fermetacije, kofein ne nestaje potpuno, on je prisutan čak i u gotovom napitku.
Sadržaj šećera u gotovom proizvodu iznosi od 3 do 5%.

Dok kvasci piju zaslađeni čaj, bakterije uživaju u alkoholu

Spravljanje kombuha napitka je srodno nastajanju sirćeta. Za samo sirce se dugo pričalo da je dobro za zdravlje. Thalheim i Gartner (1998) u svojoj knjizi „Jabukovo sirce“ pominju 40 bolesti koje je moguće izlečiti raznim načinima korišćenja jabukovog sirćeta. Kombuha napitak je, u stvari, blago sirće (najsličniji je jabukovom sirćetu). Nemački autori Steiger i Steinegger (1957) komentarisali su tu sličnost: „Može se pretpostaviti daje ista kultura mikroorganizama korišćena u oblasti Volge da se napravi čajni kvas (kombuha čaj), i za pravljenje sirćeta. Stoga se može reći da su čajna gljiva i sirćetna gljiva nastale na isti način, uz pomoć simbioze kvasaca i bakterija. „Važno je istaći da je upotrebom obe gljive, sirće dobijeno direktno iz šećera , a ne kao u industrijskim uslovima iz alkohola. Ovo je jedino moguće zbog prisustva kvasaca, jer same sirćetne bakterije ne bi mogle pretvoriti šećer u sirćetnu kiselinu u tolikoj meri.

Kvasci se brzo razmnožavaju, a pri tome proizvode alkohol. Sredina stvorena kvascima, bogata B vitaminima, omogućava bakterijama da pretvaraju alkohol u sirćetnu kiselinu. Acetobacter aceti subsp. xylinum poznat je po tome što stvara čvrstu kožastu opnu na površini fermentacione tečnosti. Ta bakterija, prisutna u kulturi kombuhe, takođe stvara opnu na površini fermentacione tečnosti. Ta opna je po hemijskom sastavu čista celuloza (jedinstveno polimerno jedinjenje-prirodni proizvod). Mnogi kvasci imaju sposobnost da se drže na površini, što im omogućava celulozna matrica proizvedena uz pomoć kombuha bakterija, konkretno Acetobacter xylinum. Kvasci mogu formirati male kolonije u toj celuloznoj matrici. Kada se mlada opna kombuhe postavi na novu količinu čaja i šećera, kvasci ponovo počinju da obavljaju svoju aktivnost. Na taj način se stvara ciklična ravnoteža izmađu bakterija i kvasca.

Celulozna matrica ili opna omogućava održavanje bakterija blizu vazduha, jer im je kiseonik neophodan za optimalan razvoj. Karakteristika neprobojnosti celulozne membrane može zaštititi bakterije od uništenja UV zracima.

Dakle, priča o kombuhi je u stvari priča o sirćetu. Sirće je drevna fermentisana hrana za koju se tvrdi da daje veliki broj korisnih zdravstvenih rezultata.

Kao što je već pomenuto, u kulturi kombuhe, osim Acetobacter xylinum prisutne su i bakterije Acetobacter xylinoides, Bacterium gluconicum i Bacterium ketogenum.

Celulozna opna ili matrica, koju stvara Acetobacter xylinum, obično se vezuje za samu kombuhu. Mnoštvo kvasnih ćelija je smešteno u toj celuloznoj opni, a najčešće su zastupljeni Pichia fermentans, Saccharomyces apiculatis, koji se danas naziva Kloeckera apiculata, Saccharomycodes ludwigii i Schizosaccharomyces pombe. Moguće je da su i druge vrste bakterija i kvasaca prisutne u određenoj količini kombuha čaja. To zavisi od: vrste čaja koji je korišćen, temperature, početne kulture, količine i vrste šećera i drugih faktora.

Određeni broj kvasaca i bakterija, koji se inače nalazi u tradicionalnoj fermentisanoj hrani, identifikovan je i u kulturi kombuhe. Tradcionalna fermentisana hrana, koje je glavno uporište narodnih recepata za dijetu, kao što je kefir sa Kavkaza, leben iz Egipta i kumiš iz Rusije i Azije, nastao je korišćenjem specifične zajednice mikroorganizama. Takva hrana je deo mnogih tradicionalnih kultura, kao što je i sam jezik karakteristika kulture.

Svi živi organizmi, uključujući i bakterije i kvasce u kulturi kombuhe, zahtevaju izvestan broj osnovnih hranljivih satojaka i faktora rasta za svoj metabolizam. To su: kiseonik (O), ugljenik (C), vodonik (H), i azot (N). Ova četri elementa čine 96,5% celokupne žive materije na svetu. Ukoliko bi bar jedan od njih nedostajao, ne bi bilo života na zemlji.

Kiseonik, ugljenik i vodonik nalaze se praktično u svim organskim jedinjenjima. Na primer, glukoza, prost šećer koji je direktan izvor energije za kombuhu, sastoji se samo od ova tri elementa.

Azot je jedan od osnovnih sastojaka dezoksiribonukleinske kiseline (DNK) i sačinjava dvostruku zavojnicu. DNK nosi osnovu živbota i nalazi se u svakoj ćeliji. Bez informacije zabeležene i odrđene redosledom nukleotida, ni enzimi, ni ćelijski zidovi, ni nosioci energije ne bi mogli biti proizvedeni, ni jedna ćelija se ne bi mogla podeliti, ni jedna nova generacija se ne bi mogla roditi.

Osim pomenuta četri osnovna elementa za život, veoma su važni i: sumpor (S), fosfor (P), kalijum (K), magnezijuim (Mg), kalcijum (Ca) i gvožđe (Fe). Neki od tih elemenata, potrebni su kao ko-faktori u osnovnim enzimima, dok su neki bitni za ostala važna jedinjenja. Na primer, fosfor je potreban za ćelijske zidove, DNK i kao nosilac energije ATP.

Takođe, veoma su bitni i faktori rasta u koje spadaju vitamini i srodna jedinjenja, aminokiseline, purini i pirimidini, i drugi. Jedan broj kvasaca i bakterija ne može sam da sintetizuje ove faktore rasta i mora se osloniti na druge izvore tih faktora. Na primer, bakterije mlečnog vrenja imaju ograničene mogućnosti sinteze i praktično zahtevaju sve ove faktore rasta.

Vitamini regulišu reakcije do kojih dolazi u procesu metabolizma. Oni deluju zajedno sa enzimima u izgradnji ili razgradnji ostalih jedinjenja.

Aminokiseline su konstituenti izgradnje proteina. Proteini imaju mnogo različitih funkcija: čuvanje energije, enzimi, hormoni, receptori signala, antitela, i druge.

Purinske i pirirridinske baze su supstance koje prethode sintezi nukleinskih kiselina.

Sve žive ćelije zahtevaju neku vrstu energetskog izvora. Biljke dobijaju energiju od izvora svetlosti putem fotosinteze i čuvaju je u obliku henijskih jedinjenja. Ova jedinjenja, na primer škrob i šećeri, zauzvrat se koriste kao izvor energije od strane drugih organizama.

Kvasci i bakterije kombuhe koriste šećer ili stvoreni alkohol da bi dobili energiju koja im je neophodna za život. Energija je vezana u šećeru u obliku hemijskih veza. Raskidanjem tih veza pri procesu fermentacije ili respiracije (disanja), ta energija se pretvara u univerzalnog nosioca energije - ATP (adenozin trifosfat), koji pokreće sve životne procese u svim živim organizmima, kako biljnim, tako i životinjskim.

Kultura kombuhe ima sledeće komponente na raspolaganju: saharozu, vodu, kiseonik, crni ili zeleni čaj.

Šećer obezbeđuje ukupnu energetsku rezervu potrebnu da bi kultura kombuhe opstala, lako šećer uklučuje i atome kiseonika, kiseonik koji je potreban za respiraciju bakterija ne dolazi odatle, niti dolazi iz vode. On se mora obezbediti kao slobodan kiseonik iz vazduha koji nas okružuje. Šećer koji se koristi za pripremanje čaja je stoni šećer ili saharoza, disaharid. Pošto su molekuli saharoze preveliki da bi mogli da prođu kroz ćelijske zihove kvasca, moraju najpre da se razgrade na svoje komponente pomoću enzima, i to na proste šećere glukozu i fruktozu. Oba prosta šećera su monosaharidi. Enzim koji razgrađuje - hidrolizuje saharozu je invertaza.

Voda je neophodna za život. U našim uslovima života, prokuvana voda iz vodovoda obično zadovoljava sve kriterijume, sa stanovišta herrijske i mikrobiološke ispravnosti.

Mnogi, ali ne svi mikroorganizmi, zahtevaju kiseonik za metaboličke procese. Postoji nekoliko glavnih kategorija:

1. Striktni anaerobi, organizmi koji metabolišu isključivo bez kiseonika.
2. Fakultativno anaerobi,organizmi koji mogu bez kiseonika da fermentišu hranu u etanol ili mlečnu kiselinu, ili u prisustvu kiseonika da hranu podvrgnu potpunom metabolizmu, pri čemu se dobija ugljen-dioksid i voda.
3. Isključivo aerobi, organizmi kojima je neophodan kiseonik za njihov metabolizam.

Kvasci u kombuhi su fakultativni anaerobi koji proizvode alkohol etanol, kada nema kiseonika. Ako ga ima, oni će pretvoriti šećer u ugljen-dioksid i vodu. Bakterije sirćetnog vrenja u kombuhi su isključivo aerobne i zahtevaju kiseonik. Obično se hrane etanolom, koji proizvode kvasci. Međutim, takođe su sposobne da iskoriste i druge alkohole, pa i glukozu, i mogu zapravo da se takmiče sa kvascima za šećer. Pošto celulozna opna kombuhe pluta na površini čaja, dovoljna količina kiseonika obezbeđuje se za bekterije sirćetne kiseline umetnute u njenoj strukturi.
Kvasci na dnu tečnosti, teže se snabdevaju kiseonikom i prevashodno koriste anaerobni način fermentacije proizvodeći etanol koji koriste bakterije.

Crni ili zeleni čaj obezbeđuju mnoge dodatne komponente i faktore za rast, koje zahteva kultura kombuhe. Ne samo da sadrži dosta značajnih elemenata u tragovima, već i jedinjenja azota, ugljene hidrate, enzime i vitamine. Stimulativne komponente kofein, teobromin i teofilin pripadaju purinskim grupama potrebnih za izgradnju nukleinskih kiselina. Pošto ove grupe koriste mikroorganizmi može se pretpostaviti da se kofein, teobromin i teofilin u čaju zapravo koriste jer predstavljaju izvor azota. Ukupna količina azota u cmom čaju čini 4,5% čiste težine: 0,92% nalazi se u rastvorijivim proteinima, 2,51% u nerastvorijivim i 1,07% u kofeinu (za čaj koji sadži 3,71% kofeina), teobrominu i teofilinu.

Zeleni čaj sadrži oko 5% kofeina, a cmi svega 2,5%. Zeleni čaj, dakle, obezbeđuje više nego dvostruku količinu azota za kulturu kombuhe.

Najznačajniji i najkarakterističniji sastojci lista čaja su polifenoli i oni, kao alkoholi, predstavljaju veoma veliku klasu čije se osobine i derivati naveliko razlikuju. Ovi koji se pojavljuju u čaju su derivati galne kiseline i katehina. Postoje četri glava jedinjenja sa hemijskom konfiguracijom zasnovanom na katehinu i galnoj kiselini. To su: katehin, galokatehin, epikatehin i epigalokatehin.

Listovi čaja sadrže hlorofil i crvene i žute pigmente derivirane iz antocijana i flavona.

Oksidacija čajnih polifenola na vazduhu, veoma je spora ukoliko se ne ubrza dejstvom odgovarajućeg enzima.
Glavna reakcija se postiže posebnom polifenol oksidazom, čiji je prostetski elemenat bakar.

Riboflavin (vitamin B2) prisutan je u listu čaja i opstaje upri industrijskoj preradi i skladištenju. Askorbinska kiselina (vitamin C) takođe je sastojak lista čaja, ali se u toku fermentacije pri industrijskoj preradi lista čaja oksiduje.

Veoma je intersantna činjenica da je kultura kombuhe sposobna da iz malog broja komponenata (šećer, voda, crni ili zeleni čaj) stvori obilje različitih nutritivnih i farmakološko korisnih supstanci. To su: alkohol, ugljen-dioksid, glukoza i fruktoza, vitamini B1, B2, B3, B5, B6, B12, B15, biotin, folna kiselina, lecitin, i p-aminobenzoeva kiselina, vitamin C, L-mlečna kiselina, glukonska kiselina, voćne kiseline (sirćetna, vinska, oksalna, ćilibarna, limunska), usninska kiselina, naki enzimi, 14 aminokiselina, biogeni amini (adenin, etanolamin, holin) i neki antibiotici.

Zbog ovakve sposobosti kulture kombuhe, ne iznenađuje njen naziv čudesna gljiva i mnogi drugi koji opisuju njena neverovatna svojstva.

Ukratko će biti opisani neki od navedenih sastojaka kombuha napitka.

Alkohol. Nakon završene fermentacije, u napitku kombuhe zaostaje mala količina alkohola etanola ( obično oko 0,5%). Nivo alkohola raste u toku prve nedelje fermentacije, da bi nakon toga počeo da opada. To je potpuno isti alkohol kao onaj u pivu ili vinu. Ako se uporedi ova vrednost alkohola sa 2,5 do 2,7% alkohola u blagom pivu ili 3,3 do 9% u redovnoj, alkoholnoj verziji piva, može se uočiti da se od kombuha napitka ne možete opiti.
Ugljen-dioksid i ugljena kiselina. Ugljen -dioksid nastaje fermentacijom i reaguje sa vodom, pri čemu prelazi u ugljenu kiselinu. Ugljen dioksid može da inhibira rast nekih sredstava za kontaminaciju napitka i održava skramu na površini tečnosti.

Prosti šećeri. U zavisnosti od toga koliko se stavi šećera (saharoze) u čaj, kvasci i bakterije naće uvek biti u mogućnosti da potroše sav šećer. Pravilo je da oko 5% šećera ostaje neiskorišćeno, uključujući i glukozu i fruktozu. Sva tri šećera su prosti šećeri koje naš organizam može jednostavno da svari. Međutim, onaj ko ima dijabetes ili hiperglikemiju mora biti oprezan! Nekontrdisani atak prostih šećera može da poveća nivo šećera u krvi. Zbog toga mnogi upoizoravaju dijabetičare da ne uzimaju kombuha napitak.

Ukoliko ipak neko želi da pije čaj od kombuhe, potrebno je da fermentacija traje što duže, da bi se što ved deo šećera potrošio. Treba proveriti nivo šećera u krvi i prema tome prilagoditi količinu kombuha čaja koja se može piti.

Vitamini B grupe. Kvasci i bakterije, kao i sam čaj, daju čitav niz vitamina B, kao što su B1, ,B2, B3, B5, B6, B12, B15, biotin, folna kiselina, leatin i p-arrinobenzoeva kiselina.

Vitamin B1 (tiamin) na samo da pomaže u razlaganju ugljenih hidrata, vać i u održavanju mreže narvnih vlakana u organizmu. Postoje dokazi da on, zajedno sa vitaminima B2 i B6, može da redukuje depresije i simptome kao što je gubljenje pamćenja kod starijih osoba.

Vitamin B2 (riboflavin) pomaže pri razlaganju masti. On takođe pomaže ćelijama da koriste kiseonik. Na taj način urin dobija svetliju boju, što se primećuje čim počne da se pije kombuha napitak. Vitamin B2 može da pomogne u smanjvanju simptoma dapresije kod starijih ljudi. Deluje zajedno sa vitaminom A u sprečavanju pojave katarakte i zamora očiju.

Vitamin B3 (niacin) ima čitav niz korisnih svojstava. On proširuje krvne sudove. To i može da bude jedan od razloga što popuštaju simptomi artritisa; povećani dotok krvi do oštećenih zglobova ubrzava njihovo lečenje. Nivo holesterola reguliše se delimično uz pomoć vitamina B3, koji se obično prepisuje ljudima sa visokim holesterdom. Taj vitamin takođe pomaže u održavanju zdravlja nervnog sistema i u formiranju hormona.

Vitamin B5 (pantotenska kiselina) mogao bi da bude vitamin koji je odgovoran za smanjivanje sedih vlakana u kosi. Ali, što je monogo bitnije, on učestvuje u gotovo svim metaboličkim procesima organizma, pa se o njegovoj koristi ne mora posebno govoriti.

Vitamin B6 (piridoksin) pomaže pri varenju i iskorišćenju proteina i masti. Reguliše količinu natrijuma i kalijuma u telu da bi se održao potreban nivo tečnosti u organizmu. Deluje na smanjenje bolesti arterija i na ublažavanje simptoma depresije. Vitamin B6 je najvažniji za održavanje jakog imunološkog sistema. Pomaže pri formiranju belih krvnih zrnaca, koja su najveći borci protiv svih infekcija u organizmu. On održava i kožu zdravom.

Vitamin B12 pomaže u održavanju snažnog nervnog sistema. Nadovoljne količine vitamina B12 povezane su sa povećanim nivoom bolesti arterija, srčanim napadima u udarima. Ne samo da smanjuje nivo začepljenosti arterija - aminokiselinski homocistein, već u stvari menja homocistein u metionin, aminokiselinu koja sprčava pojavu raka.
Vitamin B12 zajedno sa folnom kiselinom, smanjuje simptome depresije, gubljenja pamćenja i konfuzije. Korišćenje vitamina B12 postaje ozbiljnije starenjem organizma, jer mu je teško da ga apsorbuje, pa je potrebno povećati njegovo unošenje.

Vitamin B15 (pangaminska kiselina) pomaže u prenošenjnu veće količine kiseonika kroz krv.

Biotin (vitamin H) pomaže pri razlaganju masti. Može da pomogne u redukovanju broja sedih vlasi ili kod gubljenja kose. To je sigurno razlog što se biotin pojavljuje kao sastavni deo mnogih šampona ili sredstava za kondicioniranje kose.

Folna kiselina je veoma važna pri biosintezi nukleinskih kiselina i za obnavljanje ćelija krvi. Nadostatak tog vitamina se, između ostalog, ogleda u lošoj krvnoj slici.

Vitamin C. Prisustvo vitamina C (askorbinske kiseline) u kombuha napitku, posledica je delovanja bakterija prisutnih u kulturi kombuhe. Vitamin C je supstanca koju organizam, kao ni druge vitamine, ne može da proizvede. Uzimanje vitamina C ublažava sve simptome alergije ili infekcije respiratornog trakta, uključujući akutni bronhitis i pneumoniju.
Vitamin C sprečava skorbut čiji su simptomi krvarenje desni, potkožno krvarenje, sporo zarastanje rana, opšta slabost, gubljenje zuba, premor i depresija. Taj vitamin pomaže biosintezu kolagena, proteina koji čini strukturu kostiju, mišića, krvnih sudova, kože i hrskavice.

Vitamin C snižava krvni pritisak. Takođe, sprečava bolest arterija, jer jača zidove krvnih sudova i sprečava stvaranje naslaga LD lipoproteina („lošeg holesterola“).

Poznat je i kao antioksidans. U organizmu, antioksidansi dovode do razlaganja opasne supstance pod nazivom „slobodni radikali“, koji se stvaraju kao nusproizvod pri sagorevanju nekih izvora energije.

L-mlečna kiselina. U kombuha napitku, ima manje od 1% L-mlečne kiseline. Ta kiselina je nusproizvod, koji se pojavljuje u bilo kom procesu fermentacije bilo koje žive ćelije. L-mlečna kiselina može da bude korisna tako što potpomaže rast korisnih bakterija, a ometa rast štetnih kod prehrambenih proizvoda, a što je još važnije i u intestinalnom traktu. Organizam je može koristiti i kao izvor energije.

L-mlečna kiselina reguliše ćelijsko disenje, sprečava raspad šećera i stvaranje ćelija kancera. Ako se ima u vidu da ona reguliše i pH krvi, vidimo širok spektar njenog delovanja.

Glukonska kiselina. Kombuha čaj sadrži oko 2% ove slabe kiseline. Organizam stvara velike količine glukonske kiseline kao produkt metabolizma glukoze. Glukonska kiselina se ugrađuje u vezivna tkiva i hrskavice i smatra se da poboljšava elastičnost zglobova. U prehrambenoj industriji se koristi kao konzarvans.

Glukunonska kiselina. Stvara se u zdravoj jetri, a dosadašnji pokušaji da se proizvede sintetički nisu uspeli. Njena funkcija u organizmu čoveka jeste da vezuje otrove nastale u procesu metabolizma i one koji su uneti iz spdjne sredine putem hrane, vazduha i vode. Tako „zarobljeni“ otrovi, odlaze preko žuči u creva, a preko bubrega u mokraću.
Ono što treba znati jeste da se ta kiselina ne resorbuje i potpuno se odstranjuje. Takođe, glukuronska kiselina je i jedna od komponenata heparina, koji održava manju gustinu u krvi, do određenog nivoa. U stvari, heparin i slični medikamenti koriste se često kad je potrebno sprečiti formiranje tromba. Ova kiselina igra i važnu ulogu u razvijanju kolagenskih vlakana, koja formiraju kožu.

Glukuronska kiselina je moćni detoksikator. Zdrav organizam nju proizvodi u dovoljnim količinama. Ali ako organizam opteretimo većim količinama otrova, bilo zbog poremećaja usled bolesti ili pak unošenjem, nastaju teškoće.

Sirćetna kiselina. Najveći deo alkohola u kombuha napitku prelazi u sirćetnu kiselinu, onu istu koja se nalazi u prirodnom sirćetu. Kombuha napitak može da sadrži do oko 3% sirćetne kiseline. Pošto je ona poznata po tome da potpomaže rast korisnih bakterija, a da istovremeno ometa rast štetnih, često se smatra kao supstancom koja deluje kao „detoksikant“, odnosno može se reći da poseduje antibiotske osobine.

Voćne kiseline. U voćne kiseline spadaju jabučna, vinska, limunska, oksalna, malonska i mnoge druge organske kiseline. Imaju primenu u prehrambenoj i kozmetzičkoj industriji, gde se uglavnom koriste kao konzarvansi.

Usninska kiselina. Nalazi se u nekim lišajevima, i ima jake antibiotske efekte i deluje kao analgetik, a smatra se da sprečava rast ćelija tumora.

Enzimi. Kao posebna vrsta proteina, pomažu ćeliji da generiše energiju. Smatraju se biokatalizatorima, odnosno supstancama koje pomažu generisanje energije, a da se pri tome ne troše. Zbog svoje sposobnosti da omogućuju čitav niz hemijskih reakcija, enzimi se koriste za proizvodnju hrane, za potrbe primenjene nauke ili u industrijske svrhe, kao što su pečenje hleba, proizvodnja antibiotika i druge.

Enzimi iz kulture kombuhe sadrže invertazu i laktazu. Ti enzimi cepaju složenije šećere u prostije, čime se kvascima omogućava da neverovatnom brzinom usvajaju šećere. Vitamin C i vitamini B grupe pomažu enzimima da započnu svoju aktivnost. Niko nije sasvim siguran, kako enzimi uspevaju tako efikasno da iniciraju veliki broj raznovrsnih hemijskih reakcija, a da se pri tome sami ne potroše. Kod ostalih enzima, pominju se: amilaze, neke proteaze, citohromoksidaza i katalaza.

Aminokiseline. To su konstituenti proteina. U ljudskom organizmu dolazi do spajanja više od 20 aminokiselina u različitim kombinacijama, pri čemu se formira veliki broj proteina. U kombuha napitku su pronađene alanin, asparaginska kiselina, izoleucin, glutaminska kiselina, leucin lizin, fenilalanin, serin, treonin, tirozin i valin. Još neke aminokiseline su pronađene u kvascima, a predpostavlja se da se nalaze i u kombuha napitku. To su cistein i metionin. Prisustvo metionina u kombuha napitku veoma je bitno, jer on pomaže organizmu da se zaštiti od zagađivača i teških metala, kao što su aluminijum i olovo. Za metionin se takođe zna da pomaže u sprečavanju razvoja raka. Čovekovom organizmu je potrebno da unese osam aminokiselina, da bi mogao da opstane, a takve aminokiseline se nazivaju esencijalne. U njih spadaju metionin, leucin, izoleucin, valin, lizin, treonin, triptofan i fenilalanin. Za ostale aminokiseline, ljudski organizam je sposoban da pronađe metaboličku putanju u kojoj će se one sintetisati. Većina od esencijalnih aminokiselina nalazi se u kombuha kulturi, što znači da konzumiranjem kombuha napitka organizam dobija neke od njih, ali ne sve.

Drugim recima, ishrana se ne može osloniti samo na kombuha napitku jer ne postoji zamena za dobro izbalansiranu ishranu. Kombuha napitak jednostavno je dodatak na spisku naše hrane.

Biogeni amini. Nastaju iz aminokiselina, uklanjanjem ugljen-dioksida. To su primami amini, koji imaju izrazito farmakološko delovanje, a neki su važni kao prekursori hormona i sirovine za koenzime i ostale bološki važne supstance.

Antibiotski aktivne materije. Nekoliko ruskih autora, šezdesetih godina prošlog veka bavili su se antibiotskim svojstvima kombuha napitka. Pronađeno je da je napitak antibiotski aktivan prema nekim stafilokokama. Takođe, iz čajnog napitka izolovane su dve supstance pod nazivom preparat MM i baktericidin. Ti preparati su primenjivani u lečenju stomačnih infekija i pokazivali su jake bakteriostatske i baktericidne efekte.

Poslednjih godina, antibiotskim osobinama kombuha napitka dosta su se bavili pojedini američki naučnici. Oni su utvrdili antibiotsku aktivnost prema Helicobacter pylori, Agrobacterium tumefaciens, Eschrichia coli, Staphylococcus aureus, Bacillus cereus i Salmonella cholerae-suis. Od navedenih mikroorganizama, prema kojima kombuha napitak pokazuje antibiotsku aktivnost, bilo bi veoma interesantno izdvojiti Helicobacter pylori \Echerichia coli. Za H.pylori utvrđeno je da može biti uzročnik čira na želucu. Ukoliko je ta bakterija izazivač bolesti, kombuha napitak je pravo rešenje. Što se tiče E.coli, između ostalog, poznate su brojne infekcije urogenital nog trakta čiji je izazivač ova bakterija, na koju kombuha napitak pokazuje izrazitu antibiotsku aktivnost.


Poglavlje 3

Lekovita svojstva kombuha napitka

Što se tiče lekovitih svojstava kombuha napitka, tokom prošlog veka pojavili su se brojni radovi i publikacije, koje opisuju svojstva čajnog napitka. Neki od njih su sistematizovani i prikazani hronološki:

Batiskaja (1914) je objavila da kombuha napitak pozitivno deluje na crevni trakt.
Bazarevski (1915), istražujući narodne lekove u baltičkim državama, primetio je da Letonci koriste napitak kao lek protiv glavobolje.
Linder (1917/1918) je objavio da se kombuha napitak koristi radi regulisanja probave i za lečenje hemoroida.
Kobert (1917/1918) smatra da se kombuha napitak koristi za lečenje reumatizma.
Henneberg (1926) je izvestio da se kombuha napitak u Rusiji uspešno koristi kod svih bolesti, a posebno kod zatvora.
Madaus (1927) smatra da kombuha napitak učestvuje u regeneraciji ćelija i stoga pozitivno deluje protiv zakrečavanja arterija.
VValdek (1927) je objavio da mu je u toku rata jedan apotekar poverio tajnu kombuha napitka protiv tvrdokornog zatvora i da napitak koristi za sve bolesti, posebno pomaže kod staračkih tegoba, pomoću prirodno stvorenih kiselina, čime produžava sam život.
Bing (1928) je smatrao da je kombuha napitak sredstvo protiv zakrečavanja arterija, za lečenje gihta i crevnih poremećaja.
Wiechowski (1928) je preporučio korišćenje kombuha napitka, jer ne treba odvraćati ljude od nečega što nije štetno, a iskustvo ukazuje da u odnosu na lečenje nije u pitanju samo sugestija, već stvarno terapeutsko dejstvo. On se osvedočio o povoljnom učinku po zdravlje, prateći korišćenje kombuhe na internoj klinici u Pragu.
Mollenda (1928) je izvestio da je kombuha napitak preporučljiv kod tegoba u digestivnom traktu, kod gihta, reume i određenog stadijuma arterioskleroze.
Arauner (1929) tvrdi da je kombuha napitak koristan kao prventivno sredstvo protiv šećerne bolesti, da pomaže kod arterioskleroze, visokog pritiska, vrtoglavice, gihta, hemoroida i da dejstvuje kao sredstvo protiv zatvora. Ukazivao je da u azijskim zemljama kombuhu smatraju sredstvom protiv zamora, napetosti, narvoze, početnih simptoma starenja, zakrečenja arterija, lenjosti creva i drugog.
Irion (1944) je smatrao da je kombuha napitak odlično sredstvo protiv gihta, reumatizma, visokog pritiska, nervoze, lenjosti creva i tegoba koje su posledica starenja.
Barbančik (1954) u svojoj knjizi ističe pozitivne rezultate kombuha napitka u lečenju zapaljenja krajnika, unutrašnjih krvarenja (posebno ako su izazvana za pa ljenji ma), katara u želudcu zbog manjka kiseline, zapaljenja tankog i debelog creva, zakrečenja arterija, visokog krvnog pritiska, skleroze itd. Uposebnom članku ističe da se rezultati ne mogu očekivati kod kancerogenih tvorevina.
Dr Sklenar (šezdesetih godina) izvestio je o delotvornom dejstvu kombuha napitka na otklanjanju toksičnih supstanci, posebno uree i holesterola. Ovaj lekar je razvio biološku terapiju kancera, kombuhom kao osnovnim sredstvom, koju je prilično naplaćivao, a nije imala čvrstu medicinsku osnovu.
Fontana (1990) je objavio da se u Brazilu, odakle je i sam, celulozna membrana kombuhe koristi za tretman opekotina i povreda kože.

Na prelasku u III milenijum interes za kombuha napitak i mogućnosti njene primene, ne prestaju. Ona se danas komercijalno proizvodi u Australiji, SAD, Austriji, Mađarskoj i Azijskim zemljama.

Slede podaci i iskustva o tome šta kombuha napitak još može da leći, kao i za šta se sve još može koristiti:

1. Preventiva nekih vrsta kancera,
2. Pomoću menopauzi, smanjenje neugodne sekrecije,
3. Pomoć kod zatvora, jer je prirodni laksativ,
4. Pomoć kod mišićnih bolova, posebno u vratu i ramenima,
5. Pomoć kod bronhitisa, astme i kašlja,
6. Pomoć kod alergija,
7. Pomoć pri bubrežnim tegobama. Ako se uzima svakodnevno, eliminiše ureu za 100 dana,
8. Pomoć kod kolitisa, neuroze stomaka, gastroenteritisa,
9. Smanjuje holesterol i povećava elastičnost vena i arterija,
10. Korisna je kod katarakte i sličnih oblika na rožnjači,
11. Zaustavljanje infekcione dijareje,
12. Pomoć pri sagorevanju masti, pri čemu potpomaže gubljenje težine,
13. Pomoć pri nesanici,
14. Pomoć da rad jetre i žučnog mehura bude efikasniji,
15. Pomoć pri smanjenju nivoa glukoze u krvi kod dijabetičara,
16. Iznenađujući efekti na temenu, pomaže izbegavanje ćelavosti, tanjenje kose i eliminiše sedu kosu,
17. Pomaže varenje,
18. Daje više energije, Detoksikacija. Analiza urina pokazuje pevećani sadržaj žive, olova i različitih drugih toksina, kada se čaj koristi u prvo vreme,
19. Smanjenje edema i otoka stopala,
20. Prevencija i tretiranje kandide,
21. Pomoć pri bolovima artritisa,
22. Pomoć kod ekcema, a takođe se može upotrebiti spolja za ublažavanje osipa,
23. Uklanjanje bradavica,
24. Lečenje gljivičnih oboljenja stopala,
25. Snižavanje krvnog pritiska,
26. Poseduje prirodni antibiotski efekat.


KOMBUHA NAPITAK SE NE PREPORUČUJE TRUDNICAMA I DOJILJAMA ZBOG ANTIBIOTSKOG DEJSTVA !


Primena kombuha napitka u biljnom svetu

Pokazalo se da se kombuha tečnost može uspešno koristiti kao neka vrsta jeftinog netoksičnog pesticida. To se posebno odnosi na voćke i na bašte sa povrćem. Uspešno se odstranjuju puževi, gliste, crvi,mravi i mnoge druge štetočine.

Iznenađujuće rezultate je uočio dr Koeler na obolelom drveću posle dejstva rastvora koji sadrži glukuronsku kiselinu, kakav je i kombuha napitak. Vezivanjem sa materijama za prehranu biljaka i jonima teških metala, proces razvoja biljaka se ubrzava i one postaju veće. Sposobnost glukuronske kiseline da se vezuje sa stranim i sopstvenim štetnim elementima, utiče na zaštitu ćelija biljaka. Na taj način može da se eliminiše više od 200 različitih materija, sadržanih u kiselim kišama, kao što su sumpor- dioksid, nitriti i drugo. Eksperimenti dr Valentina (genetika biljaka), koji je sarađivao sa dr Koelerom, pokazali su dobre rezultate u regeneraciji i rastu biljaka. Čak su se i geranije koje su polegle (inače rastu uspravno), povratile pod dejstvom glukuronske kiseline usled genetskog uticaja.

Primena kombuha napitka u veterini

Alternativni načini lečenja sve se više koriste i u veterini. Kombuha čaj se danas uspešno preporučuje za lečenje vimsnih i bakterijskih infekcija kod pasa i mačaka. Dobri rezultati se postižu i u lečenju nekih tipova svraba.
Kombuha čaj se koristi dodatkom u hranu ili vodu za piće.

Rezultati ispitivanja dr. Danielove sa Jerevanskog veterinarskog fakulteta (Jermenija) pokazuju odlične rezultate i u lečenju oštećene crevna flore i bolesti praćenih povraćanjem.

Ima podataka (Mađarska) da se kombuha čaj dodaje vodi za piće na nekim farmama za uzgoj pilića, zatim za bolju resorpciju hrane kod goveda.

Na intemetu se spominje i primer psa obolelog od plućne bolesti koju izaziva Coccidioides immitis. Nakon korišćenja kombuha čaja, za veoma kratko vreme uočeno je poboljšanje - nestanak oteklina izazvanih bolešću.

Da li kombuha može da se koristi i kao hrana?

Ako se fermentacija kombuhe produži (umesto7-10, na 14 i više dana), dobija se kombuha sirće. Ono je veoma slično jabučnom ili vinskom sirćetu i može se primeniti u iste svrhe kao i ove vrste sirćeta. Kombuha napitak se može koristiti za salate i za marinade. Jedino se ne može primeniti za trajno konzerviranje, zbog prisutnih kvasaca i bakterija sirćetnog vrenja.

Prema literaturnim podacima, kvasci prisutni u kombuha napitku, odnosno sam napitak, može se primeniti i pri spravljanju hleba.

Kada se uzme u obzir da kombuha napitak sadrži za zdravlje korisne aktivne supstance, razumljivo je što neki ljudi jedu celuloznu mrežu (opnu) kombuhe. Profesor Lindner (1917/1918) došao je na ideju o konzumiranju ove celulozne opne, kada je odvojio tanak sloj i zaključio da bi ova mlada glatka masa mogla lako da prođe kroz creva i pomogne kod otklanjanja zatvora.

Prema nekim podacima, celulozna mreža (kombuha) koja raste na različitim voćnim sokovima (kokos, ananas) pomoću A. Xylinum i kvasca, zove se nata i na Filipinima se koristi kao desertni delikates.

Kombuha za ličnu higijenu i kozmetički tretman

Kombuha tečnost se može koristiti i kao sredstvo za ličnu higijenu ili u kozmetici. Pre upotrebe, tečnost treba razblažiti, i to tako da se u šolju napunjenu do % doda % vode. Takođe, jednu kap ovog rastvora treba kapnuti na kožu, da bi se proverilo da li je koža isuviše osetljiva ili daje alergijske reakcije na ovako pripremljenu tečnost. Oni koji nisu alergični ili preosetljivi na tu tečnost, mogu je primeniti kao: tečnost za ispiranje usta, tonik za lice ili losion posle brijanja, kremu za kožu, sredstvo za ispiranje kose, antiseptičko sredstvo za prvu pomoć, sredstvo za ispiranje stopala.

Moglo bi se još mnogo pisati o ovom zaista čudesnom poklonu prirode. Ostaje da se svako uveri u blagotvorno dejstvo kombuha napitka. Sledi uputstvo o načinu pripremanja.


Poglavlje 4

Priprema kombuha napitka

1. Zdrava čajna gljiva (KOMBUHA),
2. Lonac i voda
3. Sud od stakla, porcelana ili keramike,
4. Litar vode i oko 70 grama šećera, 5 grama crnog ili zelenog čaja (osnovna mera),
5. Gaza ili retka tkanina,
6. Levak i plastična cediljka

U vodu (1 litar) dodati 70 grama šećera i sačekati da ona provri. Zatim dodati 1-2 kesice crnog i/ili zelenog čaja (ruski, indijski, kineski ili cejlonski) i ostaviti da stoji 10-15 minuta. Čaj procediti i ostaviti da se ohladi na oko 30°C. Čaj sipati u staklenu, porcelansku ili keramičku posudu sa širokim otvorom, u kojoj će se gajiti čajna gljiva.Dosuti oko 10% već gotovog napitka od kombuhe i staviti kombuhu da pluta na površini čaja. Otvor posude prekriti gazom i sve to ostaviti na mirno mesto koje nije direktno izloženo sunčevoj svetlosti. Posle 7 do 10 dana, izvaditi gljivu iz posude, što se čini svaki put kada se priprema novi napitak, i staviti čajnu gljivu na površinu novo pripremljenog mlakog čaja.
Napitak se procedi i sipa u flaše, a njih treba staviti u frižider kako bi se prekinuo proces fermentacije.

Da biste počeli pripremanje kombuha napitka, neophodno ie da imate zdravu kombuhu. Najpouzdanije je da kombuhu dobijete od osobe koja nju već uzgaja.

Preporučuje se da se dnevno pije oko 3 dl kombuha napitka. To znači da je nedeljno, za jednu osobu, potrebno pripremiti oko 2 litra napitka.

Vruć čaj uništava kombuhu, pa se on prethodno mora ohladiti na temperaturu od 20 do 30°C. Za manje količine mogu se koristiti litarski sudovi, a za veće oni od 5 litara, uz poštovanje navedenih količina šećera. Ne smeju se koristiti metalni ili plastični sudovi, a mogu se uzeti oni od specijalne plastike-polietilena, treba izbegavati i one od polivinilhlorida (PVC) ili polistirola.

Kada se prvi put stavlja kombuha, u čaj sa kombuhom treba dodati i 2 decilitra ranije prpremljene kombuha tečnosti, a u njenom nedostatku može se uzeti nekoliko kašika jestivog (jabukovog) sirćeta.

Inače, kada se redovno priprema kombuha napitak, sipa se oko 10% već pripremljene tečnosti. Može se dodati i kolut limuna. Tako rade u Rusiji. Naravno, limun mora biti dobro opran.

Kombuhu treba pažljivo stavljati na površinu čaja kako se ne bi oštetila ili pocepala. Kombuha se stavlja tako da ona glatka, sjajnija površina bude okrenuta na gore, a ona tamnija prema dnu posude. Nema objašnjenja zašto kombuha ponekad potone na dno ili ostane da pluta na površini tečnosti.

Kada kombuha pliva na površini, ona raste prvo u širinu, da pokrije površinu tečnosti, a zatim u visinu - slojevito. Povremeno treba odstranjivati donji (stariji) sloj kako bi se kombuha podmlađivala. Što se duže na razdvaja, toliko će ona postajati deblja. Dešava se, takođe, da kombuha, potonula na dno, kasnije ispliva na površinu. Ako ne ispliva, neka vas to ne brine, jer će se za relativno kratko vreme na površini stvoriti nova. Ako se želi da kombuha sigurno pluta na površini, ispod nje može se staviti nekoliko dobro opranih kolutova zapušača od plute.

Posuda mora da bude pokrivena

Posuda u kojoj se uzgaja kombuha, mora biti pokrivena tkaninom koja ima dovoljno široke pore da kroz njih prolazi vazduh, a ne mogu prašina i sirćetne mušice. One se „niotkuda“ pojavljuju oko alkohola i sirćetno kiselih tečnosti.
Ako su pore tkanine suviše guste, može doći do nedostatka kiseonika, što izaziva rast nepoželjnih kontaminirajućih mikroorganizama kao što su plesni.

Uticaj svetlosti i sunca

Za fermentaciju nije potrebna svetiost. Naprotiv, kombuha se razvija i u tami. Zbog toga sud ne treba da stoji na mestu direktno izloženom suncu. Potvrđeno je da je kombuha osetljiva na svetiost.

Uzrok štetnog dejstva leži u činjenici da sunčeva svetiost štetno utiče na određene mikroorganizme. Sunčeva svetiost, posebno njeni ultravioletni (UV) zraci, imaju dezinfekciono dejstvo, od čega treba štititi kombuhu.

Šta je još potrebno kombuhi?

Sud treba da stoji mimo, ne treba ga nositi sa mesta na mesto, jer će tada i stara i nova kombuha potonuti. U prostoriji ne treba da se puši. Kuhinja je samo relativno dobro mesto za držanje kombuhe zbog toplote, a razni mirisi i isparenja od masnoća i drugih para negativno na nju utiču.

Temperatura fermentacije

Istraživanja su pokazala da je optimalna temperatura za fermentaciju kombuhe od 25 do 28°C, mada je prihvatljiva i nešto niža. Ako je temperatura previše niska, metabolički procesi bakterija se usporavaju, čime kultura kombuhe postaje pogodnija za rast plesni. Ako je previše visoka, isparljive aromatične komponente nestaju, pa je time i napitak manje prijatnog ukusa.

Smetnje u pripremi kombuha napitka

Ukoliko se pridržavate navedenih uputstava za pripremu kombuha napitka, na bi trebalo da se javljaju nikakve smetnje. Sama kultura kombuhe ima svoj odbrambeni mehanizam, sistem samozaštite, koji nju štiti od različitih kontaminenata, od kojih su najčešće plesni i sirćetne mušice.

Napitak kombuhe se do izvesne mere sam konzervira. Za to su zaslužni metaboliti kao što su: sirćetna kiselina, ugljen-dioksid, mlečna kiselina, etanol, neke voćne kiseline (limunska, vinska,oksalna) i pojedine antibiotski aktivne materije.

Ipak, plesni se mogu razviti i na kombuhi. To se naročito dešava kada su u prostoriji, gde se ona spravlja, pogodniji uslovi za razvoj plesni, nego za razvoj kvasaca i bakterija sirćetnog vrenja.

Irion (1944) u svom udžbeniku za farmaceute daje uputstvo za suzbijanje plesni kod kombuhe: manje površine plesni mogu se ukloniti brisanjem kombuhe običnim jestivim sirćetom ili, što je još bolje, zameniti je novom.

Sirćetne mušice se obično javljaju „niotkuda“ i to na tečnostima koje sadrže alkohol ili sirćetnu kiselinu, što važi i za kombuhu. One se prikupljaju na tkanini kojom je pokrivena kombuha. Ukoliko uđu u tečnost pojaviće se mali crvići, pa se nikako ne sme dozvoliti da se to dogodi. To se može sprečiti pokrivanjem suda gustom gazom, kako je već navedeno u uputstvu za pripremu napitka. Ako se mušice ipak pojave, može se pored posude u kojoj se priprema napitak postaviti čaša piva, sirćeta ili vina, odnosno tečnosti primamljivije za sirćetne mušice.


Poglavlje 5

Kada se napitak može piti

Može se reći da vreme pripreme kombuha napitka zavisi od ličnog afiniteta korisnika. To znači da postoje veliki vremenski rasponi i da nema čvrstog pravila koje bi važilo za sve.

Neki autori smatraju daje napitak spreman za upotrebu već posle 5 do 6 dana, dok drugi tvrde da je to vreme od 8 do 10, pa čak i do 14 dana. Dr. Reiss (1987) kaže da napitak, proizveden iz crnog čaja, posle 6 dana ima veoma lepu aromu, a da nakon 10 dana preovladava kiselkasta aroma.

Prema ruskim autorima, čija su istraživanja bila najopsežnija, najbolje vreme fermentacije je od 7 do 8 dana. U prilog tome govore i antibiotski efekti koje napitak poseduje u tom periodu. Naravno, to mnogo zavisi od količine šećera i temperature.

Nakon završene fermentacije, u navedenom vremenu trajanja, kombuha se iz suda izvadi i stavi na tanjir. Tečnost se procedi, razlije u flaše i stavi u frižider. Flaše ne treba puniti do vrha, jer tečnost i dalje „radi“, pa bi pritisak gasa mogao izbaciti zapušač ili čak rasprsnuti flašu. Pri tome je moguće da se na i u tečnosti u flaši formira nova tanka skrama, što nije nikakav nedostatak. U tom slučaju, napitak pre upotrbe treba ponovo procediti. Napitak se može držati na sobnoj temperaturi (ukoliko pojedincu smeta hladno), a može se učiniti ukusnijim i raznovrsnijim dodatkom soka od sezonskog voća ili nekih aromatičnih čajeva (nana, hibiskus, kamilica, voćni).

Ova se procedura ponavlja. Dakle, kombuha sa tanjira se stavlja na površinu novoskuvanog čaja. Bitno je, da kombuha ne stoji duže vreme van čaja.

Koliko i kada treba piti kombuha napitak

Kombuha se zbog svog aromatičnog ukusa, koristila kao osvežavajući napitak. Osim svog osvežavajućeg karaktera, kombuha je kroz vekove korišćena u domovima i kao domaće sredstvo protiv raznih bolesti.

Prvobitni korisnici kombuha napitka - narodi Rusije, Japana, Indije - uzimali su dnevno 1/3 litra kombuhe. To se može prihvatiti, jer se iskustvo zasniva na pozitivnom dejstvu ovakve doze. Ko se drži ovakve preporuke, onda pije tri puta po 1 decilitar kombuhe u toku dana. Prvu čašu ujutru na prazan stomak, na 10 do 15 minuta pre doručka, jednu čašu u podne pre ili posle ručka, i poslednju čašu izvesno vreme pre spavanja.

Ova preporuka nije obavezujuća. Svako može sam da ustali najpovoljniji način uzimanja kombuha napitka. Svaki čovek je posebna individua različite konstitucije, senzibilnosti i biološke sklonosti. Neki ljudi dnevno piju svega tri rakijske čašice kombuha napitka, a drugi u velikim količinama, pa i između obroka, a osećaju se dobro.

Energetska vrednost kombuha napitka

Ne postoji jedinstven stav. Energetska vrednost zavisi od početne količine šećera i od zaostale količine šećera. Evo primera koji to bolje objašnjava.

Beli šećer (100 g) daje energiju od 1650 kJ ili 394 kcal. Iz 70 grama šećera oslobađa se 1155 kJ ili 276 kcal. Tokom fermentacije, deo šećera se potroši, a preostala količina veoma varira. Ako se predpostavi da taj ostatak iznosi 30 grama na 1 litar, to čini 495 kJ ili 118 kcal. Kod ostatka 20 grama na litar, te vrednosti iznose 330 kJ ili 79 kcal.

Što je duža fermentacija, energetska vrednost kombuha napitka opada.

Treba napomenuti da neki autori smatraju da je kombuha napitak prihvatljiv za obolele od dijabetesa, ali samo u slučaju da se fermentacija znatno produži.

Privremeno zaustavljanje pripreme napitka

Ako se želi da se privremeno prekine sa pripremanjem kombuha napitka - zbog godišnjeg odmora, nekog puta ili iz sasvim drugih razloga, to je veoma jednostavno. Zaslađeni čaj treba pripremiti na uobičajeni način, staviti kombuhu u veći sud, pokriti je i ostaviti negde na stranu, na neko malo hladnije mesto. Tako ona može opstati i do nekoliko meseci, nakon čega je sposobna da na svežem supstratu opet proizvodi napitak.


Poglavlje 6

Šećer i alternativa belom šećeru

Ljudi koji brinu o svojoj ishrani, znaju da se ne preporučuje uzimanje belog šećera. Poznati eksperti iz oblasti ishrane tvrde da organizam nema nikakve potrebe za fabričkim šećerom. Za fermentaciju kombuhe, kao što je već napomenuto, upravo je najbolji beli šećer. Međutim, veći deo šećera, koji se koristi za pripremu kombuhe, fermentacijom se pretvara u energiju potrebnu za rast i razmnožavanje radnih mikroorganizama i za sintezu nekih drugih važnih metabolita.

Kao što je poznato, saharoza (beli šećer) sastoji se od glukoze i fruktoze. Međutim, fermentacijom kombuhe se na čistoj glukozi ili čistoj fruktozi, ne dobijaju svi korisni metaboliti kao fermentacijom na saharozi, ili ih ima u manjoj količini.

Jedna od mogućnosti zamene belog šećera jeste žuti šećer. Žuti šećer je zapravo beli šećer (96%), kome se dodaje 3-4% melase radi dobijanja specifične boje i ukusa. Pogrešno je smatrati da je taj šećer zdrav i koristan, jer on ima sve osobine belog šećera, osim boje i ukusa. Jedna od alternativa belom šećeru je i med, koji uživa veliku reputaciju među zdravstveno osvešćenim ljudima i često se koristi kao zamena fabričkom šećeru. Med sadrži preko sto aktivnih i aromatskih supstand i organizmu pruža vitalne materije, čak i ako se uzima u manjim količinama. To ga donekle čini lekovitim. Međutim kada je u pitanju korišćenje meda za fermentaciju kombuhe, treba posmatrati potrebe kombuha kulture. O tome da li se za pravljenje kombuha napitka umesto šećera može koristiti med, postoje različita mišljenja.

Navodno, etarska ulja meda dovode kombuhu u dugoročno promenjeno stanje. Med sadrži i aromatične i aktivne supstance, koje sprečavaju razvoj bakterija ili ih čak uništavaju. Stoga postoji opasnost da neke komponente meda deluju bakteriadno na korisne bakterije iz kombuha kulture. Do duše, ima onih koji tvrde da je fermentacija kombuhe sa medom savim uspešna. To je moguće izvesno vreme, ali se kasnije na kombuhi javljaju promene.

Važno je reći da surogati za šećer - veštački zaslađivači, kakvi su saharin i ciklamati, nemogu se koristiti za fermentaciju, jer ne mogu deati energiju potrebnu mikroorganizmima kombuhe.

Čajevi za fermentaciju kombuhe

Uloga čaja za fermentaciju kombuhe već je objašnjena u ranijem tekstu. Kao što je rečeno, za fermentaciju su najpogodniji crni i zeleni čaj. Crni čaj se najviše proizvodi u Indiji, Pakistanu, Japanu, Tajvanu, Malaviju, Keniji, na Cejlonu, Javi, Sumatri. Najveći proizvođači zelenog čaja su Japan, Kina, Indija i Indonezija. Još jedanput je važno napomenuti da čajevi, kao što su nana, hibiskus, kamilica i voćni čajevi, nisu pogodni za samu fermentaciju kombuhe, već se mogu koristiti samo kao poboljšivači ukusa i mirisa.


Poglavlje 7

Njima je kombuha pomogla

Moglo bi se još mnogo pisati o ovom zaista čudnom poklonu prirode. Svako može da se uveri u blagotvorno dejstvo kombuha napitka. Možda će odluka biti lakša u koliko priča bude završena primerima korisnika iz mog najbližeg okruženja, kojima je kombuha pomogla.

A. S. (50 god.) - Imala je tegobe sa stolicom, hemoroidima, veoma lošu krvnu sliku (nizak hemoglobin i broj eritrocita). Nakon uzimanja kombuhe, stolica je regulisana za 2 - 3 dana, a hemoroidi za 7 dana. Na kontroli krvne slike, posle oko 30 dana od prve čaše kombuhe, pokazali su se odlični rezultati.
D. S. (28 god.) - Osoba je dobrog zdravstvenog stanja i uživa u „burnom noćnom životu“. Napitak, prema ličnom iskustvu, smatra odličnim sredstvom protiv mamurluka. N.S. (25 god.) - Imala je teškoće sa varenjem teške i začinjene hrane. Problemi su se ogledali u vidu oštrih bolova u želucu. Nakon jela, uzimala je kombuha napitak i više nema briga s varenjem.
S.S. (54 god.) - Penzionsan je zbog veoma lošeg stanja jetre. Prognoze lekara nisu bile optimistične. Posle tromesečnog uzimanja napitka, na lekarskom pregledu je ustanovljeno neverovatno poboljšanje. Lekari su bili začuđeni.
L.M. (37 god) - Imao je tegobe sa kiselinom u želucu, naročito nakon uzimanja hrane sa crnim lukom. Kombuha napitkom je to rešio.
R.M. (29 god.) - Imao je nevolje sa probavom koje je kombuha napitak regulisao.
B. P. (52 god.) - Osim uzimanja kombuha napitka, neke svoje tegobe rešio je i spoljnom upotrebom. Mazao je hemoroide napitkom - nestali su. Zatim, mazao je veoma ružan ekscem na nadlanici, koji se takođe povukao.
E. L. (49 god.) - Stomačne tegobe (probava) i napredovanje bolova u zglobovima (giht), regulisani su uzimanjem kombuha napitka.
R.L. (45 god.) - Osoba je imala jak oblik upale mokraćnih puteva (cistitis), najčešće izazvan bakteriom Escherichia coli. Nezamislivo je bilo da ide bez čarapa čak i leti. Kombuha napitak je dost brzo otklonio te probleme.
M.M. (58 god.) - Imala je čir na dvanaestopalačnom crevu. Posle nekoliko meseci, tegobe su nestale, a čir se nije mogao ultrazvučno dijagnostifikovati.
I.A. (42 god.) - Imala je nadimanje stomaka, naročito prilikom uzimanja hrane sa dosta celuloze (grašak, boranija, kupus). Posle čaše kombuha napitka, tegobe nestaju. Od kada pije napitak, poboljšan je imunosistem - već godinama nema grip, iako oko nje gotovo svi obolevaju.
I.A. (14 god) - Uzima kombuha napitak za otklanjanje upale grla, a upale usne duplje reguliše ispiranjem.
M.S. (64 god.) - Pored poboljšanja imuno sistema, pijući napitak tri meseca, osetila je poboljšanje i u psihičkom pogledu - nestalo je osećanja potištenosti i bezvoljnosti.
S.P. (60 god.) - Dugogodišnja opstipacija - neuredna stolica, dovedena je u normalno stanje veoma brzo. Kombuha je otklonila i smetnje urinamog trakta (cistitis), kada je već organizam bio rezistentan na gotovo sve antibiotike.
S.H. (58 god.) - Infekcija oka i pucanje kapilara u oku otklonjeni su spdjnim korišćenjem kombuha napitka. Nanošenjem napitka na kosu (oko 20 min.) pre pranja, tokom 3-4 puta otklonjena je perut...

Ko se odluči da eksperimen tiše „magičnom gljivom“, u ovoj knjizi naći će sve odgovore: šta je kombuha, kako ona raste i deluje i kako se koristi. Odgovori su zasnovani na najnovijim saznanjima.

Namera ove knjige nije da nekoga ubedi da bezuslovno prihvati ovaj napitak kao sredstvo za otklanjanje svojih zdravstvenih tegoba.

Najbolje je ako se sami uverite u dobre rezultate koje daje čaj od kombuhe.

U Kini, za koju se predpostavlja da je postojbina kombuhe, postoji drevna izreka: „Međusobno pomaganje obogaćuje čak i siromašne“.

Poznati misionar i humanista Albert Schweitzer je rekao: „Morate pokloniti malo vremena svojim prijateljima. Čak i ako je sitnica, učinite nešto za druge - nešto za šta vam neće biti plaćeno, ali ćete osetiti zadovoljstvo samoga čina“.
 


Izvor: http://www.scribd.com/doc/37435771/Pri%C4%8Da-o-kombuhi






Više članaka...

Stranica 4 od 32

4

Jedinstvenih posjetitelja:

mod_vvisit_counterDanas395
mod_vvisit_counterJučer1270
mod_vvisit_counterOvaj tjedan2753
mod_vvisit_counterOvaj mjesec27034
mod_vvisit_counterUkupno od 01.08.2010.3177099

Online:

Trenutno aktivnih Gostiju: 101