Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Zdravlje i liječenje


Prirodni med - izvor snage i mnogostrani lijek


Što je manje košnica, to je zemlja siromašnija!

- Pčelar Blei -


Opis i nabrajanje mnogostranih mogućnosti primjene ljekovitog bilja ne može se zaključiti, a da se ne spomene med kao biljni proizvod od najvećeg ljekovitog djelovanja.

Med sakupljaju pčele, ose, bumbari, stršljeni iz mednih žlijezda (nektariji) najraznovrsnijih cvjetova, prerađuju ga u svom tijelu, fermentiraju, zgušćuju i odlažu u ćelije košnica. Med je mješavina voćnog i grožđanog šećera, aromatičnih i sluznih tvari, mravlje kiseline, eteričnih ulja i vode. Gospodarski značaj ima samo pčelinji med. Koliko je mukotrpna radinost pčela u proizvodnji meda, naslućuje vrlo malo ljudi jer, da bi proizvele oko pola kilograma meda, potrebna je pčelinja marljivost od oko 2000 pčela kroz čitavo ljeto.

Različite vrste meda nose naziv prema bilju iz kojeg su ga pčele nabrale. Tako se razlikuje tzv. livadni med, dobiven od najrazličitijih livadnih cvjetova, šumski med koji dolazi naročito od cvjetova četinjača (omorika, jela, bor, ariš), te vrijeskov med, dobiven s vriština u čijoj biljnoj zajednici glavno mjesto zauzima vrijesak (Calluna vulgaris /L./ Huli.) - Na našem kontinentalnom području je vrlo dobro poznat med od lipe, nadalje od akacije te u nekim područjima i med od pitomog kestena. Na našem primorskom području pčelari vrlo cijene kadulju (Salvia officinalis L.), primorski vrisak (Satureia montana L.) i planinski vrisak (Satureia subspicata Vis.) koji služe kao izvanredna paša za pčele i od kojih se dobiva izvrstan i zdrav med. Pčelinje paše su poznate pčelarima pa za vrijeme cvatnje kadulje i vriska nastaju brojne seobe pčelara koji sa svojim košnicama proputuju velike udaljenosti da bi iz kontinentalnih krajeva stigli na vrijeme u primorske krajeve da iskoriste cvatnju biljaka i da se opskrbe prvoklasnim medom.

Navedene najvažnije vrste meda razlikuju se po boji, aromi i okusu, jedna ili druga vrsta meda može biti tekuća ili zgusnuta (kristalizirana) ali u svom ljekovitom djelovanju su jednako vrijedne.

Kristalizirani med može se uvijek i brzo učiniti tekućim ako posudu s medom uronimo u toplu vodu, ali ne preko 45° C. Po postupku dobivanja meda razlikuje se nekoliko vrsti ali su hladni i topli načini dvije najvažnije vrste dobivanja.

Vrcani med, dobiven hladnim postupkom, najbolji je i najljekovitiji, a time i najprirodniji.

Prekuhan ili jako ugrijan med gubi potpuno svoju ljekovitost, vitamini i fermenti budu razoreni, eterična ulja i mravlja kiselina ispare, a djelomično ispare i aromatične tvari.

Med ugrijan preko 45° C je samo hrana ali nije i lijek. Med se danas ne smatra tako dragocjenim kao u prijašnja vremena, čak su se pojavili i glasovi koji tvrde da med prouzrukuje želučane bolove, žgaravicu i dr. Ako med uzrokuje navedene teškoće, onda su uzroci drugdje; ili med nije pravi, dakle, dobiven neprirodnim putem, ili se radi o patvorini meda. Već je spomenuto da toplim načinom dobiveni med nije punovrijedan. Osim toga med mora biti zreo. U tome se često griješi jer se med vadi prije završenog procesa zrenja. Odloženi med u saću nije odmah “zreo” i nije prikladan za čuvanje. Prerano vađeni med ne gubi samo prije vremena svoj fini miris, on počinje vreti, postaje kiseo i konačno se kvari. Na takav način dobiveni bezvrijedni med. miješa se, možda, s dobrim medom i na taj način patvoreni med vrlo lako uzrokuje žgaravicu ili želučane bolove.

Potpuno sazreli med sadrži mravlju kiselinu, koja mu ne garantira samo postojanost, nego mu daje i nakon dužeg ležanja visoko baktericidno i antiseptično svojstvo. Samo biološkim putem dobivena mravlja kiselina posjeduje ta svojstva. Prema tome se s pravom može pretpostaviti da mravlja kiselina u medu krije u sebi još druge do sada neutvrđene materije. Postoji čitav niz patvorenja meda od kojih ćemo nabrojiti samo najvažnije. Da bi med postao teži, stavljaju se u njega razne primjese: voda, sok od mrkve, brašno od raži, prosa, graška ili kestena, rastopina šećera, šećerne repe, sirup od škroba kao i najfinije mljeveni pijesak. Primjesa vode prepoznaje se tako da se kap meda kapne na staklenu površinu - ako se kap meda vrlo brzo razlije, tada je u med primiješana voda. Prirodno čisti, zreli med ostaje u tom slučaju kao spljoštena kugla.

Primjesa brašna može se prepoznati, ako se medu doda nekoliko kapi joda. Postane li kod toga med mesnate boje ili siv, tada je primiješano brašno od mahunarki (grah, grašak i si.), a ako postane crvenkasto-plav, onda je primiješano brašno od krumpira.

Sasvim se jednostavno ustanovljuje je li medu dodan sirup: u posudi se rastopi 1 g meda u 2g vode i tome se doda 15 ccm gorive žeste. Nastane li mliječna zamućenost, u medu postoji primjesa škrobnog šećera ili škrobnog sirupa. Dugo vremena nije bilo moguće u potpunosti patvoriti med, jer se umjetno nije mogla stvoriti fina aroma meda. Modernoj kemiji je uspjelo patvoriti aromu i to iz pčelinjeg saća, nakon vrcanja meda, pomoću tekućeg otapala. Te patvorine imaju većinom primamljiva imena kao “najliniji kristalizirani med”, “najfiniji rafinirani med”, “med od grožđanog šećera”, “najfiniji stolni med”, “miješani med”, itd. Od tih ćete se mnogobrojnih patvorina meda najbolje zaštiti da med nabavljate kod poznatog pčelara ili u prodavaonicama pčelarskih zadruga. Članovi pčelarskih zadruga pod strogom su kontrolom Saveza i isključuju iz svojih redova svakog varalicu.

Svojstva pravog, prirodno čistog meda:

Prirodni, pravi, nepatvoreni med, ako je hladan i gust, mora otjecati u trakama, ali uvijek u sve užim dok se konačno ne vuče u dugim, tankim koncima koji se ne raskidaju odmah. Med mora biti ugodna mirisa, sladak, ljepljiv i zlatno-žute boje. Kandirani med predstavlja čvrstu masu u kojoj grožđani šećer, koji se kristalinično odvaja, više ili manje potpuno zatvara voćni šećer u tekućem stanju.

O ljekovitom djelovanju meda: osim što ima sladak i ugodan okus, ima i znatno ljekovito djelovanje jer mekša, čisti, liječi rane i jača. Naša krv sadrži oko 0,1 % grožđanog šećera pa kod uzimanja meda krv prima izravno grožđani šećer. Djelovanje meda na ljudski (također i na životinjski) organizam je dvojako.

Može se utvrditi izravno i neizravno djelovanje. Izravno djelovanje meda nastupa tamo gdje med dolazi u izravan doticaj s oboljelim dijelom tijela, kao npr. kroz izravno stavljanje na ranu ili čir, odnosno, kroz izravno primanje u želudac. To djelovanje je baktericidno i čisti, jer u medu sadržana mravlja kiselina uništava postojeće škodljive mikroorganizme. Neizravno djelovanje meda sastoji se u tome što med, uz izravno djelovanje na uzročnika bolesti, još ga i neizravnim putem dodatno suzbija. To se zbiva zbog toga što med jača oboljeli ljudski ili životinjski organizam i time ga čini otpornijim. Med ne samo da je vrlo hranjiv nego i lako probavljiv te djeluje na stvaranje krvi i pospješuje redovitu probavu.

Poslovice, da jedna košnica rastjera deset liječnika ili da jedan pčelinjak ostavlja bez zarade dva tuceta liječnika, obilježavaju ljekovito djelovanje meda.

Liječenje medom: u navedenom poglavlju “med u receptima pučke medicine” navedeno je liječenje pomoću “kure meda” za pojedine slučajeve bolesti. Ove su kure pomogle u mnogim slučajevima, gdje je svako drugo sredstvo zakazalo.

Ovih se kura medom treba najtočnije pridržavati:

Tri puta dnevno kroz 10 tjedana pije se u gutljajima pola šalice biljnog čaja ( pola čajne žlice mješavine jednakih dijelova kamilice i stolisnika). Svaki puta 1 sat prije doručka, 1 sat prije ručka, 1 sat poslije večere čaju se dodaju slijedeće količine meda:

1. tjedan tri puta dnevno po pola čajne žlice meda

2. tjedan tri puta dnevno po 1 čajnu žlicu meda

3. tjedan tri puta dnevno po 1,5 čajnu žlicu meda

4. do 7. tjedan tri puta dnevno po 2 čajne žlice meda

8. tjedan tri puta dnevno kao u 3. tjednu

9. tjedan tri puta dnevno kao u 2. tjednu

10. tjedan tri puta dnevno kao u 1. tjednu.

Dodavanje meda vrši se istom onda kada se biljni čaj toliko ohladi da se može piti. Najbolje je da se čitava dnevna količina čaja pripremi već ujutro, doda med, da se popije količina određena za jutro, a ostala dva obroka spreme u termos-bocu. Kura se prema potrebi može ponoviti nakon stanke od 2 do 3 tjedna dok ne nastupi znatno i trajno poboljšanje općeg zdravstvenog stanja. To ovisi o stupnju bolesti i tjelesnoj konstituciji. Za vrijeme kure treba izbjegavati svako uzimanje alkohola i ruskog čaja, isto tako i sva pića koja sadrže ugljičnu kiselinu: pivo, soda-vodu, voćne i osvježavajuće napitke sa sodom, mlado vino ili mladi mošt. Pušenje treba za vrijeme ove kure potpuno obustaviti. Treba držati i stanovitu dijetu: uzimati samo lako probavljivu hranu, malo mesa, ali ni svinjsko meso ni svinjsku mast, mnogo svježeg povrća, mnogo kiselog zelja, po mogućnosti sirovog, jela od sira, upotrebljavati samo blagi vinski ocat, a ne octenu esenciju, ne uzimati jake začine, soliti malo, po mogućnosti morskom solju.

Med u receptima pučke medicine: u pučkoj medicini je pravi pčelinji med vrlo cijenjeni prirodni lijek. Od mnogih mogućnosti primjene navode se neke kao najvažnije:

Sredstvo za čišćenje: cvijet kamilice (br. 89) popariti vrućom vodom, ostaviti 5 minuta stajati, ocijediti, dodati 1 čajnu žlicu meda i lanenog ulja (br. 84) - izmiješati i mlačno u gutljajima popiti; prema stupnju začepljenosti uzimati dnevno 2 do 3 šalice.

Ili: u kuhano i mlačno kozje mlijeko umiješati 1 do 2 čajne žlice meda i piti toplo. Djeci se daje čaj od komorača (br. 57) s medom, a želi li se još djelotvorniji uspjeh, uzima se sok rabarbare (br. 123) sa 1 do 2 čajne žlice meda. Za odrasle se može pripremiti čaj od krkavine (br. 122) te mlačnom čaju dodati meda i tako pripremljen čaj piti u gutljajima. Dodatno se može dati klizma (klistir) pripremljena od čaja kamilice s dodatkom meda.

Duševna klonulost: u svježe istiješteni jabučni sok (br. 107) pomiješa se po 1 šalici 1-2 čajne žlice meda i pije u gutljajima 1 do 2 šalice. Jako se preporuča i kura medom. Kod duševne klonulosti uzima se i čaj od lipe (br. 145) ili kamilice (br. 89) ili čajna mješavina od jednakih dijelova kamilice (br. 89), gospine trave (br. 70) i stolisnika (br. 1), svaki puta s dodatkom meda od po 2 čajne žlice za jednu šalicu; dnevno se pije 1 do 2 šalice. Za liječenje duševne klonulosti kuha se zob s vodom, dobivena tekućina se procijedi i doda obilno meda. Od tako spremljenog napitka uzima se svaki sat 2 do 3 jedaće žlice.

Apscesi (abscessus - ognojak): obloge od čistog meda mijenjati više puta dnevno ili na bolesno mjesto staviti kašu od svježeg, zgnječenog korijena čička (br. 19), pomiješanog s medom. Osim toga poduzeti kuru medom u svrhu čišćenja krvi. Ovo je vrlo prikladno kod čireva na koži (furunculus), opeklina, ekcema, čireva, lišajeva, krasta i nečistoće kože.

Starosni ekcemi: postupati kao kod apscesa.

Astma: navečer uzeti 1 punu čajnu žlicu naribanog hrena (br. 21), dobro izmiješanog s medom. To je pravo osvježenje za astmatičare. Kura medom dovodi do olakšanja.

Upala očiju, slabost očiju: masu od svježeg soka pelina (br. 23), pomiješanog s medom staviti na upaljene ili oslabljene oči, ili nekoliko kapi medne vode (med razrijeđen prokuhanom mlakom vodom) kapati u oči 4 do 5 puta dnevno. Kura medom. Kod novorođenčadi oblozi od medne vode.

Očni čirevi: satrti svježe listove crnog sljeza (br. 87) i pomiješati s medom te tom mješavinom premazati očne čireve.

Umornost očiju: ponovljeni oblozi mješavine čaja od komorača (br. 57) s medom.

Jačanje očiju: oblozi kao kod umornosti očiju ili oblozi čaja od ružmarina (br. 128), pelina (br. 23) ili izopa (br. 71) s dodatkom meda.

Suzenje očiju: ili upotrijebiti recept kao za jačanje očiju ili 3 puta dnevno kapati u oči med razrijeđen prokuhanom i ohlađenom vodom. Nakon 10 minuta djelovanja, oči se očiste mlakom prokuhanom vodom.

Lišaji na bradi: kupke, odnosno, oblozi čaja od poljske preslice (br. 55) uz primjenu obloga od meda.

Osvježavajuća sredstva kod slabosti: u gutljajima piti mlaku mednu vodu ili dnevno piti 2 do 3 šalice čaja od stolisnika (br. 1), ili čaj od kamilice (br. 89) obilno zaslađenog medom.

Sredstvo za umirenje: u gutljajima piti rnlaku mednu vodu. Na isti način piti 2 do 3 šalice dnevno čaja od odoljena (br. 153) ili despika (br. 79) ili timijana (br. 144) zaslađenog sa 2 čajne žlice meda.

Ubod pčela: oblog od meda.

Bolesti mjehura: fino satrto sjeme od pasje ruže (br. 126) pomiješati s medom i dnevno uzimati 5 do 6 punih čajnih žlica.

Bljedoća: prema stupnju bolesti češće ponoviti kuru s medom, ali napraviti jednotjedni prekid!

Slabokrvnost: postupiti kao i kod liječenja bljedoće ili čaj od koprive (br. 150), čaj od gospine trave (br. 70), čaj od iđirota (br. 2), čaj od pelina (br. 23); jedan od tih čajeva s obilnim dodatkom meda (2 čajne žlice za 1 šalicu) pije se dnevno 2 šalice i to kroz nekoliko tjedana već prema stupnju bolesti. Svaki tjedan može se izabrati po jedan od navedenih čajeva.

Stvaranje krvi: kura s medom.
Niski krvni tlak: kura s medom.

Krvavi kašalj: kura s medom ili čajna mješavina od jednakih dijelova koprive (br. 150), divizme (br. 154), plućnjaka (br. 118) i stolisnika (br. 1 ). Od te mješavine uzmu se 3 čajne žlice, popare sa 3 šalice upravo kuhane vode i ostave stajati 10 minuta. Kada je čaj toliko topao da se može piti, dodaje se 6 čajnih žlica meda. Ova se količina pije tokom dana.

Poboljšanje krvne slike: kura s medom.

Čišćenje krvi: potrebno je poduzeti najmanje jedanput u godini, a najuspješnije je, ako se provede u proljeće. Za čišćenje krvi treba se podvrći kuri s medom ili piti kroz 8 do 14 dana jedan od čajeva za čišćenje krvi i to od: piskavice (br. 147), kupine (br. 129), cvijeta tratinčice (br. 29), listova bazge (br. 133), kamilice (br. 89), maslačka (br. 142), pasje ruže (br. 126), ružmarina (br. 128), stolisnika (br. 1), cvijeta jaglaca (br. 112), borovice (br. 75), pelina (br. 23), izopa (br. 71), poljske preslice (br. 55) s dodatkom meda. Piju se 3 šalice tokom dana i to za 1 šalicu 1 čajna žlica navedenog bilja ili mješavina toga bilja od 3 do 4 vrste. Čaj se priprema kao oparak i dodaju mu se 2 čajne žlice meda po svakoj šalici i to tek onda kad je čaj toliko topao da se može piti.

Gubitak krvi: kura s medom ili čaj od poljske preslice (br. 55) s obilnim dodatkom meda i to na 1 šalicu 2 čajne žlice meda. Čaj se pije tokom dana i to 2 do 3 šalice.

Povraćanje krvi: čaj od vodene trbulje (br. 96) s dodatkom meda; dnevno se pije 2 do 3 šalice i to tokom dana ili se primijeni kura s medom.

Opekotine: na opekotinu staviti čisti med. Što je moguće brže staviti oblog od meda, to će spriječiti stvaranje mjehura i ozdravljenje će uslijediti bez ožiljaka. I kod oparenja kipućim tekućinama treba postupiti na isti način. Više puta ponavljano polaganje na opekotine sluzi od dunje (br . 52), pomiješane s medom, vrlo je omiljeno sredstvo u pučkom liječenju, kako kod opekotina tako i kod oparenja kipućim tekućinama. Na opekotine se može polagati i mješavina od pčelinjeg voska i lanenog ulja (br. 84) ili mješavina jednakih dijelova maslaca, lanenog ulja, voska i meda.

Bronhitis, bronhalni katari: čaj od vrhova jele (br. 103) s dodatkom meda, čaj od bazge (br. 133), crnog sljeza (br. 87) podbijela (br. 149), plućnjaka (br. 118), vodene trbulje (br. 96), stolisnika (br. 1) trpuca (br. 108) s mnogo meda; pije se toplo, 2 do 3 šalice tokom dana. Primjenjuje se i kura s medom.

Tjeskoba u prsima: naribani hren (br. 21) pomiješa se s jednakim dijelovima meda i uzima prije spavanja 1 puna jedaća žlica te mješavine.

Voda u prsnom košu: dnevno uzeti 4 do 5 puta pola čajne žlice sjemena od mrkve stučenog dobro u prah, pomiješanog s jednakom količinom meda ili tokom dana uzeti 2 do 3 čajne žlice dobro narezanog, smljevenog i s medom izmiješanog crvenog luka. Ova mješavina prije uzimanja mora odstajati 1 sat.

Difterija: oblog od meda oko čitavog vrata; treba ga mijenjati 2 puta na dan i lagano gutati čajnu žlicu po žlicu lagano ugrijanog meda ili uzeti čajnu žlicu po žlicu svježe istiještenog limunovog soka, izmiješanog s medom.

Oticanje žlijezda: ohladiti čaj od kaduljinog lista (br. 132) dok ne bude mlačan, čaju dodati 1 do 2 čajne žlice meda i time marljivo ispirati grlo (grgljati), ili suhu biljku poljske preslice (br. 55) zdrobiti u prah, pomiješati s medom i kao oblog položiti na otečena mjesta.

Proljev: svježi plodovi borovnice (br. 151) konzerviraju se u medu i lako ostave najmanje 4 do 5 tjedana. To je izvrsno kućno sredstvo, neograničene trajnosti, koje bi trebala spremiti svaka domaćica, naročito ona s djecom. U slučaju potrebe uzima se čajnom žlicom. Za odrasle osobe prikladan je čaj od srčanika (br. 63), zaslađen medom.

Osjećaj žeđi kod bolesnika: u obilno vode uzavre se ječam (br. 68), odmah se ocijedi, ocijeđena tekućina se ohladi, dok ne postane mlačna, te se mlačnoj tekućini doda obilno meda. Ovaj ljekoviti napitak ne samo da gasi žeđ, nego i jača.

Gnojne rane: na gnojne rane polaže se kašasta masa od fino smljevenog sjemena piskavice (br. 147), pomiješanog s medom. Svakog sata potrebno je oblog s rane isprati razrijeđenim alkoholom, ranu očistiti i ponovo na nju položili novi oblog od te kaše. Taj recept se može primijeniti i na sve otekline, kožne upale i na gnojne čireve.

Ekcemi: vidi pod “Apscesi”.

Pomanjkanje zraka: prirediti čaj od ružmarina (br. 128) a, kad čaj postane mlačan, primiješati u njega 1 do 2 čajne žlice meda i u gutljajima piti dnevno 3 do 4 šalice. Češća primjena kure s medom također otklanja bolest.

Upala svake vrste: često polaganje obloga od meda ili primjena recepta navedenog kod “Gnojne rane”.

Lakši epileptični napadaji: vrlo umirujuće djeluje čaj od kamilice (br. 89) s dodatkom 2 do 3 šafranova tučka (br. 49) po šalici i obilnim dodatkom meda.

Bolest koze i noktiju - favus: postupati kao kod “Gnojne rane”.

Prehlade: postupati kao kod “Bronhitis”.

Uzrujavanje, umor: piti mlačnu mednu vodu, 1 do 2 šalice, ili čaj od kamilice (br. 89) s obilnim dodatkom meda. Kura s medom jača živce te je treba poduzimati, ako se uzrujavanje ponavlja.

Groznica: pola litre mlačne vode, 100 g vinskog octa i 100 g meda dobro izmiješati i primijeniti kao klizmu. Ova je mješavina vrlo prikladna i za pripremu ovoja.

Gnojne i upaljene zanoktice: čisti oblozi od meda ili soka od crvenog luka (br. 7), pomiješanog s medom. Obloge treba ponavljati.

Prištići (akne): postupati kao pod “Nečistoća kože”.

Ženska kozmetika: pranje lica medom, odnosno, oblozi od meda čiste i pomlađuju kožu lica. Vidi također pod “Oboljenja kože”.

Ozebline: omiljeni pučki lijek protiv ozeblina je med, terpentinsko ulje i u ljekarni nabavljeno lovorovo ulje, izmiješano u jednakim dijelovima i upotrijebljeno kao sredstvo za trljanje. Čisti oblog od meda djeluje vrlo ljekovito i ublažuje bolove.

Proljetna kura: čajni oparak od mladih izdanaka bazge, s obilnim dodatkom meda, odličan je i potpuno neškodljiv lijek za obavljanje proljetne kure, koji služi kao sredstvo za čišćenje krvi i za otklanjanje tzv. proljetne umornosti. Može se primijeniti i kura s medom.

Furunkul: postupati kao kod “Apscesi”.

Raspucana ili otvorena stopala: oblozi od meda ili od masti korijena gaveza (br. 141), pomiješani s medom.

Čirevi na nogama: primijeniti recept naveden pod “Gnojne rane” ili pod “Apscesi”.

Jačanje pamćenja: primijeniti kuru s medom ili dnevno piti 1 do 2 šalice čaja od ružina vina (br. 127) s obilnim dodatkom meda.

Žutica: jede se jedno sirovo jaje, izmiješano s otprilike dvostrukom količinom meda. U pučkoj medicini vrlo su obljubljeni čajevi protiv žutice: čaj od vodene trbulje (br. 96), kičice (br. 43), pelina (br. 23), borovice (br. 75), vodopije (br. 46) izopa (br. 71) ili bukvice (br. 32). Ove čajeve treba dobro zasladiti medom.

Živčana napetost: piti mlačnu mednu vodu ili uzeti čaj od kamilice (br. 89) s obilnim dodatkom meda.

Ječmenac na očnom kapku: mrvice kruha omekšati u vodi, izmiješati s medom, nanijeti na lanenu krpu i slaviti preko noći na oko, a prema potrebi češće ponoviti. Istovremeno je preporučljiva kura s medom za čišćenje krvi.

Otekline: postupati kao kod ”Gnojne rane”.

Čirevi: postupati kao pod “Gnojne rane” ili “Apscesi”.

Crnu povrtnicu (br. 121) fino narezati, satrti do kašastog stanja, izmiješati s medom i lagano ugrijano položiti na bolno mjesto.

Kod svih recepata uvijek dodatno primijeniti kuru s medom!

Bore na licu: malo pčelinjeg voska ugrijati samo toliko da se rastopi, tome primiješati sok bijelih cvjetova ljiljana, sok jedne glavice crvenog luka (br. 7) i obilno meda, sve dobro izmiješati i tu mast uveče utrljati kao kremu za lice.

Ulozi (arthritis urica, giht): po 20 g pčelinjeg voska i borove smole ugrijati samo toliko da se oboje dobro spoji, izmiješati, dodati 30 kapi krotonovog ulja (Oleum crotonis — nabavlja se u ljekarni), meda i sve dobro pomiješati. Toplom masom premazati komad platna i to staviti na bolno mjesto. Dodatno primijeniti kuru s medom!

Smrznuti udovi: izmiješati kašu zobenog brašna (br. 28) s toplom vodom, dodati meda i staviti kašu kao oblog na ozeble udove, oblog mijenjati.

Kraste: postupiti kao kod “Gnojne rane” ili kuhati sjeme ječma (br. 68) dok ne postane kaša, tome primiješati pčelinji vosak i med i više puta premazati krastava mjesta na koži. Uz to je prikladna kura s medom!

Gripa: kod osjećaja prehlade, gripe, bronhitisa ili čak upale pluća, treba se pridržavati slijedećeg recepta: poduzeti kratku ali toplu i potpunu kupku i u kupku staviti dodatak sastavljen od cvjetova bazge (br. 133) i lipe (br. 145) dok ne uslijedi izbijanje znoja. Nakon toga treba odmah leći u dobro ugrijan krevet i uzeti po mogućnosti topao napitak, koji se priprema na slijedeći način: u pećnici se ugriju 3 limuna dok ne postanu mekani, iz njih se temeljito iscijedi sok i pomiješa sa 2 jedaće žlice meda, 1 žlicu konjaka. To se sve nadopuni sa 0,25 litre vruće vode i pije toplo. Postupak se ponavlja, već prema stupnju bolesti, 3 do 6 večeri.

Voda za grgljanje - za ispiranje grla: čaj od lipovog cvijeta (br. 145) pomiješa se s medom ili sa 20 kapi u ljekarni nabavljene tinkture mire, dobro izmiješane sa 1 žlicom meda i pola litre čaja od kadulje (br. 132). Ovo je vrlo djelotvorna tekućina za grgljanje.

Ispadanje kose: pripremiti jaki uvarak od zelenih orahovih ljusaka i listova (br. 74) i, čim uvarak postane mlačan, ocijedi se i doda 1 do 2 žlice meda. Ovim se često i temeljito pere glava, a trlja čitavo tjeme.

Upala grla, gnojna upala grla: sjeme aniša zdrobljeno u prah (br. 104) kratko se prokuha, ostavi 5 minuta da odstoji, procijedi i dok je još mlačno, doda meda. Ovim se marljivo grglja. Laneno sjeme, zdrobljeno u prah, (br. 84) dobro se izmiješa s medom i stavi kao oblog oko vrata. Zelene orahove ljuske ostave se preko noći u mlačnoj vodi, nakon toga se sok istiješti, pomiješa s vodom u kojoj su stajale orahove ljuske i, konačno, doda odgovarajuća količina meda. Pije se mlačno u gutljajima.

Hrapavost grla, bolovi u grlu: grgljati mednom vodom ili ječmovom vodom (br. 68) uz dodatak meda.

Raspucanost ruku: gusto zakuhati laneno sjeme (br. 84), zgnječiti ga da postane kaša, obilno dodati meda, napraviti obloge i mijenjati ih.

Teško mokrenje i boležljivo zadržavanje mokraće: piti toplu mednu vodu ili čaj od koprive (br. 150), odnosno, čaj od kadulje (br. 132). Obje vrste čaja piti s obilno meda.

Upala mokraćnih kanala: postupati kao kod “Teško mokrenje”.

Nemir, nervoza: piti mednu vodu ili čaj od kamilice (br. 89) s dodatkom meda. Prikladno je ponavljati kuru s medom.

Kožna oboljenja: ispucana koža, kožni osipi, kožna krvarenja, kožne upale, svrbež kože, kožne napukline, kožne nečistoće i dr. dobrim uspjehom se liječe oblozima meda. Kožna oboljenja najvećim su dijelom vanjski znakovi nečiste krvi. Radi toga je potrebno temeljito ispitati uzroke kožnih oboljenja i njih u prvom redu liječiti. Kod nečiste krvi provesti uz obloge meda i kuru čišćenja krvi (vidi pod “Čišćenje krvi”).

Promuklost: piti lipov čaj (br. 145) s obilno meda ili svaki sat uzeti na vrhu noža gorušičino brašno (br. 35), pomiješano s medom.

Srčana oboljenja: sam sastav meda dovoljno točno pokazuje da je med najsavršenije i od svega najprirodnije sredstvo ili pogonska tvar za rad srca. Kod srčanih smetnji jedva da ima boljeg lijeka no što je med, ali se ipak treba uzimati samo razrijeđen! Med se razrjeđuje ili prokuhanom mlačnom vodom, pa se tako dobije tzv. medna voda, ili se pripremi čaj od kamilice (br. 89) ili čaj od stolisnika (br. 1) te se u svaku šalicu čaja zamiješa 1 do 2 čajne žlice meda. Vrlo povoljno utječe čaj od mirisne ljubice (br. 156), s dodatkom meda, na srčane poteškoće uzrokovane nervozom (srčana neuroza), na nervozno lupanje srca, na lupanje srca s osjećajem straha, nadalje, čaj od cvijeta jaglaca (br. 112) na upalu srčanog mišića ili slabosti srčanog mišića te čaj od lazarkinje mirisne (br. 26) na srčana oštećenja uvjetovana starošću, kao i na nepravilan rad srca. Kod svih navedenih vrsti čajeva dodaje se na 1 šalicu 1 do 2 čajne žlice meda, no uvijek samo u mlačni čaj! Primjenom kure s medom znatno se ublažuju bolovi i poteškoće, uzrokovani deformacijom srčanog mišića ili anginom pectoris. Med je najbolje sredstvo za srčanu dijetu!

Oboljenja muške spolne žlijezde: kod oteklina, bolova i otvrdnuća testisa preporučuju se mlačni oblozi od meda.

Čir na rožnjači: primijeniti obloge s medom i kuru s medom.

Kurje oči: na kurje oči stavljati čisti pčelinji med.

Kašalj: fino istucane lješnjake zamiješati u kašu s razrijeđenim medom i to mlačno uzimati svakih pola sata po jednu čajnu žlicu; ili piti čaj od mirisne ljubice (br. 156) s dodatkom meda. 500 g oguljenog i sitno izrezanog crvenog luka (br. 7) prokuhati u 1 litri vode sa 200 g žutog kristalnog šećera (kandis šećer), nakon toga luk stucati i sve ostaviti stajati dok ne postane mlačno, tek tada primiješati 100 do 150 g meda. Od toga uzeti svakih pola sata po 1 čajnu žlicu.

Postoji niz ljekovitih biljaka koje djeluju na umirenje kašlja: plućnjak (br. 118), bijeli sljez (br. 12), komorač (br. 57), podbijel (br. 149), crni sljez (br. 87) divizma (br. 154), trputac (br. 108), izop (71), crveni luk i dr., čija se ljekovitost znatno povećava dodatkom 1 do 2 čajne žlice meda po 1 šalici.

Negativne posljedice cijepljenja: oblozi od meda.

Influenca: vidi pod “Gripa”.

Crni prišt - postupati kao kod “Apscesi”.

Katari - postupati kao kod “Kašalj”.

Katar grkljana: primijeniti kao sredstvo za grgljanje čaj od kadulje (br. 132) s dodatkom meda.

Hripavac, veliki kašalj: u pučkoj medicini smatran je ranije med glavnim lijekom za liječenje hripavca. Med kao dobro i nedostižno prirodno sredstvo smatra se danas “zastarjelim” pa se djeci protiv hripavca daju sintetski lijekovi i liječi ih se boravkom u visokim predjelima. Jednim od biljnih čajeva, kao npr. bijeli sljez (br. 12), komorač (br. 57), listovi bazge (br. 133), listovi crnog ribiza (br. 125), divizma (br. 154), cvjetovi jaglaca (br. 112), listovi uskolisnog trpuca (br. 108), timijan (br. 144) ili čaj od mirisne ljubice (br. 156), dobro zaslađeni medom te naknadnim liječenjem kurom s medom, postiže se izvanredan uspjeh u liječenju.

Djeci koja bi mogla biti zaražena hripavcem daje se preventivno, tj. prije no obole, jedan ili drugi biljni čaj s medom.

Nervoza, odnosno, razdražljivost male djece: tokom dana čajnom žlicom davati čaj od kamilice (br. 89) s obilnim dodatkom meda. Jako umiruje i jača i svježi sok od mrkve (br. 53), zaslađen medom, koji se čajnom žlicom daje dnevno pola šalice.

Sredstvo za klistiranje: 3 jedaće žlice lanenog ulja (br. 84), 1 čajna žlica soli, pola litre čaja od kamilice (br. 89), 10 g sapuna i jedna žlica meda, sve dobro izmiješati i mlačno upotrijebiti za klistiranje. Mlačno kravlje mlijeko, pomiješano s medom, izvrsno je sredstvo za klistiranje, za djecu i odrasle.

Ozljede kostiju: zdrobljeni zeleni listovi rutvice (Ruta graveolens) prokuhaju se jednom lagano sa svinjskom mašću, a nakon ohlađenja doda se toliko meda, da sve postane poput masti. Mast se namaže na tkaninu i kao oblog položi na ozlijeđeno mjesto. Kao oblog dobro služi i mast od gaveza (br. 141) kojoj se primiješa med.

Slabost organizma: prema bolesti ponoviti kuru s medom.

Gnojno proširenje vena: oblozi od meda ili masti od gaveza (br. 141) s dodatkom meda. U oba slučaja obloge često obnavljati i svaki puta gnojna mjesta očistiti alkoholom. Osim toga primijeniti i kuru s medom.

Grčevi u dječjoj dobi: čaj od kamilice (br. 89) ili čaj od pelina (br. 23), s odgovarajućim dodatkom meda, djeluju umirujuće.

Šuga: postupiti kao kod “Apscesi”, a bezuvjetno primijeniti kuru s medom. Jednako dobar uspjeh pružaju oblozi od kaše od borovice (br. 75), pomiješane s medom ili mast od nevena (br. 37), pomiješana s medom.

Čirevi poput raka: u prah zdrobljeno sjeme piskavice (br. 147) pomiješati s medom i vrlo često stavljati kao mast. Kod svakog ponovnog stavljanja masti prethodno očistiti bolesno mjesto čistim alkoholom. Neophodno je dodatno primijeniti kuru s medom.

Smetnje i poteškoće u optoku krvi: čaj od stolisnika (br. 1) s dodatkom meda ili kura s medom.

Upala pluća: postupiti kao kod “Gripa”.

Plućne bolesti: usitniti mnogo trpučeva lista (br. 108) i iz njega istiještiti sok. Soku primiješati jednaku količinu soka od brusnice (br. 152) ili crnog ribiza i to ugrijati na oko 40° C; tome obilno primiješati meda i uzimati 3 do 5 puta na dan po jednu jedaću žlicu. Prikladna je i kura s medom. Od niže navedenih i drugih ljekovitih biljaka može se primijeniti čajna kura i to ili od pojedinačnih biljaka ili u obliku biljne mješavine od po 2 do 3 biljke: piskavica (br. 147), kopriva (br. 150), dobričica (br. 64), podbijel (br. 149), gospina trava (br. 70), plućnjak (br. 118), trputac (br. 108) ili izop (br. 71). Čaju se obilno dodaje meda i pije se u gutljajima tokom dana 2 do 3 šalice.

Bolesti želuca: kod upale želučane sluznice i pojačanog izlučivanja sluzi uslijed katara želuca, pije se čaj od koprive (br. 150) s dodatkom meda i to pola čajne žlice na šalicu čaja.

Prekomjerna mršavost: kura s medom.

Upala krajnika: čaj od aniša (br. 104) s dodatkom meda kao voda za grgljanje.

Bolesti nastale pomanjkanjem u ishrani prijeko potrebnih materija: kura s medom.

Vlažni kožni osip: pripremiti jaki uvarak od listova oraha (br. 74), mlačnog procijediti, obilno dodati meda i time često kupati napadnuta mjesta na koži odnosno, stavljati obloge.

Bolesti slezene: sok istiještene povrtnice (br. 121) pomiješati s medom i to uzimati 3 do 4 puta dnevno po 1 jedaću žlicu.

Gnojno i trulo zubno meso: naribani hren (br. 21) pomiješati s medom i, što je moguće dulje, držati u ustima tako da sok od hrena i med mogu djelovati na zubno meso. Nakon nekog vremena hren ispljunuti. To treba češće ponavijati tokom dana.

Buduće majke: preporučuje se kura s medom.

Bolovi ožiljaka od zaraslih rana: oblozi od meda.

Umirenje i jačanje živaca: med nije samo najbolje sredstvo za srce, on odlično služi svrsi i kod svih živčanih bolesti, tako kod živčanih poteškoća, živčanih bolesti djece, živčanih podražaja, živčane iscrpljenosti, živčanog nemira i dr. Uz ispravnu dijetu i način života mogu se kod ovih bolesti postići najbolji uspjesi sa 1 do 3 kure meda.

Čirevi na stegnu: postupiti kao kod “Čirevi”.

Bolovi uha: nekoliko tučaka šafrana (br. 49) prokuhati u mlijeku i, kada postane mlačno, procijediti; tome dodati malo meda i od te mješavine kapati u uho nekoliko ne prevrućih kapi.

Mlačni sok od čuvarkuće (br. 135), pomiješan s medom kapati u uho kap po kap. Isti uspjeh liječenja postiže se mlačnim sokom crvenog luka (br. 7), kome je primiješan med.

Bubuljice, prištići: postupati kao kod “Kožna oboljenja”.

Upala porebrice: piti čaj od podbijela (br. 149) s dodatkom šećera i to u gutljajima 2 do 3 šalice dnevno.

Crveni vjetar: stavljati obloge od čistog meda ili od masti čuvarkuće (br. 135), pomiješane s medom.

Nesanica: od svega je najbolja kura s medom ili čajna mješavina od 2 do 3 slijedeće ljekovite biljke: bazga (br. 133), gospina trava (br. 70), kamilica (br. 89), cvijet jaglaca (br. 112), mirisna ljubica (br. 156) i dr. Priređenom čaju obilno dodati meda i lagano u gutljajima popiti šalicu prije spavanja. Osnovni preduvjet za uspjeh te kure liječenja je potpuno uzdržavanje od alkohola, pušenja, od uzbuđenja, a od svega je najvažnije navečer ne jesti teško probavljivu hranu.

Katar sluznice: piti 2 do 3 šalice dnevno čaja od podbijela (br. 149) ili izopa (br. 71) s obilnim dodatkom meda.

Rastvaranje sluzi: med je najbolje sredstvo koje rastvara sluz. Ljekovitom bilju koje rastvara sluz može se povisiti djelovanje ako se kod pripremanja čaja doda med.

Živčani grčevi koci djece: djetetu uliti u usta toplu mednu vodu ili topli čaj od kamilice, pomiješan s medom.

Bolest kože - psorijaza: oblozi od meda i istovremeno kura s medom.

Sredstvo za pospješenje znojenja: 1 do 2 pune šake zobi (br. 28) prokuhati u vodi, dodati med i piti toplo. Dodatkom meda povisit će se djelovanje čaja od ljekovitih biljaka, koje pospješuju znojenje: čaj bazgovog cvijeta (br. 133), kadulje (br. 132) ili lipe (br. 145).

Vrtoglavica: uzima se kroz dan jedaćom žlicom pola litre soka od uskolisnog trpuca (br. 108) s dodatkom meda, a dopunski još kura s medom.

Skorbut, skrofuloza: kura s medom.

Žgaravica: pripremiti čaj od koprive (br. 150), kičice (br. 43), pelina (br. 23) ili borovice (br. 75) i tome dodati malo meda.

Sunčane pjege na koži: sok od dragušca (br. 94) izmiješati s malo meda i time namazati lice, ostaviti da se osuši i tek nakon 1 do 2 sata oprati i ponoviti oblog.

Opekotine od sunca: odmah pripremiti obloge od meda.

Cjelokupno jačanje organizma: kura s medom.

Grč glasiljki: piti lagano u gutljajima toplu mednu vodu.

Pospješenje stolice kod male djece: pekmez od trnina (br. 117) s dodatkom meda je bezazleni lijek koji lako djeluje na pospješenje stolice kod male djece.

Tuberkuloza: ponavljanje kure s medom, odnosno, čajne kure od koprive (br. 150), piskavice (br. 147), ćestoslavice (br. 155), vrškova jela (br. 103), dobričice (br. 64), podbijela (br. 149), plućnjaka (br. 118), ružmarina (br. 128), vodene trbulje (br. 96), borovice (br. 75) ili poljske preslice (br. 55) ili čajne mješavine od 3 do 4 nabrojene ljekovite biljke, ali u svakom slučaju uvijek s obilnim dodatkom meda, donosi osjetno olakšanje. Kod laganijih slučajeva ili u početnom stanju te bolesti postiže se čak puno ozdravljenje.

Boležljiva zlovolja, unutarnji nemir: već 1 kura s medom uzrokuje nevjerojatan preobražaj!

Upala vena: mast od gaveza (br. 141) ili mast od nevena (br. 37) pomiješana s medom i kroz dan ponavljati obloge. Treba se pobrinuti za temeljito čišćenje pomoću jedne ili više kura s medom.

Ozljede i rane svake vrste: najbolje pospješuju zacjeljenje oblozi s medom kod svih vrsta povreda, ozljeda, rana i upaljenih rana. Mast od gaveza (br. 141) pomiješana s medom, vrlo dobro pospješuje zacjeljenje rana i u najvećoj mjeri sprečava gnojenje rane, odnosno, nastup otrovanja krvi.

Šećerna bolest i upotreba meda: kod početne ili laganije šećerne bolesti - nešto oko 1 do 2 posto sadržaja šećera - smije se med uzimati razrijeđen u čaju. Kod ove bolesti treba poduzeti redovite pretrage mokraće. Ako šećer ne raste, može se med mirno dalje uzimati, razrijeđen u čaju no, ako sadržaj šećera ipak poraste preko 2 posto, ne smije se med više upotrebljavati.

Primjena meda u liječenju životinja: u liječenju životinja često se primjenjuje med kao izvrstan lijek. Med se primjenjuje iznutra, rastvoren u čajevima ljekovitih biljaka, a izvana kao dodatak mastima i raznim oblozima kod apscesa osipa na koži, ekcema, otvrdnuća vena, furunkula, oteklina, čireva, krasta, mršavljenja uslijed bolesti, kašlja, katara, teškog disanja i sipljivosti, tuberkuloze kostiju, šuge, upale pluća, tuberkuloze pluća, kao i kod liječenja rana i ozljeda. Za vanjsku upotrebu miješa se med s mašću od gaveza (br. 141) i mašću od nevena (br. 37), a upotrebljava se i mješavina meda sa stučenim sjemenom piskavice (br. 147).

Spremanje meda: med se može čuvati gotovo neograničeno dugo, ali ga treba čuvati u dobro zatvorenim staklenim posudama, na hladnom, tamnom i suhom mjestu. Čuvanje u limenim kutijama nije preporučljivo.

Vremenom se med kristalizira i postaje čvrst. Tako kristalizirani med jednako je vrijedan kao i onaj tekući, ako je pravi i nepatvoren. Od svega je najštetnije za čuvanje meda toplina i vlaga, a naročito su štetne kuhinjske pare koje izazivaju lagano vrenje meda.

Med i otrovno bilje: ponekad se izražava bojazan da pčele prilikom paše mogu posjetiti i otrovno bilje i da bi time med mogao sadržati i otrovne tvari iz toga bilja. Pri tome treba reći da, vanevropske zemlje, doduše, imaju otrovnih biljaka koje sadrže jake otrove, no takav med nastaje iz jednostrane paše, što je pčelarima poznato, tako da se praktički taj med i ne uvozi. Naše domaće otrovno bilje ipak nikada ne raste u tolikoj količini, da bi njegov otrov mogao imati štetan utjecaj na med. Nektar, kojeg sakupljaju pčele iz našeg domaćeg otrovnog bilja, dolazi u vrlo malim količinama, a osim toga je odnos toga nektara prema nektaru neotrovnog bilja jedva vrijedan spomena - tako da nikada ne može nastupiti štetno djelovanje. Naučna istraživanja i neizmjeran niz pokusa dali su u tom smislu potpuno negativne rezultate! Na temelju dugogodišnjih opažanja mnogi ispitivači meda zaključuju da pčele ne uzimaju nektar iz našeg domaćeg otrovnog bilja, jer ih vjerojatno od toga odbija miris tih biljaka. Može se mirno tvrditi da u cijeloj srednjoj Evropi sigurno nema meda, koji bi bio dobiven od nektara otrovnih biljaka.

Zaključak:

Med je prirodni lijek kojeg ne treba primijeniti tek onda, kada nastupe dani bolesti!

Med redovito uziman pospješuje stvaranje dobre krvne slike. Med redovito uziman jača čitav organizam, pa prema tome pruža veću otpornost prema bolestima!

Med je životni eliksir za djecu, za odrasle i za starije ljude!


 

Ljekovite trine od sijena i njihova ispravna primjena



Pod trinama od sijena podrazumijeva se mješavina od osušenih cvjetova, polena, sjemena i sitnih dijelova listova onih biljaka, koje dolaze na livadama i rudinama i koje se sakupljaju kao sijeno.

Ta mješavina sadrži biljne dijelove mnogobrojnih vrsta trava, što ovisi o biljnom sastavu livada i rudina, a sadrži nadalje i značajan broj biljnih dijelova slijedećih ljekovitih biljaka: odoljena, gaveza, piskavice, čestoslavice, komorača, tratinčice, dobričice, razne djeteline, maslačka, livadnog kuša, stolisnika, razne vrste trpuca, kičice, vodopije i dr. Kose li se zajedno s livadama još i rubovi putova, poljske međe i pašnjaci, naći će se u trinama sijena još i djelići kopriva, lanilista, turice i ostalog raznog ljekovitog bilja. Trine od sijena mogu se pribaviti na svakom seljačkom gospodarstvu. Nakon košnje sijena, odnosno otave, biljni dijelovi dospijevaju u prostorije za spremanje sijena, tj. na sjenik ili štagalj. Tokom vremena sipe ti biljni dijelovi kroz uskladištene količine sijena i stvaraju na sjeniku često sloj debeo nekoliko centimetara. Prije upotrebe prosiju se trine od sijena kroz sito, da bi se odijelili veći dijelovi biljaka.

Kao sve osušeno bilje ili biljni dijelovi, tako i trine od sijena gube svoju ljekovitost nakon otprilike jedne godine. Bilo bi, dakle, besmisleno praviti zalihu od prekomjernih količina trina, jer će sijeno iduće godine opet dobaviti dovoljne količine punovrijednih trina. Mora se, međutim, pripaziti, da se upotrijebe samo dobro osušene trine, jer su trine pljesnivog i trulog mirisa bezvrijedne i nisu za upotrebu.

Primjena: upotreba trina od sijena vrši se najčešće u obliku povoja, obloga, kupelji i parne kupelji. U pučkoj medicini primjenjuje se i čaj od trina. Povoj od trina: sa 3 do 5 litara hladne vode prelije se oko 1 kg trina, lonac se stavi na vatru da sasvim kratko prokuha i ostavi pokriven još oko četvrt sata.

Trine od sijena ne smiju se nikada dugo kuhati, nego se ostave samo da 1 do 2 puta kratko zakipe. Dugim kuhanjem dolazi do razaranja ljekovitih tvari u tim najsitnijim biljnim dijelovima mnogo brže nego u većim biljnim dijelovima. Često se, na žalost, čita da se trine od sijena moraju iskuhavati “temeljito” ili “najmanje četvrt sata”.

Daljnja, ne baš posve ispravna metoda, sastoji se u tome da se trine od sijena stave u platnenu vrećicu, a onda se zavezana platnena vrećica uroni u lonac s vodom i dobro prokuha. Na vrećici stisnute trine od sijena, ili se nikada neće do kraja izlužiti, ili će nakon intenzivnog izluživanja duljim kuhanjem na taj način izgubiti ljekovite tvari. Nakon što su trine 15 minuta odstajale, ocijede se kroz tkaninu. U tu procijeđenu lužinu od trina (često čitamo “uvarak od trina” ali ga nećemo u smislu već navedenih objašnjenja namjerno upotrebljavati) - uroni se (najmanje 10 minuta) unaprijed dobro ugrijana plahta; lonac ostaje na rubu štednjaka da se tekućina nebi ohladila. Nakon 10 minuta izvađena plahta brzo se i dobro ocijedi i njome povije bolesnika, po mogućnosti toplo od nogu do ispod ruku u visini ramena. Povrh toga se omota bolesnika u dobro ugrijanu suhu plahtu i, konačno, još u vunenu deku, također prethodno ugrijanu. Bolesnika treba u krevetu dobro pokriti i pustiti da ovoj djeluje oko 2 sata. Zaspi li bolesnik, ne treba ga smetati u snu, da bi se ovoj promijenio. Djelovanje će se povećati, ako trinama od sijena dodamo 1 do 2 pune šake kamilice. Može se dodati i grančica omorike ili borovice, ali ih prije toga treba posebno kuhati 1 do 2 minute i taj ocijeđeni uvarak dodati ocijeđenoj lužini od trina. Ovoj od trine može se ponekad primijeniti i tako, da se umjesto plahte upotrijebi duga noćna košulja, koja se nakon cijeđenja brzo obuče na bolesnika i zatim ga se ovije još toplim vunenim rupcem ili vunenom dekom.

Oblog od trina: postupak je isti kao i kod ovoja, no kod obloga se mogu omotati samo stanoviti dijelovi tijela. Da bi se povećalo djelovanje obloga od trina, raširi se rubac i na njega se stave procijeđene trine od sijena, a rubac se presloži. Trinama napunjeni rubac polaže se na oboljelo mjesto tijela, a oblog se obnavlja svakih 1 do 2 sata, već prema bolesti i potrebi. U rupcu sadržane trine ne smiju se drugi puta upotrijebiti, nego se pravovremeno mora pripremiti nova lužina od trina.

Kupke od trina: ove se kupke pripremaju, već prema vrsti bolesti, kao potpune kupke ili kao sjedeće kupke, kupke za noge ili kao djelomične kupke, npr. kupka za ruku. Već prema opsegu kupke, sasvim se kratko uzavre 0,25 do 2 kg trina od sijena, ostavi se pokriveno 15 minuta, ocijedi i u tome se kupa. Posuda u kojoj se obavljaju kupke treba biti prethodno ugrijana, jer inače previše oduzima topline. Voda za kupke smije se upotrijebiti samo za jednu kupku. Poslije potpune, sjedeće ili nožne kupke, vrlo je preporučljivo višesatno mirovanje u krevetu, a ako se kupke obavljaju zimi, tada treba krevet prethodno ugrijati. Za hladnog i vlažnog vremena ne treba neposredno nakon kupke izlaziti van. To se još više odnosi na slijedeće opisanu parnu kupelj.

Parna kupelj od trina: kod čitavog niza oboljenja preporučuju se parne kupelji od trina. One se pripremaju, već prema tome koji je dio tijela bolestan, kao parne kupelji glave, prsiju ili nogu. Kod parnih kupelji glave ili prsiju ulije se vruća lužina od trina - koju nije potrebno procijediti - u posudu. Posuda se postavi niže i nad nju se nagne bolesnik s golim gornjim dijelom tijela, pokrije ga se debelom dekom kako bi nastala dobra izolacija tijela. Deka se ne smije, kao što se to u većini slučajeva događa, izravno staviti na glavu. To se praktički otklanja tako, da se u jednu ruku uzme štap ili kakva motka, a deka prebaci preko motke. Tako deka ne leži izravno na glavi pa se stvara prazan prostor, te uzlazne pare obavijaju sa svih strana i glavu i gornji dio tijela. Nakon obavljene parne kupke gornji se dio tijela opere toplom vodom i dobro osuši, dok se, naprotiv, glava samo lagano osuši i zamota u vuneni rubac, a zatim je potrebno mirovanje u unaprijed ugrijanom krevetu. Djelovanje se opisane parne kupke može povećati, ako bolesnik istovremeno poduzme i jednu jaku toplu kupku od trina za noge.

Kupke za noge od trina pripremaju se tako da se vruća lužina od trina ulije u posudu preko koje se stave 2 do 3 drvene letvice. Bolesnik sjedne povišeno ispred te posude i noge stavi na drvene letvice. Preko koljena se raširi deka kojom se potpuno oviju i posuda i noge tako da para iz posude može djelovati do koljena. Nakon 15 minuta trajanja parne kupelji, noge se do koljena dobro osuše, a bolesnik treba mirovati 2 do 3 sata u ugrijanom krevetu.

Čaj od trina: u pučkoj medicini upotrebljava se čaj od trina za čitav niz bolesti. Ljekoviti utjecaj čaja nije toliko u određenom liječenju bolesti, on utječe na cjelokupno zdravstveno stanje oboljelog tijela, jer se čajem od trina pospješuje mokrenje i znojenje, rastvara sluz, a time se tijelo oslobađa uzročnika bolesti. Osim toga, čaj od trina djeluje na umirenje grčeva i bolova. Samo u tom smislu može se ispravno shvatiti djelovanje čaja od trina.

Primjena trina od sijena u pučkoj medicini:

Kamenci i pijesak u mokraćnom mjehuru: uz ostalo liječenje, tople sjedeće kupke od trina u trajanju od četvrt do pola sata.

Bolovi slijepog crijeva: dok liječnik ne dođe, stavljati tople obloge od trina.

Znakovi otrovanja krvi, ozljede ili ujedi insekata: ne gubiti vrijeme i odmah pozvati liječnika. Kao trenutna mjera, treba na ranu ili na dio tijela, koji je već plav ili crven, natiče i jako boli, staviti opisani oblog od trina. Oblozi moraju biti po mogućnosti topli, ali ipak ne tako vrući da bi izazvali stvaranje mjehura. Oblozi se stalno mijenjaju kroz 1 do 2 sata.

Nadimanje, crijevni ili trbušni grčevi: primijeniti vruće obloge od trina, a istovremeno piti čaj od kamilice (br. 89).

Gnojne rane, gnojna upala prstiju (panaritium - kukac): primijeniti kupke od trina.

Ženske bolesti: trine od sijena mnogostrano dobro djeluju. Ako je menstruacija izostala ili je slaba, preporuča se topla sjedeća kupka od trina, ako nastupaju grčevi ili bolovi, povoj od trina, vruć i ponovljen, ubrzo će pridonijeti ublaženju.

Reumatizam zglobova, teškoće kod uloga (giht): osobito dobro djeluju potpune kupke od trina, parne kupke ili ovoji od trina. Ljekovito djelovanje izostaje, ako istovremeno ne slijedi i temeljita promjena načina života.

Bolovi izazvani kamencem: uz strogu dijelu i tzv. kuru s uljem, primjenjuju se 2 do 3 puta tjedno i vrlo tople sjedeće kupke od trina.

Gripa i ostale prehlade: protiv gripe i prehlade uspješna je parna ili sjedeća kupka od trina i ovoj od trina. Pri tom je neophodno mirovanje u ugrijanom krevetu.

Poteškoće pri mokrenju, teško mokrenje: najprije se uklanja primjenom dobro ugrijane sjedeće kupke od trina.

Kožni osipi: dnevno često pranje kupkama od trina uz temeljitu kuru čišćenja krvi.

Groznica se najbrže otklanja vrućim potpunim kupkama od trina ili ovojima od trina.

Kostobolja: uz odgovarajuće ponavljanje vrućeg ovoja ili vrućih obloga od trina bolovi brže nestaju.

Bolesti kostiju, oteklina koljena: parne kupke i oblozi od trina što je moguće topliji i tokom dana ponovljeni, pokazuju uskoro uspjeh u liječenju.

Grčevi u želucu ili crijevima: primijeniti vruće obloge od trina.

Šuga, svrab: liječiti kao kožne osipe.

Nadimanje u želucu: djelovati isto kao i kod liječenja grčeva u želucu.

U pučkoj medicini primjenjuju se ovoj i od trina i u liječenju ospica. Kako se osip kod ospica ne treba zaustavljati nego se mora nastojati da se pojavi na koži i izliječi - to se pospješuje stavljanjem nekoliko ovoja od trina.

Živčani bolovi, upale živaca, neuralgija, tj. napadaj bolova na području pojedinog živca - znatno ublaženje postiže se redovitim potpunim kupkama trinama i naknadnim mirovanjem u krevetu.

Koprivnjača (urticaria): najprije se otklanja ovojima od trina i čajem za čišćenje krvi.

Upala bubrega: neobično dobro djeluju sjedeće kupke od trina, s naknadnim mirovanjem u krevetu, a osobito uzimanjem čaja od lipe (br. 145) radi pospješenja znojenja.

Bolovi u leđima brzo prolaze nakon toplih obloga od trina. Kod ponovnih pojava bolova ponoviti više puta tjedno sjedeće kupke od trina.

Smetnje izazvane vjetrovima: postupiti kao i kod nadutosti.

Iz ovog malog pregleda primjene trina od sijena u pučkoj medicini može se razabrati kako je korisno trine od sijena uvijek imati kod kuće.

Primjena u liječenju životinja: ranije je primjena trina od sijena u liječenju životinja na selu igrala znatnu ulogu. Kod ozljeda, uboda insekata, nadama, kolika, osipa, bolesti kostiju, oteklina koljena itd. pripremali su se oblozi od trina i bolesti su uspješno liječene. Međutim, kemijske tablete i injekcije prevladale su danas u veterinarskoj medicini.



Pravilna berba i čuvanje ljekovitog bilja



Vrijeme berbe određenih biljaka ne treba shvatiti kruto. Nakon oštre i duge zime buđenje prirode je znatno kasnije, tako da na primjer, neko ljekovito bilje neće cvasti u prvim danima mjeseca travnja, nego tek negdje sredinom travnja ili čak kasnije. Osim toga, treba imati na umu da je stanište biljke od velikog značaja za njezin razvoj. Na južnim padinama visokih planina biljke već često cvatu, dok na sjevernim padinama vegetacija još uvijek miruje pod snijegom. Kasno proljeće ili hladno mokro ljeto znatno usporava sazrijevanje sjemena.

Treba paziti da se korijenje isključivo bere PRIJE ili NAKON cvatnje. U pravilu, ubiru se samo potpuno zdrave i odrasle biljke. Cvjetovi se ubiru uvijek u punoj cvatnji, a nikada kad su već napola ocvjetali. Potpuno je pogrešno ubiranje ostataka biljaka koje su već ocvale tako da se ocvali dijelovi odstranjuju. Ni u kojem slučaju ne smiju se brati biljke napadnute nekom bolešću, npr. gljivičnim oboljenjem ili već nagrižene od životinja ( puževa, gusjenica, kukaca, stoke na paši i divljači ).

Nadalje, treba paziti da se ljekovito bilje bere samo po suhom vremenu, pa je iz temelja pogrešno branje ljekovitog bilja ujuto, kad je bilje mokro od rose. Nakon kišnog vremena treba pričekati par dana i tek onda početi sa branjem.

Ubiranje ljekovitog bilja nije preporučljivo u večernjim satima, jer biljke brane u to vrijeme imaju manju ljekovitu vrijednost.

Ubrane biljke treba, što je moguće, brže osušiti. Ljekovito bilje se ne smije nikada sušiti u debelom sloju, pa je najbolje biljke rasprostrti u što tanjem sloju, a i sasvim pojedinačno, na slobodan prostor čist i zaštičen od vjetra i na čistu podlogu, kao npr. na bijeli omotni papir. Ako to nije moguće, tada se bilje rasprostre u prozračnoj prostoriji na podlogu očišćenu od prašine.

Na jakom se suncu ne smije sušiti osim izuzetno mali broj bilja. Za vrijeme sušenja biljke treba češće oprezno okretati, odnosno, izmijeniti navlaženu podlogu. U pećnici ili krušnoj peći bilje se može sušiti samo u izuzetnim prilikama i to onda, ako poslije ubiranja bilja nastupi dulje kišno vrijeme. Toplina u pećnici ili peći za vrijeme sušenja ljekovitog bilja ne smije nikada prijeći 36° C. Dijelove ubranog korijena treba prije sušenja dobro oprati, kako bi se odstranila zemlja koja i nakon iskapanja prijanja uz korijenje. Korijenje ne smije dugo ležati u vodi, pa je najbolje korijenje pojedinačno uroniti u vodu, očistiti četkom od zemlje, isprati i odmah staviti na sušenje. Debelo i mesnato korijenje treba, radi što boljeg sušenja, razrezati po duljini. Manje količine korijena mogu se nanizati na konac i staviti na sušenje, obješene između prozora.

Plodovi se suše oprezno u peći ili pećnici, no i tu treba paziti da toplina ne prijeđe 36° C. Kod onih biljaka gdje se vrši branje čitave biljke u cvatu, biljke se stavljaju na sušenje labavo vezane u svežnjeve i obješene u prozračnom prostoru. Kod branja drvenih dijelova biljke ili kore, ne smije se grm ili drvo ozlijediti na deblu ili glavnim granama. Koru ili drvene dijelove treba uvijek brati s manjih grana tako da se glatko odrežu s debljih grana.

Čim je ljekovito bilje, odnosno njegovi dijelovi, dobro osušeno, čitava se količina prije usitnjavanja još jednom temeljito pregleda, te se odstrane oni biljni dijelovi koji su u bilo kojem pogledu neispravni. Nakon što je ubrano bilje usitnjeno i dobro promiješano, ono se sprema u dobro zatvorene, po mogućnosti, drvene kutije. Te kutije iznutra ne smiju biti obojane uljnom ili bilo kojom drugom bojom, jer spremljeno bilje vrlo lako navlači na sebe miris tih boja. Limene kutije, bez obzira da li su pocinčane ili ne, treba u svakom slučaju izbjegavati zbog oksidacijskih procesa. Ako nema nikakvih drugih mogućnosti spremanja osušenog bilja, tada limene kutije treba bezuvjetno iznutra obložiti čvrstim neobojenim i čistim ovojnim papirom. Za vrijeme čuvanja ljekovito bilje treba zaštititi i od najmanje vlažnosti, pa je najbolje da se bilje čuva u staklenim posudama. U tu svrhu su prikladne staklene posude koje se u kućanstvu upotrebljavaju za konzerviranje voća i povrća. Staklene posude treba dobro oprati, osušiti i tek nakon toga napuniti osušenim biljem. Gumenim ili staklenim zatvaračem s perom, osigurano je spremljeno bilje od prodiranja prašine, kao i od prodiranja vlažnog zraka za vrijeme maglovitih zimskih dana.

I još jedno važno upozorenje: poslovi oko ubiranja i konzerviranja ljekovitog bilja vrše se uvijek čistim i suhim rukama.

Toliko o načinu, ubiranju i konzerviranju ljekovitog bilja, koji se uglavnom primjenjuje kada se ljekovito bilje bere za potrebe kućanstva, tj. kada se radi o berbi manjih količina. S obzirom da se ljekovito bilje bere u nekim krajevima i u većim količinama za prodaju ljekarnama ili za potrebe farmaceutske industrije, nije uvijek ovako opisani način prikladan, jer se ovako ne mogu spremati veće količine za prodaju, tim više što te količine podliježu naknadnoj preradi. Zbog toga je u opisu najvažnijeg bilja, koje se u našim krajevima bere u većim količinama, opisan i najuobičajeniji način rukovanja s njim.

Svaki sakupljač ljekovitog bilja prije nego ode u prirodu brati ljekovito bilje, treba upamtiti sljedećih ŠEST ZLATNIH PRAVILA ZA BERAČE LJEKOVITOG BILJA:

1) Brati samo ono ljekovito bilje koje raste u slobodnoj prirodi!

Svaka ljekovita biljka ima svoje stanište, koje je uvjetovano vrstom bilja i tamo uspijeva najbolje: neke u brdskim područjima, druge u ravnici, mnoge u šumi, na neplodnom zemljištu, na livadama i poljskim međama, na obalama potoka ili na vlažnim livadama, na sunčanim padinama ili u sjeni među grmljem. Samo je ono ljekovito bilje, koje je ubrano na svom prirodnom staništu, najzdravije i najsnažnije, a prema tome najljekovitije. Neko se ljekovito bilje može uzgajati kod kuće u vrtovima ili u kulturi na slobodnom prostoru, no to iziskuje mnogo pažnje, strpljenja i iskustva, jer treba uzeti u obzir stanište uvjetovano vrstom.

2) Štititi prirodu!

Izbjegavati pravljenje svake štete! Na određenim zemljištima i travnjacima treba bilje brati samo uz dozvolu vlasnika, bez obzira što zemljište nije ograđeno. Isto tako treba zatražiti dozvolu od šumarije, ako se ljekovito bilje bere u šumama ili šumskim čistinama. Treba se kloniti besmislenog i pohlepnog trganja ili čupanja ljekovitog bilja. Sve ono bilje koje stoji pod zakonom o zaštiti prirode, mora se u svakom slučaju poštedjeti jer postoji dovoljno drugog ljekovitog bilja koje je od istog ljekovitog djelovanja kao i ono zaštićeno. Kod biljaka koje nisu zaštićene, tj. one koje se slobodno beru, treba tražiti uvijek takva staništa, gdje se biljke pojavljuju u većem mnoštvu. Pri branju treba uvijek ostati izvjestan broj biljaka, kako bi se na taj način omogućilo njihovo prirodno razmnožavanje. Treba misliti na to, da pojedini sakupljač ljekovitog bilja nije usamljen u traženju ljekovitog bilja, nego da ima još i drugih ljudi kojima je ljekovito blago prirode potrebno.

3) Učiti se dobrom upoznavanju bilja.

Kod branja ljekovitog bilja postoje mnoge mogućnosti zamjene zbog međusobne sličnosti. Kao dokaz neka posluži samo jedan primjer: vrlo poznata ljekovita biljka, brđanka (Arnica montana), može se zamijeniti s najmanje šest njoj sličnih biljaka, od kojih ni jedna nije ljekovita. Već taj primjer dokazuje da je potrebno otići bilinaru i naučiti gdje su najpovoljnija staništa za branje, koja je ljekovita biljka otrovna ili neotrovna, te spoznati i najsitnije razlike kod naizgled sličnih vrsta.

4) Potrebu za ljekovitim biljem pokriti količinama koje su dovoljne samo za godinu dana.

Ne treba brati ljekovito bilje, za podmirenje svojih potreba, za nekoliko godina unaprijed, jer i najpažljivije ubrane i najbolje čuvane biljke gube vremenom svoju ljekovitost. Priroda svake godine obdaruje ljekovitim biljem, pa čemu onda stvarati zalihe?

5) Oprez pred otrovnim biljem!

Vrijeme branja otrovnog ljekovitog bilja navedeno je zato, da bi se moglo na vrijeme ubrati i isporučiti ljekarnama ili poduzećima koja se bave njihovim prometom ili preradom. Ne treba se nikada baviti pripremanjem čajeva, tinktura, esencija ili masti od otrovnog ljekovitog bilja! Nakon branja otrovnog ljekovitog bilja, treba uvijek temeljito oprati ruke toplom vodom i sapunom! Otrovno ljekovito bilje sadrži alkaloide, glikozide i čitav niz kompliciranih organskih spojeva, koji se brzo mijenjaju i razgrađuju. Prema tome, ubrano otrovno ljekovito bilje treba najbržim putem otpremiti na preradu.

6) Nikakve polovičnosti kod ljekovitog bilja!

Ako niste ustrajni kod branja, ako biljke dobro ne poznajete, ako niste pažljivi i strpljivi kod konzerviranja i čuvanja, tada je bolje da potrebno ljekovito bilje nabavite u ljekarni ili u trgovini koja je za to ovlaštena! Tako kupljeno ljekovito bilje pruža garanciju, da su bilje ili čajne mješavine na najbolji način osušene i čuvane, te da nisu prestare i time bez vrijednosti.



Ljekovita biljna ulja za ishranu



Naša ishrana ne bi bila moguća bez odgovarajućih masnih tvari. Ako u ishrani nebi bile sadržane nikakve masti, ne bi se moglo održavati niti obnavljanja mišićnog tkiva i tkiva organa, a posljedica bi bila atrofija i klonulost mišića. Stalo bi novo stvaranje kostiju, a kao daljnja posljedica omekšanje kostiju u mladosti i krhkost kostiju u starosti. Kod pomanjkanja masti, osim toga, ne može se više obnavljati moždano i živčano tkivo, a među ostalim vidljivim znakovima takve pogreške u ishrani, bilo bi popuštanje sposobnosti pamćenja i gubitak pamćenja.

U našoj uobičajenoj ishrani crpimo potrebu za masti uglavnom iz životinjske masti, bilo u obliku svinjske masti ili maslaca. Na žalost je kod širokih masa stanovništva premalo poznato da životinjska mast, a prije svega svinjska mast, kod stalne potrošnje često može biti uzrokom mnogih organskih oboljenja i da može prouzoričiti lakše ili teže dugotrajnije bolesti. Tako je čitav niz učenjaka nakon dugogodišnjih opažanja i naučnih istraživanja dokazao, da je životinjska mast sastavljena od zasićenih masnih kiselina koje pospješuju koronarnu sklerozu, tj. ovapnjenje srčanih arterija, dok se ishranom s biljnim mastima, koje su bogate nezasićenim kiselinama, može uspješno predusresti ovapnjenje žila.

Predaleko bi nas dovelo, u okviru tih izlaganja, opisivanje svih povezanosti između neispravne ishrane i mnogih organskih oboljenja. U težnji za zdravljem, čovječanstvo je već učinilo veliki napredak što je izvršilo ograničenje uživanja mesa i životinjske masti i, umjesto toga, na vidno mjesto naše ishrane uvrstilo biljke sa svojim mnogostranim i iznad svega prijatnim životnim namirnicama. Potreba za masti, za naše životne funkcije, u prvom se redu može osigurati biljnim uljem. U biljnim živežnim namirnicama sadržano je ulje i masne tvari, gdje bi se jedva dalo naslutiti. Ako se, na primjer, na ribežu fino izriba mrkva i, ako se tome doda malo vode, opazit će se da se na površini stvara tanki masni sloj. Čitav niz klorofilnih zrnaca, a i vitamina, vezan je na biljne masti, a te su biljne masti sadržane u svakom listu ili vlati.

Najbogatije nagomilavanje masti i ulja nalazimo u biljnom sjemenu i plodovima. Određeni biljni plodovi i sjemenje toliko su bogati uljem, da se uzgajaju, kultiviraju i žanju kao biljni nosioci ulja, a od velikog su značenja za ljudsku ishranu i održavanje zdravlja.

Od mnogih kulturnih biljaka, koje daju ulje, treba upoznati četiri najvažnije, koje nisu samo “isporučioci” masti, nego zaslužuju i predikat “ljekovito bilje”.

1) OLEA EUROPAEA L. — Maslina

Sinonimi: Olea sativa Hoffmg et Link

Narodni nazivi: maslica — maslinka — olika — oJjika — ulika — uljenika.

Opis biljke: u divljem stanju kao Olea Europaea oleaster L. maslina je grmolikog oblika s trnovitim vrhovima grana. Na Sredozemlju se uzgaja više od 1000 vrsti i tipova maslina, koje se vrlo teško daju odrediti, jer često ista sorta u raznim zemljama nosi razna imena, a njihove se morfološke osobine mijenjaju pod utjecajem tla, klime i uzgoja. Uglavnom su kulturne sorte 6 do 8 metara visoka stabla bez trnovitih grana. Maslina u povoljnim prilikama razvija mnogobrojne cvjetove, ugodna mirisa, žućkasto-bijele boje.

Vrijeme cvatnje: svibanj, lipanj.

Stanište: obalna područja Sredozemlja.

Ljekovite i djelotvorne tvari: nalaze se u plodovima koji se sastoje od mesnatog dijela (perikarpij) i sjemenke, dugi su oko 4 cm, tamnoljubičaste do crne boje. Sadrže oko 70 posto glicerid oleinske kiseline, oko 25 posto palmitinske, stearinske i arahinske kiseline te malo slobodne oleinske kiseline i holesterin.

Dobivanje maslinova ulja: za dobivanje finog maslinova ulja plodovi se nakon branja odmah moraju podvrći tiještenju. Razlikuju se 3 vrste maslinova ulja: tzv. “djevičansko ulje”, najbolje je kvalitete, a dobiva se putem prvog laganog tiještenja, pri čemu se koštica ploda ne smije zdrobiti. Pri ovom postupku tiještenja ne smije doći do upotrebe topline, pa je dozvoljeno samo tzv. “hladno tiještenje”. “Djevičanskom ulju” ne smiju se dodavati nikakve primjese.

“Provence” ulje (nazvano po jugoistočnom području Francuske na čijem se primorskom dijelu uzgaja maslina) je ulje druge kvalitete, čije tiještenje može rasti sve do zgnječenja koštice ploda, ali se ni kod ovog postupka tiještenja ne smije upotrijebiti toplina. Takozvano “drvno ulje” je maslinovo ulje najslabije kvalitete, a dobiva se ponovljenim tiještenjem ostatka nakon proizvodnje “provence” ulja i pod djelovanjem topline. Ovako dobiveno ulje upotrebljava se isključivo za proizvodnju sapuna i za tehnička ulja. Miris i okus “provence” ulja je ugodan.

Maslinovo ulje (Oleum olivarum), kao “djevičansko ulje”, vrlo je vrijedno i sadrži u sebi vrijednosti potrebne zdravlju.

Ljekovito djelovanje: “djevičansko ulje” upotrebljava se u liječenju kao vrlo dobro sredstvo kojim se podstiče izlučivanje žuči (cholagogum), u takozvanim kurama s uljem kao sredstvo za lakše izlučivanje žučnih kamenaca, te kao sredstvo za klistiranje. Maslinovo ulje je sredstvo za rastvaranje otvorenih čireva, a upotrebljava se izvana kao lako ugrijan oblog. Ono vrijedi nadalje, primijenjeno iznutra, kao umirujuće sredstvo kod upala crijeva i želuca, kao i kod otrovanja jetkim tekućinama i otopinama soli. Maslinovo ulje je lagano sredstvo za čišćenje koje ne prouzrokuje nadražaje te se može upotrijebiti za liječenje hemeroida koji krvare. Maslinovo ulje je važan sastavni dio lijekova za trljanje, masti, a neophodno je i kod izrade kozmetičkih preparata.

Pučka medicina upotrebljava kod prsnih i plućnih bolesti takozvano “ljiljanovo ulje”. To je bijelo maslinovo ulje, koje je proizvedeno bijeljenjem životinjskim ugljenom ili bijeljenjem pomoću sunčane svjetlosti. Po shvaćanju pučke medicine, maslinovo ulje također poboljšava vid, ako se njime namažu očni kapci. Maslinovo ulje je lagano i bezbolno sredstvo za čišćenje kod djece i slabijih osoba.

Maslinovo ulje nije samo jako korisno u dijetnoj ishrani želučanih i žučnih bolesnika, nego i zdravi ljudi trebaju podmirivati svoju potrebu za masti ovim biljnim uljem, i to ne samo kao začin kod pripreme salate.

2) SOJA HISPIDA MOENCH — Soja

Sinonimi: Dolichos soja Jacq. — Glycine soja Sieb. et. Zucc. — Glycine hispida (Mch.) Max.

Narodni nazivi: japanski bob.

Opis biljke: soja pripada porodici lepirnjača, malog je rasta i malog sjemena. Biljka je jednogodišnja s uspravnom i razgranjenom stabljikom, s dosta velikim trodijelnim listovima i bijelim do ljubičastim cvjetovima. Prvobitno je nađena kao divlje rastuća u Japanu, a udomaćena je u Mandžuriji. Botaničari su utvrdili čitav niz vrsta i međuvrsta, koje su se kroz uzgoj u još mnogobrojnijim varijantama praktički raširili po čitavoj Zemlji. Najvredniji dio biljke, sjeme, razlikuje se po vrstama od plosnato-duguljastog do bubrežastog, a kod nekih uzgojnih formi ovalnog i okruglog oblika. Sjeme je 5 do 12 mm veliko, boje žućkaste, smeđe do crne. U Mandžuriji se razlikuju samo tri vrste i to sa žutim, crnim i zelenim sjemenkama.

Stanište: uz zemlje iz koje soja vuče svoje porijeklo, danas se soja uzgaja u dalekim prostranstvima Zapadne Indije, Afrike i Južne i Sjeverne Amerike. Preko južnoazijskih zemalja uzgoj soje proširio se u novije vrijeme i u Sjevernu Ameriku, a u Evropi na mediteranske zemlje; čak je i u Njemačkoj u uspjehom osnovana kultura te biljke. Sjeme je najljekovitiji i za dobivanje ulja najvažniji dio biljke (Semen Dolichos soja), specifičnog, na grah nalik, mirisa i uljnatog okusa.

Od ljekovitih i djelotvornih tvari sjeme soje sadrži oko 37 posto bjelančevina i oko 20 posto masnog ulja. Iz sojinog ulja izolirane su slijedeće supstance: linolna linoenska, arahinska i eruka kiselina, kampesterin ergosterin, sitosterolin, stigmasterin i dr. Od vitamina su uglavnom dokazani vitamini B6 i K1. Detaljnije analize utvrdile su još čitav niz punovrijednih tvari, među ostalim i lecitin.

Primjena i ljekovito djelovanje vrlo je bogato. Već zelena biljka može biti upotrijebljena kao paša, zelena hrana, kao povrće, medonosna biljka, kao nadomjestak za duhan i dr. Iz zrelog sojinog sjemena, koje se može pržiti, peći, kuhati ili podvrći vrenju, dobije se sojino mlijeko, odnosno, sojino brašno iz kojeg se dalje priređuje niz živežnih namirnica: sojin sir, vrste sojinog brašna i umaka od soje. Sojino ulje se upotrebljava u prvom redu kao ulje za kuhanje, kao važan sastavni dio u izradi margarina, kao ulje za salatu i dalje tehnički u fabrikaciji sapuna i za izradu firnisa i laka. Kao sporedan proizvod iz ostataka nakon tiještenja dobiva se, među ostalim i lecitin. Proizvodi od soje važne su životne namirnice bolesnih od šećerne bolesti. U trgovini dolazi sojino brašno, kojemu je oduzet sadržaj ulja, pod imenom “agua brašno”, koje nalazi uvijek veliku primjenu za vezivanje povrća kod dijetne kuhinje, kao i škrob krumpira za pripremu dijetnih juha. Sojino ulje treba u kuhanju što više primjenjivati kao jestivo ulje, kao punovrijedan i zdraviji nadomjestak za životinjsku mast.

Takozvano sojino mlijeko - vrlo slično kravljem mlijeku - dolazi u trgovinu kondenzirano ili kao mliječni prah i važno je u prehrani osoba koje boluju na želucu, a ne podnose kravlje mlijeko. Iz sojinog mlijeka priprema se mekani sir (japanski “tofu”), nadasve zdravo jelo, koje putem vrenja daje tzv. sojin sir, poznat pod imenom budistički sir. Soja služi kao vrlo tečan nadomjestak za meso u proizvodima koji se jedva razlikuju od mesnih prerađevina, priređenih od govedskog ili svinjskog mesa. Lecitin iz soje mnogo se primjenjuje u farmaciji i kozmetici.

3) HELIANTHUS ANNUUS L. — Suncokret

Narodni nazivi: solnčica — sončna roža — sunce — sunčani cvijet — sunčanik — sunčenica — sunčenjak.

Opis biljke: suncokret simbol ljeta - toliko je i općenito poznat da nije potreban pobliži opis te biljke. Suncokret raste u mnogobrojnim vrstama i podvrstama, koje se razlikuju po visini biljke, po veličini cvjetne glave, po veličini i boji plodova i po sadržaju ulja.

Vrijeme cvatnje: srpanj do kolovoza, a vrijeme sazrijevanja plodova, već prema staništu, od ljeta sve do kasne jeseni.

Stanište: kulturni suncokret je porijeklom iz Amerike te je početkom šesnaestog stoljeća prenesen u Španjolsku, odakle se dalje raširio. Danas se vrlo mnogo uzgaja kao jedna od važnih biljaka za dobivanje ulja, kao krmna biljka, a dobra je i paša za pčele. U vrtovima se često sadi kao ukrasna biljka, a podivljala dolazi uz željezničke nasipe, rubove putova, na krumpirištima, poljima, pustopoljinama i drugdje.

Ljekoviti dijelovi biljke: cvjetovi (Flores Helianthi) i sjeme, odnosno, plodovi (Fructiis Helianthi). Veliko značenje ima iz plodova dobiveno ulje (Oleum Helianthi). Miris je plodova slab, a okus uljnat.

Ljekovite i djelotvorne tvari: u cvjetovima je dokazan kvercimeritrin, jedan monoglikozid kvercetina, nadalje bartain, holin, ksantofil i dr. Glavni sastavni dio plodova je masno ulje, kojeg sadrže i do 40 posto. U masnom ulju nalazi se bogatstvo vitamina E, kao i fitohormoni, lecitin i mineralne tvari. Suncokretovo ulje dobiva sve veće značenje i jedva zaostaje za maslinovim uljem. Svijetložuto, bistro i žitko suncokretovo ulje odlikuje se dugom postojanošću, smije se upotrijebiti samo kao hladno tiješteno ulje, a od neograničene je koristi kao biljni izvor masti za zdrave i za bolesne ljude. Pomoću topline tiješteno ulje služi samo u tehničke svrhe.

Ljekovito djelovanje: iz svježih cvjetova i svježe narezanih gornjih dijelova stabljike priprema se alkoholni ekstrakt, koji vrlo ljekovito djeluje kod oboljenja s groznicom. Taj alkoholni ekstrakt osobito je vrijedan preporuke kod malarije, jer on uzrokuje ozdravljenje gdje su i visoke doze kinina potpuno zatajile. Dozu određuje isključivo liječnik! Ovaj je alkoholni ekstrakt djelotvoran kod influence, oboljenja pluća sa stalnom laganom temperaturom, bronhalnog katara, upale pluća, a ne manje i kod plućne gangrene. Djelovanje se pripisuje fluorescenciji suncokretove tinkture. Suncokretovo ulje osobito se preporučuje bolesnicima kojima je zabranjeno uživanje životinjskih masti, kod bolesti žuči i jetre, kod čira na želucu i dr.

Uz maslinovo ulje prikladno je i ulje od suncokreta kao vrlo dobra temeljna materija ulja za masažu. Ako navedeno prirodno čisto ulje, dopunjeno biljnim eteričnim uljima, obogaćuje ulje koje služi za funkciju kože, tada je ono za mazanje i masažu prirodni lijek od važnog značenja.

Primjena u poljoprivredi: osušeno lišće suncokreta je omiljena i nadasve zdrava stočna hrana, jer sadrži dosta bjelančevine. Dodatak suncokreta stočnoj hrani povišuje količinu mlijeka kod krava. Oljuštene sjemenke nisu samo omiljena hrana ptica, koje se drže u krletkama, nego i punovrijedna hrana za tovljenje peradi. Sjeme od suncokreta pospješuje nošenje jaja, ali isključiva ishrana ovim sjemenom prouzrokuje izrođenje jajnika kod peradi. Suncokret je i jedna od odličnih paša za pčele.

4) ARACHIS HYPOGAEA L. — Orašac

Narodni nazivi: arahis — arašidi — kikiriki — kitkiritki — zemno orašče.

Opis bljke: jednogodišnja biljka, visoka 30-70 cm, ubraja se u mahunarke pa ima izvjesnu sličnost s graškom i lećom. Interesantno je da se, nakon oplodnje, cvjetne drške produžuju napadno prema zemlji, uguraju oko 5 cm u zemlju, da bi se tako razvili plodovi, koji su s pravom dobili ime zemni orasi.

Stanište: smatra se da su domovina orašca tropski krajevi Južne Amerike, no biljka se kultivira još u Indiji, Kini i zapadnoj Africi. Sve veća potreba za mašću izazvala je pokusne uzgoje u Evropi, pa se danas kultivira u Španjolskoj, južnoj Francuskoj, Italiji i dr. Kod nas se uzgaja u Makedoniji. Orašac se danas javlja u mnogim sortama i varijantama.

Djelotvorne tvari: sjemenke sadrže 40-50 posto masnog ulja, 20-30 posto dušika, nadalje škroba, celuloze i dr. U masnom ulju utvrđene su prije svega linolna, cerotinska i behenska kiselina, laurinska, miristinska i arahinska kiselina, vitamin E i mnoge nealkaloidne tvari.

Primjena: orašac je izvanredno jestivo ulje, vrlo slično maslinovu ulju po blagosti, kakvoći i okusu. Kao visokovrijedno jestivo ulje trebalo bi se mnogo više upotrebljavati u kućanstvu. Vrijedan je pažnje u ulju visoki sadržaj linolne kiseline, poznale kao jedne od najvažnijih masnih kiselina. Ulje orašca, križano s maslinovim uljem, prodaje se često pod imenom “stolno ulje” u trgovinama živežnih namirnica. Ulje orašca upotrebljava se kod proizvodnje margarina, služi kao ulje u proizvodnji ribljih konzervi, u proizvodnji čokolade, a sve veću primjenu nalazi u proizvodnji keksa i finog peciva. Sjeme orašca u prženom obliku daje nadomjestak za kavu.

 

Mekinjavi ( graham ) kruh po originalnom Kneipp receptu

 


Kao što je kod izlaganja o pšenici utvrđeno, brašno je modernim postupkom mljevenja lišeno većine vitamina, mineralnih soli i primjesa koje pospješuju probavu. Iz takvog brašna, doduše finog i oslobođenog mekinja, danas se u većini slučajeva priređuje kruh.

U modernoj nauci o ishrani mnogi su istraživači neprestano upozoravali na taj nedostatak u kruhu i odjek nije sasvim izostao. Pšenična prekrupa se, iako dosta teško, ipak može dobiti u trgovinama.

Kao jednog od prvih pobornika za prirodni i zdravi mekinjavi kruh treba navesti velikog narodnog liječnika Sebastiana Kneippa, u ovoj knjizi ( Richard Willfort - Ljekovito bilje i njegova upotreba, 1978. g. ) često spominjanog, koji je prije više od 100 godina o tome doslovno napisao slijedeće:

"Mnogi vjeruju, da se u finom blistavo bijelom brašnu, dobivenom modernim postupkom mljevenja, nalaze mnoge hranjive tvari. Ja to ne vjerujem! Ja u njemu vidim samo prah od brašna i ne pridajem mu nikakvo značenje. Prije, dok još nisu bili poznati moderni mlinovi, moglo se dobiti vrijedno brašno; ono nije bilo toliko izluženo, iako nije bilo tako snježno bijelo. Ja uvijek preporučujem mekinjavi kruh, čak i uz predbacivanje, da taj takozvani jaki kruh nadražuje crijeva. Priznajem da nastaje nadražaj crijeva kod grubo mljevenih mekinja, ali je sasvim drugi slučaj kod ispravno mljevenog brašna za pripremu mekinjavog kruha. Čak i kod osjetljivijih crijeva nisam nikada primijetio proljev, nasuprot, kod zatvora tvrdokorne prirode uživanjem mekinjavog kruha postiže se dnevna i ravnomjerna stolica. Ja čak tvrdim, da uživatelji ovog kruha ostaju pošteđeni od začepa i šuljeva (hemoroidi). Dobar mekinjavi kruh, priređen iz pšenice, nije kiseo pa je prikladniji za trajanje od kiseljastog raženog mekinjavog kruha."

Veliki praktičar Kneipp utvrdio je najprikladniju pripremu kruha iz mekinjavog brašna i opisao to u svojim čuvenim receptima.

Priprema mekinjavog ili tzv. graham-kruha

Ovaj originalni recept ima još danas svoju punu vrijednost, a Kneipp ga ovako propisuje:

Od mekinjavog brašna (fina pšenična prekupa) uzme se 1, 2, 3 do 4 kg, već prema tome da li se peče za manje ili više osoba. U zdjeli se načini tijesto s vrućom vodom i ostavi preko noći stajati na toplom mjestu. U tijesto se ne smije stavljati ni kvasac, ni sol, ni ostali začini. Drugi se dan iz tijesta formiraju manji ovalni hljepčići i stave se u krušnu peć zagrijanu na uobičajenu toplinu za pečenje kruha (u manjem kućanstvu upotrebljava se pećnica kuhinjskog štednjaka) i peče se 75-90 minuta. Odmah nakon vađenja pečeni kruh uroni se na 3 do 4 sekunde u kipuću vodu i ponovo stavi u peć na sušenje.

Pečeni se kruh pohranjuje na hladnom mjestu i, ukoliko je kora pretvrda, obavije se vlažnom krpom.

Na kraju neka posluži još jedan recept iz prakse:

Izmiješa se 2,5 kg pšenične prekrupe sa oko 1,5 litre hladne vode, četvrt sata tijesto se dobro mijesi te se sve to stavi pokriveno mirovati oko 2 sata. Potom se od toga formiraju 3 do 4 pletenice te se svaka stavi na dobro očišćen crijep, posut pšeničnom prekrupom. Tako pripremljene pletenice stave se sada u vruću pećnicu (ili na selu u unaprijed dobro naloženu krušnu peć) i peku 90-120 minuta na dobroj vatri. Nakon jedno pola sata, pletenice se izvade, brzo namoče hladnom vodom i ponovo se okrenutim položajem stave na pečenje.

Ako želite da kora od kruha bude mekanija, tada se u vodu za močenje doda obrano mlijeko, a može se upotrijebiti i čisto mlijeko.

Kao siguran znak da je proces pečenja kruha završen, kruh mora šuplje zvoniti ako prstom kucate po njegovoj sredini.

Kroz iskustvo o kruhu od pšenične prekrupe i njegovu pripremanju, Kneipp je kod nas ponovo probudio spoznaju o zdravstvenoj vrijednosti ovog kruha, kojeg su jeli naši preci.

 

Više članaka...

Stranica 24 od 32

24

Jedinstvenih posjetitelja:

mod_vvisit_counterDanas603
mod_vvisit_counterJučer879
mod_vvisit_counterOvaj tjedan603
mod_vvisit_counterOvaj mjesec22484
mod_vvisit_counterUkupno od 01.08.2010.3312462

Online:

Trenutno aktivnih Gostiju: 109