Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Zdravlje i liječenje


Magareći trn - ONOPORDON ACANTHIUM L.

Sinonimi: Acanos spina Scop.

Narodni nazivi: bela sikavica — bodljača — češlja — čkalj — magareći čkalj — modri repuh — ošlji obad — planinski strljivac — repuh — repušina — sjekavac — trnak — trnovka.

Magareći trn

Opis biljke: dvogodišnji je grm koji može narasti i do 2 m visoko, s dugim i vretenastim korijenom. Listovi su proviđeni trnjem, sivi pustenasto dlakavi i sjede na stabljici ovijajući je svojom površinom. Cvjetna podnica izbušena je poput saća od pčela, a u svakom se udubljenju nalazi crveni cvjet.

Magareći trn

Vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz.

Stanište: biljka je raširena gotovo po čitavoj Evropi pa je se susreće uzduž poljskih putova i na bunjištima. Jako se rasprostranjuje na dobro gnojenim oranicama.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu i korijen. U početku cvatnje biljka se neposredno nad zemljom prireže i osuši u hladu. Nakon sušenja odstrane se debeli dijelovi glavne stabljike i na sitno se izrežu samo listovi i gornji dijelovi biljke. Korijen se kopa rano u proljeće, nakon iskapanja se odmah očisti, naniže na špagu i objesi na sušenje u hladu na prozračnom mjestu. Od slučaja do slučaja sabire se i sjeme koje se suši u hladu i sprema u tamne staklene posude.

Ljekovito djelovanje: još u starom vijeku bio je magareći trn cijenjen kao ljekovita biljka, a u srednjem vijeku su je preporučivali pučki liječnici, dok je u početku novog doba potpuno pala u zaborav, te joj je ostalo još samo ime dosadnog korova. Usprkos dobrim uspjesima u liječenju, ona se danas upotrebljava samo još u pučkoj medicini te nije farmakološki istražena ni klinički ispitana. Od ljekovitih tvari poznato je samo masno ulje u plodovima i da cvjetovi i listovi sadrže inulin.

Već sam njemački narodni naziv "Krebsdistel", što bi se moglo prevesti kao "rakov čkalj", dokazuje da se u pučkoj medicini primjenjuje kao ljekovita biljka protiv raznih vrsta raka. Tako sok, istiješten iz svježe biljke u cvatu i odmah nanesen, liječi rak na licu i druge kožne karcinome. Kod mnogih ispitivanja u raznim područjima, magareći trn je uvijek spominjan s pohvalom, ali je uz to uvijek objašnjeno da se istovremeno biljka mora primijeniti i uzimanjem iznutra i da se svježi sok iz zelene biljke mora odmah nanijeti na bolesno mjesto. Pusti li se da sok stoji samo preko noći, on je gotovo bez djelovanja. Isto tako je uzimanje svježeg soka mnogo djelotvornije nego upotreba čaja priređenog iz suhe biljke. Sušenje biljnih dijelova magarećeg trna vrši se samo za zimske mjesece, tj. kada ne stoji na raspolaganju svježa biljka. Ne manje ljekovita je vanjska i istovremeno unutarnja upotreba svježeg soka kod skrofuloze, oteklina i čireva svake vrste, kao i kod kožne tuberkuloze (lupus).

Od istiještenog soka uzimaju se dnevno 2 jedaće žlice, razdijeljene na 3 do 4 obroka.

Čaj se priprema kao oparak: 1 čajna žlica biljke za 1 šalicu čaja, a piju se 2-3 šalice dnevno bez šećera i u gutljajima. Korijen i mladi izdanci biljke mogu se u proljeće jesti kao vrlo prijatno povrće. Ovo jelo služi i kao sredstvo za čišćenje krvi.


Gladiš - ONONIS SPINOSA L.

Sinonimi: Ononis antiquorum Briqu. — Ononis arvensis L. — Ononis campestris Koch et Ziz. — Ononis legitima Briqu.

Narodni nazivi: bijeli trn — bodež — gladež — gladišnik — gladiška — gladuška — iglica — kokorovo zelje — kraljevska salata — mača — milotrn — rupni trnić — zečji trn.

Gladiš

Opis biljke: gladiš je trajna biljka, visine do 50 cm koja se kao korov teško iskorjenjuje jer ima vrlo žilav, drvenast i prilično dug korijen koji raste vrlo sporo. Stabljika je grmolikog oblika, čvrsta i razgranjena trnovitim izdancima. Donji listovi su trodijelni, tj. sastavljeni iz tri listića, dok su listovi u vršnom dijelu stabljike obično jednostavni. Leptirasti cvjetovi nalaze se na trnovitim izdancima u pazušcima listova, a boje su grimizno-crvene. Biljka cvate čitavo ljeto. Prema veličini i obliku cvijeta i drugih biljnih dijelova, te prema tome da li su izdanci stabljike trnoviti ili ne, razlikujemo više podvrsta.

Gladiš

Miris i okus: miris biljke je slatkast, poput drva, podsjeća na sladić (br. 65).

Svježe iskopano korijenje širi većinom izraziti miris na koze. Okus biljke je pomalo neprijatan, dok je korijen više oštrog, trpkog i nadražujućeg okusa.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do rujna.

Stanište: gladiš se uglavnom pojavljuje na suhim i mršavim tlima oranica, pašnjaka i livada te uz rubove šuma. Biljka voli tlo koje sadrži vapno. Jakim gnojenjem i polijevanjem tla gnojnicom biljka brzo nestaje sa staništa.

Ljekoviti dijelovi biljke: kao droga sabire se korijen od starijih biljaka (Radix Ononidis). Kopanje korijena vrši se u proljeće ili u jesen, pri čemu treba oprezno postupati jer ozljede s jakim trnjem teško zacjeljuju. Kako korijen raste okomito u zemlji, to je i njegovo iskapanje dosta otežano pa se vrši samo onda kada je zemlja dovoljno navlažena. Deblje se korijenje radi lakšeg sušenja uzdužno razreže, može ga se radi boljeg sušenja i nanizati i objesiti na prozračno mjesto na tavanu.

Ljekovite i djelotvorne tvari: u korijenu su kao ljekovite i djelotvorne tvari utvrđene: eterično ulje i masno ulje, guma, škrob, šećer, bjelančevina, smola, tanin, citronska kiselina, fitosterin, nekoliko glikozida, kao onoin i ononit i dr. Korijen gladiša ne djeluje uvijek na izlučivanje mokraće, tome je uzrok prisutnost saponina. Čini se, naime, da na određenim staništima biljka ne stvara saponine ili ih stvara vrlo malo pa to uzrokuje smanjeno djelovanje na izlučivanje mokraće. Po mišljenju autora, djelovanje korijena gladiša na izlučivanje mokraće je uglavnom vrlo dobro, ali je to djelovanje vremenski ograničeno. U početku primjene čaja utvrđeno je vrlo intenzivno izlučivanje mokraće i vode iz organizma da bi brzo nakon toga prestalo. Povišena doza upotrebe čaja ne uzrokuje istovremeno i povećanje izlučivanja pa se tim više kura s čajem mora prekinuti i nakon stanke od 4-7 dana ponovo nastaviti. Nakon toga vremena, iako individualno različito, nastupa ponovo jače izlučivanje vode i mokraće.

Ljekovito djelovanje: korijen vrijedi u prvom redu kao dobro sredstvo za izlučivan je mokraće, to znači sprečava stvaranje kamenaca i pijeska. Korijen gladiša daje dobre uspjehe u liječenju kod vodene bolesti, a naročito kod sakupljanja vode u trbušnoj šupljini, nadalje kod oteklina koje su uzrokovane sakupljanjem vode u određenom dijelu tijela (edemi), kod upale bubrega, kamenaca i pijeska u bubregu, kod katara mjehura i kamenaca u mjehuru, kod gihta, reume i kroničnog reumatizma zglobova.

Priprema čaja: uzmu se 2 čajne žlice, za 1 šalicu čaja, sitno izrezanog korijena i stave se na močenje kroz 8 sati. Nakon toga se kratko prokuhaju i odmah procijede, a čaj se pije isključivo bez šećera. Utvrđeno je da čaj od gladiševa korijena pobuđuje rad probavnih žlijezda pa se time sprečava lijenost crijeva. Također se pospješuje i djelatnost žlijezdi bronhalne sluznice, a time se pospješuje ozdravljenje bronhalnog katara.

Povoljno djelovanje na cjelokupnu izmjenu tvari dobro utječe na ozdravljenje suhih i vlažnih ekcema i to onih koji uzrokuju jaki svrbež.

Primjena u pučkoj medicini: gladiš je već u starom vijeku imao mnogostranu primjenu u pučkoj medicini. Jedna prastara mudra izreka u pučkoj medicini glasi: "Uzmi pravovremeno čaj od gladiša, jer on čisti krv!" Korijenova kora, kuhana u vinu, uzima se za rastvaranje kamenaca, a služi i protiv žutice.

Ako se korijen kuha u octu i taj se uvarak drži u ustima, to ublažuje zubobolju.

Liječenje krastavih rana pospješuje se ako se lanena krpa umoči u uvarak korijena u octu i to položi kao vlažni i topli oblog na rane. Kod grčeva u prstima i listovima s uspjehom se primjenjuje kao sredstvo za masiranje uvarak korijena u bijelom vinu.

Kod teškoća pri mokrenju uzimaju se 3 dijela korijena gladiša i po 1 dio plodova borovice (br. 75), korijena peršuna (br. 101) i poljske preslice (br. 55). Od te mješavine uzme se 1 čajna žlica za 1 šalicu oparka i piju se dnevno po 3 šalice. U pučkoj medicini upotrebljavaju se svježi listovi i cvjetovi kao oblozi kod svrbeža kože. Istovremeno treba piti čaj za čišćenje krvi.


Vodena trbulja - OENANTHE AQUATICA (L.) LAM.

Sinonimi: Oenanthe phellandrium Lam. — Ligusticum phellandrium Crantz. — Phellandrium aquatica L. — Selinum phellandrium Krausse.

Narodni nazivi: bedreničak — konjski kumen — konjski morač — konjski morok — kropilo — mokrorok — morak — vodeni morač.

Vodena trbulja

Opis biljke: na kraju članka o ovoj biljci nalazi se usporedni pregled ( iz ove knjige - Ljekovito bilje i njihova upotreba ) opisanih biljaka iz porodice Umbelliferae — štitarki - pa se opis trbulje nalazi u tom pregledu.

Vodena trbulja

Stanište: trbulja je jednogodišnja biljka koja raste u plitkim stajaćim vodama s muljevitim dnom, na močvarnim zemljištima i po jarcima.

Ljekoviti dijelovi biljke: sakupljaju se isključivo zreli plodovi, odnosno sjeme (Fructus ili Semen Phellandrii). Cvjetni štitovi biljke režu se u kolovozu ili rujnu, vežu u snopiće i vješaju radi sušenja na prozračnom mjestu. Miris zrelih plodova je svojstven, jak, ne sasvim ugodan ali ne i odvratan. Okus je oštar, trajan, jako aromatičan, neugodan.

Ljekovite i djelotvorne tvari: u plodovima se nalazi eterično ulje, masno ulje, vosak, smola, složeni organski spojevi kao androl, aldehid felandrol, jedan alkohol, manan i galaktan, dok korijen sadrži eterično ulje, škrob i peucedanin.

Ljekovito djelovanje: trbulja djeluje slično kao i komorač (br. 57) samo mnogo jače tako da njezina upotreba nema samo uspjeha kod lakših katara nego se i kod vrlo tvrdokornih i zapuštenih bronhalnih katara s gnojnim i zaudarajućim ispljuvkom može očekivati sigurniji uspjeh liječenja. Čak je i sam Hufeland preporučio trbulju kod tuberkuloze pluća i gnojenja kostiju. Samo se po sebi razumije, da je kod tako teških bolesti potrebna u prvom redu stalna liječnička njega te da se i kura s trbuljom radi točnog propisivanja mora liječnički nadzirati. Pije li se samo čaj od trbulje, tada se uzme 1 puna čajna žlica sjemena za 1 šalicu čajnog oparka, a piju se najviše 2 šalice dnevno zaslađene medom. Za one koji boluju na plućima jako se preporuča slijedeća čajna mješavina:

100 g sjemena trbulje
50 g poljske preslice (br. 55)
50 g listova podbijela (br. 149)
50 g listova trpuca (br. 108).

Od te mješavine uzimaju se 3 čajne žlice za 2 šalice čajnog oparka; to je dnevna količina koja se uzima zaslađena medom.

Danas se trbulja najviše primjenjuje u homeopatskom liječenju kod kroničnog bronhitisa, plućne tuberkuloze, krvavog kašlja i dr., jer se smatra da davanje u većim količinama može izazvati otrovanja.

Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: u starim bilinarskim knjigama trbulja se preporuča, osim kod već navedenih plućnih bolesti, i kod plućne astme, nadalje kod grčeva u želucu i crijevima i kod jakog nadimanja. Pučka medicina je već odavno s uspjehom upotrebljavala trbulju za liječenje hripavca.

Sjeme trbulje se zdrobi, prosije kroz fino sito i od toga se pojede 1 puna čajna žlica na nezasoljenom kruhu s maslacem i to ujutro i navečer na prazan želudac, što je dobro kod povraćanja krvi, tuberkuloze pluća, teškog disanja, skorbuta i povratne groznice. Sjeme trbulje svježe ili sušeno, malo zdrobljeno i s octom pomiješano upotrebljava se kao melem za rane, jer on čisti ranu i sprečava upale. Čaj od trbulje pije se kod žutice.

Zdrobljena svježa biljka trbulje polaže se na rane, naročito ako su gnojne i teško zacjeljuju.

Primjena u liječenju životinja: trbulja je bila ranije omiljeno sredstvo protiv bolesti konja (pisac tvrdi da je i trbulja po tome dobila svoje ime koje u njemačkom glasi: der Rossfenchel, što bi u našem prijevodu značilo konjski komorač). Biljka služi kao sredstvo za rastvaranje sluzi, pospješenje mokraće, čišćenje pluća te za liječenje slinavke i sakagije konja, no danas se međutim daje prednost sintetski proizvedenim lijekovima.

Napomena: sličnog sastava kao i trbulja rastu još neke biljke na vlažnim travnjacima i jarcima, koje se upotrebljavaju za jednake i slične svrhe u pučkoj medicini, a koje se također smatraju otrovnim ako se uzimaju u nekontroliranim količinama. To su npr. Oenanthe fistulosa L. - trbulja (br. 182), Oenanthe media Beck i dr.


USPOREDNI PREGLED

ljekovitih biljaka (aniš, kim, komorač, kopar, peršun, vodena trbulja) s otrovnim biljkama (divlji peršun, kukuta, trubeljika otrovna) iz porodice štitarki, koje su slične i lako se zamjenjuju.


Korijen:


aniš - jednogodišnji, razgranjen

kim - dvogodišnji, bijel, oblika mrkve

komorač - dvogodišnji, bjelkast, jako razgranjen

kopar - jednogodišnji, razgranjen

peršun - dvogodišnji, bijel, tanak, repast

vodena trbulja - dvogodišnji, oblika mrkve

divlji peršun - otrovna biljka! jednogodišnji, bijel i vretenast

kukuta - otrovna biljka! dvogodišnji, žućkasto-bijeli do bijeli

trubeljika otrovna - otrovna biljka! višegodišnji podanak, šupalj, poprečnim stijenkama razdvojen u male odjeljke, vrlo debeli, sadrži bijeli mliječni sok


Miris i okus:


aniš - mirisav, nije neugodan

kim - mirisav, jak ali ne neugodan, miris i okus svojstveni kimu

komorač - miris i okus svojstveni komoraču, mirisav, jak ali nije neugodan

kopar - mirisav, nije neugodan

peršun - svojstven, mirisav, ali nije neugodan

vodena trbulja - jak, mirisav, svojstven ali nije neugodan

divlji peršun - otrovna biljka! miris odvratan, posebno odvratan kad se zdrobe listovi, okus sasvim sličan peršunu, nešto gorak

kukuta - otrovna biljka! miris odvratan, podsjeća na mišju mokraću, okus odvratan, gorak, slan

trubeljika otrovna - otrovna biljka! miris smrdljiv, omamljujući, okus slatkast, malo nalik peršunu


Stabljika:


aniš - okrugla, duboko žljebasta, visina: 20 do 50 cm

kim - rebrasta, kutasta, šuplja, granasta, visina: 30 do 60 cm

komorač - glatka, okrugla, plavkasta, fino prugasta, granasta, visina: 100 do 200 cm

kopar - okrugla, glatka, tanka, tamnozelena i bijelo prugasta s plavkastim nježno pjegavim daškom, visina: 60 do 80 cm

peršun - nježno žljebasta, gola, kutasta, granasta, visina: 30 do 60 cm

vodena trbulja - okrugla, žljebasta, široko razgranjena, gola, pri dnu debela i između koljenaca šuplja, visina; 150 do 200 cm

divlji peršun - otrovna biljka! okrugla, gola, tanka, sjajna, plavo maljava, glatka, vrlo razgranjena, visina: 40 do 70 cm

kukuta - otrovna biljka! donji dijelovi stabljike slabo, a gornji jače brazdasti, plavkasto maljava, donji dijelovi stabljike crveno maljavi, visina: 100 do 200 cm

trubeljika otrovna - otrovna biljka! okrugla, cjevasta, fino žljebasta, šuplja, granasta, visina: 60 do 120cm


Listovi:


aniš - donji listovi: tri okruglasta urezana listića, srednji listovi: perasti, trodjelni, gornji listovi: podijeljeni u uske krpe ili cijeli

kim - dvostruko perasti, listići jako razdijeljeni, vrlo uski, pršljenasti, s lisnom peteljkom pod pravim kutem, samo kod kima postoje palistići pri dnu lisne peteljke

komorač - višestruko izrezani, plavkasto-zeleni, dvostruko perasti, s nitastim lisnim isječcima

kopar - plavkasto-zeleni, dvostruko perasti, slični komoraču, samo ne tako zbijeni i s nitastim tankim listićima

peršun - tamnozeleni, sjajni, donji listovi trostruko perasto rascijepani, gornji, naprotiv, trodijelni ali često i različita oblika

vodena trbulja  - veliki, s peteljkom, dvostruko do trostruko perasti, s potpornim listićima. Pod vodom su poput kose, nad vodom jajoliki, perasto urezani sa suličastim isječcima

divlji peršun - otrovna biljka! s gornje strane tamnozeleni, a s donje sjajno žuto-zeleni, dvostruko ili trostruko perasti, listići jajoliki ili perasto rascijepani, također pilasti, listovi s peteljkom imaju umjesto peteljke otvoreni, na rubu kožasto bijeli rukavac.

kukuta - otrovna biljka! u prvoj godini veliki, sjajnozeleni trostruko perasti listovi s malim duboko urezanim listićima koji završavaju s malim, bjelkastim bodljikavim vrhom; u drugoj godini listovi su sjedeći na rukavcu

trubeljika - otrovna biljka! trostruko perasti sa suličastim oštro pilastim i šiljastim listićima, travnato zeleni


Cvjetovi:


aniš - štitac i dijelovi štica bez ovojka i ovojčića, cvjetni vjenčić: bijeli, vrijeme cvatnje: srpanj i kolovoz

kim - štitac i dijelovi štica bez ovojka i ovojčića, cvjetni vjenčić bijeli, obrezanih rubova i prema unutra savinut, vrijeme cvatnje: svibanj do lipnja

komorač - štitac i dijelovi štica bez ovojka i ovojčića, cvjetni vjenčić: limun-žuti do zlatno-žuti, vrijeme cvatnje: srpanj do početka listopada

kopar - štitac i dijelovi štica bez ovojka i ovojčića, cvjetni vjenčić: žuti, vrijeme cvatnje: lipanj do konca kolovoza

peršun - štitac ima 1 do 2 ovojka ili ovojci nedostaju, dijelovi štica sa 6 do 8 ovojčića, cvjetni vjenčić: žućkasto-zeleni, vrijeme cvatnje: svibanj do lipnja

vodena trbulja - 8 do 12 zrakastih štitaca, s kratkom peteljkom bez ovojaka, dijelovi štica s kratkim linealnim ovojčićima, cvjetni vjenčić: bijeli, vrijeme cvatnje: srpanj do kolovoza

divlji peršun - otrovna biljka! štitac bez ovojka, dijelovi štica, naprotiv, imaju po tri duga prema natrag zavinuta, prema van okrenuta ovojčića, cvjetni vjenčić: bijeli, vrijeme cvatnje: lipanj do početka listopada

kukuta - otrovna biljka! štitac s 3 do 8 ovojaka, dijelovi štica s 3 do 4 ovojčića, cvjetni vjenčić: bijeli, gore nešto porubljen s povinutim vrhom, vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza

trubeljika otrovna - otrovna biljka! štitac bez ovojaka, dijelovi štica naprotiv s mnogobrojnim ovojcima, cvjetni vjenčić: bijeli, obilnog cvata


Plod:


aniš - sa strane nešto spljošten, jajolikog oblika, prema vrhu sužen, svijetlozeleno-siv, proviđen s obilnim čekinjastim dlačicama, ipak mekano dlakav, 10 svijetlih ne naročito istaknutih rebara pa sjeme izgleda brazdasto, miris: ugodan, aromatičan, jak, začinski, okus: ugodan, začinski, malo sladak

kim - prilikom zriobe raspada se po dužini na 2 lagano zavinuta ploda cijepavca smeđaste boje koji, dok ne otpadnu, ostaju vezani s nosačem ploda. Sa strane malo spljošten, sa 5 uzdužnih rebara, a u brazdama po 1 uljni kanal, miris: ugodan, jak, mirisav, okus: ugodan, jako mirisav, malo peče

komorač - duguljast, malo spljošten, proviđen s pet slamnato-žutih jakih uzdužnih rebara, gol, smeđasto-zelenkast. Na plodu se često nalazi djelić peteljke, miris: aromatičan, svojstven komoraču, okus: ugodan, sličan anišu, začinski

kopar - u poprečnom presjeku plosnat, jajoliko okrugao do oblika leće, rebrast, miris i okus: začinski, ugodan

peršun - jako spljošten, sivo-zelen do zelenkasto-smeđ, gol, s 5 slamnato-žutih, slabo izraženih ravnih uzdužnih rebara; u širokim zelenkasto-sivim brazdama oštro izraženi uljni kanali, miris: nakon mrvljenja slabo aromatičan okus: začinski

vodena trbulja - sa strane duguljasto jajasta oblika, gotovo okrugao, gore i dolje pomalo šiljast, gol, zelenkasto-smeđ do žuto-smeđ, 5 slabo zaobljenih nešto grbavih rebara od kojih se najjače ističu rubna rebra, u svakoj brazdi 1 široki uljni kanal, miris: svojstven, jak, ne baš ugodan, okus: začinski, oštar, odvratan

divlji peršun - otrovna biljka! gotovo okrugao, uzdužna rebra kao kod kukute nešto deblja i oštrije izražena, miris: odvratan, ne tako oštar kao kod trubeljike otrovne, okus: odvratan

kukuta - otrovna biljka! okrugao, gotovo isto tako širok koliko i dug, sa strane malo spljošten, na hrptenoj strani jako izbočen, gol, sivo-zelen do smeđasto-siv, pet jakih uzdužnih rebara samo su kod te biljke valovito uvinuti; uljnih kanala nema, miris: odvratan, sličan mišjoj mokraći, okus: odvratan, slan, gorak

trubeljika otrovna - otrovna biljka! okruglast, tupo rebrast, sa smeđe-žutim do tamnosmeđiin uljnim kanalima. Plod se teško odjeljuje jedan od drugoga, gol, miris: smrdljiv, omamljujući, okus: nalik na peršun, ipak odvratan, oštar.


Bosiljak - OCIMUM BASILICUM L.

Sinonimi: Basilicum citratum Rumph. — Basilicum indicum L.

Narodni nazivi: basiljak — bašilek — bažulek — bosil — bosilek — bosilje — fesligen — fasliđan — misliđen — murtela — pitomi vesligen — vesligen — vesliđan.

Bosiljak

Opis biljke: jednogodišnja je biljka, grmasto razgranjena, visine 40-60cm. Listovi su s dugim peteljkama, nešto jajasti po rubu cjeloviti ili malo nazubljeni. Cvjetovi su višebojni, bijeli, ružičasti ili purpurni i razvijaju se u velikom broju na gornjem dijelu stabljike ili na izdancima. Cvjetni vjenčić je dvousnat.

Bosiljak

Miris i okus biljke je aromatičan i ugodan. Vrijeme cvatnje: kraj lipnja do rujna.

Stanište: prvobitna domovina bosiljka je Indija, no dijelovi biljke nađeni su u grobnicama piramida oko 3500. pr. n. e. U starom Rimu bio je bosiljak, za vrijeme vladanja Cezara, vrlo cijenjena ljekovita, začinska i ukrasna biljka.

U 12. stoljeću monasi su je donijeli u srednju Evropu, gdje se brzo udomaćila i danas se dosta uzgaja u vrtovima. Rijetko dolazi u divlje rastućem stanju sjevernije od Alpi. Biljka daje prednost humoznim i bogato gnojenim tlima te sunčanim i od vjetra zaštićenim položajima. Bosiljak je vrlo osjetljiv na niske temperature radi toga se smije zalijevati samo vodom temperature zraka, a nikako svježom bunarskom vodom.

Bosiljak

Ljekoviti dio biljke: sabire se biljka u cvatu (Herba Ocimi basilici ili Herba Basilici) i to na jakom podnevnom suncu, prirezivanjem biljke tik iznad zemlje. Mogu se sabirati i sami listovi. Najčešće su dvije žetve i to u srpnju i drugoj polovini rujna. Prva žetva daje ljekovitiju drogu. Sušenje čitave biljke obješene u malim snopićima vrši se u sjeni, na prozračnom mjestu ili na tavanu ako ne dopire čađa. Pojedinačni listovi suše se na drvenim rešetkama, a u manjim količinama i na čistom papiru. Potpuno suha droga sitno se izreže i mora se čuvati u dobro zatvorenim kutijama u koje ne prodire zrak niti svjetlo. Ako se kod spremanja droge nebi tako postupilo, bosiljak bi uskoro izgubio svoju ljekovitu i začinsku vrijednost.

Ljekovite i djelotvorne tvari do sada utvrđene; eterično ulje, cineol, metil-kalvikol, tanin, jedan glikozid i jedan kiseli saponin. Čitav niz tvari još nije bliže istražen.

Ljekovito djelovanje: biljku bosiljka, odnosno listove, treba pohvaliti kao sredstvo protiv nadimanja, a ne manje i kao sredstvo za jačanje želuca i poticanje teka. Bosiljak se s uspjehom može uzimati kod katara želuca, upale crijeva, kod pojave trovanja u području želuca i crijeva, želučanih grčeva, povraćanja, kod nadutosti i začepljenja. Gotovo potpuno je nepoznata ljekovita primjena kod hripavca, pri čemu se ljekovito djelovanje može proširiti i na bolesti pluća. Kod početnih stanja i pojava tuberkuloznih bolesti može se računati na zapaženi uspjeh, no bolest mora biti pod kontrolom liječnika.

Konačno, treba još napomenuti da bosiljak pruža mogućnost ljekovite primjene kod mnogih bolesti mokraćnih organa, kao i kod upale bubrega, katara mjehura, ili bolnog mokrenja. Kod bijelog cvijeta, tj. prekomjernog lučenja iscjetka iz rodnice uslijedit će isto tako ozdravljenje.

Kao čaj miješaju se cvjetovi, listovi i gornji sasvim nježni dijelovi stabljike ili se upotrebljavaju sami listovi. Čaj se priprema kao preljev i to jedna čajna žlica za 1 šalicu, a pije se nezaslađen u gutljajima i to 2-3 šalice dnevno. Čaj se može zasladiti medom samo kod upotrebe kao plućni čaj ili čaj protiv kašlja.

Primjena u pučkoj medicini: pučka medicina preporuča kod upale bubrega čajnu mješavinu od jednakih dijelova bosiljka i listova breze (br. 33) i to pripremamo kao čajni preljev, 1 čajnu žlicu za 1 šalicu, 2 do 3 šalice dnevno, u gutljajima i nezaslađeno.

Od mnogih vrsta masti bosiljka, nazvane i "kraljevska mast", preporučuje se slijedeće: 9 dijelova svježeg soka bosiljka, 3 dijela kikiriki ulja, 3 dijela voska, 3 dijela kalofonija, 3 dijela ovčjeg loja i 2 dijela terpentina. Sve se lagano ugrije, dobro izmiješa i pohrani u posudu koja je nepropusna za svjetlo i zrak. Ova mast je vrlo dobra za rane.

U prirodnom liječništvu preporuča se uživanje čaja od bosiljka kao sredstvo za pobuđivanje spolnog nagona (afrodizijaci).

Izvana se upotrebljava kao čajni oblog kod teško zacjeljivih rana, kod gnojenja i zgnječenja tkiva (kontuzija).

Listovi bosiljka močeni u jakoj rakiji i stavljeni kao oblog na gnojne rane, uz obnovu obloga svaka 2 do 3 sata, izvlače gnoj, a time nestaje otrovanje krvi. Čaj od bosiljka jako je obljubljen kao sredstvo za grgljanje kod bolova u vratu i prsnom košu.

Primjena u liječenju životinja: kod grčevitih napadaja ranije su trljani konji rakijom bosiljka. Bosiljak je izvanredna paša za pčele, pa bi mnogo bosiljka trebalo biti posađeno oko svake košnice. Čaj od bosiljka zaslađen medom vrlo je vrijedno piće za pčele pa se stavlja pred košnice u plitkim posudama. Pčele pri tom ostaju zdrave i otporne na pčelinju grižu. Med kojim zaslađujemo pčelinji čaj od bosiljka mora biti iz drugog pčelinjaka.

Primjena u kuhinji: bosiljak je omiljena kuhinjska mirodija. Svježi sitno narezani listovi pridodaju se juhama te jelima od meda i ribe. Kod pripreme kiselih krastavaca može se dodati malo bosiljka. Najaromatičniji miris imaju listovi u početku cvatnje.



Dragušac - NASTURTIUM OFFICINALE R. Br.

Sinonimi: Cardamine fontana Lam. — Cardamine nasturtium O. Ktze. — Nasturtium aquaticum Wahlend. — Nasturtium fontanum Aschers.

Narodni nazivi: bobovec — bobovnjak — divli hren — derezga — drezga — garbok — gardun — grbak — grbača — krešun — krstovnik — ljuti mokriš — ljutolista derezga — nastruc — potočarka — resnik — sutores — ugas — vodena ločika — vodeni ren.

Dragušac

Opis biljke: dragušac je trajna vodena biljka, visoka 30 do 70 cm. Glavni korijen, raste više vodoravno i bogato je snabdjeven postranim korijenjem, stabljika je šuplja, listovi prstasto razdijeljeni, glatki i tamnozeleni sa 5 do 15 listića. Bijeli cvjetovi poredani su grozdasto, a plodovi su uspravne i nešto nagnute komuške. Miris naribane biljke je oštar, a okus gorak i oštar.

Dragušac

Vrijeme cvatnje: lipanj do rujna.

Stanište: dragušac raste svugdje u potocima, bunarima, izvorima i vodenim jarcima. Često se uzgaja u posebnim vodenim posudama.

Ljekoviti dio biljke je čitava svježa biljka (Herba Nasturtii) koja se može sabirati od ožujka do svibnja, a također i od ljeta do kasne jeseni ako biljka nije u cvatu.

Ljekovite i djelotvorne tvari: one postoje najvećim dijelom samo u svježoj biljci, pa konzerviranje biljke sušenjem nije moguće. Biljka sadrži u svim nadzemnim dijelovima glukozid gorušičinog ulja - glukonasturtin. Putem fermentacijskog cijepanja (mirozin) daje uz grožđani šećer i eterično ulje u kojem je glavni sastavni dio fenil-etil-gorušičino ulje. Navedeno gorušičino ulje uzrokuje nadražajne pojave na sluznici, a i na koži. Osim velike količine kalium nitrata, željeza, arsena i joda, dokazani su i vitamini A, C i D. U biljci postoje i neznatne količine tanina i šećera.

Ljekovito djelovanje: dragušac je ljekovita biljka koja čisti krv i poboljšava sastav krvi. Ona jača želudac, pobuđuje želučane sokove, djeluje na pojačano izlučivanje mokraće. Osim toga snažno potiče izlučivanje sluzi, tako da se pomoću nje postiže izbacivanje stare gnojne izlučine i stare žilave sluzi. Radi velike količine mineralnih tvari, željeza i joda povoljno utječe na izmjenu tvari i rad žlijezda. Visoki postotak vitamina C čini je prikladnom za suzbijanje pojava skorbutnih bolesti, skrofuloznih bolesnih stanja i gnojne upale zubnog mesa.

Dragušac je najprikladniji kao salata. Vrlo je korisno uživanje dragušca prema kraju zime i na početku proljeća, kada još nema svježeg povrća. Uz pripremu salate moguće je uzimanje i svježeg biljnog soka. Svježeg soka može se uzeti 2 do 3 puta dnevno po 1 punu jedaću žlicu, a sok se razrjeđuje peterostrukom količinom vode. Čisti sok biljke ne smije se uzimati, jer bi moglo doći do upale želuca i ždrijela. Ne treba ga uzimati niti svakodnevno, pa jedno liječenje s prekidima ne smije trajati dulje od četiri tjedna. Žene za vrijeme trudnoće ne smiju upotrebljavati dragušac. Dragušcem se potiče izlučivanje želučanog soka i izlučivanje žuči. Kako se gorušičino ulje najvećim dijelom izlučuje kroz bubrege, nastupa jača cirkulacija krvi u bubrezima, što dovodi do povišenog izlučivanja mokraće.

Konačno je (Leclerc) utvrđeno da se djelovanjem soka od dragušca smanjuje i izlučivanje šećera u mokraći.

Iako dragušac djeluje mnogostrano ljekovito, ipak se mora naglasiti da prevelike doze i preduga upotreba može izazvati upalne i dugotrajne nadražaje bubrega.

Izvana upotrijebljen kao vlažan oblog od soka liječi kožne bolesti i kožne nečistoće. Ispadanje kose u obliku kruga na pojedinim mjestima (alopecia areata), uzrokovano gljivičnim oboljenjem, liječi se vanjskom primjenom soka od dragušca.

Primjena u pučkoj medicini: u prah smrvljeno sjeme dragušca upotrebljava se kao prašak za kihanje kod bolesti spavanja i klijenuti jezika. Početna tuberkuloza pluća može se izliječiti upotrebom dragušca ali s redovitim prekidima. Vrlo je obljubljena u pučkoj medicini upotreba sirupa od dragušca, koji se priređuje iz 1/3 svježe istisnutog soka i 2/3 prokuhane i ohlađene šećerne vode i to kao sredstvo za čišćenje krvi i kao poticaj za odstranjenje suvišne sluzi.

Kao proljetna salata miješa se dragušac s listom koprive (br. 150), listom maslačka (br. 142) i običnom salatom (br. 76). Ta mješavina salate ne može se dovoljno preporučiti!

Zgnječena svježa biljka položena kao oblog odstranjuje sunčane pjege na koži, šugu i kožne nečistoće. Dragušac je najbolja hrana za one koji boluju od vodene bolesti i za oboljele na jetru.


Više članaka...

Stranica 15 od 32

15

Jedinstvenih posjetitelja:

mod_vvisit_counterDanas518
mod_vvisit_counterJučer1316
mod_vvisit_counterOvaj tjedan5393
mod_vvisit_counterOvaj mjesec21967
mod_vvisit_counterUkupno od 01.08.2010.3277323

Online:

Trenutno aktivnih Gostiju: 117