Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Donacije

Podržite Val-Znanje donacijama. HVALA!

Iznos: 

Orgonske piramide i orgoniti

    

Zdravlje i liječenje


Crvotočina obična - LYCOPODIUM CLAVATUM L.

Narodni nazivi: crvotočina — divji preprat — lisičjak — lisićjek — lisičji rep — mah od zemlje — mašina od zemlje — ometalo — parkelj — prašuljica — prečica — samolja — vilin — vinac — vučja noga — zmijina mahovina.

Crvotočina obična

Opis biljke: crvotočina je trajna zimzelena, mahovini slična biljka, sa 1 do 2 metra dugom puzećom stabljikom račvasto razgranjenom i gusto pokrivenom sitnim, na vrhu zašiljenim listićima. Na strani koja je okrenuta prema zemlji razvijaju se mnogobrojni nježni i sitni korjenčići.

Crvotočina obična

Crvotočina ne cvate jer spada u papratnjače. Četverogodišnja biljka razvija većinom viličaste trusne klasiće na uspravnim drškama koji izgledaju tanki i slabo snabdjeveni listićima. U dnu tih listića, poredanih kao crijep na krovu, nalaze se sporangiji koji sadrže truske ili spore, koje se u vidu finog blijedo-žutog brašna istresaju iz sporangija. Prahu slične truske u narodu često zovu "vještičino brašno" ili "munjin prah" jer prskaju svijetlećim iskrama kada ih se puše prema vatri. Truske kliju tek nakon 5 do 7 godina, nakon čega se na njima razvijaju spolni organi što se označuje kao izmjena generacije.

Dozrijevanje truski: kolovoz i rujan.

Stanište: crvotočina raste u čitavoj Evropi u crnogoričnim šumama, a i na neplodnim tlima. Rjeđe dolazi na suhim livadama te daje prednost tlima koja sadrže kremičnu kiselinu.

Ljekoviti dio biljke su truske crvotočine (Sporae Lycopodii) iz kojih se priređuje tekuća otopina (Emulsio Lycopodii). Sjeme crvotočine, ispravno botanički nazvane spore, označuje se i imenom brašno crvotočine ili vještičino brašno. Truske se za vrijeme zrenja (kolovoz, rujan) istresu iz oprezno odrezanih sporangija. U pučkoj medicini upotrebljava se i zelen crvotočine (Herba Lycopodii). Čitava biljka sabire se od svibnja do rujna i suši u hladu.

Ljekovite i djelotvorne tvari su kod crvotočine alkaloid likopodin, kiselo masno ulje, nadalje glicerin, organske kiseline, zasićene kiseline kao palmitin, stearin, arahin, citronska i jabučna kiselina. Utvrđeni su i proteini, šećer, smola i spojevi aluminija.

Brašno crvotočine isto tako kao i čitava zelen, gotovo je bez mirisa i okusa. Ako je brašno dobre kvalitete, mora biti lagani, tekući žućkasti prah koji se čini pomalo mastan i zadržava se na prstima. Ovo dolazi od toga što spore sadrže masno ulje, nalik ricinusovom, koje nikada ne postaje užegnuto.

Ljekovito djelovanje: truske služe u prvom redu kao puder za rane od ležanja kod male djece kao i kod tvrdokornih najvećim dijelom vlažnih kožnih osipa i kod djece i kod odraslih. Taj prirodni lijek, preporučen već u srednjovjekovnim bilinarskim knjigama, još se danas rado upotrebljava. Debeli ljudi neka redovito upotrebljavaju prah crvotočine između nogu i nabora na stegnu radi otklanjanja loših mirisa nastalih znojenjem.

Rjeđa je unutarnja upotreba brašna crvotočine. U tom slučaju uzima se pomiješano s mliječnim šećerom protiv nekih određenih bolesti mjehura, osobito kod katara mjehura starijih osoba kada se tuže na jako pečenje u mokraćnoj cijevi ili na bolove u mjehuru. Jednako se liječe grčevi u mokraćovodu, a nakon uzimanja brašna crvotočine trebalo bi biti utvrđeno i olakšanje kod kamenaca.

Budući da nakon većih doza brašna crvotočine slijedi povišeno izlučivanje mokraće, a time i povećanje izlučivanja mokraćne kiseline, trebalo bi razmotriti i primjenu brašna crvotočine kod uloga i reumatizma.

Primjena u pučkoj medicini: u pučkoj medicini mnogostruko se upotrebljava čaj pripremljen od čitave biljke. Čaj od zeleni kao i od trusaka ne smije se nikada kuhati nego samo preliti (1 čajna žlica za 1 šalicu) upravo kuhanom vodom. Čaj nalazi primjenu kod oboljenja mokraćnih i spolnih organa, kod bubrežnog pijeska i kod bubrežnih grčevitih napadaja. Daljnje područje primjene u pučkoj medicini je upotreba kod kroničnih kožnih osipa. Isto tako vrijedi crvotočina kao cijenjeno sredstvo protiv skrofuloze i rahitisa.

Primjena u liječenju životinja: crvotočina je u liječenju životinja odlično sredstvo za otklanjanje jalovosti kod domaćih životinja. Životinji se daje 15 do 20 kapi tinkture crvotočine na komadiću kruha kroz 8 do 10 dana, ponavljati nekoliko mjeseci.

Crvotočina se nadalje primjenjuje protiv vrtoglavice, oteklina na zglobovima, grčeva, bolesnog mršavljenja, metiljavosti, prekomjernog mokrenja, kašlja, griže, kod zadebljanja očnih kapaka, oteklina, tuberkuloze kostiju i pluća i kod vodenih oteklina.

Napomena: Lycopodium selago L. — bezklasasta crvotočina.

U Švedskoj, Južnoj Bavarskoj i Tirolu peru konje i goveda ovom vrstom crvotočine da bi se stoka oslobodila ušiju. Ta vrsta crvotočine ne smije se nikada davati stoci iznutra jer će uzrokovati povraćanje.

Kod stanovnika alpskih područja primjenjuje se i Lycopodium alpinum L. — alpska crvotočina i to jednako u pučkoj medicini kao i u liječenju životinja.


Pitomi lan - LINUM USITATISSIMUM L.

Narodni nazivi: ćeten — glavičica — keten — kučina — lan — len — pravi lan — predivo — preslej — živica.

Pitomi lan

Opis biljke: lan je jednogodišnja biljka s uspravnom glatkom stabljikom, visine 50 do 70 cm i s naizmjenično gusto smještenim uskim i lancetastim listovima. Cvjetovi su plavi, ponekad bijeli s prašnicima i tučkom modrim kao nebo. Plod je 6 do 8 mm dug, okrugli tobolac sa 8 do 10 sjemenki. Sjeme je glatko, spljošteno, duguljasto, sjajno i svijetlosmeđe boje, a uronjeno u vodu obavija se sluzavim slojem. Sjeme je bez mirisa i sluzava je okusa.

Pitomi lan

Vrijeme cvatnje: srpanj do kolovoza, a sazrijevanje sjemena kolovoz do rujna.

Stanište: lan je jedna od najzanimljivijih i najstarijih kulturnih biljaka. Pradomovina lana nije poznata, no mogao bi vjerojatno potjecati iz Orijenta. U 14. stoljeću pr. n. e. bilo je već prošireno kultiviranje lana u Egiptu, a pri iskopavanju sojenica iz kamenog doba nađeno je sjeme lana i tkanje od lana, a u Bibliji se loša žetva lana ubraja u jednu od sedam nesreća koje su se nadvile nad Egipat. Sjeme lana bilo je u Evropi najstariji izvor masti, a vjerojatno i najstarija ljekovita biljka. Kod nas se lan mnogo više uzgajao nego danas pa je smanjenjem uzgoja vjerojatno smanjena upotreba lanenog vlakna u domaćoj radinosti. Lan nema naročitih zahtjeva na kvalitet zemljišta, no njegov je uzgoj ipak dosta osjetljiv, jer je osjetljiv na vlagu.

Ljekoviti dio biljke je zrelo sjeme (Semen Lini) iz kojeg se dobiva laneno ulje (Oleum Lini) i lanene pogače (Placentes seminis Lini) kao ostatak nakon tiještenja sjemena. Lanena sluz (Mucilago seminis Lini) dobiva se ako se laneno sjeme prelije s pedesetostrukom količinom mlake vode. Nakon 90 minuta stajanja, sluz se izluči iz sjemena.

Za čuvanje bilo lanenog sjemena, lanenog ulja ili lanenih pogača ne smiju se upotrijebiti limene kutije. Za čuvanje su prikladne samo tamne i dobro zatvorene staklene posude.

Ljekovite i djelotvorne tvari: laneno sjeme sadrži sluz, masno ulje, bjelančevinu, lecitin i nadasve vrijednu linolnu kiselinu, a utvrđeni su i enzimi, sterini i dr

Ljekovito djelovanje: laneno ulje upotrebljava se kod klistira za otvaranje te kod opekotina i to u mješavini od 1/2 količine lanenog ulja i 1/2 količine vapnene vode (Linimentum Calcis).

Za unutarnju upotrebu lanenog sjemena pomiješaju se 1 do 3 jedaće žlice grubo samljevenog lanenog sjemena s vodom ili s nešto jabučnog pekmeza ili s kiselim mlijekom. Ta količina uzima se tokom dana u tri obroka. Za pripremu čaja najbolje je staviti 1 jedaću žlicu sjemena u šalicu hladne vode, kratko prokuhati i ostaviti 10 minuta da odstoji. Čaj se pije topao. Vrlo je obljubljena tzv. kura s lanenim uljem kod grčeva izazvanih žučnim kamencima, pri čemu se odjednom uzima 50 do 60 g lanenog ulja i legne se na lijevu stranu oko pola sata. Žučni kamenci bezbolno se izlučuju u crijeva i odatle iz tijela.

Lanene pogače su jeftino i obljubljeno sredstvo za kašaste obloge ili kataplazme jer se lan ubraja u bilje koje kao oblog djeluje na smekšavanje. Prah od lanenog sjemena upotrijebljen svjež ili od sjemena iz kojeg je istiješteno ulje primjenjuje se za vruće obloge koji ublažuju bolove kod grčeva uslijed žučnih kamenaca kao i kod drugih oboljenja jetre i žuči. Vrlo je raširena upotreba lanenog sjemena kao sredstva za čišćenje, jer sluzne tvari kao i ulje, sadržano u sjemenu, djeluje u crijevima tako da nabubri, postaje sklisko i pobuđuje peristaltiku crijeva, pa se na taj način sadržaj crijeva smekšava i postiže bezbolno pražnjenje crijeva. Unutarnja upotreba lanenog sjemena djeluje na sprečavanje upale i grčeva. Radi toga uzimanje lanenog sjemena povoljno utječe kod bolnog pritiska na mokrenje. Prema najnovijim saznanjima norveškog biologa prof. Paula A. Owrena na univerzitetu u Oslu, prisutna linolna kiselina u lanenom ulju ima svojstvo sprečavanja stvaranja ugrušaka krvi u arterijama i venama. Treba dnevno uzimati jednu jedaću žlicu lanenog sjemena pa bi ta uljna kura trebala dati djelotvorno sredstvo protiv infarkta srca.

Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: u prah smrvljeno laneno sjeme, svježe, s medom dobro izmiješano i uzimano čajnom žlicom, odličan je lijek za prsa.

Mljeveno laneno sjeme, pomiješano s medom, uzimamo kao pripravak kašaste konzistencije (elektuarij) čisti prsa od sluzi, umiruje kašalj i ublažuje hrapavost grla.

Ako se laneno sjeme smekša, ono ublažuje i pomaže sazrijevanju svih čireva i oteklina, ublažuje napetost i vrućinu oko čireva i oteklina. Klistir od lanenog sjemena kuhanog u vodi povoljno djeluje kod crijevnih grčeva ili grčeva u maternici.

Svježe laneno ulje piti polako i toplo, dobro je protiv probadanja u utrobi. Kod grčeva u trbuhu kuha se u vodi, kojoj je dodano drvenog pepela, sirova lanena pređa koja se istisne i što je moguće toplije stavi na trbuh. Laneno ulje služi za trljanje bolnih hemeroida kao i za trljanje ispucanih ruku.

Ako se laneno sjeme stavi na vruću ploču od štednjaka i ako se dim uvlaci pomoću lijevka u nos, pomoći će kod hunjavice.

U ružinoj vodi razmočeno laneno sjeme, položeno na opekotine, liječi ih bez ožiljaka.

Vruće laneno sjeme, stavljeno u platnenu vrećicu i položeno na bolesna mjesta, brzo ublažuje bolove kod napadaja gihta ili reumatizma.

Napomena: srodnik pitomog lana je:

LINUM CATHARTICUM L. — divlji lan

Sinonimi: Linum diversifolium Gilib

Narodni nazivi: divje predivo — lanik beli — lan čistilac — predivec.

Ta vrsta lana raste slobodno u prirodi, ima daleko manje listove i cvate cvjetovima bijele boje.

Divlji lan

Biljka nema nikakav poseban miris, a okusa je smolasta, gorka i oštra.

Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza.

Stanište: raste na sunčanim i suhim mjestima, na pašnjacima, livadama nizinskih i brdskih područja.

Ljekovito djelovanje: u sjeni osušena, ubrana čitava biljka daje drogu (Herba Lim cathartici). Sitno izrezana droga, pripremljena kao čajni oparak (0,5-1 čajne žlice za 1 šalicu čaja), daje dosta dobro i vrlo gorko sredstvo za čišćenje koje se bez loših posljedica pije nezaslađeno. U pučkoj medicini propisuje se biljka s uspjehom protiv vodene bolesti i crijevnih nametnika.


Lanilist - LINARIA VULGARIS MILL.

Sinonimi: Antirrhinum linaria L. — Linaria linaria Wettst.

Narodni nazivi: bogorodičin lan — divlji lan — dubčac — katalinka — konopljanka — lanika — lanilist žuti — lančac — madronšica — mala mačica — malo predivce — palanak — pišalka — veštička trava — žaber.

Lanilist

Opis biljke: lanilist je trajna biljka, visoka 40-50cm sa pri dnu često razgranjenom stabljikom. Biljka je gola, samo je dio stabljike gdje se razvijaju cvjetovi proviđen žljezdastim dlakama. Listovi su duguljasti, vrlo uski, nasuprotni i sjedeći. Na krajevima stabljike razvijaju se cvjetovi u obliku grozda. Cvjetovi su oblika ždrijela, imaju dvije usne i dugu, zašiljenu ostrugu, žute su boje, a na dnu žuto-crveni do narančasti. Plod je tobolac koji se raspuca.

Lanilist

Miris i okus: svježa biljka miriše neugodno, dok je osušena potpuno bez mirisa. Okus biljke je zeljast, slan, oštar i neugodan.

Vrijeme cvatnje: srpanj do rujna.

Stanište: lanilist je kao korov rasprostranjen po čitavoj srednjoj Evropi te se u priličnom mnoštvu javlja uz poljske međe, po pašnjacima na šljunkovitim i pjeskovitim staništima, a naročito uz rubove putova i na željezničkim nasipima.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu (Herba Linariae) i to u mjesecu srpnju. Tvrđe donje dijelove biljke potrebno je odstraniti.

Ljekovite i djelotvorne tvari: u prvom redu se u biljci nalazi glikozid linarin, no nalaze se i drugi glikozidi koji do sada još nisu pobliže poznati i čija ljekovita vrijednost još nije potpuno objašnjena. Biljka nadalje sadrži gumu i niz organskih kiselina: mravlju, taninsku, jabučnu i citronsku kiselinu. Lanilist je korisna ljekovita biljka, te bi zaslužila više pažnje i bilo bi vrijedno podvrguti je iscrpnom naučnom ispitivanju.

Ljekovito djelovanje: biljka se još negdje vodi kao ljekovita biljka u službenoj upotrebi uglavnom za pripremanje Ianilistove masti (Unuentum Linariae). Ova mast djeluje na stišavanje bolova kod hemeroida koji svrbe. Čaj od sušene biljke (listovi i cvjetovi) cijenjen je kao sredstvo za izlučivanje mokraće. Za pripremu čajnog oparka uzima se 1 do 1,5 čajne žlice osušene biljke za 1 šalicu čaja. Obljubljena je i čajna mješavina od jednakih dijelova lanilista, poljske preslice (br. 55) i kadulje (br. 132).

Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: kuhanu biljku u cvatu dobro je piti protiv žutice i vodene bolesti jer taj čaj otvara začepljenost jetre i slezene, snažno tjera mokraću, pospješuje stolicu, ukratko, izlučuje otrove iz tijela.

Svježi sok čisti sve rane i oštećenja kože ako se tim sokom više puta pere i nakon pranja još sok nakapa na bolesna mjesta.

Budući da sok odstranjuje i sve mrlje i nečistoće s kože lica, bio je lanilist već u najstarijim njemačkim bilinarskim knjigama označen kao biljka "za lijepe žene".

Za vanjsko liječenje može se čajni oparak lanilista s uspjehom primijeniti kao voda za kupelji i dodatno tome svježi sok za obloge kod gnojnih prišteva i čireva kao i kod raka kože.

Za upalu očiju pripremaju se oblozi od čajnog oparka cvatuće biljke. Za bolne hemeroide priprema se debeli kašasti oblog, u kojem se čitava biljka kuha u mlijeku i dobro stuca. Taj debeli kašasti oblog polaže se što je moguće topliji na bolesno mjesto.

Za bolne hemeroide kao i za teško zacjeljive rane i čireve može svatko sam vrlo Iako pripremiti lanilistovu mast za kućnu upotrebu: 25 g sitno izrezane biljke u cvatu stavlja se na močenje kroz 24 sata u 50 g rakije, jačine 60 % u dobro zatvorenu bocu i na najmanje 25° C topline. Dobivena tinktura zajedno s namočenim dijelovima biljke istrese se u tavu i dodaje se uz stalno miješanje neslane svježe istopljene svinjske masti tako dugo dok ne nastane fina kaša poput masti. Sada se ta kaša ugrije i propusti kroz fino sito izravno u posudu u kojoj će se mast čuvati. Ovako pripremljena mast može se upotrebljavati preko godinu dana.

Primjena u liječenju životinja: opisana lanilistova mast upotrebljava se kod stoke za liječenje teško zacjeljivih rana i gnojnih čireva.

Lanilist niti jedna domaća životinja neće uzimati kao krmivo te se biljka ranije upotrebljavala za rastjerivanje gamadi, nastiranjem po staji.


Ljupčac - LEVISTICUM OFFICINALE KOCH.

Sinonimi: Angelica levislicum Ali. — Levislicum levisticum Karst. — Levisticum vulgare Hill — Ligusticum levisticum L. — Ligusticum officinale Pilg.

Narodni nazivi: jubček — lubčac — lustik — luštrek — Ijubačac — ljubčec — miloduh — selen — selin — trojevac — veleštika.

Ljupčac

Opis biljke: debeli kratki podanak smeđe do svijetlosive boje ima razgranjeno 30-40 cm dugo korijenje iz kojeg izrasle cjevasta, okrugla i uspravna stabljika. Stabljika je visoka i do 2 m i u gornjem je dijelu razgranjena. Donji su listovi veliki, na dugoj su peteljci i imaju široku lisnu plojku. Gornji su listovi, naprotiv, s kraćom peteljkom. Razlikuju se i najgornji listovi koji su bez peteljke, tj. sjedeći. Te tri vrste listova razlikuju se po obliku, jer su najdonji listovi 2 do 3 puta perasto razdijeljeni, gornji su manje razdijeljeni, a najgornji su jednostavni i sjedeći. Cvjetni štici proviđeni su suličastim ovojnim listićima. Mali cvjetovi su žute boje, a krunični su listovi proviđeni finim dlakama i prema vrhu uvijeni.

Ljupčac

Miris i okus: miris je osebujan, oštar, aromatičan, nalik celeru. Ako se biljka i u malim količinama daje stoci u krmu, miris poprima i mlijeko, a i meso. Okus je u početku slatkast, kasnije oštar, mirisan i nešto gorak.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza.

Vrijeme sazrijevanja sjemena: od sredine kolovoza do kraja rujna.

Stanište: ova se biljka ne nalazi slobodno u prirodi, a ako se i slučajno nađe, tada je u prirodu pobjegla iz seljačkih vrtova, naročito u planinskom području gdje je rado uzgajaju. Veće kulture te biljke postoje u Austriji, Njemačkoj i Francuskoj.

Ljekoviti dijelovi biljke: u prvom redu sabire se korijen (Radix Levistici ili Radix Ligustici), koji se kopa u proljeće ili kasnoj jeseni. U pučkoj medicini sabiru se i mladi ogranci s listovima (Herba Levistici), a upotrebljava se i sjeme. Svi biljni dijelovi suše se u hladu, a spremaju se nakon sušenja u tamne staklene posude.

Ljekovite i djelotvorne tvari: korijen sadrži eterično ulje, invertni šećer, saharozu, škrob, tanin, gumu, mast, smolu, jabučnu i angelika kiselinu. I u zelenim biljnim dijelovima ima eteričnog ulja, smole i dr.

Ljekovito djelovanje: već su kod Dioskurida i Plinija bili opisani korijen i sjeme kao vrlo ljekoviti. Biljka prije svega vrijedi kao vrlo dobro sredstvo za želudac kod probavnih teškoća, slabosti želuca i prekomjerne sluzi u želucu. O Ijupčacu je puna hvale i monahinja Hildegarda, a i u Kapitularima je preporučen njegov uzgoj. Njemački naziv biljke "Liebstockel" nema ništa zajedničkog s ljubavi, nego je naziv potekao od staronjemačke riječi koja je zapravo izvedena unakaženjem latinskog naziva za tu biljku. Kao jako aromatična biljka bila je u srednjem vijeku upotrebljavana u ljubavne svrhe pri snubljenju, a to tim više jer je na to ukazivalo i krivo tumačenje samog imena biljke. Ljupčac je sredstvo za izlučivanje vode i pomaže kod vodene bolesti, naročito kod otečenih nogu uslijed te bolesti (dr. Madaus), kod katara mokraćnog mjehura, upale bubrežne nakapnice (pyelitis) i uopće kod bubrežnih oboljenja, poteškoća s mokrenjem, kod bjelančevine u mokraći, a jako se preporuča kod migrene, uzrokovane lošom funkcijom bubrega. Ljupčac je dobro sredstvo za žene za pospješivanje slabe menstruacije. Žene u drugom stanju ne smiju upotrebljavati ljupčac, a općenito se ljupčac ne smije uzimati kod povišenih tjelesnih temperatura.

Vrlo dobri uspjesi u liječenju postižu se nadalje pri nastajanju kamenaca, kod teškoća uslijed reumatizma i gihta, kod izbijanja neugodnog i jakog znoja, i konačno, kod opće živčane slabosti.

Za sve navedene bolesti i teškoće upotrebljava se svježi ili sušeni korijen, usitnjen i pripremljen kao čajni oparak. Kod upotrebe svježeg korijena uzima se pola čajne žlice, a kod osušenog korijena cijela čajna žlica za 1 šalicu čaja, a piju se 2 šalice dnevno, bez šećera i polagano. Može se uzimati i u prah stučeni korijen i to 1-3 vrha noža sa malo vode.

Skuhani korijen jako se preporuča kao dodatak kupeljima za jačanje ženskih organa.

Kupelji, odnosno oblozi, od skuhanog korijena pospješuju ozdravljenje starih i zagnojenih rana.

Primjena u pučkoj medicini: sve navedene primjene liječenja Ijupčacom potekle su prvobitno iz pučke medicine te ih je potvrdila i znanstvena medicina današnjice.

Pučka medicina ima i daljnje mogućnosti primjene te biljke. Jetrene pjege odstranjuje uvarak u prah stučenog korijena. Ako se korijen stavi na močenje u rakiju, taj će pripravak pomoći kod želučanih grčeva, grčeva u crijevima, pospješit će probavu i apetit.

Uvarak od korijena preporuča se u pučkoj medicini kod žutice. Često se i sjeme smatra najdjelotvornijim dijelom biljke. Ako se sjeme ljupčaca zdrobi i jedna jedaća žlica tako zdrobljenog sjemena stavi na močenje u pola litre bijelog vina, i ako se od toga dnevno ujutro i na tašte pije 1 mala čašica, to poboljšava funkciju jetre i slezene. Prema shvaćanju pučke medicine tako pripremljeni ljupčac, pospješit će i izlučivanje kamenaca i pijeska iz bubrega. Iz sjemena ljupčaca se ponegdje tiješti i ulje, te se pije 5-8 kapi toga ulja u gutljaju toplog bijelog vina kod trbobolje i grčeva u trbuhu.



Srčenica - LEONURUS CARDIACA L.

Sinonimi: Cardiaca vulgaris Moench. — Leonurus campestris Andrz. — Leonurus discolor Koch.

Narodni nazivi: kopriva od srca — koprivina — kraknica — srdaljka — srdačica — srčanik — srčanica — srčnik — trava od kraknica.

Srčenica

Opis biljke: trajna je biljka kojoj iz gusto ožiljenog korijena izraste više stabljika četverokutastih, šupljih, uzdužno prugastih i često crvenkasto-ljubičaste boje. Listovi su na dugim peteljkama, malo srcolikog oblika, grubo krpasto nazubljeni i proviđeni mekim dlakama. Mnogobrojni cvjetovi gusto su smješteni u prividnom pršIjenu. Cvjetovi su sjedeći s ljevkastom čaškom, cvjetna krunica je mesnato crvene do ružičaste boje s čupavim dlakama.

Srčenica

Miris i okus: biljka je oštra neugodna mirisa, a isto je takva i okusa.

Vrijeme cvatnje: lipanj do rujna, ovisno o staništu biljke.

Stanište: srčenica uspijeva na rubovima seoskih putova, uz ograde, u šikarama, a dolazi i na obroncima i neobrađenim zemljištima. U većem mnoštvu pojavljuje se u zajednici s panonskom florom. Srčenica se nekada nalazila kao vrlo cijenjena ljekovita biljka u seljačkim vrtovima.

Ljekoviti dio biljke: sabire se biljka u cvatu bez korijena (Herba Leonuri). Ranije je pod tim imenom bila ne samo u službenoj upotrebi, nego i kao vrlo obljubljeni kućni lijek koji nije nikada manjkao u seljačkim domaćinstvima. Biljka se suši u hladu i čuva po uobičajenim pravilima za droge biljnog porijekla.

Ljekovite i djelotvorne tvari: do sada je utvrđena jabučna, vinska i citronska kiselina i gorka tvar leonurin. Srčenica nadalje sadrži fosfornu kiselinu, kalij, kalcij, smolu i jednu, pobliže neoznačenu taninsku materiju. Čitava biljka iziskuje još temeljitije farmaceutsko ispitivanje.

Ljekovito djelovanje: zanimljivo je da su Teofrast i Dioskurid hvalili srčenicu samo kao lijek za želudac. Kao lijek za srce hvali se ta biljka tek u srednjovjekovnoj knjizi "Vrt i zdravlje" i kasnije kod Fuchsa i Mattiolija. Srčenica dijeli s mnogim ljekovitim biljem istu sudbinu jer je i ona pala gotovo posve u zaborav. Tek je u novije vrijeme vrijednost te bil|ke, kao ljekovite biljke, ponovo priznata i to zahvaljujući engleskim liječnicima.

Srčenica je dobar lijek kod neuroze srca, kod slabosti srca uvjetovanog neurozom i kod lupanja srca, ako je to uvjetovano nadutošću trbuha, pa se treba složiti sa shvaćanjem antičkih liječnika da je srčenica lijek za želudac, jer se upravo nadutost želuca i grčevi želuca liječe tom ljekovitom biljkom.

No na kraju treba još spomenuti da srčenica daje dobre uspjehe kod teškog disanja i kod prekomjerne sluzi organa za disanje. Što se tiče ljekovitosti u pogledu smirenja grčeva, kao i umirenja živaca, srčenica ima stanovito slično djelovanje kao i odoljen.

Za doziranje preporuča se uzimanje 2 šalice čaja dnevno, priređeno u obliku oparka, a pije se nezaslađeno i u gutljajima. Za 1 šalicu uzima se 1 čajna žlica sitno izrezane droge.

Primjena u pučkoj medicini: čaj od srčenice mnogo se hvali u pučkoj medicini kod želučanih teškoća i kod gušavosti.

Kao prikladna ljekovita biljka spominje se srčenica kod histerije, općenitih teškoća neuroze i razdražljivosti, nemira, nervoznog osjećaja straha i nesanice, kao i kod ludila alkoholičara povezanog s nemirom i drhtavicom (delirium tremens).

Napomena: srodnik srčenice je i vrsta Leonurus lanatus (L.) Sprengel (Ballota lanata L.) čija se staništa nalaze na području Rusije i Azije. U Rusiji, a ponegdje i u Evropi, uzgaja se kao ljekovita biljka. U ljekovite svrhe sabire se čitava biljka (Herba Ballotae lanatae) koja uz gorke tvari sadrži eterično ulje, vosak, tanin, gumu i dr. Biljka nalazi primjenu u liječenju gihta i reumatizma, kao sredstvo za izlučivanje mokraće, kod vodene bolesti i dr.


Više članaka...

Stranica 15 od 31

15

Jedinstvenih posjetitelja:

mod_vvisit_counterDanas613
mod_vvisit_counterJučer1282
mod_vvisit_counterOvaj tjedan1895
mod_vvisit_counterOvaj mjesec37039
mod_vvisit_counterUkupno od 01.08.2010.1658206

Online:

Trenutno aktivnih Gostiju: 168