Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Zdravlje i liječenje


Trešnja - PRUNUS AVIUM L.

Sinonimi: Cerasus avium Moench. — Cerasus dulcis G. M. Sch. — Cerasus nigra Mili. — Prunus cerasus Scop. — Prunus cerasus v. avium L.

Narodni nazivi : crešnja — češnja — črešnja — črišnja — divjaka — divlja trešnja — drobnica — kriješ — kriša — ptičarica— sitnica — tičarca — trišnja.

Trešnja

Opis biljke: trešnja raste kao samoniklo drvo, sama, ili u šumi s ostalim listopadnim drvećem, a visoka je često i iznad 10 m. Iz samoniklog oblika razvili su se mnogobrojni uzgojni oblici trešnje. Kora drveta je glatka i odvaja se u vodoravnim trakama. Listovi su na rubu dvostruko pilasti, ovalni, s donje strane pahuljasti s dvije žlijezde na peteljci lista. Cvjetovi se razvijaju u čupercima i snježno su bijele boje. Plodovi su različite veličine, uglavnom crvene ili crne boje, a nalaze se na peteljkama obično po 2 do 3 zajedno.

Trešnja

Vrijeme cvatnje: travanj, svibanj, a sazrijevanje plodova od svibnja pa nadalje do ljeta što je ovisno o sorti, a naročito o položaju gdje trešnja raste.

Stanište: prvobitna domovina trešnje je Mala Azija, a danas je raširena u svim listopadnim šumama srednje Evrope.

Gotovo prije 2000 god. rimski je vojskovođa i proslavljeni sladokusac Lucijel Lukul donio prvu trešnju u Rim. Monasi su se trudili da trešnju kao drvo koje voli topla područja priviknu na hladnija područja, pa je oko 800 god. kasnije već u propisima Karla Velikoga bilo preporučeno za uzgoj nekoliko sorti trešanja. Od onog vremena trešnja se udomaćila u šumama srednje Evrope, tamo je podivljala pa je presađivana iz šuma u rasadnike i kućne vrtove da bi se oplemenila u nove sorte. Danas je već poznato vrlo mnogo uzgojnih oblika trešnje.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se plodovi s peteljkom i to od divljih i oplemenjenih sorti trešanja. Katkada se sabiru u ljekovite svrhe samo peteljke plodova (Stipites Cerasorum). Plodovi su slatki i osvježuju, a koštice i peteljke plodova imaju gorkast miris i okus nalik na badem. Ponekad se sakuplja i smola koja ističe iz kore.

Ljekovito djelovanje: radi male količine masti, soli i bjelančevina, trešnje su vrlo važne u bolesničkim dijetama, naročito kod oboljenja srca i krvnih žila, kod bolesti bubrega kao i kod gihta i reumatizma. Trešnje se daju srčanim bolesnicima u obliku kompota, ne samo zbog toga što jača i osvježava, nego i zato da bi se izbjeglo stvaranje plinova u crijevima koji potiskuju ošit prema srcu. Vrlo mala količina masnih i hranjivih tvari čini trešnje vrlo prikladnim za dijetu kod kura za mršavljenje. Šećernim bolesnicima mogu se trešnje dati u umjerenim količinama, jer je najveći dio šećera, tzv. levuloza, u obliku koji ne škodi šećernim bolesnicima.

Primjena u pučkoj medicini: iz plodova se radi tzv. trešnjeva rakija. Ona je korisna za želudac jer ga grije i brzo odstranjuje sve želučane teškoće koje može prouzročiti prehladno piće, naročito ljeti. Rakija od trešanja djeluje osvježavajuće kod osjećaja slabosti, a upotrebljava se i kao sredstvo za masiranje jer jača premorene udove.

Svježi ili sterilizacijom konzervirani bezalkoholni sok od trešanja jača srce. Peteljke od plodova trešanja dobro se osuše te služe kao vrlo dobar prsni čaj za rastvaranje sluzi.

Smola, koja teče iz ozlijeđene kore, rastopi se u vinu te se pije za liječenje starog, kroničnog kašlja. Smola se umjesto u vinu otopi u pravom octu, te se sa tom tekućinom kupaju šugava mjesta na tijelu nakon čega uskoro dolazi do nestanka šuge. Tom tekućinom odstranjuje se i prhut na glavi. Koštice trešnje, stučene u prah i miješane sa vinom smanjuju kamence i pijesak.


Jaglac, jagorička - PRIMULA OFFICINALIS HILL.

Sinonimi: Primula veris (L.) Huds. — Primula coronaria Salisb. — Primula odorata Gilib. — Primula montana Rent. — Primula suaveolens Desv.

Jaglac

Narodni nazivi: galčina — golčica — gospodična — grmulica — jaglac — jaglac rani — jaglika — jagorčevina — jeglič — krstasto jagliče — pramaliće — sunašce.

Jaglac

Opis biljke: jagorčika je trajna biljka s kratkim i smeđim korijenom. Jajoliko okrugli prizemni listovi složeni su u rozetu, valovito su nazubljeni i u stanju pupanja uvinuti unatrag. Iz sredine rozete izraste 10 do 20 cm visoka cvjetna stapka na čijem se kraju nalazi 5 do 12 žutih cvjetova, složenih u štitastu cvast. Cvjetovi su smješteni u zelenoj duguljastoj čaški.

Miris i okus: svježi cvjetovi imaju ugodan miris, nalik na med, i ugodan slatkast okus. Svježe iskopani korijen miriše poput aniša, a okus je sluzav. Osušeni listovi mirišu još sasvim slabo.

Vrijeme cvatnje: kraj ožujka do svibnja, što ovisi o položaju staništa.

Stanište: raste na sunčanim i suhim brdskim i planinskim livadama i pašnjacima, među grmljem, uz rubove šuma i u kamenjaru.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se korijen (Radix Primulae) i cvjetovi (Flores Primulae) od ožujka do svibnja, već prema vremenu cvatnje. Cvjetovi se sabiru ili s čaškom (Flores Primulae cum cal.) ili bez čaške (Flores Primulae sine cal.). Korijenje se nakon čišćenja suši na prozračnom i sjenovitom mjestu, a sabrano u manjim količinama za kućne potrebe može se nanizali na konac i objesiti zbog sušenja. Cvjetovi se moraju brzo osušiti jer inače izgube svoju prirodnu žutu boju i postanu neugledni. Radi toga se često mijenja papirnata podloga na kojoj su cvjetovi rasprostrti u sasvim tankom sloju. Primijetit ćete da je papirnata podloga puna sitnih crnih kukaca koji se uz češće mijenjanje podloge mogu Iako ukloniti. U pučkoj medicini upotrebljavaju se i listovi. Kod sabiranja listova mora se paziti na donju stranu listova koju većinom napada gljivica. Napadnuti se listovi ni u kom slučaju ne smiju sabirati. Ako prilikom dodira s jagorčikom osjetite svrbež na koži, i ako nakon toga na koži dobijete lagan kožni osip, onda to dolazi od žljezdastih dlaka koje sadrže ulje što uzrokuje lagani nadražaj kože. Osjetljive osobe trebaju izbjegavati branje jaglaca.

Ljekovite i djelotvorne tvari: jagorčika sadrži čitav niz ljekovitih tvari, a u prvom redu saponin koji djeluje na smekšavanje i rastvaranje sluzi, te baš on čini jagorčiku tako vrijednom ljekovitom biljkom. Saponin je uglavnom sadržan u korijenu, ali su spojevi saponina sadržani i u zelenoj čaški cvijeta i u listovima, pa cvjetove treba brati zajedno s čaškom. Osim toga, zelena čaška sadrži vitamin C. U cvjetovima se nalazi uglavnom eterično ulje, gorke ekstraktivne tvari, primula kamfor, jedan glikozid, ciklamin i žuta boja, za koju pučka medicina stalno tvrdi da je ljekovita, ali to ne može pobliže obrazložiti. Korijen jagorčike je tako izvrstan lijek za rastvaranje i izbacivanje sluzi, da premašuje i uvoznu drogu Radix Senegae koja se dobiva od sjevemoameričke višegodišnje zeljaste biljke Polygala senega L. i koja se danas vrlo često upotrebljava za liječenje katara bronhija i pluća.

Ljekovito djelovanje: jagorčika ili jaglac je kao jedna od prvih proljetnih biljaka neobično značajna jer liječi sve katare, prekomjernu sluz, kašalj, gripozne pojave koje se pojavljuju krajem zime i što nadoknaduje u organizmu istrošeni vitamin C. Jaglac se preporučuje kao lijek kod teških bronhalnih katara, kod upale pluća ili kod hripavca. Osim toga, korijen, a i cvjetovi jaglaca, djeluju na čišćenje krvi i izlučuju sve one otrovne tvari koje utječu na stvaranje bolesti gihta i reumatizma.

Jaglac sam, ili zajedno s drugim proljetnim ljekovitim biljkama; s mladim listovima breze (br. 33), mladim listovima koprive (br. 150) itd., treba brati, pripremati kao čaj i marljivo piti u proljeće kao kuru za čišćenje krvi. Zimi, a naročito krajem zime, ishrana je često sasvim pogrešna jer se jede premalo voća i povrća. U krvi se nakupi previše taloga i otrovnih tvari pa je potrebno provesti kure za čišćenje krvi (vezane s kurom posta pod liječničkim nadzorom!). Upravo u tom kritičnom stanju za zdravlje rastu tako dragocjene proljetne ljekovite biljke, a prije svega jaglac.

Kneipp je bio veliki zagovornik jaglaca te je o tome pisao slijedeće: "Tko je sklon reumatizmu i gihtu ili od tih bolesti već pati, neka kroz dulje vrijeme pije dnevno 1 do 2 šalice čaja od cvjetova jaglaca pa će se jaki bolovi smanjiti i sasvim nestati!"

Čaj od cvjetova jaglaca izvanredno je sredstvo za okrepu živaca i za jačanje srca, ublažuje migrenu i živčane glavobolje, smanjuje navalu krvi u glavu, liječi drhtanje udova, jača kod srčanih slabosti, djeluje odlično kod upale srčanog mišića, kod srčane vodene bolesti, nervoznih srčanih teškoća i sklonosti udaru kapi. Čaj od jaglaca je vrlo djelotvorno sredstvo za spavanje, ali najneškodljivije, te mu treba dati prednost pred svim kemijskim sredstvima za spavanje.

Specijalni čaj kod nesanice:

100 g cvjetova jaglaca
50 g cvjetova despika (br. 79)
30 g šišarki od hmelja (br.69)
20 g gospine trave (br. 70)
10 g korijena odoljena (br. 153).

Od te mješavine uzme se 1,5 čajne žlice za 1 šalicu čajnog oparka, ostavi se 10 minuta da odstoji, a nakon što je čaj procijeđen i ohlađen do topline ugodne za piće, doda se 1 čajna žlica meda. Čaj se pije prije spavanja.

Primjena u pučkoj medicini: korijen jaglaca prokuhan kratko i pomiješan s medom sredstvo je za bubrege i za izlučivanje kamenaca u mjehuru.

Proljetni čaj za čišćenje krvi:

100 g cvjetova i listova jaglaca
100 g mladih izdanaka bazge (br. 133 a)
50 g mladih listova koprive (br. 150) i
50 g korijena maslačka (br. 142).

Od te se mješavine uzme 1 do 2 čajne žlice za 1 šalicu čajnog oparka, a piju se dnevno 2 šalice. Umjesto šećera u mlačni čaj stavlja se med. Svježe natrgani cvjetovi i listovi stavljeni kao oblog odstranjuju bolove oteklina i ublažuju bolove u rukama i nogama.

Cvjetovi jaglaca, namočeni u dobro vino, odlično su sredstvo za jačanje srca. Svježi se cvjetovi konzerviraju sa šećerom u prahu. U tu se svrhu stavlja u staklenu posudu naizmjenično sloj debljine palca cvjetova i sloj šećera dok posuda ne bude puna, a na kraju se stavi dvostruki sloj šećera i posuda sveže. To se sredstvo za jačanje srca uzima prema potrebi, 1 do 3 čajne žlice dnevno.

Napomena:

1) PRIMULA ELATIOR (L.) HILL — obični jaglac

Sinonimi: Primula genuina Pax. — Primula intricata Gren. Godr. — Primula veris v. elatior L.

Jaglac

Narodni nazivi: jaglac — jaglika — jagliče — jagorćevina — jagorčika.

Obični jaglac sa slabije mirisnim svjetložutim cvjetovima na vrlo visokim cvjetnim stapkama potpuno je istovjetan jagorčiki i na jednaki se način može upotrijebiti kao ljekovita biljka.

2) PRIMULA AURICULA L.

Sinonimi: Primula alpina Salisb. — Primula crenata Fuss. — Primula lutea Vill.

Alpski jaglac

Narodni nazivi: avrikelj — cvijet od gospođe — gorka ljubav — jagorčika pitoma — lijepe gospođe — medviđe uho.

Ova vrsta jaglaca kao alpski oblik vrlo je cijenjena među alpskim stanovništvom te se u pučkoj medicini toga stanovništva puno upotrebljava kao čaj za pospješenje rada bubrega i za izlučivanje mokraćne kiseline. Uz runolist i rododendron ova je vrsta jaglaca toliko obljubljena alpska biljka, da je morala biti zaštićena kako nebi bila potpuno iskorijenjena.

3) PRIMULA FARINOSA L.

Jaglac

Kod ove vrste jaglaca naročito je sadržan tzv. jaglacov otrov koji može uzrokovati povećanu navalu krvi u koži, stvaranje mjehura, a na sluznici upalne i gnojne prištiće. Na očima mogu nastupiti otekline očnih kapaka. Sušenjem listova i cvjetova ne gubi se otrovno djelovanje žljezdanih izlučina pa se ta vrsta jaglaca ne upotrebljava kao ljekovita biljka. Razne vrste vrtnih jaglaca također se ne primjenjuju kao ljekovite biljke.


Petoprsta - POTENTILLA

a) POTENTILLA TORMENTILLA NECK. — uspravna petoprsta

Sinonimi: Fragaria tormentilla Crantz — Potentilla erecta Hampe — Potentilla silvestris Neck. — Potentilla tetrapetala Hall. — Tormentilla erecta L. — Tormentilla officinalis Curt.

Uspravna petoprsta

Narodni nazivi: koren device Marije — koren protiv proliva — krvavi koren — petolista — petoprsta — sedmoper — sitni srčanik — srčani korijen — srčanik — srčano korijenje — srčenjak — srčna moč — steža — stežnik — trava od srdobolje — trava od srca.

Uspravna petoprsta

Opis biljke: nepravilan, poput palca velik gomoljast podanak tamnosmeđe je boje, dok je na prijelomu bijele boje koja se ubrzo oboji ružičasto-krvavo-crveno. Stabljika je uspravna ili prilegla uz tlo, u gornjem dijelu razgranjena, visoka 20 do 40 centimetara. Listovi na stabljici su sjedeći, imaju 3 listića te se s razvijenim palistićima čini kao da ima 5 listića. Prizemni listovi imaju peteljku i većinom do 5 listića; čim se razviju vrlo brzo uvenu. Listići stoje kao prsti na ruci, te je odatle ime biljci - petoprsta. Stabljika i listovi proviđeni su sitnim dlakama; na alpskim je staništima dlakavija. Žuti cvjetovi razvijaju se pojedinačno u gornjem dijelu stabljike na dugim peteljkama i sa 4 krunična listića.

Miris i okus: biljka nema gotovo nikakav miris, dok je okus korijena jako mirisav i steže.

Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza, a na visokim položajima do jeseni.

Stanište: raste gotovo u čitavoj Evropi, osim u najužem mediteranskom području. Uspravna petoprsta raste na suhim i vlažnim livadama, u nizinama ali i brdskom i planinskom području. Njezina prisutnost je karakteristična za mršave livade, a pojedinačno uspjeva i u vlažnim šumama i pašnjacima. Kod nas u većem mnoštvu raste na vrištinama, obično u zajednici s vrijeskom (Calluna vulgaris).

Ljekoviti dio biljke: sabire se podanak (Rhizoma Tormentillae) koji se kopa u rano proljeće (ožujak) ili u kasnu jesen (studeni). Korijen se nakon iskapanja očisti od natrulih dijelova, zatim od nadzemnih dijelova stabljike te se suši bilo na suncu ili, ako se sabire u jesen, na umjetnoj toplini u peći. Osušeni podanak upotrebljava se ili kao sitno izrezan ili u prahu. S obzirom da se tanin u biljci (15 do 25 % već prema staništu) sušenjem brzo smanjuje, treba upotrebljavati po mogućnosti svjež ili kratko odležani podanak. On je po ljekovitosti jednako vrijedan jako hvaljenom korijenu biljke Krameria triandra Ruiz et Pavon (Radix Ratanhiae) koja potječe iz Južne Amerike.

Ljekovite i djelotvorne tvari: podanak sadrži prije svega taninsku kiselinu, djelomično tormetilsko crvenilo, glikozid tormentilin, eterično ulje, elagnu kiselinu, kinovu kiselinu, gumu, škrob, smolu i kalcijev oksalat.

Ljekovito djelovanje: nije sigurno da je "pentefilon" petoprsta kojeg je opisao Dioskurid zaista korijen uspravne petoprste, jer taj tako pažljivi promatrač prirode nije ništa zabilježio o napadnoj crvenoj boji toga korijena. U srednjovjekovnim opisima o toj biljci nema više sumnje da se radi o korijenu uspravne petoprste koji je već tada kao lijek imao visoki ugled. Naročito u vremenima kada je harala kolera i kuga vrijedila je ta biljka kao najbolja ljekovita biljka protiv tih pošasti. Hieronymus Bock (oko 1530 g.) je rekao: "Petoprstu ne treba nikada zaboraviti; iz nje se priprema lijek protiv otrova i kuge." Jedva da postoji ijedna priča o kugi u kojoj se ne javlja petoprsta. Mnoga područja primjene podanka srčanika, kako je to bilo poznato u srednjem vijeku (krvarenje, povraćanje krvi, žutica, lijek za pluća, jetra, giht, i dr.) ponovo je uveo bilinar Kneipp, a priznala ih je i moderna medicina.

Podanak srčanika, kao izričita taninska droga, vrlo je prikladan za liječenje kroničnog, odnosno, infekcioznog katara crijeva, griže, paratifusa, upale debelog crijeva, žutice i otečene jetre, a označen je i kao najbolje sredstvo kod tuberkuloze crijeva (Leclerc, Bentz, Weiss, Kroeber i dr.). Podanak srčanika može se toplo preporučiti naročito kod onih oboljenja crijeva kod kojih se naizmjence javljaju proljevi i tvrde stolice i to zato jer ima moć uništavanja, odnosno sprečavanja, razvoja crijevnih bakterija koje su uzročnik bolesti. Kod dojenčadi koja već boluje od infekcioznog katara crijeva, može se primijeniti podanak srčanika u odgovarajućem razrjeđenju, a dobar je lijek i kod prejake menstruacije.

Ova se ljekovita biljka uspješno primjenjuje i kao sredstvo za čišćenje krvi i za liječenje reumatizma, gihta i šećerne bolesti; ona u stvari regulira čitavu izmjenu tvari u organizmu.

Na kraju, ova se biljka može preporučiti još i za liječenje vlažnih ili suhih ekcema, lišajeva, upala i čireva na koži. Voda za grgljanje, pripremljena iz korijena, liječi upale zubnog mesa, kronične upale zubne čašice i desni (paradentoza) te kod katara grla i ždrijela.

Priprema čaja: 1 čajna žlica svježeg ili osušenog korijena kratko se prokuha u šalici kuhane vode, to se ostavi da stoji 1-2 minute, procijedi i pije nezaslađeno. Količina čaja može se prije toga nekoliko sati i hladnim putem pripraviti; hladan pripravak jednom kratko prokuhati i nakon toga procijedi. Već prema stanju bolesti piju se u gutljajima 1 do 2 šalice. Korijen se može uzimati i u obliku praška, i to na vrhu noža, više puta dnevno. Nakon svakog uzimanja popije se gutljaj vode.

Tinktura od petoprste: 1 dio sitno izrezanog korijena sa 10 dijelova vinske žeste ili jake rakije stavi se u blizini štednjaka kroz 4-6 tjedana, svaki se dan više puta promućka, a onda procijedi. Prema potrebi uzima se 2-3 puta dnevno, 10-20 kapi, pomiješano s malo vode.

Čajne mješavine: u jednakim dijelovima pomiješa se korijen petoprste, bijele imele (br. 158) i poljske preslice (br. 55). Najprije se pripremi lagani uvarak od korijena petoprste i tim se vrućim uvarkom popare dijelovi bijele imele i poljske preslice. Ova je čajna mješavina prikladna za liječenje već navedenih crijevnih oboljenja.

Za klistir se kod crijevnih krvarenja ili kroničnog proljeva miješa korijen petoprste s jednakim dijelovima hrastove kore (br. 119) i kamilice (br. 89). Od te se mješavine uzima 1,5 jedaća žlica na 0,5 - 0,75 litre vode, kratko se prokuha, ostavi stajati 5 minuta, i dok je još čaj mlak, primijeni se za klistir.

Primjena u pučkoj medicini: za liječenje kožnih osipa, ekcema, raspucanih usni i ruku, ozebina na nogama, divljeg mesa, omečina (kontuzija), i izljeva krvi, pučka medicina primjenjuje mast koja se priprema iz korijena petoprste isto tako kao pod br. 141 opisana mast korijena gaveza. Čaj od korijena petoprste umiruje krvarenje iz nosa; treba ga mlakog ušmrkati u nos.

Korijen petoprste u obliku praška, pomiješan sa svježim sokom uskolisnog ili širokolisnog trpuca (br. 108), pomaže djeci i starim ljudima koji mokre u krevet, u koju se svrhu uzima 2 - 3 puta na dan po jedna rakijska čašica. Prašak od korijena, posipan na ranu, umiruje krvarenje i brzo zacjeljuje ranu.

Šaka izrezanog korijena prokuha se u razrijeđenom vinskom octu i pusti da odstoji 5 do 10 minuta. Od toga se pripreme topli oblozi koji liječe ekceme, kožne osipe, tvrde otekline, kraste i čireve.

Primjena u liječenju životinja: ako krava daje krvavo mlijeko, pomiješa se po jedna šaka korijena petoprste, turice (br. 4), koprive (br. 150) i odoljena (br. 153) pa se ta biljna mješavina prelije vinskim octom. Kada je mješavina upila ocat, pomiješa se s krmom. U to se vrijeme krava ne hrani zelenom krmom, nego sijenom.

Rane i ozljede najprije se ispiru čajem od korijena petoprste, a nakon toga se premazu već opisanom mašču.


b) POTENTILLA ANSERINA L. — steža

Sinonimi: Argentina vulgaris Lam. — Dactylophyllum anserina Sp. — Fragaria anserina Crantz. — Potentilla argentina Huds.

Steža

Narodni nazivi: bezanka — gosja trava — gusja trava — gusjak — petoprsta steža — srcepuc.

Steža

Opis biljke: steža nema, kao ostale vrste Potentilla, prstasto razdijeljene listove nego isprekidano perasto razdijeljene listove koji su složeni u rozetu.

Donja strana listova gusto je pokrivena srebrno-sivim dlakama pa su listovi s donje strane mnogo svjetliji nego s gornje strane. Iz podanka izbijaju do 40 cm duge vriježe koje pužu po tlu i u koljencima se ukorjenjuju te stvaraju nove listove i cvjetove s dugim peteljkama. Cvjetovi se sastoje od peterodjelne čaške i pet kruničnih listova jarkožute boje sa 15-20 prašnika. Cvjetovi se noću potpuno zatvaraju, a za vrijeme kiše samo napola.

Miris biljke je svojstven, a okus čitave biljke gorak i sluzav.

Vrijeme cvatnje: svibanj do srpnja.

Stanište: steža raste na livadama, travnatim šumskim mjestima, grabama, uz rubove putova, na seoskim utrinama i pašnjacima na vlažnoj glinastoj podlozi, a uspijeva daleko od sjevernih područja. Zasađena u vrtovima nije prikladna kao ljekovita biljka.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se potpuno izrasli listovi (Folia Anserinae) ali i čitava biljka za vrijeme cvatnje (Herba Anserinae); pri tom treba paziti da se biljka prilikom sabiranja ne čupa s korijenjem već je treba prirezati do zemlje. Sabire se i korijen (Radix Anserinae) i to u proljeće (ožujak, travanj) ili u jesen (listopad). Sušenje svih biljnih dijelova vrši se u hladu na prozračnom mjestu.

Ljekovite i djelotvorne tvari: uz veliku količinu tanina i tormentola, u istoj mjeri postoje i ostale ljekovite i djelotvorne tvari kao i kod korijena petoprste.

Kao srodnik petoprste, i steža liječi na isti način sve ranije nabrojene bolesti i tegobe. Steža djeluje izričito na smanjenje grčeva, ne samo u želucu i crijevima, nego i na mišićne grčeve svih vrsta, na grčeve lista na nozi, liječi grčeviti kašalj pa čak i grčevito stezanje srca (dr Madaus). Kod ove zadnje teškoće preporuča se čajna mješavina od jednakih dijelova steže, listova matičnjaka (br. 91) i cvijeta kamilice (br. 89). Jedna čajna žlica te mješavine uzima se za pripremu čaja koji se pije zaslađen medom, 2-3 šalice dnevno. Kod živčanih bolesti vezanih na grčeve, pa i one epileptične naravi, mnogo pomaže čajna mješavina pripremljena na isti način od steže, ružmarina (br. 128) i odoljena (br. 153).

Primjena u pučkoj medicini: pučka medicina mnogo drži do steže i čajni oparak pripremljen iz osušene biljke sa ili bez korijena primjenjuje se protiv grčeva u trbuhu kod žena, teškoća kod menstruacije, bijelog cvijeta te grčeva mišića i listova na nozi.

Steža bez korijena opari se vrlo vrućim mlijekom pa se pije koliko je moguće više vruće. Taj ljekoviti napitak mnogo puta je iskušao poznati bilinar Kneipp i preporučio ga protiv već navedenih bolesti.

Primjena u liječenju životinja: steža se mnogo daje domaćim životinjama kao ljekoviti napitak kod grčevitih napadaja u trbuhu, protiv bage (bolest na konjskoj nozi) i kod bolesnog popuštanja preživanja. Steža je, konačno, cijenjeno sredstvo protiv neplodnosti bika.

c) POTENTILLA AUREA L. — petoprsta zlatasta

Sinonimi: Potentilla Helleri Ser. — Fragaria aurea Crantz.

Zlatasta petoprsta

Opis biljke: biljka je slična steži sa živim zlatnožutim cvjetovima na dnu proviđenim tamnom mrljom. Cvjetna čaška je gola, dok su rubovi listova proviđeni svilenastim dlakama.

Zlatasta petoprsta

Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza.

Miris i okus: osebujan ali ugodan.

Stanište: raširena u Alpama na vapnu siromašnoj podlozi.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiranje, spremanje, ljekovite tvari isto kao kod steže.

Ljekovito djelovanje: i petoprsta zlalasta u svojoj je ljekovitosti slična steži. U pučkoj medicini vrijedi kao snažnija biljka protiv šećerne bolesti te se preporuča kao čajni oparak ili sama ili kao čajna mješavina s komuškama graha (br. 80a) i listovima borovnice (br. 151) u jednakim dijelovima. U oba slučaja piju se 2 - 3 šalice dnevno u gutljajima i bez ikakvog slađenja.

Napomena: još neke vrste petoprste, kao npr. Potentilla reptans L. — puzava petoprsta (Fragaria reptans Crantz — Fragaria pentaphyllum Crantz — Tormentilla reptans L.) bile su ranije poznate u pučkoj medicini ali su zaboravljene. Njihova ljekovitost znatno je manja te su naprijed opisane vrste petoprsta mnogo djelotvornije ljekovite biljke.


Slatka paprat - POLYPODIUM VULGARE L.

Narodni nazivi: korenčec — mali praprot — medna praprut — metlovna praprot — oslad — paprac — sladić — sladka bujad — sladka koreninica — sladka preprut — sladi korijen — slatka paprat — šentjaževna korenina.

Slatka paprat

Opis biljke: takozvani korijen slatke paprati je zapravo puzavi čvorasti podanak. Podanak raste gotovo po površini zemlje, čini često gusto isprepleteni sklop, proviđen je smeđe-žutim ljuskama, a na njemu se opažaju dva reda brazgotina koje označuju mjesta odakle su nikli listovi. Kožnati listovi prezimljuju, a naizmjenično poredani i jednostavni listići koji su sastavni dio lista prema podnici su zaokruženi, a prema vrhu sitno nazubljeni. Biljka spada u porodicu paprati pa su okrugle smeđe tvorevine u kojima se nalaze spore na donjoj strani listova jasno vidljive i poredane u dva reda.

Slatka paprat

Miris i ukus: miris podanka je užegnut, a okus u početku sladak, a kasnije gorak i gotovo odvratan.

Zrelost spora: spore sazrijevaju od lipnja do kraja kolovoza.

Stanište: slatka paprat raste gotovo u svim šumama Evrope, no daje prednost staništima s dobrom šumskom zemljom i velikom količinom vapna. Rado uspijeva i na polutrulim panjevima.

Ljekoviti dio biljke je podanak (Rhizoma Polypodii) koji se sabire od mjeseca rujna ili u rano proljeće. Poslije branja podanak se očisti od stabljike, korjenčića, Ijuskastih listova te od dijelova podanka koji su stari i pocrnjeli. Podanak se može upotrijebiti ili odmah svjež ili sitno izrezan i osušen u tamnom prostoru. Isto tako dobro osušen podanak mora se čuvati u tamnim staklenim posudama. Limene posude nisu prikladne za čuvanje droge, nego samo tamne staklene posude koje se mogu vrlo dobro zatvoriti.

Ljekovite i djelotvorne tvari: podanak sadrži tanin, glicirhin, velike količine sluzi, zatim šećer, mast, smolu i malo eteričnog ulja. Biljka zaslužuje da je se još pobliže istraži.

Ljekovito djelovanje: ranije je podanak slatke paprati bio službeno propisan (Radix Polypodii) i vrijedio je kao sredstvo za pospješenje izlučivanja žuči, i za pospješenje stolice, no danas je podanak slatke paprati uobičajen još gotovo samo u pučkoj medicini. U alpskim područjima uživa ta ljekovita biljka visoki ugled.

Primjena u pučkoj medicini: slatka paprat, s obzirom da djeluje na rastvaranje sluzi, uzima se rado kao prsni čaj kod promuklosti, oboljenja dišnih putova i hunjavice, a također se kao vrlo djelotvorno sredstvo primjenjuje protiv gihta, žutice i podagre.

Ekstrakt podanka je jedno od najboljih sredstava protiv povratne groznice (malarija), a njime se suzbijaju i crijevni nametnici. Kao sredstvo za čišćenje pije se čaj. Čaj se priprema tako da se 3 pune čajne žlice podanka stave na močenje kroz 8 sati u 1 šalicu hladne vode nakon čega se procijedi. Procijeđeni ostatak popari se vrućom vodom, ostavi jedan sat, procijedi i izmiješa s prvotno dobivenom tekućinom u kojoj se podanak močio 8 sati. Ta se čajna mješavina pije tokom dana polagano i u gutljajima.

Na žalost, vrlo je proširena zabluda da se čaj mora kuhati. Kuhanjem čaja potpuno se razara glicirhin i čaj postaje bezvrijedan.

Protiv promuklosti, kašlja, hripavca i nosnih polipa priprema se čajni oparak od kojeg se tokom dana piju u gutljajima 2 do 3 šalice. Kod nosnih polipa se topli čaj više puta tokom dana ušmrka u nos. Izvana se čaj primjenjuje za čišćenje rana.

Pučka medicina preporučuje mokre obloge kod uganuća i kožnih napuklina. Za liječenje početne duševne bolesti stavlja se slatki korijen u rakiju, ostavi da odstoji na suncu 8 do 10 dana. Od toga se pripravka daje bolesnicima u razmacima dnevno 3 puta 20 do 30 kapi.

Za liječenje melankolije stavlja se korijen u vino i od toga se daje bolesnicima 2 do 3 puta na dan po jedna mala čašica.

Primjena u liječenju životinja: u zemljama alpskog područja upotrebljava se slatki korijen kao sredstvo koje istjeruje gliste kod životinja. Seosko stanovništvo još danas mnogo drži do slatkog korijena. Kod zaraznih bolesti svinja sitno izrezani korijen dodaje se stočnoj hrani. On čisti i prazni crijeva te tjera iz životinjskog tijela uzročnike bolesti. Kad se jave zarazne bolesti, treba i zdravim životinjama dodati slatkog korijena u stočnu hranu kako bi bile otpornije.


Oputina - POLYGONUM AVICULARE L.

Sinonimi: Polygonum geniculatum Poir.

Narodni nazivi: dvornik — dvorničica — dusomača — kokošica — krupnik — krupnič — mala travica — pasja trava — poputina — ptičja trava — ptičji dresen — rdesalj — troskavica — troskot — troskotac — troskovec — truskavac — živinska trava.

Oputina

Opis biljke: to je niska i prilegla, dosta neugledna jednogodišnja biljka, vrlo česta u prirodi kao dosadan korov. Puzava stabljika proviđena je crvenkasto-smeđim koljencima, razgranjena je i do vrha snabdjevena malim, eliptičnim do linealno-suličastim listovima koji su sjedeći i po rubu hrapavi. U pazušcima listova nalaze se neugledni cvjetovi bijele ili blijedoružičaste boje.

Oputina

Miris i okus: čitava biljka ima jedva zamjetljiv miris, a okusa je trpka i stežućeg.

Vrijeme cvatnje: od kraja lipnja do rujna.

Stanište: oputina je jedna od rijetkih biljaka koja se susreće na svim kontinentima. Nalazi se kao korov na putevima, dvorištima, oranicama, vrtovima, na ledinama i na zapuštenim mjestima, uopće na mršavim tlima.

Ljekoviti dijelovi biljke: u toku čitavog ljeta, a za lijepog vremena i u ranoj jeseni sabire se čitava biljka (Herba Polygoni) te se osuši u hladu na zračnom mjestu. Biljka se kod sabiranja ne smije čupati s korijenom, niti se smije sabirati na onečišćenim i prašnim mjestima, po jarcima uz ceste i drugdje. Sušenjem na suncu dobije se droga sive boje, puna stabljike, jer se s tako osušene biljke vrlo rado orune sitni i nježni listovi. Dobro osušena biljka mora imati lijepu zelenu boju.

Ljekovite i djelotvorne tvari: biljka prije svega sadrži kremičnu kiselinu, od toga znatne količine rastvorljive kremične kiseline, nadalje tanin, eterično ulje, taninsku kiselinu i sluz. U eteričnom ulju sadržana je kamforu slična tvar - perzikariol.

Ljekovito djelovanje: poljoprivrednik u oputini vidi samo dosadan korov ali, kao što je to često, ova je prezrena biljka vrijedna ljekovita biljka. Oputina je bila već za vrijeme cara Shin-nonga, 3700. g. pr. n. e. u Kini vrlo cijenjena ljekovita biljka koja se zvala pien-hsii. Već su tada bili poznati mnogi ljekoviti učinci te biljke, naročito njezin učinak u čišćenju mokraće, a i njezino djelovanje na smirenje bolova u trbuhu. Kao vrlo djelotvorna, oputina je opisana kod žutice, čak i kod teških plućnih bolesti. Zanimljiva je činjenica da su osušeni biljni dijelovi i sjeme te biljke pronađeni u Evropi u naseobinama kamenog doba. Nije uzalud već Hieronymus Bock tu biljku označio kao "najkorisniju među svim običnim biljem". Biljka je bila zloupotrebljavana pa je neopravdano pala u zaborav. Kneipp joj je vratio dobar glas i ona se ponovo počela upotrebljavati za liječenje plućnih bolesti, kamenaca i teškoća u bubrezima, gihta, reumatizma, proljeva, krvarenja crijeva, žutice i rana. Oputina djeluje na poboljšanje krvne slike i radi toga naročito pobuđuje stvaranje vezivnog tkiva. Oputina se pokazala vrlo dobrom i kod najrazličitijih krvarenja: krvarenja maternice, želuca, crijeva i pluća. Oputina se uspješno primjenjuje za liječenje čireva na želucu (ulcus ventriculi) kao i proljeva s povraćanjem kod dojenčadi (cholera infantum). Niz autora potvrdio je uspješno liječenje oputinom plućnih oboljenja, npr. plućnog katara, a osjetno poboljšanje i čak ozdravljenje kod plućne tuberkuloze.

Za plućne bolesti preporuča se čajna mješavina od jednakih dijelova oputine, smrdljive koprive (br. 60), poljske preslice (br. 55) i cvjetova jaglaca (br. 112). Piju se 2 do 3 šalice dnevno. Čaj se priprema tako da se najprije oputina i poljska preslica lagano prokuhaju, a smrdljiva kopriva i cvjetovi jaglaca ostave se kao uvarak 5 minuta da odstoje pa se procijede. Nakon što se čaj ohladio na ugodnu toplinu, dodaje se po 1 šalici 1 čajna žlica meda, a čaj se pije polagano, tj. u gutljajima.

Kod kašlja i prekomjerne sluzi pokazala se prikladnom slijedeća čajna mješavina: 3 dijela oputine, 2 dijela podbijela (br. 149) i 2 dijeta trpuca (br. 108). Čaj se priprema tako da se uzme 1 čajna žlica te biljne mješavine za 1 šalicu čajnog oparka, a piju se 2 do 3 šalice dnevno zaslađene medom. Oputina djeluje na stezanje sluznice crijeva i mjehura te time ograničuje izlučivanje žljezdanih sekreta.

Za pripremu čaja od oputine popare se 2 čajne žlice sitno izrezane droge sa 1 šalicom kipuće vode i ostavi se 5 minuta. Prema potrebi piju se dnevno 2 do 3 šalice čaja.

Primjena u pučkoj medicini: svježe ubrana biljka oputine zgnječi se i polaže na rane radi smirenja krvarenja. Sok od oputine, pripremljen kao rakija, uzima se u malim čašicama radi odstranjivanja glista. Kiselo crveno vino u kojem je kuhana biljka oputine, smiruje proljev, grižu, odstranjuje podrigivanje, prekida vrućinu želuca i trbuha, te smiruje menstruaciju. Sok od oputine dobar je protiv bolnog mokrenja, a pospješuje i izlučivanje kamenaca i pijeska. Kod bijelog cvijeta vrši se ispiranje čajnom mješavinom od jednakih dijelova oputine, hrastove kore (br. 119) listova koprive (br. 150) i cvjetova kamilice (br. 89).


Više članaka...

Stranica 13 od 32

13

Jedinstvenih posjetitelja:

mod_vvisit_counterDanas422
mod_vvisit_counterJučer1177
mod_vvisit_counterOvaj tjedan7700
mod_vvisit_counterOvaj mjesec21811
mod_vvisit_counterUkupno od 01.08.2010.3101363

Online:

Trenutno aktivnih Gostiju: 111